Za novi život u kristu by Glas Koncila

Nikola Vranješ ZA NOVI ŽIVOT U KRISTU Prilozi pastoralu sakramenata

Nikola Vranješ Za novi život u Kristu Prilozi pastoralu sakramenata Glas Koncila, Zagreb, 2017. Nakladnik: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874 315; faks: 01/4874 319 E-pošta: prodaja@glas-koncila.hr www.glas-koncila.hr Za nakladnika: mons. Ivan Miklenić Biblioteka: Teološke rasprave i komentari. Knjiga 24 Recenzenti: Izv. prof. dr. sc. Josip Šimunović Doc. dr. sc. Richard Pavlić Dr. sc. Mario Tomljanović Jezično uređenje: Doc. dr. sc. Jasna Gržinić Grafičko oblikovanje: Blaženka Matić Tisak: Web2tisak d.o.o., Sveta Nedelja Tiskano u ožujku 2017. ISBN 978-953-241-525-4 CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000956542.

NIKOLA VRANJEŠ

Za novi život u Kristu Prilozi pastoralu sakramenata

Glas Koncila Zagreb 2017.

UVOD Jedna od temeljnih istina vjere govori da nas Bog poziva u život. I to ne bilo kakav život, već život u punini, život istinski ostvaren i osmišljen, ispunjen srećom i radošću neprolaznosti u njegovu kraljevstvu (usp. Iv 10,10). Taj život trebamo započeti živjeti već ovdje, u konkretnosti ovozemaljske dimenzije postojanja. Taj život otkriva nam se i nudi u Crkvi, zajednici Kristovih učenika. Taj život nam se na poseban način nudi u sakramentima. Sakramenti su središte života Crkve. Ta činjenica biva osobito posvjedočena u svakom slavlju euharistije. Upravo u njoj na vrhunski način dolazi do izražaja važnost sakramentalnog slavlja za kršćanski život. Sakramenti su temeljni i najvažniji susreti u slavlju vjere. Živjeti kršćanski, nastojati istinski odgovoriti na Božji poziv i istinski mu se približiti znači prvotno pripraviti se za sakramente i istinski ih primiti, proslaviti i uroniti u njihovo duhovno bogatstvo. Kao što je poznato, temeljni su elementi pastorala sakramenata priprava – slavlje – život. U ovoj knjizi pozornost na poseban način usmjerujemo prema ovome trećem elementu – životu po sakramentima. Knjiga zato i nosi naziv Za novi život u Kristu. Njome želimo pridonijeti promišljanju o tome kako danas što bolje živjeti milost sakramenata u svakodnevici. Iako su promišljanja

Nikola Vranješ

ZA NOVI ŽIVOT U KRISTU

u ovoj knjizi određena povezanošću s trećim bitnim elementom pastorala sakramenata – životom po sakramentima – to ne znači da su prva dva – priprava i slavlje – zanemareni. Oni se podrazumijevaju i o njima će biti govora, iako sažetije, u svim dijelovima knjige. U govor o životu po sakramentima ne ulazimo samo s ciljem ukazivanja na neke važne segmente življenja milosti sakramenata koji svim vjernicima mogu pomoći u njihovu kršćanskom životu. U taj govor ulazimo i sa sasvim jasnom teološkopastoralnom znanstvenom namjerom. Cilj nam je, naime, produbiti uvide teološko-pastoralne discipline s obzirom na pastoral sakramenata danas, osobito pod vidom ukazivanja na one njegove elemente koje bi trebalo unaprijediti kako bi življenje sakramenata u kršćanskoj zajednici bilo što svjesnije, oduševljenije, odgovornije i evangelizacijski zauzetije. U ovoj knjizi bavimo se dakle nekim bitnim segmentima pastorala sakramenata danas i to iz teološko-pastoralne perspektive. Polazeći odatle, postaje jasno da ovo djelo nije iscrpan pregled pastorala sakramenata, niti teološko-pastoralnih odgovora na sve pojedine problematične pojave vezane za to područje crkvenog djelovanja. Ovo djelo treba promatrati više kao pomoć u teološko-pastoralnom promišljanju o življenju milosti sakramenata, te o konkretnu pastoralnom djelovanju kojemu je bitan cilj pomoći tomu i takvomu

UVOD

življenju. Područje pastorala sakramenata po sebi je vrlo široko i zahtjevno. Ovdje osvjetljavamo tek jedan njegov dio sa željom da promišljanja koja se ovdje nude pomognu što kvalitetnijemu kršćanskomu življenju po sakramentima. Govor o pastoralu sakramenata u ovoj je knjizi razdijeljen prema klasičnoj razdiobi na dio koji se odnosi na pastoral sakramenata kršćanske inicijacije, potom na onaj o pastoralu sakramenata ozdravljenja i konačno na onaj o pastoralu sakramenata služenja. Budući da je ovdje riječ o teološko-pastoralnom djelu koje nastoji biti što aktualnije s obzirom na trenutne pastoralne izazove u konkretnoj hrvatskoj pastoralnoj situaciji, u nekom se pogledu čini logičnim da upravo sakramentima služenja posvećujemo najviše prostora jer upravo od njihove prikladne aktualizacije u mnogome ovisi cijeli pastoral sakramenata. No, temeljni elementi pastorala sakramenata inicijacije i sakramenata ozdravljenja, sagledani također kroz prizmu suočavanja s nekim aktualnim problemima, u tome pogledu čine osnovnu i nenadomjestivu odrednicu od koje se polazi i kojoj se vraća cijela poruka knjige. Novom životu osoba u Kristu pridonosi se kroz konkretna nastojanja i prikladne oblike djelovanja u pastoralu sakramenata. Stoga u ovoj knjizi nastojimo ukazati upravo na elemente tih nastojanja i tih oblika. Pritom je važno istaknuti da se radi tek o nekim elementima pastorala sakrame-

