Osmaši za Vukovar IZABRANE PJESME Povodom Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, 18. studenoga 2020.
Tužna mati U tami sjedi mila mati, mokar joj rubac bijeli kojim lice brisat' stade, kome priča svoje jade. U duši joj stoji tuga, osmijeh zauvijek nesta, za sreću više nema mjesta. Na prozoru svijeća gori u čast narodu što se bori za spas grada svoga, za izgubljena života mlada u čast Vukovara grada. Ona moli dragog Boga da joj vrati izgubljenog sina svoga. Potok joj niz lice sta teći kad se sjeti zadnjih riječi: „O, dragi grade moj, u spas dolazim ti ja!“ I dogodi se kako reče.
D. K., 8. b
Nezaboravljeni grad Na slavonskoj ravnici stoji grad, ime mu je Vukovar. Pokušavaju ga srušiti, ali on se ne da, čuvaju ga vojnici hrvatskoga reda.
Padaju granate s tmurnoga neba, pao je i grad moga djeda. Oprosti nam, grade, što predali smo se mi i dali neprijatelju da te opkoli. F. M., 8. a
Vukovar – zašto ga toliko volim? Sutra hoću li preživjeti? Danas hoću li uspjeti? Crvenilo po srušenim zgradama, rupe u fasadama. Još uvijek se čuje jecanje onih kojima pomoć treba, a grad pust – samo protivnik vreba. Zašto volim taj grad odgovor dati lagano je – borac on je i to dovoljno je.
L. J., 8. b
Zašto ljudi ratuju? Zašto ljudi ratuju ako će svoje voljene izgubiti, ako će nekome parkove i snove srušiti? Grad će protivnici uništiti dok će majke za svojim sinovima plakati.
Hoće li se poslije rata živjeti isto, hoće li se ljudi pomiriti? U ratu će netko izvući deblji kraj, a nečijim životima falit će trag. Zašto?
M. B., 8. b
Vukovar
Vukovare, grade, uporno i snažno branio si ono što je nama važno. Tri mjeseca patnje, jauka i strave za godine ponosa, sjećanja i slave.
F. K., 8. b
Vukovar – zašto ga toliko volim?
Svijeću palim ponad groba, Žena do mene moli za dragoga svoga. Svaki grob svoju priču ima, Slušam, Dok se u zraku osjeti poziv Prerano oduzetih duša.
Pogledam u zvjezdano nebo prisjećajući se svega što sam čula o tom gradu, dok Dunav, hladan, mirno teče. Mirnoća Vukovara grli I najvećeg diva, I najmanje dijete, Mirnoća Vukovara odaje Sve svoje tamne sjene.
Ali poslije toliko vremena, toliko rada, svjetlost Sunca nadilazi tamne sjene i iz parkova klijaju nove biljke, stare zgrade bez imalo sreće dobivaju nove nade, za ljude koji se u grad vrate. A pogledajte taj grad sada!
Vodotoranj sija starim sjajem, Dunav poigrava plavim brzacima. Dječji smijeh se u ulice vratio, a mračnu povijest polako, ali sigurno, pobjeđuje svaki novi dan.
T. P., 8. b