HODOČAŠĆE - Putovanje prema svetome by Glas Koncila

Nikola Vranješ HODOČAŠĆE PUTOVANJE PREMA SVETOME Teologija i pastoral svetog putovanja

Nikola Vranješ HODOČAŠĆE PUTOVANJE PREMA SVETOME Teologija i pastoral svetog putovanja Glas Koncila, Zagreb, 2019. Nakladnik: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874 315; faks: 01/4874 319 E-pošta: prodaja@glas-koncila.hr www.glas-koncila.hr Za nakladnika: mons. Ivan Miklenić Biblioteka: Teološke rasprave i komentari. Knjiga 28 Recenzenti: Prof. dr. sc. Josip Šimunović Prof. dr. sc. Jadranka Garmaz Lektura: Doc. dr. sc. Jasna Gržinić Grafičko oblikovanje: Blaženka Matić Tisak: Og grafika d.o.o. Tiskano u siječnju 2019. ISBN 978-953-241-584-1 CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem. 001017687.

Nikola Vranješ

Hodočašće

Putovanje prema svetome Teologija i pastoral svetog putovanja

Glas Koncila Zagreb 2019.

predgovor »Pridošlice smo pred tobom, naseljenici kao svi naši očevi; naši dani na zemlji prolaze kao sjena…« (1 Ljet 29, 15). Ove riječi kralja Davida, koje izgovara pred Gospodinom, opisuju nam čovjekov profil. Doista, mi smo na putu i put je simbol našega života koji se ostvaruje kroz mnoge stvarnosti kao što su dolazak i odlazak, ulazak i izlazak, silazak i uspon, hodanje i stajanje. Od svog dolaska na pozornicu svijeta čovjek ide u susret novim ciljevima. Propituje se za zemaljske obzore i teži prema beskrajnima. Plovi uzduž rijeka i po morima, uspinje se na sveta brda na čijim se vrhovima zemlja susreće s nebom. Prolazi kroz vrijeme obilježavajući u njemu svete datume, shvaćajući rađanje kao ulazak u svijet, a smrt kao izlazak, da bi ušao u krilo zemlje i iz njezina krila bio uveden u Božje prostore. Doista, on je “homo viator“ – čovjek putnik, koji je žedan novih obzora, gladan mira i željan pravde. Traga za istinom, čezne za ljubavlju i otvoren prema apsolutnom i beskonačnom. Hodočašće biva jedan od znakova Kristovih učenika u svijetu. Ono je uvijek zauzimalo važno mjesto u kršćanskom životu. Tijekom povijesti kršćanin je polazio na put da bi slavio i učvršćivao svoju vjeru na mjestima koja ga podsjećaju na Gospodina ili na onima koja predstavljaju važ-

Nikola Vranješ

hodočašće ‒ putovanje prema svetome

ne trenutke u povijesti Crkve i čuvaju uspomene na izvanredne događaje Božjeg pohoda čovjeku. Dolazio je u svetišta u kojima se časti Majka Božja i u ona koja čuvaju živu uspomenu na svece koji su mu primjer. Čovjekovo hodočašće put je obraćenja. Ono je želja za intimnošću s Bogom. Na hodočašću vjernik-hodočasnik moli svoju povjerljivu molitvu s obzirom na duhovna i materijalna dobra. U tom smislu hodočašće je uvijek bilo čudesni dar milosti za Crkvu. Zato Crkva potiče svoje vjernike na hodočašća kako bi na njima doživjeli iskustvo duboke, stvarne i zrele vjere. Stoga, ovo vrijedno djelo našeg svećenika i profesora na našoj Teologiji, dr. Nikole Vranješa, jedinstveno je i novo djelo u pastoralu hodočašća i putovanja. Dr. Vranješ od uvodnog dijela do zaključka detaljno razrađuje sve važne aspekte hodočašća i hodočasnika. Usudio bih se reći i prvo je s obzirom na ovakav način pristupa temi, što će uvelike pomoći svećenicima, hodočasnicima i djelatnicima u pastoralu hodočašća da bolje razumiju i usvoje smisao organizacije i upućivanja na jedno sveto i drugačije putovanje koje nazivamo hodočašćem. Posebno bih istaknuo i uputio na prvi dio knjige u kojemu dr. Vranješ kao osoba otvorena i drugima i drugačijima govori o hodočašću i kod drugih kršćana, te židova i muslimana, te time pomiče granice koje vode prema jačanju dijaloga sa

predgovor

svakim čovjekom. Neka nam svako hodočašće pomogne u duhovnom rastu i životnom sazrijevanju, a prijatelju i autoru ove vrijedne knjige od srca čestitam, jer se je odvažio i odlučio staviti na papir ovo blago u obliku knjige, a svima nama na korist. mons. mr. sc. Matija Matičić, biskupski vikar za pastoral i povjerenik za hodočašća Riječke nadbiskupije

Uvod Život je putovanje. Ovozemaljska dimenzija života uključuje neprestalni hod od jednog postignuća do drugog, od polazišnog odredišta do određenog željenog cilja. Odnosi se to na ostvarivanje određenih ciljeva, ispunjavanje obveza, ali i provođenje odmora, trenutaka zajedništva i odmaka od svakodnevice. U svim životnim sastavnicama čovjek neprestano putuje od jedne točke života do druge. Sve to ukazuje na činjenicu da se ljudski život već na osnovnoj antropološkoj razini doista može i treba shvatiti kako veliko putovanje. Čovjek je bitno homo viator – čovjek putnik. U kršćanskoj perspektivi životno putovanje ima sasvim posebno značenje, sasvim posebno izvorište i cilj. To putovanje proistječe iz drugačijeg izvora koji čovjek ne otvara sam, već koji mu prethodi; koji mu je darovan. Mogućnost tog putovanja dar je od Boga. U kršćanskoj perspektivi životno putovanje zato poprima dimenziju hodočašća, putovanja prema Svetome, tj. dimenziju sasvim posebnog putovanja. Kao posebno, izričito željeno i poduzeto, hodočašće se pokazuje specifičnim elementom kršćanskog života koji mu upravo u dimenziji putovanja otkriva njegovu izvornu sastavnicu upućenosti na Boga. U tome se smislu prepoznaje njegova teološka vrijednost za osobu i za zajednicu.