Nikola Vranješ

ZA NOVI ŽIVOT U KRISTU

nata, budući da djelo ovakva tipa nipošto ne može nuditi cjelovit pregled pastorala sakramenata niti njegovih izazova. Naprotiv, namjera nam je, ukazujući na neke od važnih elemenata pastorala sakramenata, kao i na mogućnosti njegove obnove i unapređenja, produbiti uvide pastoralne teologije s obzirom na ovo središnje područje djelovanja Crkve, ali u isto vrijeme, pomoći svećenicima, kao i svim drugim pastoralnim subjektima, u konkretnu zauzimanju oko snažnijeg i bogatijeg pastorala sakramenata.

I. KRŠTENJE KAO POČETAK NOVOG ŽIVOTA Uvod Sakrament krsta je početak novog milosnog života osobe. Upravo ovaj sakrament bitno obilježava i u sasvim jednom posebnom smislu usmjerava cijeli život. Krštenje predstavlja sasvim poseban Božji zahvat u život i povijest osobe s ciljem ucjepljivanja tog istog života i te iste povijesti u život Isusa Krista, a to podrazumijeva i u njegovu muku, smrt i uskrsnuće. Krštenje zato unosi sasvim novu milosnu dinamiku u čovjekov život. Ta dinamika ima i sasvim jasne povijesne konture koje se trebaju zrcaliti u uključivanju u život i djelovanje Crkve, zajednice Kristovih učenika, kao i preuzimanje suodgovornosti za njezino poslanje.

1.1. Kršćanin – novi čovjek Po sakramentu krštenja čovjek u Kristu postaje novo stvorenje. Iako većina kršćana prima sakrament krsta u najranijemu dobu, tijekom života pozvani su aktualizirati milosne dinamizme ovog sakramenta i živjeti u svijesti njegova milosna djelovanja. Razvijanje svijesti o vlastitu krštenju vjernicima treba pomoći kako bi sve više postajali svjesni posebnosti i novosti svoga kršćanskog identiteta. Svijest da je kršten, da je kršćanin,

Nikola Vranješ

ZA NOVI ŽIVOT U KRISTU

u vjerniku treba sve više pobuđivati duhovni žar za Krista i zajedništvo s njim. Čovjek po krštenju doista postaje novo stvorenje, a tu novost trebalo bi se moći jasno uočavati u konkretnu kršćaninovu življenju. No, kako bi to doista i bilo moguće, danas se u pastoralnoj stvarnosti nužno trebaju ostvariti određena prevrjednovanja nekih pastoralnih dinamizama s ciljem jasnijeg i zauzetijeg upućivanja kršćana u milosnu dinamiku krštenja. U tome pogledu važno je najprije krenuti od nekih promišljanja o obnovi pastorala sakramenta krsta male djece. 1.1.1. Neke naznake s obzirom na krštenje djece danas Pastoralna dinamika životnog pristupanja kršćanskom otajstvu općenito podrazumijeva dva načina koji su od starine prakticirani, a riječ je o kršćanskoj inicijaciji odraslih koja u posljednje vrijeme i kod nas postaje sve više pastoralno relevantna, te o krštenju male djece koje i danas predstavlja redoviti način ulaska u kršćanstvo za većinu vjernika. Ako se sada malo detaljnije posvetimo ovomu drugomu načinu pristupa sakramentu krštenja i ulaska u zajednicu Crkve, možemo uočiti neke veće izazove i trendove s kojima se nužno moramo suočiti. Ti izazovi i ti trendovi u prvom se redu odnose na pripravu roditelja i kumova djece budući da su oni prvi svjesni i odgovorni sudionici slavlja koji u djetetovo ime preuzimaju od-

1. Krštenje kao početak novog života

govornost za njegov budući kršćanski odgoj. No, u isto vrijeme nužno je suočiti se s nekim većim pitanjima s obzirom na odgovornost kršćanske zajednice, u prvom redu župne zajednice i njezinog pastira, zajednice u koju je novi kršćanin pozvan konkretno životno kršćanski urastati kao u novu duhovnu crkvenu obitelj. 1.1.2. Priprava roditelja i kumova Svim pastoralnim djelatnicima, a na poseban način župnicima, priprava roditelja, obitelji i kumova krštenika u suvremenom pastoralnom i društvenom kontekstu zasigurno predstavlja zadaću koja iz dana u dan postaje složenijom i izazovnijom. Sve se više smanjuje broj obitelji koje su sposobne i solidno formirane u životu vjere kako bi mogle odgovoriti zahtjevima odgoja djece u vjeri. A upravo je taj odgoj jedna od temeljnih odrednica pastorala krštenja male djece. Roditelji već u slavlju svoga vjenčanja preuzimaju zadaće odgoja djece u vjeri. Ta činjenica ne pokazuje samo unutarnju povezanost i duboko skladnu logiku aktualizacije sakramenata već i nužan katehetsko-pedagoški put vjerskog sazrijevanja i njih kao roditelja, ali i djece. Djeci se na taj način omogućuje da postupno ulaze u jednu novu dinamiku života, da je dublje upoznaju i preuzimaju kao svoju. U dobi razuma, kako je se obično naziva, djeca ni u pogledu vjere (kao ni u ostalim dimenzijama života) ne moraju sama krenuti od

