Isusove parabole

radovi

M ATO ZO V K I Ć

isusove parabole

slike o kraljevstvu božjem Sarajevo: Katolički bogoslovni fakultet Zagreb: Glas Koncila

Knjige u nizu »Radovi« 1. Mato Zovkić, Međureligijski dijalog iz katoličke perspektive u Bosni i Hercegovini (Sarajevo: VKT, 1998.)

2. Tomo Vukšić, Mi i oni. Siguran identitet pretpostavka susretanja (Sarajevo: VKT, 2000.)

3. Tomislav Jozić, Na tragovima odgovornosti. Etika u sjeni iskustva (Sarajevo: VKT, 2000.)

4. Niko Ikić, J. J. Strossmayer i crkveno, kulturno i nacionalno jedinstvo (Sarajevo: VTK, 2002.)

5. Mato Zovkić, Isus u Evanđelju po Luki (Sarajevo: VKT, 2002.)

6. Veljko Paškvalin, Kršćanstvo kasne antike u zaleđu Salone i Narone. Arheološka istraživanja kasnoantičkog kršćanstva u Bosni i Hercegovini (Sarajevo: VKT, 2003.)

7. Anto Orlovac, Učiteljica života. Prilozi iz povijesti Katoličke Crkve na području današnje Bosne i Hercegovine (Sarajevo: VKT, 2004.)

8. Franjo Topić, Čovjek pred objavom Boga u misli Hansa Ursa von Balthasara (Sarajevo: VKT, 2006.)

9. Željko Pavić, Philosophia fundamentalis Josipa Stadlera (Sarajevo: VKT, 2006.)

10. Franjo Topić, Prilog teologiji ljudskog napretka (Sarajevo: VKT, 2008.)

11. Mato Zovkić, Poslužitelj Isusa Krista među poganima (Sarajevo: VKT, 2008.).

12. Marinko Perković, Prema moralnoj zrelosti (Sarajevo: VKT, 2009.)

13. Drago Župarić, Teološka poruka u dijalozima Knjige o Tobiji (Sarajevo: KBF, 2009.)

14. Zdenko Spajić, Zakonita uporaba sile u učenju Ivana Pavla II. (Sarajevo: KBF; Zagreb: Glas Koncila, 2013.)

15. Šimo Maršić, Mladi vrhbosanske nadbiskupije u Godini vjere. Laički pokreti u službi nove evangelizacije (Sarajevo: KBF; Zagreb: Glas Koncila, 2013.)

16. Mato Zovkić, Iskustvo svećeničkog poziva u Bosni od 1963. do 2013. godine (Sarajevo: KBF; Zagreb: Glas Koncila, 2014.)

17. Niko Ikić, Petrovska služba - stijena jedinstva i kamen spoticanja (Sarajevo: KBF; Zagreb: Glas Koncila, 2015.)

18. Drago Župarić, Kršćanski latinisti (Sarajevo: KBF; Zagreb: Glas Koncila, 2016.)

19. Zbornik radova Jakov Markijski i njegovo djelovanje u Bosni (Sarajevo: KBF, 2016.)

20. Marinko Perković, Prema moralnoj svetosti (Sarajevo: KBF; Zagreb: Glas Koncila 2017.)

21. Milenko Krešić, Vrijeme lomova. Katolici jugoistočne Hercegovine od 10. do početka 17. stoljeća (Sarajevo: KBF; Zagreb: Glas Koncila 2017.)

22. Franjo Topić, Vjera i kultura (Sarajevo: KBF; Zagreb: Glas Koncila 2017.)

Mato ZOVKIĆ

ISUSOVE PARABOLE – SLIKE O KRALJEVSTVU BOŽJEM

Studenticama i studentima KBF-a u Sarajevu koji su u zimskom semestru 2009./2010. pod mojim vodstvom sudjelovali u seminaru o parabolama u sinoptičkim evanđeljima: Ivanu Bijakšiću, Ivanu Butumu, Danijeli Čančić, Anti Čarapini, Božani Komšić, Ivanu Paponji, Mirjam Piplici, Zlatku Stojanovu, Stanislavu Šariću, Borisu Šošiću.

Niz: Urednik: Recenzenti:

Lektura: Korektura: Priprema za tisak: Tisak: Naklada: Izdavač: Suizdavač:

Radovi - 23 doc. dr. sc. Pavle Mijović mr. sc. Bruna Velčić dr. sc. Silvana Fužinato dr. sc. Marija Znika doc. dr. sc. Pavle Mijović Denis Dobrovoljski CPU Printing company d.o.o., Sarajevo 350 komada Katolički bogoslovni fakultet Univerziteta u Sarajevu

Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874 315; faks: 4874 319; e-pošta: prodaja@ glas-koncila.hr; www.glas-koncila.hr Za suizdavača: Ivan Miklenić ISBN 978-953-241-539-1 CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000968396. 00 CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo

Mato ZOVKIĆ

ISUSOVE PARABOLE – SLIKE O KRALJEVSTVU BOŽJEM

Sarajevo: Katolički bogoslovni fakultet Zagreb: Glas Koncila

2017.

ISUSOVE PARABOLE – SLIKE O KRALJEVSTVU BOŽJEM

4

SADRŽAJ PREDGOVOR ...........................................................................................................13 1. SLIKAMA IZ ŽIVOTA ISUS JE ZVAO NA RAZMIŠLJANJE I ODLUČIVANJE .................................................................................................17 Poučne zgode i zagonetke u Starom zavjetu .................................17 Kako se Isus služio parabolama za pouku .....................................18 svojim povijesnim slušateljima? .......................................................18 Kako su evanđelisti ugradili propovijedanu .................................19 građu o parabolama? ............................................................................19 Parabole vlastite Marku, Mateju i Luki ...........................................21 Tri razine naslovnika Isusovih parabola ........................................24 Literatura ..................................................................................................28

2. PARABOLA O SJEMENU ZASIJANOM U ČETIRI VRSTE TLA (Mk 4,3-20 = Mt 13,3-23; Lk 8,5-15) ..........................................................31 Podloga u Starom zavjetu ....................................................................31 Markova verzija parabole o sjemenu ..............................................32 Smisao citata o Izaijinu pozivu da otvrdnjuje ...............................34 um i srce sunarodnjaka pred katastrofu ........................................34 Urod nije zavisio od sijačeva truda ..................................................37 Matejeva obrada parabole: vjernici trebaju donositi plodove dostojne obraćenja ...............................................................38 Lukina obrada parabole: ustrajnost u vjeri koja spašava ........40 Isusov optimizam u sijanju Riječi i naše plodno slušanje .........42 Literatura ..................................................................................................43 3. PRISPODOBE O NOVOJ ZAKRPI I NOVOM VINU (Mk 2,21-22; Mt 9,16-17; Lk 5, 36-38) ......................................................45 Post u Starom zavjetu i Isusova svijest da donosi nešto novo ............................................................................45 Markova prilagodba Isusovih slika o novome situaciji kršćana u Rimu .......................................................................................49 Matejevo tumačenje da je u Crkvi nužno novo i staro ...............49 Lukino predočavanje novosti koja je Krist Gospodin ................51 Mogućnost i potreba obnove u Crkvi ...............................................52 Literatura ..................................................................................................53