Nikola Vranješ

hodočašće ‒ putovanje prema svetome

U kršćanskoj zajednici hodočašće predstavlja jedan od najstarijih, najočuvanijih i najupečatljivijih oblika pučke pobožnosti. Ono i danas predstavlja nezaobilazan element bogatog i osmišljenog pastoralnog djelovanja. U nekom se smislu upravo u praksi hodočašća ogledaju i isprepliću brojni važni elementi života Crkve. Tako hodočašće pokazuje stvarne sastavnice života i angažmana zajednice, njezinu životnost i sposobnost dohvaćanja konkretne stvarnosti današnjeg čovjeka, njezinu vjeru i način slavlja i tolike druge bitne elemente kršćanskog življenja. S druge strane, hodočašće predstavlja i nepresušni izvor nadahnuća za življenje i djelovanje Crkve. Ono omogućuje uvijek nova pojedinčna i zajedničarska iskustva života i vjere. Hodočašće podrazumijeva određenu antropološku bazu, ali je bitno određeno sidrištem vjere. Pastoral hodočašća stoga ima nezaobilazni cilj pomoći ostvarivanju hodočašća kao istinskog vjerskog putovanja. U ovoj knjizi imamo za temeljni cilj najprije ovo: ukazati na vjersko kršćansko izvorište hodočašća i na njegove temeljne sastavnice. Drugi je bitni cilj: ukazati na značenje hodočašća za kršćanski život općenito, a posebno za pastoralno djelovanje Crkve. Pritom pred očima imamo značenje i vrijednost prakse hodočašća u prvom redu u odnosu na najkonkretniju redovitu razinu pojavnosti Crkve, tj. na župnu zajednicu, ističući uz to da se bitni elementi hodočašća

uvod

mogu primijeniti i u odnosu na druge zajednice u Crkvi. Treći bitni cilj na koji se pokušava ukazati pozornost u ovoj knjizi jest bitna razlika hodočašća u odnosu na vjerski turizam i turizam općenito. Ovo je, naime, dimenzija koja u suvremenome pastoralnom okružju postaje sve izazovnijom. Zato je upravo u tom smislu nužno ukazati na važna razlikovanja. Iako je ova knjiga primarno posvećena teologiji i pastoralu hodočašća, govor o pastoralu turizma i vjerskog turizma poduzima se kako bi se uočilo tolike važne pastoralne poticaje i nadahnuća koja iz prakse hodočašća dolaze za svaki oblik istinski ljudskog putovanja, a vjerski turizam i turizam općenito predstavljaju neka od najvažnijih područja ljudskih kretanja i putovanja. Štoviše, u mnogim dijelovima svijeta turizam postaje ne samo sve važniji društveni fenomen već jedna od najvažnijih industrija tolikih država i društava. U odnosu na ove fenomene pastoralna pozornost Crkve ne smije uzmanjkati budući da je crkvena zajednica pozvana svoj pastoral razvijati u odnosu na sva očitovanja ljudskog života i angažmana i u svima njima nuditi poticaje iz evanđelja. Važna napomena koja čitanje ovoga djela zasigurno čini razumljivijim i u teološko-pastoralnom pogledu jasnijim sadržana je u činjenici da smo se odlučili fenomen hodočašća, kao i turizma i vjerskog turizma promatrati pod teološkopastoralnim vidom, tj. iz točno određene pasto-

Nikola Vranješ

hodočašće ‒ putovanje prema svetome

ralne perspektive Katoličke Crkve. Jasno je da se taj pothvat, u skladu sa suvremenim uvidima pastoralne teologije, može prikladno ostvariti samo u interdisciplinarnoj suradnji s drugim područjima teoloških istraživanja, kao i društvenih i humanističkih znanosti. No, ovo usmjerenje istraživanja i ova napomena čine se osobito važnim zato što se upravo zbog njih ne govori i ne tematizira pitanje religijskog turizma, koji zapravo pokriva sve odnosne feneomene u različitim religijskim tradicijama, a njihov sadržaj dotiče se pretežito u komparativnom smislu. Upravo zbog specifičnog kuta istraživanja ovdje je riječ o specifičnim temama hodočašća, turizma i vjerskog turizma iz perspektive motrišta katoličke pastoralne ili praktične teologije. U tome je pogledu izbog nazivlja i tema u njemu označenih sasvim logičan.

1. KRŠĆANSKI ŽIVOT KAO PUTOVANJE 1.1. Od antropološkog do teološkog značenja životnog putovanja Već na antropološkoj razini život se može shvatiti kao putovanje, kao neprestano otvaranje, a ponekad i zatvaranje, pred novim horizontima koji se prepoznaju u mnoštvu različitih povezanosti, izazova, obveza, dužnosti i sl. Gledano povijesno, jedno od prvotnih i ključnih iskustava za uspjeh i širenje ljudske vrste bila je upravo sposobnost promjene mjesta boravka u pogledu poboljšanja individualnih i kolektivnih uvjeta života. U tome smislu na poseban je način karakterističan fenomen nomadizma koji je osobito bio vezan za razvitak sakupljačkog, a kasnije i proširivanje poljodjelskog načina življenja.1 No, od tih prvotnih i temeljnih elemenata putničkog načina pristupa životu koji su vezani više za najosnovnije potrebe čovjeka, kao što je ona potrage za hranom i zaštitom, fenomen nomadizma, tj. promjene mjesta boravka i putničko-tragalačkog načina pristupa življenju postaje tipično kulturalnim elementom; putovanje iz različitih motiva postaje ključnim izričajem ljudske kulture. Njegovi se motivi sve 1

Usp. Giuseppe SCARVAGLIERI, Aspetti socio-pastorali del pellegrinaggio, u: Liberio ANDREATTA – Francesco MA R INELLI, (ur.), Il pellegrinaggio - via della nuova evan gelizzazione, PIEMME, Casale Monferrato (AL), 1993., 190.

Nikola Vranješ

hodočašće ‒ putovanje prema svetome

više tiču stambenih, ali i vojnih, diplomatskih, ekonomskih, zdravstvenih i drugih pitanja. S vremenom putovanje poprima i oznake istraživalačkog pohtvata u nepoznate zemlje i krajeve, zatim onih pothvata koji su poduzimani s namjerom osvajanja i osnivanja novih gradova, kraljevstava, zona utjecaja i dr. Na taj je način putovanje bitno pridonijelo širenju i razvitku cijelih civilizacija. Pored tipično kršćanskih hodočasničkih putovanja u srednjemu vijeku i posebice početkom novoga vijeka, putovanja će se potom razvijati osobito u smislu istraživanja i koloniziranja novih krajeva, ali i u smislu razvitka znanosti, tehnike i sl. 2 U novije doba turizam će postati također jedinim od važnih motiva čovjekovih putovanja. Putovanje, gledano socio-antropološki, nije samo izričaj ljudske prostorno-vremenske uvjetovanosti u ovozemnim okvirima života, već je ono i element simboličkog značenja za čovjeka i to na svim važnim razinama življenja. Naime, i onda kada ne putuje fizički, tj. kada nije u pokretu u prostornom smislu, čovjek je neprestano u pokretu u unutarnjem, psihičkom, intelektualnom i duhovnom pogledu. Upravo u tim dimenzijama simboličko značenje životnog putovanja dolazi posebice do izražaja. Zapravo, za sam uspjeh ljudske vrste od samih početaka ključna je 2

Usp. Carlo TROMBETTA, Aspetti psicologici del pelle grinaggio, u: Liberio ANDREATTA – Francesco MARINELLI, (ur.), Il pellegrinaggio - via della nuova evangelizzazione, 232.