Nikola Vranješ

ZA NOVI ŽIVOT U KRISTU

nule,1 već sada mogu pomalo samostalno i kritički usvajati odrednice vjerskog života koje su im predali i koje im predaju roditelji. Kako bi roditelji i obitelji mogli ostvarivati ovakvu zadaću nužno je da sami budu dobro formirani u vjeri i da ostvaruju redovitu vjersku praksu. Ova tvrdnja za većinu roditelja koji traže krštenje svoje djece ostaje samo velik ideal i nije nužno nadugo istraživati da bi se to uvidjelo. Sustavno uvoditi dijete u vjeru u svim dimenzijama (dakle u katehetskoj i u liturgijskoj, ali i molitvenoj te u dimenziji zajedništva i dobrotvornosti) podrazumijeva sposobnost prilagodbe i praćenja na način da se dijete sve više uvodi u bogate stvarnosti vjere kako ne bi ostalo na razini puke infantilnosti s obzirom na predodžbe o Bogu i Crkvi, već kako bi neprestano malo-pomalo napredovalo k sve složenijim i zrelijim uvidima. Ipak, danas moramo ustvrditi da je jedan od ključnih problema pastorala sakramenta krštenja upravo činjenica što je većina roditelja ostala na razini infantilnih predodžbi o Bogu i Crkvi iz razdoblja svojega djetinjstva i što se od njih kao takvih niti ne može očekivati prikladno ostvarivanje prije opisane zadaće s obzirom na vlastitu djecu. Štoviše, veliki, ako ne i najveći broj roditelja upravo preko katehetske di1

Dénis BIJU-DUVAL, Trasmettere la fede? Approcci teologicopastorali, u djelu: I LATERANI. QUESTIONI DI TEOLOGIA PASTORALE, Nuova evangelizzazione e trasmissione della fede, Lateran University Press, Città del Vaticano, 2014., 64.

1. Krštenje kao početak novog života

namike vlastite djece ima priliku ponovno se barem donekle uključiti u život crkvene zajednice i katehetski napredovati i duhovno sazrijevati. Ovo je dimenzija koju bi s obzirom na katehezu odraslih danas u pastoralnom pogledu trebalo puno više aktualizirati. Bilo bi poželjno uz redovitu župnu katehezu za djecu istovremeno organizirati različite prilagođene oblike katehetskih i drugih susreta za roditelje i druge odrasle vjernike. Na taj bi im se način pomoglo da sami napreduju u vjeri, a da u isto vrijeme na prikladan način sudjeluju u katehizaciji vlastite djece, osobito u vlastitu domu.2 U ovom kontekstu valja podsjetiti na činjenicu da će upravo pouka i utjecaj roditelja i obitelji umnogome odrediti konture slike Boga kod djece, slike koja će kasnije, unatoč utjecaju drugih čimbenika u životima djece prilično teško moći biti promijenjena.3 Kumstvo je važan element, s jedne strane, jamčenja života vjere određene obitelji i na neki način sudjelovanja u tom životu, a s druge strane, svjedočenja vlastitog života vjere i spremnosti pomoći u takvom životu djeteta koje se prati na krštenju. U tome pogledu Crkva u kumstvu gleda veliko 2

Usp. Pero ARAČIĆ, Radosna poruka krštenja. Susreti s roditeljima prije i poslije krštenja, Biblioteka nova evangelizacija, Osijek, 2016., 76. – 78. 3

Usp. Anton TAMARUT, Dom ljubavi i kršćanske radosti. Teologija i duhovnost braka i obitelji. S predlošcima obiteljske molitve, Kršćanska sadašnjost – Kršćanski kulturni centar, Zagreb, 2016., 95.

Nikola Vranješ

ZA NOVI ŽIVOT U KRISTU

duhovno i pastoralno bogatstvo. Štoviše, kumovi su pozvani i u onim prilikama u kojima sami roditelji i obitelji očito, zbog različitih razloga, nisu dorasli razini odgovornosti s obzirom na krštenje djeteta, predstavljati element stabilnosti i određeno uporište potpore u odgoju i sveukupnom životu vjere i roditelja i obitelji. No, brojni današnji pokazatelji ukazuju na činjenicu da je razina dramatičnosti s obzirom na vjersku nepripremljenost, neformiranost i neuključenost kumova proporcionalna onoj uočljivoj u brojnih roditelja, a u mnogim slučajevima je i veća. Kumstvu se tako (slično kao i prigodom slavlja sakramenta potvrde) često pristupa kao jednoj više kulturalno-društvenoj kategoriji čije se vjersko značenje niti uviđa niti previše traži, ostajući pritom na razini tek određene društvene signifikativnosti i to najčešće prilično kratkog daha. Pritom je kumstvo prilično opterećeno pitanjem poklona, materijalne pomoći prigodom slavlja izvan crkve i sl. U određenim slučajevima ono poprima oznake određena društvena prestiža i pokušaja ostvarivanja određenih novih oblika povezanosti između pojedinih obitelji ili osoba. Sve to upućuje na činjenicu prevrjednovanja dosadašnjih modela priprave kumova koji su uglavnom vezani za pripravu roditelja koji traže krštenje djece i koji su uklopljeni u tu pripravu. Crkva budućnosti očito će morati pripravi kumova prilaziti više zasebno, iako ni u kojem slučaju potpuno

1. Krštenje kao početak novog života

odvojeno od priprave roditelja, budući da je riječ o zajedničkom slavlju i, u određenom smislu, o zajedničkoj odgovornosti u smislu svjedočenja u odgoju djeteta. No, biti će nužno predlagati i promovirati i vlastite modele priprave kumova, modele koji još ne postoje, a koji će moći otvoriti nove horizonte sudjelovanja što svjesnijih i što odgovornijih sudionika u ovoj prevažnoj zadaći Crkve.