5

ISUSOVE PARABOLE – SLIKE O KRALJEVSTVU BOŽJEM

4. PARABOLA O GORUŠIČINU ZRNU I KVASCU U TIJESTU (Lk 13,18-21) .....................................................................................................55 Lukin kontekst i gorušica u sredozemnim zemljama ................55 Slika bujnog stabla u Starom zavjetu ...............................................58 Isusovo povjerenje u predstojeći Božji zahvat .............................58 Kvasac u kruhu kroz povijest .............................................................60 Isus uspoređuje Boga s brižnom domaćicom ...............................62 Parabola o kvascu u povijesti kršćanstva ......................................64 Literatura ..................................................................................................66 5. PARABOLA O VINOGRADARIMA UBOJICAMA (Mk 12,1-12) ......................................................................................................69 Povijesni naslovnici i psalamski citat o kamenu zaglavnom ............................................................................70 Smisao parabole i citata Psalma 118,22-23 kod Marka ............73 Matejeva verzija parabole o vinogradarima ubojicama (Mt 21,33-46) ...........................................................................................74 Lukine vlastitosti u ovoj paraboli (Lk 20,9-19) ............................77 Trajna poruka ove parabole ...............................................................81 6. OVCI I DRAHMI (Lk 15,1-10) ........................................................................85 Matejev kontekst i verzija parabole o odlutaloj i nađenoj ovci ...........................................................................................85 Lukina verzija parabole o izgubljenoj i nađenoj ovci ................86 Vlasnica izgubljene i nađene drahme ..............................................90 Komentar dviju kršćanskih bibličarki ............................................92 Literatura ..................................................................................................95 7. PARABOLA O ZASIJANOM SJEMENU KOJE NEZAUSTAVLJIVO RASTE (Mk 4,26-29) ......................................................................................................97 Parabola koju donosi jedini Marko ..................................................97 Isusovo povjerenje u Oca pri obavljanju ........................................99 mesijanskog poslanja ............................................................................99 Naglasak na sjemenu koje nezaustavljivo raste ........................100 Markov Govor parabola sadržava glavne teme .........................102 njegova evanđelja ................................................................................102 Literatura ...............................................................................................103 8. PARABOLA O LJULJU NA NJIVI PŠENICE (Mt 13,24-30. 36-44) .......105 Znanstveni naslov za ovaj palestinski korov traži da ga na hrvatskom nazovemo ljulj a ne kukolj .........................................105 Kontekst u Govoru parabola Matej 13 ..........................................107

6

Prvi dio parabole upravljen mnoštvu s lađe ..............................109 Drugi dio parabole upravljen učenicima u kući ........................112 Isus Sin Čovječji u povijesnom djelovanju ...................................113 i o ponovnom dolasku ........................................................................113 Literatura ...............................................................................................116

9. PARABOLE O PRONAĐENOM BLAGU I OTKRIVENOM BISERU (Mt 13,44-46) ..................................................................................................119 Kraljevstvo Božje ovdje i sada .........................................................119 Prilike u Palestini kada su domaćini pred bježanje zakapali blago .......................................................................................120 Isusov primjer i poziv na traženje kraljevstva Božjega u zemaljskom životu ...........................................................................121 U Isusu se očituje Božja vladavina kao nazočna i dohvatljiva .............................................................................................123 Kraljevstvo Božje počinje otvaranjem za ono što Isus čini i govori ............................................................................................124 Vjerničko donošenje odluka u životu ...........................................126 Literatura ...............................................................................................128 10. PARABOLA O RAZVRSTAVANJU ULOVLJENIH RIBA (Mt 13,47-50) ................................................................................................129 Način lovljenja riba na Genezaretskom jezeru Isusova vremena ..................................................................................129 Sastav parabole i poruka prvoga dijela ........................................131 Naglasak na budućem sortiranju ....................................................132 Vjerujemo u pravedni i milosrdni Božji sud – posebni i opći ...134 Literatura ...............................................................................................135 11. PARABOLA O DOMAĆINU KOJI IZ SVOJE RIZNICE IZNOSTI NOVO I STARO (Mt 13,51-53) .................................................................137 Isusova kritika pismoznanaca u židovstvu i pismoznanci u Isusovu pokretu ...................................................................................137 Iz svojega duhovnog blaga iznose novo i staro ..........................139 Novo i staro u Starom zavjetu ..........................................................140 Poput Isusa, Matej se osjećao donositeljem novoga koje raste iz staroga ............................................................................141 Otvorenost za novo u Crkvi i s Crkvom .........................................143 Literatura ...............................................................................................144 12. PARABOLA O DUŽNIKU S OPROŠTENJEM OGROMNOG DUGA KOJI JE POSTAO NEMILOSRDNI VJEROVNIK (Mt 18,21-35) ..........145

7

ISUSOVE PARABOLE – SLIKE O KRALJEVSTVU BOŽJEM

Kontekst Mt 18 i struktura parabole .............................................145 Starozavjetna i rabinska pozadina .................................................148 Gospodareva sućut i dužnikova okrutnost ..................................149 Siromasi i danas traže pozajmicu, a vjerovnici bi trebali biti humani ..........................................................................152 Literatura ................................................................................................154 13. PARABOLA O DOBROM VLASNIKU VINOGRADA (Mt 20,1-16) .....155 Matejev kontekst i tekst parabole ..................................................155 Izrael kao vinograd Božji ..................................................................157 Sastav i poruka parabole ...................................................................159 Božja dobrota i sebičnost radnika prvog sata ............................160 Paradoksalna izreka o prvima koji će biti posljednji ..............162 Literatura ...............................................................................................164 14. PARABOLA O POVJERENOM NOVCU (TALENTI – Mt 25,14-30) ....165 Sličnosti i razlike u Matejevoj paraboli o talentima i Lukinoj o srebrnjacima ...................................................................165 Sastav i osnovna poruka Matejeve parabole o povjerenom novcu ...........................................................................166 Povijesni naslovnici i krivnja trećeg sluge? ................................169 Matejev kontekst i poruka današnjim čitateljima ....................172 „Talenti“ u sportu, književnosti i životu .......................................173 Literatura ...............................................................................................174 15. SLIKA O PASTIRU KOJI RAZLUČUJE JARCE OD OVACA (Mt 25,31-46) ................................................................................................175 Bog, pastir Izraela, Isus, pastir u Matejevu evanđelju .............176 Sveopći pastir koji će suditi žive i mrtve .....................................179 Tko su „ova moja najmanja braća“ s kojima se Isus poistovjećuje? .........................................................................180 Prepoznavati i služiti Isusa u potrebnima ...................................182 Jedno od triju evanđelja na svetkovinu Krista Kralja svega stvorenja .....................................................................................184 Civilizacija ljubavi temeljena na služenju Kristu u potrebnima ...........................................................................185 Literatura ...............................................................................................189 16. LUKINA PARABOLA O DVA DUŽNIKA U ZGODI O GREŠNICI U KUĆI ŠIMUNA FARIZEJA (Lk 7,36-50) ...............................................191 Postupak sumnjičavog domaćina i zahvalne žene koja je tražila znak oproštenja .................................................................191

8

Je li ljubav bivše grešnice uvjet ili pratnja oproštenja? ..........193 Kakva je vjera spasila bivšu grešnicu? .........................................197 Je li Luka u zgodama o ženama uz Isusa zatamnio ulogu žena u prvoj Crkvi? .................................................................198 Zaključak ................................................................................................205 Literatura ...............................................................................................205 17. PARABOLA O MILOSRDNOM SAMARIJANCU U RASPRAVI O NAJVEĆOJ ZAPOVIJEDI (Lk 10,25-37) ...............................................207 U mnoštvu zabrana i naredbi bilo teško razabrati glavnu zapovijed ..................................................................................207 Što znači ljubiti bližnjega kao samog sebe? ................................209 Samarijanci i Židovi kroz stoljeća ..................................................211 Mogući razlog zašto su zaobišli ranjenika svećenik i levit ....212 Literatura ...............................................................................................219 18. PARABOLA O RAZLIČTIM UZVANICIMA NA VELIKOJ GOZBI (Lk 14,12-24) ................................................................................................221 Kontekst Isusove pouke na gozbi u kući farizejskog prvaka (Lk 14,1) ..................................................................................................221 Gozbe kod Grka, Rimljana i Židova Isusova vremena ..............223 Isprika uglednih uzvanika i prihvaćanje rubnih .......................225 Slika euharistije na kojoj učimo solidarnost i zauzimanje za pravdu .......................................................................228 Augustin se pozivao na „prisili neka uđu“ u primjeni državne sile na heretike ....................................................................230 Poruka parabole Lukinim i današnjim kršćanima ...................234 Literatura ................................................................................................235 19. PARABOLA O MILOSRDNOM OCU I DVA SINA (Lk 15,11-32) .........237 Od tradicionalnog naziva „rasipni sin“ do otkrića KKC da je središnji lik milosrdni otac ....................................................237 Prvi prizor: mlađi sin podliježe lažnom poimanju slobode ..240 Drugi prizor: otac ljubi oba sina omogućujući im da ostanu uz njega .........................................................................242 Treći prizor: stariji sin ne vidi da je prava radost biti uz oca ................................................................................................243 Primjer svećenika koji je u liku oca tražio snagu da bude duhovnik hendikepiranih ................................................246 Motiv o povratku izgubljenog sina u slikarstvu i književnosti .........................................................................................248 Literatura ................................................................................................250 9

