Katolička Crkva i suvremeni ekumenski pokret

Page 1



Ivan Macut KATOLIÄŒKA CRKVA I SUVREMENI EKUMENSKI POKRET


Ivan Macut KATOLIČKA CRKVA I SUVREMENI EKUMENSKI POKRET Zagreb, 2019. Nakladnik: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874 315; faks: 01/4874 319 E-pošta: prodaja@glas-koncila.hr www.glas-koncila.hr Za nakladnika: Mons. Ivan Miklenić Biblioteka: Pod povećalom. Knjiga 4 Urednik: Dr. sc. Dinko Aračić Recenzenti: Prof. dr. sc. Jure Brkan Doc. dr. sc. Antun Japundžić Doc. dr. sc. Daniel Patafta Jezična lektura: Dr. sc. Zvonko Benković Grafičko oblikovanje: Danijel Lončar Tisak: Og grafika d.o.o. Tiskano u ožujku 2019. ISBN 978-953-241-581-0 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001020176. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnažati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kojem obliku (mehanički, elektronički i sl.) bez prethodne pismene suglasnosti nakladnika.


Ivan Macut

KATOLIÄŒKA CRKVA I SUVREMENI EKUMENSKI POKRET

Glas Koncila Zagreb 2019.



POPIS KRATICA AAS

Acta Apostolicae Sedis

ASS

Acta Sanctae Sedis

BS

Bogoslovska smotra

CK

La Civiltà cattolica

CN

Città Nuova

Com Communio CuS

Crkva u svijetu

Di Diacovensia DV

Drugi vatikanski koncil, Dei Verbum, u: Dokumenti, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 72008.

EDB

Edizione dehoniane Bologna

EinD

Edinost in dialog

EMP

Edizioni Messaggero Padova

EO 1

Enchiridion Oecumenicum. Documenti del dialogo teologico internazionale, vol. 1, Sever J. Voicu – Giovanni Cereti (ur.), EDB, Bologna, 1986.

EO 3

Enchiridion Oecumenicum. Documenti del dialogo teologico interconfessionale. Dialoghi internazionali 1985–1994, vol. 3, James F. Puglisi (ur.), EDB, Bologna, 1986.

ER

The Ecumenical Review

FTI

Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove – Zagreb

GK

Glas Koncila

HBK

Hrvatska biskupska konferencija

IKA

Informativna katolička agencija

IS

Information Service – Pontifical Council for Promoting Christian Unity

ITQ

Irish Theological Quarterly

KKC

Katekizam Katoličke Crkve

KS

Kršćanska sadašnjost

LEV

Libreria Editrice Vaticana

5


KATOLIČKA CRKVA I SUVREMENI EKUMENSKI POKRET

LG

Drugi vatikanski koncil, Lumen gentium, u: Dokumenti, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 72008.

LF

Lumen fidei

NR

Nova revija

NU

Nuova Umanità

OE

Drugi vatikanski koncil, Dekret o istočnim katoličkim Crkvama – Orientalium Ecclesiarum, u: Dokumenti, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 7 2008.

Obnovljeni život

Prot Protestantesimo SB

Služba Božja

SE

Studi ecumenici

Slo

Slovo: časopis Staroslavenskoga instituta u Zagrebu

SZRKG

Schweizerische Zeitschrift für Religions und Kulturgeschichte

TuG

Theologie und Glaube

UR

Drugi vatikanski koncil, Unitatis redintegratio, u: Dokumenti, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 72008.

US

Una Sancta

Vrh Vrhbosnensia ZKP

Zakonik kanonskog prava: proglašen vlašću pape Ivana Pavla II. (25. siječnja 1983.), GK, Zagreb, 1996.

ZKIC

Zakonik kanona istočnih Crkava: proglašen vlašću pape Ivana Pavla II.: s izvorima, GK, Zagreb, 1996.

6

Ivan Macut


UVOD Ekumensku zauzetost Katoličke Crkve od početka suvremenoga ekumenskog pokreta 1910. godine pa sve do danas možemo s pravom podijeliti na dva dijela. Prvo razdoblje trajalo je sve do Drugoga vatikanskog sabora. S tim iznimno važnim saborom za Katoličku Crkvu, ali i za ostale kršćane, Katolička Crkva na jedan izravniji i pozitivniji način ulazi u suvremeni ekumenski pokret. Istina je da preteče suvremenoga ekumenskog pokreta i sudionici prvih svjetskih konferencija nisu katolici, jer službeni stav Katoličke Crkve bio je odbacivanje ekumenskoga pokreta ukoliko nije išao za povratkom odijeljenih kršćana u krilo jedne i jedine Kristove Crkve, a to je Katolička Crkva. Drugi vatikanski sabor u tom smislu označava doista prekretnicu u Katoličkoj Crkvi u odnosu na ekumenski pokret kao takav. Nakon što smo napisali i objavili knjigu o suvremenom ekumenskom pokretu i svjetskim konferencijama pod naslovom Suvremeni ekumenski pokret – svjetske konferencije (1910. – 2013.). Pokret za život i djelovanje, Pokret za vjeru i ustrojstvo Crkve i Ekumensko vijeće crkava, smatrali smo potrebnim napisati i knjigu kojoj se u središtu nalazi Katolička Crkva i njezin odnos prema ekumenskim gibanjima. U ovoj knjizi, kroz dvanaest poglavlja, želimo prikazati ekumenski put Katoličke Crkve od sredine 19. stoljeća pa sve do naših dana. Iz poglavlja u poglavlje pratimo polagani, ponekad i nesigurni, ali prije svega ustrajni, hod Katoličke Crkve kroz svjetska ekumenska gibanja. U knjizi smo nastojali prikazati sve ono što je relevantno za temu kojom se bavimo. Čitatelj će naići na mnoštvo papinskih enciklika i drugih dokumenata u kojima se govori o ekumenizmu. Ova knjiga, koju predajemo našoj javnosti, želi postići dvostruki cilj. Prvo, zainteresiranim čitateljima prikazati ekumenski put Katoličke Crkve od sredine 19. stoljeća pa sve do naših dana. Smatramo da ovaj svojevrsni kronološki pristup na najbolji način uvodi čitatelja u problematiku. Idući korak bio bi teološko-sistematski pristup pojedinim ekumenskim pitanjima i teološkim problemima, a o tome kod nas postoji nešto objavljenih knjiga i znanstvenih članaka. Drugo, želimo senzibilizirati našu crkvenu i ostalu javnost na veću ekumensku zauzetost. Ovaj prikaz ekumenskoga djelovanja Katoličke Crkve pokazuje da se ne može tvrditi kako je ekumenizam propali projekt ili nešto što nema budućnosti. Ekumenizam itekako ima budućnost, a kakva će ta budućnost biti ovisi 7


KATOLIČKA CRKVA I SUVREMENI EKUMENSKI POKRET

o svakom članu Kristove Crkve. Naime, Gospodin Isus Krist sve kršćane poziva na jedinstvo i tom se pozivu, ukoliko mu želimo biti vjerni učenici, moramo odazvati.

8

Ivan Macut


I. poglavlje

EKUMENSKO DJELOVANJE KATOLIČKE CRKVE U DRUGOJ POLOVICI 19. STOLJEĆA



Uvod Katolička Crkva i njezino učiteljstvo, u odnosu na ekumenizam i ekumensko djelovanje u 19. stoljeću, bila je isključivo usmjerena na povratak odijeljenih kršćana u krilo jedine i prave Kristove Crkve – Katoličke Crkve. Stav da su se drugi kršćani i Crkve tijekom povijesti odvojile od prave Crkve, nužno dovodi do mišljenja kako je jedini ispravni korak njihov povratak u krilo majke Crkve. U tom svjetlu potrebno je i promatrati poteze papa tijekom 19. stoljeća koji su svojim enciklikama, pismima i slično pozivali odijeljene kršćane na povratak u okrilje prave Crkve.

1. Papa Pio IX. (1846. – 1878.) Papa Pio IX. izabran je za papu u pedeset i četvrtoj godini života. Povjesničari ga opisuju kao dobroga i pobožnoga papu te čovjeka molitve. Povijesne i političke prilike za vrijeme njegovoga pontifikata u Crkvenoj Državi i u Europi bile su složene1. U ekumenskom djelovanju bio je usmjeren ponajviše prema Pravoslavnim Crkvama na Istoku. Već u prvoj polovici 19. stoljeća u Rimu se oblikovala grupa koja je razmišljala o povratku odijeljenih Crkava s Istoka u krilo Katoličke Crkve. Ta je grupa na čelu s prefektom Kongregacije de propaganda fide 1848. godine u službenoj posjeti dala papi Piju IX. svečani poziv koji je upućen odijeljenim kršćanima na Istoku, a što je papa izvrsno spojio sa svojom vlastitom nakanom da pošalje apostolskoga vizitatora koji bi ga onda izvijestio o tamošnjoj situaciji2. U prvom pismu pod naslovom In suprema Petri Apostoli Sede izdanog 6. siječnja 1848. godine papa Pio IX. nagovijestio je dolazak apostolskoga vizitatora te ujedno pozvao pravoslavce na ujedinjenje s pravom Crkvom, istovremeno garantirajući očuvanje njihovih vlastitih liturgijskih obreda i hijerarhije. Pismo je pisano u svjetlu tada tipičnog shvaćanja Katoličke Crkve prema kojem je rimski obred bio superioran u odnosu na one na Istoku. Ovo papino pismo izazvalo je sasvim suprotnu reakciju3. Naime, u svibnju Hubert Jedin (ur.), Velika povijest Crkve, VI/1, KS, Zagreb, 1987., str. 466–468. Usp. Isto, str. 574. 3 „Četiri pravoslavna patrijarha odbila su s negodovanjem poziv za sjedinjenje Pija IX. što ga je iznio u svojoj enciklici In suprema Petri Apstoli Sede od 6. siječnja 1848, i to zbog njezina autoritarnoga stila. Bezuspješan je bio i poziv u breveu Arcano Divinae Providentiae consilio od 8. rujna 1868. upućen svim pravoslavnim biskupima da se vrate katoličkom jedinstvu te da sudjeluju na koncilu; carigradski patrijarh

