DOŠEL BUM V BISTRICU

Page 1

Došel bum v Bistricu XI. RECITAL DUHOVNO – REFLEKSIVNOG PJESNIŠTVA “JOSIP OZIMEC”

www.rmb.hr

Neka i nas z a p o š taju

www.glas-koncila.hr

ISBN 978-953-7643-04-1

OmotNOVI.indd 1

XI. RECITAL DUHOVNO – REFLEKSIVNOG PJESNIŠTVA “JOSIP OZIMEC” 2009.

XI. RECITAL DUHOVNO – REFLEKSIVNOG PJESNIŠTVA “JOSIP OZIMEC”

MARIJA BISTRICA 2009.

14.10.2009 10:16:55


“DOŠEL BUM V BISTRICU” XI. recital duhovno – refleksivnog pjesništva “Josip Ozimec”

1

ZbornikPjesama.indd 1

14.10.2009 10:14:07


Nakladnik: Radio Marija Bistrica Za nakladnika: Mag. theol. Zvonko Franc Odabrao i vrjednovao Stručni sud Recitala: dr. sc. Ivo Kalinski, predsjednik prof. Marija Lamot Vlasta Horvatić-Gmaz Anton Šuljić Đuro Jelović Urednik: Đuro Jelović Lektor – korektor: Đuro Jelović Grafička priprema: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb, pp 216 Tisak: Grafika Markulin Naklada: 500 primjeraka ISBN 978-953-7643-04-1

2

ZbornikPjesama.indd 2

14.10.2009 10:14:07


“DOŠEL BUM V BISTRICU” XI. recital duhovno – refleksivnog pjesništva “Josip Ozimec”

Neka i nas z apoštaju ZBORNIK

MARIJA BISTRICA, 2009. 3

ZbornikPjesama.indd 3

14.10.2009 10:14:07


4

ZbornikPjesama.indd 4

14.10.2009 10:14:07


SADRŽAJ RIJEČ UREDNIKA — Đuro Jelović: LEPRŠAVOST KAMENIH ANĐELA . . . . . . .7 ČOVEK IDE Đurđa Ilijaš, SPRELUKNJANA DOUŠA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .11 Stjepan Kovačec – Štef, ČOVEK IDE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .12 Zdenka Maltar, SVEM BOGEČKEM SVECU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .13 Željka Skledar, KAMENČEK BOŽI ZNAMENČEK (Z MEĐUGORJA) . . . . . . . . . .14 Marija Toldy – Brindl, PRED VUZEM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .16 Đurđa Lovrenčić, ANGELOVE PERUTI OD KAMENA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .17 Sunčica Orešić, VUZEL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .18 Zdenka Maltar, NOUČ JE DOTEPLA BONCEKE V IŽU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .19 Vladimir Šuk, JENA IMAGINARNA POPIEFKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .20 Biserka Marečić, Z ON STRAN NIČESINE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .22 Branka Jagić, PO BLATNE TRAVE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .24 Maja Cvek, UMJETNIKOVA SLOBODA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .26 Ivica Jembrih Cobovički, ŠUMI, ŠUMI… . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .27 Biserka Marečić, PRET VRATI NIGDINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .28 Đurđa Ilijaš, GREH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .29 Branka Jagić, GRIE TROUMBELIČNI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .30 Mijo Kelenčić, DEČEC SENJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .32 Zdenka Maltar, VU KOMENU, KAK VU ŠKOLKE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .33 Stjepan Kovačec – Štef, KULIKE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .34 Maja Cvek, JUTERNA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .35 Dragutin Kontak, KORAČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .36 Vladimir Miholek, NA REŠKU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .37 Karolina Kuljak, NEMA PRAVE RIEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .38 Vladimir Miholek, DUŠA JE MOJA LUŠČINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .39 Slavica Sarkotić, FILOZOFIJA HRASTA LUŽNJAKA (TUROPOLSKOGA) . . . . .40 Maksimilijan Milan Herceg, KAJ JE KAJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .41 NEKA I NAS ZAPOŠTAJU Marija Maretić, NEKA I NAS ZAPOŠTAJU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .45 Marija Kovač, TO JA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .46 Marija Maretić, NADAZRI SE BOŽE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .48 Nikša Krpetić, GOSPE MORA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .50 Nevenka Erman, PRED TOBON . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .51 Katja Šepić, PISMENA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .52 Nikša Krpetić, UVIK ZA KRIŽEN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .53 Marija Maretić, ZA SVE BOGU ZAHVALI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .54 Đurđica Asić Klobučar, PRED ŠTALJCO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .56 Nevenka Erman, MEDAVICA OD LATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .57 Ana Krnjus, JUŠTO U PODNE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .58 Nevenka Erman, VA TUJINE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .60 Nikša Krpetić, SMILUJ NAN SE, BOŽE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .61