ISUSOVE PARABOLE – SLIKE O KRALJEVSTVU BOŽJEM

20. PARABOLA O OSRAMOĆENOM GOSPODARU ILI

NEPRAVEDNOM UPRAVITELJU (Lk 16,1-13) .....................................251 Tekst parabole otvoren za različita razumijevanja ..................251 Upravljanje velikim imanjima u sredozemnim zemljama Isusova vremena ..............................................................253 Krivotvorenje zadužnica ili upraviteljevo odricanje od vlastite zarade? ...............................................................................254 Količina otpisanog ulja i pšenice ....................................................255 Sinovi svjetla ..........................................................................................257 Isus još jednom opravdava svoje postupke prema grešnicima ................................................................................260 Mamona kao simbol materijalnog bogatstva .............................260 Bogatiti se u Bogu odgovornom uporabom materijalnih dobara ............................................................................263 Literatura ................................................................................................263 21. SAMODOSTATNI BOGATAŠ I BOLESNI SIROMAH LAZAR

(Lk 16,19-31) ................................................................................................265 Lukin daljnji i bliži kontekst ............................................................265 Preokret sudbine nakon tjelesne smrti ........................................267 Krilo Abrahamovo slika za Božju pravdu prema siromasima ...............................................................................269 Slični motivi u židovskoj, egipatskoj i grčkoj književnosti ....270 Pomagati Lazare svojim sposobnostima i materijalnim dobrima ........................................................................272 Literatura ................................................................................................273 22. UPORNA UDOVICA (Lk 18,1-8) ...............................................................275 Prema Luki, Isus je molitelj i učitelj molitve ..............................275 Isus sa starozavjetnim prorocima traži pravdu za siromahe i udovice .........................................................................277 Žene vjernice u ovoj paraboli vide podlogu za pravdu ženama i siromasima danas .........................................280 Isus nije pesimist, ali Luka jest zabrinut za ustrajnost u vjeri ............................................................................282 Literatura ................................................................................................284 23. FARIZEJ I POREZNIK (Lk 18,9-14) .........................................................285 Lukin kontekst čini ovu narativnu zgodu parabolom o kraljevstvu Božjem ..........................................................................285 Farizeji s kojima se Isus slagao u vjeri o uskrsnuću, ali razilazio u vrednovanju nutrine ...............................................287 10

Molitelji stajali u hramskom dvorištu okrenuti svetištu ........289 Farizejev grijeh oholosti i grešne samodostatnosti ..................290 U liku poreznika Isus je pokazao da je obraćenje moguće i potrebno ...............................................................................293 Pravda i opravdanje u Starom i Novom zavjetu .........................293 Isus je uvjeren da služenjem postaje velik i na to zove svoje učenike ..................................................................295 Poruka ove parabole za nas današnje kršćane ..........................296 Literatura ................................................................................................298 24. POVJERENI SREBRNJACI (Lk 19,11-27) ................................................299 Dvije razine Lukine parabole o povjerenim srebrnjacima ....299 Isusov put u Jeruzalem kao kontekst parabole .........................301 Sjećanje na Herodovo uklanjanje osumnjičenih takmaca i Arhelajevu okrutnost prigodom preuzimanja vlasti .............302 Pomaci u razumijevanju parabole od vremena otaca do danas ..............................................................304 Zalaganje Isusovih vjernika zajedno s drugima ljudima za humaniji svijet .................................................................................307 Literatura ...............................................................................................309 25. VLADAVINA BOŽJA U PARABOLAMA O PRIJATELJU U NOĆI (Lk 11,5-8) I LUDOM POLJOPRIVREDNIKU (Lk 12,13-21) ......311 Parabola o domaćinu koji unatoč teškoćama vrši dužnost prijateljstva (Lk 11,5-8) ...........................................311 Parabola o bogatom a ludom poljoprivredniku (Lk 12,13-21) .........................................................................................315 Isus je svojom molitvom i poštovanjem siromaha očitovao svoju podložnost Božjoj vladavini i na to zvao .........319 Literatura ................................................................................................319 26. PARABOLA O KRALJU KOJI NA GOZBU ZOVE MNOGE I MALOBROJNE (Mt 22,1-14) ........................................321 Matejev kontekst parabole koja bi mogla biti zajednička s Lk 14,12-24 ...........................................................321 Protužidovsko tumačenje kroz povijest propovjedništva i egzegeze ..............................................................324 Okrutni kralj slika Boga koji bi uživao u kažnjavanju? ..........325 Parabola o kraljevskoj gozbi u liturgiji Crkve ...........................327 Sadašnja i buduća dimenzija Božjega kraljevstva ....................329 Literatura ...............................................................................................335 Kazalo ....................................................................................................................335 11

ISUSOVE PARABOLE – SLIKE O KRALJEVSTVU BOŽJEM

12

SADRŽAJ

PREDGOVOR

U ovoj knjizi nudim zainteresiranim čitateljima egzetskoteološko tumačenje Isusovih parabola kako su zapisane u Markovu, Matejevu i Lukinu evanđelju. Sva poglavlja, osim 25., izlaganja su parabola na Radio Mariji Bosne i Hercegovine, od 11. prosinca 2014. do 15. prosinca 2016., jedanput mjesečno. Ravnatelju ocu Mati Aniću i njegovim suradnicima zahvaljujem za poticaj i suradnju tokom ovog zajedničkog rada.

Okolnost da sam izlaganja parabola nudio katoličkim slušateljima vjerskog radijskog programa tjerala me je da istražujem ne samo što je dotična parabola značila u vrijeme Isusova povijesnog djelovanja među Židovima Palestine nego i što nama današnjim kršćanima treba značiti. Pri tome sam doticao i povijest tumačenja, distancirajući se od umjetne alegorizacije u razdoblju otaca te od katoličke polemike protiv naroda Isusova u vremenu od 3. do 20. stoljeća koja je doprinijela da se dogodi holokaust ili ubijanje nevinih Židova pod Hitlerovim režimom u službeno kršćanskoj Europi (1933.1945.). Pri tumačenju sam imao na umu da mi katolički kršćani sada živimo u državi s većinom muslimanskih te znatnim brojem pravoslavnih, židovskih i drugih građana i pitao se kako nas Isusove parabole nadahnjuju da budemo konstruktivni sugrađani u takvu etnički i religijski pluralnom društvu.

Moje dublje zanimanje za Isusove parabole počelo je na Papinskom biblijskom institutu u Rimu gdje sam u zimskom semestru 1969./1970. slušao i položio egzegezu djetinjstva Isusova u Mt 1-2 pod vodstvom kanadskog isusovca Leopolda Sabourina (1919.-2001.).

Profesor nam je dao skripte u kojima je najprije izložio Matejevu redakciju parabole o vinogradarima ubojicama (Mt 21,33-46) kao uzorak za proučavanje djetinjstva Isusova u Matejevoj teologiji.

Postigavši licencijat Svetoga pisma, u listopadu 1972. vratio sam se u Sarajevo gdje mi je nadbiskup Čekada povjerio predavanje Novoga zavjeta na Vrhbosanskoj teologiji. Od tada do 2010. povremeno sam nudio studentima seminar iz parabola pa sam ovu knjigu zato posvetio skupini od dvije studentice i osam studenata koji su kod mene slušali 13

ISUSOVE PARABOLE – SLIKE O KRALJEVSTVU BOŽJEM

taj seminar 2009./2010. Od studenata sam tražio da proučavaju što je Isus pojedinom parabolom htio reći svojim povijesnim slušateljima u Palestini pod rimskom okupacijom te što iz toga dijela novozavjetnih kanonskih knjiga trebamo na sebe primjenjivati mi, današnji kršćani.

Tijekom dvije godine rada na građi za ovu knjigu bio sam jedan od umirovljenih vrhbosanskih svećenika smještenih u Svećenički dom u Sarajevu, koji je izgrađen u vrtu Vrhbosanske bogoslovije kao četverokatnica dugačka 46 m, široka 24 m, useljena 2. svibnja 2011. S radnim iskustvom smještaja u toj ustanovi od 5 godina, zahvaljujem nadbiskupu Puljiću što je uz druge financijske potrebe Nadbiskupije uspio motivirati vlastite biskupijske svećenike i brojne strane dobrotvore da doprinesu izgradnji doma. Dom vodi vlč. Fabijan Stanušić s devetero stalnih zaposlenika od kojih su 4 medicinske sestre i dva fizioterapeuta. Zajedno s drugim kolegama zahvaljujem im za ljubazno posluživanje kojim nam olakšavaju tegobe starosti.