1.2. Vidovi pastoralnog značenja krsnog katekumenata danas Pitanje uvođenja odraslih osoba u kršćansku zajednicu, koje se odmah može postaviti, kao što se obično i postavlja, kao pitanje krsnog katekumenata, jedno je od aktualnih, a možemo pretpostavljati da će u budućnosti biti jedno od najaktualnijih pitanja pastorala sakramenata. Iako je, slično nekim stranim iskustvima,4 broj odraslih osoba koje se žele krstiti u našoj pastoralnoj stvarnosti još uvijek prilično malen, sama ta činjenica ne predstavlja jedini uzrok slabo aktualiziranog krsnog katekumenata u pastoralnoj stvarnosti Crkve. Jedan od najčešćih uzročnika slaba prepoznavanja, a onda i slaba odaziva osoba koje nisu krštene na evangelizacijski spasenjski zov Crkve koji bi vodio prema obraćenju i u konačnici primanju sakramenata kršćanske inicijacije i sudje4 Npr. talijanskom iskustvu. Usp. NOTE PASTORALI DEL CON SIGLIO EPISCOPALE PERMANENTE DELLA C.E.I., L’iniziazione cristiana, Chirico, Napoli, 2003., 33.

Nikola Vranješ

ZA NOVI ŽIVOT U KRISTU

lovanju u crkvenom životu, životna je i pastoralna zatvorenost tolikih crkvenih, poglavito župnih, zajednica u same sebe i u svoje redovite i uobičajene pastoralne aktivnosti.5 Ta se opasnost, čini se, danas ne odnosi samo na djelovanje pastira zajednica već podjednako i na vjernike laike budući da upravo oni imaju puno prilika i mogu aktualizirati tolike mogućnosti za susret s nekrštenim osobama i za poziv na uključivanje u Crkvu i na primanje sakramenata. Potrebno je stoga krsni katekumenat, kao i cijeli inicijacijski hod odraslih prema krštenju, potvrdi i euharistiji, najprije prepoznati u njegovoj cjelovitosti i pastoralnoj važnosti koja se ne tiče samo pojedinih osoba koje traže krštenje, već se podjednako tiče i crkvene zajednice. Za tu zajednicu, posebno župnu zajednicu, inicijacija odraslih treba označavati puno više od jedne naizgled “dodatne“ i “neuobičajene“ pastoralne aktivnosti kako je se danas nažalost često poima. Za crkvenu zajednicu inicijacija odraslih treba u prvome redu biti promatrana kao prilika za obnovu nje same iznutra, za osvježenje njezinih pastoralnih, a posebice evangelizacijskih dinamizama, te osobito za obnovu njezine kršćanske značenjske pojavnosti.6 Iz te perspektive vidi se koliko je važno inicijacijski kršćanski hod odraslih shvatiti kao 5

Usp. Isto.

Usp. Isto, 33. – 34.

1. Krštenje kao početak novog života

redovitu, a ne tek prigodnu ili dodatnu aktivnost zajednice.

1.2.2. Mistagogija – vrijeme svjesnog urastanja u život zajednice Kako bi se milost sakramenata kršćanske inicijacije ne samo shvaćala već što izraženije aktualizirala u smislu istinskoga kršćanskog života, danas je nužno potrebno unaprijediti pastoralni pristup vremenu mistagogije. Naime, slično pitanju uvođenja krizmanika u život i djelovanje kršćanske zajednice nakon slavlja potvrde, postavlja se pitanje prikladna mistagoškog uvođenja odraslih kršćana nakon proslave svih sakramenata inicijacije u život i djelovanje Crkve. Taj život i to djelovanje logičan su i očekivani plod slavlja sakramenata; tako bi barem trebalo biti. No, često se takvo očekivanje pokaže više iluzornim nego realnim, što automatski povlači za sobom potrebu propitivanja cijelog itinerarija inicijacije. Više je razloga za takvo stanje. No, čini se da je jedan od najvažnijih odgovora na takvo stanje drugačije vrjednovanje vremena mistagogije od kršćanske zajednice kako za novokrštenike tako i za samu zajednicu, u prvom redu onu župnu. I u pastoralnome području inicijacije odraslih župna zajednica pokazuje se presudnim ambijentom evangelizacije, kateheze i slavlja. Iako u ovome području primarna i posebna odgovornost pripada dijecezanskome biskupu, možemo ustvrditi da je on pozvan upravo putem

Nikola Vranješ

ZA NOVI ŽIVOT U KRISTU

poticanja inicijativa na biskupijskom, a posebno na župnom planu, promovirati cjelovit pastoral inicijacije. Župna zajednica, kao najkonkretnija redovita crkvena struktura, u određenu je smislu izvorište, ali i konkretan vidljiv doseg inicijacijskog hoda što se tiče ovozemaljskog zamjetljivog područja življenja i djelovanja. U konačnici, inicijacija podrazumijeva preuzimanje konkretne odgovornosti za zajednicu.7 Stoga upravo zajednica treba biti i konkretnim ambijentom praćenja i podrške katekumena ne samo na putu inicijacije već i kada postanu kršćani u punom smislu riječi. Zajednica im treba omogućiti sasvim konkretne mogućnosti angažmana. Upravo će kroz takve mogućnosti, aktualizirane i nošene dinamikom zajednice, mistagogija doživljavati svoje punije i konkretnije dosege.