5

ZbornikPjesama.indd 5

14.10.2009 10:14:08


DA ČOVJEK BUDE SVJETLOST NA ZEMLJI Tomislav Šovagović, MOLITVA SUPROTIVA PLANU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .65 Stjepan Kovačec – Štef, ODLUČIMO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .66 Biserka Marečić, KLJUČEVI EDENSKIH VRTOVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .68 Mirjana Bukal, IZMEDU JAVE I SNA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .70 Snježana Plevnik, BOŽIĆNA ŽELJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .71 Marija Toldy – Brindl, NA MALU GOSPU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .72 Sonja Gosarić, UZDAH. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .73 Sanja Kovačić, MEMENTO MORI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .74 Dragana Kustura, NEDOSTIŽNI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .75 Mirjana Mikulec, SUDBINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .76 Marko Gregur, bez naslova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .78 Biserka Težački Kekić, SAN ZBUNJENOG GOSPODINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .80 Marija Sošić, DVIJE SESTRE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .81 Branka Jagić, KAO SOL KOJA SE JEDE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .82 Biserka Marečić, LICE ILI STRANPUTICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .84 Zlata Bogović, TO NISAM JA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .86 Mijo Kelenčić, MOLITVA RAZOČARANA ČOVJEKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .88 Nadica Čižmek, SLUTNJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .90 Slavica Sarkotić, STAROST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .91 Ljiljana Lukačević, UMRIJETI OD TUGE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .92 Ivan Tinodi, DOBA SAMOĆE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .93 Đurđa Lovrenčić, NAS SA PREMALO RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .94 Dr. sc. Marija Znika, HRVATOVE BOJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .95 Ivan Babić, SV. FRANJO U RAMI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .96 Vinka Tokić Burolo, MAJCI NEBESKOJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .97 Vladimir Šuk, SMIRAJ U LEGENDAMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .98 Katja Šepić, KAMENI ANĐEO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .99 Stjepan Gabud, ZAVESLAJ NA PUČINU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .100 POGOVORI Dr. sc. Ivo Kalinski: OSVAJANJE I USVAJANJE UMJETNOSTI RIJEČI . . . . . .102 Prof. Marija Lamot: DUHOVNA ISKUSTVA VJERE I UMJETNOSTI … . . . . . . .104 Vlasta Horvatić-Gmaz: RECITAL POTVRDIO AUTORSKU KREATIVNU NEPOTROŠENOST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .107 Anton Šuljić: OD SLUTNJE DO ZNANJA I POETSKOGA IZRIČAJA . . . . . . . . .109 IN MEMORIAM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .113 POKROVITELJI: . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .114

6

ZbornikPjesama.indd 6

14.10.2009 10:14:08


LEPRŠAVOST KAMENIH ANĐELA Na jedanaesti recital duhovno-refleksivne poezije Josip Ozimec, prispjelo je 337 pjesničkih zapisa od 81 pjesnika, i to kajkavskih 119 pjesama; čakavskih 35 pjesama i štokavkih 183 pjesme. A valjalo je odabrati sedamdesetak pjesama, (ove godine više nego prijašnjih godina); kvalitenih je zapisa doista dosta i nije lako odrediti što jest, a što nije. Svaki objektivni odabiri su ipak subjektivni, ma koliko se mi trudili objektivnosti. Stručno povjerenstvo u sastavu: dr. sc. Ivo Kalinski, predsjednik i članovi: Marija Lamot, Vlasta Horvatić-Gmaz, Anton Šuljić i Đuro Jelović odabrali su 66 pjesama od 41 autora za objavu u zborniku. Nagrade su dodijeljene po tri u svakom izričaju – tri kajkavske, tri čakavske, tri štokavske. U kajkavštini su nagrađeni: 1. Nuoč je dotepla bonceke v ižu, Zdenka Maltar, Novi Marof 2. Čovek ide, Stjepan Kovačec – Štef, Zagreb 3. Kamenček Boži znamenček (z Međugorja), Željka Skledar, Zaprešić, u čakavici su nagrađeni: 1. To ja, Marija Kovač, Grižane 2. Gospe mora, Nikša Krpetić, Split 3. Medavica od lata, Nevenka Erman, Žminj, a u hrvatskom standardu su nagrađeni: 1. Kameni anđeo, Katja Šepić, Rijeka 2. bez naslova, oznaka 15. siječnja 2009., Marko Gregur, Koprivnica 3. Sveti Franjo u Rami, Ivan Babić, Zagreb. Zbornik je složen u tri cjeline prema narječjima. Svaka je cjelina naslovljena. Pjesme su unutar cjeline poslagane po tematskim i motivskim odrednicama, koliko je to bilo moguće. Naslov ovoga zbornika je Neka i nas zapoštaju, to je naslov pjesme Marije Maretić iz Žminja, a naslov ovoga recitala Došel bum v Bistricu, ostaje kao prepoznatljiv znak, zaštitni znak, da ne kažem logotip. Prvi sam put u povjerenstvu za izbor pjesama ovoga recitala pa mi nije poznato kako je do sada bilo s kvalitetom zapisa, ali

7

ZbornikPjesama.indd 7

14.10.2009 10:14:08


ovaj put je kvalitetnih zapisa više nego što je moguće objaviti. Neke pjesme nisu ušle u zbornik samo zato što nije bilo mjesta. Svi su zbornici ograničeni pa tako i ovaj naš. No, šteta za neke pjesme koje nisu mogle ući (primjerice: Progledala sam, ili Gdo na soncu peč zakuri). Tematska i motivska prpošnost, rekao bih da je opća odrednica ovih pjesama. Od čovjeka koji ide svijetom (Čovek ide) preko želje za uvažavanjem našega ljudskoga ega (Neka i nas zapoštaju) do snivanja u vječnosti (Kameni anđeo), knjiga prati jedan životni put, oslikava jedan mikrokozmos stihovima koje ćemo zapamtiti. Govoriti o tome što jest, a što nije poezija, bez vremenskoga odmaka, povijest književnosti nas o tome uči, nije uputno; uputno je prihvaćati ono što na nas ostavlja dojam; pročitamo i pamtimo. Mnogi su sudci puno puta pogriješili. Ali i to je dio posla. Domoljublje je rečeno kadšto resko (Hrvatove boje, Uvik za križen), u skladu s vremenom; sva su naša vremena slična, sva je naša poezija tegotna, svi smo mi djeca iste majke; svekolika naša kultura izvire iz Svetoga Pisma pa i ne može biti bez križa. Zato je i u ovim pjesmama koje odabrasmo i koje ne odabrasmo, misaonost u molitvi, molitva u misaonosti. Gospe mora to zorno ilustrira: Gospe mora, slabi su madiri, / ali sidro spasa je u viri. Ne namjeravam na ovom mjestu interpretirati ni književno umjetničke, ni filozofsko misaone determinante poezije u zborniku, želim samo iskazati sreću što toliko ljudi osjeća potrebu za zapisivanjem iskaza sebe i što to većina čini iskreno, neki s više, neki s manje versifikatorskog umijeća i uspjeha, što nikako ne umanjuju ljudsku odrednicu htijenja. Posebice me veseli iskazana velika ljubav za hrvatske nestandardizirane osnove, valja to blago čuvati i sačuvati. I na kraju upit o svrhovitosti ovakvih natječaja i knjiga poezije. Ako se u svakom od ovakvih zbornika nađe i jedno zrnce općeprihvatljive poetičnosti, ovo ima smisla, i te kako! U ovom zborniku ima više takvih bisera. Đuro Jelović