Nikola Vranješ

hodočašće ‒ putovanje prema svetome

2.7. Hodočašće i pastoral kulture Hodočasnička putovanja u mnogim su segmentima pridonijela razvitku područja crkvenog djelovanja koje se naziva pastoralom kulture,160 a u nekim su vidovima i u nekim mjestima bila odlučujuća za to područje.161 Papa Benedikt XVI. u jednom je svom govoru u Santiago de Compostelli 2010. godine, istaknuo upravo značenje hodočašća za stvaranje istinske kulture susreta s braćom i sestrama, te služenja u ljubavi.162 Hodočašće je tako prepoznato i još jednom istaknuto kao iskustvo istinske inkulturacije vjere i uobličavanje nove kulture prožete kršćanskim vrijednostima. To se tiče iskustva samih hodočasnika, ali se odnosi i na živote ljudi koji žive u hodočasničkim mjestima ili duž hodočasničkih putova u susretu s hodočasnicima. Elementi su te kulture već i istaknuti primjeri gostoljubivosti i skrbi za bližnje koje su kršćanska hodočašća poticala u gotovo svim hodočasničkim mjestima, kao što su gostinjici, hospiciji, ubožnice i sl. Hodočašće potiče kulturu solidarnosti. Upoznavanje Božje prisutnosti i Božje riječi, susret s braćom i sestrama u vjeri, procesija i molitva u svetištu nude uvijek nove poticaje za istinsko 160 O značenju pastorala kulture više vidi u: Nikola VRANJEŠ, Pastoral danas. Izabrane teme iz pastoralne teologije, Glas Koncila, Zagreb, 2013., 313-341.

161 Usp. Paolo ASOLAN, Il santo viaggio. Appunti di pastorale del pellegrinaggio, 57-59. 162

134

Navedeno prema: Isto, 113.

2. Hodočašće kao sveto putovanje

življenje vjere kroz konkretne oblike zauzimanja za najpotrebnije. Na taj se način stvara jedna nova kultura solidarne odgovornosti za bližnje. 2.7.1. Nadahnuće kulture dobrotvornosti Put vlastitog povratka Bogu, kao što je već istaknuto, nužno prolazi životima drugih ljudi, tj. kroz obnavljanje i pomirenje međuljudskih odnosa i povezanosti.163 Stoga sva autentična vjerska iskustva kao logičan ishod imaju upravo razvitak kulture kršćanske dobrotvornosti, kao što to svjedoči cijela povijest kršćanskog Karitasa. I hodočašće kao autentično duhovno iskustvo trebalo biti biti nadahnuće i poticaj zauzetom angažmanu oko kršćanske dobrotvornosti u mjestima u kojima hodočasnici redovito žive i djeluju (usp. HVJ 38). Stoga, razmatrajući prilog prakse hodočašća pastoralu kulture nužno treba staviti poseban naglasak na njegov doprinos kulturi dobrotvornosti i to osobito danas u raširenoj društvenoj kulturi zaborava i individualizma. 163

GE, br. 135: »Bog je neprolazna novost. Ona nas neprestano potiče da iznova krenemo na put i iziđemo izvan onoga što nam je poznato, prema periferijama i granicama. Ona nas vodi tamo gdje je čovjek najranjiviji i gdje ljudska bića, ispod privida površnosti i konformizma, nastavljaju tražiti odgovor na pitanje smisla života. Bog se ne boji! On je neustrašiv! On uvijek nadilazi naše sheme i planove. Ne boji se periferija, on sâm je postao periferija (usp. Fil 2, 6-8; Iv 1, 14). Zato, ako se usudimo poći na periferije, tamo ćemo ga naći: on će već biti tamo. Isus nas prethodi u srcu tog brata, u njegovom ranjenom tijelu, u njegovu potlačenom životu, u duši u kojoj vladaju duboki očaj i tama. On je već tamo.«

135

Nikola Vranješ

hodočašće ‒ putovanje prema svetome

Nadahnuća za doprinos kulturi dobrotvornosti hodočasnici mogu usvojiti na različite načine. Svetišta i ostala hodočasnička mjesta vezana su za likove svetaca koji su na različite načine pridonosili upravo ovoj kulturi. Susret s mjestima u kojima su živjeli, te s načinom kršćanskog zauzimanja i svetosti izravno je svjedočanstvo i poticaj hodočasnicima za nasljedovanje. K tomu, brojni pisani materijali, kao i katehetski nagovori i poruke, homilije i ostali oblici kršćanskog naviještanja s kojima mogu doći u doticaj tijekom hodočašća po sebi nude mnoštvo prilika za promišljanje o osobnom i zajedničarskom dobrotvornom angažmanu. Na taj način hodočašće po sebi postaje i svojevrsna škola kršćanske dobrotvornosti s izravnim plodovima za zajednice u kojima hodočasnici redovito djeluju.

2.8. Hodočašće i nova evangelizacija Hodočašće je uvijek jedinstvena evangelizacijska prilika, bolje rečeno istinsko teološko mjesto koje nudi priliku aktualizacije mnoštva evangelizacijskih impulsa.164 Ono predstavlja istinski kai ros suvremenog pastorala.165 Iskustvo hodočašća redovito je privlačno širem krugu vjernika od kojih mnogi nisu redoviti praktikanti vjere. U hodo164

Usp. Liberio ANDREATTA, Fondamento eucaristico del pellegrinaggio cristiano, 8. 165

Usp. Đuro HRANIĆ, Kamo hodočastimo?, u: Vjesnik Đakovačke i Srijemske biskupije, CXXV (1997.), 7-8, 433.