1

2

11


KATOLIČKA CRKVA I SUVREMENI EKUMENSKI POKRET

1848. godine četiri patrijarha i 29 istočnih biskupa pozivaju papu Pija IX. da učini prvi korak prema jedinstvu odustajući od svojih privilegija i izlažući tipično istočno shvaćanje Crkve. Jedina pozitivna stvar iz ove polemike bila bi da su se razvili polemički tonovi koji su mogli potaknuti na bolje međusobno upoznavanje i rasvjetljavanje različitih stavova4. Dvije godine kasnije, točnije 29. rujna 1850. godine, papa Pio IX. uspostavio je u Engleskoj i Walesu katoličku hijerarhiju, a sjedište metropolije bilo je u Westminsteru. Nadbiskupom je postao Nicholas Wiseman. Vijest o uspostavi katoličke hijerarhije primljena je s pozitivnim zanimanjem, ali nakon pisma koje je Wiseman uputio katolicima, uslijedili su ulični protesti. Osim toga, izbor Westminstera za sjedište nadbiskupa, iako ona nije bila anglikanska dijeceza, izazvala je negodovanje jer je ta opatija slovila kao nacionalno svetište5. U siječnju 1862. godine papa Pio IX. odlučio je Kongregaciju de propaganda fide podijeliti na dva odsjeka. Jedan odsjek trebao se baviti poslovima oko Crkava istočnoga obreda, a što nam jasno govori da je i sam papa, za razliku od nekih katoličkih misionara koji su pošto-poto htjeli istočne liturgijske posebnosti zamijeniti zapadnim, poštivao različitost i posebnost liturgijskih obreda Crkvi na Istoku. Očekivanja da će se kršćani s Istoka u velikom broju vratiti u krilo Katoličke Crkve pokazala su se vrlo brzo neosnovanima6. Dana 26. lipnja 1867. godine papa Pio IX. svečano je najavio održavanje budućega sabora, a da bi iduće godine bulom Aeterni Patris7 i pozvao sudionike na sabor. U pripremnim savjetovanjima pape s kardinalima i biskupima do izražaja je došla želja da se pokušaju uspostaviti i kontakti s odijeljenim kršćanima na Istoku i na Zapadu8. Bilo je svima jasno da je Gregorios (1867.–71.) potužio se npr. da se ne poštuje apostolska ravnopravnost i bratstvo“. Hubert Jedin (ur.), Velika povijest Crkve, VI/2, KS, Zagreb, 1981., str. 320. 4 Usp. Giacomo Martina, Pio IX (1846–1850), Università Gregoriana Editrice, Roma, 1974., str. 472–473. 5 Usp. H. Jedin (ur.), Velika povijest Crkve, VI/1, str. 535. 6 Usp. Isto, str. 577. 7 Pio IX., Aeterni Patris, u: ASS, 4 (1868.), str. 3–10. 8 „Kardinal Alessandro Barnabò, prefekt Propagande, vodio je komisiju za misije i Crkve istočnoga obreda, jednu od pet potkomisija za pripravu Prvoga vatikanskog koncila. Od 29. rujna 1867. do 9. svibnja 1870. održalo se 37 plenarnih sjednica. Na prvoj radnoj sjednici izjavio je Barnabò da se u radu komisije mora izbjeći sve što bi moglo povrijediti osjetljivost pravoslavnih, ali tema o primjenljivosti disciplinskih kanona Tridentskoga koncila na sjedinjene Crkve, što ju je 17 konzultora mjesecima

12

Ivan Macut


EKUMENSKO DJELOVANJE KATOLIČKE CRKVE U DRUGOJ POLOVICI 19. STOLJEĆA

povratak protestanata puno teži nego povratak pravoslavaca te su smatrali kako postoje određene do tada neiskorištene mogućnosti po tom pitanju9. U tom kontekstu dana 8. rujna 1868. godine papa Pio IX. poslao je pravoslavcima i drugo apostolsko pismo Arcano Divinae Providentiae consilio u kojem pravoslavne biskupe poziva na sudjelovanje na Prvom vatikanskom saboru pozivajući ih prije toga na povratak u krilo Svete Rimske Crkve koja je rasprostranjena na cijelom svijetu10. Nekoliko dana kasnije, točnije 13. rujna 1868. godine, papa Pio IX. uputio je pismo i protestantima i svim drugim ne-katolicima u svijetu pod naslovom Iam vos omnes u kojem izražava već poznati stav da je Bog pod vodstvom svetoga Petra utemeljio jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu koja je sačuvala depozit vjere te u to nitko ne može sumnjati. Svi oni koji su se od te Crkve odvojili ne mogu u sebi imati, prema njegovim riječima, puninu koja se nalazi u Kristovoj Crkvi te se nalaze u stanju koje im ne osigurava spasenje. Upravo zbog te pastirske brige papa upućuje svoje pismo svima koji su se odijelili od Katoličke Crkve da se u nju vrate11. Na Prvom vatikanskom saboru donijete su i dvije važne dogme: dogma o papinoj nezabludivosti i o jurisdikcijskom primatu pape. Neki autori smatraju kako ove dogme, u biti, nisu donijele ništa novoga jer je Rim ionako odavna sebi pridržavao takve kompetencije te je u skladu s tim redovito i postupano. Ipak, „ta dogmatizacija dala je ›romanitetu‹ Rimokatoličke Crkve novu dimenziju, budući da je učinjen i predmetom vjere. Prosvjedi i rezerve iznutra – naposljetku su se ipak pokorili svi biskupi – nisu ništa promijenili u dogmatskoj činjenici da se Rimokatolička Crkva shvaćala kao ekumena. Međutim, sve druge crkve vidjele su u toj dogmatizaciji ›romaniteta‹ konačnu partikularizaciju i konfesionalizaciju Rimokatoličke Crkve, budući da je ona sada bila više ›rimski‹ nego razglabalo, nije bila baš pogodna da iznese na vidjelo duhovno nasljeđe Istoka. Zadaća komisije da se u isti mah bavi problemima misija i sjedinjenih Crkava morala je na istočne Crkve djelovati šokantno“. H. Jedin (ur.), Velika povijest Crkve, VI/2, str. 320. 9 Usp. H. Jedin (ur.), Velika povijest Crkve, VI/1, str. 752. 10 Usp. Pio IX., Litterae apostolicae Arcano Divinae Providentiae consilio, u: ASS, 4 (1868.), str. 129–130. 11 Usp. Pio IX., Litterae apostolicae Iam vos omnes, u: ASS, 4 (1868.), str. 131–135. „No taj – nespretan – dvostruki pothvat općenito je primljen vrlo loše te nam se danas, gledajući s ekumenskog stanovišta, pokazuje kao jedan od najneugodnijih slučajeva promašene prilike“. Usp. H. Jedin (ur.), Velika povijest Crkve, VI/1, str. 753. I. POGLAVLJE

13


KATOLIČKA CRKVA I SUVREMENI EKUMENSKI POKRET

›katolički‹ obilježena (u sveobuhvatnom smislu cjelokupnoga kršćanstva, sa svim kršćanima i crkvama)“12. Potrebno je, na koncu, kratko spomenuti i odcjepljenje Starokatoličkih Crkava nakon Prvoga vatikanskog sabora (1869. – 1870.) i to zbog izrazitoga protivljenja nauku o papinom primatu i nepogrešivosti unutar Katoličke Crkve13. Tako su u rujnu 1871. godine na prvom kongresu starokatolika u Münchenu, uz 300 delegata iz Njemačke, Švicarske i Austrije, sudjelovali, također, i gosti pravoslavci i anglikanci. Na drugom kongresu 1872. godine u Kölnu službeno je prihvaćeno ime ›starokatolički‹ i započelo se s organiziranjem pastoralnoga života i rada te izbor biskupa. Prvi biskup bio je Joseph Hubert Reinkens koji je posvećen od jednoga biskupa Utrechtske Crkve čime je nastavljena apostolska sukcesija14.

2. Papa Leon XIII. (1878. – 1903.) Pontifikat pape Leona XIII. dao je Crkvi novi zamah u odnosu na ekumenizam i probleme s istočnim odijeljenim Crkvama. „Naime, uz velike napore koje je Leon XIII. učinio i neosporno iznimne zasluge koje je stekao te rezultate koje je postigao na učvršćivanju prisutnosti Crkve na društvenom, kulturnom i političkom području, novi način odnosa prema kršćanskom Istoku bio je moguć prije svega zato što je novi papa pitanje jedinstva Crkve smatrao jednim od glavnih dijelova svojega programa […]“15. Papa se nadao pomirenju s anglikancima i Istočnim Crkvama. Neki povjesničari ovo razdoblje promatraju kao novo razdoblje u odnosima između Rima i istočnoga kršćanstva. Naime, papa Leon XIII. za vrijeme svoga pontifikata govorio je o ponovnom sjedinjenju u 6 enciklika, 7 apostolskih pisama, 14 nagovora i 5 govora16. Dana 30. rujna 1880. godine

Reinhard Frieling, Put ekumenske misli. Uvod u ekumenologiju, Teološki fakultet ›Matija Vlačić Ilirik‹, Zagreb, 2009., str. 107. 13 „Prvi put od razdoblja reformacije Rimokatoličku je Crkvu ponovno pogodio raskol, što je proizvelo znatne nemire, ali nije uzdrmalo svjetsku Crkvu u cijelosti“. Isto, str. 107. 14 Usp. H. Jedin (ur.), Velika povijest Crkve, VI/1, str. 767–769. 15 Tomo Vukšić, Katoličanstvo i pravoslavlje na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, u: CuS, 36 (2001.), br. 3, str. 286. 16 Usp. H. Jedin (ur.), Velika povijest Crkve, VI/2, str. 321. 12