Usp. Sergio LANZA, Opus Lateranum. Saggi di teologia pa storale, u: Paolo ASOLAN – Tiago FREITAS (ur.), Lateran University Press, Città del Vaticano, 2012., 30.

KAZALO IMENA A Accornero, P. G. 111, 153, 161 Alcamo, G. 111, 166, 167, 168 Aračić, P. 13, 41, 45 Asolan, P. 18, 75, 81, 93 B Baloban, J. 112, 163 Benedikt XVI., papa 85, 101 Biju-Duval, D. 12, 25 Bourgeois, D. 63, 64 Bressan, L. 23, 28, 42 C Ciampolini, T. 97, 139 Crnić, D. 163 Č Čondić, A. 82 Črpić, G. 45 DŽ Džinić, I. 47 F Forest, J. 157 Franjo, papa 66, 68, 101, 107, 111, 112, 127, 145, 147, 149, 150, 154, 161, 163, 165, 171, 172, 178

191

Nikola Vranješ

ZA NOVI ŽIVOT U KRISTU

Freitas, T. 18 Frisanco, R. 126, 130 G Garmaz, J. 33 Gentili, P. 127, 165 H Hahn, S. 54 Hater, R. J. 22 K Kraml, M. 33 L Lanza, S. 18 M Mastantuono, A. 167, 169, 170 N Nikodem, K. 44, 163 P Pavlić, R. 198 Pažin, I. 114 R Raguž, I. 115 Rahner, K. 114, 115 Reljac, V. 163

192

KAZALO IMENA

Š Šagi, B. Z. 41, 46 Šimunović, J. 163 Šimunović, M. 41 T Tamarut, A. 13, 20, 48 Tomljanović, M. 220 V Villata, G. 97, 139 Vranješ, N. 29, 45, 47, 56, 62, 63, 67, 88, 96, 102, 108, 123, 138, 171 Z Zrinščak, S. 163, 164

193

IZ RECENZIJA Izv. prof. dr. sc. Josip Šimunović Knjiga doc. dr. sc. Nikole Vranješa nije po obujmu velika, ali je zato jasna i jezgovita. Ne bi trebala ostaviti nikoga ravnodušnim, a pogotovo ne one koji su izravno ili neizravno, u bilo kojoj mjeri uključeni u planiranje, programiranje i ostvarivanje pastorala sakramenata. Naziv knjige je: Za novi život u Kristu. Prilozi pastoralu sakramenata. Imenica život je ona koja se javlja u naslovu knjige, ali i u naslovu svakog poglavlja u kojem se tematizira i problematizira aktualizacija određenog sakramenta u životu vjerničke zajednice i samih vjernika. Imenica život je poveznica s kojom se ulazi u tematiziranje i problematiziranje ostvarivanja pastorala sakramenata. Želi se na jasan način istaknuti novi život koji svaki kršćanin dobiva sakramentom krsta te razvijanje i njegovanje tog života po ostalim sakramentima, kako bi se taj život mogao ostvarivati u svoj punini Božje zamisli. Nije dovoljno primiti samo sakramente, nego je potrebno po i sa sakramentima vidljivo i djelatno živjeti vlastitu općeljudsku i vjerničku svakodnevicu. Po tome vjernici daju svjedočanstvo života da su uistinu Isusove učenice i učenici. Autor ove knjige priznaje da njegovo djelo ne donosi cjeloviti pregled pastorala sakramena-

195

Nikola Vranješ

ZA NOVI ŽIVOT U KRISTU

ta niti njegovih izazova. On ukazuje na neke od važnih elemenata pastorala sakramenata, kao i na mogućnosti njegove obnove i unaprjeđenja. Također želi „produbiti uvide pastoralne teologije s obzirom na ovo središnje područje djelovanja Crkve, ali u isto vrijeme, pomoći svećenicima, kao i svim drugim pastoralnim subjektima, u konkretnom zauzimanju oko snažnijeg i bogatijeg pastorala sakramenata“ (str. 3.). Zato ovo djelo treba tako prihvatiti i obogatiti se njegovim mislima i poticajima. Već smo u pregledu poglavlja istaknuli da autor tematizira i problematizira određene trendove i izazove s kojima se susreo u pastoralu sakramenata. Čitatelji veoma lako mogu potencirati i neke druge trendove i izazove vezane uz određeni sakrament, a autor ih nije donio ili ih nije dovoljno naglasio u svom izlaganju. U toj se činjenici također može očitovati posebnost i poticajni karakter knjige. Čitatelji nisu samo pasivni čitači, nego i aktivni promišljatelji aktualne pastorale prakse vezane uz pripravu za sakramente, vjerničko slavlje sakramenata, te života po i sa sakramentima! Tako se rađa i ostvaruje željena interakcija čitatelja i autora, što je želja svakoga tko napiše neko djelo. Nada svakog autora, a u ovom konkretnom slučaju pastoralnog teologa jest, da mu djelo ne završi samo na stalaži za knjige! Ova knjiga predstavlja svojevrsni izazov svima koji se bave pastoralom sakramenata za iskrenu