Od kolega umirovljenika vlč. Anto Burić više puta mi je pomogao oko kompliciranih radnji na računalu i zahvaljujem mu.

Zahvaljujem dr. fra Anti Popoviću, profesoru Franjevačke teologije u Sarajevu, koji mi je stavio na temeljit uvid knjigu Kompendium der Gleichnisse Jesu (2007.). U toj znanstvenoj zbirci 47 autora napisalo je komentar parabola na 1199 stranica. Na kraju svakog priloga donijeli su osnovnu noviju literaturu o dotičnoj paraboli, a od str. 1015 do1094 popis od 1744 naslova upotrijebljenih knjiga ili članaka. Od drugih egzegetskih djela najviše sam koristio komentar Luke u dva sveska američkog isusovca Josepha Fitzmyera (1985.) te noviji komentar Luke u četiri sveska švicarskog bibličara Françoisa Bovona koji je kao profesor djelovao u SAD-u (1989.-2009.). Biblioteka KBF-a u Sarajevu smještena je u zgradi Vrhbosanske bogoslovije koja nam je u susjedstvu. Vodi je mag. Irena Pejić kojoj zahvaljujem za uslužnost tijekom mojega rada, osobito za fotokopiranje članaka ili dijelova komentara iz knjiga tako da sam mogao u toploj sobi nastaviti s radom i kad je biblioteka zatvorena.

Zahvaljujem Bogu što mi je dao sposobnost da i s navršenih 80 godina mogu čitati i pisati. Kad sam 18. listopada 2016. bio primljen u sarajevsku bolnicu Nakaš radi operacije, ponio sam knjigu The parables of Jesus američkog bibličara Hermana Hendrickxa te toga dana temeljito proučio njegovo tumačenje parabole o milosrdnom 14

SADRŽAJ

Samarijancu (Lk 10,25-37). Nakon operacije kroz 4 dana nisam se mogao vlastitom snagom dizati iz kreveta ni opet lijegati. Pri tome su mi pomagala dva sudruga, bolesnika u istoj sobi, jedan Milan, sarajevski katolik, kojega prije nisam poznavao, a drugi sarajevski musliman Seidalija. Tada sam doživio da su moji bližnji stranci koji su mi pomagali i egzistencijalno razumio Isusovu poruku: „Idi, pa i ti čini tako!“ (Lk 10,37). Parabole su slike iz palestinskog života kojima je Isus svoje povijesne slušatelje pozivao na razmišljanje i osobno odlučivanje. Preko tih povijesnih slušatelja zove i nas današnje slušatelje i čitatelje da se otvorimo Božjoj vladavini trajno pristajući uz Boga kao vrhunsku osobnu vrijednost i pomažući bližnjima. Nadam se da ću barem nekim čitateljima u tome pomoći ovom knjigom.

Zahvaljujem recenzenticama Bruni Velčić i Silvani Fužinato što su prihvatile moj prijedlog da tekst pročitaju i dadnu stručno mišljenje kao hrvatske katoličke bibličarke te upozore na opažene nedostatke jer sam u knjizi obradio tri zgode u kojima Isus uzima rad i brige žena za sliku o Božjem strpljivu traganju: parabola o izgubljenoj drahmi (Lk 15,8-10), parabola o kvascu u tijestu (Lk 13,20-21) i parabola o upornoj udovici (Lk 18,1-8).

Sarajevo, 23. svibnja 2017.

15

ISUSOVE PARABOLE – SLIKE O KRALJEVSTVU BOŽJEM

16

SADRŽAJ

1. SLIKAMA IZ ŽIVOTA ISUS JE ZVAO NA RAZMIŠLJANJE I ODLUČIVANJE

Starozavjetni proroci, pisci povijesnih zgoda i religiozni mudraci, djelovali su u narodu s vrlo malim brojem pismenih, a knjige su uz to prepisivane rukom i mogli su ih nabavljati samo dobrostojeći posjednici koji su trebali platiti skup materijal za prepisivanje i samo ručno prepisivanje. U takvim povijesnim okolnostima najprikladniji način poučavanja bilo je pripovijedanje na vjerskim skupovima, npr. subotom u sinagogi i na hodočašću u jeruzalemskom hramu o velikim blagdanima. Jedan od načina poučavanja bilo je ono što se na hebrejskom zove mašal a znači „zagonetka, zadaća, pouka, parabola“.

Poučne zgode i zagonetke u Starom zavjetu

Zoran primjer mašala jest priča proroka Natana kralju Davidu nakon što je taj moćni monarh oteo iz susjedstva ženu svojega podanika i vojnika Urije Hetita, a njezina muža dao izložiti na takvo mjesto za vrijeme bitke da je morao poginuti. Prorok Natan priča kralju kako je jedan bogat čovjek u nekom gradu oteo jedinu ovcu svojega siromašnog susjeda te je priredio za gozbu svojemu posjetitelju. David je planuo te zaprijetio da taj nasilnik odmah četverostruko nadoknadi oštećenom siromahu. Prorok mu uzvraća: „Ti si taj čovjek!“ (2 Sam 12,7). Kralj je razumio poruku mašala i skrušeno se pokajao za svoj teški grijeh.

Mašala posebno ima u mudrosnim knjigama Staroga zavjeta jer su nadahnuti mudraci iznosili svoju pouku u zornim izrekama koje su slušatelji mogli lagano pamtiti. Židovski rabini u Isusovo vrijeme rado su se služili mašalima koje su Grci nazvali parabolama.

Zato je prirodno da se Isus u poučavanju galilejskih zemljoradnika, ribara, trgovaca i hodočasnika služio zgodama iz njihova života u objašnjavanju kraljevstva Božjega kao vrhunske vrijednosti za koju je on osobno živio i zvao svoje sunarodnjake da mu se u tome pridruže.

17

ISUSOVE PARABOLE – SLIKE O KRALJEVSTVU BOŽJEM

Kako se Isus služio parabolama za pouku svojim povijesnim slušateljima?

Podsjetimo se da je središnja tema Isusova naučavanja zabilježena u njegovoj nastupnoj propovijedi: „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!“ (Mk 1,14; Mt 4,17). Svoja iscjeljivanja bolesnih, opraštanje grijeha pa i svoju nasilnu smrt kao sastavni dio svojega poslanja Isus je gledao kao novi Božji zahvat među ljudima te nastup zemaljske faze kraljevstva Božjega. On je zvao na totalnu podložnost Bogu kao jedini siguran put u humanije odnose među ljudima. Zato je koristio ondašnje mogućnosti kontaktiranja i propovijedanja: na obali Genezaretskoga jezera, u sinagogama Galileje, u kućama dobronamjernih sljedbenika, u dvorištu jeruzalemskoga hrama. Marko i Luka zabilježili su zgodu kako je Isus jedan cijeli dan propovijedao, a uvečer se povukao na samotno mjesto i molio. Kad su ga sutradan ujutro našli Šimun i drugovi te s udivljenjem predlagali neka se vrati, jer ga svi traže, odgovorio je: „I drugim gradovima treba da navješćujem evanđelje o kraljevstvu Božjem“ (Lk 4,43; Mk 1,38).

Kao uvod u svoje parabole Isus je najavljivao: „Kraljevstvo je nebesko kao…“ Zatim je slijedila slika iz života obitelji, ratara, ribara, trgovaca. Cilj parabola nije bio zabaviti slušatelje kao što, na primjer, obrazovani roditelji danas čitaju svojoj djeci iz knjige priča da razviju njihovu maštu ili da ih smireno uprate u noćni san. Mašal u židovskoj vjerničkoj kulturi znači zgodu koja izaziva na razmišljanje i traži osobni odgovor. Znanstvenici pretpostavljaju da je Isus u jednom nastupu mogao iznijeti dvije prispodobe, ne više, kako bi slušatelji mogli zapamtiti i osobno odgovoriti što njima znači otvaranje za Božju vladavinu.

