Geografski horizont 64/2 (2018) by H.G.D.

OKOLIŠNE PROMJENE EKOLOŠKA POLJOPRIVREDA URBANA KLIMATOLOGIJA Broj 2/2018, godina LXIV, ISSN 0016-7266

Izlazi od 1955.

BROJ 2/2018 • GODINA LXIV • ISSN 0016 -7266

ČLANCI Ivan Martinić

Slučaj Uskršnjeg otoka kao primjer čovjekovog utjecaja na okoliš

Dio II: Teorije o propasti društva Uskršnjeg otoka

god. 64, br. 2/2018, Zagreb Stručno-informativni časopis za geografiju

Toni Guštin

Uloga ekološke poljoprivrede u razvoju Istarske županije

Matej Žgela

Urbana klimatologija – primjer toplinskog otoka grada Zagreba

http://issuu.com/h.g.d.

Nakladnik:

METODIČKI FORUM

Hrvatsko geografsko društvo Marulićev trg 19, 10000 Zagreb, Hrvatska tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, e-mail: hgd@geog.pmf.hr http://www.hagede.hr http://www.facebook.com/geografski-horizont

Vesna Milić

Procjena i planiranje primjerenih postupaka podrške učenicima s teškoćama u razvoju u učenju i poučavanju geografije

PUTOPIS 61

Uredništvo:

Silvija Martišek

Jordan i Izrael – spoj različitih vjera i kultura (Dio II.)

Zdenko Braičić, Nenad Buzjak, Ivan Čanjevac, Hrvoje Grofelnik, Mladen Maradin, Vedran Prelogović, Lana Slavuj Borčić, Ivan Šulc, Ružica Vuk, Ivan Zagoda, Ivan Zupanc

Glavni urednik:

Mladen Maradin

Tajnik uredništva:

Ivan Čanjevac

Grafički i Tehnički urednik:

Ivan Zagoda

Korektura:

Jadranka Čelant Hromatko

Slog i prijelom:

Ivan Zagoda

K A R TA G O V O R I 71 Prostorna distribucija glasova na američkim predsjedničkim izborima od 2004. godine do danas: primjer utjecaja faktora urbano-ruralne različitosti.

MREŽNI HORIZONTI

Tisak: Sveučilišna tiskara d.o.o.

Međunarodni panel za klimatske promjene – Intergovernmental Panelon Climate Change (IPCC)

Naklada: 500 primjeraka Časopis izlazi uz pomoć Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske Za potpisane članke odgovaraju autori, za nepotpisane uredništvo. Rukopisi se ne vraćaju. Rukopisi i recenzije ne honoriraju se.

DOGAĐANJA

Geografski horizont je časopis u otvorenom pristupu.

Časopis Geografski horizont učenicima i nastavnicima kao dodatnu literaturu preporuča Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. KLASA: 602-01/07-01/00331; URBROJ: 533-12-07-0004. od 24. srpnja 2007.

Slika na naslovnoj stranici: Slapovi Ouiatchouan na lokalitetu Val Jalbert (foto: Ivan Šulc)

15. svjetska geografska olimpijada, Quebec City, Kanada

PRIKAZI 82

Hrvatski egzonimi II.: Popis suvremenih i povijesnih egzonima

Pogled iz uvale Voz na zalazak Sunca na KrÄ?kom mostu

foto:

Andrijana Horvat

SLUČAJ USKRŠNJEG OTOKA KAO PRIMJER ČOVJEKOVOG UTJECAJA NA OKOLIŠ DIO II: TEORIJE O PROPASTI DRUŠTVA USKRŠNJEG OTOKA Ivan Martinić

stručni članak

U drugom dijelu rada daje se prikaz teorija koje se nastoje objasniti slom društva koji se dogodio na Uskršnjem otoku. Postoje brojne teorije koje u potpunosti ne objašnjavaju sve aspekte okolišnih i društvenih promjena, stoga najnovija, interdisciplinarna teorija, nastoji obuhvatiti sve bitne elemente prethodnih teorija kako bi ponudila sveobuhvatno rješenje. Ipak, ni ova teorija ne daje odgovore na sva otvorena pitanja. Slučaj Uskršnjeg otoka i danas je aktualan, jer su problemi s kojima su se susreli stanovnici Uskršnjeg otoka slični suvremenim problemima vezanima uz okoliš na globalnoj razini. Ključne riječi: teorije sloma društva, okolišne promjene, Uskršnji otok

Uvod U prvom dijelu članka o Uskršnjem otoku opisano je naseljavanje Uskršnjeg otoka, kao i način života Polinežana (Martinić, 2018). Ako usporedimo šumovit okoliš, kakav su Polinežani zatekli prilikom naseljavanja (Rull i dr., 2010) i okoliš kakav su zatekli prvi Europski pomorci petstotinjak godina kasnije (von Saher, 1994; URL 1), vidljivo je kako je došlo do velike promjene, odnosno degradacije okoliša. Očito je da je opisani život na Uskršnjem otoku bio neodrživ, te je s vremenom došlo do sloma društva. Teorije o propasti društva Uskršnjeg otoka su različite. Razlikuju se prvenstveno u glavnim uzrocima propadanja

društva, kao i u razmjerima tog propadanja. U ovom članku su prikazane neke od tih teorija.

Teorije o propasti društva Uskršnjeg otoka Teorija ekocida Prva i najpopularnija teorija o događajima na Uskršnjem otoku jest teorija ekocida - ekološkog samoubojstva. Njezin glavni zagovaratelj i predstavnik jest Jared Diamond. Veliki dio svoje knjige ,,Slom: Kako se društva odlučuju na uspjeh ili propast’’ posvetio je Uskršnjem otoku i njegovom pretpostavljenom demo-

Ivan Martinić: SLUČAJ USKRŠNJEG OTOKA KAO PRIMJER ČOVJEKOVOG UTJECAJA NA OKOLIŠ DIO II: TEORIJE O PROPASTI DRUŠTVA USKRŠNJEG OTOKA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018, 7-18

grafskom, ekološkom i kulturnom slomu (Diamond, 2005). Prema ovoj teoriji, Polinežani su neodrživim načinom života kroz stoljeća iscrpili gotovo sve resurse Uskršnjeg otoka, nakon čega je nastupila glad, neimaština, a prema nekim autorima i ratni sukobi (Diamond, 2005). Najznačajniji proces koji je uzrokovao propast društva, prema ovoj teoriji, jest deforestacija (Diamond, 1995; 2005). Smatra se kako je stanovništvo ubrzano deforestiralo šumom prekriveni otok. Drvo se koristilo za ogrjev, kao građevni materijal, oruđe, a dijelovi šuma krčili su se zbog stvaranja poljoprivrednih površina. Prilikom prvog kontakta Europljana s otokom 1722. godine njegova površina već je bila u potpunosti deforestirana (von Saher,

Sl. 1. Srušeni i uništeni moai Izvor:URL 2

1994; URL 1). Pretpostavlja se da su palme nestale već sredinom 15. stoljeća, a svo ostalo drveće sredinom 17. stoljeća (Diamond, 2007). Dokazi koji upućuju na to su analize datiranja peludnih ostataka iz jezgara sedimenata, ali i pougljenjeni ostaci trave. Ti ostaci ukazuju na nedostatak drveta, budući da je trava služila kao ogrjevni materijal (Diamond, 2005; 2007). Gubitak šume značio je gubitak drvenog materijala, izvora energije i dijela hrane. Osim toga, deforestacija je uzrokovala pojačanu eroziju i gubitak tla, što je značilo otežanu poljoprivredu. Manjak materijala za izradu kanua značio je smanjenu mogućnosti ribarenja, čime se ponovno gubi hrana za prehranu brojnog stanovništva. Kao jedan od dokaza za to, Diamond (2005) uzima mlađe moaije (kamene

Ivan Martinić: SLUČAJ USKRŠNJEG OTOKA KAO PRIMJER ČOVJEKOVOG UTJECAJA NA OKOLIŠ DIO II: TEORIJE O PROPASTI DRUŠTVA USKRŠNJEG OTOKA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018, 7-18

statue) čije su crte lica bile jasno vidljive, izduženiji su i izgledaju mršavo i izgladnjelo za razliku od starijih moaija. Osim potpune deforestacije, na otoku je došlo i do značajnog smanjenja bioraznolikosti i broja jedinki općenito. Na otoku je prije dolaska čovjeka obitavalo barem 6 vrsta kopnenih i 25 vrsta morskih ptica (Diamond, 2005). Kopnenih životinja je bilo vrlo malo, poneka vrsta guštera i niti jedan sisavac. Izlovljavanjem životinja, ali i uništavanjem njihovih staništa došlo je do istrebljenja velikog broja vrsta. Danas na Uskršnjem otoku nema niti jedne vrste kopnenih ptica (osim kokoši koju je donio čovjek), a morske ptice se na njemu više ne gnijezde, već to čine na okolnim otočićima i hridima (Diamond, 2005; Mieth i Bork, 2006, prema: Mclaughlin, 2007). Zbog neimaštine nakon iscrpljivanja resursa došlo je do prestanka gradnje moaija, pa čak i njihovog uništavanja (sl. 1). To je vodilo k slomu društvenog poretka te do značajnog pada broja stanovnika. Broj stanovnika, pretpostavlja se, pao je relativno naglo, s oko 10 000 na vrhuncu (oko 1400.), na svega 2000 stanovnika 1722. godine. Broj kuća u razdoblju od 1400. do 1700. smanjio se za 70 % (Diamond, 2005). Diamond (2005) također smatra kako su se ljudi zbog nedostatka hrane okrenuli štakorima (koji su se naselili zajedno s ljudima) kao izvoru prehrane, ali i kanibalizmu. S vremenom je to dovelo i do ratnih sukoba (Diamond, 1995; 2005; 2007), no čvrstih dokaza za to nema. Nažalost, dolaskom Europljana položaj stanovnika otoka drastično se pogoršao. Osim bolesti koje su značajno smanjile broj stanovnika, Europljani su otočane porobljavali i s njima se sukobljavali te je 1872. godine ostalo svega 111 stanovnika. No, stvari nisu bile gore samo za otočane, već i za okoliš otoka. Europljani su na otok uveli ovčarstvo što je još više pojačalo degradaciju vegetacije i eroziju tla (Diamond, 2005).

Teorija genocida Druga teorija o događajima na Uskršnjem otoku prije dolaska Europljana donosi drugo tumačenje degradacije okoliša. Njezini predstavnici preispituju, pa čak i nazivaju mitom (Hunt i Lipo, 2009) teoriju ekocida zbog nepouzdanosti dokaza za tu teoriju, ali i na temelju novih istraživanja. Prema ovoj teoriji razmjeri propadanja društva Uskršnjeg otoka prije dolaska Europljana znatno su manji nego prema teoriji ekocida. Zagovaratelji ove teorije smatraju kako je stanovništvo raslo do maksimalnih 3000 do 4000 ljudi (Hunt, 2007; Hunt i Lipo, 2007). Procjene od 10 000 do 30 000 ljudi koje spominje Diamond (2005) smatraju apsurdnima i tvrde kako za njih nema dokaza (iako ih nema ni za manji broj). Maksimum između 3000 i 4000 stanovnika vjerojatno je dosegnut sredinom 14. stoljeća (sl. 2). Prema ovoj teoriji također se isključuje postojanje nekog većeg ratnog sukoba koji bi odnio velike žrtve i značajno promijenio kulturu otočana, jer ni za to ne postoje nikakvi dokazi. Oružja koja spominje Diamond (2005), tzv. matae, su ipak bila samo oruđa nalik na koplja (Hunt i Lipo, 2007), a u prilog toj tvrdnji idu i zapisi prvih istraživača na otoku koji nekoliko puta naglašavaju nepostojanje i nepoznavanje čak i najjednostavnijih vrsta oružja kao što su nož ili luk i strijela (URL 3). Proces deforestacije prema ovoj teoriji nije upitan. Trajanje procesa deforestacije procjenjuje se na razdoblje između 1280. i 1650. godine (Hunt i Lipo, 2009), no njezin temeljni uzrok prema Huntu i njegovim istomišljenicima nije čovjek, nego polinezijski štakor (Hunt i Lipo, 2007). Smatra se kako je populacija štakora rasla prema puno bržoj stopi od čovjekove (sl. 2). Navodno se njihova populacija udvostručavala svakih 47 dana, što bi značilo da je

Ivan Martinić: SLUČAJ USKRŠNJEG OTOKA KAO PRIMJER ČOVJEKOVOG UTJECAJA NA OKOLIŠ DIO II: TEORIJE O PROPASTI DRUŠTVA USKRŠNJEG OTOKA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018, 7-18

Sl. 2. Hipotetski model kretanja broja ljudi (tamnoplavo) i polinezijskog štakora (ružičasto) Izvor: Hunt, 2007 dosegla brojku od 17 milijuna u nešto više od 3 godine (Fenchel, 1974, prema: Hunt, 2007). Ipak, nešto realnije procjene govore o brojci između 1,9 i 3,1 milijuna jedinki (Hunt, 2007). Štakor se hranio plodovima palmi i onemogućio je njihovo razmnožavanje i obnovu šume. Ova tvrdnja djelomično je poduprta istraživanjem na Havajima, koje je pokazalo kako je štakor glavni krivac za deforestaciju otoka Oahu (Athens i dr., 2002, prema: Hunt i Lipo, 2007). Hunt i Lipo (2010) naposljetku idu toliko daleko da smatraju kako je naseljavanje Uskršnjeg otoka bilo uspjeh, a ne slom civilizacije. Jedini slom koji se prema njima dogodio jest onaj nakon kontakta s Europljanima koji su sa sobom donijeli bolesti koje su desetkovale populaciju otoka. Tek su potom uslijedila prava zla, kao što su porobljavanje otočana i njihovo iseljavanje te oružani sukobi. Ukratko, otočani se nisu sami osudili na propast navodnim nera-

cionalnim gospodarenjem resursa, već je nad njima počinjen genocid, koji predstavlja stvarni slom njihove kulture i stanovništva.

Teorija klimatskih promjena Teorija klimatskih promjena, kako joj i samo ime govori, temeljnim razlogom za deforestaciju, a time i propast društva Uskršnjeg otoka smatra klimatske promjene. Ona ne osporava ulogu čovjeka u deforestaciji, ali se smatra kako je on samo dijelom odgovoran (Peiser, 2005). Upravo je promjena klime odigrala ključnu ulogu u nemogućnosti obnove šume. Nažalost, paleookoliš otoka premalo je istražen, a zbog njegove velike izoliranosti teško je izvršiti usporedbe ili interpolacije pojedinih parametara (Mann i dr., 2008). Analize su pokazale da u slojevima starim oko 2000 godina postoje jake fluktuacije u

Ivan Martinić: SLUČAJ USKRŠNJEG OTOKA KAO PRIMJER ČOVJEKOVOG UTJECAJA NA OKOLIŠ DIO II: TEORIJE O PROPASTI DRUŠTVA USKRŠNJEG OTOKA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018, 7-18

udjelu peludi palmi, trava i paprati u odnosu na prethodna i kasnija razdoblja (Mann i dr., 2008). Budući da ljudi tada nisu naseljavali otok, te fluktuacije vrlo su vjerojatno uzrokovane klimatskim promjenama (Mann i dr., 2008). Zbog toga se smatra kako se slična pojava mogla ponoviti i u doba čovjekove prisutnosti. Primjer vrste palme Jubaea ukazuje da ova teorija daje preveliku ulogu klimatskim promjenama. Danas je ona izumrla na otoku, no najstariji dokazi o njenom postojanju na otoku datiraju iz razdoblja pleistocena, a najmlađi od prije nekoliko stoljeća, odnosno u razdoblju prisustva čovjeka. Jasno je kako je palma prije dolaska čovjeka preživjela razne klimatske i ostale okolišne promjene tisućama godina, no dolaskom čovjeka dolazi do njezinog izumiranja (Flenley i King, 1984, prema: Hunt, 2007), što umanjuje značaj promjene klime. Uskršnji otok ima velike godišnje varijabilnosti padalina, a one su određene tropskim olujama i suptropskim maksimumom (Veblen i dr., 2003, prema: Mann i dr., 2008). Prema tome moguće je da se dogode duga razdoblja suša ili vrlo vlažnih razdoblja. Pronađeni su neki dokazi koji upućuju na sušno razdoblje na otoku. Naime, u analizama kraterskog jezera Rano Raraku pronađeni su tragovi u tlu koji ukazuju na isušivanje jezera. Pretpostavlja se da ljudi tada nisu isušivali jezera te znanstvenici smatraju da je za to odgovorno razdoblje sušnije klime. Točno trajanje tog razdoblja nije sa sigurnošću određeno, no smatra se da je trajalo između 1180. i 1290. godine (Mann i dr, 2008). Razdoblje deforestacije od oko 1200. do oko 1650. godine poklapa se djelomično s razdobljem ,,Malog ledenog doba’’ koje je trajalo od sredine 14. stoljeća do 19. stoljeća (Rafferty i Jackson, 2011). To razdoblje hladnije klime sigurno je uz niže temperature izazvalo i poremećaje u padalinama (Peiser, 2005).

Razumno je ustvrditi kako je promjena klime sigurno utjecala na vegetaciju otoka, pogotovo uz stres izazvan ljudskim i životinjskim djelovanjem (štakori), no teško je utvrditi u kojoj mjeri. Jasno je kako se na temelju dostupnih dokaza direktna uzročno posljedična veza između klime i kulturalnih karakteristika te promjena ne može ustanoviti (Rull i dr., 2016). Klimatske promjene sigurno su imale utjecaja na floru otoka, no malo je vjerojatno da je njihov utjecaj bio ključan u procesu potpune deforestacije (Mieth i Bork, 2006, prema: McLaughlin, 2007).

Teorija sporog propadanja Teorija sporog propadanja kao i ostale teorije podrazumijeva nagli rast populacije otoka od njegovog naseljavanja 1200. godine. Njezini zagovornici smatraju da je vrhunac populacije iznosio oko 6000 otočana, te da je ta brojka dosegnuta oko 1400. godine. Ono u čemu se razlikuje njihovo tumačenje od ostalih je to da je nakon dosezanja vrhunca uslijedio spori pad broja stanovnika i sporo propadanje civilizacije sve do prvih kontakata s Europljanima, nakon kojeg je pad bio drastičniji (Brandt i Merico, 2015). Teorija sporog propadanja se temelji na pojedinim elementima i teorije ekocida i teorije genocida. U svrhu dokazivanja realnosti ovog scenarija, ali i u svrhu simuliranja prethodne dvije teorije, razvijen je matematički model koji simulira rast populacije ljudi, štakora i smanjenje drveća za sva tri slučaja (sl. 3). Model koristi prethodni matematički model Basenera i drugih (2008, prema: Brandt i Merico, 2015), ali dodaje i agrikulturni faktor, kao i bolesti koje se pojavljuju nakon dolaska Europljana. Možemo zaključiti kako ovaj scenarij pruža novi pogled na mogući slijed događaja i pro-

Ivan Martinić: SLUČAJ USKRŠNJEG OTOKA KAO PRIMJER ČOVJEKOVOG UTJECAJA NA OKOLIŠ DIO II: TEORIJE O PROPASTI DRUŠTVA USKRŠNJEG OTOKA

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018, 7-18

vornika navedenih teorija, krenulo sa sustavnom analizom svih dokaza kako bi se stvorila racionalna i sveobuhvatna priča. Prvi takav korak učinili su Rull i suradnici (2010; 2013; 2016).

Naseljavanje otoka Većina istraživanja pokazuje, a i većina znanstvenika se slaže, kako je otok najvjerojatnije naseljen oko 1200. godine. Međutim, prema nekim starim teorijama (Heyerdahl, 1958), ali i novim istraživanjima (Thorsby, 2012; Rull i dr., 2013), ne može se sigurnošću isključiti mogućnost ranijeg naseljavanja otoka, bilo od strane Polinežana, bilo od strane američkih Indijanaca. Neka genetska istraživanja pokazuju kako je moguće da je došlo i do miješanja američkih Indijanaca i Polinežana, no to i dalje nije posve objašnjeno i prihvaćeno (Thorsby, 2012). Postoji i mogućnost da je otok bio naseljen i prije 1200. godine, ali s vrlo malim populacijama koje nisu rasle velikom stopom ili je otok bio naseljen tek povremeno.

Deforestacija

Sl. 3. Broj ljudi, štakora i stabala palmi u scenarijima ekocida, genocida i sporog propadanja prema matematičkom modelu Izvor: Brandt i Merico, 2015 cesa na Uskršnjem otoku, ali još je bitnije što je u njegovu svrhu napravljen vrlo vrijedan matematički model koji služi i za testiranje ostalih teorija. Očito je kako ni ova teorija nije u potpunosti potkrijepljena dokazima, no slaže se s ključnim činjenicama koje su dosad dokazane u vezi s prošlosti otoka i ne možemo je isključiti.

Interdisciplinarna teorija i zaključci Nakon iznesenih tumačenja i teorija o prošlosti Uskršnjeg otoka, potrebno je iz njih izdvojiti one zajedničke i dokazane činjenice, te iznijeti sveobuhvatno, odnosno interdisciplinarno viđenje događaja. Tek se relativno nedavno, nakon dugogodišnjih prepirki između zago-

Većina znanstvenika danas se slaže da je deforestacija trajala u razdoblju između 1200. i 1650. godine. Otok je nedvojbeno sve do prisustva čovjeka tisućama godina bio prekriven šumom, u kojoj su prevladavale razne vrste palmi (Rull i dr., 2010). Nakon dolaska čovjeka započeo je proces deforestacije čiji intenzitet nije bio isti tijekom cijelog razdoblja, već je rastao s rastom populacije, ako ne i brže zbog uloge drugih faktora. Također, intenzitet se razlikovao i prostorno na otoku, pa su neki predjeli bili deforestirani ranije (npr. priobalje), a neki kasnije (npr. viši predjeli) (Rull i dr., 2010). Osim čovjeka, veliku ulogu u deforestaciji imali su i polinezijski štakori, a vjerojatno i klimatske promjene tadašnjeg ,,Malog ledenog doba’’. Njihove uloge nije moguće zanemariti, pogotovo u sprječavanju obnove šume, no

teško je procijeniti njihov stvarni utjecaj. Prema svim prethodno navedenim dokazim može se zaključiti kako je najveći utjecaj imao čovjek, bilo posredno ili neposredno.

Utjecaj na životinjski svijet Osim na šumu, Polinežani su vrlo velik i destruktivan učinak imali i na faunu otoka. Znanstvenici su otkrili kako je na otoku prije prisustva čovjeka obitavao velik broj ptica. U samo nekoliko stoljeća sve vrste kopnenih ptica su izlovljene, a niti jedna morska ptica se više ne gnijezdi na samom otoku. Neke vrste su potpuno napustile otok, dok se ostale gnijezde na okolnim otočićima i hridima. Osim toga, pretpostavlja se kako su izlovili i veliki dio morskih životinja koje su obitavale uz same obale otoka (Diamond, 2005). Time ne samo da su ostali bez izvora hrane, već su i značajno narušili ekološku ravnotežu otoka.

Slom društva Prema Huntu i njegovim istomišljenicima slom, odnosno propadanje društva i kulture Uskršnjeg otoka prije dolaska Europljana je upitno, te se razvoj društva Uskršnjeg otoka čak proglašava velikim uspjehom (Hunt i Lipo, 2010). To je netočno prema činjenicama koje se mogu iščitati iz mnogih dokaza. Možda je izraz ,,slom društva’’ prejak izraz, te je moguće da je za navedeno adekvatniji izraz ,,kriza društva’’ (Mieth i Bork, 2012), no o uspjehu ne možemo govoriti. Prije svega, treba pogledati obilježja društva koje su zatekli prvi Europski pomorci, neovisno o njihovom broju. Postoje sačuvani zapisi i prijevodi dnevnika prvih pomoraca koji su došli u kontakt s Uskršnjim otokom (tab. 1). Iz zapisa pomorskih dnevnika iz 1722. godine vidljivo je kako su Roggeveen i ostali zatekli vrlo jednostavno društvo. Uzgajali su nekoliko poljoprivrednih kultura dostatnih za samouzdržavanje. Nisu posjedovali nikakvo oružje te su

Ivan Martinić: SLUČAJ USKRŠNJEG OTOKA KAO PRIMJER ČOVJEKOVOG UTJECAJA NA OKOLIŠ DIO II: TEORIJE O PROPASTI DRUŠTVA USKRŠNJEG OTOKA

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018, 7-18

Tab. 1: Ključni podaci iz zapisa dnevnika prvih europskih pomoraca na Uskršnjem otoku

Posjet

Opis otoka

Ponašanje otočana

Religija

Ogoljeli otok, slaba i rijetka vegetacija. Vrlo malo Oduševljeni nji1722. drveća, nisko je. hovim dolaskom, Pale vatru uz kiJacob krađa stvari (ve- pove i klanjaju Roggeveen Ipak se čini plo- ćinom drvene). i Cornelis im se. dan. Bouman Bez oružja. Nema divljih životinja

Resursi

Broj ljudi

Uzgajaju banane, šećernu trsku, krumpire i kokoši, ali ne puno. Nemaju užad ni drva. Kanua ima „mnogo”, od kratkih drvenih dijelova, lagani, klimavi.