136

2. Hodočašće kao sveto putovanje

čašće se uključuju ljudi različite dobi; uključuju se cijele obitelji. Tako ovo putovanje postaje prilikom za izmjenu tolikih i tako različitih životnih i vjerskih iskustava koja, uz prikladno pastoralno vodstvo, itekako mogu biti osvjetljena svjetlom evanđelja i prevrjednovana u istinskom kršćanskom smislu. Gornji uvidi ukazuju na činjenicu da je jedan od bitnih i temeljnih ishoda prakse hodočašća za pojedine vjernike kao i za vjerničke zajednice zasigurno obnovljeno sudjelovanje u djelu evangelizacije u Crkvi i u svijetu. Naime, cilj hodočasničkog putovanja nipošto ne može biti isključivo vlastito posvećenje, jer ono neizostavno uključuje i pomoć i pridonošenje posvećenju braće i sestara u vjeri, te posvećenju svijeta.166 Zato je sudjelovanje u evangelizaciji jedan od ključnih ciljeva hodočašća i zapravo pokazatelj vjerničke zrelosti koja se hrani, među ostalim, i tom praksom. Hodočašće ima za cilj ponovni, svježi i iskreni susret s Bogom, a cilj tog susreta je poslanje naviještanja evanđelja, upravo po uzoru na Isusa (usp. GE 136). No, s obzirom na navedene činjenice treba istaknuti da je obnovljeno sudjelovanje u evangelizaciji u svijetu, ali i u samim vjerničkim zajednicama u Crkvi jedan je od najvećih izazova u odno166

Usp. Cesare NOSIGLIA, La nuova evangelizzazione, »cammino di gioia«, u: Liberio ANDREATTA – Francesco MAR INELLI, (ur.), Il pellegrinaggio - via della nuova evan gelizzazione, 142.

137

Nikola Vranješ

hodočašće ‒ putovanje prema svetome

su na praksu hodočašća danas, imajući osobito u vidu utjecaj napasti privatizacije vjerskog života. Radi se o izazovu koji nipošto nije tek površno pitanje pastoralne prakse, već koji po sebi ukazuje na potrebu istinske teološko-pastoralne revalorizacije hodočašća u odnosu na život i djelovanje Crkve.167 Naime, crkvena zajednica neće moći na istinski način biti u mogućnosti u sebi obnavljati praksu hodočašćenja u smislu pridonošenja novoj evangelizaciji ukoliko ta praksa u odnosu na Crkvu samu ne doživi istnisko unutarnje prevrjednovanje, tj. ponovno valoriziranje polazeći od njegovog duboko teološkog obrazloženja. Pritom se ne smije smetnuti s uma činjenica da kršćansko hodočašće nema oznaku obvezatnosti kakvu imaju slične prakse u npr. židovstvu ili u islamu. No, to ne umanjuje pastoralnu vrijednost i duhovno-pastoralni doprinos prakse hodočašća za kršćanski život i posvećenje. Prvi važan element spomenute revalorizacije hodočašća svakako bi trebalo biti obnovljeno vrjednovanje simboličke reprezentativnosti hodočašća u odnosu na svjedočansto kršćanskoga životnog putovanja prema nebeskoj domovini pred svijetom.168 Svjedočenje hodočasničke dimenzije života i nada u buduću eshatološku preobrazbu svijeta i čovjeka od ključnog su značenja za do167 Usp. Giovanni IAMMARRONE, Riflessione teologica sul pellegrinaggio, 160. 168

138

Usp. Isto, 161-162.

2. Hodočašće kao sveto putovanje

prinos kršćana životu svijeta. U tome je pogledu prikladno organizirano i istinski duhovno-pastoralno ostvarivano hodočašće pravi znak te nove stvarnosti i poticaj za nasljedovanje jednog drugačijeg stila života. Budući da je pitanje evangelizacije uvijek pitanje simboličke reprezentacije kršćanstva u svijetu, hodočašće kao znak putovanja prema kraljevstvu itekako treba biti jednim od njezinih bitnih izričaja.169 No, preduvjet za ostvarivanje istinske simboličke reprezentacije kršćanske vjere kroz praksu hodočašća i s time drugi važan čimbenik evangelizacijske revalorizacije hodočašća danas je njegova unutarnja evangelizacijska obnova u istinskom misionarskom pogledu. Drugim riječima, hodočašće će poslužiti pravoj evangelizaciji tek kada bude odmaknuto od površnih i pogrješnih motiva i oslobođeno od elemenata tek monumentalnostatične povijesne naravi koji više skrivaju nego što otkrivaju njegovo pravo značenje. U tome je pogledu treći važan čimbenik evangelizacijske revalorizacije hodočašća njegovo temeljno i istinsko misionarsko uobličenje. Hodočašće, kao i toliki drugi elementi pastoralnog izričaja crkvenog života, treba biti uklopljeno u okvir novog nastojanja Crkve oko misionarskog izlaska u svijet. A jedan od krajnjih ishoda prakse hodočašća s obzirom na konkretni pastoral, među 169

Usp. Isto, 163.

139

Nikola Vranješ

hodočašće ‒ putovanje prema svetome

ostalim, trebalo bi predstavljati uvijek obnavljano nastojanje oko kreativnosti i inovativnosti u pastoralu. Povezanost hodočašća i nove evangelizacije trebala bi, dakle, biti i izvorom novih oblika kreativnosti u evangeizacijskom i ukupnom pastoralnom djelovanju Crkve. 2.8.1. Na temeljima doprinosa pape Franje Uviđanje značenja prakse hodočašća u Crkvi za evangelizaciju danas važno je sagledati i kroz poseban doprinos pape Franje u pogledu obnovljenog misionarskog izlaska Crkve u suvremeni svijet. Potrebu takvog izlaska Papa je osobito istaknuo u apostolskoj pobudnici Evangelii gaudium (usp. EG 1, 20, 23-24, 49 i dr.). Ovdje ta činjenica i s njom povezane određene važne evangelizacijske teme u odnosu na hodočašće bivaju istaknute zato što evangelizacijski izlazak Crkve u svijet uvijek je i određeno hodočašćenje putevima toga svijeta u smislu pronošenja Radosne vijesti i očitovanja Božje ljubavi. Zato su uvidi vezani za novi misionarski izlazak Crkve u svijet po sebi usko povezani s promišljanjima o dubokom značenju hodočašća za Crkvu. S obzirom na ove teme najprije valja istaknuti činjenicu da se Papa postavlja vrlo realno u pitanju evangelizacijskih mogućnosti današnjih kršćana i stoga osobito biva istaknuta potreba njihove prvotne evangelizacije kako bi sami mogli