U tim parabolama Isus je opravdavao svoje postupke pred teološkim protivnicima koji su ga počeli smatrati rušiteljem vjerske tradicije i običaja. Npr. Luka je na početku 15. poglavlja spomenuo kako su se oko Isusa „okupljali carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: ‘Ovaj prima grešnike i blaguje s njima’“ (Lk 15,1-2). Isus odgovara s tri parabole o radosti zbog nekoga ili nečega što je bilo izgubljeno pa nađeno: izgubljena i nađena ovca, izgubljena i nađena kovanica novca, izgubljeni i nađeni sin koji je 18

očev novac spiskao živeći raskalašeno pa se pokajnički vratio, a otac ga radosno ponovo prihvatio za sina. Te tri parabole Isus nije morao izreći odjednom ni tim redoslijedom, ali ih je sv. Luka sabrao u svoje 15. poglavlje da dočara Isusovo doživljavanje Boga kao milosrdnog Oca koji se raduje povratku izgubljenih sinova i kćeri. Te vidove Božje dobrote službeni učitelji vjere i voditelji bogoslužja bili su zatamnili u svojim nastupima. Isusova polemika protiv službenih teologa nije bila vrijeđanje niti rat do istrebljenja, nego poziv na predomišljanje jer Bog nikoga ne otpisuje unaprijed i zauvijek.

Kako su evanđelisti ugradili propovijedanu građu o parabolama?

Evanđelisti su građu o parabolama uvrstili u pojedino evanđelje prema svojemu rasporedu građe. Tako Matej građu o Isusovu mesijanskom djelovanju dijeli u pet odsjeka događaja i pet odsjeka govora. Time podsjeća na Mojsijevo Petoknjižje jer je za Mateja Isus novi Mojsije. Matejevo trinaesto poglavlje, koje se sastoji od sedam parabola, jest drugi Isusov govor tokom djelovanja u Galileji. Stavljen je između odsjeka događaja u kojima Isus ozdravlja i distancira se od svojih rođaka koji pokušavaju njegovu popularnost iskoristiti za vlastitu promociju i novoga niza događaja gdje se Isus distancira od Heroda Agripe, hrani mnoštvo ljudi s malo kruha i riba, dokida starozavjetne propise o nečistim jelima i obrednoj čistoći te prihvaća Petrovu ispovijest vjere, ali najavljuje da ima biti osporavani Mesija kojega čeka nasilna smrt. U vrijeme usmenoga poučavanja Matej je stavio u jedan Isusov govor sedam parabola o Božjem kraljevstvu gdje je Isus sebe predstavio kao onoga koji iz riznice Božje objave iznosi staro i novo (usp.: Mt 13,51-52).

Parabole su odraz onoga što je Isus činio, vjerovao, naučavao, zahtijevao i proročki prijetio zovući na obraćenje. Zanimljivo je da ih donose samo sinoptici, to jest Matej, Marko, i Luka. Ivanovo evanđelje nema sinoptičkih parabola nego druge biblijske slike, recimo tu se Isus predstavlja kao vrata k ovcama i dobri pastir, zatim kao trs, dok su vjernici loze. Bibličari su zamijetili da sva tri sinoptika donose sedam parabola ili kratkih usporedbi:1 1

Popis koji ovdje slijedi preuzimam iz The Catholic Study Bible - The New American

19

ISUSOVE PARABOLE – SLIKE O KRALJEVSTVU BOŽJEM

--------

svjetiljka (Mt 5,15 = Mk 4,21; Lk 8,16; 11,33); nova zakrpa na starom odijelu (Mt 9,16 = Mk 2,21; Lk 5,36); novo vino u novim mješinama (Mt 9,17 = Mk 2,22; Lk 5,37-38); sijač i sjeme (Mt 13,1-9 = Mk 4,1-5; Lk 8,4-8): zrno gorušično (Mt 13,31-32 = Mk 4,30-34; Lk 13,18-19); vinogradari ubojice (Mt 21,33-46 = Mk 12,1-12; Lk 20,9-19); smokva (Mt 24,32-35 = Mk 13,28-31; Lk 21,29).

U prve tri (svjetiljka, nova zakrpa, novo vino) Isus najavljuje da, uz potvrđivanje starozavjetnih proroka i Mojsija, donosi i nešto novo. U četvrtoj i petoj (sijač, zrno gorušično) skreće pozornost ondašnjih učenika i kasnijih vjernika na siguran ali tajanstven rast Božjeg kraljevstva u svijetu, u šestoj (vinogradari ubojice) najavljuje svoju nasilnu smrt, ali vidi da će ga Bog učiniti kamenom zaglavnim obnovljenoga čovječanstva, u posljednjoj (smokva) najavljuje svoj drugi dolazak i opći sud.

Uz ovih sedam zajedničkih svoj trojici sinoptika, Matej i Luka donose tri zajedničke: -- dva temelja (Mt 7,24-27 = Lk 6,46-49); -- kvasac u tijestu (Mt 13,33 = Lk 13,20-21); -- izgubljena ovca (Mt 18,10-14 = Lk 15,1-7).

Prva je uzeta iz načina pravljenja kuća u Palestini Isusova vremena, druga iz djelovanja domaćica koje su svaki dan trebale zamijesiti i ispeći kruh za svoje ukućane, treća iz stočarske civilizacije na Bliskom istoku onda i danas. To su jednostavne slike iz života običnih ljudi kojima Isus pokazuje da vidi što rade muškarci i žene te iz onoga što jesu i što čine zove na otvaranje Božjoj vladavini. On po tim slikama iz života svojih suvremenika i sunarodnjaka predlaže podlaganje Bogu i zove na osobnu odluku.

20

Bible (New York: 2006.), 1341. Dok stručnjaci raspravljaju o razlikama između parabole ili prispodobe i kratke slike iz života, namjerno sam zadržao sva tri izraza jer na stadiju Isusova pripovijedanja i pisanja sinoptika te razlike još nisu postojale.

Parabole vlastite Marku, Mateju i Luki

Marko je evanđelist događaja u vezi s Isusom, a vrlo kratko iznosi Isusove govore te time i prispodobe. On je sačuvao dvije vlastite parabole: -- sjeme koje raste samo, nakon što ga je domaćin zasijao -- (Mk 4,26-29); -- te budni sluge (Mk 13,32-37).

Osobito je značajna parabola o sjemenu koje raste samo, nakon što ga je domaćin zasijao. To je parabola Isusova životnog optimizma.

Pretpostavljamo da ju je izrekao apostolima koji su bili obeshrabreni slabim odazivom ljudi na Isusovo djelovanje. Isus je osjećao da je njegova dužnost sijati sjeme riječi Božje te prepustiti Ocu nebeskom rast i plodove. Iz te Isusove parabole svi trebamo učiti životni optimizam, koji nije naivno zatvaranje očiju pred ružnim i teškim činjenicama života. Tko s Isusom sije dobrotu i ljubav u svojoj obitelji i među ljudima s kojima po Božjoj providnosti živi, sigurno će doživjeti plodove koje Bog sprema.

Matej ima deset vlastitih parabola: -- ljulj u pšenici (Mt 13,24-30); -- skriveno blago (Mt 13,44); -- dragocjeni biser (Mt 45-46); -- mreža puna svakakvih riba (Mt 13,47-48); -- sluga koji je oproštenje dobio, ali ne oprašta svojemu drugu (Mt 18,23-35); -- radnici jedanaestog sata (Mt 20,1-16); -- dva različita sina (Mt 21,28-30); -- talenti (Mt 25,14-30); -- sud po djelima milosrđa (Mt 25,31-46).

Sve te Mateju vlastite parabole sastavni su dio njegove teologije.

Recimo parabola o ljulju u pšenici, gdje domaćin ne dopušta čupanje ljulja dok je još mlad jer bi s njime mogla biti počupana i zdrava pšenica (Mt 13,29-30), Matej odgovara na pitanje grešnih članova crkvene zajednice: ne treba ih prerano isključivati, nego im davati priliku za obraćenje. Ista je poruka parabole o okrutnom dužniku koji od gospodara dobiva oproštenje duga što ga ne bi mogao zaraditi za cijeli

21

ISUSOVE PARABOLE – SLIKE O KRALJEVSTVU BOŽJEM

život, a svojega druga baca u zatvor za dug u visini dvomjesečne zarade (Mt 18,21-35). Za Mateja je Crkva zajednica onih koji Božje oproštenje trebaju, i zato su spremni opraštati, što je izraženo i u zazivu Očenaša: „I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima svojim!“ (Mt 6,12).