Banane, krumpiPrijateljski naBez visokog drri, šećerna trska strojeni, razmjeveća, najviši gri kokoši. Kanua na i krađa. movi oko 1,5 m su vidjeli samo 2 Čini se da dijele Nema 1770. opisa, i pretpostavljaju 900-1000 Nema ni domaDon Felipe ćih ni divljih živo- sva dobra. Siro- osim uočavanja da su jedini na Vrlo malo otoku. mašni i ponizni. kipova. Gonzales tinja osim kokoši žena Žene čak nude i štakora. Niti jedNema drva dosvoja tijela za na ptica, čak ni voljno velikog za stvari. Nenaorukukac. dasku širine 15 žani cm. Plantaže. Prijateljski nastrojeni. Jedan Nekoliko plantamjeri brod. ža, malo kokoši. Kradu, mijenja- Nije uočeno niGola zemlja, bez ju se za dobra s šta što bi pove- Svega 3-4 kanua, koji odgovaraju drveća. mornarima, ali i zivalo kipove s 600 -700 1774. religijom – nema Roggeveenovu kradu to što su Vrlo malo ptica, James opisu. Nedosta- 2/3 čine obreda. malo ribe - mor- upravo dali u razCook tak drva. muškarci mjenu. nari nisu uspjeli Pronašli ruševine Siromašni vouloviti niti jednu. Pojavljuju se neki kamenoloma i dom za piće, nije otočani s koplji- kipova vrijedna nošenja ma, a neki pona brod. znaju i muškete (puške). 1816. Otto von Kotzebue

Neprijateljski nastrojeni, u strahu, Otok s vrlo malo neki bacaju kamenje na mordrveća. nare. Kradu.

Izvor: von Saher, 1994; URL 1; URL 3; URL 4; URL 5

Statue prekrivene zemljom/ pijeskom, pa ih nisu uočili

Drvo za kanue dobivaju morskim strujama iz Južne Amerike, no kanui su mali i krhki.

bili fascinirani dolaskom stranaca (von Saher, 1994). Približili su se usidrenim brodovima s većim brojem kanua, koji su bili sastavljeni od malih trupaca i doimali su se vrlo krhkima (URL 1). Otočani su bili gotovo napasni u želji za razmjenom dobara, te su krali razne predmete s broda, nakon čega bi skakali u more. Većina opisanih ukradenih predmeta su bili drveni (URL 1). Uz činjenicu kako na otoku nisu ugledali niti jedno stablo više od dva metra, niti su posjedovali neka značajna oruđa ili čvrstu užad uopće (von Saher, 1994; URL 1), može se zaključiti kako je ovo društvo bilo u problemima, prvenstveno zbog nedostatka drvenog materijala. Tokom desetljeća, prateći zapise pomoraca, vidljivo je postupno pogoršavanje stanja društva. Procijenjeni broj stanovnika sve je manji, razmjena i krađa sve agresivnija, a stanovništvo je sve više očajno (tab. 1). Prilikom posjeta 1816. godine pomorci su naišli na neočekivanu agresivnost i otpor (URL 5). Sve se te promjene dijelom mogu objasniti negativnim učinkom Europljana. Oni su zasigurno prenijeli otočanima bolesti na koje oni nisu bili otporni, a pred kraj 18. stoljeća vrlo vjerojatno su se dogodili i fizički sukobi, što objašnjava njihovu agresivnost. No, pogledamo li opise kanua, nji-

hov broj, kvalitetu i veličinu, odnosno kako su se te stavke mijenjale s vremenom, možemo zaključiti kako je za njihovo stanje kriv i nedostatak resursa, odnosno drveta. Zapis iz dnevnika 1816. tvrdi kako su se otočani za gradnju kanua oslanjali na drvo koje je doplutalo na strujama skroz iz Južne Amerike (URL 5). Osim toga vidljivo je i postupno napuštanje stare religije, pa čak i rušenje i zakopavanje statua, što označava značajan kulturni zaokret (tab. 1). Iz pomorskih dnevnika možemo zaključiti kako društvo zatečeno 1722. godine sigurno nije bilo sposobno izgraditi moaije, što zbog manjka resursa, a što zbog manjka organizacije i načina života. Osim toga, njihova egzistencijalna kriza poklopila se s dolaskom i otkrićem Europljana, što je njihov opstanak učinilo još težim. Iz svega navedenog može se zaključiti kako je do društvene krize (ili možda i više njih (Mieth i Bork, 2012)) došlo prije dolaska Europljana, dok se svojevrsni genocid nad otočanima i pravi slom društva dogodio nakon kontakta s Europljanima. Prvo bolestima, a potom i porobljavanjem i oružanim sukobima Europljani su Uskršnje društvo doveli gotovo do izumiranja, a dio kulturnih vrijednosti tog naroda zauvijek je izgubljen.

Umjesto zaključka - Otvorena pitanja I dalje ostaje pitanje zbog čega se upravo na Uskršnjem otoku dogodila potpuna deforestacija, koja je najveći uzročnik propadanja njihovog društva? Niti jedan drugi tihooceanski otok nije pretrpio takav stupanj deforestacije. Također, nameće se pitanje zbog čega su otočani posjekli sva stabla, ako su bili svjesni važnosti tog resursa za njihov opstanak? Kada upitate današnje potomke Polinežana na Uskršnjem otoku zbog čega su njihovi preci posjekli šumu, oni odgovaraju kako ne vjeruju u tu priču ili kako njihovi preci nisu odgovorni za taj proces. Zbog čega se deforestacija onda uistinu i dogodila? Objašnjenja može biti nekoliko. Diamond (2005) je u svojem istraživanju utvrđivao povezanost pojedinih fizičko-geografskih faktora sa stupnjevima deforestacije na otoku. Istraživanje je pokazalo kako je deforestacija jača na otocima koji zadovoljavaju slijedeće fizičkogeografske uvjete: 1.) manjak padalina, 2.) niža nadmorska visina,

Ivan Martinić: SLUČAJ USKRŠNJEG OTOKA KAO PRIMJER ČOVJEKOVOG UTJECAJA NA OKOLIŠ DIO II: TEORIJE O PROPASTI DRUŠTVA USKRŠNJEG OTOKA

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018, 7-18

3.) viša geografska širina, 4.) mala površina, 5.) velika udaljenost od kopna i drugih otoka, 6.) stari vulkanski otoci, 7.) nedostatak dotoka vulkanskog materijala iz novih erupcija, 8.) nepostojanje uzdignutih koraljnih grebena, 9.) udaljenost od srednje Azije, odnosno njene prašine nošene vjetrom. Među nabrojanim uvjetima najbitniji su geografska širina i količina padalina. Uskršnji otok zadovoljava čak osam od nabrojanih devet uvjeta. Jedini uvjet koji nije zadovoljen jest činjenica da Uskršnji otok nije stari vulkanski otok (Diamond, 2005). Prema tome možemo zaključiti kako je Uskršnji otok imao gotovo sve preduvjete za jaku deforestaciju, odnosno da je njegov okoliš vrlo krhak i neotporan na ljudsko djelovanje. Kao jedno od objašnjenja, dakle, nameće se to da Polinežani jednostavno nisu imali sreće, odnosno da nisu bili svjesni krhkosti okoliša kojeg su naselili. Oni su se držali običaja i načina života na kakve su navikli i na ostalim otocima, ne znajući da takav način života nije održiv na Uskršnjem otoku. Moguće objašnjenje ili dio objašnjenja je tzv. puzajuća normalnost (creeping normalcy), ili preciznije - krajobrazna amnezija (landscape amnesia) (Diamond, 2005). To je pojava u kojoj ljudi zaboravljaju kako je krajobraz, odnosno okoliš izgledao prije dugo vremena. Promjena okoliša je naizgled nevidljiva promatrajući je u kratkom vremenskom periodu, no dolazi do izražaja nakon duljeg vremena. Konkretno, u ovom slučaju, stanovnici Uskršnjeg otoka sjekli su stabla postupno te se gustoća šume neznatno smanjivala, a linija šume neznatno pomicala u odnosu na tjedan, mjesec ili čak godinu prije. Dugoročno ,u nekoliko stotina godina nestao je cijeli šumski pokrov na otoku, a da generacije nisu bile svjesne prijašnjeg stanja okoliša. Zbog toga ljudi postaju svjesni promjene, odnosno degradacije okoliša tek kada je prekasno. Još jedan razlog potpune deforestacije i propasti leži u vladajućem sloju i religiji. Naime, poznato je kako su se statue gradile iz dva razloga - zbog kompetitivnosti i iskazivanja moći vladara različitih plemena na Uskršnjem otoku te u religijske svrhe (Diamond, 2005). Opće je poznata stvar kako većina vladajućih slojeva danas misli na vlastiti opstanak na vlasti, ne razmišljajući predaleko u budućnost. Vrlo vjerojatno su na taj način funkcionirali i vladajući slojevi Uskršnjeg otoka. Zbog toga su oni ustrajali na daljnjoj deforestaciji u svrhu gradnje sve većih i viših moaija, kako bi pokazali svoju moć i nadmoć nad ostalim suparničkim vladarima. Nije ih bilo briga što će daljnja sječa šume dovesti do iscrpljivanja i nestajanja tog vrijednog resursa, što će naposljetku urušiti cijelo njihovo društvo. Osim za iskazivanje moći, moaiji su služili i u religijske svrhe (URL 1). Vrlo vjerojatno su bili svojevrsni simboli božanstava te su trebali udovoljiti bogovima kako bi otočani živjeli prosperitetno i u obilju. Pojedine religije i običaji nerijetko su bili uzrok zasljepljivanja racionalnosti i propasti pojedinih društava kroz povijest. Primjeri za to su neuspjeh opstanka Normana na Grenlandu i propast Astečkog Carstva (Diamond, 2005; Collins, 2007). S toga ne bi bilo neobično da su otočani bili svjesni toga da uništavaju šumski pokrov, ali su vjerovali kako će ih njihova vjera spasiti od mogućih štetnih posljedica te da će bogovi nadomjestiti taj vrijedan resurs. Unatoč još mnogim nerazjašnjenim pitanjima vezanih uz slučaj Uskršnjeg otoka, došlo se do mnogih zaključaka i otkrića. Važnost tih zaključaka i ove analize proizlazi iz činjenice da je ovaj

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018, 7-18

slučaj sloma društva sličan suvremenim problemima vezanima uz okoliš na globalnoj razini. Mnogo je paralela koje se mogu povući između našeg planeta i Uskršnjeg otoka. On se može promatrati kao svojevrsni model Zemlje u malom. Upravo zbog toga je ovaj slučaj izazvao velike polemike i rasprave suprotstavljenih strana. Bitno je stoga iz primjera Uskršnjeg otoka izvući lekcije kako bi se slični scenariji u mnogo većim razmjerima spriječili u budućnosti.

Literatura Brandt, G., Merico, A., 2015: The slow demise of Easter Island: insights from a modeling investigation, Frontiers in Ecology and Evolution 3 (13), 1-12. Collins, K. O., 2007: Expansionism and Religion: The Fatal Flaws of the Aztec Empire, Western Oregon University, http://www. wou.edu/history/files/2015/08/Kevin-Collins.pdf (1.11.2017.) Diamond, J., 1995: Easter’s End, Discover Magazine 16 (8), 62-69. Diamond, J., 2005: Collapse: How Societies Choose to Fail or Succeed, Penguin Group, New York, USA. Diamond, J., 2007: Easter Island Revisited, Science 317, 1692-1694. Flenley, J., Bahn, P., 2007: Conflicting Views on Easter Island, Rapa Nui Journal 21 (1), 11-13. Heyerdahl, T., 1958: Aku Aku, Rand McNally and Company, SAD. Hunt, T. L., 2007: Rethinking Easter Island’s ecological catastrophe, Journal of Archaeological Science 34, 485-502. Hunt, T. L., Lipo, C. P., 2007: Chronology, deforestation, and “collapse:”Evidence vs. faith in Rapa Nui prehistory, Rapa Nui Journal 21 (2), 85-97. Hunt, T. L., Lipo, C.P., 2009: Revisiting Rapa Nui (Easter Island) ‘‘Ecocide’’, Pacific Science 63 (4), 601–616. Hunt, T. L., Lipo, C. P., 2010: Ecological Catastrophe, Collapse, and the Myth of ‘’Ecocide’’ on Rapa Nui (Easter Island), u: Questioning Collapse: Human Resilience, Ecological Vulnerability, and the Aftermath of Empire, Cambridge University Press, 21-44. Mann, D., Edwards, J., Chace J., Beck, W., Reanier, R., Mass, M., Finney, B., Loret, J., 2008: Drought, vegetation change, and human history on Rapa Nui (Isla de Pascua, Easter Island), Quaternary Research 69, 16–28. Martinić, I., 2018: Slučaj Uskršnjeg otoka kao primjer utjecaja čovjeka na okoliš, Dio I: Opća geografska obilježja i naseljavanje otoka, Geografski Horizont 64 (1), 29-37. McLaughlin, S., 2007: Review of Chapter 10 in ‘’The Dynamics of Soil, Landscape, and Culture on Easter Island (Chile)’’ by Andreas Mieth and Hans-Rudolf Bork in ‘’Soils and Societies: Perspectives from Environmental History’’, Rapa Nui Journal 21 (2), 154-158. Mieth, A., Bork, H. R., 2006: Degradation of Resources and Successful Land-Use Management on Prehistoric Rapa Nui: Two Sides of the Same Coin, u: International Conference Easter Island: Collapse or Transformation. A State of the Art (ur. Cauwe, N., DeDapper, M.) Brussels, 91-113. Peiser, B., 2005: From Genocide to Ecocide: The Rape of Rapa Nui, Energy and Environment 16 (3 & 4), 512-539. Rafferty, J. P., Jackson, S.T., 2011: LittleIce Age (LIA), https://www.britannica.com/science/Little-Ice-Age (15.8.2017.) Rull, V., Cañellas-Boltà, N., Margalef, O., Pla-Rabes, S., Sáez, A., Giralt, S., 2016: Three Millennia of Climatic, Ecological, and Cultural Change on Easter Island: An Integrative Overview, Frontiers in Ecology and Evolution 4 (29) 1-4. Rull, V., Canellas-Bolta, N., Saez, A., Giralt, S., Pla, S., Margalef, O., 2010: Paleo ecology of Easter Island: evidence and uncertainties, Earth-Science Reviews 99, 50-60. Rull, V., Cañellas-Boltà, N., Sáez, A, Margalef, O., Bao, R., Pla-Rabes, S., Valero-Garces, B., Giralt, S., 2013: Challenging Easter Island’s collapse: the need for interdisciplinary synergies, Frontiers in Ecology and Evolution 1 (3), 1-5. Saher, H., 1994: The Complete Journal of Captain Cornelis Bouman, Master of the ship Theinhoven,Forming Part of the Fleet of Jacob Roggeveen,from 31 March to 13 April 1722 During Their Stay Around Easter Island, RapaNui Journal 8 (4), 95-100.

von

Throsby, E., 2012: The Polynesian gene pool: an earlycontribution by Amerindiansto Easter Island, Philosophical Transactions oft he Royal Society B, 367, 812-819.

Izvori URL 1: Ship logs of 1722 voyage of Jacob Roggeveen, Easter Island Travel, https://www.easterisland.travel/easter-islandfacts-and-info/history/ship-logs-and-journals/jacob-roggeveen-1722/ (13.4.2017.) URL 2: Birdman And The Destruction Of The Moai On Easter Island, Travel Well, Fly Safe https://travelwellflysafe. com/2017/11/29/birdman-and-the-destruction-of-the-moai-on-easter-island/ (8.1.2019.)

ULOGA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U RAZVOJU ISTARSKE ŽUPANIJE

URL 3: Ship logs of 1770 voyage of Captain Don Felipe González, Easter Island Travel, https://www.easterisland.travel/easterisland-facts-and-info/history/ship-logs-and-journals/don-felipe-gonzalez-1770/ (13.4.2017.) URL 4: Easter Island ship logs: James Cook, 1774, Easter Island Travel, https://www.easterisland.travel/easter-island-factsand-info/history/ship-logs-and-journals/james-cook-1774/ (13.4.2017.) URL 5: Easter Island ship logs: Otto von Kotzebüe, 1816, Easter Island Travel, https://www.easterisland.travel/easter-islandfacts-and-info/history/ship-logs-and-journals/otto-von-kotzebue-1816/ (13.4.2017.)

Toni Guštin

stručni članak

Ekološka poljoprivreda je grana poljoprivrede koja u suvremenom razdoblju sve više dobiva na važnosti te donosi značajan profit. Ta vrsta poljoprivrede ima važnu ulogu i u Istri pa ovaj članak primjenom geoekološkog vrednovanja analizira kako ekološka poljoprivreda može doprinijeti sveukupnom razvoju Istarske županije. Ključne riječi: ekološka poljoprivreda, agroturizam, geoekološko vrednovanje, Istarska županija

Uvod

Primljeno:10.1.2019. Ivan Martinić, mag. geogr.

Prihvaćeno:4. 4. 2019.

Geografski odsjek, PMF, Sveučilište u Zagrebu, Marulićev trg 19/II, 10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: imartini@geog.pmf.hr

U današnje vrijeme u ruralna područja sve češće prodiru razne inovacije. Jedna od njih je i ekološka poljoprivreda. Potaknuta načelima održivog razvoja, ekološka poljoprivreda je pretežno usmjerena na proizvodnju zdrave hrane te za razliku od konvencionalne poljoprivrede ne koristi pesticide, umjetna gnojiva i slične tvari koje opterećuju proizvod, zagađuju tlo, vodu i zrak. Drugim riječima, „ekološka proizvodnja sveobuhvatan je sustav upravljanja poljoprivrednim gospodarstvima i proizvodnjom hrane koji ujedinjuje najbolju praksu u pogledu okoliša i klime, visoku razinu biološke

raznolikosti, očuvanje prirodnih resursa, primjenu visokih standarda za dobrobit životinja i proizvodnih standarda koji su u skladu s potražnjom sve većeg broja potrošača za proizvodima proizvedenim uz primjenu prirodnih tvari i procesa“ (Izvor 1.). Predmet istraživanja ovog rada je ekološka poljoprivreda i njezina uloga u sveukupnom razvoju ruralne Istre. Točnije, istražit će se koji su potencijali i prepreke razvoju ekološke poljoprivrede i koje su mogućnosti ekološke poljoprivrede da postane jedna od ključnih razvojnih poluga na kojoj bi se temeljio daljnji razvoj Istre. Temeljni cilj istraživanja je prikazati trendove razvoja ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj i Istri te analizirati koje su

Toni Guštin: ULOGA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U RAZVOJU ISTARSKE ŽUPANIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018, 19-30

moguće prepreke razvoju. Kolika je važnost ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj moguće je vidjeti iz podataka Ministarstva poljoprivrede u kojima se navodi da je tijekom 2016. godine, u Republici Hrvatskoj evidentirano 3.546 ekoloških proizvođača čija ukupna površina za poljoprivrednu proizvodnju iznosi 93.814 ha (6,07% ukupne poljoprivredne površine) (Ministarstvo poljoprivrede, 2018). Iako se na prvi pogled broj proizvođača ne čini toliko velikim, ukoliko se u obzir uzmu visoki standardi i cijena proizvodnje može se zaključiti da njihov broj relativno velik za hrvatske prilike. Također, ono što čini ekološku poljoprivredu zanimljivom je konstantan porast broja proizvođača. Tako je, na primjer, prema Pejnoviću i dr. (2012) na prostoru Istarske županije u 2008. godini bilo 16 ekoloških proizvođača, da bi prema podacima Ministarstva poljoprivrede za 2016. godinu ukupan broj ekoloških proizvođača i ostalih osoba koje su uključene u ekološku proizvodnju u Istarskoj županiji iznosio 111. Kako bi imali potvrdnicu (certifikat) za bavljenje ekološkom poljoprivredom, subjekti (proizvođači) su morali svoje poljoprivredno gospodarstvo upisati u Upisnik subjekata u ekološkoj proizvodnji, a njihova proizvodnja mora biti pod stručnom kontrolom koju, najmanje jednom godišnje, obavljaju kontrolna tijela koja su ovlaštena od strane Ministarstva poljoprivrede (Izvor 2.). Iz svega navedenog može se zaključiti da se sve veći broj subjekata uključuje u ekološku poljoprivredu jer je prepoznaju kao strateški važnu granu kojom se žele baviti i na taj način je dodatno razvijati. Stoga se ekološka poljoprivreda razmatra kao vrijedna inovacija koja će doprinijeti kvalitetnijem restrukturiranju ruralnih područja. Jedan od važnih ciljeva rada je i analizirati postoji li prostorna pravilnost između lokacija ekoloških proizvođača i turističkih seoskih obiteljskih gospodarstava. Naime, razlog za analizu prostorne pravilnosti

temelji se na pretpostavci da agroturizmi, to jest turistička seoska obiteljska gospodarstva, potiču daljnji razvoj ekološke poljoprivrede na način da postaju platforma za širenje i promociju proizvoda ekološke poljoprivrede. Napisani su brojni radovi koji se bave problematikom ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj te primjenom proizvoda ekološke poljoprivrede kao osnove za poticanje daljnjeg razvoja Istre. Jedan od načina na koji se proizvodi ekološke poljoprivrede mogu vrednovati je razvoj agroturizama, koji često potiču ovakav oblik poljoprivrede, o čemu pišu brojni autori. Tako Bošković (1999) piše o razvoju agroturizma kao jednom od najzastupljenijih selektivnih oblika turizma Istre te navodi da takav oblik turizma može znatno ublažiti dosadašnje neusklađenosti turističke ponude, ali i izmijeniti strukturu ukupne turističke ponude. Također, Brščić i dr. (2005) su na primjeru Istre istražili utjecaj turizma na strukturu poljoprivredne proizvodnje, a u samom radu dobiveni su rezultati o utjecaju trendova turističke potrošnje na pojavu specijaliziranih proizvođača i ponude tipičnih prehrambenih proizvoda, kao što su vino, rakija, pršut, maslinovo ulje, tartufi i slično. Osim radova koji povezuju ekološku poljoprivredu i turizam, u radu su korišteni i radovi koji se bave ekološkom poljoprivredom kao samostalnom pojavom. Tako Petljak (2011) daje pregled zakonske regulative ekološke poljoprivrede u Republici Hrvatskoj, detaljno analizira razdoblja u njenom razvoju, daje poseban osvrt na strukturu ekološke proizvodnje te donosi usporedbu stupnja razvoja ekološke poljoprivrede u svijetu (s posebnim osvrtom na Europu) i u Hrvatskoj, a s time i prikaz glavnih prepreka značajnijem razvoju ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj, a Puđak i Bokan (2011) navode ekološke, ekonomske i sociokulturne dobrobiti ekološke poljoprivrede te razmatraju na koji način je ekološka poljoprivreda dio šireg, alternativnog društvenog pokreta i

Toni Guštin: ULOGA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U RAZVOJU ISTARSKE ŽUPANIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018, 19-30

stila življenja, a na kraju donose pregled stanja i mogućnosti ekološke poljoprivredne proizvodnje, kako u svijetu tako i u Hrvatskoj. Pejnović i dr. (2012) istražuju probleme i mogućnosti razvoja ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj analizirajući ekološku poljoprivredu iz perspektive ekoloških proizvođača. Berisha (2016) analizira razvoj ekološke poljoprivrede u Republici Hrvatskoj. Petrić (2016) analizira obilježja ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj s posebnim naglaskom na specifičnosti ekološke poljoprivrede u Istarskoj županiji. Gugić i dr. (2017) nastoje, pomoću SWOT analize, utvrditi stanje proizvodnih kapaciteta, strukturu ekološke proizvodnje, stanje na tržištu ekoloških proizvoda, ali i zakonodavni okvir pod kojim se razvija ekološka poljoprivreda u Hrvatskoj. Glavne hipoteze na koje se nastoji dati odgovor u ovom radu su slijedeće: 1) Ekološka poljoprivreda nije u velikoj mjeri zastupljena u Istri 2) Razvoj ekološke poljoprivrede u Istri povezan je s razvojem turizma, naročito agroturizma ili turizma na seoskim obiteljskim gospodarstvima U radu su korištene metode analize literature i izvora te metoda prostornih analiza koja je provedena u računalnom programu ArcGIS (programski paket ArcInfo). Metoda prostornih analiza korištena je u svrhu provedbe geoekološkog vrednovanja reljefa za analizu potencijala poljoprivredne valorizacije Istarske županije. Također, GIS je korišten u vizualizaciji prostorne distribucije ekološke poljoprivrede i ruralnog turizma čime se nastojalo utvrditi postoji li pravilnost i prije svega logičnost između prostornog rasporeda ekološke poljoprivrede i prostornog rasporeda obiteljskih gospodarstava koje se bave ruralnim turizmom. Analiza literature i izvora korištena je kako bi se obuhvatili potencijali i prepreke daljnjeg razvoja ekološke poljoprivrede na prostoru Hrvatske s posebnim naglaskom na prostor Istarske županije.