14

Ivan Macut


EKUMENSKO DJELOVANJE KATOLIČKE CRKVE U DRUGOJ POLOVICI 19. STOLJEĆA

u Grande munus17, enciklici posvećenoj slavenskim apostolima Ćirilu i Metodu, Leon XIII. prisjeća se jedinstva koje su Slavenski narodi imali s Katoličkom Crkvom18 te poziva Istočne Crkve na ponovno ujedinjenje19. „Među unijatima naišla je enciklika na oduševljeno odobravanje […]“20. Dana 20. lipnja 1894. godine papa Leon XIII. napisao je apostolsko pismo Praeclara gratulatonis21 u kojem poziva Istok na ujedinjenje. U pismu obećava da niti on niti njegovi nasljednici neće dirati u njihova vlastita prava, kao ni u privilegije patrijarha ili pak u običaje i obrede22. Papa u ovom apostolskom pismu na poseban način govori o Slavenima i slavenskim apostolima Ćirilu i Metodu, pozivajući Slavene na ponovno ujedinjenje s Katoličkom Crkvom23. O ovoj enciklici povezanoj s obnovom glagoljaštva u Dalmaciji može se više saznati u: Mario Reljanović, Enciklika Grande Munus i pitanje obnove glagoljaštva u Dalmaciji, u: Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, (2001.), br. 43, str. 355–374. 18 „Kako se 1881. godine spremalo veliko sveslavensko hodočašće u Rim kao zahvala papi Lavu XIII. za encikliku Grande Munus, biskup će se Strossmayer iste godine u Glasniku osvrnuti i na tu temu jer mu je bila dodijeljena višestruka uloga u tome važnom događaju: imenovan je predvodnikom cijeloga hrvatskog episkopata, predstavljačem svih slavenskih hodočasnika pred Svetim Ocem, a povjereno mu je i da papu pozdravi svečanim govorom, tj. da mu uputi zajedničku adresu za sve katoličke Slavene za koju je bilo predviđeno da bude na staroslavenskom jeziku, i kao najvažnije, trebao je održati svečanu staroslavensku misu na dan same svečanosti 5. srpnja“. Milica Lukić, Strossmayerov projekt obnove Ćirilometodske baštine, u: Anali Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku, (2014.), br. 27, str. 81. Spomenimo i to da je Frane Bulić opisao neka sjećanja na ovo zahvalno hodočašće u Rim. Više o tome može se pročitati u: Frane Bulić, Iz „Zapamćenja“, u: Slo, (1952.), br. 1, str. 45–55. 19 Usp. Leonis XIII, Lettera enciclica Grande Munus, u: ASS, 13 (1880.), str. 153. 20 H. Jedin (ur.), Velika povijest Crkve, VI/2, str. 321. 21 Leonis XIII., Epistola Apostolica Praeclara gratulationis, u: ASS, 26 (1893. – 1894.), str. 705–717. 22 Papine riječi doslovno glase: „Neque est cur dubitetis, quidquam propterea vel Nos vel successores Nostros de iure vestro, de patriarchalibus privilegiis, de rituali cuiusque Ecclesiae consuetudine detracturos“. Leonis XIII., Epistola Apostolica Praeclara gratulationis, str. 709. 23 O tome papa piše: „Vosque nominatim compellare hoc loco liceat, Slavorum gentes universae, quarum claritudinem nominis multa rerum gestarum monumenta testantur. Nostis quam egregie de Slavis meruerint sancti in fide patres Cyrillus et Methodius, quorum memoriam Nosmetipsi honore debito augendam aliquot ante annis curavimus. Eorum virtute et laboribus parta plerisque e genere vestro populis humanitas et salus. Quo factum ut Slavoniam inter et romanos pontifices pulcherrima vicissitudo hinc beneficiorum, illinc fidelissimae pietatis diu extiterit. Quod si maiores vestros misera temporum calamitas magnam partem a professione romana 17

I. POGLAVLJE

15


KATOLIČKA CRKVA I SUVREMENI EKUMENSKI POKRET

Dvije godine kasnije, na Badnjak 1894. godine, papa Leon XIII. objavljuje apostolsko pismo pod naslovom Orientalium dignitas24. Pismo započinje riječima kako Istočne Crkve u cijelom kršćanskom svijetu uživaju posebnu čast25. Naravno, nastavlja dalje papa, Katolička Crkva u kršćanskom svijetu glava je svim Crkvama, i od samih početaka iskazivala je posebnu čast i ljubav Istočnim Crkvama spominjući tom prigodom na poseban način papu Pija IX. i Kongregaciju de propaganda fide. Papa poseban naglasak stavlja na obrazovanje mladih svećenika, naglašavajući učenje starih, ali i novih jezika, te na proučavanje Otaca Crkve26. Dana 14. travnja 1895. u pismu Amantissimaae voluntatis27 papa Leon XIII. govorio je, između ostaloga, o pomirenju s anglikancima pozivajući sve one koji su u Engleskoj, pripadnici bilo koje zajednice ili institucije, da se odazovu ovom pozivu na jedinstvo te naglašava kako je istina da su podijele povijesno uvjetovane i istina je također da je prošlo puno vremena, ali smijemo li zbog toga odustati od rada na jedinstvu i pomirenju, pita papa28 . Iste godine papa Leon XIII. podržao je i molitvenu osminu za jedinstvo kršćana u breveu pod naslovom Provida matris29 od 5. svibnja 1895. godine. U njemu se govori o molitvenoj osmini uoči svetkovine Duhova osiguravajući određene oproste onima koji se u tom razdoblju na ovu nakanu budu molili30. alienavit, considerate quanti sit redire ad unitatem. Vos quoque Ecclesia pergit ad suum revocare complexum, salutis, prosperitatis, magnitudinis praesidium multiplex, praebitura“. Isto, str. 709–710. 24 Leonis XIII., Orientalium dignitas, u: ASS, 27 (1894. – 1895.), str. 257–264. 25 „Orientalium dignitas Ecclesiarum, pervetustis rerum monumentis eisque insignibus commendata, magnam habet toto christiano orbe venerationem et gloriam“. Isto, str. 257. 26 Usp. Isto, str. 257. 27 Leonis XIII., Amantissimaae voluntatis, u: ASS, 27 (1894. – 1895.), str. 583–593. 28 Usp. Isto, str. 590. 29 Leonis XIII., Provida matris, u: ASS, 27 (1894. – 1895.), str. 645–647. 30 „Itaque omnibus qui novem continuis diebus ante Pentecostem quotidie preces aliquas peculiares ad Spiritum Sanctum, publice vel privatim, pie fecerint, concedimus in singulos eos dies indulgentiam septem annorum totidemque quadragenarum: plenariam autem in uno quolibet eorumdem dierum vel festo ipso die Pentecostes vel quolibet ex octo insequentibus, modo rite confessione abluti sacraque communione refecti ad mentem Nostram, quam supra significavimus, supplica verint Deo. Hoc praeterea tribuimus, ut si qui easdem precum conditiones iterum pro pietate sua praestent per octo dies a Pentecoste proximos, ipsis liceat utramque consequi iterum indulgentiam. Quae beneficia etiam animabus piis igni purgatorio

16

Ivan Macut


EKUMENSKO DJELOVANJE KATOLIČKE CRKVE U DRUGOJ POLOVICI 19. STOLJEĆA

Već iduće 1896. godine u enciklici Apostolicae curae31 proglasivši njihova ređenja ništavnima, papa Leon XIII. porušio je, ako su uopće i postojale kakve nade, rad na ujedinjenju s anglikancima32. Iste godine33 u enciklici Satis cognitum papa Leon XIII. govori o povratku odijeljenih kršćana majci Crkvi te o papama kao nasljednicima svetoga Petra koji po božanskom pravu imaju vrhovni autoritet u Crkvi34. S obzirom na biskupe, oni imaju vlast jedino ako su pod vlašću i slušaju rimskog biskupa, inače, smatra papa, nastaje nered. Nadalje, za očuvanje jedinstva nije dovoljan primat časti, nego pravi autoritet koji onda cijela zajednica sluša. Dajući ključeve Petru, jasno je na koga je Gospodin mislio u izvršavanju ove vrhovne vlasti, zaključuje papa35. U enciklici Divinum illud munus objavljenoj dana 9. svibnja 1897. godine, papa Leon XIII., između ostaloga, govori o dvije glavne zadaće svoga pontifikata. Prva je zadaća promoviranje kršćanskih načela u društvu, a addictis converti ad suffragium posse, atque in posteros item annos esse valitura, auctoritate Nostra decernimus atque edicimus; iis ceterum salvis quaecumque de more sunt ac iure servanda“. Isto, str. 647. 31 Leonis XIII., Apostolicae curae, u: ASS, 29 (1896. – 1897.), str. 193–203. 32 „At ipse procul dubio, ex institutione Christi, ad sacramentum Ordinis verissime pertinet, atque est praecellenti gradu sacerdotium; quod nimirum et voce sanctorum Patrum et rituali nostra consuetudine summum sacerdotium, sacri ministerii summa nuncupatur. Inde fit ut, quoniam sacramentum Ordinis verumque Christi sacerdotium a ritu anglicano penitus extrusum est, atque adeo in consecratione episcopali eiusdem ritus nullo modo sacerdotium confertur, nullo item modo episcopatus vere ac iure possit conferri: eoque id magis quia in primis episcopatus muniis illud scilicet est, ministros ordinandi in sanctam Eucharistiam et sacrificium“. Isto, str. 200. 33 „Prilikom objavljivanja enciklike od 29. lipnja 1896. dao je Lav XIII. kovati medalju koja na prednjoj strani nosi njegov lik s naslovom ›Pontifex maximus‹ i trajanje njegove vladavine (an. XIX) a na suprotnoj alegoriju crkvenog jedinstva s natpisom: ›Da bude jedno stado i jedan pastir‹“. Usp. H. Jedin (ur.), Velika povijest Crkve, VI/2, str. 324. 34 Usp. Leonis XIII., Lettera enciclica Satis Cognitum, u: ASS, 28 (1895. – 1896.), str. 729. 35 „Sed Episcoporum ordo tunc rite, ut Christus iussit, colligagatus cum Petro putandus, si Petro subsit eique pareat: secus in multitudinem confusam ac perturbatam necessario delabitur. Fidei et communionis unitati rite conservandae, non gerere honoris caussa priores partes, non curam agere satis est; sed omnino auctoritate est opus vera eademque summa, cui obtemperet tota communitas. Quid enim Dei Filius spectavit, cum claves regni caelorum uni pollicitus est Petro? Summum fastigium potestatis nomine clavium eo loco designari, usus biblicus et Patrum consentientes sententiae dubitari non sinunt“. Leonis XIII., Lettera enciclica Satis Cognitum, str. 734. I. POGLAVLJE

17


KATOLIČKA CRKVA I SUVREMENI EKUMENSKI POKRET

druga, i za našu temu važnija, promoviranje jedinstva svih onih koji su otpali od Katoličke Crkve bilo zbog hereze bilo zbog šizme, dok svi ne budu ponovno ujedinjeni pod istim Pastirom, a što je i Kristova želja36 . Na koncu, u enciklici Mirae caritatis 1902. godine papa Leon XIII. govori o euharistiji i jedinstvu Crkve37. Osim ovih službenih dokumenata o kojima smo nešto rekli, papa Leon XIII. podupirao je i crkvene redove koji su bili zauzeti i radili na tom području: „asumpcioniste, benediktince, dominikance, isusovce, kapucine, karmelićane, lazariste, lyonske misionare, redemptoriste, salezijance, školsku braću i bijele oce, ustanovio je, odnosno obnovio, u Rimu zavode za izobrazbu unijatskog klera, npr. Armenski zavod (1883.) i Maronitski zavod (1891.), brinuo se da se sposobni kandidati smjeste u Propagandinu zavodu i na međunarodnim visokim školama raznih redova, kao što je Papinska benediktinska visoka škola Anselmianum, naredio da se osnuju sjemeništa i škole za unijate, za kopte u Kairu, za melkite u Jeruzalemu, za Bugare u Plovdivu i Edirni (adrianopolis), za Sirijce i kaldejce u Mosulu, za Grke u Carigradu, Kadilöyju, nekadašnjem Kalcedonu, i u Ateni. Za izgradnju tih obrazovnih instituta dodijelio je bez oklijevanja znatna sredstva“38 . Na koncu, papa Leon XIII. nije smatrao kako će se ujedinjenje s Istočnim Crkvama dogoditi brzo, ali spoznaja o toj činjenici nije ga spriječila da neumorno radi na tom području. Taj njegov rad prepoznali su i njegovi nasljednici, a na poseban način papa Ivan XXIII., a o kojem će više riječi biti nešto kasnije39.