140

ZAKLJUČAK Hodočašće, turizam i vjerski turizam predstavljaju različite oblike putovanja koji su, svaki na svoj način, poziv pastoralnoj odgovornosti Crkve na zauzetu i kompetentnu prisutnost i odgovorno djelovanje. Hodočašće je u tome pogledu sasvim specifično i u nekom smislu prvotno područje odgovornosti i nadahnuća kao posebni oblik djelovanja Crkve. No, i u odnosu na druga dva, kao i na tolike ostale elemente ljudske mobilnosti, crkvena je zajednica, osobito danas, pozvana razvijati različite oblike kvalitativne pastoralne zauzetosti. Svi oni imaju svoje specifične oznake, svoje vlastite zahtjevnosti i osobita određenja. U nekim organizacijskim elementima ovi se oblici ljudskog kretanja dodiruju. No, njihove su nosive motivacije i ciljevi bitno različiti. Hodočašće, u nekom pogledu, predstavlja najkarakterističniji oblik vjerskog putovanja koji u sebi nosi niz poticaja za aktualiziranje dimenzije vjere i u drugim naznačenim oblicima putovanja. Ako bi bilo moguće sažeti poticaje izražene u ovoj knjizi u smislu obnovljenog pastorala hodočašća, možda bi kao jedan ključni objedinjujući element trebalo istaknuti unapređenja ovog vida pastorala u Crkvi danas kroz promicanje istinske kulture hodočašća. U ovoj su knjizi istaknuti bitni elementi teološke, povijesne i pastoralne

191

Nikola Vranješ

hodočašće ‒ putovanje prema svetome

naravi s obzirom na hodočašće. No, temeljni je cilj ukazati na njegovu aktualnu pastoralnu važnost i na elemente njegovog unapređenja danas. Konačni je cilj svega toga hodočašće učiniti još privlačnijim pastoralnim oblikom djelovanja, te duhovno i evangelizacijski što plodonosnijim u životima osoba i zajednica. Dobro je upravo taj cilj na sažeti način predstaviti kroz potrebu obnove istinske kulture hodočašća koja će ovakvo putovanje iznova prezentirati cijeloj Crkvi kao posebnu prigodu vjerskog života, te iznimnu priliku za novu evangelizaciju. U tome je pogledu posebno važno istaknuti poveznice hodočašća i crkvenog zajedništva, zatim njegovo značenje u prostornovremenskom pogledu ostvarivanja života, njegov prinos kvaliteti života, izgradnji crkvene gostoljubivosti i općenito djelovanju zajednice, osobito one župne i dr. Kako bi to sve bilo prikladnije ostvarivo u ovome vremenu važno je suočiti se i s nekim većim izazovima i opasnostima u praksi pučke pobožnosti, koje je hodočašće eminentni dio. Turizam je vrlo prisutan, a kod vrlo širokog kruga suvremenih ljudi i neizostavan segment života. U današnjem svijetu kvaliteta života se, u određenom pogledu, mjeri i kroz mogućnost uključivanja u turistička kretanja. Tako važan fenomen sve je snažniji poziv odgovornosti Crkve da kroz pastoral turizma neprestano nudi svjetlo evanđelja u pogledu osvjetljavanja pozitvnih sa-

192

zaključak

stavnica toga oblika kretanja, te osobito da traži putove dijaloga i suradnje sa svim njegovim dobronamjernim sudionicima. U pogledu prinosa razvitku turizma koji će odgovarati integralnoj viziji čovjeka i koji će poštovati sve važne vrjednote ljudske kulture, uključujući i one religijske, važno je istaknuti djelovanje na nekoliko područja koja su sva određena dijaloškom dinamikom. Kršćani su pozvani na dijaloški način osobito pridonositi zajedničkom djelovanju oko proširenja skrbi za prirodna i kulturna dobra, porastu prijateljstva, razumijevanja i tolerancije u društvu, ekumenskom i međureligijskom dijalogu, te osobito skrbi za napredak ukupne ekološke svijesti i djelovanja u skladu s njom. Sva ta područja na sebi svojstven način odražavaju zahtjevnosti, ali i prednosti dijaloškog angažmana svih društvenih čimbenika, pa tako i onih crkvenih. Danas se osobito ovo posljednje – područje zaštite stvorenog i ekološki angažman – sve više nameće kao jedno od najaktualnijih i najosjetljivijih područja djelovanja u tome pogledu kada je u pitanju turizam. Vjerski turizam izdvaja se kao posebni oblik kretanja u odnosu na turizam kao takav, ali i u odnosu na hodočašće kao specifično vjersko putovanje. U širim slojevima crkvene zajednice danas ovaj oblik putovanja postaje sve popularniji. Budući da su njegove motivacije najčešće na granici između onih tipično hodočasničkih, ali i onih

193

Nikola Vranješ

hodočašće ‒ putovanje prema svetome

bitno turističkih, pastoral vjerskog turizma nužno je profilirati kao osobit i kvalificiran oblik djelovanja koji će omogućiti dostatno i prikladno angažiranje Crkve, osobito u pogledu aktualiziranja elemenata nove evangelizacije u ovakvom obliku putovanja. To je tim važnije uzme li se u obzir činjenica da se u različite oblike putovanja pod vidom vjerskog turizma, kao što su različiti izleti s vjerskim sadržajem, posjete određenim kulturnim i vjerskim znamenitostima, boravak u vjerskim kućama za odmor i sl., uključuje sve veći broj ljudi koji nemaju uvijek snažne vjerske motivacije, ali imaju dostatnu vjersku otvorenost za rast i napredak u vjeri. U tome pogledu područje vjerskog turizma predstavlja izniman prostor za evangelizacijsko djelovanje. Pritom je važno usvojiti i brojne poticaje i nadahnuća koja dolaze iz područja pastorala hodočašća, te sve koji su otvoreni za ovaj drugi oblik putovanja uputiti na njega i njegove dinamizme produbljivanja vjerskog života. Ova knjiga zamišljena je kao svojevrsni doprinos promišljanjima o pastoralu hodočašća, turizma i vjerskog turizma u cilju zauzetijeg pastoralnog angažmana, osobito u pogledu nove evangelizacije. Tako široka područja promišljanja i djelovanja kao što su navedeni oblici pastorala daleko nadilaze mogućnosti teološko-pastoralnog razlučivanja koja su ovdje iznesena. Stoga ovdje napisano treba shvatiti više kao poticaj za produbljivanje poznavanja i razlučivanja izdvojene tematike,

194

zaključak

a manje kao pokušaj njezine iscrpne obrade. Za nadati se je da će promišjanja ovdje iznesena pomoći teološko-pastoralnoj disciplini u produbljivanju tematike, ali i konkretnoj pastoralnoj praksi i svim njezinim zauzetim sudionicima u pogledu njezine stalne obnove i unapređenja.