Luka ima osamnaest vlastitih parabola. Donosim ih po redoslijedu u poglavljima trećega evanđelja: -- dva dužnika u zgodi o grešnici u farizejevoj kući (Lk 7,41-42); -- dobri Samarijanac u odgovoru na pitanje o najvećoj zapovijedi (Lk 10,30-35); -- uporni prijatelj u noći (Lk 11,5-8); -- ludi bogataš (Lk 12,13-21); -- budni i vjerni sluge (Lk 12,35-40); -- vjerni i mudri sluga (Lk 12,42-48); -- neplodna smokva (Lk 13,6-9); -- uzvanici na bogataševoj večeri (Lk 14,12-24); -- kula (Lk 14,28-30); -- kralj u ratu s brojnijom vojskom (Lk 14,31-33); -- izgubljena kovanica od jedne drahme (Lk 15,8-10); -- milosrdni otac i dva sina (Lk 15,11-32); -- osramoćeni vlasnik ili snalažljivi upravitelj (Lk 16,1-13); -- bogataš i prosjak Lazar (Lk 16,19-31); -- sluge ponizni (Lk 17,7-10); -- uporna udovica (Lk 18,2-5); -- farizej i carinik na molitvi u hramu (Lk 18,9-14); -- deset povjerenih srebrnjaka (Lk 19,11-27).

Većinu tih parabola Luka je umetnuo u odsjek građe o Isusovu putu u Jeruzalem, koja se proteže od kraja devetoga (Lk 9,51) do kraja devetnaestoga poglavlja (Lk 9,28). U ovom odsjeku Isus odlučno putuje u Jeruzalem na izvršenje svojega poslanja u svijesti da ga tamo čeka nasilna smrt te poučava svoje učenike da uzimaju svoj križ i idu za njim (Lk 14,27).

Parabole kao izmišljene zgode počinju obično uvodnom formulom: „Tko od vas...“ (Lk 11,5.11; 12,25; 14,28; 17,7). Uvod može također glasiti. „Neki čovjek…“ (Lk 10,30; 14,16; ¸5,11; 16,1.19; 19,12).

Nadalje, za uvod može poslužiti: „Kraljevstvo je nebesko kao kad…“ 22

(Mk 4,26.31; Mt 13,40; Lk 7,24). Ili: „Kraljevstvo je nebesko slično… s kime da usporedim kraljevstvo nebesko…“ (Lk 6,48-49; 12,36; Mt 13,52; Mt 7,24.26; 25,1). Nakon ovakva uvoda slijedi glavni dio gdje uz očekivano i poznato pripovjedač iznosi nešto paradoksalno tako da izlazi kako Bog iznenađuje; njegov način vrednovanja totalno je drukčiji od ljudskoga. To se osobito vidi u Lukinim parabolama o milosrdnom Samarijancu, dobrom ocu i dva različita sina, bogatašu i Lazaru. U zaključku pripovjedač poziva na primjenu: „Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu“ (Lk 12,21), ili: „Idi pa i ti čini tako“ (Lk 10,37; usp.: Mt 18,35; Mt 20,16). Ponekad parabola nema završne primjene, čime pripovjedač ostavlja slušateljima da svaki za sebe pronađe odgovor, npr. u paraboli o ženi i kvascu (Mt 13,33; Lk 13,20-21), ili Isus traži od sugovornika da glasno izrekne primjenu (Lk 7,42). Važno je uočiti vidni kut pod kojim se nešto u paraboli uspoređuje s nečim u kraljevstvu Božjem: „Parabola se ne ograničava na statično uspoređivanje, npr. Božjeg kraljevstva s blagom ili biserom, nego čovjeka koji se susreo s kraljevstvom Božjim i čovjeka koji je otkrio blago ili biser te se treba postaviti na odgovarajući način (Mt 13,44-46).“2

Talijanski bibličar s Teološkog fakulteta u Napulju Vittorio Fusco ističe kako je parabola prvenstveno dijaloška, a ne evangelizatorska.

Njezina je uloga izravnati put za evangelizaciju, ukloniti predrasude, dovesti do praga vjere: „Otkrića moderne egzegeze pomažu nam u preciznijem razgraničavanju uporabe parabola u povijesnom kontekstu Isusova propovijedanja, razabirući bolje različite stadije sukcesivne relekture, a da pri tome ne negiramo kontinuitet koji ih povezuje. Poslijeuskrsne promjene nisu tek skidanje kore ili uklanjanje zastora s Isusova lica (Jeremias) nego pomažu da bolje otkrijemo izvornu nakanu po mnoštvu rezonancija, kao uostalom i daljnje relekture u cijeloj povijesti kršćanske egzegeze. Najizvornije značenje, ono najautentičnije parabolsko, općenito je eshatološko i uključno kristološko (Dupont) te redovno dublje otkriva ono što je u temelju sukcesivnih relektura, a da nijedna od njih nije iscrpna.“3 Što se tiče broja Isusovih parabola u kanonskim evanđeljima, kreće se od

2 Vittorio FUSCO, „Parabola/Parabole“, Novo dizionario di teologia biblica (Edizioni Paoline, 1988.), 1081-1097, 1088-1089.

3 Vittorio FUSCO, „Parabola/Parabole“, 1096.

23

ISUSOVE PARABOLE – SLIKE O KRALJEVSTVU BOŽJEM

35 do 72 jer neki u njih svrstavaju i Ivanove usporedbe (paroimía) te kratke metaforične izreke.

Tri razine naslovnika Isusovih parabola

Ako želimo plodno razumijevati i primjenjivati Isusove parabole, trebamo imati na umu povijesni proces nastanka kanonskih evanđelja. Iz Lk 1,1-4 vidimo da treći evanđelist nije bio osobno nazočan kod Isusovih djela i riječi. Ovisio je o građi koju su sastavili „očevici i sluge Riječi“ u vremenu od oko 40 godina nakon Isusove smrti i uskrsnuća. On priznaje da je „sve pomno ispitao“ te sastavio knjigu o Isusovim djelima i riječima da se Teofil i drugi članovi njegove povijesne zajednice „osvjedoče o pouzdanosti svega o čemu su poučeni“. Zato s današnjim proučavateljima Novoga zavjeta gledamo tri faze u nastanku evanđelja: Isus je nakon krštenja na Jordanu, negdje početkom siječnja god. 28. činio znakove Božje nazočnosti i propovijedao nastup kraljevstva Božjega. Svojim poimanjem Božje vladavine i religijskih institucija u narodu Božjem došao je u sukob s vjerskim poglavarima svojega naroda i oni su ga u travnju god. 30.4 izručili Ponciju Pilatu, rimskom upravitelju Judeje, na pogubljenje.

Bog ga je proslavio uskrišenjem i nakon toga je počelo razdoblje djelovanja Isusovih povijesnih svjedoka koji su građu o Isusu grupirali u čudesna ozdravljenja, govore, parabole, povijest muke i ukazanja Uskrsloga. Djelovanje među poganima izvan Isusove domovine tražilo je pisana evanđelja i upute nadležnih učitelja vjere (usp.: 1 Sol 5,27; 1 Kor 7,1). Propovjedničku građu o Isusu sabrali su nadahnuti pisci kojima je crkvena tradicija dala ime Matej, Marko, Luka i Ivan, a Luka jedini među njima priznaje kako se poslužio plodovima rada drugih nadležnih propovjednika. Tako su od oko god. 70. do oko god.

90. nastala četiri evanđelja koja je Crkva tokom drugoga stoljeća prihvatila kao kanonska zato što su kroz dulje vrijeme sva četiri čitana na bogoslužju kršćanskih zajednica.5 Isusov pokret iz Palestine, kao 4

5

24

Za osnovne datume Isusova rođenja, djelovanja, smrti i uskrsnuća, vidi Jeruzalemska Biblija. Stari i Novi zavjet s uvodima i bilješkama iz „La Bible de Jérusalem“ (Zagreb: 1995.), 1795-1796. Augustin AUGUSTINOVIĆ, Povijest Isusova I (Sarajevo: 1984.), 38-40.