3. Konfesionalna (ekumenska) udruženja u 19. stoljeću Prije nego što počnemo govoriti o ekumenizmu i Katoličkoj Crkvi u 20. stoljeću kratko spomenimo i najvažnije konfesionalne asocijacije „Primum, ad rationem vitae christianae in societate civili et domestica, in principibus et in populis instaurandam; propterea quod nequaquam nisi a Christo vera in omnes profluat vita. Tum ad eorum fovendam reconciliationem qui ab Ecclesia catholica, vel fide vel obsequio dissident; quum haec eiusdem Christi certissima sit voluntas, ut ii omnes in unico Ovili sub suo Pastore una censeantur“. Leonis XIII., Lettera enciclica Divinum illud munus, u: ASS, 29 (1896. – 1897.), str. 645. 37 Usp. Leonis XIII., Lettera enciclica Mirae caritatis, u: ASS, 34 (1901. – 1902.), str. 641–651. 38 H. Jedin (ur.), Velika povijest Crkve, VI/2, str. 325–326. 39 Usp. Isto, str. 327. 36

18

Ivan Macut


EKUMENSKO DJELOVANJE KATOLIČKE CRKVE U DRUGOJ POLOVICI 19. STOLJEĆA

koje su nastale u 19. stoljeću, a imale su itekako kasnije utjecaj na razvoj suvremenoga ekumenskog pokreta u 20. stoljeću. Ponajprije je potrebno spomenuti anglikansku zajednicu i prvu konferenciju u Lambethu 1867. godine. Na konferenciji je sudjelovalo ukupno 76 biskupa. Od samih početaka ova konferencija odlučno je odbijala prerasti u sinod. Upravo zbog ove činjenice konferencije iz Lambetha nemaju nikakvih prava pisati i slati dekrete niti jednoj Crkvi te njezine rezolucije nemaju obvezujuću pravnu snagu. Njihova je snaga više duhovne prirode. Prva konferencija u Lambethu posvetila se raspravljanju o unutarnjim pitanjima anglikanske zajednice, a da bi na trećoj konferenciji 1888. godine sastavili komisije koje su bile zadužene studirati odnose između anglikanaca i drugih kršćana, kao na primjer s reformiranim Crkvama, Starokatolicima, Istočnim Crkvama itd. Na koncu, od ove treće konferencije anglikanci su dublje ušli u ekumenske procese, a nadbiskupu iz Canterburiya porasla je važnost u ekumenskim odnosima40. The Alliance of the Reformed Churches throughout the World holding the Presbyterian System osnovana je 1875. godine, a dvije godine kasnije, dakle 1877., u Edinburghu je održana njihova prva opća konferencija. Iako pitanje ujedinjenja nije glavna tema ovoga saveza, to ne znači da se pojedine prezbiterijanske crkve nisu i tim pitanjima povremeno bavile41. Starokatoličke Crkve 1889. godine povezale su se u Utrechtsku uniju, a ta se unija osniva na tri dokumenta pod nazivom Utrechtska konvencija. Svaku Crkvu predstavlja njezin biskup, a konferencija starokatoličkih biskupa predstavlja vrhovno tijelo među svim Crkvama te su 1889. godine donijeli i temeljni dokument o starokatoličkom učenju pod naslovom Deklaracija iz Utrechta. U tom dokumentu jasno se govori o uspostavljanju odnosa s drugih kršćanskim zajednicama, a što ga čini ekumenski usmjerenim dokumentom42. Evangelička alijansa (Evangelical Alliance) utemeljena je u kolovozu 1846. godine. Ona je krovna grupa evangeličkih kršćana u Ujedinjenom Kraljevstvu. Prvi se susret održao u Londonu, ali je bio itekako internacionalnoga karaktera jer je sudjelovalo 800 kršćana iz različitih dijelova svijeta. Evangelička alijansa u tadašnje je vrijeme bila jedina organizacija Usp. Storia del movimento ecumenico dal 1517 al 1948. II. Dagli inizi dell’Ottocento alla Conferenza di Edimburgo, Ruth Rouse – Stephen Charles Neill (ur.), Società editrice il Mulino, Bologna, 1973., str. 101–102. 41 Usp. Isto, str. 102–103. 42 Usp. Isto, str. 105. 40

I. POGLAVLJE

19


KATOLIČKA CRKVA I SUVREMENI EKUMENSKI POKRET

koja je u potpunosti bila ekumenska te je snažno promovirala zajedničku molitvu svake godine nakon prve nedjelje u siječnju u trajanju od tjedan dana. Zaključno možemo reći kako je Evangelička alijansa uistinu bila svjetska organizacija43. Na koncu, spomenimo još i Svjetski kršćanski studentski savez (World Student Christian Federation) osnovan 1895. godine, a čiji su članovi bili i budući nositelji suvremenoga ekumenskog pokreta početkom 20. stoljeća kao što su: John R. Mott, Nathan Söderblom, Willem Visser’t Hooft i drugi. U čemu bi se sastojala njihova originalnost u odnosu na ekumenizam i život Crkava ondašnjega vremena? Njihova originalna ideja bila je da se kršćani ujedine na interdenominacijskom, a ne na sektaškom temelju. Taj termin značio bi ujedinjenje osoba različitih religioznih denominacija u jednu jedinstvenu organizaciju ili pokret gdje bi svatko mogao iznijeti svoje duhovno bogatstvo bez bojazni da ga izgubi44.

Usp. Isto, str. 203–210. Usp. Isto, str. 251–255.

43

44

20

Ivan Macut


LITERATURA

Commissione luterana-cattolica sull’unità e la commemorazione comune della Riforma nel 2017, Dal confitto alla comunione, Edizione dehoniane Bologna, Bologna, 2014. First Non–official Ecumenical Consultation between Theologians of the Oriental Orthodox and the Roman Catholic Churches organized by the Foundation PRO ORIENTE Vienna, September 7–12, 1971., u: Peter Hofrichter – Johann Marte (ur.), Documents on Unity in Faith between the Oriental Orthodox Churches and the Roman Catholic Church, Tyrolia Verlag, Innsbruck–Wien, 2013., str. 13–14. Preparatory Committe meeting for the Catholic Church – Oriental Ortodox Churches International Joint Commision for Dialogue, u: IS, 112 (2003.), 1, str. 10–11. Official Dialogue: Agreed Document on Nature, Constitution and Mission of the Church, 2009, u: P. Hofrichter – J. Marte (ur.), Documents on Unity in Faith between the Oriental Orthodox Churches and the Roman Catholic Church, str. 65–90. Rapporto finale. Dialogo 1972–1976, u: EO 1, str. 1075–1077. Rapporto finale. Dialogo 1977–1982, u: EO 3, str. 901–924. Prospettive sulla koinōnia, u: EO 3, str. 925–957. La chiesa come comunione, u: EO 3, str. 24–53. Vivere in Cristo: la morale, la comunione e la chiesa, u: EO 3, str. 65–115. Report on the International commission for dialogue between Disciple of Christ and the Roman Catholic Church (1977–1981), u: IS, 49 (1982.), 2–3, str. 65–73. The Church as communion in Christ: Report of the second phase of the international Disciples of Christ/Roman Catholic Dialogue, 1983–1992, u: IS, 84 (1993.), 3–4, str. 162–169. Receiving and handing on the Faith: The Mission and responsibility of the Church. Report of the third phase of international dialogue between the Christian Church (Disciples of Christ) and the Catholic Church, u: IS, 111 (2002.), 4, str. 241–251. Called Together to be Peacemakers. Report of the International dialogue between the Catholic Church and Mennonite World Conference 1998–2003, u: IS, 113 (2003.), 2–3, str. 111–148. On Becoming a Christian: Insights from Scripture and the Patristic Writings with Some Contemporary Reflections, u: IS, 129 (2008.), 3, str. 162–215.

357


KATOLIČKA CRKVA I SUVREMENI EKUMENSKI POKRET

The presence of Christ in the Church with special references to the Eucharist. Fourth Agreed Statement of the Disciples of Christ–Roman Catholic International Commission for Dialogue, u: IS, 141 (2013.), 1, str. 27–43. Summons to Witness to Christ in today’s world: a report on the Baptist–Roman Catholic international conversations, u: IS, 72 (1990.), 2, str. 5–13. The Word of God in the Life of the Church, u: IS, 142 (2013.), 2, str. 20–62. Do Not Quench the Spirit: Charisms in the Life and Mission of the Church, u: IS, 147 (2016.), 1, str. 47–62. The international Anglican–Roman Catholic Commission for Unity and Mission (30 September – 7 October 2016), u: IS, 148 (2016.), 2, str. 66–67. Joint statement by the Lutheran World Federation and the Pontifical Council for Promoting Christian Unity on the conclusion of the year of the Common commemoration of the Reformation (31 October 2017), u: IS, 150 (2017.), 2, str. 19. Statement of the Joint Commission between the Roman Catholic Church and the Malankara Orthodox Syrian Church, u: IS, 73 (1990.), 2, str. 39. Statement on the Synod of Diamper (A.D. 1599), u: IS, 102 (1999.), 4, str. 251–252. Agreed Statement on Proselytism, u: IS, 114 (2003.), 4, str. 196. Agreement between the Catholic Church and the Malankara Syrian Orthodox Church on inter–church marriages, u: IS, 84 (1993.), 3–4, str. 159–160. Pastoral Guidelines on marriages between members of the Catholic Church and of the Malankara Syrian Orthodox Church, u: IS, 84 (1993.), 3–4, str. 160–161. Agreement between the Catholic Church and The Malankara Syrian Church (Jacobite Syrian Christian Church) on Sharing of Sacred Places, u: IS, 135 (2010.), 3–4, str. 130–131. Joint report, u: IS, 76 (1991.), 1, str. 14–17. Common report, u: IS, 76 (1991.), 1, str. 17–19. Common report, u: IS, 76 (1991.), 1, str. 19–21. Christological Declaration, u: IS, 76 (1991.), 1, str. 21. Principles for Guiding the search for Unity between the Catholic Church and the Coptic Orthodox Church and the Protocol joint to the principles, u: IS, 76 (1991.), 1, str. 30–32. The continuation of the dialogue, u: IS, 76 (1991.), 1, str. 33. International Joint Commission for Dialogue between the Coptic Orthodox Church and the Catholic Church, u: IS, 73 (1990.), 2, str. 36.