Osnove ekološke poljoprivrede Ekološka poljoprivreda predmet je promišljanja mnogih struka i disciplina, a jedna od tih struka je i geografija. Geografsko promišljanje ekološke poljoprivrede temelji se na „prostornoj logici“. Geografe zanima zašto se ekološka poljoprivreda razvila u određenom prostoru te kako utječe na transformaciju tog prostora sa svim njegovim komponentama. Na temelju dobivenih spoznaja moguće je donijeti smjernice na osnovu kojih će se moći planirati daljnji razvoj ekološke poljoprivrede u određenom prostoru. Kako bi se lakše došlo do tih spoznaja potrebno je provesti prostorno-vremensku analizu. Upravo bi prostornovremenska analiza podataka mogla omogućiti geografima bolje promišljanje daljnjeg razvoja i prostornog širenja ekološke poljoprivrede i sličnih inovacija, kako u ruralnom tako i u sveukupnom prostoru kojeg geografi analiziraju. S vremenskog aspekta, u razvoju ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj moguće je prepoznati nekoliko razvojnih razdoblja. Prvo razdoblje razvoja ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj je prije 1991. kada je ekološka poljoprivreda, u velikom broju slučajeva, bila tek plod promišljanja nekolicine entuzijasta (Petljak, 2011; Berisha, 2016). Drugo razdoblje trajalo je između 1991. i 2001. godine kada se ona značajnije počinje razvijati (Berisha, 2016). U tom se razdoblju posebno ističe 1997. godina kada se pokreće Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu (HZPSS) koji je trebao poslužiti za pružanje potpore razvoju obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva te cjelokupnog ruralnog prostora (Berisha, 2016). U trećem razdoblju, koje traje od 2001. godine pa sve do danas, došlo je do povećanja potražnje za ekološkim proizvodima, a zbog činjenice da se povećalo tržište za te proizvode došlo je do naglog razvoja ekološke poljoprivrede.

Toni Guštin: ULOGA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U RAZVOJU ISTARSKE ŽUPANIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018, 19-30

Prostorni obuhvat istraživanja Istraživanje je provedeno na prostoru Istarske županije. Analizirana je prostorna raspodjela ekoloških gospodarstvenika (mali, srednji i veliki poljoprivrednici koji se prema evidenciji Ministarstva poljoprivrede bave navedenom djelatnošću na području Istarske županije) i turističkih seoskih obiteljskih gospodarstava. Agroturizam, seljački turizam ili turizam na seljačkim obiteljskim gospodarstvima (TSOG) je najrazvijeniji oblik ruralnog turizma čiji sustavni razvoj pomaže u „oživljavanju“ (revitalizaciji) problemskih prostora (Brščić i dr., 2010; Towards Quality Rural Tourism, 2000, prema: Lugomer i Košak, 2015)., a prosječni broj ležajeva u TSOG-ovima iznosi 10,72 (za razliku od ostatka Primorske Hrvatske gdje taj prosjek nešto niži te iznosi 9,21 ležaj) (Lugomer i Košak, 2015). Najveći broj TSOG-ova u Istri je smješten u unutrašnjosti što bi, u teoriji, uvelike trebalo potaknuti razvoj tog, pretežno ruralnog, prostora. Ipak, to nije u potpunosti točno. Naime, u Istri službeno postoje 27 TSOG-a, ali ti TSOG-ovi su, kako navode Lugomer i Košak (2015), najčešće samo usputna destinacija. Jedno od mogućih rješenja kako TSOG-ove učiniti zanimljivim turistima i pretvoriti ih u primarna turistička odredišta je kombiniranje TSOG-ova s domaće uzgojenim ekološkim proizvodima. Kako bi se utvrdila trenutna integriranost ekološke poljoprivrede i TSOG-ova napravljena je analiza žarišta (Hot spot) (sl. 1) koja je pokazala da je, prema aktualnoj situaciji, najbolju razinu integriranosti između ekološke poljoprivrede i TSOG-ova moguće postići u unutrašnjoj Istri. Analiza žarišta izračunava Getis-Ord Gi* statistiku za svaku značajku u skupu podataka, a kao rezultati tih izračuna dobivaju se z-vrijednosti i p-vrijednosti koje upućuju na to gdje su pojave s visokim ili ni-

skim vrijednostima prostorno raspoređene, to jest analiza žarišta funkcionira na način da svaku značajku gleda u kontekstu susjednih značajki (de Smith i dr., 2007; Radović, 2015). U kontekstu ovog rada analiza žarišta je prilagođena na način da ukoliko je pojava prostorno homogena (u prostoru dominira samo ekološka poljoprivreda ili samo TSOG-ovi) ona će imati vrijednosti od -3 do 0 i predstavljati će negativno žarište (cold spot), a ukoliko je pojava prostorno heterogena (u prostoru su ekološka poljoprivreda i TSOG-ovi prostorno grupirani (klasterirani) ona će imati vrijednosti od 0 do 3 i predstavljat će pozitivno žarište (hot spot).

Sl.1: Analiza žarišta prostornog rasporeda ekološke poljoprivrede i TSOG-ova Izvor: 4.; 5.; 6. (modificirao autor)

Toni Guštin: ULOGA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U RAZVOJU ISTARSKE ŽUPANIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018, 19-30

Također, kod ekološke poljoprivrede prisutno je snažno grupiranje ekoloških proizvođačka uz obalni dio Istre i to naročito zapadnu obalu gdje se Puljština i Bujština ističu kao glavna središta ekološke poljoprivrede. To se dakako može povezati sa snažnom maslinarskom (Puljština i to naročito područje Vodnjana) i vinogradarskom (Bujština) tradicijom. Naime, analiza subjekata u ekološkoj proizvodnji (Izvor 5) pokazala je da su upravo vino i maslinovo ulje jedni od glavnih ekoloških proizvoda u Istri. Ipak, analiza žarišta je pokazala da postoje razlike između ta dva područja. Naime, na području Puljštine prevladavaju negativne vrijednosti žarišta što upućuje da su ekološki poljoprivrednici značajno udaljeni od najbližih TSOG-ova te da ne postoji mogućnost značajnijeg prostornog grupiranja. S druge strane, na području Bujštine je ta mogućnost vrlo izražena. Drugim riječima, iako trenutno dominiraju ekološki poljoprivrednici, postoji značajna vjerojatnost da bi na Bujštini moglo doći do grupiranja i međusobnog povezivanja ekoloških poljoprivrednika i TSOG-ova. Najgora situacija po pitanju prostorne distribucije je u sjeveroistočnoj Istri (područje općine Lanišće) gdje, prema dostupnim podacima, nema ekoloških proizvođača ni TSOG-ova. Dobiveni rezultati mogu biti poticaj na daljnja istraživanja vezana uz razloge zašto je upravo u Lanišću takva situacija, a kao jedan od mogućih razloga o tome je nepovoljna prirodna osnova, ali i skromni ljudskim resursima. Iako pozitivne vrijednosti žarišta upućuju na to da Lanišće ima potencijal, trenutna situacija ne ide u prilog tome da se taj potencijal u bližoj budućnosti razvije u nešto više.

Uloga ekološke poljoprivrede u sveukupnom razvoju Hrvatske s posebnim osvrtom na Istarsku županiju

Ekološka proizvodnja u Hrvatskoj tek je u začetku svoga razvoja. Da bi se stvari popravile treba dobro osmisliti strategiju razvoja jer, iako se posljednjih godina površina zemljišta pod ekološkom poljoprivredom udvostručila te je porastao broj proizvođača ekoloških proizvoda, ipak se ne može govoriti o nekom značajnim udjelu ove proizvodnje u usporedbi sa sveukupnom poljoprivrednom proizvodnjom (Berisha, 2016; Petrić, 2016). Kako bi se analizirali potencijali i prepreke razvoja ekološke poljoprivrede u Istri, ali i ukazalo koliku ulogu može imati ekološka poljoprivreda u razvoju Istre korišteno je geoekološko vrednovanja reljefa koje se temelji na metodi relativnog vrednovanja reljefa. Budući da je reljef jedan od ključnih faktora koje valja razmotriti pri planiranju prostornih procesa u Istri te ima direktan ili posredan utjecaj na razvoj gotovo svih prostornih i prostorno uvjetovanih procesa, istražene su mogućnosti za njegovu valorizaciju u svrhu planiranja razvoja poljoprivrede. Geoekološko vrednovanje je dio metode LANDEP, koji ima za cilj odrediti pogodnosti i ograničenja nekog krajolika za obavljanje određenih ljudskih aktivnosti (Ružička i Miklos, 1990; Miklos, 1994, prema: Bognar i dr., 2002). Također, „putem geoekološkog vrednovanja, osim određivanja pogodnosti prostora za određeni način korištenja, stvara se i mogućnost otkrivanja nelogičnosti u korištenju prostora preko usporedbe dobivenih rezultata s aktualnim načinom korištenja“ (Čirjak i Mamut, 2017, 211). U postupku vrednovanja analizirani su određeni geomorfološki parametri (nadmorska visina, nagib padina, orijentacija padina) među kojima je poseban naglasak stavljen na vertikalnu

Toni Guštin: ULOGA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U RAZVOJU ISTARSKE ŽUPANIJE

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018, 19-30

raščlanjenost reljefa koja je prikazana uz pomoć indeksa vertikalne raščlanjenosti reljefa (IVR) koji se, kako navodi Šiljeg (2013), računa prema formuli: (1) (Riley i dr., 1999, prema: Šiljeg, 2013),gdje je IVR-indeks vertikalne raščlanjenosti DMRmax – visina najviše točke promatrane prostorne jedinice koji je generiran iz digitalnog modela reljefa DMRmin - visina najniže točke promatrane prostorne jedinice koji je generiran iz digitalnog modela reljefa. Kako bi se formula (1) na odgovarajući način primijenila u GIS-u, korištena je ekstenzija Model Builder. Točnije, u radu je korišten, i minimalno izmijenjen, programski GIS alat kojeg je za potrebe svog rada kreirao Šiljeg (2013) (sl. 2). Taj je model uključen u sveukupni model vrednovanja reljefa, koji kao takav čini osnovu geoekološkog vrednovanja (sl. 3). Ključni dio modela čini reklasifikacija, odnosno dodjeljivanje nove vrijednosti promatranim parametrima ovisno o njihovom značenju za poljoprivrednu valorizaciju, prema uspostavljenom sustavu bodovanja (tab. 1). Također, izvršene su određene korekcije kojima su

se nastojali naglasiti negativni učinci pojedinih kategorija nagiba i orijentacija padina na poljoprivrednu proizvodnju kako bi dobiveni rezultati što više odgovarali stvarnom stanju. Nakon bodovanja, napravljenih korekcija i kombiniranja podataka, dobivena je karta koja prikazuje potencijal određenog dijela Istre za poljoprivrednu valorizaciju (sl. 4). Klase su određene iz bonitetnih kategorija geoekološkog vrednovanja. Najvrjedniji reljefni oblici svrstani su u klasu 10. Kako bi se provjerila točnost dobivenih rezultata, potrebno je bilo proširiti analizu dodavanjem dodatnog faktora koji bi po svojoj prirodi morao biti takav da ima važnu ulogu u poljoprivrednoj proizvodnji. Upravo iz tih razloga, kao dodatan faktor u analizi je odabrano tlo, odnosno pedološki sastav. Čirjak i Mamut (2016) su svakoj od zastupljene vrste tla, ovisno o mogućnostima za poljoprivrednu proizvodnju, dodijelili korektivne bodove (sl. 5.). Ti su bodovi kasnije pribrojeni ranije kreiranom modelu te je dobiven model geoekološkog vrednovanja terena (sl. 6.). Model je ispravio određene nedostatke ranijeg modela pritom dajući realnije rezultate o tome koliko je prostor Istarske županije pogodan za razvoj ekološke poljoprivrede.

Sl. 2. Kreirani model u ekstenziji Model Builder za izračun indeksa vertikalne raščlanjenosti Izvor: Šiljeg, 2013

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018, 19-30

Sl. 3. Sveukupni model vrednovanja reljefa Izvor: Izradio autor prema: 4.; 5.; Šiljeg, 2013

Tab. 1: Bodovni sustav predvrednovanja i korektivni bodovi

Izvor: Čirjak i Mamut, 2016 (modificirao autor)

Toni Guštin: ULOGA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U RAZVOJU ISTARSKE ŽUPANIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018, 19-30

Sl. 4. Bonitetne kategorije (klase) pogodnosti reljefa za poljoprivredno iskorištavanje u Istri Izvor: Bognar, 1990, prema: Čirjak i Mamut, 2016; 3.; 7. (modificirao autor)

Toni Guštin: ULOGA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U RAZVOJU ISTARSKE ŽUPANIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018, 19-30

Sl. 6. Model geoekološkog vrednovanja s klasama pogodnosti terena za poljoprivrednu valorizaciju Izvor: 3.; 7. (modificirao autor) Također, model geoekološkog vrednovanja terena upućuje na puno prijelaznih tipova. Prijelazni tipovi terena najviše se javljaju u unutrašnjoj Istri i to naročito u graničnom prostoru prema zapadnom i istočnom dijelu županije. Međutim, gledajući u globalu, unutrašnjom Istrom dominiraju klase 6 i 7 što upućuje na to da u unutrašnjoj Istri prevladavaju manje vrijedni tereni koje je ljudskim radom moguće prilagoditi konvencionalnoj poljoprivredi, dok bi prijelaz na ekološku poljoprivredu zahtijevao velika financijska ulaganja. Još veća financijska ulaganja bila bi potrebna u istočnoj Istri u kojoj zbog nepogodnosti terena (klase 1, 2 i 3) razvoj ekološke poljoprivrede posebno otežan. Među nepogodne terene spadaju i brdsko-planinska područja sjeveroistočne Istre (Grad Buzet, općine Grožnjan, Lanišće i Oprtalj) koja zbog svojih geomorfoloških, ali i pedoloških karakteristika (vapnenač-

Sl. 5. Pedološka karta Istarske županije (izrez iz OPKH) s bodovnim sustavom vrste tla Izvor: : Čirjak i Mamut, 2016; Husnjak, Bogunović, Agronomski fakultet, prema: Prekalj, 2012 (modificirao autor)

ko-dolomitna crnica) nemaju odgovarajuće uvjete za razvoj konvencionalne, a ni ekološke poljoprivrede. S druge strane, najbolji uvjeti za razvoj ekološke poljoprivrede su u zapadnoj Istri gdje dominiraju najvrjedniji i veoma vrijedni tereni (klase 9 i 10). Također, osim pogodnosti terena veliku važnost za razvoj ekološke poljoprivrede na tom prostoru ima turizam. Naime, zapadna Istra je jedno od najprogresivnijih područja za razvoj turizma, kako u Istri tako i u Hrvatskoj, što služi kao poticaj za proizvodnju ekološki zdrave hrane koja se može kasnije uključiti u turističku ponudu toga kraja. Ukoliko se promotri prostorni raspored ekoloških poljoprivrednika, TSOG-ova i klasa vrijednosti terena (sl. 7) uočljivo je da je ekološka poljoprivreda raspoređena diljem Istre neovisno o klasama terena. Ipak, može se uočiti ključna razlika između zapadnog dijela i ostatka Istre.

Toni Guštin: ULOGA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U RAZVOJU ISTARSKE ŽUPANIJE

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018, 19-30

Naime, u zapadnom dijelu ekološka poljoprivreda se razvija samostalno, dok je u ostalim dijelovima Istre njezin razvoj velikim dijelom praćen razvojem TSOG-ova. Iz tog se može izvući pretpostavka da se zbog razvijenosti turizma u zapadnoj Istri, većina ekoloških poljoprivrednika koji se nalaze u tom području orijentira samo na proizvodnju te svoje proizvode direktno stavlja na tržište. S druge strane, može se pretpostaviti da u ostalim dijelovima Istre ekološki proizvođači nisu dovoljno „snažni“ da mogu svoje proizvode samostalno prodavati i time se orijentirati isključivo na proizvodnju, već često pružaju ugostiteljske usluge u okviru TSOG-ova ili pak blisko surađuju s lokalnim agroturizmima. Iako u ovom radu taj faktor neće biti dodatno analiziran, može poslužiti kao ishodište za daljnja istraživanja na ovu ili sličnu temu.

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018, 19-30

Hipoteza Razvoj ekološke poljoprivrede u Istri povezan je s razvojem turizma, naročito agroturizma ili turizma na seoskim obiteljskim gospodarstvima je djelomično potvrđena. Naime, postoje određena prostorna preklapanja između ekološke poljoprivrede i ruralnog turizma. Ipak, procijenjeno je da bi povezanost ekološke poljoprivrede i turizma u Istri u doglednoj budućnosti mogla biti još značajnija. Nakon provedene analize i razmotrenih hipoteza, može se s velikom vjerojatnošću pretpostaviti da ekološka poljoprivreda ima potencijal da se u budućnosti još snažnije uključi u sveukupni razvoj Istarske županije.

Literatura Berisha, V., 2016: Razvoj ekološke poljoprivrede u Republici Hrvatskoj, Završni rad, Fakultet za trgovinu i turizam „dr. Mijo Mirković“, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Pula. Bognar, A., 1990: Geomorfološke i inženjersko-geomorfološke osobine otoka Hvara i ekološko vrednovanja reljefa, Geografski glasnik 52 (1), 49-65. Bognar, A., Lozić, S., Saletto-Janković, M., 2002: Geoekologija, interna skripta, Geografski odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb. Bošković, D., 1999: Tržišne mogućnosti razvoja agroturizma u Istri, Tourism and hospitality management 5 (1-2), 23-38. Brščić, K., Oplanić, M., Radinović, S., Milotić, A., 2005: Utjecaj turizma na razvoj poljoprivrede u Istri, Agronomski glasnik: Glasnik Hrvatskog agronomskog društva 67 (1), 67-77.

Sl. 7. Model geoekološkog vrednovanja terena i prostorna distribucija ekoloških poljoprivrednika i turističkih seoskih obiteljskih gospodarstava Izvor: 3.; 4.; 5.; 6.; 7. (modificirao autor)

Zaključak Ekološka poljoprivreda na području Istarske županije podjednako pokazuje svoje pozitivne i negativne strane. Pozitivna strana je ta da je ekološka poljoprivreda pokazala potencijal da postane inovacija koja će sve snažnije prodirati u ruralna područja Istre smanjujući pritom razlike u razvijenosti između unutrašnje i obalne Istre. Negativna strana ekološke poljoprivrede je koncentracija ekološke poljoprivrede u razvijenom dijelu obalne Istre, odnosno grupira se na području već razvijene poljoprivredne proizvodnje čime dodatno produbljuje jaz između pojedinih dijelova Istre. Osim pozitivnih i negativnih strana, potrebno je također objediniti stečena znanja i odgovoriti na postavljene hipoteze. Hipoteza Ekološka poljoprivreda nije u velikoj mjeri zastupljena u Istri je djelomično opovrgnuta. Naime, Istra ima popriličan broj ekoloških poljoprivrednika u odnosu na svoju veličinu, ali ostaje dojam da postojeći ekološki proizvođači nisu dobro raspoređeni, to jest previše su grupirani oko određenih središta. Bolja prostorna raspodjela mogla bi pripomoći kvalitetnijem iskorištavanju ponuđenih resursa.

Čirjak, B. R., Mamut, M., 2016: Geoekološko vrednovanje reljefa otoka Hvara s aspekta poljodjelske valorizacije, Socijalna ekologija : časopis za ekološku misao i sociologijska istraživanja okoline 25 (3), 211-234. de Smith, M. J., Goodchild, M. F., Longley, P. A., 2007: Geospatial Analysis – A Comprehensive Guide to principles, techniques and

software tools, 6th edition, The Windchelsea Press, UK. Gugić, J., Grgić, I., Dobrić, B., Šuste, M., Džepina, M., Zrakić, M., 2017: Pregled stanja i perspektiva razvoja ekološke poljoprivrede u Republici Hrvatskoj, Glasnik Zaštite Bilja 40 (3), 20-30. Košak, M., Lugomer, K., 2015: Agroturizam u funkciji produljenja turističke sezone Primorske Hrvatske, Hrvatski geografski glasnik 77 (2), 141-168. Pejnović, D., Ciganović, A., Valjak, V., 2012: Ekološka poljoprivreda Hrvatske: problemi i mogućnosti razvoja, Hrvatski Geografski Glasnik 74 (1), 141-159. Petljak, K., 2011: Pregled razvoja i obilježja ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj, Ekonomski vjesnik: Review of Contemporary Entrepreneur,Business, and Economic Issues 14 (2), 382-395. Petrić, M., 2016: Razvoj ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj s osvrtom na Istarsku županiju, Završni rad, Fakultet za trgovinu i turizam „dr. Mijo Mirković“, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Pula. Prekalj, B., 2012: Utjecaj erozije tla vjetrom na fizikalne i kemijske značajke erozijskog nanosa na području Čepić polja, Rad za rektorovu nagradu, Agronomski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb. Puđak, J., Bokan, N., 2011: Ekološka poljoprivreda – indikator društvenih vrednota, Sociologija i prostor: časopis za istraživanje prostornog i sociokulturnog razvoja 190 (2), 137-163. Radović, A., 2015: Programski jezik R u vizualizaciji i analizi prostornih podataka, priručnik za polaznike, Tečajevi SRCE-a, SRCE, Zagreb. Šiljeg, A., 2013: Digitalni model reljefa u analizi geomorfometrijskih parametara–primjer PP Vransko jezero, Doktorska disertacija, Geografski odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb. Vukadinović, V., Vukadinović, V., 2016: Tlo, gnojidba i prinos, vlastita naklada, Osijek.

Izvori 1. Ekološka poljoprivreda, Ministarstvo poljoprivrede, http://www.mps.hr/hr/poljoprivreda-i-ruralni-razvoj/poljoprivreda/ ekoloska (20. 09. 2018.) 2. Kako ostvariti potporu za IAKS mjere iz programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014.-2020.?, ožujak 2018., Program ruralnog razvoja, Agencija za Plaćanje u Poljoprivredi, Ribarstvu i Ruralnom Razvoju (APPRRR), https://www.apprrr.hr/wp-content/uploads/2018/04/Kako-ostvariti-potporu-za-IAKS-mjere-iz-PRRRH-2014.-2020..pdf (20. 09. 2018.)

URBANA KLIMATOLOGIJA – PRIMJER TOPLINSKOG OTOKA GRADA ZAGREBA

3. Digitalna atlas Republike Hrvatske (DARH), 2005. 4. Nacionalni katalog „Ruralni turizam Hrvatske“, https://www.hgk.hr/documents/hgkkatalogruralniturizamhrvatskeweb57728ea64487b.pdf (06. 05. 2018.) 5. Popis subjekata u ekološkoj poljoprivredi, Ministarstvo poljoprivrede, http://www.mps.hr/hr/poljoprivreda-i-ruralni-razvoj/poljoprivreda/ekoloska/upisnici-i-registri (06. 05. 2018.) 6. Google Maps, https://www.google.com/maps (14. 01. 2019.)

Matej Žgela

stručni članak

7. Središnji registar prostornih jedinica (SRPJ), 2013.

Urbana klimatologija znanstvena je disciplina klimatologije koja danas doživljava veliki razvoj, što je posljedica značenja koje gradovi imaju u suvremenom društvu. Kako su gradovi mjesta okupljanja velikog broja ljudi za njihovu optimalnu organizaciju potrebno je dobro poznavati sve elemente okoliša gradova, što uključuje i klimu. U ovom radu ukratko će se prikazati razvoj primijenjene klimatologije, njezino područje interesa, te neka obilježja klime gradova, od kojih je urbani toplinski otok najprepoznatljiviji. Provedena je i analiza toplinskog otoka grada Zagreba koristeći podatke devet mjernih postaja DHMZ-a i mreže Pljuska u razdoblju od 2013. do 2017. godine. Ključne riječi: urbana klimatologija, toplinski otok, lokalne klimatske zone, Zagreb

Uvod

Primljeno:28. 6. 2018. Toni Guštin, univ.bacc.geogr.