195

LITERATURA Dokumenti crkvenoga učiteljstva BENEDIKT XVI., Caritas in veritate – ljubav u istini. Enciklika o cjelovitome ljudskom razvoju u ljubavi i istini upućena biskupima, prezbite rima, đakonima, posvećenim osobama, vjernici ma laicima i svi ljudima dobre volje, Kršćanska sadašnjost, Dokumenti 158, Zagreb, 2010. BENEDIKT XVI., Deus caritas est – Bog je ljubav. Enciklika biskupima, prezbiterima i đakonima, posvećenim osobama i svim vjernicima laici ma o kršćanskoj ljubavi, Kršćanska sadašnjost, Dokumenti 143, Zagreb, 2006. FRANJO, Misericordiae vultus – Lice milosrđa. Bula najave izvanrednog jubileja milosrđa, Kršćanska sadašnjost, Dokumenti 168, Zagreb, 2015. FRANJO, Misericodria et misera. Apostolsko pi smo Svetoga oca Franje na zaključenju izvan rednog jubileja milosrđa, Kršćanska sadašnjost, Dokumenti 175, Zagreb, 2017. IVAN PAVAO II., Obiteljska zajednica – Familiaris consortio. Apostolska pobudnica o zadaća ma kršćanske obitelji u suvremenom svijetu, Kršćanska sadašnjost, Dokumenti 64, Zagreb, 2 1997. I VA N PAVAO I I ., Re d e mpt or i s m at e r – Otkupiteljeva majka. Enciklika o Blaženoj

197

KAZALO IMENA A Alcamo, G. 167 Asolan, P. 26, 27, 30, 49, 50, 71, 80, 94, 103, 111, 114, 116, 125, 134, 184, 199, 200, 201, 202, 204, 205, Sv. Augustin 44, 65 B Baccarini, E. 48, 200 Benedikt XVI., papa 75, 134, 197 Bo, V. 200 Bonicelli, C. 39, 200 C Castellani, I. 39, 200 Cerović, Z. 36, 119, 200 Cipriani, R. 33, 69, 200 Costa, C. 26, 27, 48, 50, 80, 111, 114, 199, 201, 204, 205 Crnčević, A. 79, 82, 127, 200 Č Čekolj, Ž. 31, 34, 53, 200 D Dattrino, L. 64, 65, 66, 201 Di Palma, G. 32, 33, 34, 41, 49, 51, 53, 55, 59, 70, 113, 201

209

Nikola Vranješ

hodočašće ‒ putovanje prema svetome

F Falanga, G. 32, 33, 34, 41, 49, 51, 53, 55, 59, 70, 113, 201 Forest, J. 103, 108, 201 Franjo, papa 9, 10, 74, 75, 77, 82, 90, 97, 103, 145, 146, 149, 165, 168, 170, 197, 203 G Gallo, L. A. 92, 151, 201 Gherardini, B. 90, 201 Goffi, T. 105, 205 Grillo, A. 80, 87, 98, 101, 104, 107, 201 H Hranić, Đ. 37, 136, 202 I Ivan Pavao II., papa 10, 61, 62, 74, 75, 84, 143, 197 K Klostermann, F. 105, 204 L Lanza, S. 23, 102, 202 Lenić, I. 127, 129, 202 M Manes, R. 95, 203 Marijanović, L. 47, 57, 127, 203

210

kazalo imena

Marinelli, F. 17, 18, 33, 45, 61, 63, 64, 90, 108, 137, 199, 200, 201, 202, 203, 204, 206 Matičić, M. 7 Mazza, C. 28, 39, 69, 72, 81, 99, 105, 110, 172, 182, 185, 203 N Nosiglia, C. 137, 203 P Pavao VI., papa 73, 198 Pažin, I. 85, 86, 110, 206 Peradotto, F. 39, 200 R Rahner, K. 105, 204 Rebić, A. 32, 33, 35, 39, 40, 42, 52, 56, 66, 70, 74, 78, 129, 130, 200, 202, 203, 204, 205, 206, 207 Renzo, L. 114, 117, 131, 184, 201, 204 Ruini, C. 27, 63, 124, 131, 204 S Scarvaglieri, G. 17, 56, 69, 116, 204 Schauerte, H. 105, 204 Schild, H. 105, 205 Scognamiglio, E. 32, 33, 34, 41, 49, 51, 53, 55, 59, 70, 113, 201 Srakić, M. 121, 205 Spadaro, A. 48, 86, 98, 205 Stringer, C. 19, 20, 205

211

Nikola Vranješ

hodočašće ‒ putovanje prema svetome

Š Šagi, B. Z. 107, 129, 205 Šantić, J. 78, 205 Šimić, J. 66, 72, 206 Šimunović, M. 85, 86, 89, 110, 206 T Trombetta, C. 18, 206 V Vojnović, T. 130, 206 Vranješ, N. 6, 42, 62, 134, 141, 154, 155, 161, 206, 207, 213, 214 Vučković, A. 121, 207 Vukonić, B. 155, 207 Vulić, B. 128, 207 Z Zanketić, P. 36, 119, 200 Zovkić, M. 42, 57, 63, 64, 65, 104, 207

212

IZ RECENZIJA Prof. dr. sc. Josip Šimunović U ovoj knjizi promišlja se o važnom segmentu vjerničkog očitovanja, a s njime i o nezaobilaznom pastoralnom djelovanju Crkve. Riječ je o hodočašću kao jednom od najstarijih, najočuvanijih i najupečatljivijih oblika pučke pobožnosti te osmišljenom pastoralu hodočašća. Mnogi vjernici tijekom svoga života hodočaste u razna hodočasnička mjesta, bilo u vlastitoj zemlji, bilo u inozemstvo. Sa sobom nose svoje nakane, molitve, zavjete, očekivanja, životne situacije, doživljaje, vjernička iskustva, susrete... Knjiga doc. dr. sc. Nikole Vranješa može itekako dobro pomoći čovjeku hodočasniku da se što bolje pripremi za odlučeno određeno hodočašće, da hodočašće doživi u svoj svojoj punini i bitnim dimenzijama te da se nakon hodočašća vrati u vlastitu vjersku i općeljudsku svakodnevicu, obogaćujući je plodovima hodočašća. Nadalje, knjiga pomaže i onima koji organiziraju hodočašća, da u samoj organizaciji koja je slojevita, skladno, planiranjem i programiranjem osmisle pastoralnu, katehetsku i evangelizacijsku dimenziju hodočašća koje će pridonijeti izgradnji hodočasnika u njihovoj ljudskoj i vjerničkoj stvarnosti. U uvodu knjige autor iznosi motivaciju i ciljeve pisanja knjige. Glavni cilj je »ukazati na vjer213