358

Ivan Macut


LITERATURA

The Roman Catholic Church and the World Methodist Council, u: IS, (1967.), 1, str. 8. The Roman Catholic Church and the World Methodist Council, u: IS, (1967.), 3, str. 6–7. Joint Commission of the Roman Catholic Church and the World Methodist Council, u: IS, 9 (1970.), 1, str. 23–26. Report of the Joint Commission between the Roman Catholic Church and the World Methodist Council, 1967–1970, u: IS, 21 (1973.), 3, str. 22–38. Report of the Joint Commission between the Roman Catholic Church and the World Methodist Council, 1972–1975, u: IS, 34 (1977.), 2, str. 8–20. Report of the Joint Commission between the Roman Catholic Church and the World Methodist Council, 1972–1975, u: IS, 46 (1981.), 2, str. 84–96. Towards a statemen of the Church, u: IS, 62 (1986.), 4, str. 206–216. The Apostolic Tradition, u: IS, 78 (1991.), 3–4, str. 212–225. The World of Life. A statement on Revelation and Faith, u: IS, 92 (1996.), 3, str. 108–125. Speaking the Truth in love: Teaching Authority among Catholics and Methodist, u: IS, 107 (2001.), 2–3, str. 94–116. The Grace given you in Christ: Catholics and Methodist reflect further on the Church, u: IS, 123 (2006.), 3–4, str. 120–153. Encountering Christ Saviour: Church and Sacraments, u: IS, 144 (2014.), 2, str. 81–117. The call to Holiness: from glory to glory, u: IS, 150 (2017.), 2, str. 22–59. The Evangelical–Roman Catholic dialogue on Mission, 1977–1984, u: IS, 60 (1986.), 1–2, str. 71–96. Church, Evangelization and the Bonds of Koinonia: A Report of the International Consultation between the Catholic Church and the World Evangelical Alliance (1993–2002), u: IS, 113 (2003.), 2–3, str. 85–97. ›Scripture and Tradition‹ and ›the Church in Salvation‹ – Catholics and Evangelicals Explore Challenges and Opportunities. A Report of the International Consultation between the Catholic Church and the World Evangelical Alliance (2009–2016), u: IS, 149 (2017.), 1, str. 26–43. The presence of Christ in Church and World, u: IS, 35 (1977.), 3–4, str. 18–33. Towards a Common Understanding of the Church, u: IS, 74 (1990.), 3, str. 91–118. The Church as Community of Common Witness to the Kingdom of God, u: IS, 125 (2007.), 3, str. 110–151.

359


KATOLIČKA CRKVA I SUVREMENI EKUMENSKI POKRET

Justification and Sacramentality: The Christian Community as an agent for Justice, u: IS, 150 (2017.) 2, str. 72–93. The gift of Authority: Authority in the Church III, u: IS, 100 (1999.), 1, str. 17–29. Tutti sotto uno stesso Cristo, u: EO 1, str. 693–701. Vie verso la comunione, u: EO 1, str. 654–692. Il ministero pastorale nella chiesa, u: EO 1, str. 702–742. Chiesa e giustificazione, u: EO 3, str. 551–696.

2. Ostala literatura: 2.1. knjige: G. Alberigo (ur.), Storia del concilio Vaticano II, vol. II: La formazione della coscienza conciliare. Il primo periodo e la prima intersessione ottobre 1962 – settembre 1963, Bologna, 1996. Benedikt XVI., Jesus von Nazareth. Zweiter Teil: Vom Einzug in Jerusalem bis zur Auferstehung, Freiburg, 2011. J. Blažević, New Age i kršćanstvo. Enciklopedijski priručnik, Verbum, Split, 2014. R. Burigana, Una straordinaria avventura. Storia del Movimento ecumenico in Italia (1910–2010), EDB, Bologna, 2013. J. Brkan, Župa u zakonodavstvu Katoličke Crkve, Split, 2004. J. Brkan, Obveze i prava vjernika laika, Split, 2005. G. Cereti, Commento al decreto sull’ecumenismo. Per rivivere le riflessioni e le speranze dell’epoca conciliare, Verona, 2013. P. Cocco, Successione apostolica e comunione ecclesiale. Cattolici e metodisti in dialogo, Cittadella editrice, Assisi, 2013. Y. Congar, Diario del Concilio II (1964–1965), San Paolo, 2005. O. Cullmann, L’unità attraverso la diversità. Il suo fondamento e il problema della sua realizzazione, Queriniana, Brescia, 1987. A. Crnica, Priručnik kanonskoga prava Katoličke Crkve, Tisak štamparije „Vjesnik“, Zagreb, 1945. E. Cuvillier, Maria chi sei veramente? I differenti volti della madre di Gesù nel Nuovo Testamento, Claudiana, Torino, 2002. A. de Dreuzy, The Holy See and the emergence of the Modern Middle East. Benedict XV’s Diplomacy in Greater Syria (1914–1922), The Catholic University of America, Washington, 2016. J. Ernesti, Breve storia dell’ecumenismo. Dal cristianesimo diviso alle Chiese in dialogo, EDB, Brescia, 2010.

360

Ivan Macut


LITERATURA

F. Ferrario, Dio nella Parola. Frammenti di teologia dogmatica 1, Claudiana, Torino, 2008. R. Frieling, Put ekumenske misli. Uvod u ekumenologiju, Teološki fakultet ›Matija Vlačić Ilirik‹, Zagreb, 2009. R. Gibellini, Teologija dvadesetog stoljeća, KS, Zagreb, 1999. W. Grudem, Systematic Theology, Zondervan, Grand Rapids, 2000. N. Ikić, Ekumenske studije i dokumenti. Izbor ekumenskih dokumenata Katoličke i Pravoslavne Crkve s popratnim komentarima, Vrhbosanska katolička teologija, Sarajevo, 2003. N. Ikić, Petrovska služba: Stijena jedinstva i kamen spoticanja. Povijesno– teološki, biblijsko–dogmatski i ekumenski pregled, KBF – Sarajevo, KG – Zagreb, 2015. Ivan XXIII., Dnevnik duše i ostali pobožni spisi, Loris Francesco Capovilla (prir.), Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2009. H. Jedin (ur.), Velika povijest Crkve, VI/1, KS, Zagreb, 1987. H. Jedin (ur.), Velika povijest Crkve, VI/2, KS, Zagreb, 1981. W. Kasper, Vie dell’unità. Prospettive per l’ecumenismo, Queriniana, Brescia, 2006. W. Kasper, Einheit in Jesus Christus, Schriften zur Ökumene II, Herder, Freiburg – Basel – Wien, 2013. J. Kolarić, Ekumenska trilogija, istočni kršćani, pravoslavni, protestanti, Prometej, Zagreb, 2005. R. Kottje – B. Moeller, Ekumenska povijest Crkve 3. Novi vijek i moderno doba, Teološki fakultet ›Matija Vlačić Ilirik‹, Zagreb, 2008. I. Macut, Il pensiero ecumenico di Oscar Cullmann. Indagine sulla sua opera teologica, Roma, 2013. I. Macut, Ekumenizam pape Franje, KS, Zagreb, 2015. I. Macut, Jedno u Kristu. Ekumenska promišljanja i konkretni pastoralni poticaji, KS, Zagreb, 2015. I. Macut, Suvremeni ekumenski pokret – svjetske konferencije (1910.–2013.), GK, Zagreb, 2017. A. Maffesi (ur.), Dossier sulla giustificazione. La dichiarazione congiunta cattolico–luterana, commento e dibattito teologico, Queriniana, Bresica, 2000. G. Martina, Pio IX (1846–1850), Università Gregoriana Editrice, Roma, 1974. A. Melloni (ur.), Storia del concilio Vaticano II, vol. III: Il Concilio adulto. Il secondo periodo e la seconda intersessione settembre 1963 – settembre 1964, Bologna, 1998. P. Neuner, Teologia ecumenica, Queriniana, Brescia, 2000.

361


KATOLIČKA CRKVA I SUVREMENI EKUMENSKI POKRET

R. Perić – M. Lacko, Dekret o ekumenizmu Unitatis redintegratio. Dekret o istočnim katoličkim Crkvama Orientalium ecclesiarum, FTI, Zagreb, 1987. R. Perić, Ekumenske nade i tjeskobe, Crkva na Kamenu, Mostar, 1993. J. Ratzinger/Benedikt XVI., Teološki nauk o principima. Elementi fundamentalne teologije, Ex libris, Rijeka, 2008. R. Rouse – S. C. Neill (ur.), Storia del movimento ecumenico dal 1517 al 1948. II. Dagli inizi dell’Ottocento alla Conferenza di Edimburgo, Società editrice il Mulino, Bologna, 1973. R. Rouse – S. C. Neill (ur.), Storia del movimento ecumenico dal 1517 al 1948. III. Dalla Conferenza di Edimburgo (1910) all’Assemblea ecumenica di Amsterdam (1948), EDB, Bologna, 1982. S. Scatena, Taizé. Le origini della comunità e l’attesa del concilio, Münster, 2011. R. Sgarbosa, La chiesa come mistero di comunione nei documenti del dialogo internazionale luterano–cattolico (1967–1984), EMP, 1994. T. J. Šagi–Bunić, Vrijeme suodgovornosti II, KS, Zagreb, 1982. N. Škalabrin, Kaznene mjere u Crkvi, Đakovo, 2004. M. Zovkić, Crkva kao narod Božji, Zagreb, 1976.

2.2. članci: N. A. Ančić, Jubilejska godina i oprost, u: CuS, 35 (2000.), br. 1, str. 3–5. N. A. Ančić, Ekumenske izjave pape Benedikta XVI., u: CuS, 42 (2007.), br. 1, str. 173–181. N. A. Ančić, Ekleziološke i kanonske posljedice sakramentalne naravi Crkve. Crkveno zajedništvo, koncilijarnost i autoritet, u: CuS, 43 (2008.), br. 2, str. 290–303. D. Aračić – I. Macut, Prigodni govori pape Franje u jubilarnoj, petstotoj obljetnici reformacije od 31. listopada 2016. do 31. listopada 2017., u: SB, 58 (2018.), br. 1, str. 100–110. S. Baloban, ›Crkva siromašnih‹ od pape Ivana XXIII. do pape Franje, u: BS, 83 (2014.), br. 3, str. 479–503. J. Barišić, Teološki dijalog između Anglikanske zajednice i Katoličke crkve, u: CuS, 10 (1975.), br. 1, str. 55–65. J. Barišić, Anglikansko–katolička deklaracija o auktoritetu u Crkvi, u: CuS, 13 (1978.), br. 2, str. 128–140. J. Barišić, Ukinuće ekskomunikacija između Rima i Carigrada trogodišnjica, u: CuS, 1 (1969.), br. 4, str. 100–103.

