HRVATSKI ZA LIJEČNIKE
brige da se izbjegne'. Nȅhāt m je na Hrvatskome jezičnom portalu definiran kao 'nemarnost, nezainteresiranost, nehaj; lakši oblik krivnje, nehotično izvršenje kaznenoga djela'. Hrvatski školski rječnik nȅhāj m. definira kao 'nedostatak brige za što; sin. nemar'.
tima. Ono se smatra jednim od najviših pravnih dobara. Kao takvo, ono je i zakonski zaštićeno. U hrvatskome je zakonodavstvu nesavjesno liječenje navedeno kao zasebno kazneno djelo. Budući da je to vrlo osjetljivo područje jer se u zakonu moraju postaviti granice odgovornosti dovoljno široko kako bi se pružila odgovarajuća zaštita zdravlja bolesnika, a opet one ne smiju prelaziti granicu u onoj mjeri u kojoj bi se mogla unijeti pravna nesigurnost u obavljanje zdravstvenoga poziva. Hrvatski zakonodavac je tom izazovu odgovorio tako da je kod normiranja kaznenoga djela nesavjesnoga liječenja predvidio i nehajni oblik. Ne ulazeći dublje u zakonsku regulativu, ograničit ćemo se na pojam nehaj koji se javlja u člancima Kaznenoga zakona u kojima se govori o nesavjesnom liječenju. U pravnoj se terminologiji javlja i pojam nehat koji u komunikaciji ponekad zamjenjuje pojam nehaj. Je li riječ o riječima ista značenja?
Kako bi se izbjeglo pogrešno tumačenje riječi, u članku 29. Kaznenoga zakona definira se kazneno djelo koje se može počiniti sa svjesnim ili nesvjesnim nehajem te se kaže da počinitelj 'postupa sa svjesnim nehajem kad je svjestan da može ostvariti obilježja kaznenog djela, ali lakomisleno smatra da se to neće dogoditi ili da će to moći spriječiti.' U istom je članku definiramo da 'počinitelj postupa s nesvjesnim nehajem kad nije svjestan da može ostvariti obilježja kaznenog djela, iako je prema okolnostima bio dužan i prema svojim osobnim svojstvima mogao biti svjestan te mogućnosti.'
Ubojstvo iz nehata u pravu se definira kao 'slučajno, nenamjerno ubojstvo, bez dužne
Dakle, može se primijetiti kako se nehat i nehaj gotovo isto definiraju u rječnicima, ali
da zakonodavac zato uvodi u Kaznenom zakonu razgraničenje svjesnoga od nesvjesnoga nehaja. Kako bismo bolje rasvijetlili ove pojmove, objasnit ćemo još da prilog hotimice znači 'vlastitom voljom i s namjerom, namjerno, npr. hotimice izazvati nesporazum, a da se prilog nehotice, tj. nehotično, nenamjerno, slučajno, javlja kao antonim, odnosno riječ koja ima suprotno značenje.
Zaključak Da bi se sukob dviju temeljnih strana u pravnom odnosu ublažio, propisano je da su sudionici pravnoga odnosa dužni postupati u dobroj vjeri, što znači da u pravnom odnosu moraju savjesno i pošteno postupati u skladu sa zakonom (članak 9. Općega poreznog zakona). Uz takvo će se postupanje izbjeći posljedice koje bi mogla izazvati čak i tiskarska pogreška na koju sam naišla u jednom pravnom aktu u kojem se navodi panični, umjesto parnični trošak.
MEDICINA I PRAVO
Pravo djeteta na zdravlje Obveze roditelja i službi zdravstvene zaštite u zaštiti djetetova zdravlja RANKA REŠETAR B Prof. dr. sc. Branka Rešetar, Pravni fakultet Sveučilište Josipa Juraja Strossmayera u Osijeku
1. Uvod Ostvarivanje prava djeteta na zdravlje u privatnopravnom kontekstu primarna je obveza roditelja, dok njegovo pravo na zdravlje u javnom kontekstu predstavlja obvezu države, odnosno nositelja društvene skrbi za zdravlje stanovništva. Pravo djeteta na zdravlje prema zahtjevima UN-ove Konvencije o pravima djeteta mora biti prioritet javnih politika u području zdravstvene zaštite. Pravo djeteta na zdravlje jamči se svakom djetetu na međunarodnoj razini UN-om Konvencijom o pravima djeteta, na temelju čega UN-ov Odbor za prava djece daje
smjernice nacionalnim sustavima kako organizirati skrb o zdravlju djeteta u skladu s međunarodnim standardima, bilo da se radi o obvezi roditelji ili obvezi države da osigura svakom djetetu pravo na zdravlje i skrb o zdravlju. Kada je riječ o skrbi za djetetovo zdravlje u privatnopravnom kontekstu, tada primarna obveza brige o njegovom zdravlju predstavlja pravo i obvezu roditelja, a iznimno i drugih članova obitelji, što uređuje Obiteljski zakon (NN 103/2015). Na ovom će se mjestu najprije s razine međunarodnog prava definirati što je to pravo djeteta na zdravlje, koje su obveze države, odnosno nositelja društvene skrbi za zdravlje stanovništva u ostvarivanju prava djeteta na zdravlje. Potom će se pravo djeteta na zdravlje objasniti u okviru hrvatskog obiteljskog prava, gdje će biti istaknute obveze roditelja u skrbi o djetetovu zdravlju, najprije
u okolnostima u kojima roditelji žive zajedno s djetetom, a onda i u okolnostima u kojima dijete ne živi s oba roditelja zbog, primjerice, razvoda braka ili prestanka izvanbračne zajednice. 2. Pravo djeteta na zdravlje prema Konvenciji UN-a o pravima djeteta Pravo djeteta na zdravlje u međunarodnom pravu regulirano je odredbom čl. 24. Konvencije UN-a o pravima djeteta prema kojoj „svako dijete ima pravo na najvišu moguću razinu u očuvanju zdravlja, liječenju i rehabilitaciji.“ Najviši mogući standard zdravstvene zaštite uzima u obzir s jedne strane djetetove biološke, socijalne, kulturalne i ekonomske mogućnosti, a s druge strane mogućnosti države. Svako dijete ima pravo na kvalitetnu zdravstvenu uslugu uključujući prevenciju,
>> 196 - veljača 2021. LIJEČNIČKE NOVINE
81