Usp.: „Tri faze formiranja evanđelja“, Raymond E. BROWN, Uvod u Novi zavjet (Zagreb: 2008.), 107-110.

podvrgnute pokrajine u Rimskom Carstvu prvoga stoljeća, razvio se u monoteističku religiju izvan granica židovske domovine gdje su ovlašteni propovjednici naviještali smrt i uskrsnuće Kristovo kao univerzalni događaj spasenja za sve narode. Nakon apostolske kerigme došlo je doba pisanja i čitanja kanonskih evanđelja u kojima je prva Crkva otkrila svoje pravilo vjere, i zato ih čita u svojem bogoslužju.6

U Isusovu ministeriju - parabole su bile zorna sredstva poučavanja. Namijenjene su jednostavnim zemljoradnicima, ribarima i trgovcima Galileje, ali i umišljenim teolozima koji su djelovali u Jeruzalemu. To su slike iz života običnih ljudi, a ponekad i bogataša ili čak vladara, kojima je Isus zvao na razmišljanje i poticao na osobnu odluku. U skladu sa starozavjetnim pojmom mašal - koji je zagonetka, šaljiva zgoda, pouka – Isus je upotrebljavao slike iz života da pojasni svoj način uprisutnjivanja Božjeg milosrđa prema rubnima u izraelskom društvu. Za razliku od službenih teologa, koji su naglašavali subotnji počinak i hramsko bogoslužje kao srž židovstva, Isus je liječio subotom i to pojašnjavao izrekom: „Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote“ (Mk 2,27-28; 3,4; Mt 12, 12). Svoje postupke koji su izgledali kao kršenje tradicijske religioznosti Isus je branio Hošeinom izjavom u Božje ime: „Milosrđe mi je milo, a ne žrtva“ (Mt 9,13; 12,7).

Vrhunac Isusova sukoba s vjerskim poglavarima bio je proročki izgon trgovaca iz hramskog dvorišta s obrazloženjem da su službeni čuvari reda u središnjem svetištu Izraelaca načinili pećinu razbojničku.

Događaj je tako važan da su ga zabilježila sva četiri evanđelja (sinoptici na kraju Isusova javnog djelovanja, Ivan na početku). Marko tom prigodom ističe: „Kada su za to dočuli glavari svećenički i pismoznanci, tražili su kako da ga pogube“ (Mk 12,18). Proročku smjelost Isus je očitovao time što se to usudio izvesti, a nije bio član hramske straže niti pripadnik Levijeva plemena. Isusovi teološki protivnici bili su uvjereni da je kraljevstvo Božje zemaljska i povijesna veličina jer će Bog čudesno pospješiti da prestane vladavina stranaca nad njegovim narodom te da narod Božji stvori moćnu državu. Za Isusa je kraljevstvo Božje duhovna veličina koja se odražava i na življenje svih ljudi na zemlji, ali ono ima i eshatonsku fazu u vječnosti. Prema povijesnom Isusu, Bogu je stalo do siromaha i do iskorjenjivanja nepravde. U 6

Usp.: Mario CIFRAK, I riječ je Božja rasla. Od kerigme do evanđelja (Zagreb: 2016.).

25

ISUSOVE PARABOLE – SLIKE O KRALJEVSTVU BOŽJEM

paraboli o samodostatnom bogatašu i bolesnom prosjaku Lazaru pred njegovim dvorišnim vratima Isus je pokazao da na kraljevstvo Božje spada od vlastitih materijalnih dobara pomagati oskudne (Lk 16,19-31). U udovici koja je tražila od nepravednog suca da joj dosudi pravdu pred gramzljivim rođakom pokojnog muža (Lk 18,1-8) Isus je sa starozavjetnim prorocima pokazao da je Bog na strani siromaha te da na njegovo kraljevstvo spada raditi na smanjivanju siromaštva.

Pojedini evanđelisti - složili su parabole prema svojem teološkom rasporedu te iz tradicijske građe unijeli i pokoju parabolu njima vlastitu. Mk 4,1-33 donosi četiri Isusove parabole, Mt 13,1-51 sedam, Lk 15,1-31 tri. Na razini usmenog poučavanja i pamćenja, nije vjerojatno da je Isus odjednom iznosio više od dvije parabole.

Trebalo ih je ne samo zapamtiti nego nad njima razmišljati i donijeti osobnu odluku. Pri slaganju Isusovih parabola evanđelisti su mislili na duhovno stanje i potrebe svoje zajednice kojoj su izvorno bili namijenili svoju knjigu o Isusu. Ovo stanje „čitamo“ u detaljima parabola koje su zajedničke svoj trojici sinoptika, ali svaki donosi neki vlastiti podatak. Još više to čitamo u parabolama koje su vlastite pojedinom evanđelistu: Marku dvije, Mateju deset i Luki osamnaest.

U liturgiju Crkve - parabole su svrstane tokom liturgijske godine.

Prema reformi Drugog vatikanskog sabora za prvo čitanje uzima se neki događaj ili proročki i mudrosni odlomak kao starozavjetna podloga odlomku iz evanđelja. To od sabrane zajednice i predvoditelja traži povezivanje Staroga s Novim zavjetom jer Isusa možemo pravo razumjeti samo ako imamo na umu da je duhovno izrastao iz čitanja i razmatranja Zakona, Proroka i Psalama (usp.: Lk 24,26-27.44).

Predvoditelj crkvenog liturgijskog susreta iz svojega studija teologije treba imati na umu osnovne podatke o nastanku pojedinog evanđelja iz kojega se čita na dotičnu nedjelju, ali smije i treba tražiti primjenu kojom će hraniti sudionike svetog susreta. Propovijed nije politiziranje niti osuda onih koji nisu došli te nedjelje u crkvu. To je posluživanje kruhom Božje riječi za one koji su došli sa svojim brigama i radostima te trebaju duhovnu podršku svojega pastira koji među njima živi.

„Isusove parabole spadaju u jezgru Novoga zavjeta; one su također dio svjetske književnosti. Poznavati ih dužnost je svih koji hoće dohvatiti korijene kulturne povijesti Zapada. Razumjeti ih za 26

kršćane je izazov koji se tiče cijelog njihova života.“7 Za prve kršćane, ističe B. Zimmermann, parabole su mediji sjećanja na Isusa, jer se povijesni Isus sigurno služio i parabolama kao sredstvom poučavanja: „Parabole su predestinirani mediji sjećanja na Isusa. Sjećanje se nikada ne događa bez jezika i nevezano, nego se događa u određenim medijima i oblicima. Jedan oblik, kojim se služi proces sjećanja, nikako nije besadržajni nosač sjećanja, nego može na temelju ‘semantiziranja oblika’ djelovati mjerodavno i na predmet sjećanja. Da su se kršćani sjećali Isusa kao onoga koji je o Bogu govorio slikovito u parabolama, konvergira s kristološkom vjeroispoviješću da je sam Krist ‘slika Boga’ (2 Kor 4,4; Kol 1,15), koji Boga čini vidljivim (Iv 1,18; 14,7).

Pripovjedač parabole sam je prispodoba Boga.“8 Kod Grka i Rimljana novozavjetnog vremena također su postojale parabole u retorici, filozofiji i književnosti i o njima je posebno pisao retoričar Marko Kvintilije (oko 35. do 95. po Kr.), u svojem djelu „Pouka za govornike“ (Institutio oratoria). „Isusove parabole, kako su ih zabilježili prvi kršćani, mogu se sa stajališta povijesti književnosti svrstati također u grčko-rimsku retoriku, kao i u okvir hebrejskog mašala ili židovskih pripovijetki. Kao što Novi zavjet općenito u mnogome pokazuje sintezu između grčko-rimskog i orijentalno-židovskog svijeta, tako se na novozavjetnim parabolama uočavaju znakovi iz tih dviju tradicija.

Međutim, ne bismo bili pravedni prema konkretnim tekstovima ako bismo ih htjeli svrstati u jednu ili drugu tradiciju na temelju literarnog oblika, kao npr. prema duljini ili prema funkciji u kontekstu. Tako je npr. izraženo mišljenje da se kraće izreke mogu pokazati kao tradicija mašala, a dulje kao tradicija helenističke retorike. Takvo razvrstavanje ne odgovara uporabi ovoga pojma u različitim područjima tradicije niti složenosti novozavjetne građe.“ 9

7 Ruben ZIMMERMANN, „Die Gleichnisse Jesu. Eine Leseanleitung zum Kompendium“, Ruben ZIMMERMANN (ur.), Kompendium der Gleichnisse Jesu (Gütersloh: 2007.), 3-46, citat str. 3. Ovo je pregled istraživanja parabola posljednjih tridesetak godina te uvod u Kompendij u kojem je 47 autora obradilo 104 novozavjetne zgode koje se mogu razumjeti kao parabola ili usporedba u širem smislu riječi.