8

ZbornikPjesama.indd 8

14.10.2009 10:14:08


ÄŒOVEK IDE 9

ZbornikPjesama.indd 9

14.10.2009 10:14:08


10

ZbornikPjesama.indd 10

14.10.2009 10:14:09


ĐURĐA ILIJAŠ, Zagreb

SPRELUKNJANA DOUŠA Spreluknjana douša pred raspelom kleči... cajger na cajgeru stuji. Nuoč je zrieli... Senje bežiju ut kmice dalko se gnezdiju bleščeče ftice. Moudni cajti kesiju zoube...cučeju doušu za rukave, naj zide z črnila van zutra bu nebe pak jake plave. Još glibše se douša skrila, souza joj v goutu stala ni jenu si luknju još ni zakrpala. Sa je spreluknjana...prevzel ju je sram i niema sape za ziti van. Presila je veter da joj krplja poišče, a lažljivec je same zmel dvurišče. Poklem si je zieval, a unda zapupieval: “Bez Boužje rouke ni moči znati na douše luknje zakrpati.”

11

ZbornikPjesama.indd 11

14.10.2009 10:14:09


STJEPAN KOVAČEC – ŠTEF, Zagreb

ČOVEK IDE Čovek ide okolo čovek ide naokolo čovek ide na Kalvariju, v noči bez mesečine, vu dolinu vu gliblinu, Čovek ide po pepelu več zdavna fgašenoga ognja, Čovek ide z sviečom v ruke, skriti pod škrlakom. f svoe muke, čovek ide, a same je nekulike minuti do večnosti gda kostur tiela rastopi se kak vosek.

12

ZbornikPjesama.indd 12

14.10.2009 10:14:09


ZDENKA MALTAR, Novi Marof

SVEM BOGEČKEM SVECU Svem bogečkem svecu, kipcu v prašni rami, čudaj rieči, prošnji, zgotanih čkomenja, v iži gde so zgasli stieni, a mi sami, mrmljamo vu tmici, dej nam vutešenja. Svem bogečkem svecu, kaj poveda ftiči, vse trhe, vu tern hudem bitku, vu tie noči, dej nam jognja vere, zlehkotenja gda se kmiči, pomiri nas z vokom, ak je itak moči. Pot je nas kadež, deh, tamjan vu modrini, kak i listje, plačuč, trepčeč gda nas vetrek ziblje. Al je človek vrieden obečanih belini, il je same pepel, prah, vu jognju suho šiblje? Svem starinskom svecu, kaj bokčiju grli, čudaj rieči, prošnji, z te zdene, mrzle iže, z lapora sme resipani, misel k nebu hrli, pomiri nas z vokom, v šeptu tebi bliže.

13

ZbornikPjesama.indd 13

14.10.2009 10:14:09


ŽELJKA SKLEDAR, Zaprešić

KAMENČEK BOŽI ZNAMENČEK (Z MEĐUGORJA) Se sem svoje rezprestrla Žufkoču svoju znesla Rezmenju tvem podala Ja, zlociča spodobica Hotenje ti hputila Kruto, kruto te prosila Nezmerno zaiskala Nezmerno zezvala K tebi se fprla Doteknila me Počutela i razmela Semočna Čudajčineča Čudajdareča Žmirečki gledim Gluhonema se spominam Ona, posikut ona Kresim v tihoči Radošča v gluhoči V črnoj tustoj noči Ogenj me stiha spopal Močno priduči ogenj Kamenček jen Čistam priprosti Kamenček kak tiček

14

ZbornikPjesama.indd 14

14.10.2009 10:14:09


Dokotural se znamenček Vufam se vu to Z lefkočom se vufam Z hasnovitom mirnočom Svetlina mi kaže puteca Mi podari hlepčeca Priprosti al hudo močen Kamenček Tiček Znamenček

znamenček – znakić; rezprestret – razprostrijeti; znesti – iznijeti; rezmenje – razumijevanje; zločica – malo zlo; kruto – jako; nezmerno – neizmjerno; zaiskati – zatraziti; zezvati – zazvati; počutet – osjetiti; razmeti – razumijeti; fpreti – uprijeti; semoča – svemoćna; čudajčineča – koja puno čini; čudajdareča – koja puno daruje; dotekniti – dotaknuti; žmirečki – žmireći; spominat – razgovarati; posikut – posvuda; kresit – svijetliti; radošča – radost; gluhoča – gluhost; tusta – debela; tihoča – tišina; spopast – uhvatiti, zgrabiti; priduči – koji je došao; priprosti – običan; dokoturat – dokotrljati; vufat se – nadati se; lefkočca – lakoća; hasnovit – koristan; mirnoča – mir

15

ZbornikPjesama.indd 15

14.10.2009 10:14:09


MARIJA TOLDY – BRINDL, Krapina

PRED VUZEM Z huste šumarice plave glediju Očica žutih, kak boje meda Veter ih njiše, kak v zipke spiju, Tiček se zbudil a ne pripoveda. Zadnji je tjeden Kristove Muke Denes se, zbog nas, Isusu sudi Vmuku, v tišini sklapamo ruke Zbog nas je raspet! A kakvi smo ljudi? Poldan je, zvona čkomiju nemo I sima najemput je žmehko pri duši, A onda se opet javi Obečanje. Tiček cvrkuče. Nič se ne ruši. To travanj dohaja i Vuzem je blizu, Tak se je zeleno, tak seje v cvetu I seje tak mirno i puno dobrote, Naj Vuzem bude na celomu svetu.

16

ZbornikPjesama.indd 16

14.10.2009 10:14:09


ĐURĐA LOVRENČIĆ, Sveti Križ Začretje

ANGELOVE PERUTI OD KAMENA Kuštrave diete ljicem osmeha, Zgašenem pogledem daljine Slanami suzami Černine fajta, fajta beljine. Tihoba samljine. Rascufane drievlje bolne zievlje, Zgorieti ognieci, pepel, pepeljina, Miehenj zasušeni, peljina gorčina. Sehel je žherljin vezda zeleni. Klupčece male, cvetek pokošeni. Kupčec, rahljina. Noći merkljina. Zvezdah daljina. Znad maljičkoga ramena Angelove peruti od kamena.