196

IZ RECENZIJA

analizu vlastitoga rada te intenzivnije razmišljanje i donošenje konkretnih primjenjivih, suvremenih i životnih modela rada u određenim segmentima priprave – slavlja – života po i sa sakramentima! U tom svjetlu, uistinu su dobordošli fragmenti razmišljanja autora doc. dr. sc. Nikole Vranješa o pastoralu sakramenata koji se itekako mogu dalje promišljati, produbljivati i razvijati. Razmišljanja predstavljena u ovoj knjizi mogu poslužiti i u raznim oblicima katehetskoga rada s odraslima jer su iznesena životno i crkveno, te razumljivim jezikom, lako shvatljivim širem krugu vjernika. Vjerujemo da će knjiga naći put do svojih adresata kojima je namjenjena. To su svećenici, redovnici i redovnice uključene u svakodnevno ostvarivanje pastorala sakramenata u župnim zajednicama i ostalim ustanovama. Nadalje, vrijedne retke u knjizi naći će i vjeroučitelji i vjeroučiteljice u osnovnim i srednjim škola s kojima mogu obogatiti govor o sakramentima u nastavi katoličkoga vjeronauka. Ne treba posebno isticati da se u knjizi nalazi građa potrebana za studentice i studente teoloških učilišta te da će i vjernici laici imati mogućnost pomoću knjige preispitati vlastiti život sa i po sakramentima.

197

Nikola Vranješ

ZA NOVI ŽIVOT U KRISTU

Doc. dr. sc. Richard Pavlić Rad je podijeljen u sedam poglavlja koja slijede klasičan ustroj sedam sakramenata Crkve koji se logički mogu podijeliti u tri skupine: sakramenti kršćanske inicijacije, sakramenti ozdravljenja i sakramenti služenja. U prvoj skupini sakramenata autor poseban naglasak stavlja na pripremu i mistagoški aspekt sakramentalnog života. Ovdje se otvaraju pitanja pastorala mladih, te pastorala župne zajednice općenito. Kod govora o sakramentima ozdravljenja otvara se šira tematika pastorala bolesnika u kontekstu župne zajednice. Dotiču se pitanja krize sakramenta pomirenja i bolesničkog pomazanja te njihove aktualnosti u svjetlu nedavno obilježene godine milosrđa te poticaja pape Franje. Posljednja dva poglavlja rada volumenom opravdano odskaču od ostatka rada, a posvećena su “sakramentima služenja,” svetom redu i ženidbi. U njima se osim teološko-pastoralne tematike sakramenata otvaraju pitanja krize svećeničkog identiteta, te suvremene krize i pastorala obitelji. Djelo se bavi područjem pastoralne teologije. Sukladno samom naslovu, uža tema rada je pastoral sakramenata, s posebnim naglaskom na praktični aspekt istoga. Autor ne ulazi u dogmatskokatekizamsko izlaganje sakramentalnog nauka, već se bavi temeljnim elementima pastorala sakramenata koji redovito uključuju pripravu, slavlje i sakramentalni život. Naglasak je stavljen upravo na ovaj posljednji element koji odjekuje u naslovu

198

IZ RECENZIJA

samoga rada: Za novi život u Kristu. S obzirom na unaprijed ukazane limite rada u Uvodu, a kasnije i u Zaključku, rad predstavlja zaokruženu cjelinu koja sadržajno odgovara naslovu istoga, te mu u tom smislu nisu potrebne nadopune ili skraćivanja. Osim toga, s obzirom na pretpostavljeni krug čitatelja, autor se služi čitateljstvu izuzetno razumljivim jezikom, te koristi i nudi dobar izbor relevantne domaće i strane literature. Autorovo stručno teološko-pastoralno promišljanje o pastoralu sakramenata otvara mogućnost za interdisciplinarno proširenje obrađivanih pitanja što bi nadilazilo zadane limite aktualnoga rada, ali može biti predmetom autorova budućeg teološko-pastoralnog doprinosa. Djelo je plod autorova stručnog teološko-pastoralnog promišljanja te predstavlja solidan doprinos pastoralu sakramenata u kontekstu aktualne crkvene zauzetosti oko nove evangelizacije. Namijenjeno je širem krugu čitatelja osobito pastoralnim djelatnicima, svećenicima, ali i vjeroučiteljima i studentima. Ovi prilozi pastoralu sakramenata predstavljaju dobar spoj teorije i prakse, te otkrivaju autorovu originalnost i stručnost na polju teološko-pastoralne refleksije iza koje stoji ozbiljna pastoralna zauzetost.