Prihvaćeno:4. 4. 2019.

Krajcar Breg 18, 52341 Žminj, Hrvatska, e-mail: toni.gustin@student.geog.pmf.hr

Brzi procesi urbanizacije doveli su do porasta udjela gradskog stanovništva. Danas više od polovice stanovništva svijeta živi u gradovima. Ukupna površina gradova 2010. godine zauzimala je 3 629 312 milijuna km2 tj. 2,44 % površine kopna, a na njoj je živjelo 51,45 % stanovništva svijeta (Svjetska banka, 2010). S obzirom na dosadašnje trendove porasta udjela gradskog stanovništva te urbanih površina može se pretpostaviti kako su danas navedeni udjeli još i veći. Tom porastu odgovara i sve veći interes za istraživanja urbane klimatologije, tj. istraživanja utjecaja koji urbana područja

imaju na klimu na svim razinama, od lokalne do globalne. Jednostavnije, gradovi modificiraju klimu područja gdje se nalaze. Modifikatorski utjecaj grada očituje se u promjenama intenziteta kratkovalne i dugovalne radijacije zbog aeropolucije; promjeni albeda podloge; izmjeni termičkih svojstava podloge izgradnjom zgrada, ulica i drugih urbanih objekata koji su zamijenili izvorna polja, šume i livade; manjem gubitku topline za evaporaciju vode; bržem uklanjanju snijega; oslobađanju velike količine topline zbog industrijskih postrojenja, velikog broja vozila, grijanja kućanstava itd. Tome treba dodati i utjecaj zgrada na brzinu vjetra, kao i brojne druge utjecaje (Šegota,

Matej Žgela: URBANA KLIMATOLOGIJA – PRIMJER TOPLINSKOG OTOKA GRADA ZAGREBA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018, 31-40

1986). Klimatski ekstremi i nagle promjene vremena mogu ugroziti veliki broj ljudi koji žive na relativno malom prostoru gradova te time izazvati veći broj žrtava, što dodatno stvara potrebu za istraživanjima u okviru urbane klimatologije. Prvo istraživanje za koje se smatra da pripada u područje urbane klimatologije veže se za Luke Howarda, koji je rezultate svojih istraživanja objavio u djelu The Climate of London, 1833. godine (Mills, 2014). On je 26 godina bilježio vrijednosti klimatskih elemenata na svojoj meteorološkoj postaji u ruralnoj okolici Londona te ih usporedio sa podacima Royal Society-a iz centra Londona. Iako je Howard vrlo rano dao temeljne pretpostavke urbane klimatologije, dolazi do stanke u istraživanjima sve do početka 20. stoljeća kada se gradovi koji u tom razdoblju intenzivno rastu počinju istraživati iz različitih aspekata. U tom razdoblju prevladavaju opisi utjecaja gradova na klimu područja gdje se nalaze. Poslije 2. svjetskog rata zbog postratne urbanizacije i ubrzane industrijalizacije izrazito raste broj istraživanja, koja su manje deskriptivna, a više se orijentiraju na kvantitativne i teorijske modele te imaju integrirani i interdisciplinarni pristup. Danas je urbana klimatologija priznata disciplina klimatologije u kojoj prevladava interdisciplinaran pristup te je povezana s drugim disciplinama kao što su ekologija, znanosti o okolišu i meteorologija (Brazel i Quatrocchi, 2005). Prema Svjetskoj meteorološkoj organizaciji urbana klima je lokalna klima koja je modificirana pod utjecajem izgrađene površine, stoga se radi njezinog utjecaja na urbanu formu i funkcije javlja potreba za istraživanjem klima gradova.

Matej Žgela: URBANA KLIMATOLOGIJA – PRIMJER TOPLINSKOG OTOKA GRADA ZAGREBA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018, 31-40

Urbani toplinski otok Najočitija klimatska posljedica urbanizacije je viša temperatura zraka koja je prisutna u prostoru kao urbani toplinski otok (Landsberg, 1981). Prvi je put opisan u prvoj polovici 19. stoljeća kada ga je u Londonu zabilježio Luke Howard. Za njegovo je proučavanje bitna usporedba temperature zraka unutar grada s njegovom ruralnom okolicom (Balchin and Pye, 1947). Toplinski se otok pojavljuje u gotovo svim urbanim područjima, bez obzira na veličinu grada i tip klime (Stewart i Oke, 2012). Čimbenici postanka urbanih toplinskih otoka kompleksne su naravi, no glavni su uzrok razlike u zemljišnom pokrovu urbanih i ruralnih područja, kao i njihovim termičkim svojstvima, tj. u razlici materijala koji pokrivaju urbane površine naspram materijala koji pokrivaju prirodna područja. Kako se gradovi šire u okolne šume, travnjake i druge neizgrađene prostore tako je prirodni krajolik zamijenjen cestama, zgradama i drugim umjetnim površinama pa u nekim slučajevima vegetacijski pokrov i zelene površine potpuno nestaju. Također, materijali koji se koriste u izgradnji te same zgrade koje se izdižu visoko iznad površine tla apsorbiraju Sunčevu radijaciju, smanjuju evapotranspiraciju i pridonose povećavanju temperature te stvaranju urbanog toplinskog otoka (Rizwan i dr., 2008). Još jedan vrlo značajan aspekt zagrijavanja jest antropogeni utjecaj (Oke, 1982). Mnoštvo ljudi na relativno maloj površini ispušta dodatnu toplinu i vlažnost te svojim aktivnostima stvara jači efekt urbanog toplinskog otoka, primjerice zagrijavanjem zgrada te ispuštanjem topline nastale radom vozila. Zbog svega navedenog, urbana područja čine svojevrsne otoke koji su okruženi hladnijom ruralnom okolicom (sl. 1). Gradske prometnice, pločnici i zgrade tijekom dana apsorbiraju Sunčevo zračenje pa

Sl. 1. Učinak toplinskog otoka grada Izvor: https://www.dwd.de/EN/research/climateenvironment/climate_impact/urbanism/urban_heat_island/urbanheatisland_ node.html još dugo u noć ostaju topli i emitiraju toplinu. Zato je urbani toplinski otok najizraženiji u hladnom dijelu godine te noću. Urbani toplinski otok može se promatrati kao jedan jedinstveni fenomen, ali on se očituje i na nižim vremenskim i prostornim razinama. Na najnižim razinama, pojedini auti, drveća i kuće formiraju toplinske mikrootoke koji su izrazito dinamični te u kratkom vremenskom razdoblju mijenjaju toplinske uvjete. S druge strane, na najvišoj razini, veliki gradovi modificiraju regionalnu klimu i utječu na vrijednosti pojedinih klimatskih elemenata mnogo kilometara u svojoj zavjetrini (Oke, 1976). Oke (1976) je definirao dva sloja atmosfere iznad grada s obzirom na utjecaj urbanog toplinskog otoka. To su: urbani granični sloj (eng. urban boundary layer) te sloj urbanog pokrivača (eng. urban canopy layer) (sl. 2). Sloj urbanog

pokrivača je sloj atmosfere ispod visine krovova i krošanja drveća, dok se urbani granični sloj prostire iznad sloja urbanog pokrivača sve do visine na kojoj više ne postoji toplinski utjecaj grada. Načelno, veću važnost u istraživanjima ima sloj urbanog pokrivača jer je to onaj u kojemu čovjek živi i djeluje. Klimatska obilježja urbanog graničnog sloja određena su obilježjima grada ispod njega tj. zbrojem svih lokalnih i mikroklimatskih uvjeta u sloju urbanog pokrivača iz kojeg se prenose aerosoli i dio topline u urbani granični sloj. Velika koncentracija aerosola uvjetuje veći udio reflektirane topline nazad prema gradu pa se samim time više topline zadržava neposredno iznad grada. Bitan je i utjecaj toplinskog otoka na obilježja okolice gradova. Takav utjecaj toplinskog otoka grada izražen je kao „perjanica“ (eng. plume) u višim slojevima atmosfere (sl. 2).

Matej Žgela: URBANA KLIMATOLOGIJA – PRIMJER TOPLINSKOG OTOKA GRADA ZAGREBA

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018, 31-40

Lokalne klimatske zone Jedna od metoda koja opisuje toplinska obilježja pojedinih dijelova grada je klasifikacijski sustav lokalnih klimatskih zona. Principi klasifikacije oduvijek su problematični, a takav problem postojao je i s lokalnim klimatskim zonama gdje je manjkalo kvalitetnih ideja kako izdvojiti određene lokalne zone unutar gradova koje su nastale kao posljedica razlika u izgrađenosti pojedinih dijelova (zona) grada. Bitan je bio odabir parametara kojima bi se nakon kvantificiranja izdvojile određene zone sličnih klimatskih obilježja. U ranijim istraživanjima korištene su brojne klasifikacije (Chandler, 1965; Auer, 1978; Ellafsen, 1991; Oke, 2006), no danas je najraširenija i najdetaljnije opisana ona koju su predložili Oke i Stewart (2012). Njihova klasifikacija nastala je kao odgovor na probleme u metodama i komunikaciji između znanstvenika u istraživanjima toplinskih otoka. Ona daje operativne smjernice i preporučenu primjenu lokalnih klimatskih zona te opisuje fizička obilježja prema kojima se izdvajaju pojedini tipovi lokalnih klimatskih zona (tab. 1). Geometrijska obilježja odnose se na obilježja podloge određene

zone, a također se određuju termička i radijacijska obilježja lokalnih klimatskih zona. Jedna od najvažnijih prednosti ove klasifikacije njezina je jednostavnost te mogućnost primjene na bilo kojoj urbanoj površini u svijetu zbog velikog raspona parametara koji se mogu koristiti prilikom određivanja lokalnih klimatskih zona. Naziv lokalne klimatske zone koristi se jer su tipovi zona unutar klasifikacije lokalni – prema prostornom obuhvatu, klimatski – prema obilježjima te zonalni – u prostornoj reprezentaciji. Lokalne klimatske zone su definirane kao područja homogene podloge, površinske strukture, građevnog materijala i ljudske aktivnosti koje se horizontalno protežu od nekoliko stotina metara do nekoliko kilometara (Stewart i Oke, 2012). Ovom klasifikacijom određeno je sedam tipova prirodnog pokrova te deset tipova izgrađenog zemljišta (sl. 3). Oni su uglavnom pravilnog rasporeda, jednakih visina, istog zemljišnog pokrova i sl. Stoga nazivi odgovaraju morfološkoj strukturi pojedinih zona. Također, granice pojedinih lokalnih klimatskih zona mogu biti konkretne te se na zračnim snimkama gradova one u većini slučajeva mogu relativno jasno razgraničiti.

Tab. 1: Pokazatelji za tipologiju lokalnih klimatskih zona TIP OBILJEŽJA Sl. 2. Utjecaj grada na vertikalnu cirkulaciju zraka: (a) u uvjetima slabog strujanja zraka, (b) pri jakom strujanju zraka, (c) na lokalnoj razini i (d) na mikrorazini. Izvor: Oke, 1997

Geometrijski, pokrov zemljišta

Termički, radijacijski

Faktor vidljivosti neba (sky view factor)

Površinska apsorpcija topline

Površina zgrada

Površinski albedo

Prohodne površine

Antropogena emisija topline

Neprohodne površine Visina objekata na podlozi Neravnost terena Izvor: Stewart i Oke, 2012

Matej Žgela: URBANA KLIMATOLOGIJA – PRIMJER TOPLINSKOG OTOKA GRADA ZAGREBA

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018, 31-40

Neka obilježja toplinskog otoka grada Zagreba Pri provedbi analize toplinskog otoka grada potrebno je voditi računa o mnogim faktorima. Primjerice, važno je kvalitetno odabrati mjerne postaje, pogotovo referentnu ruralnu postaju, provesti provjeru pouzdanosti korištenih nizova podataka, odraditi morfološku analizu okoline postaja, te na kraju jasno prezentirati dobivene rezultate. Slijedi analiza nekih obilježja urbanog toplinskog otoka provedena na mjernim postajama grada Zagreba pri čemu su korišteni podacima o temperaturi Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ) i Pljuska, amaterske mreže automatskih meteoroloških postaja.

Odabir postaja i podaci

Sl. 3. Klasifikacija i opisi tipova lokalnih klimatskih zona Izvor: Stewart i Oke, 2012

Jedan od čestih problema koji se javlja pri istraživanju toplinskog otoka je nedovoljan broj službenih mjernih postaja na prostoru grada. Premda je za klimatološka istraživanja povoljnije imati duge nizove podataka, često se istraživanja toplinskog otoka provode i na temelju kraćih nizova podataka prikupljenih automatskim mjernim instrumentima, koji daju uvid u trenutno stanje u nekom kraćem razdoblju. Za istraživanje toplinskog otoka potrebno je dobro poznavanje okoline samih mjernih postaja. Primjerice, homogeniji tip okoline mjerne postaje rezultirat će pouzdanijim izlaznim podacima mjerenog klimatskog elementa za određeni dio grada. Za to vrlo dobro može poslužiti koncept lokalnih klimatskih zona, na čijem se području nalaze pojedine mjerne postaje. Najpovoljnije je kada se mjerna postaja nalazi u točno određenoj lokalnoj klimatskoj zoni, a ako to nije slučaj teže je analizirati utjecaj lokalnih klimatskih uvjeta na toplinski otok. Kako bi se provela pouzdanija analiza utjecaja lokalnih kli-

matskih uvjeta na toplinski otok grada, često se na odabranim lokacijama u gradu postavljaju automatski mjerni instrumenti. Za to je potrebno izdvojiti više financijskih sredstava, a i prikupljeni su nizovi podataka kraći. Iz tog su razloga u ovom radu kao dopuna službenih podataka DHMZ-a korišteni i podaci Pljuska. Podaci o temperaturi dobiveni su s četiri postaje DHMZ-a (Zagreb-Grič, Zagreb-Maksimir, Zagreb-Rim i Zagreb-aerodrom) te pet postaja Pljuska (Gornje Vrapče, Mlinovi, Ferenščica, Retkovec i Dugave) u razdoblju od 2013. do 2017. godine. Kao što je prije navedeno, i u Zagrebu postoji problem prostorne raspodjele mjernih postaja na gradskom prostoru. Jedino se postaja Zagreb-Grič nalazi u samom centru grada, dok se ostale postaje DHMZ-a nalaze na rubu i izvan grada. Iz tog su razloga u analizu uključene i postaje iz mreže Pljuska, kao svojevrsna nadopuna mjernih postaja na gradskom području, ali i u različitim oblicima lokalnih klimatskih zona.

Statistički pokazatelji Pri provjeri podataka prikupljenih na mjernim postajama korištene su osnovne metode statističke obrade temperaturnih nizova. Pažnja je posvećena pouzdanosti dobivenih podataka za istraživanje koje se provodi. Naime, postaje DHMZ-a temperaturu mjere prema uputama Svjetske meteorološke organizacije, dok se kod mjernih postaja Pljuska mogu očekivati manja ili veća odstupanja od tih načela. Stoga je potrebno provesti statističku provjeru pouzdanosti nizova podataka, koja se u ovom slučaju provela usporedbom osnovnih statističkih pokazatelja nizova podataka (tab. 2). Vrijednosti standardne devijacije ne odstupaju značajno jedna od drugih, kako kod postaja DHMZ-a, tako i kod Pljuska. Vrijednosti koeficijenta varijacije kod postaja DHMZ-a kreću se od 43 do 51 %, dok se

Matej Žgela: URBANA KLIMATOLOGIJA – PRIMJER TOPLINSKOG OTOKA GRADA ZAGREBA

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018, 31-40

Tab. 2. Osnovni statistički pokazatelji srednjih mjesečnih temperature za odabrane postaje u razdoblju od 2013. do 2017. godine.

Postaja

Medijan

Minimum

Maksimum

StanSrednja Srednja Varijan- dardna ampli- tempeca devijatuda ratura cija

Koeficijent varijacije

Tab. 3. Intenzitet urbanog toplinskog otoka mjernih postaja zimi, ljeti, u siječnju te srednjih godišnjih vrijednosti za razdoblje od 2013. do 2017.

Postaja

Zima (°C)

Ljeto (°C)

Siječanj (°C)

Srednje godišnje (°C)

Dugave

18,7

-3,7

36,6

40,3

18,3

72,57

8,52

0,47

Gornje Vrapče

18,0

-4,1

34,0

38,1

17,7

74,11

8,61

0,49

Dugave

1,5

2,8

1,5

2,1

Gornje Vrapče

0,9

1,9

1,1

1,5

Retkovec

0,8

0,9

1,0

Ferenščica

1,2

1,6

1,3

1,5

Mlinovi

1,5

0,1

2,0

1,1

ZagrebGrič

2,0

1,2

2,1

1,7

ZagrebMaksimir

0,6

0,0

0,6

0,4

ZagrebRim

1,0

0,1

1,0

0,7

Retkovec

17,1

-4,4

32,8

37,2

17,2

66,03

8,13

0,47

Ferenščica

18,4

-3,4

34,1

37,5

17,7

70,09

8,37

0,47

Mlinovi

17,5

-3,7

32,6

36,3

17,2

61,07

7,81

0,45

Zagreb-Grič

18,1

-3,0

33,8

36,8

17,9

60,20

7,76

0,43

ZagrebMaksimir

16,9

-4,3

32,1

36,4

16,6

64,45

8,03

0,48

Zagreb-Rim

17,4

-4,1

32,6

36,7

16,9

60,41

7,77

0,46

Zagrebaerodrom

16,5

-5,2

32,8

16,2

68,81

8,30

0,51

kod Pljuska kreću od 45 do 49 % te su relativno slični za sve nizove, što ukazuje da su korišteni podaci dovoljno pouzdani za daljnju analizu. Usporedbom dobivenih rezultata statističke analize i prostorne raspodjele mjernih postaja može se zaključiti kako mjerne postaje u gušće izgrađenim dijelovima grada imaju više vrijednosti srednje temperature od postaja na rubu grada. Primjerice postaja Zagreb-Grič smještena je u središtu grada i ima visoke srednje temperature, dok postaja Zagreb-aerodrom kao mjerna postaja najudaljenija od središta grada ima najniže vrijednosti srednje temperature (tab. 2). Analiza svih osnovnih statističkih pokazatelja potvrdila je pouzdanost korištenih podataka koji nemaju neočekivane vrijednosti te se izmjerene vrijednosti temperature na svim postajama mogu koristiti za daljnju analizu. Prvenstveno to vrijedni za podatke postaje Pljuska u odnosu na mjerenja na postajama DHMZ-a.

Intenzitet urbanog toplinskog otoka grada Zagreba Kao jedna od metoda analize toplinskog otoka grada upotrebljava se intenzitet urbanog toplinskog otoka. On se određuje usporedbom temperature zraka u gradu i njegovoj ruralnoj okolici (Stewart i Oke, 2012). Pretpostavka je kako će zimi i noću utjecaj urbanog toplinskog otoka biti izraženiji. Za postaju na osnovu koje će se odrediti intenzitet toplinskog otoka odabrana je postaja Zagreb-aerodrom. U odnosu na ostale postaje okolina ove postaje ima najviše ruralnih obilježja. Intenzitet toplinskog otoka određen je tako što su od temperature mjernih postaja na području grada oduzimane temperature mjerne postaje Zagreb-aerodrom. Te razlike određene su za srednje zimske, srednje ljetne, srednje siječanjske i srednje godišnje temperature. Osim

toga, bilo bi dobro promatrati razlike minimalnih temperatura, ali kako one nisu mjerene na postajama Pljuska to nije bilo moguće učiniti. Analiza intenziteta urbanog toplinskog otoka pokazala je da je on u Zagrebu najizraženiji tijekom zimskih mjeseci te u siječnju (tab. 3), što odgovara početnoj pretpostavci. Intenzitet toplinskog otoka zimi i u siječnju najviši je u oba slučaja za postaju Zagreb-Grič. Tada je razlika u srednjoj sezonskoj, odnosno srednjoj mjesečnoj

temperaturi 2,0 °C, odnosno 2,1 °C. Postaje poput Zagreb-Maksimira i Retkovca imaju najmanji intenzitet toplinskog otoka, što još jednom potvrđuje da lokalni klimatski uvjeti utječu na niže temperature ovih postaja. Postaja Gornje Vrapče se također ističe nižom vrijednosti intenziteta. Postaja Mlinovi ima visoku vrijednost intenziteta u odnosu na druge postaje, što se očituje u nešto višim zimskim temperaturama. To se može povezati s lokalnim uvjetima te postaje poput prisojne orijentacije padine te činjenicom da se postaja nalazi na višoj nadmorskoj visini od ostalih. Naime, zimi je na višim nadmorskim visinama vedrije nego u dolini, u ovom slučaju, rijeke Save. Ako se to usporedi s temperaturama postaja Gornje Vrapče i Zagreb-Rim, koje su smještene u morfološki sličnim zonama, postoji mogućnost da na postaju Mlinovi utječe i neki drugi faktor zbog koga su zimske temperature u toj postaji više nego što se očekivalo. Prema klasifikaciji koju su predložili Stewart i Oke (2012) mjernim su postajama dodijeljene pripadajuće lokalne klimatske zone (sl. 3). Njihovi nazivi bit će na engleskom jeziku jer u hrvatskom jeziku ne postoje opće prihvaćeni stručni termini za pojedine tipove lokalnih klimatskih zona. Sparsely built tipu lokalnih klimatskih zona pripadaju mjerne postaje Gornje Vrapče, Mlinovi i Zagreb-Rim. Low plants tipu pripadaju postaje Zagreb-Maksimir i Zagreb-aerodrom. Dugave pripadaju Open midrise tipu, a Retkovec Open lowrise. Large lowrise tip pripada Ferenščici, dok je Zagreb-Grič jedina postaja Compact midrise tipa.

Zaključak Urbana klimatologija danas je dobro razvijena disciplina klimatologije te je broj istraživanja klima gradova u porastu. S obzirom na porast broja gradskog stanovništva i sve veće značenje gradova u suvremenom društvu zanimanje za klimu gradova će rasti. U budućnosti istraživanja unutar urbane klimatologije trebala bi pomoći u predlaganju pametnih rješenja za ublažavanje posljedica koje toplinski otoci imaju na stanovništvo gradova, poput izrazito visokih ljetnih temperatura.

Unatoč malom broju službenih mjernih postaja na gradskom području, kratka analiza toplinskih obilježja grada Zagreba potvrdila je postojanje toplinskog otoka u gradu Zagrebu, koristeći se postajama DHMZ-a te mreže Pljuska. Mreža Pljusak pokazala se kao relativno dobar izvor temperaturnih podataka te kao dobra nadopuna službenih mjerenja pri analizi toplinskih obilježja grada Zagreba. Intenzitet toplinskog otoka grada Zagreba pokazao se najizraženijim tijekom zimskih mjeseci, a najmanje tijekom ljetnih. Najhladnija postaja je Zagreb-aerodrom sa srednjom godišnjom temperaturom od 16,2 °C, a najtoplije postaje su Dugave i Zagreb-Grič s 18,3, odnosno 17,9 °C. Ovom analizom dokazan je termički utjecaj grada Zagreba. Srednje siječanjske temperature izmjerene na postaji Zagreb-Grič za više od 2 °C veće od temperatura izmjerenih na postaji Zagreb-aerodrom. Daljnja istraživanja su nužna kako bi se detaljnije analizirao toplinski otok grada Zagreba. Potrebno je prezentirati problem u široj znanstvenoj javnosti te potaknuti potrebu za multidisciplinarnošću koja je vrlo bitna za nalaženje rješenja koja bi pomogla ublažavanju toplinskog otoka grada.

PROCJENA I PLANIRANJE PRIMJERENIH POSTUPAKA PODRŠKE UČENICIMA S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU U UČENJU I POUČAVANJU GEOGRAFIJE Vesna Milić

stručni članak

Literatura Balchin, W. G. V., Pye, N., 1947: A Micro-Climatological Investigation Of Bath And The Surrounding District, Quarterly Journal of Royal Meteorological Society 73 (1), 297–323. Brazel, J. A., Quatrocchi D., 2005: Urban Climatology, u: Encyclopedia Of World Climatology, (ur. Oliver, J. E.), Springer, Dordrecht, 766-779. Landsberg, H. E., 1981: The Urban Climate, International Geophysics Series, University of Maryland, Academic Press Inc., New York Mills, G., 2014: Urban Climate: History, Status And Prospects, Urban Climate 10 (3), 479-489. Oke, T. R., 1976: The Distinction between Canopy and Boundary Layer Urban Heat Islands, Atmosphere 14 (4), 268-277.