17

ZbornikPjesama.indd 17

14.10.2009 10:14:09


SUNČICA OREŠIĆ, Kalinovac

VUZEL Se vu vuzel zvuzla vuzel, na svom putu Dravu uzel. Se joj vale male zbrojil, ravne pute se, prekrojil. Se je vrbe vetrom česal, hital, spušćal, i bedesal! Se vu vuzel vuzel zvuzla, stara lipa sa opuzla. Si su listi žuta pera, zvuzlali se v zraku včera! I se misli, lepe, strašne, na glavi su vuzel, mašne. Vuzel, mašne, smeja, špota, vuzel mašne, od života. 18

ZbornikPjesama.indd 18

14.10.2009 10:14:09


ZDENKA MALTAR, Novi Marof

NOUČ JE DOTEPLA BONCEKE V IŽU Debeli pavuk med rožah v času je splel modro nebo vu srebernu kitu. Nihal se na vetru scecani pavlinček, biela robenina pod jaboko. Nikaj se nie moči zmisliti, kak se uno zvalo rojenja selo me... Povedaš, nouč je dotepla bonceke v ižu, črnu ti hostu v joči, nič nie moči videti. Jutro ima zobe pirgača, vsa so jutra spodobna, a ti veruješ da znom, kak se kaj zove, al je to vrieme jedine il druge je tam... Stra me, nouč je dotepla bonceke v ižu, vumiruči, v lasi ti gmižu.

boncek – hrušt; v ižu – u kuću; kita – pletenica; scecani pavlinček – isušeni leptir paunče; robenina – rublje; hosta – šuma; pirgač – tigar; spodobna – slična; stra me – bojim se

19

ZbornikPjesama.indd 19

14.10.2009 10:14:09


VLADIMIR ŠUK, Oroslavje

JENA IMAGINARNA POPIEFKA Od “mio amiko” pajdaša f poverenju čul sam ščera, od krčkoga ribara Rozaria, da je On, teri je Buog morja... Don Posejdon, navrnul f službenu posetu k Družbe Adria. Dijalog tema bila im je “nuda veritas”, čista latinska em guola istina, a glede velike plave mlake spas. F sriedu... s’e po Njegvuga rokovnika rasporedu, a stroge po dnevnamu redu, pod tuočku pet (minut prie dvanejst) i puol, halt se konstruktivne gruntale, a prie nek servierani jesu primorski kruh i suol, na prec salinitetni švedcki stol, okoli ekološke hasnovitosti, kaj se s’e vlieče z čmarof hrđavih tankerof, em kakovi su z tustih brodof šekrietni balasti. Eli se to dotikavlje h libido i sexualne živlenje planktonof, prie nek jih požereju debeloriti “vegani” kiti ? Kam dislocierati desetkuvanu pasminu tak rietkuga semena i plemena endemskih vodenih metuljof, kaj v najranieša ultramarin zorja kolo tancaju cifraste valovito, okoli Bakra i Omišlja, pak s’e tam do Verbnika znad morja ?

20

ZbornikPjesama.indd 20

14.10.2009 10:14:10


Kam zadaričiti šenutuga morskuga žriepca, kaj pasel se f nepokošenam trnacu šarih gorgonij, tam v zaklonu koraljof kre otoka Sveca, a s’e vu vusporenom plavem kasu ? Z bičam ga je ošinula zgiftana manta, pak zdaj haluciniera i čez mehure zraka hrže, o glibuoke podorane Marijanske brazde tam vu Mučečem oceanušu. Ovde se navliekel na masne fleke, ovisen je o zarazene igle škarpine, možganje mu polahko trune i gubi se, pak hmišlja da je f staležu lipicanera vu habsburgške “hoch” štale, da je školuvan f španske škuole rajtanja. Vudice zlatne na svilene niti pred nosom mu cučaju, kak nacifrane vuzde... spričinja mu se, a zapraf z razrieđenu naftu “caulerpa taxifolia” travu mu gnojiju. Zestanek je, za čujti kak sam imel, prekinul baš On, Buog Don Posejdon. Na Njegve iskanje zestanek se bu nastavil, ščiem bu doktor z Raba eli Vrapča, papiernati psihijaterski viziprt o druge strane dostavil.

21

ZbornikPjesama.indd 21

14.10.2009 10:14:10


BISERKA MAREČIĆ, Kašina

Z ON STRAN NIČESINE Nemrem ti dati onuoga čega ni. A naviek si tarn i čakaš svuoj cajt. Ali naj mi juoš zeti prhut ftičjeg krila z glibline vanjkuša, metuljčeke f kruogu svetla, muoje nerazbrane nerazbranine. Mrzlu ruožu molitve na vusnica. Čujem te. Zdieh tvuoj čujem, vetre raspuščanja, zacmrekane lasi, neraščesana jutra, fierajnge na propuhu. Metuljčeke kaj se zalieceju f oči. Ali nemrem ti dati onuoga čega ni. I razmem te. Lasi več načesane na stran, siene nazublane na plastice. Je, razmem te. Ali naj juoš. Naj juoš buju na miru jezerca stisnutieh rieči f gerlu, zacajhana sluova f drievu i šumskiem vilam naj bu zemla nesprta gda več mene rieč je zaprta. Sama bum prekuoračila puocek prek teruoga ni nazaj. Ali ostavi mi juoš male muoje čičke i terice, juoš male me nahitavli sim-tam, naj mi zeti z puovesma rieči preju svefčkaruof i muoj lutcki prhut kaj dala si mi na dar. Puočakaj da posiejem seme svetla bar. Jer muorti bi juoš muogla zdrapati z požiraka teru rieč presehnule nuoči, teri zvirek brez vuode. Zacajhane rieči z glave.

22

ZbornikPjesama.indd 22

14.10.2009 10:14:10


Ali ti me očeš z on stran ničesine. I verujem ti. Gavranuovih kril preleti. Tvuoj lampaš svietli z on stran ničesa al nem več niš iskala. Tak lefki je metuljček prhuta da mi na nuosu sedi ne ga vidla. Mater Zemla puoradi Matere Nebes bum te zapustila. Ni mi treba niš al senak naj mi popuotbina bu lat tve trave da bi tam f ničesine po prvi puot z nju pisala misel, ne z glave, več z gliblin serca i ja sa zatravlena.