199

Nikola Vranješ

ZA NOVI ŽIVOT U KRISTU

Dr. sc. Mario Tomljanović Djelo, pod ovim simboličnim i za čitanje ugodnim naslovom, predstavlja sakramente kao središte crkvenoga života. Strukturno, rad je podijeljen u sedam poglavlja. Naslov rada se jako dobro povezuje s predstavljenom tematikom - sakramenti su znakovi Božje ljubavi upućene čovjeku. Prvo poglavlje autor naslovljuje: “Krštenje kao početk novog života.“ Krštenjem - proizlazeći iz onoga što nam se nudi u prvom poglavlju – vjernik živi u Onomu koji je uskrsnuo, tj. započinje novi život u Kristu. Jasan i važan poticaj autora jest priprava za sakrament krštenja, na što se veže mistagoški hod koji je vrijeme svjesnog urastanja u zajednicu. U drugom poglavlju, koje nosi naslov: “Potvrda kao snaga novog života,“ autor donosi zanimljiv pregled odgovora na neka sveprisutna i aktualna pitanja oko pastorala mladih. Treće poglavlje: “Život prema euharistiji“ upućuje vjernika na veću participaciju u župnoj zajednici. U tom smislu, autor jasno označuje da kroz participaciju dolazi do susreta tj. ‘susreta nad susretima.’ Takav susret čini Crkvu novim savezom u bratskoj ljubavi. U četvrtom poglavlju naslovljenom: “Pomirenje kao obnova života“ autor postavlja neka pitanja vezana za krizu prakse sakramenta pomirenja, te nudi prikladne odgovore na ista. “Bolesničko pomazanje kao izraz skrbi za život“ naslov je petog poglavlja u kojemu autor s pravom ističe da je pastoral bolesnika ‘najbremenitiji i najzahtjevniji

200

IZ RECENZIJA

dio pastorala sakramenata.’ Poticaj petog poglavlja naglašen je kroz određene poruke pape Franje koje autor donosi u posljednjem dijelu poglavlja. Pretposljednje poglavlje nosi naslov: “Sveti red u službi novog života.“ To poglavlje svećenika predstavlja u odnosu prema Bogu, Crkvi i ljudima kojima je on postavljen u službu. Teološko-pastoralna tematika koju autor prožima u šestom poglavlju ukazuje i na bitnu temu krize svećeničkog identiteta. Posljednje poglavlje naslovljeno “Ženidba u službi života“ najduže je poglavlje u ovom korisnom djelu. Autor, citirajući najaktualnije dokumente Učiteljstva Crkve, pobliže upoznaje čitatelja sa suvremenom krizom obitelji te nudi izlazak iz iste po življenju jasne duhovnosti u braku i obitelji. Ovo korisno djelo iz područja pastoralne teologije u potpunosti odgovara svojemu naslovu. Moguće je vrlo lako usporediti naslov djela s naslovima samih poglavlja. Autor svoje teološko-pastoralne ideje koncentrira na promišljanja o sakramentima koja proizlaze iz vjernikove potrebe za sakramentima što odaje jasnu činjenicu da sakramenti nisu usmjereni na odvojenost od naravnog života… Autorov pogled na pastoral sakramenata zasigurno ostavlja motivirajući stav svakom čitatelju jer nudi jedno osvježenje i obogaćenje. Jezik koji autor rabi u ovom djelu je razumljiv; bitno je naglasiti da se djelo čita s lakoćom. Analizirajući i sintetizirajući, autor čitatelju donosi zanimljivo

201

Nikola Vranješ

ZA NOVI ŽIVOT U KRISTU

i sadržajno djelo. Literatura koja je koncentrirana na učiteljstvo Crkve, te domaće i strane autore, ukazuje na aktualnost i bitnost same teme pastorala sakramenata. Pastoral sakramenata važan je i suvremen smjerokaz u životu svakog pastoralnog djelatnika, te mu se stoga treba posvetiti posebna pažnja. Autor ovog djela vodi pastoral sakramenata prema interdisciplinarnom djelovanju. Teološkopastoralna ideja početak je puta na kojemu se isprepliću važne sociološke, pedagoške i psihološke bitnosti. Pitanje života uvijek je interdisciplinarno pitanje kojemu se trebaju podastrijeti jasni i aktualni odgovori. Ovo djelo otvara mogućnosti za iste. Tema ovog korisnog djela, od strane autora, pravilno je postavljena. Ovim djelom vidljivo je da se autor usredotočio na teološko-pastoralni vid pastorala sakramenata. Literatura koja se donosi – u odnosu na postavljenu temu – u ovom radu ne zanemaruje, kako smo naglasili, ni službeno Učiteljstvo niti djela koja su napisana u vidu zadane tematike na hrvatskom jeziku. Originalnost se sastoji u pokazivanju vlastitih promišljanja koja zasigurno proizlaze iz bogatog iskustva. Možemo reći da se čitatelju nudi jedno novo korisno djelo koje će mnogima omogućiti da shvate važnost teme pastorala sakramenata.

202

SADRŽAJ I.KRŠTENJE KAO POČETAK NOVOG ŽIVOTA ....................................................................9 Uvod ...........................................................................9 1.1. Kršćanin – novi čovjek ................................9 1.1.1. Neke naznake s obzirom na krštenje djece danas .........................10 1.1.2. Priprava roditelja i kumova.............11 1.2. Vidovi pastoralnog značenja krsnog katekumenata danas ..................................15 1.2.2. Mistagogija – vrijeme svjesnog urastanja u život zajednice .............17 II.POTVRDA KAO SNAGA NOVOG ŽIVOTA ..................................................................19 Uvod .........................................................................19 2.1. Značenje potvrde za ukupnu pastoralnu aktivnost .......................................................19 2.2. Pastoral potvrde određen iskustvom Duha ............................................................ 20 2.3. Pastoral potvrde i župna zajednica .........22 2.3.1. Župna kateheza na prekretnici ..... 24 2.4. Povezivati pastoral potvrde i pastoral mladih .......................................................... 28 2.5. Kultura volontarijata ..................................29 III.ŽIVOT PREMA EUHARISTIJI ....................33 Uvod .........................................................................33