362

Ivan Macut


LITERATURA

J. Barišić, Dijalog između Katoličke Crkve i pravoslavnih Crkava, u: CuS, 8 (1973.), br. 1, str. 45–58. J. Barišić, Deseta obljetnica dekreta o ekumenizmu, u: CuS, 9 (1974.), br. 4, str. 344–350. J. Barišić, Teološki dijalog između Anglikanske zajednice i Katoličke crkve, u: CuS, 10 (1975.), br. 1, str. 55–65. J. Barišić, Razgovori u Malinesu, u: CuS, 12 (1977.), br. 2, str. 157–167. J. Barišić, Kardinal Mercier – korifej katoličkog ekumenizma, u: OŽ, 32 (1977.), br. 3, str. 253–260. J. Barišić, Fernand Portal — otac ekumenizma u katolika, u: OŽ, 33 (1978.), br. 4, str. 335–355. J. Brkan, Novo u ženidbenom pravu, u: BS, 54 (1984.), br. 2–3, str. 299–321. J. Brkan, Oblikovanje Zakonika kanonskog prava latinske Crkve prema nauku i odlukama II. vatikanskog sabora, u: BS, 73 (2003.), br. 2–3, str. 861–899. J. Brkan, Neke razlike u Zakonicima latinske crkve i Istočnih katoličkih Crkava, u: SB, 54 (2014.), br. 1, str. 5–34. F. Bulić, Iz „Zapamćenja“, u: Slo, (1952.), br. 1, str. 45–55. O. Cullmann, Comments on the decree on ecumenism, u: ER, 17 (1965.), br. 2, str. 94–95. Der Begrif der ›Hierarchie der Wahrheiten‹ – eine ökumenische Interpretation, u: US, 45 (1990.), str. 262–270. J. Ernesti, Paul VI. und die ökumenischen Beziehungen zu den Kirchen der Reformation, u: EinD, 72 (2017.), br. 1–2, str. 101–111. N. Eterović, Ekumenski dijalog – ideal i stvarnost. Odnosi katolika i pravoslavaca u Ukrajini, u: CuS, 38 (2003.), br. 2, str. 264–289. E. F. Fortino, Il Consiglio ecumenico delle Chiese nel 35° anniversario di fondazione 22 agosto 1948–1983, u: CN, gennaio-febbraio (1984.), str. 55–77. F. Franić, ›Majka Crkve‹ i ›Nota praevia‹ Pavla VI. na II. vatikanskom saboru, u: CuS, 21 (1986.), 4 str. 430–431. P. Gamberini, ›Subsistit‹ in Ecumenical Ecclesiology: J. Ratzinger and E. Jüngel, u; ITQ, 72 (2007.), str. 61–73. T. Harapin, Papinski orijentalni institut u Rimu, u: NR, 1 (1922.), br. 1, str. 65–68. E. Herms – L. Žak, Fondamento e dimensione oggettiva della fede secondo la dottrina cattolico–romana ed evangelico luterana. Studi teologici, Lateran University Press – Mohr Siebeck, Rim, 2007. N. Ikić, Je li primat doista biblijski utemeljen? Pogled iz novije katoličke ekumenske perspektive, u: Di, 21 (2013.), 3, str. 457–475.

363


KATOLIČKA CRKVA I SUVREMENI EKUMENSKI POKRET

N. Ikić, Communio i Successio u teologiji Petrove službe, u: Di, 22 (2014.), 2, str. 219–231. N. Ikić, Razvoj svijesti papinskog primata. I. Povijesno–teološki pogled na prvo tisućljeće, u: BS, 84 (2014.), 2, str. 303–325. K. Koch, Ekumenizam u mijeni. O budućnosnom potencijalu Dekreta o ekumenizmu Unitatis redintegratio, u: Com, 329 (2013.), 116, str. 32–33. J. Kolarić, Euharistija u ekumenskim tekstovima, u: BS, 51 (1981.), br. 2–3, str. 373–389. T. K. Kuhn, Oscar Cullmann und das Zweite Vatikanksche Konzil, u: SZRKG, 104 (2010.), str. 251–274. Jörg Lauster, Ecclesiologia ed esperienza religiosa. Aspetti fondamentali ed ecumenici, u: SE, 29 (2011.), str. 226–234. M. Lukić, Strossmayerov projekt obnove Ćirilometodske baštine, u: Anali Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku, (2014.), br. 27, str. 81–95. I. Macut, Ograničenja i novosti II. vatikanskog sabora prema Oscaru Cullmannu, u: SB, 51 (2011.), br. 1, str. 56–74. I. Macut, Doprinos protestantske teologije budućoj ekumenskoj mariologiji, u: SB, 51 (2015.), br. 1, str. 63–86. I. Macut, „Prema zajedničkoj viziji Crkve”. Teološko značenje i problematika dokumenta komisije „Vjera i ustrojstvo”, u: CuS, 20 (2015.), br. 1, str. 160–179. I. Macut, Zajednička izjava Svetog oca Franje i ekumenskog patrijarha Bartolomeja I. Prijevod i kratko tumačenje, u: SB, 52 (2014.), br. 2, str. 188–207. I. Macut, Übereinstimmungen und Unterschiede zwischen den Dokumenten zu Martin Luther: Martin Luther: Zeuge Jesu Christi (1983) und Vom Konflikt zur Gemeinschaft (2013), u: EinD, 72 (2017.), br. 1–2, str. 23–35. I. Macut, Od sukoba do zajedništva. Četiri teološke teme dokumenta Luteransko–katoličke komisije o jedinstvu i zajedničkoj komemoraciji reformacije u 2017. godini, u: CuS, 52 (2017.), br. 4, str. 612–631. I. Macut, Doprinos protestantske teologije budućoj ekumenskoj mariologiji, u: SB, 55 (2015.), br. 1, str. 63–86. I. Macut, Ograničenja i novosti II. Vatikanskog sabora prema Oscaru Cullmannu, u: SB, 51 (2011.), br. 1, str. 56–74. I. Macut, Oscar Cullmann e il concilio vaticano II, u: Prot, 67 (2012.), br. 2, str. 247–261. I. Macut, Važni koraci na ekumenskom putu u Katoličkoj Crkvi s kratkim osvrtom na katoličko–luteranski dijalog, u: Di, 25 (2017.), br. 3, str. 475–490. I. Macut, Ekumenizam pape Franje, u: SB, (2014.), br. 1, str. 52–67.

364

Ivan Macut


LITERATURA

G. Marchesi, Il pellegrinaggio apostolico del papa in Azerbaigian e Bulgaria, u: CK, 153 (2002.), br. 2649, str. 59–68. D. Moro, Dokumenti Katoličke Crkve o ekumenskom problemu ređenju žena i njihova teološko–ekumenska analiza, u: SB, 52 (2012.), br. 3/4, str. 367–403. H. Mühlen, Die Lehre des Vaticanum II über die ‹hierarchia veritatum› und ihre Bedeutung für den ökumenischen Dialog, u: TuG, 56 (1966.), str. 303–335. F. D. Nin, La visita di Paolo VI a Ginevra al Consiglio ecumenico delle Chiese del 10 giugno 1969: contesto, significato e prospettive, u: Revista de Teologia e Ciências da Religião da UNICAP, 6 (2016.), br. 2, str. 341–353. J. Pazman, „Roma e l’Oriente“, u: BS, 2 (1911.), br. 1, str. 71–77. P. V. Pinto (ur.), Commento al Codice dei Canoni delle Chiese Orientali, LEV, Città del Vaticano, 2001., str. 773–782. E. Punda, Dijaloško usmjerenje Crkve u nauku i djelovanju postkoncilskih papa, u: BS, 87 (2017.), br. 3, str. 617–634. J. Ratzinger, L’ecclesiologia delle costituzione Lumen Gentium, u: NU, 22 (2000.), str. 383–407. M. Reljanović, Enciklika Grande Munus i pitanje obnove glagoljaštva u Dalmaciji, u: Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, (2001.), br. 43, str. 355–374. M. Srakić, Što je Katelizam Katoličke Crkve i koja je njegova funkcija, u: BS, 61 (1995.), br. 1, str. 9–19. T. Stransky, Roman Catholic Church and Pre–vatican II ecumenism, u: Dictionary of the Ecumenical Movement, Nicholas Lossky, José Míguez Bonino, John Pobee, Tom F. Stransky, Geoffrey Wainwright, Pauline Webb (urr.), WCC Publications, Geneva, 2002., str. 997. J. Šalković, Zakonik kanonskog prava – teološko–pravna sinteza Sabora, u: BS, 75 (2006.), br. 3, str. 767–792. J. Šalković, Kanonskopravno uređenje za vrijeme pape Ivana Pavla II., u: Ivan Pavao II. poslanje i djelovanje. Zbornik radova sa simpozija održanog u zagrebu 24. lipnja 2005. godine, Ines Sabotič, Željko Tanjić, Gordan Črpić (ur.), GK, Zagreb, 2007., str. 287–308. S. Valentan, Katoliška cerkev id dialog u luterani – na poti k edinosti, u: EinD, 72 (2017.), br. 1–2, str. 141–153. E. Vesely, Katelizam Katoličke Crkve, u: OŽ, 48 (1993.), br. 3–4, str. 309–323. G. Voss, Una Sancta Movement, u: Dictionary of the Ecumenical Movement, Nicholas Lossky, José Míguez Bonino, John Pobee, Tom F. Stransky, Geo-

365


KATOLIČKA CRKVA I SUVREMENI EKUMENSKI POKRET

ffrey Wainwright, Pauline Webb (ur.), WCC Publications, Geneva, 2002., str. 1156–1157. T. Vukšić, Teološki pluralizam i ekumenizam nakon Dominus Iesus, u: BS, 73 (2003.), br. 2–3, str. 395–431. T. Vukšić, Ekumenizam u Katekizmu Katoličke crkve, u: CuS, 31 (1996.), br. 3, str. 304–322. T. Vukšić, Ekumenizam u zakonicima Katoličke crkve iz 1917., 1983. i 1990. godine, u: Nikola Škalabrin (ur.), Franjo Herman i Kodeks iz 1917. Suum cuique tribuere, Zbornik radova Znanstvenog simpozija s međunarodnim sudjelovanjem prigodom 125. obljetnice rođenja Franje Hermana (1882.) i 90. obljetnice proglašenja prvog Kodeksa kanonskog prava (1917.), KBF u Đakovu, Đakovo, 2008., str. 237–265. T. Vukšić, Teološki pluralizam i ekumenizam nakon Dominus Iesus, u: BS, 71 (2003.), br. 2–3, str. 395–431. T. Vukšić, Katoličanstvo i pravoslavlje na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, u: CuS, 36 (2001.), br. 3, str. 280–306. Zajednička izjava o nauku opravdanja Luteransko svjetskog saveza i Katoličke Crkve, u: Vrh, 21 (2017.), br. 2, str. 547–560. Đ. Zalar, Smisao načela o hijerarhiji istina kršćanske vjere i njegovo značenje u katehizaciji, u: BS, 69 (1999.), br. 1, str. 31–56. A. Živković, Enciklike Pape Pija XI., u: BS, 18 (1930.), br. 1, str. 87–88.