Nikola Vranješ

hodočašće ‒ putovanje prema svetome

sko kršćansko izvorište hodočašća i na njegove temeljne sastavnice« (str. 14). Drugi bitni cilj je »ukazati na značenje hodočašća za kršćanski život općenito, a posebno za pastoralno djelovanje Crkve« (Isto.). Autor promišlja značenje i vrijednosti prakse hodočašća u odnosu na župnu zajednicu, premda se elementi razmišljanja mogu primijeniti i na druge zajednice u Crkvi. I treći bitni cilj ove knjige jest ukazivanje na bitno razlikovanje »hodočašća u odnosu na vjerski turizam i turizam općenito« (str. 15). Istaknuti ciljevi vidljivo se postižu razvijanjem tema u poglavljima knjige. Knjiga Hodočašće – putovanje prema Svetome. Teologija i pastoral svetog putovanja autora doc. dr. sc. Nikole Vranješa vrijedno je djelo koje obogaćuje pastoralno-teološku misao u Republici Hrvatskoj. Vjernici u Republici Hrvatskoj još uvijek rado hodočaste u različita svetišta i prošteništa. Možda broj onih koji hodočaste nije više onaj koji se pamti iz nekih prijašnjih vremena, no ne može se reći da nema interesa za hodočašća. Vjernici nose obilježja vremena u kojem žive, a ta obilježja utječu i na odluku odlaska na hodočašće. U prijašnjim vremenima župna zajednica je imala veliku ulogu organiziranja hodočašća. Danas vjernici mogu sami otići na hodočašće, bilo u vlastitom aranžmanu, bilo u ponudama raznih organizacija, udruga i turističkih agencija. Bilo kako bilo, hodočašća su jedan od putova ostvarivanja

214

iz recenzija

pastoralnog djelovanja u župnoj zajednici. U knjizi su istaknute, kako piše sâm autor »bitni elementi teološke, povijesne i pastoralne naravi s obzirom na hodočašće« (str. 191 - 192). Župna se zajednica ne bi smjela odreći organiziranja hodočašća jer je ono uvijek imalo pastoralnu važnost. Ne vidi se valjani razlog zašto bi župna zajednica odustajala organizirati hodočašća unatoč datostima suvremene svakodnevice i obilježenostima čovjeka u njoj. Knjiga je pozitivno intonirana tako da se na njezinim stranicama mogu iščitati poticaji da se hodočašća učine još privlačnijim oblikom pastoralnoga djelovanja koji će donositi duhovne i evangelizacijske plodove u životima osoba i zajednica. Hodočašće nije samo neko određeno putovanje. Hodočašće je jedan projekt koji se ostvaruje prije odlaska na samo hodočašće potrebnom pripremom u župnoj zajednici ili zajednici koja organizira hodočašće (nad/biskupijska, redovnička, i dr.). Hodočašće se ostvaruje na samom hodočašću svojim programom te ne završava povratkom s hodočašća. Odjeci hodočašća trebali bi naći svoje djelatno i svjedočko obilježje ostvarujući promjenu kvalitete života hodočasnika. Na to knjiga itekako potiče! Republika Hrvatska turistička je zemlja. Na stranicama knjige može se osjetiti snažan poziv svima u Crkvi u Republici Hrvatskoj da se kroz pastoral turizma neprestano nudi svjet-

215

Nikola Vranješ

hodočašće ‒ putovanje prema svetome

lo evanđelja, da se iskoriste sve pozitivne strane turizma te da se traže putovi dijaloga i suradnje sa svim dobronamjernim sudionicima u turizmu. Kada se razmišlja o turizmu, ne mogu se zaobići ni misli o pastoralu vjerskog turizma. Autor poziva da se pastoral turizma profilira »kao osobit i kvalificiran oblik djelovanja koji će omogućiti dostatno i prikladno angažiranje Crkve, osobito u pogledu aktualiziranja elemenata nove evangelizacije u ovakvom obliku putovanja« (str. 194). Nakon svega rečenoga, vidljivo je da su mnogobrojni adresati knjige. Knjiga može obogatiti studentice i studente teoloških učilišta, svećenike, redovnike, redovnice i vjernike laike koji organiziraju hodočašća u svojim zajednicama, te hodočasnike koji će pronaći vrijedne i korisne poticaje za oplemenjivanje vlastita hodočašća. Svakako ne smije se zaboraviti i na djelatnike u raznim turističkim zajednicama kao i u svim sektorima turizma. Knjiga kao vrijedna izborna literatura može se koristiti i na određenim kolegijima Fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu. Čitanjem knjige dobivaju se mnoge ideje kvalitetnijeg osmišljavanja i ostvarivanja pastorala hodočašća, turizma i vjerskog turizma. Napisano u knjizi može se uistinu primiti i shvatiti »kao poticaj za produbljivanje poznavanja i razlučivanja izdvojene tematike, a manje kao pokušaj njezine iscrpne obrade« (str. 194-195). U prilog tome, dovoljno je istaknuti činjenicu da knjiga dobro

216

iz recenzija

dođe kao temelj u osmišljavanju/stvaranju kateheza prije, za vrijeme i nakon hodočašća. Ako hodočašće traje nekoliko dana, ne vidimo preprjeku da se neki od sadržaja knjige ne iskoriste i na samim hodočašćima! Treba spomenuti da su još 2000. godine hrvatski biskupi u dokumentu Župna kateheza u obnovi župne zajednice predložili osnivanje živog vjerničkog kruga pod nazivom Zajednica na putu. Taj živi vjernički krug okuplja određene skupine djece, mladih i odraslih koji se katehiziraju posebnim programima na putovanjima, hodočašćima i izletima. Zajednica na putu i ova knjiga mogu stvoriti odličnu simbiozu.

217

Nikola Vranješ

hodočašće ‒ putovanje prema svetome

Prof. dr. sc. Jadranka Garmaz U ovoj knjizi na 224 stranice u tri poglavlja autor obrađuje temu hodočašća iz područja praktične teologije odnosno pastoralno teološke znanosti. Naslov knjige više je nego aktualan u današnjem hrvatskom kontekstu. Naime, Hrvatska je zemlja hodočasnika, ali i zemlja u koju hodočaste mnogi. Hrvatski vjernici barem jednom godišnje polaze na hodočašća u obližnja marijanska svetišta. Zbog toga je naslov više nego potreban širokom čitateljstvu. Autor pomno, istančano objašnjava terminologiju i ulazi u opsežnu i kompleksnu temu hodočašćenja. Pri tome autor kroz tri poglavlja obrađuje temu. U prvom poglavlju obrađuje antropološku potrebu čovjeka za Svetim. Čovjek je tragač Svetoga, on u sebi posjeduje snagu za traganjem, traženjem Svetoga. Iz toga se rađa potreba hodočašćenja koja u našem narodu poprima široke razmjere i bilježi dugu tradiciju. U drugom poglavlju autor pristupa temi iz povijesne, biblijske, sakramentalne i pastoralne perspektive. Hodočašće ima biblijske korijene, posvećuje prostor i vrijeme, povećava kvalitetu života. Hodočašće obnavlja župno zajedništvo i pomaže u evangelizaciji. Osobito se hodočašće mladih pomno istražuje te autor njemu posvećuje posebnu pozornost tvrdeći kako hodočašćem mladi mogu »pronaći nove motivacije za dublje redovito povezivanje s crkvenom zajednicom.«