Ovaj je članak potpora učiteljima i nastavnicima geografije u domeni procjene kompetencija učenika s teškoćama u razvoju za učenje geografije te planiranje poučavanja. Učenicima s teškoćama u razvoju u osnovnim i srednjim školama treba osigurati odgovarajuću podršku kroz primjerene programe te kroz odgovarajuće postupke u provedbi individualiziranih odgojno-obrazovnih programa. Radi lakšeg ostvarenja toga cilja u članku je priložena lista za procjenu kompetencija učenika za učenje geografije i planiranje inkluzivne podrške. Ključne riječi: učenici s teškoćama u razvoju, oblici podrške, kompetencije za učenje geografije

Oke, T. R., 1982: Energetic Basis Of Urban Heat Island, Quarterly Journal of Royal Meteorological Society 108 (455), 1-24. Oke, T. R., 1997: Urban Environments, u: The Surface Climates of Canada (ur. Bailey, W. G., Oke, T. R. i Rouse, W. R.), McGillQueen’s University Press, Montreal, 303-327. Rizwan, A. M., Leung, Y. C., Liu, C. A, 2008: Review on the Generation, Determination and Mitigation of Urban Heat Island, Journal of Environmental Sciences 20 (1), 120–128. Stewart, I. D., Oke, T. R., 2012: Local Climate Zones For Urban Temperature Studies, Bulletin Of The American Meteorological Society 93 (1), 1879–1900. Šegota, T., 1986: Srednja temperatura zraka u Zagrebu, Geografski glasnik 48 (1), 13-24.

Izvori Svjetska banka - urbana populacija: https://data.worldbank.org/indicator/SP.URB.TOTL.IN.ZS (1.3.2019.) Svjetska banka - urbana površina: https://data.worldbank.org/indicator/AG.LND.TOTL.UR.K2 (1.3.2019.)

Primljeno:4. 3. 2019. Matej Žgela, univ.bacc.geogr.

Prihvaćeno:4. 4. 2019.

V. Nazora 15, 10370 Dugo Selo, Hrvatska, e-mail: matej.zgela@student.geog.pmf.hr

Uvod U hrvatski odgojno-obrazovni sustav uključeni su učenici s teškoćama u razvoju koji time ostvaruju pravo na primjerene programe školovanja, primjerene oblike pomoći u školovanju i sukladno tome na uključenost u redovite razredne odjele ili posebne razredne odjele ili u posebne odgojno-obrazovne skupine. U razdoblju od 2013./2014. do 2017./2018. broj učenika s teškoćama u odgojno-obrazovnom sustavu se značajno povećao. Prema podacima e-matice koju vodi MZO, u školskoj godini 2013./2014. u odjelima osnovne škole od 5. do 8. razreda osnovne škole i odjelima od 1. do 5. razreda srednje škole bilo je 12 395 učenika s teško-

ćama, a u školskoj godini 2017./2018. njihov je broj narastao na 20 202. U promatranom razdoblju broj učenika s teškoćama uključenim u redovite razredne odjele se gotovo udvostručio, a među njima je najveće povećanje zabilježeno u razrednim odjelima srednje škole (sl. 1). Iz ovih podataka jednostavno je zaključiti da sve veći broj učitelja, a poglavito nastavnika geografije radi s učenicima s teškoćama u razvoju. Da bi se u nastalim okolnostima što bolje snalazili, ovim člankom dajemo još jednu podršku učiteljima i nastavnicima u domeni procjene kompetencija učenika za učenje geografije te planiranja poučavanja.

Vesna Milić: PROCJENA I PLANIRANJE PRIMJERENIH POSTUPAKA PODRŠKE UČENICIMA S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU U UČENJU I POUČAVANJU GEOGRAFIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018, 41-59

Sl. 2. Oblici primjerenih programa prilagodbe za učenike s teškoćama u redovitim razrednim odjelima s kojima se susreću učitelji i nastavnici geografije

Sl. 2. Sl. 1. Broj učenika s teškoćama u razvoju integriran u redovite razredne odjele od 5. do 8. razreda osnovne škole i 1. do 5. razreda srednje škole u Republici Hrvatskoj od 2013./2014. do 2017./2018. školske godine Izvor: e-matica Ministarstva znanosti i obrazovanja, rujan 2018.

Oblici podrške Učenik s teškoćama u razvoju, prema Pravilniku o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju (Narodne novine, 24/2015.) jest učenik čije sposobnosti u međudjelovanju s čimbenicima iz okoline ograničavaju njegovo puno, učinkovito i ravnopravno sudjelovanje u odgojno-obrazovnom procesu s ostalim učenicima, a proizlaze iz: o tjelesnih, mentalnih, intelektualnih, osjetilnih oštećenja i poremećaja funkcija, o kombinacije više vrsta gore navedenih oštećenja i poremećaja. Učenicima s teškoćama u osnovnim i srednjim školama treba osigurati odgovarajuću podršku u vidu primjerenih programa te u vidu odgovarajućih postupaka u provedbi in-

dividualiziranih odgojno-obrazovnih programa. Učitelji i nastavnici geografije u osnovnim i srednjim školama trebaju znati i moći poučavanje prilagoditi svim učenicima, a to znači i učenicima s različitim teškoćama. Ako je učeniku utvrđeno školovanje prema redovitom programu uz individualizirane postupke, njemu ne treba ograničavati propisane sadržaje poučavanja odnosno propisane ishode učenja (nastavni program geografije/kurikulum nastavnog predmeta geografije) već mu treba prilagoditi postupke u procesu učenja i provjeravanja naučenoga (sl. 2). Učeniku kojemu je utvrđeno školovanje prema redovitom programu uz prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke treba prilagoditi nastavni sadržaj redovitog programa odnosno ishode učenja zadane

predmetnim kurikulumom, njegovim sposobnostima i sklonostima te mu smanjiti opseg nastavnih sadržaja (Pravilnik navodi: Opseg nastavnih sadržaja može se umanjiti do najniže razine usvojenosti obrazovnih postignuća propisanih nastavnim planom i programom/kurikulumom za razred u koji je učenik uključen, a iznad razine posebnog programa) i prilagoditi postupke. Prilagodbu postupaka učitelj/nastavnik može temeljiti na potrebi učenika za podrškom u: o samostalnosti U kojoj je mjeri učenik samostalan u procesu učenja i provjeravanja naučenoga, treba li podršku i pomoć, treba li je kontinuirano ili povremeno. o vremenu koje je učeniku potrebno za obavljanje pojedine aktivnosti Treba li planirati produljenje vremena za obavljanje svih aktivnosti ili samo za neke vrste aktivnosti ili učenik može slijediti vrijeme za obavljanje aktivnosti kao i svi ostali učenici u razrednom odjelu. o izboru metoda rada koje učeniku omogućuju kompenziranje teškoće u procesu učenja te koje pridonose učenju i napredovanju.

o izboru nastavnih sredstava i pomagala koja trebaju produktivno djelovati na proces i ishod učenja, to znači da trebaju biti odabrana u suglasju s učenikovom teškoćom.

Procjena učenikovih

kompetencija za učenje geografije Planiranje poučavanja i učenja učenika s teškoćama valja temeljiti na utvrđenom obliku školovanja za svakog pojedinog učenika te na rezultatima procjene učenikove kompetencije za učenje geografije. Na osnovi toga svaki učitelj/nastavnik pristupa procjeni i planiranju primjerenih postupaka podrške. U ovome procesu Lista za procjenu kompetencija učenika za učenje geografije i planiranje inkluzivne podrške (prilog) učiteljima/nastavnicima može biti od pomoći. Lista za procjenu kompetencija učenika za učenje geografije obuhvaća procjenu primarno četiriju skupina kompetencija koje učitelj/ nastavnik razvija poučavanjem geografije kod svojih učenika. Učitelj procjenjuje informacijsku, komunikacijsku, socijalnu i kompetenciju učiti kako učiti.

Vesna Milić: PROCJENA I PLANIRANJE PRIMJERENIH POSTUPAKA PODRŠKE UČENICIMA S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU U UČENJU I POUČAVANJU GEOGRAFIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018, 41-59

1. Informacijska kompetencija

(geografska znanja i geografske vještine) Tijekom učenja geografije učenici usvajaju ključne geografske koncepte, razvijaju geografske (spoznajne i praktične) te kartografske vještine da bi na kraju svoga obrazovanja postali u određenoj mjeri geografski pismeni. Informacijska kompetencija obuhvaća geografska znanja i geografske vještine. Procjena geografskih znanja učenika odnosi se na procjenu opsega i dimenzija znanja (činjenično, proceduralno, konceptualno) u odnosu na odgojno-obrazovne ishode/postignuća, odnosno u odnosu na razine kognitivnih procesa (prepoznavanje, razumijevanje, primjena). U procjeni geografskih vještina učenika u fokusu su one kognitivne i praktične vještine koje su u funkciji ostvarivanja propisanih ishoda učenja. Među kognitivnim vještinama procjenjuje se vještina pamćenja, razumijevanja, primjenjivanja, analiziranja, evaluiranja odnosa i odraza prirodnih i društvenih elemenata u geografskom prostoru, njihove distribucije, obrazaca, međudjelovanja, promjena i zakonitosti te vještina kreiranja novoga (distribucije, obrasci, međudjelovanje, promjene, zakonitosti u geografskom prostoru, rješenje prostornog problema, načina djelovanja…). Praktične vještine odnose se na procjenu vještine računanja, crtanja (skiciranja, grafičkog predočavanja geografskih podataka), korištenja računala i informatičkih alata, orijentacije u prostoru te korištenja geografske karte.

2. Komunikacijska kompetencija Komunikacijska kompetencija u poučavanju geografije odnosi se primarno na razvijanje geografskog vokabulara i komuniciranje rezultata učenja. S obzirom na to učitelj/ nastavnik procjenjuje poznavanje i korište-

nje geografskog rječnika, usmene odgovore, povezano usmeno i pismeno iskazivanje rezultata učenja (primjerice: prepričavanjem, opisivanjem, obrazlaganjem, izvješćivanjem, raspravljanjem…) te vještine čitanja, pisanja i prepisivanja kao preduvjeta učenja geografije.

3. Kompetencija učiti kako učiti Kompetencija učiti kako učiti u poučavanju geografije vezana je uz primjenu strategija učenja pravila, procedura, postupaka u organiziranju, obradi i predstavljanju informacija (npr. kako organizirati podatke; izmjeriti udaljenost na karti; očitati klimatske elemente na grafičkom prikazu; nacrtati klimatski dijagram; interpretirati sadržaj tematske karte; prezentirati; izraditi poster, grafički organizator; izdvojiti bitno u tekstu; voditi bilješke; sažimati…), ali i uz razvoj motivacije za učenje i preuzimanje odgovornosti za vlastito učenje. Učitelj/nastavnik stoga procjenjuje u kojoj su mjeri razvijene određene strategije učenja kod učenika, kakva je motiviranost za učenje i u kojoj mjeri učenik preuzima odgovornost za vlastito učenje da bi učenje bilo učinkovito i samoregulirano te na osnovi toga planira poučavanje.

4. Socijalna kompetencija U razvoju socijalne kompetencije učenika učitelj/nastavnik stavlja naglasak na poštivanje pravila ponašanja, izgradnju dobrih odnosa učenika prema sebi i prema drugima, međusobnu suradnju i vještinu upravljanja sukobima. Različitim suradničkim oblicima rada učitelj/nastavnik kontinuirano izlaže učenike poštivanju pravila, gradnji odnosa i rješavanju sukoba te sustavno prati i procjenjuje razinu razvijenosti socijalnih vještina te na osnovi toga planira korake podrške učenicima.

Vesna Milić: PROCJENA I PLANIRANJE PRIMJERENIH POSTUPAKA PODRŠKE UČENICIMA S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU U UČENJU I POUČAVANJU GEOGRAFIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018, 41-59

Lista za procjenu kompetencija učenika za učenje geografije i planiranje inkluzivne podrške

Lista za procjenu kompetencija učenika za učenje geografije i planiranje inkluzivne podrške (prilog) ima za cilj pomoći učiteljima i nastavnicima geografije u obavljanju procjene kompetencija učenika s teškoćama kako bi dobili cjelovito stanje njihove razvijenosti i na osnovi toga mogli planirati odgovarajuću podršku u njihovom daljnjem razvoju tijekom poučavanja geografije, sukladnu teškoćama/potrebama učenika. Lista se sastoji od tri dijela. U prvome dijelu navode se osnovni podatci o školi, osobni podatci o učeniku i učitelju/nastavniku koji obavlja procjenu te vrsta programa podrške koji se mora zasnivati na izdanom rješenju nadležne ustanove i specifične razvojne osobitosti koju učenik posjeduje u nekom području. Drugi dio sastoji se od skupina kompetencija koje učenik treba razvijati učenjem geografije (informacijska – geografska znanja i geografske vještine, komunikacijska, socijalna i kompetencija učiti kako učiti), njihovih ključnih dijelova i opisnica za svaki dio. Opisnice su stupnjevito navedene i ukazuju na razinu razvijenosti ključnog dijela pojedine kompetencije. Skupine opisnica popraćene su odgovarajućim mogućnostima podrške koje učitelj/nastavnik treba uzeti u obzir prilikom planiranje podrške pojedinom učeniku. Treći dio obuhvaća interes i motiviranost za učenje geografije, ponašanje učenika te vještine snalaženja na radnoj površini i upravljanja vremenom za učenje. Nakon procjene učenikovih kompetencija učitelj izrađuje odgovarajući program u kojem treba biti jasno s pomoću kojih sadržaja učenja, aktivnosti učenika i strategija podrške će učenik dostići za njega ostvarive ishode učenja kojima će dokazati razvoj svojih kompetencija u geografiji.

Individualizirani odgojnoobrazovni program

Na osnovi procjene i uz uvažavanje utvrđenog oblika primjerenog programa prilagodbe učitelj/nastavnik izrađuje individualizirani odgojno-obrazovni program za određenoga učenika povezujući ga s propisanim nastavnim programom/kurikulumom za razred koji učenik polazi. Individualiziranim odgojno-obrazovni programom za učenike s teškoćama, učitelj/nastavnik planira (tab. 1): o sadržaj poučavanja iz kojeg se vide nastavne teme/nastavne cjeline razreda koji učenik pohađa; o ciljeve/ishode učenja koje učenik treba postići u okviru nastavne teme/nastavne cjeline povezane s nastavnim programom/predmetnim kurikulumom; o aktivnosti kojima će učenik postići planirane ciljeve/ishode učenja imajući u vidu i strategije podrške; o praćenje ostvarenosti planiranih sadržaja, ishoda, prikladnosti strategija podrške i aktivnosti. Izrađen individualizirani odgojno-obrazovni program podložan je promjenama jer učitelj/ nastavnik nakon planiranja sadržaja poučavanja, ciljeva/ishoda učenja, aktivnosti učenika za dostizanje planiranih ciljeva/ishoda i strategija podrške u procesu učenja i provjeravanja naučenoga pristupa praćenju provedbe planiranoga tijekom procesa poučavanja te procjenjuje ostvarenost ciljeva/ishoda učenja i funkcionalnost odabranih strategija podrške. Na osnovi takve procjene pristupa planiranju poučavanja za sljedeće razdoblje (primjerice za mjesec dana), a nakon toga ponovno prati provedbu i obavlja procjenu. Planiranje poučavanja učenika s teškoćama valja obavljati za duže razdoblje (mjesečno), ali i za svaki nastavni sat da bi učenici dobili konti-

Vesna Milić: PROCJENA I PLANIRANJE PRIMJERENIH POSTUPAKA PODRŠKE UČENICIMA S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU U UČENJU I POUČAVANJU GEOGRAFIJE

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018, 41-59

Tab. 1. Prijedlog sastavnica individualiziranog odgojno-obrazovnog programa za učenike s teškoćama s pitanjima za njihovo lakše razumijevanje SADRŽAJ POUČAVANJA

CILJEVI ZA UČENIKA/ UČENICU

AKTIVNOSTI ZA UČENIKA/ UČENICU

STRATEGIJE PODRŠKE

OSTVARENOST PLANIRANIH ISHODA UČENJA

Koje su nastavne cjeline/nastavne teme propisane nastavnim planom i programom odnosno kurikulumom?

Koje ishode učenja – znanja i vještine učenik može usvojiti?

Koje zadatke učenik obavlja da bi postigao planirani ishod učenja?

Koju će podršku učitelj dati učenicima u procesu postizanja ishoda učenja? (prilagodba metoda, sredstava, oblika, vremena, postupaka, zahtjeva)

U kojoj je mjeri učenik postigao planirani ishod učenja?

nuiranu i primjerenu podršku u procesu usvajanja znanja, razvijanja odgovarajućih vještina te propitivanju stavova i vrijednosti na putu prema ostvarivanju ishoda učenja. Uspjeh i napredovanje učenika s teškoćama u razvoju rezultat je brojnih čimbenika među kojima je dobra i kontinuirana učiteljeva/na-

U čemu je imao teškoće i kako te teškoće u sljedećem razdoblju planiranjem ishoda umanjiti i otkloniti?

stavnikova procjena učenikovih kompetencija te odgovarajući odabir i sustavna primjena prikladnih strategija podrške primjerenih svakom pojedinom učeniku tijekom procesa planiranja i provedbe poučavanja, ali i osobni senzibilitet za potrebe svakog učenika, posvećenost poslu i uživanje u ulozi učitelja/nastavnika.

PRILOG 1. Izradile: dr. sc. Đurđica Ivančić, edukacijski rehabilitator i Vesna Milić, dipl. geograf, viša savjetnica za geografiju u AZOO-u (2017)

LISTA ZA PROCJENU KOMPETENCIJA UČENIKA ZA UČENJE GEOGRAFIJE I PLANIRANJE INKLUZIVNE PODRŠKE Školska godina_______________________Škola:___________________________________________ Ime i prezime učenika ________________________________________________Razred:__________ Ime i prezime učitelja/nastavnika: _______________________________________________________

Program podrške: a) redoviti program uz individualizirane postupke b) redoviti program uz prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke Razvojne osobitosti izražene na području: a) percepcije/senzorike b) mišljenja c) govora d) pažnje e) koncentracije f ) pamćenja g) motorike h) emocija i) ponašanja

Vesna Milić: PROCJENA I PLANIRANJE PRIMJERENIH POSTUPAKA PODRŠKE UČENICIMA S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU U UČENJU I POUČAVANJU GEOGRAFIJE

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018, 41-59

KOMPETENCIJE UČENIKA ZA UČENJE GEOGRAFIJE TE POTREBE I PODRŠKA UČENIKU U PROCESU UČENJA

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018, 41-59

GEOGRAFSKE VJEŠTINE a) Kognitivne

1. INFORMACIJSKA KOMPETENCIJA GEOGRAFSKA ZNANJA Opseg i dimenzije znanja u odnosu na propisane odgojno-obrazovne ishode/postignuća • temeljna znanja nije usvojio • usvojio je neke činjenice/koncepte/procedure na razini: - prepoznavanja - razumijevanja - primjene • usvojio je bitne činjenice, koncepte i procedure na razini: - prepoznavanja - razumijevanja - primjene • usvojio je većinu činjenica, koncepata, procedura na razini: - prepoznavanja - razumijevanja - primjene Postoji li potreba za: • nižom razinom kompetencija od one koju smo planirali u nekoj nastavnoj temi, cjelini, jedinici i sl. • preciznijim i konkretnijim definiranjem dostižnih ciljeva i aktivnosti učenika • preispitivanjem postupaka prilagodbe sadržaja • prilagodbom metoda, pristupa, sredstava, oblika i zahtjeva u radu • većom zastupljenošću praktičnog rada, uvažavanjem stila učenja • primjerenim načinom provedbe praćenja, vrednovanja i ocjenjivanja (vrste ocjenjivanja, ocjenjivačke aktivnosti); pravovremeno reagiranje na uočene teškoće i promjena strategija prilagodbe, promjena načina ocjenjivačkih aktivnosti i oblika – usmeno, a ne pismeno; promjena vrste zadataka (umjesto odgovora na pitanje – zadatci dvostrukog ili višestrukog izbora ili alternativnog izbora; umjesto samostalnog opisa – odgovori na pitanja)

Pamćenje odnosa i odraza prirodnih i društvenih elemenata u geografskom prostoru, njihove distribucije, obrazaca, međudjelovanja, promjena, zakonitosti… • pamti samo neke elemente • nepovezano pamti • pamti bitne elemente • pamti veći broj činjenica, koncepata, procedura • detaljno pamti činjenice, koncepte, procedure Postoji li potreba za: • smanjenjem sadržaja za pamćenje • uvođenjem perceptivne potpore (neposredna stvarnost, audiovizualni mediji ili oni koji učeniku odgovaraju) • rastavljanjem sadržaja poučavanja na manje cjeline • višekratnim ponavljanjem, primjenom igre, češćim ispitivanjem • prezentacijom sadržaja na učeniku interesantniji način Razumijevanje odnosa i odraza prirodnih i društvenih elemenata u geografskom prostoru, njihove distribucije, obrazaca, međudjelovanja, promjena, zakonitosti • ne razumije sadržaj učenja • razumije neke elemente sadržaja • razumije blizak sadržaj (prostorno, vremenski) • razumije bitan sadržaj • potpuno razumije sadržaj učenja Postoji li potreba za: • vidnom, slušnom ili drugom osjetnom podrškom, promjenom medija • reduciranjem složenosti sadržaja koji se čita, gleda, sluša (dužina teksta, lingvističko-semantički izraz, broj činjenica, elemenata) • usmjeravanjem na bitno, povezivanjem s konkretnim, iz života • dodatnim pojašnjavanjem ili poučavanjem, češćom provjerom razumijevanja Primjenjivanje odnosa i odraza prirodnih i društvenih elemenata u geografskom prostoru, njihove distribucije, obrazaca, međudjelovanja, promjena, zakonitosti • ne može primijeniti • primjenjuje po usvojenom modelu, u istim uvjetima uz podsjećanje • primjenjuje na sličnim primjerima • primjenjuje na primjerima iz životne sredine • primjenjuje na drugom geografskom prostoru, novom primjeru

Vesna Milić: PROCJENA I PLANIRANJE PRIMJERENIH POSTUPAKA PODRŠKE UČENICIMA S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU U UČENJU I POUČAVANJU GEOGRAFIJE

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018, 41-59

Postoji li potreba za: • provjerom razumijevanja naučenog • pojednostavljivanjem sadržaja učenja i broja činjenica • višekratnim vježbanjem i ponavljanjem primjera primjene naučenog po manjim cjelinama • davanjem jednostavnih naputaka i njihovim razlaganjem po koracima uz slikovnu podršku • veće povezivanjem sa životnim situacijama Analiziranje odnosa i odraza prirodnih i društvenih elemenata u geografskom prostoru, njihove distribucije, obrazaca, međudjelovanja, promjena, zakonitosti • ne uočava elemente neke cjeline • djelomično uočava elemente • logično raščlanjuje cjelinu na bitne elemente • uočava temeljnu strukturu i odnose među elementima strukture • uspješno raščlanjuje, uočava dijelove cjeline, njihove odnose, organizacijske principe, uzroke i posljedice Postoji li potreba za: • shematskim ili slikovnim prikazivanjem bitnih odrednica strukture sadržaja učenja • pojednostavljivanjem strukture sadržaja učenja • podjelom većeg opsega sadržaja na manje cjeline s isticanjem ključnih dijelova • obilježavanjem, označavanjem bitnih dijelova ili elemenata sadržaja ili strukture uvijek na isti, prepoznatljiv način • podržavanjem istog modela analize sličnih sadržaja davanjem smjernica za analizu u vidu plana slika, pitanja, rečenica slijedom koraka analize Evaluiranje odnosa i odraza prirodnih i društvenih elemenata u geografskom prostoru, njihove distribucije, obrazaca, međudjelovanja, promjena, zakonitosti… • ne može utvrditi sličnosti i razlike • vrednuje uz ukazivanje i pojašnjavanje sličnosti i razlika • vrednuje na temelju zadanih elemenata i kriterija prema poznatom postupku • samostalno vrednuje na temelju zadanih elemenata i kriterija • vrednuje na temelju vlastitih elemenata i kriterija Postoji li potreba za: • prilagodbom planiranih ishoda, smanjenjem broja elemenata i opsega sadržaja učenja koji se vrednuju • prilagodbom postupaka u poučavanju i učenju sadržaja koji se vrednuju i uvjeta u kojima se vrednuje • posebnim isticanjem elemenata vrednovanja i njihove povezanosti s kriterijima vrednovanja • višekratnim/dodatnim pojašnjavanjem izvođenja postupka vrednovanja • usmjeravanjem učenika u postupku vrednovanja • međusobnim upoznavanjem o očekivanjima vrednovanja