23

ZbornikPjesama.indd 23

14.10.2009 10:14:10


BRANKA JAGIĆ, Velika Gorica

PO BLATNE TRAVE sam z suobou čovek dragi zgovarjaš svoja pitajnja a to se kak da ji pišeš po vode senek ne daj se ne predaj se naj biti hičena pleva vu veter huodaj same huodaj i po blatne tuople trave gazi buos huodaj posadi sve trage mojti nagaziš na seme pravouga traga i oseti zemljou nebuoj je se zemlja je zemlja a covek el žive blate el kukec denes tu a zutra de hodeč mojti prenajdeš svuoj pravi ključ zmiri se škrinja još zaprte miruje nie srdita i čkomi al ti si čovek srdit nemas ključ za. tou škrinjou ti bi čovek štel se imeti vu svoji rouka se žnuore se konce se se se ne-me-re misel ti nie kak bi trebala biti dua zna kout prhienče rezmrvljena restepena na koj-koj pitaš se el si za to ti krif a jee a dua bi ti drugi

24

ZbornikPjesama.indd 24

14.10.2009 10:14:10


od sikout sekojkoj te šuopa jee istina je al ti muoraš zobrati kaj očes ili muoraš reči da “pečene fige” nečeš vidiš žile ti se kak steze polefke svoužavajou pitaš kam se praznijou kam ottiečejou veliš da sou ti noge liene i teške te poslunejou je dohaja mrzle mras led a ti premale si po tuople blatne trave huodal štel si lepšou al si zobral krivou stezou ak si zabloudil priznaj i znimaj zmiri se če i neš ključ našel on sam f krile bou ti nečujne opal kak drveni groš pomoli se zmirene il če same siedi i gledi gledi gledi dek got oči ti vidijou

25

ZbornikPjesama.indd 25

14.10.2009 10:14:10


MAJA CVEK, Zagreb

UMJETNIKOVA SLOBODA Gda se zmislim na basnu gospona La Fontainea (onu o cvrčku i mravu), mrafca bi izostavila, kajti kak i si kaj čkomiju i marlivo delaju, neje bogzna kak zanimivi. Ampak cvrček... ...celo leto vu svetek i petek, ves Božji dan popevle z dreva. Ništ ne pridela, i ni ga sram. A vu zimi kak bu, i kam? Mi se vidi, buju krulela čreva! Veliju, to je umjetnikova sloboda.

26

ZbornikPjesama.indd 26

14.10.2009 10:14:10


IVICA JEMBRIH COBOVIČKI, Čakovec

ŠUMI, ŠUMI… Šumi, šumi, jablan, himnu Zagorja, naj reč bu vsaka srce i Kaj. Cveti, cveti, zorja grleča za vse popevke i rojeni kraj. Još živ je onaj jablan vu čiju koru sem vurezal ime. Zgubljeni potnik, nekak si bledi – vžil si se dalečine, betega i zime. Kraj moj, denes sem srečen, su prestale stare čežnje me jesti. S popevku sem ljubavi vurečen, kak dečec, pod jablan morem si sesti. Šumi, šumi, jablan, himnu Zagorja, naj reč bu vsaka srce i Kaj! Cveti, cveti, zorja grleča, za vse popevke i rojeni kraj!

27

ZbornikPjesama.indd 27

14.10.2009 10:14:10


BISERKA MAREČIĆ, Kašina

PRET VRATI NIGDINA Oklieštrene drieve svieta bi me štele f svuoju senu. Kaj bi juoš muogla reči gda presehnuli su zvirki gda zamuočale su rieči. Kaj reči onuomu kaj niš ne razme kaj niš ne čuje nek tekar one kaj ima on za zreči. I sfiedrane obelinje krampiera več me zamata f svuoje spirale po vuole ne znam čije, al niti tvuoje niti muoje. Negduo buri na vrata. Gduo je? Zemi vuojke vetra z moke muoje. Jer niš ni zanaviek sestvuorene, se kaj ot praha je zbite i f prah je razbite. Večna je tekar sieh stvari sena f vetru nuošena, f lasi spletena, kak tkajne vetra živa, nevideča, f prahu stvrđena. Prešla sem ti priek puota kak prejde saka sena. Ali za onuga teri ne zna gledeti... Pret vrati – nigduo. Za zbilam nigduo? Nigdina f zraku raspredena. Glava f kuorlat zateknjena... 28

ZbornikPjesama.indd 28

14.10.2009 10:14:10


ĐURĐA ILIJAŠ, Zagreb

GREH Greh... ta črna vrana tera ispud strehe vreba vu živlenje skoči naviek kad ne treba. Gda jezika zvadi doušu mam razjadi, pu steze živlenja on pelina sadi. Kak kupriva peče, žuoufka souza mam puteče. Kad se stvori taj živlenje v času vmori. “Muoral bi se spuvedati Bogu na račune dati.” kajanje mu šepče v kmice, misel išče Boužje lice, rouka čisle, al ga nemre najti kad je mesec zabil z gnezda zajti. Na nebu je snočka bil, večeres se grehu skril. Greh vu douši...kak led je ledeni, a po telu mrzli zeni. Krijepust greha upumina, naj se Sv. Duhom puspumina. Greh se v kmicu stišče oprust za se išče. Srce ide male staje, greh se za se kaje. Lefko se je spuvedati, al se treba znati z duoše pukajati. Greh se kaje, led pu male z srca kaplje v milosti se Buožje vtaplje. Vrouča miezga vu žilami ni grehi ni grešniki nijesu sami. Sako pukajanje z dragim Bogom zestajanje. Mrzim... mrzim grehe črne vrane ispud strehe.