2.3. izvještaji: International catholic-Lutheran-Mennonite trilateral dialogue, u: IS, 140 (2012.), 3–4, str. 44. Lutheran, Mennonite, catholic trilateral dialogue commission on baptism, u: IS, 143 (2014.), 1, str. 30–31. Catholic, Lutheran, Mennonite trilateral dialogue commission on baptism, u: IS, 143 (2014.), 1, str. 38–39. Catholic, Lutheran, Mennonite trilateral dialogue commission on baptism, u: IS, 149 (2017.), 1, str. 20–21. The Joint Working Group between the Catholic Church and the World Council of Churches: 40th Anniversary celebration (November 17–19, 2005), u: IS, 120 (2005.), 4, str. 165–179. Towards the Renewal of ecumenism in the 21th century: the contribution of the Joint Working Group, u: IS, 120 (2005.), 4, str. 174–177.

366

Ivan Macut


LITERATURA

International dialogue between the Roman Catholic Church and the OldCatholic Church, u: IS, 140 (2012.), 3–4, str. 43–44. Visit of delegation of the International Old Catholic bishop’s conference of the Union of Utrecht, u: IS, 144 (2014.), 2, str. 15. Joint Working Group between the World Council of Churches and the Catholic Church (Lisbon, Portugal, 12–15 September 2017), u: IS, 150 (2017), 2, str. 16–17. Catholic/Baptist dialogue. First Meeting, Berlin: July 19–22, u: IS, 55 (1984.), 2–3, str. 67–68. Catholic/Baptist International Commission, June 25–30, 1985, u: IS, 59 (1985.), 3–4, str. 40. Roman Catholic/Baptist International Conversations June 2–7, 1986, u: IS, 62 (1986.), 4, str. 201. Baptist–Roman Catholic International Conversations July 13–18, 1987, u: IS, 64 (1987.), 2, str. 67. Baptist–Roman Catholic International Conversations July 18–23, 1988, u: IS, 68 (1988.), 3–4, str. 161–162. Visit to Rome of His Beatitude Christodoulos, Archbishop of Athens and All Greece, (December 13–16, 2006), u: IS, 123 (2006.), 3–4, str. 91–95. Visit to Rome of the Archbishop of Canterbury, Dr. Rowan Williams (November 21–26, 2006), u: IS, 123 (2006.), 3–4, str. 84–90. Visit to Rome of his Beatitudine Chrysostomos II (June 12–19, 2007), u: IS, 125 (2007.), 3, str. 95–99. Visit to Rome of a delegation of the Mennonite World Conference (October 18–23, 2007), u: IS, 125 (2007.), 3, str. 102–103. Visit to Rome of the Archbishop of Canterbury Dr. Rowan Williams (October 2–5, 2003.), u: IS, 114 (2003.), 4, str. 173–178. Visit of Delegation from World Council of Churches (April 13–16, 1986.), u: IS, 60 (1986.), str. 36–37. Visit of a Delegation of the Lutheran World Federation to Rome (March 3–5, 1988.), u: IS, 67 (1988.), 2, str. 90–93. Visit to Rome of the Delegation of the Ecumenical Patriarchate (June 28–30, 2005.), u: IS, 119 (2005.), 3, str. 94–97. Visit to Rome of reverend dr. Samuel Kobia General Secretary of the World Council of Churches (June 12–16, 2005), u: IS, 119 (2005.), 3, str. 98–100. Visit to Rome by representatives of the Lutheran World Federation (November 7–9, 2005), u: IS, 120 (2005.), 4, str. 160–162.

367


KATOLIČKA CRKVA I SUVREMENI EKUMENSKI POKRET

Visit to Rome by representatives of the World Methodist Council (December 4–10, 2005), u: IS, 120 (2005.), 4, str. 163–164. Visit to Rome by Representatives of the World Alliance of Reformed Churches (January 6–7, 2006), u: IS, 121 (2006.), 1, str. 9–10. Visit to Rome of his Holiness Aram I Catholicos of Cilicia (November 23–27, 2008), u: IS, 130 (2008.), 4, str. 253–255. Visit to Rome of His Beatitude Anastasios, Archbishop of Tirana, Durres and all Albania (3–8 December 2009), u: IS, 133 (2010.), 1, str. 5–6. Visit to Rome of the archbishop of Canterbury for the millennium of the Camaldolese order (10–13 March 2012), u: IS, 139 (2012.), 1–2, str. 19–22. SODEPAX, u: IS, 44 (1980.), 3–4, str. 135–137.

368

Ivan Macut


SADRŽAJ POPIS KRATICA.................................................................................................................................................................................... 5 UVOD.............................................................................................................................................................................................................7

I. poglavlje EKUMENSKO DJELOVANJE KATOLIČKE CRKVE U DRUGOJ POLOVICI 19. STOLJEĆA Uvod..........................................................................................................................................................................................................11 1. Papa Pio IX. (1846. – 1878.)..................................................................................................................................................11 2. Papa Leon XIII. (1878. – 1903.)..........................................................................................................................................14 3. Konfesionalna (ekumenska) udruženja u 19. stoljeću................................................................................18

II. poglavlje EKUMENSKO DJELOVANJE KATOLIČKE CRKVE U RAZDOBLJU OD PAPE PIJA X. DO PAPE PIJA XII. (1903. – 1958.) Uvod.........................................................................................................................................................................................................23 1. Papa Pio X. (1903. – 1914.)....................................................................................................................................................23 2. Kodeks kanonskog prava iz 1918. godine...........................................................................................................25 3. Papa Benedikt XV. (1914. – 1922.).................................................................................................................................29 4. Papa Pio XI. (1922. – 1939.)..................................................................................................................................................30 5. Pojedinci katolici i ekumenski pokret do 1939. godine............................................................................35 6. Papa Pio XII. (1939. – 1958.)................................................................................................................................................38

III. poglavlje DRUGI VATIKANSKI SABOR – NOVI EKUMENSKI ZAMAH U KATOLIČKOJ CRKVI Uvod.........................................................................................................................................................................................................43 1. Tajništvo za jedinstvo kršćana.......................................................................................................................................44 2. Papa Ivan XXIII. (1958. – 1963.)........................................................................................................................................ 47

369


KATOLIČKA CRKVA I SUVREMENI EKUMENSKI POKRET

3. Nastanak dekreta o ekumenizmu Unitatis redintegratio.......................................................................49 a) Prvo zasjedanje Drugoga vatikanskog sabora od 11. listopada do 8. prosinca 1962. godine.............................................................................................................................................................................50 b) Drugo zasjedanje Drugog vatikanskog sabora od 29. rujna do 4. prosinca 1963. godine.......................................................................................................................................51 c) Treće zasjedanje Drugoga vatikanskog sabora od 14. rujna do 21. studenoga 1964. godine.......................................................................................................................52 4. Uloga nekatoličkih promatrača na Drugom vatikanskom saboru................................................53 5. Važniji naglasci iz dekreta Unitatis redintegratio............................................................................................55

IV. poglavlje EKUMENSKA ZAUZETOST KATOLIČKE CRKVE NAKON DRUGOGA VATIKANSKOG SABORA Uvod.........................................................................................................................................................................................................69 1. Papa Pavao VI. (1963. – 1978.)..........................................................................................................................................69 2. Papinsko vijeće za promicanje jedinstva kršćana.........................................................................................75 2.1. Istočna sekcija................................................................................................................................................75 2.2. Zapadna sekcija.......................................................................................................................................... 78

V. poglavlje EKUMENSKI DIREKTORIJ KATOLIČKE CRKVE Uvod.........................................................................................................................................................................................................95 1. Ekumenski direktorij. Smjernice za provođenje koncilskih zaključaka o ekumenizmu – prvi dio (1969.).................................................................................................................................95 2. Direktorij za provedbu zaključaka Drugoga vatikanskog sabora o ekumenizmu – drugi dio (1970.)...........................................................................................................................101 3. Direktorij za primjenu načela i normi o ekumenizmu (1993.)..........................................................108 4. Nekoliko zaključnih misli..................................................................................................................................................129

VI. poglavlje EKUMENIZAM U ZAKONIKU KANONSKOGA PRAVA IZ 1983. Uvod......................................................................................................................................................................................................133 1. Kristova Crkva opstoji u (subsistit in) Katoličkoj Crkvi.................................................................................134

370

Ivan Macut


SADRŽAJ

2. Ekumenizam se povjerava najvišim crkvenim vlastima........................................................................135 3. Sakramenti....................................................................................................................................................................................137 3.1. Krštenje............................................................................................................................................................ 137 3.2. Communicatio in sacris......................................................................................................................139 3.3. Mješovite ženidbe....................................................................................................................................141 3.4. Sakramenti pomirenja i bolesničkoga pomazanja.........................................................143 4. Sprovod..........................................................................................................................................................................................144 5. Odgoj svećeničkih kandidata u ekumenskom duhu............................................................................145 6. Prijevodi Svetoga pisma..................................................................................................................................................145 7. Sankcije s obzirom na rušitelje jedinstva............................................................................................................146 Zaključak..............................................................................................................................................................................................147

VII. poglavlje ZAKONIK KANONA ISTOČNIH CRKAVA IZ 1990. Uvod.......................................................................................................................................................................................................151 1. Ekumenizam ili kako treba unapređivati jedinstvo kršćana..............................................................152 2. Komentar......................................................................................................................................................................................153 3. Kršteni nekatolici koji ulaze u potpuno zajedništvo s Katoličkom Crkvom.........................156 4. Komentar.......................................................................................................................................................................................157 5. Još neke odredbe.................................................................................................................................................................159 Zaključak.............................................................................................................................................................................................160

VIII. poglavlje EKUMENIZAM U KATEKIZMU KATOLIČKE CRKVE (1992.) Uvod......................................................................................................................................................................................................163 1. Crkva je jedna............................................................................................................................................................................164 2. Rane jedinstva..........................................................................................................................................................................165 3. Prema jedinstvu......................................................................................................................................................................166 4. Stupnjevi povezanosti drugih kršćana s Katoličkom Crkvom.........................................................167 5. Ekumenizam i sakramenti.............................................................................................................................................168 6. Redovnički život.....................................................................................................................................................................170 7. Datum Uskrsa..............................................................................................................................................................................171 8. Različitost liturgijskih obreda........................................................................................................................................171 9. Hijerarhija istina vjere...........................................................................................................................................................171

371


KATOLIČKA CRKVA I SUVREMENI EKUMENSKI POKRET

10. Nicejsko-carigradsko vjerovanje..............................................................................................................................171 11. Izraz Filioque.............................................................................................................................................................................172 12. Anđeli u životu Crkve.......................................................................................................................................................172 13. Istočni grijeh.............................................................................................................................................................................173 14. Majka Božja – Presveta....................................................................................................................................................173 Zaključne misli...............................................................................................................................................................................173