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018, 41-59

Kreiranje novoga (distribucije, obrasci, međudjelovanja, promjena, zakonitost u geografskom prostoru, rješenje prostornog problema, načina djelovanja …) • ne poznaje dijelove kojima bi mogao kreirati novo (proizvod/rješenje/način…) • poznaje elemente /dijelove neke cjeline ali ne može oblikovati novo (proizvod/ rješenje/način…) • kreira prema zadanim smjernicama • kombinira odgovarajuće elemente prema modelu • koristi različite tehnike u kreiranju proizvoda/rješenja/načina… • otkriva i kreira nove logične suodnose elemenata i strukture, nove obrasce i stvara novi koncept Postoji li potreba za: • provođenjem aktivnosti kreiranja putem igre • za većim sudjelovanjem u suradničkim oblicima rada s jasno naznačenim ulogama pri kreiranju novog • korištenjem raznih osjetnih motivatora (film, slika, glazba, ritam, boja,...) • pružanjem mogućnosti odabira priređenih sredstava uz mogućnost odabira različitih modela/načina, ako je moguć drugačiji pristup radu za objašnjavanjem, vizualnim prikazima mogućih putova kreacije • kreativnim radom koji najviše odgovaraju učeniku • dodatnim vremenom za rad

b) Praktične vještine

Računanje Rješavanje računskih zadataka (povezanih s npr. udaljenosti; klimatskim elementima; gustoćom naseljenosti…) • neuspješno rješava računske zadatke • rješava neke zadatke po poznatom modelu • djelomično točno rješava različite zadatke po modelu • uspješno rješava zadatke po modelu • uspješno rješava različite vrste računskih zadataka Postoji li potreba za: • jednostavnijim zadacima • raščlanjivanjem složenijih zadataka i naputaka na jednostavnije • duljim vremenom za izradu zadataka • korištenjem kalkulatora, pomoćnih sredstava • ponavljanjem i objašnjavanjem relevantnih predznanja (npr. mjerne jedinice) • vizualnom podrškom, povezivanjem s praktičnim primjerima • više vježbanja i ponavljanja • odbacivanjem složenih zadataka • povezivanjem s konkretnim životnim situacijama (putovanje, aktivnosti u konkretnim vremenskim uvjetima ili konkretnom vremenu)

Vesna Milić: PROCJENA I PLANIRANJE PRIMJERENIH POSTUPAKA PODRŠKE UČENICIMA S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU U UČENJU I POUČAVANJU GEOGRAFIJE

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018, 41-59

Crtanje Skiciranje • nije u stanju skicirati • površno, neprecizno, neuredno skicira prema uputama i zadanom tumaču znakova • djelomično točno skicira uz usmjeravanje • precizno, točno, uredno skicira uz usmjeravanje • samostalno, uredno, precizno izrađuje skice sa svim traženim elementima Postoji potreba za: • smanjenim kriterijima vrednovanja rada u odnosu na grafičku izvedbu • osiguranjem pomoćnih sredstava i opreme (držač podloge, posebni držači za olovke, papir s linijama, mrežom) • višekratnim pokazivanjem načina rada • naputkom po koracima skiciranja • davanjem predloška s gotovim modelom, djelomično započete skice • dodatnim vremenom izvođenja rada Grafičko predočavanje geografskih podataka (linijski, stupčasti dijagram, kružni dijagram, klimatski dijagram, dijagram dobno-spolne strukture; tematska karta; tablica) • nije u stanju grafički predočiti geografske podatke • grafički predočava uz pomoć zadanog okvira (npr. os x i os y s označenim vrijednostima) i uz usmjeravanje • neprecizno, neuredno, nepregledno grafički predočava prema zadanim uputama i tumaču znakova • precizno, točno, uredno grafički predočava prema pravilima uz usmjeravanje • samostalno, precizno, točno grafički predočava prema pravilima Postoji li potreba za: • smanjenim kriterijima vrednovanja rada u odnosu na grafičku izvedbu • osiguranjem pomoćnih sredstava i opreme (držač podloge, posebni držači za olovke, papir s linijama, mrežom) • uvođenjem u postupak rada • pokazivanjem načina rada po koracima • davanjem naputaka po koracima izvedbe • dodatnim vremenom za izvođenjem rada Korištenje računala i informatičkih alata • ne koristi se računalom • koristi neke računalne programe za učenje kroz igru • koristi neke računalne programe za pisanje • koristi neke računalne programe za računanje i grafičko predočavanje • koristi internet kao podršku u učenju • koristi računalne programe i informatičke alate za učenje te Internet kao podršku u učenju

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018, 41-59

Postoji li potreba za: • korištenjem računala u svrhu jačanja pažnje, pamćenja, koncentracije i smanjivanja hiperaktivnosti uz pomoć igrica i odgovarajućih programa za djecu • prethodnim upoznavanjem sa sadržajem koji će se obrađivati na računalu • davanjem predloška sa smjernicama za praćenje videozapisa (slike, pitanja, rečenica za dopunjavanje) • usmjeravanjem pri korištenju računala u svrhu usvajanja znanja i razvijanja grafičkih vještina • poticanjem samostalnog učenja putem odgovarajućih informatičkih alata • produljenjem vremena rada

c) Kartografske vještine

Orijentacija u prostoru (određivanje smještaja i smjera kretanja) i na sredstvima predočavanja (skice, planovi, geografske karte) • dezorijentiran u prostoru i na sredstvima predočavanja • orijentira se u jednostavnim prostornim odnosima uz usmjeravanje • orijentira se u jednostavnim prostornim odnosima • orijentira se u složenim prostornim odnosima uz usmjeravanje • orijentira se u složenim prostornim odnosima Postoji li potreba za: • postupnim usvajanjem prostornih odnosa od jednostavnijih prema složenijim uz česta praktična ponavljanja • postupnim usvajanjem prostornih odnosa na sredstvima predočavanja • raščlanjivanjem, objašnjavanjem uputa, postupaka i opetovanim vježbanjem • dodatnim obilježavanjem strana svijeta na karti i dodatnim vježbama orijentacije na karti, planu, skici, u prostoru Korištenje geografske karte • ne poznaje sadržaj geografske karte • poznaje i čita samo neki sadržaj geografske karte uz vođenje • čita sadržaj geografske karte • čita i interpretira sadržaj geografske karte uz vođenje • samostalno čita i interpretira sadržaj geografske karte Postoji li potreba za: • postupnim ponavljanjem relevantnih kartografskih znakova i vježbanjem primjene • isticanjem sadržaja učenikove karte • upotrebom prozirnica s ucrtanim bitnim dijelovima za učenje pomoću učenikove geografske karte • davanjem jednostavnih etapnih uputa

Vesna Milić: PROCJENA I PLANIRANJE PRIMJERENIH POSTUPAKA PODRŠKE UČENICIMA S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU U UČENJU I POUČAVANJU GEOGRAFIJE

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018, 41-59

2. KOMUNIKACIJSKA KOMPETENCIJA Geografski rječnik Propisana geografska imena i pojmove • nije usvojio • manjim dijelom usvojio • većim dijelom usvojio • u cijelosti usvojio • smisleno koristi Postoji li potreba za: • uvođenjem slikovnog rječnika • reduciranjem predviđene količine novih pojmova i imena • za slikovnom podrškom uz pojašnjavanje novog pojma (pri izlaganju ili uz tekst za čitanje, zadatak) • za vrlo postupnim proširivanjem novih pojmova i imenima • za češćim ponavljanjem ključnih pojmova i imena Usmeni odgovori na pitanja • odgovara pokazivanjem na npr. nastavnim sredstvima • odgovara s jednom riječju • odgovara nepotpunim rečenicama • djelomično potpuni i smisleni odgovori • potpuni i smisleni odgovori Postoji li potreba za: • poticanjem putem slika, zvuka, pokreta, dramatizacije (što, tko, kako, gdje...) • postavljanjem usmjerenih pitanja (jednostavna formulacija, jednoznačna, konkretna) • započinjanjem odgovora uz učenikovo ponavljanje i nastavljanje odgovora • dopunskim pitanjima

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018, 41-59

Čitanje • ne poznaje slova latiničnog pisma • čita tiskana slova • čita tiskana i pisana slova • ima teškoće u čitanju • čita dobro Postoji li potreba za: • čitanjem tekstova pisanih samo velikim tiskanim slovima • čitanjem druge osobe, češćim konzultacijama s logopedom • slikovnim „čitanjem“- zamjena nekih riječi u rečenici slikama, crtežima • čitanjem vrlo jednostavnih rečenica s kraćim, poznatim riječima do 6 slova • uređenjem tiska (jači/pojačan/bold tisak; veličina slova; razmaci između riječi, odlomaka veći od uobičajenog npr. za 1 ili 2 razmaka/retka…) • korištenjem orijentira pri čitanju (prst, olovka i sl.), češćim čitanjem kraćih, jednostavnih tekstova, odlomaka prilagođenih tekstova Prepisivanje • nepotpuno i netočno • preslikava • djelomično potpuno i točno • uglavnom potpuno i točno • točno, potpuno i pregledn• Postoji li potreba za: • sigurnijim poznavanjem slova, pravilnijim oblikovanjem slova • perceptivnom prilagodbom (udaljenost predloška za prepisivanje, uređenjem tiska, uređenjem površine i predloška za pisanje) • uvođenjem pomagala za pisanje ili računala za pisanje • smanjenjem količine teksta, kopiranjem plana ploče, teksta Pisanje

Povezano usmeno iskazivanje rezultata učenja (prepričavanje, opisivanje, obrazlaganje, izvješćivanje, raspravljanje…) • nepotpuno i netočno, uglavnom na razini odgovora na pitanja • djelomično točno, ali šturo i nepovezano • točno, sa svim važnim elementima, povezano • točno, u većoj mjeri potpuno i povezano • točno, potpuno, s detaljima, povezano Postoji li potreba za: • drugačijim medijem (npr. umjesto teksta slika, zvučni predložak i sl.) • davanjem slijeda u vidu slika ili rečenica, isticanjem ključnih dijelova • uspostavljenim slijedom nedovršenih rečenica • za skraćivanjem sadržaja prepričavanja (npr. odlomak, sažetak, itd.) • za višekratnim slušanjem jednostavnog modela, dopunskim pitanjima

• ne poznaje slova latiničnog pisma • piše tiskanim slovima • piše pisanim slovima • pogreške u pisanju • nečitko pisanje Postoji li potreba za: • učenjem nekih slova, pisanjem velikim tiskanim ili pisanim slovima • postupnijim učenjem tiskanih ili pisanih slova • slikovnom podrškom • smjernicama/planom pisanja (rečenice, pitanja, nazivi odlomaka)

Vesna Milić: PROCJENA I PLANIRANJE PRIMJERENIH POSTUPAKA PODRŠKE UČENICIMA S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU U UČENJU I POUČAVANJU GEOGRAFIJE

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018, 41-59

Pismeno iskazivanje naučenoga (zadatci objektivnog tipa; prikaz, rasprava, izvješće, vijest, putopis…) • samo jednim tipom zadataka • zadacima zatvorenog tipa • zadacima otvorenog tipa • različitim tipovima zadataka • kraćim vezanim tekstom • vezanim tekstom s važnim elementima • vezanim tekstom s važnim elementima i detaljima Postoji li potreba za: • dopunjavanjem rečenica riječima na kraju • započetim odgovorom (dio pitanja) • davanjem plana u vidu slika, rečenica, naziva odlomaka • poticanjem i usmjeravanjem tijekom pisanja (pitanja, pokazivanje, model) • prilagodbom površine za pisanje • uvođenjem pomagala za pisanje ili računala za pisanje • preoblikovanjem zadataka (umjesto zadatka produženog odgovora u kojem se traži opis – zadatak u upitnom obliku; umjesto pisanja odgovora na pitanje – zadatak višestrukog izbora ili alternativnog izbora i sl.)

3. KOMPETENCIJA UČITI KAKO UČITI Primjena strategija učenja pravila, procedura, postupaka u organiziranju, obradi i predstavljanju informacija (npr. kako organizirati podatke; izmjeriti udaljenost na karti; očitati klimatske elemente na grafičkom prikazu; nacrtati klimatski dijagram; interpretirati sadržaj tematske karte; prezentirati; izraditi poster, grafički organizator; izdvojiti bitno u tekstu; voditi bilješke; sažimati…) • ne primjenjuje naučena pravila, procedure, postupke • primjenjuje naučena pravila, procedure, postupke uz podršku učitelja • primjenjuje samo neka (temeljna) pravila, procedure, postupke • uglavnom primjenjuje naučena pravila, procedure, postupke • primjenjuje naučena pravila, procedure, postupke Postoji li potreba za: • dodatnim pojašnjavanjem uz zorno prikazivanje • češćim ponavljanjem pravila, postupaka, procedura poglavito neposredno pred rješavanjem zadatka • pojašnjavanje primjerom prije rješavanja, uvođenjem u postupak • isticanjem pravila, postupaka, procedura prije svake primjene

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018, 41-59

4. SOCIJALNA KOMPETENCIJA Izgradnja dobrih odnosa, suradnje; rješavanje sukoba… • ima nisko samopouzdanje, odbija suradnju • ima nisko samopouzdanje, surađuje uz poticaj • samopouzdan, dominira, sklon sukobima • samopouzdan, sklon suradnji, povezivanju i nenasilnom rješavanju sukoba Postoji li potreba za: • jačanjem motivacije i samopouzdanja • postavljanjem zadataka koji dovode do uspješnosti • većom zastupljenošću individualnog rada • radom u paru (vršnjak, asistent) • detaljnijim upoznavanjem sa zahtjevima i očekivanjima • utjecajem na vršnjake iz razreda u pogledu prihvaćanja i podrške

OSTALO Interes i motiviranost za učenje • nezainteresiran za učenje • ima minimalnu motivaciju za učenje • zainteresiran samo za one sadržaje učenja koje usvaja bez teškoća • motiviran samo za neke njemu zanimljive sadržaje • motiviran da nauči za što bolju ocjenu • ima visok stupanj motivacije i interesa Postoji li potreba za: • uvođenjem pomagača u rješavanju težih zadataka (vršnjak, asistent) • vrednovanjem manjih postignuća • češćim praćenjem i vrednovanjem • upoznavanja s rasporedom (planom) rada i očekivanjima • poticanjem i isticanjem aktivnosti u kojima je učenik uspješan • smanjivanjem zahtjeva Snalaženje na radnoj površini • dezorijentiran na radnoj površini • snalazi se uz stalni nadzor i usmjeravanje • snalazi se uz povremenu kontrolu i usmjeravanje • snalazi se uz upute u odnosu na nove etape rada • snalazi se na radnoj površini

Vesna Milić: PROCJENA I PLANIRANJE PRIMJERENIH POSTUPAKA PODRŠKE UČENICIMA S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU U UČENJU I POUČAVANJU GEOGRAFIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018, 41-59

Postoji li potreba za: • stalnim usmjeravanjem na raspored pribora i korištenje radne površine • povremenom kontrolom i nadzorom pri korištenju radne površine • davanje uputa prema etapama rada • jačanje odgovornosti i samodiscipline

Preporuke za čitanje Krampač Grljušić, A., 2017: Učenici s teškoćama u redovitom školskom sustavu, Školska knjiga, Zagreb Poučavanje učenika s autizmom, Školski priručnik https://www.azoo.hr/photos/izdanja/poucavanje-ucenika-sautizmom-1536872369.pdf Pravilnik o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju, Narodne novine 24/2015 https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2015_03_24_510.html

Upravljanje vremenom učenja • nema osjećaj za ograničenjem trajanja aktivnosti učenja • neučinkovito upravlja vremenom tijekom obavljanja aktivnosti učenja • djelomično zadovoljavajuće obavlja aktivnosti učenja u zadanom vremenu • uglavnom uspješno obavlja aktivnosti učenja u zadanom vremenu • učinkovito upravlja vremenom tijekom obavljanja zadanih aktivnosti učenja Postoji li potreba za: • najavom trajanja aktivnosti • podsjećanjem na ostatak vremenskog raspolaganja • smanjenjem opsega aktivnosti/zadataka u raspoloživom vremenu • dijeljenjem aktivnosti na korake • određivanjem koraka izvedbe učenja/rješavanja zadataka • dodatnim vremenom za rad Obilježja ponašanja • često i uz ponavljanje prisutno neprimjereno ponašanje • teškoće u ponašanju izazvane promjenom aktivnosti • neprimjereno ponašanje u situacijama samostalnog rada • nepoželjno ponašanje pri postavljanju zahtjeva • uglavnom primjereno, uzorno ponašanje Postoji li potreba za: • najavom promjene/nove aktivnosti i očekivanja • smanjenjem vanjskih ometača (zvuk, svjetlost, miris...) • smanjenjem opsega i zahtjevnosti sadržaja • vizualnim dnevnim rasporedom • više individualnoga rada s učenikom i pojašnjavanjem

Primljeno: 23. 10. 2018. Vesna Milić, dipl. geograf

Prihvaćeno:4. 4. 2019.

Agencija za odgoj i obrazovanje, Donje Svetice 38, 10 000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: vesna.milic@azoo.hr

PUTOPIS

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018

JORDAN I IZRAEL – SPOJ RAZLIČITIH VJERA I KULTURA (II. dio) Silvija Martišek Dolazak u Izrael, odnosno prelazak jordansko-izraelske granice doživljaj je sam po sebi. Naoružajte se strpljenjem i mirnoćom jer će vam trebati. Ali kad jednom uđete u Izrael sve se mijenja. Potpuna suprotnost Jordanu. Iako se još uvijek nalazite u prostoru pustinje, nemate taj osjećaj jer se uz auto-cestu nalaze velike površine palminih nasada koje se navodnjavaju iz okolnih mora i jezera kao što su Galilejsko, Mrtvo, Crveno i Sredozemno, te rijeke Jordan. Ipak, veliki dio Izraela zauzima pustinja Negev, koja se nalazi na njegovom južnom dijelu, gdje površinskih vodenih tokova osim rijeke Jordana, gotovo i nema. Izrael je parlamentarna i demokratska država te jedina židovska država na svijetu. Površina iznosi 20.770 km2 (bez okupiranih područja) i ima oko 8 milijuna stanovnika. Ime potječe od Jakova, kasnije prozvanog Izrael, jednog od patrijarha židovskog naroda od čijih je 12 sinova nastalo 12 izraelskih plemena. Izraelska zastava ima korijene u židovskoj tradiciji. Bijela pozadina simbolizira čistoću. U sredini je Davidova zvijezda koja simbolizira savez Boga i Židova. Gornji trokut zvijezde simbolizira Boga koji se saginje prema narodu, a donji trokut simbolizira Židove koji pružaju ruku Bogu. Plave pruge simboliziraju talit, židovski molitveni šal. Povijest nastanka države Izrael je vrlo burna. Godine 1947. rezolucijom Ujedinjenih naroda područje Palestine, koje je tada bilo pod britanskom upravom, podijeljeno je na arapsku i židovsku državu, a Jeruzalem je tre-

bao biti pod međunarodnom upravom. Židovi su prihvatili odluku UN-a, dok su je Arapi odbacili. Nesuglasice su počele oko statusa Jeruzalema jer su Židovi u Jeruzalemu bili teritorijalno odvojeni od matične zemlje, a činili su većinu stanovništva grada. Država Izrael proglašena je 1948. godine, a nakon proglašenja samostalnosti Egipat, Sirija, Libanon i Jordan su objavili rat, te poslali vojnu pomoć Palestincima u ratu protiv Izraela. Novoproglašena država nije imala određene granice stoga je međunarodno priznanje dobila tek nakon godine dana. Započeo je prvi arapskoizraelski rat u kojem su sudjelovali palestinski Arapi uz pomoć arapskih država s jedne, te palestinski Židovi s druge strane. Nakon 15 mjeseci borbi formiraju se današnje granice države Izrael. Pojas Gaze, koji se nalazi uz egipatsko-izraelsku granicu prisvojio je Egipat, a Judeju i Samariju (Zapadnu Obalu) Jordan. Ove se granice nisu mijenjale sve do Šestodnevnog rata 1967. Tada Izraelci vrše iznenadni napad na Egipat, Jordan i Siriju, te su nakon šestodnevnih borbi okupirali Gazu, Sinajski poluotok, arapski dio Istočnog Jeruzalema, Zapadnu Obalu te Golansku visoravan. Ratovi i sukobi se nastavljaju sve do danas. Zbog čestih izraelsko-arapskih sukoba, vojska je izuzetno bitna za državu Izrael. Obavezna je za Židove, osim za neke grupe ortodoksnih Židova koji državu Izrael kao takvu niti ne priznaju, i Druze, dok se muslimani i kršćani mogu dobrovoljno javiti. Muškarci služe vojni rok 36 mjeseci, a žene 21 mjesec i to nakon završetka srednje škole. Službeni jezici u Izraelu su hebrejski i arapski. Najzastupljenije religije su judaizam, islam i kršćanstvo. Židovstvo se nasljeđuje po ženskoj liniji. Ortodoksni Židovi svoj su život posvetili proučavanju Talmuda, velike vjerske zbirke postbiblijskih tumačenja hebrejske Biblije, obrednih pravila, pravnih propisa, priča i

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018

foto: Silvija Martišek

Sl. 1. Ostaci rimskog logora u Masadi izreka. Velik dio dana provode u molitvi. Zbog velikog broja djece žene su kod kuće i ne rade. Djecu ne šišaju do treće godine. Dva su važna događaja u njihovom životu. Brit Milah obred je obrezivanja muškog novorođenčeta starog 8 dana. Bar Micva je obred punoljetnosti kod dječaka s navršenih 13 godina kada postaju vjerski punoljetni (mogu čitati dijelove Tore u sinagogi). Za djevojčice taj obred je Bat Micva s navršenih 12 godina. Muški nose zulufe, a žene ili briju glavu ili je pokrivaju. Muškarci su obučeni u crno bijelu kombinaciju dugih rukava koju nose tokom cijele godine. Razlikuju se po kaftanu, dugom ogrtaču i šeširu koji nose. Žene obavezno imaju pokriveno cijelo tijelo i duge rukave.

Sl. 2. Mrtvo more Dio Židova živi u kibucima koji su nastali u 19. stoljeću. To su društvene zemljoradničke komune sa zajedničkim imanjem, koje su geografske i demografske cjeline u kojima se ljudi danas, osim zemljoradnjom bave i drugim ekonomskim djelatnostima. Svi pripadnici kibuca imaju istu plaću. U njima postoje škole, a obrazovanju se pridaje velika pažnja. Udio obrazovanih u Izraelu je vrlo visok iako se na fakultet, zbog služenja vojnog roka, kreće dosta kasno, s 25-26 godina. Školovanje je obavezno, traje 9 godina, a čini ga 6 godina osnovne i tri godine niže srednje škole. Nakon toga oni koji žele studirati upisuju višu srednju školu koja traje tri godine. Prije upisa na studij polaže se psihometrijski ispit koji

obuhvaća matematiku, engleski i logiku te se dobivaju bodovi potrebni za upis na fakultet. Fakulteti se plaćaju, a stranci mogu doći studirati ako su bar 25 % Židovi. Pažnja koje se posvećuje obrazovanju može se vidjeti u činjenici što je Izrael drugi u svijetu po broju firmi s novim idejama (start up). Kao i u Jordanu, i u Izraelu postoji problem opskrbe stanovništva pitkom vodom jer nema dovoljno izvora. Desalinizacijom se dobiva 80 % vode i sva voda pripada državi. Sustav navodnjavanja poljoprivrednih površina je kap po kap i to od pročišćene otpadne vode, a tlo čini (neglacijalni) les nastao taloženjem pijeska kojeg vjetar donosi iz Sahare.