29

ZbornikPjesama.indd 29

14.10.2009 10:14:10


BRANKA JAGIĆ, Velika Gorica

GRIE TROUMBELIČNI čovek f tebe grie raste kak troumbelika zakorenila se rezrasla se i prerasla te braniš se od nje obrezavaš jou riežeš je svržovje i perie ona se opet omladi i rezgoji još bržieše kak da raste raste vekša pera dobi da nej zairela da nej f cajtou zamudila cajte je troumbelične zakitila opet moučiš se čovek z škariami vu sebe nabrušenemi houštriš se na troumbelikou al ona kak lukava kača ne boji se zmigolji i dek ti kouneš troumbelikou ona tak i vu tebe raste s tuobou je furt a ti si čovek niesi tejnka trstika il šar kalni poslanicou svojou imaš troumbelika je drač dej ščisti jou z sebe kak kajajnje nameste plač

30

ZbornikPjesama.indd 30

14.10.2009 10:14:10


se ide od nekakvouga semena korena grieu koren il je v glave il vu srcou il se skup a vu tebe sega toga grdoga veliki kup spremeči ga preberi ga reshitaj se kaj ne velja ognu dej gda kup bou mejnjši bou ti lekše ti bouš gazda njemou ne on tebe pak na koncou dana napravi vu sebe -cierkvoui kratkou spoved s pokuorou f tie molitve

troumbelika – vrlo bujna drvenjasta biljka koja raste uz potoke

31

ZbornikPjesama.indd 31

14.10.2009 10:14:10


MIJO KELENČIĆ, Oroslavje

DEČEC SENJA Povedala mi mati da vušel sem po noči. Tak je dragi Bog dal, dok sem trdo spal. Ščem bi mesec puni, vlekuč tešku vreču Zvezde porezmetal, i došla srebrena noč, Zdignul bi me ze postele, i odnesel proč. Pred vrata bi zišel, nis znal, još sem spal. Dečec senja. Za ižu bi prešel, na klepakosu klupu sel, Zaprte oči, u slivar se zagledal zezlačeni. Senjal sem sikaj, popametel zeru, i nikaj. Videti je bilo kak u granju steklenega oreja Črne sedeče tri ofce, svu štrikaju vunu. Nisem rajmal lepo ak mesec je bil pun. Dečec senja. Po malem cajtu, na jabuku od smaragdof, Ze ognjenemi krili doletel je beli kojn, U čitavem gnezdu, pokrit, trudni je zaspal sam. Još ktemu, po od biserof steze, ide nekam Mudra sova, knigu nosi, vagu točno rikta. Kad je minul mesec puni, ostal sem sam. Dečec senja. U gunj zamotan, se sem reje u slivaru bil. Tak čez vrata sem znal ziti, na krof ne iti. Jutro nis nikemu rekel, u slivar sem tekel, Videl sem, da se zlova vrnula sudec sova. Na zelene jabuke, de je kojn gnezdo zvil Nijaju se tice, gdo bi znal, možda je pak spal. To dečec samo senja. 32

ZbornikPjesama.indd 32

14.10.2009 10:14:10


ZDENKA MALTAR, Novi Marof

VU KOMENU, KAK VU ŠKOLKE V leti one sede vu sienci, spod črni maslin, črne na škoju, a joči jim nese morje šumeče, voden prah i val, peskovito dno. Otkud dojdu pozablena skrovna živlejna, nebeske aloje otcvele v pečovju? Tanec smo tancale... zadrfču spred svietom, sklijanim pred jočjah, svieta žejne. A ondak za juga, brezkrvni vusnic veter levandu, vu bielim bljuzam versi žalopojke, čipkana toga. Gda vsi prejdu, na sever brodi, okljaštreni bori morju v glibinu spod črni maslin, črne na škoju okrhjene zviezde hlepeč dalečinu.

33

ZbornikPjesama.indd 33

14.10.2009 10:14:11


STJEPAN KOVAČEC – ŠTEF, Zagreb

KULIKE Poruke tere nadahnujeju, a tak su jednostavne da se naš um jednostavne zbuni, dok srce osieča tu snagu, i ak se otpre ostaje nezbrisani trag. Ak ima dosta ounih teri verujeju, terima je stalo do lubavi, ouni teri nisu pozaspali vu svoemu tielu, bude im vrnjenje i podizanje z ruševinah. Nemre svakdnenvne živlijenje tulike zeti kulike Boug more dati.

34

ZbornikPjesama.indd 34

14.10.2009 10:14:11


MAJA CVEK, Zagreb

JUTERNA Pred rasvičom vugnula se noč. Išče drobna zvezdica na nebu čmrli. Med lipovim vejam zažvizgal je kos, maček – dotepenec spred hiže drmi. Črez megle i tenje rescvelo se sonce. Rescufane senje za kmicom letiju. Prihajaju brige, sagdenje.

35

ZbornikPjesama.indd 35

14.10.2009 10:14:11


DRAGUTIN KONTAK, Zagreb

KORAČI Korači, naj hmanjikuvati, ne cajta na pretek. Korači kulike moreš, Treba neke stvoriti. Bi zakoračil ili ne? Če nem ja, bo nešče drugi. Zate nas je tulike da bi navek imel doj koračiti, dalje iti, štafetu nositi. Bogi čovek.

36

ZbornikPjesama.indd 36

14.10.2009 10:14:11


VLADIMIR MIHOLEK, Đurđevac

NA REŠKU Štel bi da morem odati po vode. Al tišče me i gnete kak melinski kamen brocak pun greja. I zato moram platiti ceja. I fort se presiplem kak vura peskotekuča. Peska sem pun nemrem ziti vun. Nemrem najti kluča. Čas sem gore, čas dole. Duša navrj požiraka. Nikak nemam zraka. Greje preteple dušno spoznajne. Čez rešeto pretače išče hude kače. Tesnoba vu vure tesnoba vu duše. Beteg mertučja na rešku peskotekučja

37

ZbornikPjesama.indd 37

14.10.2009 10:14:11


KAROLINA KULJAK, Marija Bistrica

NEMA PRAVE RIEČI Al si ti čovek? Podehni, podragaj, ftekni nos svoj gospodski v blate v zemlu pruostu. Naj gledeti al ti se autek zmazal. Kupil si i najlona za noge. Al vidiš kakuf si bedak? Od kud si ti čovek? S pupa od jabuke, S lista, s klasa, Od žganci žuteh si zrasel. Koj stiepleš smet S kaputa finega, plastičnega? Kušni ju! Čiji si ti čovek? Al si stranjski, Al si negda bil naš Ili niesi? Tvoje diete Velike oči ima, Zmazale si je ruke Vzemle I čeka koj buš ti nate povedal.