IX. poglavlje PAPA IVAN PAVAO I. Uvod.......................................................................................................................................................................................................177 1. Ukratko o pontifikatu Ivana Pavla I...........................................................................................................................177 2. O ekumenskoj zauzetosti...............................................................................................................................................178 Nekoliko zaključnih misli.......................................................................................................................................................179

X. poglavlje PAPA IVAN PAVAO II. Uvod......................................................................................................................................................................................................183 1. Dijalog s Pravoslavnim Crkvama...............................................................................................................................183 1.1. Susreti s carigradskim ekumenskim patrijarhom...............................................................183 1.2. Apostolska putovanja u zemlje s većinskim pravoslavnim stanovništvom..187 1.3. Susret s patrijarhom Antiohijske pravoslavne Crkve Ignacijem IV. Hazimom (1983.)..................................................................................................................................................191 1.4. Susret s katholikosom Sirijske pravoslavne Crkve iz Indije Moranom Mar–Bazilijem Marthomom Matejem I. (1983.)..................................................................192 1.5. Putovanje pape Ivana Pavla II. u Bari (1984.)..........................................................................193 1.6. Susret s pravoslavnim mitropolitom Damaskinosom, Egzarhom u Europi (1984.)....................................................................................................................................................194 1.7. Susret s grčko–pravoslavnim patrijarhom Aleksandrije njegovim blaženstvom Partheniosom III. (1990.).....................................................................................194 2. Dijalog s Istočnim pravoslavnim Crkvama.......................................................................................................195 3. Dijalog sa zapadnim kršćanima................................................................................................................................202 3.1. Dijalog s Anglikanskom zajednicom..........................................................................................202 3.2. Susreti s izaslanstvima različitih svjetskih saveza..............................................................205 3.3. Pismo pape Ivana Pavla II. za obljetnicu 500 godina od rođenja Martina Luthera (1983.)............................................................................................................................................207

372

Ivan Macut


SADRŽAJ

4. Ekumenizam u papinskim dokumentima......................................................................................................208 4.1. Enciklika Redemptor hominis – Otkupitelj čovjeka (1979.)........................................208 4.2. Apostolska pobudnica Cathehesi tradendae (1979.).....................................................210 4.3. Apostolsko pismo Egregiae virtutis – Izvrsni kreposnici (1980.)..............................211 4.4. Apostolsko pismo Salvifici doloris – Spasonosno trpljenje (1984.)......................212 4.5. Apostolska pobudnica Reconciliatio et Paenitentia – Pomirenje i pokora (1984.)...................................................................................................................................................212 4.6. Enciklika Redemptoris Mater – Otkupiteljeva Majka (1987.)......................................214 4.7. Apostolsko pismo Ordinatio Sacerdotalis (1994.).............................................................. 217 4.8. Apostolsko pismo Orientale lumen – Svjetlo Istoka (1995.)......................................218 4.9. Enciklika Ut unum sint – Da budu jedno (1995.)...............................................................225 4.10. Enciklika Ecclesia de Euharistia (2003.)....................................................................................242 5. Ekumenske geste Ivana Pavla II. u godini Velikoga jubileja 2000.................................................244 5.1. Otvaranje Svetih Vrata na bazilici svetoga Pavla izvan zidina (18. siječnja 2000.)............................................................................................................................................................... 244 5.2. Molitva Bogu za oproštenje povijesnih grijeha Katoličke Crkve (12. ožujka 2000.).............................................................................................................................................. 246 5.3. Ekumenska komemoracija svjedoka vjere 20. stoljeća (7. svibnja 2000.)........247 5.4. Povratak ikone Majke Božje Kazanske moskovskom patrijarhu Aleksiju II. (28. kolovoza 2004.)............................................................................................................................... 248 Zaključak.............................................................................................................................................................................................249

XI. poglavlje PAPA BENEDIKT XVI. Uvod......................................................................................................................................................................................................253 1. Ekumenski naglasci u nekim tekstovima Josepha Ratzingera.......................................................253 1.1. Ekumenska situacija – pravoslavlje, katolicizam i reformacija.................................. 253 1.2. Rim i Crkve Istoka nakon ukidanja izopćenja iz 1054.....................................................257 1.3. Pojašnjenja o pitanju ›priznanja‹ Confessio Augustana od strane Katoličke Crkve.......................................................................................................................................... 261 1.4. Ekumena u slijepoj ulici? Priznanje izjave ›Mysterium ecclesiae‹...........................265 Kratka sinteza......................................................................................................................................................268 2. Pročelnik Kongregacije za nauk vjere (1981. – 2005.)...............................................................................269 2.1. Pismo mons. Alanu C. Clarku s obzirom na Završno izvješće mješovite radne grupe ARCIC (27. ožujka 1982.)...................................................................................... 269 2.2. Opaske na Završni izvještaj mješovite radne grupe ARCIC (27. ožujka 1982.)................................................................................................................................................................ 270

373


KATOLIČKA CRKVA I SUVREMENI EKUMENSKI POKRET

2.3. Opaske na dokument ARCIC II „Spasenje i Crkva“ (18. studenoga 1988.).......275 2.4. Izjava o valjanosti krštenja podijeljenoga od „Kršćanske zajednice“ (Die Christengemeinschaft) Rudolfa Steinera (9. ožujka 1991.)..........................................277 2.5. Pismo o nekim aspektima Crkve shvaćene kao zajedništvo (28. svibnja 1992.).................................................................................................................................................................277 2.6. Pojašnjenja o valjanosti krštenja podijeljeno od „The New Church“ (20. studenoga 1992.).................................................................................................................................... 279 2.7. Primat Petrova nasljednika u otajstvu Crkve (31. listopada 1998.)........................ 279 2.8. Izjava o izrazu ›sestrinske Crkve‹ (30. lipnja 2000.)............................................................282 2.9. Izjava o spasenjskoj jedincatosti i univerzalnosti Isusa Krista i Crkve – Dominus Iesus (6. kolovoza 2000.)............................................................................................. 283 2.10. Odgovor na sumnje o valjanosti krštenja podijeljenog od „Crkve Isusa Krista svetaca posljednjega dana, tj. ›Mormona‹ (5. lipnja 2001.)......................... 286 2.11. Dekret o ekskomunikaciji (zbog ređenja nekih žena od biskupa shizmatika) (5. kolovoza 2002.)............................................................................................................... 286 2.12. Dekret kojim se odbacuje žalba nekih ekskomuniciranih žena (21. prosinca 2002.)..........................................................................................................................................287 Kratka sinteza...................................................................................................................................................... 289 3. Papa Benedikt XVI. i ekumensko djelovanje (2005. – 2013.).............................................................290 3.1. Susreti s poglavarima i izaslanstvima Pravoslavnih Crkava i Istočnih pravoslavnih Crkva.........................................................................................................................................291 3.2. Susreti s poglavarima Crkva i crkvenih zajednica te crkvenih saveza sa Zapada.............................................................................................................................................................297 3.3. Susreti s izaslanstvima svjetskih ekumenskih organizacija........................................302 3.4. Ekumenski susreti na apostolskim putovanjima...............................................................302 Kratka sinteza.......................................................................................................................................................307 Zaključak............................................................................................................................................................................................308

XII. poglavlje PAPA FRANJO Uvod.......................................................................................................................................................................................................311 1. Drugi vatikanski sabor.........................................................................................................................................................311 2. Papa Franjo polazi od svojih prethodnika........................................................................................................ 313 3. Papa – biskup Rima i nasljednik svetoga Petra............................................................................................314 4. Podjele nisu normalne – one su djelo Sotone.............................................................................................316 5. Učinkovitost kršćanskoga navještaja.....................................................................................................................318 6. Jedinstvo u pomirenoj različitosti...........................................................................................................................320 7. Jedinstvo je Božji dar............................................................................................................................................................321

374

Ivan Macut


SADRŽAJ

8. Ekumenizam mučenika...................................................................................................................................................324 9. Krštenje djece............................................................................................................................................................................326 10. Odnos Svetoga pisma i Tradicije............................................................................................................................328 11. Duhovni ekumenizam....................................................................................................................................................329 12. Ekumenizam je imperativ Crkve.............................................................................................................................331 13. Put jedinstva jest put opraštanja...........................................................................................................................333 14. Papa Franjo i odnos s luteranima..........................................................................................................................334 Zaključak.............................................................................................................................................................................................338 ZAKLJUČAK......................................................................................................................................................................................339 KAZALO IMENA.............................................................................................................................................................................341 LITERATURA......................................................................................................................................................................................347 1. Izvori..................................................................................................................................................................................................347 1.1. papinski dokumenti:...............................................................................................................................347 1.2. dokumenti kongregacija:.................................................................................................................. 354 1.3. ekumenski dokumenti:........................................................................................................................356 2. Ostala literatura:......................................................................................................................................................................360 2.1. knjige:...............................................................................................................................................................360 2.2. članci:................................................................................................................................................................362 2.3. izvještaji:......................................................................................................................................................... 366 O AUTORU..........................................................................................................................................................................................376

375


O AUTORU Ivan Macut rodio se 3. listopada 1981. u Vukovaru. Franjevačku klasičnu gimnaziju završio je u Sinju, a filozofsko-teološki studij pohađao je u Splitu na Katoličkome bogoslovnom fakultetu. Svečane je zavjete položio 10. rujna 2006. Za svećenika, na naslov Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, zaređen je 24. lipnja 2007. Dvije godine kasnije Uprava Provincije šalje ga na poslijediplomski studij iz međureligijskog dijaloga i ekumenske teologije u Rim. Godine 2009. upisao je specijalizaciju iz fundamentalne teologije – Znanosti o religijama – na Papinskom sveučilištu Lateran u Rimu gdje je 24. lipnja 2011. postigao stupanj licencijata. Od 2011. doktorand je na Papinskom sveučilištu Antonianum u Rimu sa specijalizacijom iz ekumenske teologije, a ujedno pohađa predavanja i radi istraživanja na Institutu za ekumenske studije u Veneciji. Obranio je doktorski rad 29. svibnja 2013. Od 2014. doktorand je na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Splitu – modul filozofija gdje je 20. studenoga 2015. godine obranio doktorski rad. Od 2016. profesor je na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu te predaje predmete iz ekumenske i fundamentalne teologije. Posebno se bavi ekumenskom teologijom, Scijentološkom crkvom te hrvatskom filozofijom u 20. stoljeću. Autor je više desetaka znanstvenih teoloških i filozofskih članaka i nekoliko knjiga. U izdanju Glasa Koncila do sada je objavio knjige: 1. Marija – naša majka, Zagreb, 2014. 2. Scijentološka „Crkva“, Zagreb, 2015. 3. Suvremeni ekumenski pokret – svjetske konferencije (1910. – 2013.), Zagreb, 2017.

376

Ivan Macut




Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.