Naše prvo odredište po dolasku u Izrael je arheološki lokalitet Masada pod zaštitom UNESCO-a (sl. 1). Antička palača i utvrda smještene su na stijeni uz rub Judejske pustinje, s pogledom na Mrtvo more. Ponos je i simbol židovstva zbog masovnog samoubojstva pobunjenika Sikara 73. godine koji se nisu htjeli predati Rimljanima. Izgrađena je na prirodnoj utvrdi – stijeni veličanstvene ljepote s liticama visine oko 400 na istoku, i 90 metara na zapadu, s potpuno ravnim vrhom u obliku romboida dimenzija 550 x 275 m. Zidine duljine 1,3 km i debele oko 3,7 m okruživale su njezine litice. Izgrađena je kao raskošni kraljevski kompleks s palačom u klasičnom rimskom stilu na tri terase (tzv. “viseći vrtovi”) za

Sl. 3. Mrtvo more kralja Heroda I. Velikog (vladao je u razdoblju 37. pr. Kr. - 4. p. Kr.), ali i razrađenim sustavom navodnjavanja kišnicom s kanalima i cisternama, te utvrđenim skladištima, barakama i oružarnicom. Rimski kamp, utvrde i opsadna rampa koje okružuju Masadu su najcjelovitija sačuvana rimska opsadna djela. Masada je zajedno sa svojom okolicom postala nacionalni park još 1966. godine, a od 1998. godine zabranjena su arheološka iskapanja kako se ne bi oštetio lokalitet. Novi centar za posjetitelje, sa žičarom koja vodi do vrha, otvoren je u njezinom podnožju 2000. godine. Spuštamo se natrag prema Judejskoj pustinji i krećemo prema Mrtvom moru. To je najniža depresija na Zemlji na -425 metara koja se smjestila u Jordanskom tektonskom jarku. Jezero se napaja vodom iz rijeke Jordan koja se ulijeva u njega. Zbog velikog isparavanja udio soli u jezeru iznosi i do 33 %, a prosječno je 28 %. Površina Mrtvog mora snižava se svake godine za 1 do 2 metra jer voda zbog visoke temperature i male količine padalina isparava. Dodatni razlog smanjenja su i brane izgrađene u svrhu navodnjavanja, ali i zahvaćanje vode iz rijeke Jordan za opskrbu Izraela i Jordana pitkom vodom. Zbog toga je slanost veća od 30 %. Mrtvo more dijeli se na

tri dijela: sjeverni u kojem prevladava blato, srednji koji je presušio i južni dio koji je bogat različitim mineralima soli i magnezija. Između sjevernog i južnog dijela izgrađen je kanal koji omogućuje da voda ipak stalno cirkulira kako jezero ne bi u potpunosti presušilo. Kako bi održali određenu razinu vode u jezeru, Izrael i Jordan planiraju izgraditi i kanal prema Crvenom moru koji bi bio dug oko 300 km. Na obali mora su izgrađeni hoteli u kojima se turisti mogu odmarati, ali i koristiti ljekovitost vode (sl. 2). Zbog velike količine soli obala je bijela, a zbog velike količine minerala voda izgleda kao da je masna (sl. 3, 4). Kupanje u moru moguće je pod određenim uvjetima koji su jasno istaknuti na samom ulazu na plažu. Blato i sol iz jezera iskorištavaju se za kozmetičke proizvode koji su vrlo ljekoviti i hranjivi za kožu. Uz Mrtvo more veže se i priča o Lotu koji je došao posjetiti gradove Sodomu i Gomoru na obalama mora u kojem je vladalo veliko zlo, a stanovnici bili grešnici. Kako bi spasio gradove od grijeha, Bog ih je htio uništiti i poslao je anđele da spase Lota, njegovu ženu i dvije kćeri. On i njegova obitelj dobili su mogućnost izaći iz Sodome, ali pod uvjetom da se ne okrenu pri bijegu. Njegova žena nije mogla izdržati pa se okrenula i pretvorena je u stup soli, dok su Lot i njegove kćeri uspjele pobjeći. Bez obzira na povijest, Mrtvo more je prirodna znamenitost koju vrijedi posjetiti. Obilaskom Mrtvog mora završava naš prvi dan u Izraelu. Idući dan posvećen je Svetom gradu, Jeruzalemu. Na početku svog putovanja nisam imala velika očekivanja, ali na kraju dana provedenog u njemu ostala sam potpuno iznenađena. Teško je u nekoliko riječi opisati ovaj grad. Odakle početi? Što reći? Toliko je toga. Grad bi se mogao, po mom mišljenju podijeliti u četiri dijela koja treba svakako posjetiti:

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018

foto: Silvija Martišek

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018

foto: Silvija Martišek

Sl. 4. Mrtvo more Maslinska gora, brdo Sion (sl. 5), Stari grad, koji je upisan na UNESCO-v popis svjetske baštine 1981. godine, i Kneset. Tim redom ću ih i opisati. Ali prvo par informacija o Jeruzalemu. Veći dio grada nalazi se u Izraelu dok je istočni dio u Palestini i tu živi uglavnom muslimansko stanovništvo, a u okviru istočnog Jeruzalema nalazi se i Stari grad, koji je podijeljen u četvrti: muslimansku, židovsku, kršćansku i armensku. Nalazi se na nadmorskoj visini između 650 i 840 metara, na području gdje pustinja prelazi u polupustinju. Arheološki nalazi koji upućuju na postojanje naselja na mjestu ovog grada potječu iz 3. tisućljeća prije Krista. Grad je kroz povijest mijenjao mnoge vladare, od

naroda Kanaanaca, Rimljana i Arapa, a zadnji su vladari prije proglašavanja Izraela državom bili Britanci u čije vrijeme se doseljava sve veći broj Židova iz Europe. Kako su se mijenjali vladari, tako se mijenjao i izgled grada. Za arapske i križarske vlasti nastala je današnja mreža ulica Starog grada s tržnicama i trgovinama. Sakralna arhitektura je također ostavila traga, kako ona islamska, tako i kršćanska. U osmanlijsko vrijeme, osobito u prvih pedesetak godina, izgrađene su brojne fontane i gradske palače. Jeruzalem ima posebno važno mjesto u predaji triju monoteističkih religija: judaizma, kršćanstva i islama, što je kroz povijest izazivalo brojne sukobe. Izrael je 1950. proglasio Jeruzalem svojim glavnim gradom, što

Sl. 5. Brdo Sion, Jeruzalem je ušlo u izraelsko zakonodavstvo 1980., te se u zapadnom Jeruzalemu nalazi sjedište predsjednika, predsjednika vlade, Kneset (izraelski parlament), i gotovo sva ministarstva (jedino je ministarstvo obrane ostalo u Tel Avivu). Rezolucija 478 Vijeća sigurnosti određuje da je izraelska odluka od 1980. ništavna, te poziva sve države da veleposlanstva zadrže u Tel Avivu. Američki predsjednik Donald Trump 6. prosinca 2017. godine priznao je Jeruzalem kao glavni grad Izraela. Maslinska gora istočno je od jeruzalemskog Starog grada, a naziv je dobila po brojnim nasadima maslina. Poslije Šestodnevnog rata 1967. godine Maslinska gora pripala je Izraelu. Često se spominje u Bibliji kao mjesto

različitih događaja. Na Maslinskoj gori nalazi se crkva Padre nostrum, židovsko groblje, Florijanove suze, Ruska pravoslavna crkva. U podnožju gore leži Getsemanski vrt, u kojem je prema Novom zavjetu uhićen Isus prije razapinjanja. Upravo je na cesti koja vodi pored obronaka Maslinske gore Isus samo tjedan prije ujahao na magarici. Jeruzalemski stari grad je zidinama utvrđeni dio Jeruzalema. U njemu se nalazi nekoliko važnih vjerskih znamenitosti kao što su: Brdo hrama i Zid plača (koji su sveti Židovima), Bazilika Svetog groba (sveta kršćanima), te Kupola na stijeni i džamija al-Aksa (sveta muslimanima). Grad je za vrijeme Križara imao samo četiri vrata na svakoj strani gra-

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018

da. Sulejman Veličanstveni je dao izgraditi današnje zidine i njegovih 11 vrata, nazvanih prema povijesnim osobama ili gradovima prema kojima su vodile ceste koje su izlazile iz Jeruzalema. Od ovih, sedam su danas otvorena (Nova vrata, Damaščanska vrata, Herodova vrata, Lavlja vrata, Vrata Dunga, Vrata Ciona i Vrata Jaffe) dok su četiri zatvorena (Zlatna vrata, Jednostruka vrata, Dvostruka vrata i Vrata Huldah). Brdo hrama je uzvišenje u jeruzalemskom Starom gradu i sveto je mjesto za judaizam, islam i kršćanstvo. Unatoč svom imenu Brdo hrama jedno je od najnižih točaka, okruženo višim kulama u Starom gradu. Zid plača u Jeruzalemskom starom gradu je uobičajeni naziv za Zapadni zid koji je pripadao potpornjima popločja na kojem se nalazio židovski hram u Jeruzalemu. Hram je prvobitno izgradio izraelski kralj Salomon, sin velikog kralja Davida, no današnji Zapadni zid potječe iz doba obnove toga hrama u doba Heroda Velikog. Taj je hram srušen 70. godine u doba rimskog osvajanja Jeruzalema, a ostalo je samo popločje sa svim potpornim zidovima. Ipak, kroz povijest su se Židovi počeli okupljati na molitvu uz ovaj Zapadni zid. Kako im je nalagala njihova vjera, oni su barem jednom u životu trebali posjetiti hram te stoga i danas dolaze moliti na Zapadni zid. Pogrešnim tumačenjem načina židovske molitve Europljani su mislili da Židovi dolaze plakati, što je dovelo i do današnjeg uobičajenog naziva za taj zid. Zid je popularan i među turistima koji onamo dolaze zbog vjerovanja da će se svaka želja ispuniti čovjeku ako je ispiše na papirić i taj papirić utakne u Zid (sl. 6). Bazilika svetoga groba naziv je za kršćansku crkvu u Jeruzalemu u kojoj se štuje Kalvarija i Isusov grob. Kršćani je štuju kao neprikosnovenu svetinju. Nalazi se u Jeru-

foto: Silvija Martišek

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018

foto: Silvija Martišek

Sl. 6. Dio zida plača s papirićima na kojima su ispisane želje zalemskom starom gradu, na mjestu gdje se nalazila Golgota, brdo Kristove Muke (Pasije). Kroz povijest su u njoj određeno vlasništvo i prava stekli grčki pravoslavci Jeruzalemske patrijaršije, Franjevačka Kustodija Svete zemlje u ime Katoličke crkve, Armenska istočna pravoslavna Crkva, te ostale manje zajednice (Kopti, Etiopljani, Sirijci). Bazilika Svetog groba danas je vođena prema pravilima “statusa quo”. Riječ je o nizu mahom nepisanih pravila koja vladaju unutar bazilike Svetoga groba, a određuju vlasništvo i prava pojedinih crkava. Prema tim pravilima, koja se uvode za vrije-

Sl. 7. Omarova džamija, Jeruzalem me vladavine Osmanskog carstva, vlasnici crkve su zajedno grčki pravoslavci, Jeruzalemska patrijaršija, Franjevačka Kustodija Svete zemlje u ime Katoličke Crkve, te Jeruzalemska patrijaršija Armenske istočne pravoslavne Crkve. Vlasništvo nad čitavom crkvom i dalje je zajedničko - pravoslavno, katoličko i armensko - a za neke je njezine dijelove točno određeno kome pripadaju. Tako je sama kapela s Isusovim grobom zajednička, kao i okrugli prostor oko njega, dok pojedine zajednice imaju vlastite katove galerije. Glavna lađa crkve iz križarskog doba pripada grčkim pravoslavcima, a oltar svete Marije Magdalene s okolnim prostorom, kao i kapela Ukazanja Mariji pripadaju katolicima. Kalvarija je

podijeljena na dva gotovo jednaka dijela, katolički i pravoslavni. Od dvije kripte, jedna je armenska, a druga, posvećena Nalasku svetoga križa, katolička. Kupola na stijeni ili Hram nad stijenom, poznat i kao Omarova džamija ili Zlatna kupola, jedna od najljepših u muslimanskom svijetu; najstarija postojeća muslimanska građevina i uopće islamski spomenik (sl. 7). Nalazi se na Brdu hrama u Starom gradu u Jeruzalemu. Na žalost, zbog nekontroliranog urbanog razvoja, općeg propadanja i lošeg održavanja uslijed rasta turizma i nedostatka održavanja Stari grad je dospio na popis ugroženih mjesta svjetske baštine.

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018

Izvan zidina vrijedi posjetiti Knesset i muzej Yad Vashem. Knesset je izraelski parlament, smješten u Jeruzalemu. Sastoji se od 120 članova direktno izabranih za četverogodišnji mandat. Yad Vashem izraelski je službeni memorijalni centar posvećen žrtvama Holokausta. Osnovan je 1953. posebnim zakonom koji je donio Knesset. Nalazi se na zapadnoj padini Brda sjećanja. Spomenik koji je na mene ostavio poseban dojam, a jedan je od glavnih obilježja židovske religije je Menora (sl. 8). Nalazi se u novom dijelu grada, preko puta zgrade izraelskog Parlamenta. To je sedmerokraki ili osmerokraki svijećnjak napravljen od bronce. Osmerokraki svijećnjak (s dodatnim postoljem za šamaš, odnosno pomoćno svjetlo) još uvijek se koristi kao glavni element pri slavljenju osmodnevnog velikog hebrejskog praznika Hanuke, praznika svjetla. Sedmerokraki svijećnjak je bio jedan od glavnih objekata u šatoru za vremena lutanja Židova po pustinji koje je trajalo mnogo godina. Osim menore uz židovstvo se usko veže i Tora, najsvetija od svih svetih knjiga i spisa u židovstvu. Jeruzalem nudi još puno znamenitosti koje se isplati vidjeti, ako imate dovoljno vremena, ali i novaca jer je grad dosta skup kao i sam život u njemu. Uz Sveti grad Jeruzalem za kršćane je važan i grad Betlehem. Nalazi se na području Palestinske samouprave i u njemu živi oko 25.000 stanovnika. Nalazi se 10 km južno od Jeruzalema. U svijetu je Betlehem poznat po tome što je, prema Novom zavjetu, rodno mjesto Isusa Krista. Ovdje živi jedna od najstarijih kršćanskih zajednica na svijetu, koja zbog iseljavanja danas ima mali broj pripadnika. Prema vjerovanju ovdje je rođen i kralj David, koji je tu i okrunjen za kralja Izraela. Betlehem je, kao mjesto Isusova rođenja (u što neki znanstvenici sumnjaju), danas jedan

foto: Silvija Martišek

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018

foto: Silvija Martišek

Sl. 8. Menora, Jeruzalem od najpoznatijih svjetskih hodočasničkih odredišta (sl. 9). Kako kršćani širom svijeta ovom mjestu hodočaste još od 2. stoljeća UNESCO je Baziliku Isusova Rođenja (sl. 10), uključujući i obližnje armenske, franjevačke, grčkokatoličke i grkopravoslavne samostane, crkve, tornjeve, terasaste vrtove i hodočasničke staze, upisao 2012. godine na popis mjesta svjetske baštine. Isti dan je upisana i na popis ugroženih mjesta svjetske baštine zbog kontinuirane opasnosti i čestih sukoba Izraelaca i Palestinaca. Između Betlehema i Jeruzalema podignut je visoki betonski zid koji predstavlja granicu Izraela i Palestine. Granicu čuva vojska i velike su kontrole pri njezinom prelasku. Izraelci (Židovi) ne mogu ući na teritorij Betlehema osim ako imaju posebnu dozvolu. Isto vrijedi i za Palestince u obrnutom smjeru.

K A R TA G O V O R I

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018

foto: Silvija Martišek

Prostorna distribucija glasova na američkim predsjedničkim izborima od 2004. godine do danas: primjer utjecaja faktora urbano-ruralne različitosti

Sl. 9. Jaslice u Betlehemu I tako smo posjetom Betlehemu došli i do kraja putovanja, koje je ostavilo itekako dubok trag. Upoznavanje kulture i religije, nova saznanja koja će još dugo ostati u našem sjeća-

Sl. 10. Detalj iz Bazilike Isusova rođenja, Betlehem nju. S jednom smo vizijom prostora krenuli na ovo putovanje, a sa sasvim drugom se vraćamo. Ako ste ljubitelj povijesti i još k tome volite i geografiju ovo je idealno putovanje za vas.

Literatura

Političke preferencije stanovnika ruralnih područja razlikuju se od onih stanovnika urbanog prostora. Stanovnici velikih urbanih centara, odnosno gusto naseljenih okruga u većem se broju izjašnjavaju kao simpatizeri Demokratske stranke, većinom glasaju za demokratske predsjedničke kandidate te imaju liberalne stavove. Demokratski kandidati imaju podršku i u predgrađima velikih gradova, kao i u jezgrama manjih metropolitanskih područja (Scala i Johnson, 2017). Izvan tih područja, podrška Demokratima opada, a raste podrška Republikancima, što se dobro može vidjeti na primjeru države New York. U samom gradu New York Demokrati uvjerljivo pobjeđuju, ali u većini onih okruga u kojima nema većih gradova i gdje je gustoća stanovništva mnogo manja, republikanski kandidati u broju glasova nadmašuju svoje protivnike iz Demokratske stranke (sl.1; sl.2). Političke preferencije građana New Yorka ne iznenađuju s obzirom na različitost rasnih i etničkih skupina u tom gradu. Hillary Clinton je na zadnjim izborima u državi New York osvojila 57,9 % glasova, a u gradu New York osvojila je 79 % glasova. Ne treba zanemariti činjenicu da stanovništvo grada New Yorka čini oko 40 % populacije cijele države New York. Stoga Republikanci redovito gube u državi New York iako pobjeđuju u većini okruga. Demokratski kandidati pobjeđuju u brojnim saveznim državama u kojima se nalaze veliki urbani centri. Iako u njima Demokrati osvajaju velik broj glasova, značaj ruralnih područja i manjih urbanih centara ne smije se zanemariti, a to pokazuju i rezultati predsjedničkih izbora 2016. godine u kojima je Hillary Clinton izgubila ključne države poput Floride, Michigana ili Pennslylanije.

Adams, S., Ganeri A., Kay, A., 2005: Geografija svijeta, Znanje, Zagreb. Baxter, J., 2006: 100 velikih svjetskih čuda, Mozaik knjiga, Zagreb. Davey S., 2004: Nezaboravna mjesta koja biste trebali posjetiti prije smrti, BBC Books, Stanek, Varaždin. Robinson, D., Kohn, M., Lee, J., Savery Raz, D., Walker, J., 2012: Israel & the Palestinian Territories – Travel Guide, Lonely Planet.

Luka Rendulić

Izvori Graovac Matassi, V.: Izrael ili Palestina?, http://www.geografija.hr/teme/izrael-ili-palestina/ (18.4.2018.) Hrvatska enciklopedija, Izrael, http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=28366 (15.3.2018.) Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Proleksis enciklopedija online, Izrael, http://proleksis.lzmk.hr/28595/ (15.3.2018.) Židovska vjerska zajednica Bet Israel, http://www.bet-israel.com/ (18.4.2018.)

Literatura Scala, D., Johnson K. M., 2017: Political Polarization along the Rural–Urban Continuum? The Geography of the Presidential Vote, 2000–2016, The Annals of Political and Social Science 672, 162–184.

Izvori Primljeno:7. 5. 2018. Silvija Martišek, prof. geografije, učitelj savjetnik

Prihvaćeno:4. 4. 2019.

Stjepana Radica 30, 40000 Čakovec, Hrvatska, e-mail: silvija.martisek@skole.hr

Politico.com, 2016: https://www.politico.com/2016-election/results/map/president/new-york/, (10.03.2018.) United States Census 2010, https://www.census.gov/2010census/, (15.03.2018.)

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018 GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018

Sl. 2. Gustoća stanovništva države New York po okruzima prema popisu stanovništva iz 2010. godine Izvor: US Census, 2010

Sl. 1. Prikaz izbornih preferencija građana države New York po okruzima na predsjedničkim izborima 2016. godine Izvor: Politico, 2016

74 75

MREŽNI HORIZONTI

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018

Međunarodni panel za klimatske promjene – Intergovernmental Panel on Climate Change (IPCC) - https://www.ipcc.ch/ Međunarodni panel za klimatske promjene (IPCC) tijelo je Ujedinjenih naroda koje je formirano 1988. godine kako bi dalo pregled dotadašnjih spoznaja o klimatskim promjena te procijenilo njihov globalni utjecaj na prirodnu osnovu, društvo i gospodarstvo te predložilo smjernice za buduću svjetsku politiku prema klimatskim promjenama. IPCC ne provodi istraživanja niti direktno prati klimi i klimatske promjene, već okuplja znanstvenike širom svijeta koji se bave klimatskim promjenama i njihovim posljedicama. Na temelju rezultata njihovih istraživanja IPCC objavljuje izvješća (Assessmet Report) kako bi vladama na svim razinama, od lokalne do globalne, osiguralo informacije potrebne za provođenje politika koje su vezane za klimu. Do sada je objavljeno pet izvještaja, a u pripremi je izrada šestog izvještaja koje bi u potpunosti trebalo biti dovršeno do sredine 2022. godine. Sva izvješća temelje se na znanstvenoj literaturi te prolaze strogu znanstvenu recenziju te zato većina država i međunarodnih organizacije priznaju IPCC kao međunarodni autoritet po pitanju klimatskih promjena.

Svi do sada objavljeni izvještaji IPCC-a, kao i neki drugi prateći tehnički izvještaji, u potpunosti su dostupna na njihovim Internetskim/mrežnim stranicama. Izvještaje izrađuje nekoliko radnih skupina te su na temelju njihovog rada podijeljeni u zasebne cjeline. Prvi dio odnosi se na fizikalnu osnovu klimatskih promjena (The Physical Science Basis) u kojem se daju najnovije spoznaje o uzrocima klimatskih promjena u odnosu na prethodni izvještaj. Druga radna skupina (Impacts, Adaptation, and Vulnerability) bavi se utjecajem i prilagodbama klimatskim promjenama te ranjivostima na klimatske promjene po pojedinim sektorima i po dijelovima svijeta. U tom se dijelu

izvještaja posebno izdvaja utjecaj klimatskih promjena na određene ranjive sektore, kao što su proizvodnja hrane, zaštićena područja, zalihe pitke vode, urbana područja, ljudsko zdravlje i brojna druga. Regionalni pregled dat je po kontinentima. Treći dio izvještaja odnosi se na ublažavanje klimatskih promjena (Mitigation of Climate Change) gdje se daje pregled raznih mjera kako bi se smanjio utjecaj čovjeka na klimatske promjene, prvenstveno kroz smanjenje emisije stakleničkih plinova. Ova radna skupina daje upute i smjernice kako smanjiti emisije stakleničkih plinova te ima veliku utjecaj na formiranje globalne politike koja se odnosi na klimatske promjene. Posljednji dio (Synthesis Report) sažetak je cjelokupnog izvještaja te je pisan jednostavnijim stilom u odnosu na izvještaje radnih skupina kako bi bio razumljiv medijima i zainteresiranoj javnosti koja se tom problematikom ne bavi s znanstvenog aspekta. Izvještaji, ali i drugi materijali koji se nalaze na stranici IPCC-a, daju suvremeni pregled spoznaja o klimatskim promjenama, a sadrže i veliki broj grafičkih priloga i karata, od kojih se ističe Atlas globalnih i regionalnih projekcija klime (Atlas of Global and Regional Climate Projections), koji je dio rezultata prve radne skupine, a gdje se po određenim regijama svijeta mogu vidjeti projekcije klime do kraja 21. stoljeća. Izvještaje u svom radu mogu koristiti geografi koji se na bilo koji način bave djelatnostima na koje klimatske promjene imaju utjecaj, kao i nastavnici geografije pri obradi nastavnih sadržaja koji se odnose na tu temu. Posebno će to do izražaja doći donošenjem Strategije niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske i Strategije prilagodbe klimatskih promjenama, koji će povećati potrebu za rezultatima rada IPCC-a.

Mladen Maradin

DOGAĐANJA

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018

15. SVJETSKA GEOGRAFSKA OLIMPIJADA

foto: Dubravka Spevec

Petnaesta Svjetska geografska olimpijada (International Geography Olympiad) održana je u razdoblju od 31. 7. do 6. 8. u gradu Quebécu u Kanadi. Događaj su organizirali Univesité Laval, Canadian Association of Geographers i Royal Canadian Geographical SoSl. 1. Natjecatelji iz Hrvatske ispred hotela Fairmont Le Château Frontenac u gradu Quebécu (slijeva na desno): Luka ciety, pod vodstvom Matthewa Hatvanyja, Banović, Mihovil Penavić, Nikola Bišćan, Leo Radalj s Univesité Laval, Lynn Moordman, s Mount Royal University, i Beth Dye iz Twin Rivers Educational Centre. Na Olimpijadi je sudjelovalo više od 40 država sa svih kontinenata. Timovi iz svake države natjecateljice uglavnom su se sastojali od četiri učenika u dobi od 16. do 19. godina i dvoje voditelja. Hrvatsku su predstavljala četiri srednjoškolska učenika koji su svoj plasman na Olimpijadu ostvarili na temelju rezultata na Državnom natjecanju iz geografije 2018., višestrukih prethodnih sudjelovanja i osvojenih vodećih mjesta na ranijim državnim natjecanjima iz geografije, te na temelju sudjelovanja na Međunarodnoj geografskoj olimpijadi 2016. i 2017. godine. Hrvatski natjecateljski tim činili su Luka Banović, maturant Gimnazije Andrije Mohorovičića u Rijeci (u vrijeme Državnog natjecanja iz geografije) i student 1. godine Matematičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Nikola Bišćan, učenik trećeg razreda Srednje škole Donji Miholjac, Mihovil Penavić, učenik Klasične gimnazije fra Marijana Lanosovića s pravom javnosti u Slavonskom Brodu (u vrijeme Državnog natjecanja iz geografije) i student 1. godine Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te Leo Radalj, učenik trećeg razreda III. gimnazije – Split. Učenike su na Olimpijadu vodili dr. sc. Ivan Šulc, poslijedoktorand i doc. dr. sc. Dubravka Spevec, s Geografskog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a u ime Hrvatskog geografskog društva, koje je bilo organizator sudjelovanja hrvatskog tima na Međunarodnoj geografskoj olimpijadi. Doc. dr. sc. Dubravka Spevec ujedno je i članica upravnog odbora (Task Force) Međunarodne geografske olimpijade.

foto: Ivan Šulc

Quebec City, KANADA, 30. 7. – 6. 8. 2018.