38

ZbornikPjesama.indd 38

14.10.2009 10:14:11


VLADIMIR MIHOLEK, Đurđevac

DUŠA JE MOJA LUŠČINA Glava mi je fort na nebu a noge zagrezle v blato. Ne, nesem tak velik! Ja sem zaprav mal i navek bodem v blatu stal. Zaprav bi štel celi biti na nebu al tega nigdar ne bu. Jel duša je moja meka pavočina prazna puščina krka i suva kak luščina. Prama nebu mi prja misel dok ti boš fort za me visel. a da bi v nebo otišel kulko bi trebal zmoliti čisel?

39

ZbornikPjesama.indd 39

14.10.2009 10:14:11


SLAVICA SARKOTIĆ, Lekenik

FILOZOFIJA HRASTA LUŽNJAKA (TUROPOLSKOGA) Spod staroga hrasta sem sedela I lamenterala I filozoferala O egzistencijalne krize I recesije O negdašne lepote i secesije O egzalteranosti I alijenacije O restauracije i konzervacije O sake vrsti opservacije O visoke cene benzina I o tem kak ne več nigde dobroga vina Ni mleka ni krav I kak je malo koji čovek zdrav I kak svet ide v rit I kak je pošten čovek sega sit A hrast je zamrčal Z granami tropil Na glavu je trdi žir mi opal I rekel je hrast Turopolski prefinjeni lužnjak Junak i karakternjak Pun mi je kufer vas piscof Vas kaj fort nad životom lamenterate I navek o nečem filozoferate Vi filozofi, pesniki i bivši selaki Dajte pustete jamranje i živete v miru Vučeni ljudi a fuflate kak bedaki Pa kak ne razmete nakon jezera let Sa vam je filozofija sveta vu mojemu žiru 40

ZbornikPjesama.indd 40

14.10.2009 10:14:11


MAKSIMILIJAN MILAN HERCEG, Bisag

KAJ JE KAJ kajde su note a bajs je štrument odnavek je bilo i navek bu tak drobno je sitno a žmehko ni lefko bedak pak je navek same bedak vračtvo nas leči a kujsa je pes larfe na fašnik mamiju smeh gverc je pijača, loparka za jesti a žejen biti teški je greh hudo je jako a grdo ni lepo kaj je za hasen se i splati kustura reže z dretom se veže kače i betega se saki boji fčera je prešlo a zutra nam dojde kaštiga je kazna a kmica je mrak coprnjak i vušlivec grdi su špoti bedak pak po starem ostaje bedak

41

ZbornikPjesama.indd 41

14.10.2009 10:14:11


42

ZbornikPjesama.indd 42

14.10.2009 10:14:11


NEKA I NAS ZAPOŠTAJU 43

ZbornikPjesama.indd 43

14.10.2009 10:14:12


44

ZbornikPjesama.indd 44

14.10.2009 10:14:12


MARIJA MARETIĆ, Žminj

NEKA I NAS ZAPOŠTAJU zidali su zide zdavni niki ljudi duše njin teple na grotah jos dišu uzidani zidi libre dopiru i štorije pišu svaka je grota besida rakamanin koncen našijena dota svaka je grota zlato kaplja prolijenega pota čuvajmo ruke trdih žulji vrime uklesano u grotu neka i nas zapoštaju ljudi po škrbi za bogon danu dotu

davni – odavno; grota – kamen; dopirati – otvarati; rakamanin koncen – koncem za vezenje; našijena dota – izvezeni miraz; zapoštati – zapamtiti

45

ZbornikPjesama.indd 45

14.10.2009 10:14:12


MARIJA KOVAČ, Grižane

TO JA To Ja, se riva z oblaki, sunce išćuć. To Ja se z tugun smiška, sriću rišuć. To Ja, ruki se Božjoj nada. To Ja, prteč se, se niže pada. To Ja bi zeleni vrt otelo. To Ja ne ćuti, da je se povelo.

46

ZbornikPjesama.indd 46

14.10.2009 10:14:12


To Ja sanan veruje. To Ja, š njimi naprvo putuje. To Ja, iako pada, samo se Božjoj ruki nada. To Ja.

riva – gura; išćuć – tražeći; prtec – penjući se; otelo – htjelo; ćuti – sluti, osjeća; povelo – uvenulo; sanan – snovima

47

ZbornikPjesama.indd 47

14.10.2009 10:14:12


MARIJA MARETIĆ, Žminj

NADAZRI SE BOŽE vlih so va hip črni oblačini puni dažlja zgora kući proleteli pres puštit kapljo vodi žiedne zemlje i šloveku ki vapi već dnief moleć Boga da pride daš da sunce ne žge i zame sve ono ča mučno so težačke ruoki preškrbele brišuć puot z čela

48

ZbornikPjesama.indd 48

14.10.2009 10:14:12


nadazri se Bože usliši želji kapljico stori šloveku i zemlje te prosin ne zabi ufalo onejsteh... keh črni oblačini činije noret a kapljico niete tet dat za žiejo ugasit za uganj frmat

vlih so – malo prije; va hip – u trenutku; prez – bez; već dnief – više dana; da pride daš – da dođe kiša; žge – pali; i zame – i uzme; puot – znoj; zabiti – zaboraviti; ufalo – na nenamjeran način; onejsteh – one; keh – koje; činijo – čine; noret – izluditi; niete tet dat – neće htjeti dati; žieja – žeđ; frmat – zaustaviti;

49

ZbornikPjesama.indd 49

14.10.2009 10:14:12


NIKŠA KRPETIĆ, Split

GOSPE MORA Puka jarbol, buglo me je na jargoli. Triska bura, poplivali svi pajoli. Škripju vesla, mokri smo do gole kože, di je porat, di lanterna, mili Bože? Sve se pini, drče karoc iznad vala, usrid tmice zvono brenca kod puntala. Upri, družbo, već su nažgali lumine, Mati će nas škapulati, moli, sine! Gospe mora, vidi našu muku, tuču gromi, ribar traži luku. Kroz lokoče lizemo ka dica, prigni ruku ti si cesarica. Gospe mora, slabi su madiri, ali sidro spasa je u viri. Krunice se prema nebu dižu, čuj naš vapaj, rastri rajsku mrižu, raspeti smo ka Isus na križu.