203

Nikola Vranješ

ZA NOVI ŽIVOT U KRISTU

3.1. Postaviti euharistiju u središte života..... 34 3.2. Euharistija i župna zajednica ....................37 3.3. Euharistija kao snaga i nadahnuće ukupnog pastorala ..................................... 42 3.4. Odgoj u vjeri usmjeren euharistijskom slavlju ........................................................... 44 3.5. Euharistija kao nadahnuće kršćanskog dragovoljnog djelovanja............................. 48 IV. POMIRENJE KAO OBNOVA ŽIVOTA .....51 Uvod .........................................................................51 4.1. Sakrament ispovijedi kao izvor i snaga novog načina življenja ................................51 4.1.1. Uvijek iznova na izvoru opraštanja, pomirenja i trajne obnove ..........................52 4.2. Pokušaj utoka svjetovnim oblicima pomirenja kroz kulturu zaborava ...........55 V. BOLESNIČKO POMAZANJE KAO IZRAZ SKRBI ZA ŽIVOT ...................................59 Uvod .........................................................................59 5.1. Povezati skrb za sakrament s cjelovitim pastoralom bolesnika ............. 60 5.2. Bolesničko pomazanje kao manifestacija obnove milosti zajedništva ........................63 5.3. Praksa bolesničkog pomazanja i župna zajednica ...................................................... 64 5.4. U svjetlu poticaja pape Franje ................. 66

204

SADRŽAJ

VI. SVETI RED U SLUŽBI NOVOG ŽIVOTA ...69 Uvod .........................................................................69 6.1. U odnosu ljudi prema Bogu ......................70 6.2. Potpuno se posvetiti Bogu ........................70 6.3. Svećenik u zajedništvu Crkve...................71 6.3.1.Od dara do zajedništva .....................75 6.4. U odnosu na obitelj iz koje potječe ......... 77 6.5. U odnosu prema povjerenoj zajednici ....79 6.6. Svećenik – kateheta, učitelj i odgojitelj ...81 6.6.1. Pridonositi služenju drugih pastoralno-katehetskih subjekata ......83 6.7.. Svećenik i karitativno služenje zajednice ..................................................... 90 6.8. Važne duhovne i psihološke pretpostavke službe u svjetlu krize svećeničkog identiteta ...................................................... 94 6.9. Doprinos pastoralnom i duhovnom vodstvu ......................................................... 99 6.9.1. Razlozi suvremenih traženja alternativnih oblika duhovnosti... 100 6.9.1.1. Razlozi na osobnoj razini............101 6.9.1.2. Razlozi na razini zajednice ....... 108 VII. ŽENIDBA U SLUŽBI ŽIVOTA ................117 Uvod .......................................................................117 7.1. Neka pitanja povezana s pripravom za brak i obitelj.................................................118 7.1.1. Daljnja priprava ...............................118 7.1.2. Bliža priprava .................................. 120 7.1.3. Pastoral zaručništva ...................... 122

205

Nikola Vranješ

ZA NOVI ŽIVOT U KRISTU

7.1.4. Neposredna priprava ..................... 124 7.2. Neki posebni aspekti pastorala braka i obitelji ....................................................... 125 7.2.1. Obiteljski pastoral i odgoj za vrjednote i krjeposti ...................... 125 7.2.2. Obitelj i vrjednote .......................... 125 7.2.3. Brak, obitelj i krjeposti .................. 128 7.2.4. Živjeti vrjednote putem krjeposti129 7.3. Obitelj koja živi crkvenost u župnoj zajednici ..................................................... 133 7.3.1. Župa kao zajednica zauzeta za obitelj ................................................ 135 7.3.2. Blagoslov obitelji ........................... 136 7.3.3. Obitelji starijih i nemoćnih .......... 137 7.3.4. Karitativna pomoć materijalno ugroženim obiteljima .................... 138 7.3.5. Prihvatiti i promicati suradnju vjernika laika .................................. 140 7.4. Neke žurne zadaće u povezivanju župnog pastorala i drugih inicijativa za obitelj ..................................................... 140 7.5. Elementi i perspektive pastorala braka i obitelji danas u nauku pape Franje ..... 144 7.5.1.Sastavnice pastorala braka i obitelji.................................................145 7.5.2.Pitanja priprave za brak ................. 146 7.5.3. Pastoralno praćenje i podrška nakon vjenčanja...............................149 7.5.4. Krize i teške okolnosti kao izazov na putu sazrijevanja .......... 154

206

SADRŽAJ

7.5.5. Razvijati dar i sposobnost komunikacije................................... 156 7.5.6.Pred izazovima neredovitosti i neregularnosti .................................161 7.6. Perspektive pastorala braka i obitelji .....165 7.7. Duhovnost u braku i obitelji ....................172 ZAKLJUČAK ...................................................... 177 KRATICE..............................................................181 LITERATURA .....................................................183 Dokumenti crkvenoga učiteljstva ..................183 Teološka i ostala literatura............................. 185 KAZALO IMENA ...............................................191 IZ RECENZIJA .................................................. 195 Izv. prof. dr. sc. Josip Šimunović ................... 195 Doc. dr. sc. Richard Pavlić ............................. 198 Dr. sc. Mario Tomljanović ............................. 200 SADRŽAJ............................................................. 203

207