8 Ruben ZIMMERMANN, „Die Gleichnisse Jesu. Eine Leseanleitung zum Kompendium“, 5.

9 Ruben ZIMMERMANN, „Die Gleichnisse Jesu. Eine Leseanleitung zum Kompendium“, 8.

27

ISUSOVE PARABOLE – SLIKE O KRALJEVSTVU BOŽJEM

Jedno od pitanja kojim se stručnjaci vole baviti jesu parabole vlastite pojedinom evanđelistu sa stajališta jesu li ih prvi propovjednici dobronamjerno uvrstili da u novim prilikama pojasne Isusovu misao slušateljima koji čitaju i misle na grčkom.10 Međutim, kriteriji za takvo razvrstavanje još su veoma različiti, a rezultati su konfliktni. Osnovna je metaforičnost parabole u govoru o Bogu i njegovu kraljevstvu jer se Isus poslužio slikama iz života, svjetovnim slikama, da govori o Bogu. Parabole pokazuju da su kod Isusa povezani gledanje na Boga, eshatologija i etika: „Parabole govore jezikom ljudi. Ako parabole upotrebljavaju ‘slike iz svijeta’, ako iznose konkretne događaje, a izbjegavaju teološke pojmove, nude poveznice za dijalog iznad teologije i Crkve.“11 Dakako da je svaki čitatelj u stanju doživljavati pojedinu parabolu osobno te se poistovjećivati s likovima iz nje.

Plodno razumijevanje počiva upravo na mogućnosti „uskakanja“ u scenarij te preuzimanja uloge jednoga od aktera.

Isusove parabole biseri su svjetske književnosti u kojima je zvao na razmišljanje i poticao na odlučivanje. U njima je izrazio svoje povjerenje u Boga koji djeluje u stvorenom svijetu te nadu da će njegovo pravedno i univerzalno kraljevstvo postati dostupno svim ljudima i svim narodima. Parabole su najava pravednog Božjeg svijeta u kojem se stare rane ne liječe novim nasiljem, nego potpunim otvaranjem Bogu i bližnjima. Isus i danas nudi svoje parabole vjernicima sabranim na liturgiju Crkve i svima ljudima koji se u obavljanju svojih zemaljskih poslova povremeno vraćaju Novome zavjetu te ga razmatraju kao riječ Kristovu upućenu ljudima preko njegovih prvih propovjednika i nadahnutih pisaca.

Literatura -- BLOMBERG, Craig L. „Parable“, The International Standard Bible Encyclopedia, Volume Three (R-P. Grand Rapids, Michigan: 1986.), 655-656.

-- BROWN, Raymond E. „Isusove parabole“, R. E. BROWN i dr.,

10 Usp.: John P. MEIER, A Marginal Jew. Rethinking the Historical Jesus. Volume five.

Probing the Authority of the Parables (New Haven: 2016.).

11 Ruben ZIMMERMANN, „Die Gleichnisse Jesu. Eine Leseanleitung zum Kompendium“, 11.

28

mato zovkić rođen je u Donjoj Tramošnici, općina Gradačac u Bosni i Hercegovini, 1937. godine u hrvatskoj katoličkoj obitelji s još 4 sina i 5 kćeri.

Osnovnu školu završio u Tramošnici, srednju u Zagrebu. Katoličku teologiju studirao u Đakovu i Zagrebu. Doktorat teologije postigao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1968., magisterij Biblije na Papinskom biblijskom institutu u Rimu 1972. godine.

Za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije zaređen 1963. Od 1972. do 2009. profesor Novoga zavjeta na Vrhbosanskoj teologiji u Sarajevu. Zadržavajući službu redovnog profesora, od 1985. do 2012. kanonik Vrhbosanskog kaptola i član ordinarijata. Obavljao i službu generalnog vikara Vrhbosanske nadbiskupije u vrijeme nadbiskupa dr. Marka Jozinovića 1987. do 1990. te nadbiskupa kardinala Vinka Puljića 1991. do 2008. Papa Ivan Pavao II. imenovao ga 21. prosinca 1993. počasnim prelatom Sv. Stolice. Na prijedlog KBF-a Sarajevo, uz pismenu suglasnost fakultetâ humanističkih nauka, Senat Univerziteta u Sarajevu dodijelio mu 28. studenog 2015. počasno akademsko zvanje profesor emeritus Univerziteta u Sarajevu.

Kao delegat nadbiskupa Puljića za ekumensku i međureligijsku suradnju surađivao u planiranju Međureligijskog vijeća BiH koje je osnovano 9. lipnja 1997. te nastavio biti aktivni član do umirovljenja god. 2012. Uz znanstvene radove s područja ekleziologije Drugog vatikanskog sabora i Biblije, piše i radove o međureligijskom dijalogu. Teološke članke i knjige piše od 1967. Dosada objavio 22 knjige, 425 članaka, 147 recenzija te preveo 5 knjiga s engleskog i 2 s njemačkog. Nekoliko članaka napisao na engleskom i njemačkom.

radovi

S

likovito govoreći, knjiga Mate Zovkića je poput riznice u kojoj čitatelj nalazi 26 dragulja.

Svaka pojedina analiza perikope je, u prvom redu, solidno znanstveno potkrijepljena. Autor poznaje i koristi djela renomiranih egzegeta, a pohvalno je i što u više navrata uzima u obzir i djela egzegetkinja, među kojima i feminističkih teologinja. Svaki tekst autor ponajprije egzegetski analizira, ali ne staje na tome, već daje i starozavjetnu pozadinu, ukazuje na povijesni kontekst, citira rabinsku i apokrifnu književnost, donosi i mišljenja drugih egzegeta te uspoređuje poruku biblijskog teksta s drevnom egipatskom, židovskom i grčkom književnosti, kao i s onim što čitamo u Katekizmu Katoličke Crkve ili s onim što naučava islam. Distancirajući se, kako i sam kaže u uvodu, „od umjetne alegorizacije u razdoblju otaca te od katoličke polemike protiv naroda Isusova“, autor tekst analizira kritički i suočava se s protužidovskim tumačenjima koja valja ostaviti u prošlosti.

Tako protumačene perikope približavaju čitatelju Isusov svijet i pouku, ali se pitaju i što ta pouka danas govori. Autor tako svaku analizu zaključuje aktualizacijom i poticajima za promišljanje, čime čini čitatelja aktivnim sudionikom u interpretaciji teksta.

Mr. sc. Bruna Velčić, doktorandica na Papinskom biblijskom institutu u Rimu

M

ato Zovkić stvara svojevrsni „most“ između značenja parabola u vrijeme Isusova povijesnog djelovanja i značenja koje imaju i/ili bi trebale imati za kršćane današnjeg vremena.

Pri tome dakako ne gubi iz vida povijest njihova tumačenja, mudro se distancirajući od alegorijske interpretacije crkvenih otaca, kao i od katoličke polemike protiv naroda Isusova vremena u razdoblju od 3. do 20. stoljeća …

Temeljne i hvalevrijedne metodološke i stilske značajke prof. Mate Zovkića zacijelo su jednostavnost i razumljivost izlaganja kojima otvara vrata razumijevanja ne samo akademskoj nego i široj čitalačkoj publici. Ovdje je potrebno ukazati na autorovu lingvističko-semantičku analizu i pojašnjenje široj publici nepoznatih i/ili manje poznatih biblijskih pojmova, kao i informacije o društvenom i religioznom životu, običajima i kulturi ondašnjeg vremena, koji su nužni za ispravno i potpunije razumijevanje Isusovih parabola. Približavanje parabola širem krugu čitatelja autor postiže i njihovim izvrsnim stavljanjem u povijesni, društveni, religiozni i kulturološki kontekst, kao i detaljnim prikazom starozavjetne, židovske i grčko-rimske podloge. Nadalje, u autorovu izlaganju dolazi do izražaja dobro poznavanje i upotreba značajnijih i novijih rezultata egzegetskih istraživanja, kako stranih, tako i domaćih autora.

Dr. sc. s. Silvana Fužinato, profesorica Svetoga pisma na KBF Đakovo ISBN 978-953-241-551-3