Sl. 2. Hrvatski tim nakon dodjele medalja Prije odlaska na samu olimpijadu, učenici su sudjelovali na pripremama na Geografskom odsjeku PMF-a Sveučilišta u Zagrebu, s ciljem produbljivanja znanja o određenim geografskim temama i stjecanja vještina potrebnih za međunarodno natjecanje. Tijekom priprema, održanih od 2. do 4. 7. 2018., učenicima su predavanja i radionice održali doc. dr. sc. Ivan Čanjevac, doc. dr. sc. Mladen Maradin, doc. dr. sc. Dubravka Spevec, doc. dr. sc. Ružica Vuk i dr. sc. Ivan Šulc. Učenici su tijekom priprema usvojili nova znanja i vještine iz područja klime i klimatskih promjena, prirodnih rizika povezanih s vodama, prirodnih resursa, turizma, kartografije te statističkih i grafičkih metoda u geografiji. Pod vodstvom team lidera, učenici su također izradili poster na temu Ston’s ”White Gold” from the Adriatic Sea. Naime, svi timovi su trebali pripremiti poster na temu Appreciating Landscapes, s naglaskom na utjecaj vode na ljudske djelatnosti. Međunarodno natjecanje održano je na kampusu Université Laval u gradu Quebécu, gdje su bili smješteni natjecatelji i voditelji. Natjecanje se sastojalo od ukupno tri dijela, ispiti su se održavali na Faculté de foresterie, de géographie et de géomatique. Dana 1. 8. učenici su pisali pismeni ispit (Written Response Test), 2. 8. su sudjelovali na terenskom radu (Field Work) u okolici grada Quebéca, 3. 8. su na fakultetu pisali ispit vezan uz terenski rad, a 5. 8. su rješavali multimedijski

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018

foto: Ivan Šulc

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018

foto: Ivan Šulc

Sl. 3. Natjecatelji i voditelji na Međunarodnoj geografskoj olimpijadi 2018. g. nakon dodjele medalja na Université Laval test (Multimedia Test). Na navedena tri dijela natjecanja, koja ulaze u ukupni broj bodova i na temelju koji se formira rang ljestvica, učenici su trebali pokazati zavidnu razinu geografskih znanja i vještina, najvećim dijelom u primjeni na konkretnim sadržajima i problemima u prostoru. Uz samo natjecanje, boravak učenika na Olimpijadi uključivao je i druge aktivnosti. Dana 1. 8. održan je terenski obilazak povijesne jezgre grada Quebéca, uvrštene na UNESCO-ov Popis svjetske baštine. Timovi su se u gradu trebali orijentirati na temelju karata i pronaći zadane lokacije, na kojima su im održana kraća predavanja o relevantnoj prostornoj problematici vezanoj uz sam grad. Dva dana kasnije, 3. 8. održana je sesija s posterima na kojoj je svaki tim trebao prezentirati svoj poster izrađen na zadanu temu. Umjesto uobičajene kulturne večeri, 4. 8. je održan Kanadski kulturni događaj (Canadian Cultural Event), na kojem su natjecatelji na zabavan način trebali demonstrirati pojedine elemente kanadske kulture, a koje su prethodno uvježbali s volonterima iz Kanade (pjesma, ples, glazba, jezik, način komunikacije…). Sljedeći dan, 5. 8. održana je cjelodnevna terenska ekskurzija u Nacionalnom parku Forêt Montmorency. Tijekom ekskurzije učenici i voditelji prisustvovali su terenskom obilasku s kraćim predavanjima vezanim uz geomorfološka obilježja Kanadskog štita, hidrografska obilježja Quebeca te karakteristični biljni i životinjski svijet kanadske tajge.

Sl. 4. Slapovi Ouiatchouan na lokalitetu Val Jalbert Posljednji dan natjecanja, 6. 8. održana je svečana dodjela medalja i proglašenje rang ljestvice natjecatelja. Učenici iz Hrvatske osvojili su čak tri mjesta: Nikola Bišćan osvojio je srebrnu medalju s 37. mjestom. Luka Banović je s 43. mjestom također osvojio srebrnu medalju, dok je Mihovil Penavić osvojio brončanu medalju s 53. mjestom. Leo Radalj također je ostvario jako dobar rezultat koji ga je motivirao na daljnje bavljenje geografijom. Time je hrvatski olimpijski tim, od 2011. g. od kada redovito sudjeluje na Svjetskoj geografskoj olimpijadi, osvojio ukupno 24 medalje – 7 zlatnih, 8 srebrnih i 9 brončanih. Isti dan održano je svečano zatvaranje Olimpijade, zajedno s otvaranjem Regionalnog kongresa Međunarodne geografske unije (IGU Regional Congress, Quebéc, Canada). Nakon natjecateljskog dijela Olimpijade za dio natjecatelja i voditelja održana je petodnevna terenska ekskurzija (Post-iGeo Field Excursion), s ciljem upoznavanja geografskih obilježja i procesa u Kanadi kao državi domaćinu. Terenska ekskurzija održana je od 7. do 11. 8. 2018. na području regije Quebéc. Prvi dan je uključio posjet selu sjevernoameričkih Indijanaca Mashteuiatsh, smještenom uz jezero St. Jean, gdje su se sudionici imali prilike upoznati s tradicionalnim indijanskim načinom života putem izloženog prostora i demonstracije tradicionalnih aktivnosti. Nakon toga sudionici su posjetili Val Jalbert, djelomično očuvani planski industrijski gradić s drvenim kućama iz 1930-ih, smješten uz spektakularni veliki slap i nekadašnju hidroelektranu.

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018

foto: Ivan Šulc

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018

foto: Ivan Šulc

Sl. 5. Šetnja po dnu estuarija rijeke St. Lawrence za vrijeme oseke Terenska ekskurzija drugi dan odvijala se uz rijeku i fjord Seguenay, jedan od najjužnijih i najdužih fjordova u svijetu. Uključila je također posjet centru za proučavanje bijelih kitova beluga, koje obitavaju u rijeci Seguenay te obližnjoj rijeci St. Lawrence. Drugi dio drugog dana te cijeli treći dan ekskurzija je tematski bila usmjerena na proučavanje obilježja rijeke St. Lawrence i njezine okolice, uz vodstvo biološke udruge Explos Nature. Sudionici su na terenu sudjelovali u predavanjima i terenskim obilascima lokacija s karakterističnim fizičko-geografskim i biološkim obilježjima rijeke St. Lawrence, na primjerima zone izmjene visoke plime i oseke s karakterističnim živim svijetom, hidroloških i klimatskih obilježja uzrokovanih prodorom hladne morske struje u estuarij, obilježja ptičjeg svijeta, karakteristika vegetacije itd. Uz to su sudionici imali priliku promatrati kitove u estuariju rijeke St. Lawrence, te se popeti uz kvartarne lesne dine Tadoussac od obale rijeke do vrha, uz predavanje o postglacijalnim geomorfološkim procesima na području uz rijeku St. Lawrence. Četvrti dan Post-iGeo ekskurzije uključio je posjet dvama lokalitetima. U prijepodnevnim satima sudionici su posjetili Fort Ingall, restauriranu drvenu utvrdu smještenu južno od rijeke St. Lawrence, neposredno uz kanadsko-američku granicu. Utvrda je nastala kao dio obrambenog sustava početkom 19. st. tijekom borbe između SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva za prevlast nad južnim dijelom

Sl. 6. Lesne dine na lokalitetu Tadoussac uz rijeku Saguenay pokrajine Quebéc. Poslije toga ekskurzija je uključila posjet posjedu Seigneurie des Aulnaies, tipičnom zemljoposjedničkom imanju u ovoj regiji kakvih je bilo veći broj do prve polovice 20. stoljeća. Posljednji dan terenske ekskurzije odvijao se na Grosse Île, otoku smještenom u estuariju St. Lawrence, na kojem se nalazi Irish Memorial National Historic Site. Naime, taj je otok do početka 20. st. predstavljao imigracijsku stanicu i karantenu za imigrante koji su dolazili brodom u Kanadu preko Atlantskog oceana. S obzirom na veliku zastupljenost imigranata iz Irske, te na visoku smrtnost u pojedinim godinama uslijed zaraznih bolesti, kompleks građevina zaštićen je kao memorijalno područje. Nakon toga su se učenici i voditelji vratili u grad Quebéc, čime je završila terenska ekskurzija. Odlazak hrvatskog tima na olimpijadu organiziralo je Hrvatsko geografsko društvo, a financijski potpomoglo Ministarstvo znanosti i obrazovanja i sponzor ERSTE d.o.o., na čemu im najljepše zahvaljujemo. U pripremi i organizaciji odlaska hrvatskog tima na 15. Svjetsku geografsku olimpijadu izrazito veliki doprinos dala je doc. dr. sc. Ružica Vuk, na čemu joj neizmjerno zahvaljujemo. Sljedeća Svjetska geografska olimpijada održat će se u Hong Kongu u Kini od 31. srpnja do 5. kolovoza 2019. godine.

Ivan Šulc i Dubravka Spevec

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018

Hrvatski egzonimi II. – Popis suvremenih i povijesnih egzonima urednica Ivan Crljenko Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2018., 296 str. Nakon priručnika Hrvatski egzonimi I.: imena država, glavnih gradova i njihovih stanovnika, objavljenog 2016. godine, Leksikografski zavod Miroslav Krleža krajem 2018. izdao je priručnik Hrvatski egzonimi II.: Popis suvremenih i povijesnih egzonima. Na 295 stranica prezentiran je vrlo iscrpan inventar svih zemljopisnih objekata (države, gradovi, ovisna područja, regije, rijeke, planine, jezera, naselja, mora, oceani, zaljevi i dr.), kao i preporuke za njihovo pisanje. Stručno i pouzdano pripremljen, na temelju relevantnih izvora nastalih u razdoblju od 130 godina – koji uključuju atlase, zemljopisne monografije, enciklopedije i leksikone, ovaj priručnik uključuje čak 3023 prilagođena zemljopisna imena. Izrada ovog, kao i prvog priručnika o hrvatskim egzonimima, temeljena na međuinstitucijskoj suradnji, potvrda je izvrsne suradnje geografa i jezikoslovaca. Glavna urednica izdanja je dr. sc. Ivana Crljenko, a članice uredništva su Adela Iveković, Vesnica Kušar i Željka Richter Novosel iz Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. Jezični savjetnici bili su dr. sc. Ankica Čilaš Šimpraga i dr. sc. Domagoj Vidović iz Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, te Edin Muftić (za arapski, grčki i perzijski jezik) iz Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. Suradnici na priručniku bili su i kolege geografi Tomislav Jogun i mr. sc. Mladen Klemenčić, a znanstveni pregled priredili su doc. dr. sc. Ivan Čanjevac s Geografskog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i prof. dr. sc. Josip Faričić s Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru. Kako je u Predgovoru istaknula glavna urednica oba priručnika dr. sc. Ivana Crljenko, objavom priručnika o hrvatskim egzonimima Hrvatska se pridružila zemljama koje su prepoznale važnost standardiziranja zemljopisnih imena „radi njihova njegovanja i očuvanja u tekstovima i na kartografskim prikazima, kao i radi uporabe egzonima u govoru, kad je to poželjno“. Egzonimi se definiraju kao udomaćena zemljopisna imena stranih zemljopisnih objekata koja se razlikuju od izvornih imena (endonima), odnosno zemljopisna imena koja se upotrebljavaju u nekom jeziku za strane zemljopisne objekte smještene izvan područja tog jezika, a razlikuju se od službenih

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018

ili prihvaćenih imena koja se rabe na području na kojem se objekt nalazi. Hrvatski egzonimi su udomaćena zemljopisna imena za objekte koji su smješteni izvan hrvatskog jezičnog područja, koja su u nekoj mjeri prilagođena hrvatskom jeziku bez obzira na način kako su udomaćena te se stoga mogu u velikoj mjeri razlikovati od izvornih zemljopisnih imena, ili su potpuno hrvatska imena (npr. Budimpešta, Beč, Rim, Varšava itd.). Kako navodi glavna urednica, standardiziranjem pisanja, statusom i uporabom egzonima trebalo bi se baviti nacionalno stručno tijelo za standardizaciju zemljopisnih imena, koje nažalost još u Hrvatskoj nije ustanovljeno. Stoga se priručnik Hrvatski egzonimi II.: Popis suvremenih i povijesnih egzonima bavi isključivo popisom prilagođenih zemljopisnih imena iz odabranih izvora kao i preporukama za njihovo pisanje, odnosno odabir najčešće jednoga preporučenoga suvremenoga ili povijesnoga prilagođenog lika. S obzirom na činjenicu da se, za razliku od većine imena država koja su prilagođena hrvatskom jeziku i kao takva nedvojbena i prihvaćena, imena ostalih zemljopisnih objekata nisu u većoj mjeri udomaćivala, ovim se priručnikom pokušala barem smanjiti njihova šarolikost te se za sve tipove zemljopisnih objekata preporučuje najčešće samo jedan suvremeni ili povijesni prilagođeni imenski lik. Priručnik također ukazuje i na dugu tradiciju prilagodbe zemljopisnih imena, koja traje još s kraja 19. stoljeća, kao i na nestajanje mnogih povijesnih zastarjelih prilagođenih likova, a koji su u ovom priručniku popisani, čime je istaknuta važnost njihova očuvanja od zaborava. Veliku pozornost posvetilo se i usustavljivanju pisanja izvornih imena iz različitih jezika, a posebno onih s nelatiničnim pismima poput arapskog, grčkog, kineskog i perzijskog jezika. Posebnu vrijednost ovom priručniku daje i prezentirana tipologija navedenih zemljopisnih objekata, odnosno određivanje njihovih tipova i podtipova. Struktura priručnika Hrvatski egzonimi II.: Popis suvremenih i povijesnih egzonima vrlo je pregledna i omogućuje jednostavno praćenje. Hrvatski egzonimi prikazani su u tablici s osam stupaca, abecednim redoslijedom, a sam sadržaj u stupcima je grupiran u šest cjelina: prilagođeno ime (npr. Žuta rijeka), izvorno ime (Huang He), jezik izvornog imena (kineski), zemljopisni objekt – tip (kopnene vode), zemljopisni objekt – podtip (rijeka), lokacija – kontinent, ocean (Azija), lokacija – država, more (Kina), napomena (u nekim starijim izvorima: Hoangho, Hoang Ho). Na kraju knjige nalazi se tablica s popisom naziva zemljopisnih objekata u odabranim europskim jezicima (engleski, francuski, njemački, talijanski, španjolski, portugalski i ruski). Ovaj će priručnik zasigurno biti koristan širokom krugu ljudi: lektorima, prevoditeljima, učiteljima, nastavnicima i učenicima, sveučilišnim profesorima i studentima, novinarima, djelatnicima u javnim i državnim institucijama te znanstvenoj i stručnoj zajednici različitih područja. Priručnik Hrvatski egzonimi II.: Popis suvremenih i povijesnih egzonima će biti važan izvor za stručnu i ujednačenu uporabu egzonima, a nadamo se i poticaj za osnivanje stručnog tijela za standardizaciju zemljopisnih imena.

Dubravka Spevec

UPUTE SURADNICIMA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018

UPUTE SURADNICIMA Geografski horizont objavljuje recenzirane stručne radove iz geografije i srodnih znanstvenih područja kao i interdisciplinarne radove. Časopis izlazi dva puta godišnje. Uredništvo prima rukopise tijekom cijele godine. U pravilu se objavljuju radovi na hrvatskom jeziku. Rukopis treba oblikovati prema izgledu objavljenih članaka u Geografskom horizontu. Članak treba napisati u najkraćem obliku što ga jasnoća izlaganja dopušta. Tekst treba biti jasan, sažet i gramatički ispravan. Uz tekst članka prilaže se sažetak (nekoliko rečenica) i ključne riječi. Svi radovi podliježu stručnoj recenziji. Opseg rukopisa članka – računajući bilješke, literaturu, tablice, grafičke priloge – ne smije prelaziti 28 800 znakova (16 str.), od kojih na svakoj stranici 1 800 slovnih mjesta (30 redaka sa 60 slovnih mjesta u retku pri čemu se računaju i razmaci među rječima). Radovi se šalju u dva isprintana primjerka A4 formata i CD-u (program MS Word, font Times New Roman 12). Grafičke priloge (grafikone, fotografije, tablice itd.) s numeracijom valja prirediti kao posebne dokumente prema standardnim načinima računalne izrade i prilagoditi širinu grafičkog priloga na 70 mm ili 140 mm u JPEG, TIFF ili PDF formatu minimalne rezolucije od 300 dpi. Grafički prilozi ne stavljaju se u tekst članka, već predviđeno mjesto za grafički prilog treba označiti rednim brojem i naslovom u izdvojenom retku. Ispod grafičkog priloga navodi se skraćenica „Sl.“, redni broj priloga prema redoslijedu u radu, te kratak, ali informativan naslov. Isto vrijedi i za tablice: u izdvojenom retku navesti redni broj, naslov i izvor tablice. Iznad tablice navodi se skraćenica „Tab.“, redni broj tablice prema redoslijedu u radu, te kratak, ali informativan naslov. Ispod tablice navodi se izvor. U slučaju preuzimanja priloga iz drugog izvora autori su sami dužni osigurati dopuštenje. Ako se u rukopisu koriste fotografije maloljetnih osoba mora postojati pismeni pristanak koji se ne šalje Uredništvu časopisa, već ga autori imaju obavezu pohraniti. Primaju se rukopisi pripremljeni sukladno uputama suradnicima Geografskog horizonta. Literatura se citira prema harvardskom sustavu. Korištena literatura citira se unutar teksta tako da se u zagradi navede prezime autora i godina izdanja; na primjer: (Stražičić, 1993) te broj stranice ukoliko se radi o citatu (Stražičić, 1993, 37). Ako rad ima dva autora, treba navesti oba, na primjer: (Turk i Mirković, 1993). U slučaju zajedničkog rada trojice ili više autora, u tekstu se navodi prezime prvog autora i skraćenica „i dr.“ za druge autore, na primjer: (Graham i dr., 2000). Ukoliko se citira više članaka jednog autora iz iste godine izdanja, tada se uz godinu navode i slova po abecednom redu (npr. 2000a, 2000b itd.). Kada se navodi više radova u kontinuitetu koristi se „;“ (Friganović, 1991; Nejašmić i Bašić, 2005). Sve reference u tekstu navode se kao i prvi put, odnosno ne koriste se oblici poput „ibid.“, „op. cit.“ i slično. Na kraju teksta prilaže se popis literature (bibliografija) poredan prema abecednom redu prezimena autora i kronološkim redom za radove istog autora. Ovdje se navode svi autori pojedine reference. U slučaju zajedničkog rada više autora, u popisu literature se ne koristi oblik „i suradnici“, nego se navode svi autori. Za mrežno dostupne radove potrebno je, nakon dostupnih osnovnih referenci (naslova, autora itd.), navesti izvor (http://) i datum učitavanja. Naziv knjige, zbornika, časopisa i publikacija piše se u kurzivu. Uredništvo, glavni i tehnički urednik pridržavaju uobičajeno pravo na sitnije izmjene teksta, tablica i način grafičke prezentacije, ali da to bitno ne utječe na sadržaj i smisao članka. Uz članak, autori su dužni dostaviti podatke o zvanju i kontakt adresu (ustanovu zaposlenja s adresom ili kućnu adresu; adresu elektroničke pošte).

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2018

UPUTE ZA CITIRANJE: Literatura članak u časopisu:

Henkel, R., 2005: Geography of Religion – Rediscovering a Subdiscipline, Hrvatski geografski glasnik 67 (1), 5-25. (Broj 67 označava godište (volumen) časopisa; (1) broj sveska unutar godišta, a 5-25 paginaciju rada u svesku.) Lozić, S., Fuerst-Bjeliš, B., Perica, D., 2006: Quantitative-geomorphological and Environmentalhistorical Impact on the Ecological Soil Depth; Northwestern Croatia, Hrvatski geografski glasnik 68 (1), 7-25.

članak u zborniku radova:

Stražičić, N., 1996: Hrvatska – pomorska zemlja, u: I. hrvatski geografski kongres: geografija u funkciji razvoja Hrvatske: zbornik radova (ur. Pepeonik, Z.), Zagreb, 12. i 13. listopada 1995., Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb, 102-114.

poglavlje u knjizi:

Klemenčić, M., 1996: Promjene upravno-teritorijalnog ustroja Hrvatske 1918-1992, u: Hrvatske županije kroz stoljeća (ur. Mirošević, F.), Školska knjiga, Zagreb, 123-148.

knjiga:

Stražičić, N., 1996: Pomorska geografija svijeta: (regionalna pomorska geografija svijeta), Školska knjiga, Zagreb. Graham, B., Ashworth, G. J., Tunbridge, J. E., 2000: A Geography of Heritage: Power, Culture & Economy, Arnold, London.

članak na internet stranici:

Faričić, J., Postoji li danas Dalmacija?, http://www.geografija.hr novosti.asp?id_novosti=202&id_ projekta=0 (29.02.2004.)

Izvori publikacije:

Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001.: stanovništvo prema spolu i starosti, po naseljima, Statistička izvješća 1167, DZS, Zagreb, 2003.

internet stranica:

Matisse’s Glossary of Internet Terms, 1994 – 2008, http://www.matisse.net/files/glossary.html (28.10.2009.) U posebnim, stalnim i povremenim rubrikama časopis objavljuje i druge priloge od znanstvenog i stručnog interesa: eseje, osvrte, recenzije, prikaze, bilješke o znanstvenim i stručnim skupovima itd. opsega do 9 000 znakova (5 str.). Takvi prilozi potpisuju se na kraju. Molimo autore da u roku od dva tjedna nakon izlaska časopisa iz tiska dostave Uredništvu časopisa bitnije tiskarske greške prema načinu objavljivanja (stranica, stupac, redak, stoji, treba) koje su se potkrale kako bi se objavile ispravke u sljedećem broju.

Uredništvo

Rukopisi se upućuju na adresu: Hrvatsko geografsko društvo, Geografski horizont, Glavni urednik, Marulićev trg 19, p.p. 595, 10000 Zagreb, Hrvatska, tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, e-mail: hgd@geog.pmf.hr

Želite li odsada redovito primati časopis GEOGRAFSKI HORIZONT (označite križićem kućicu) pošaljite sljedeće podatke na adresu HGD-a:

Stručno-informativni časopis za geografiju http://issuu.com/h.g.d.

Nakladnik:

Kupac

.........................................................................................

Ulica i kućni broj

.........................................................................................

Broj pošte i mjesto

.........................................................................................

Matični broj

.........................................................................................

/ Datum / Potpis / Pečat (za institucije) / :

...................................................

Ukoliko želite naručiti i/ili pojedine stare brojeve Geografskog horizonta (označite križićem kućicu) popunite priloženu tablicu. Bibliografija je dostupna na portalu www.geografija.hr. Naručujem sljedeće stare brojeve Geografskog horizonta:

Broj/godište

Količina

I va n M a r t i n i ć

Slučaj Uskršnjeg otoka kao primjer čovjekovog utjecaja na okoliš (Dio II: Teorije o propasti društva Uskršnjeg otoka)

Toni Guštin

Uloga ekološke poljoprivrede u razvoju Istarske županije

M at e j Ž g e l a

Urbana klimatologija – primjer toplinskog otoka grada Zagreba

Vesna Milić

Procjena i planiranje primjerenih postupaka podrške učenicima s teškoćama u razvoju u učenju i poučavanju geografije

S i lv i j a M a r t i š e k

Jordan i Izrael – spoj različitih vjera i kultura (Dio II.)

K A R TA G O V O R I : Prostorna distribucija glasova na američkim predsjedničkim izborima od 2004. godine do danas: primjer utjecaja faktora urbano-ruralne različitosti

MREŽNI HORIZONTI: Međunarodni panel za klimatske promjene – Intergovernmental Panelon Climate Change (IPCC)