218

iz recenzija

Treće poglavlje obrađuje temu turizma i vjerskog turizma. Ovo je poglavlje vrsta duboko teološkog sondiranja pojma i fenomena turizma. Zanimljivo je da autor taj fenomen promatra kao integrativnu činjenicu spajanja i upoznavanja naroda i kultura: »Turizam je, k tomu, jedan od snažnih oblika međuljudske integracije koji predstavlja dobru protutežu naglašenom postmodernom nagnuću za individualizacijom života. Stoga se, polazeći već s te antropološke matrice njegove unutarnje dinamike treba usmjeravati prema globalnoj povezanosti s cijelim stvorenjem.« Vjerski je turizam vrlo različit od profanog po vjerskoj intenciji i obilježju traganja za obnovljenim duhovnim životom, po snazi Duha Svetoga s kojom se vjernik želi obogatiti i osnažiti te nanovo obnoviti i svoj stil života. Stoga je ovo treće poglavlje osobito bogato idejama za pastoralno djelovanje i evangelizaciju. Bogatstvo putovanja, turističkog odlaska, obilaska ili odmora više je nego dobrodošlo u čovjekovu životu i toga je autor svjestan. On ističe pojam odmora, potrebu da se čovjek odmori i poveže sam sa sobom, da jasnije vidi i gleda na svijet i sebe, nakon povratka kući. No vjerski turizam i hodočašće ima u sebi ne samo personalnu dimenziju odmora, obnove, i duhovne obnove, nego još više i onu integrativnu: dimenziju obnavljanja i izgradnje zajednice, bilo obitelji, bilo župne zajednice ili neke druge vjerske zajednice. Stoga se ono

219

Nikola Vranješ

hodočašće ‒ putovanje prema svetome

preporuča u kriznim situacijama, u izvanrednim, svečanim situacijama, a nadasve s mladima, jer su oni na putu dostupniji, otvoreniji susretu i dijalogu te traženju svojih ishodišta u Životu i Istini. Autor ovom knjigom otvara mnogovrsna pitanja vezana uz novi način evangelizacije na putu, uz pastoral hodočašćenja ne prezajući imenovati ni opasnosti pukog putovanja, zatvaranja u pučku pobožnost i ekstremne pobožnosti koja nema poveznicu sa svakodnevnim življenjem vjere. Stoga je knjiga za preporučiti svim župnicima, voditeljima crkvenih zajednica, ali i vjernicima laicima koji su uključeni u organizaciju hodočašća ili pak privatno hodočaste na određena vjerska odredišta. Zbog toga je knjiga dobrodošla studentima teologije, vjeroučiteljima, ali i drugim djelatnicima kao što su turistički djelatnici u putničkim agencijama.

220

sadržaj

Sadržaj Predgovor.......................................................... 5 SKRAĆENICE.......................................................... 9 Uvod......................................................................... 13 1. K RŠĆANSKI ŽIVOT KAO PUTOVANJE...................................................... 17 1.1. O d antropološkog do teološkog značenja životnog putovanja........................ 17 1.2. Putovanje u svjetlu vječnosti....................... 21 1.2.1. Putovanje prema Svetome.................. 25 1.3. Ž ivotno putovanje u potrebi posebnih mjesta i vremena............................................ 27 1.4. Putovanje prema Svetome kao odgovor na životna traženja......................................... 28 2. H odočašće kao sveto putovanje..................................................... 31 Uvod......................................................................... 31 2.1. Terminološka odredišta................................ 38 2.2. Hodočasnička dimenzija u stvarnosti Crkve................................................................ 43 2.3. Povijesni osvrt................................................ 47 2.3.1. Starozavjetna ishodišta....................... 47 2.3.2. Novi zavjet i kršćansko hodočašće ....56 2.3.3. Kroz povijest Crkve do danas........... 65 2.4. Važna teološka ishodišta razumijevanja značenja hodočašća....................................... 78

221

Nikola Vranješ

hodočašće ‒ putovanje prema svetome

2.4.1. Hodočašće kao iskustvo posvete prostora i vremena............................... 81 2.4.2. Hodočašće kao prilog kvaliteti života..................................................... 89 2.4.3. Put prema promjeni života................ 93 2.4.4. Hodočašće kao iskustvo dara, zahvalnosti i gostoljubivosti............. 100 2.5. Sakramenti i hodočašće.............................. 103 2.5.1. Sakrament pokore i hodočašće....... 105 2.5.2. Euharistija i hodočašće.................... 107 2.6. Hodočašće i pastoral župne zajednice..... 109 2.6.1. Hodočašće u obnovi župnog zajedništva......................................... 110 2.6.2. Opasnosti u praksi pučke pobožnosti i hodočašća................... 112 2.6.3. Pastoralna i duhovna organizacija hodočašća........................................... 118 2.6.4. Svetiše kao cilj i izvorište novog početka................................................ 125 2.6.5. Animatori pastorala hodočašća ....130 2.6.6. Pastoralni odjek hodočašća............. 132 2.7. Hodočašće i pastoral kulture.....................134 2.7.1. Nadahnuće kulture dobrotvornosti.................................... 135 2.8. Hodočašće i nova evangelizacija............... 136 2.8.1. Na temeljima doprinosa pape Franje.......................................... 140 2.9. Hodočašće mladih....................................... 143

222

sadržaj

3. pastoral turizma i vjerskog turizma....................................................... 153 Uvod....................................................................... 153 3.1. Turizam.......................................................... 155 3.1.1. Preduvjeti i mogućnosti teološko-pastoralnog pristupa......... 157 3.2. Turizam kao put dijaloga............................ 162 3.2.1. Turizam i ekumenski i međureligijski dijalog....................... 162 3.2.2. Dijalog u svijetlu ekologije............... 163 3.2.3. Dijalog oko zaštite vjersko -kulturne i kulturno-umjetničke baštine................................................. 171 3.3. Turizam u doprinosu kvaliteti života....... 176 3.4. Vjerski turizam – pojam i značenje.......... 181 3.4.1. Oblici vjerskog turizma ................... 183 3.4.2. Preduvjeti i mogućnosti pastoralnog pristupa i evangelizacije..................................... 186 3.5. Prilika za promociju duhovne i vjersko-kulturne baštine............................ 188 ZAKLJUČAK....................................................... 191 LITERATURA..................................................... 197 Dokumenti crkvenoga učiteljstva..................... 197 Teološka i ostala literatura................................. 199 KAZALO IMENA...............................................209 IZ RECENZIJA.................................................... 213

223