50

ZbornikPjesama.indd 50

14.10.2009 10:14:12


NEVENKA ERMAN, Žminj

PRED TOBON moja duša i jas dvie va jenie voda i uganj tielo i duh sviet i svies va svaje do dana kat kus sebe tornan zemlje neka spii dokle se za nebo zbude svi va jenie – u jednoj; sviet – svijet; svies – svijest; va svaje – u sukobu; kus sebe – dio sebe; tornan – vratin; spii – spava; zbude – probude.

51

ZbornikPjesama.indd 51

14.10.2009 10:14:12


KATJA ŠEPIĆ, Rijeka

PISMENA Rezami i črtami gatah budući pogan dok mi čovjekoljubac ne posla bratju i onda dojdu pismena dojdu obla obla dojdu uglata i ja pisah i ja klesah i ja klesah va kamik va kamih pisah U ime Otca i Sina i Duha Svetago i az pismeni svedočih i az pismeni glagoljah o ledini, o kralju Zvonimiru i napisah o daru njegovom cerkvi svetaje Lucije.

52

ZbornikPjesama.indd 52

14.10.2009 10:14:13


NIKŠA KRPETIĆ, Split

UVIK ZA KRIŽEN Ka mrav za mravon, u ono vrime, za Svetin Križen išli su stari, i kad se Božje gazilo ime, kad su pod kjučen bili oltari, Ni mijur jama ne slomi viru, ni dritu povist, ni jezik roda. Đava se tresa, prilija miru kad nan se uple u rutu broda. Čvrsta je prova ovoj braceri, neće je dešvat ni val ni šćiga. I kad je grizlo ka u jaceri, raspeti Isus uz nas je liga. Uvik za križen bratimi su puzli, i kad su Boga šibali Pilati. Nek su i’ trli beštimje i uzli, uvik za križen išli su Hrvati.

53

ZbornikPjesama.indd 53

14.10.2009 10:14:13


MARIJA MARETIĆ, Žminj

ZA SVE BOGU ZAHVALI ča dieš .... da čep nisi imie za boco začepit trukinjo da si muli za čep od klasunca storit poviedaš ... da bičikleto si pres frien pelja va upankah po dažlje va škuolo ša poli ćorico se vadi zuz kravi na paše libar štie sako delo zgrabi i va ruoki zie zgojen pres oca na materineh žulji rano si skusi kako je živet kad va trbuhe kruli

54

ZbornikPjesama.indd 54

14.10.2009 10:14:13


preteške bisagi na plećah si nosi vahode gnjizlo plie stori... ča moga si i umie sada polne zvoni upučini hipčić Bogu se pomoli i zahvali za sve uslišene želji

ča dieš – sto govoris; imie – imao; trukinja – kukuruz; klasunac – klip; poviedaš – pričaš; bičikleta – bicikla; frieni – kočnice; pres – bez; upanki – papuče; ša – išao; poll – uz; ćorica – petrolejka; se vadi – učio; štie – čitao; zie – uzeo; skusi – okusio; bisage – dvostruka torba; plije – pleo; gnjizlo – gnjezdo; torio – napravio; hipčić – trenutak; umie – umjeti

55

ZbornikPjesama.indd 55

14.10.2009 10:14:13


ĐURĐICA ASIĆ KLOBUČAR, Zagreb

PRED ŠTALJCO Pred štaljco prišle čobane – pastire poklonit se njeme, Božjeme sine. Tan so začule glase iz visine: “Poštujte brata, živete va mire!” Si so čobane na kolena klekle, “Fala Boge na nebesih!” - rekle. Iše so čule najlepje želje: “Sin van na zemlje mir i veselje!” Prišle k detete, stale naokolo i dobro vidle žuto oreolo, svetlucala je nad njegovo glavo. Pred njime spalo Božje dete pravo. Zvezda nad štaljco se lepje sijala i saken od njih zrnce sreče dala.

56

ZbornikPjesama.indd 56

14.10.2009 10:14:13


NEVENKA ERMAN, Žminj

MEDAVICA OD LATA Njie već ni a priprta kamara još na lavando i suho lišće ureha duši... Na škabeliće je zusta škapular od lata staro držalo, penin, črnilo kušćić harti z njiejnon kaligrafijon ime... I moja prva molitva “Andjel buojži čuvar muoj puli jame vajka stuoj ti od neba si poslan da me dricaš saki dan dokle tielo zemlje tornan. Amen” Medavica od lata za hip va njiejno krilo me je tornala va bogatijo većo od suhega zlata... medavica – privjesak; kamara – soba;ureha – oraha; duši – miriše; škabelić – noćni ormarić; škapular – medaljon Majke Božje Karmelske; od lata – obična kovina; penin – pero za pisanje; črnilo –tinta; kušćić harti – komadić papira; kaligrafija – rukopis; dricaš – ravnaš; tornan – vratim; hip – za trenutak

57

ZbornikPjesama.indd 57

14.10.2009 10:14:13


ANA KRNJUS, Pazin

JUŠTO U PODNE Ruke na muke gospodari i težaki po svojih particelah raštrkani s trdima žuji mokri ot pota lačni i žedni klanjaju se zemji. Kat je podne zazvonilo svi su se zdricali na toporišće nagnali teške su ruke kriš učinile a suhe usnice Andjel Gospodnji zmolile. Dubi, kostanji, kleni u hlad su mamili a oči su bižale na put spod Novaki h bruvnin gospodarican ča su jena za drugon z manigalon na glivi eli zaveženin tavajolon i buricon u ruki užinu nosile i prekurale

58

ZbornikPjesama.indd 58

14.10.2009 10:14:13


prke užina je morala bit jušto u podne. Svaki gospodar bi bija rada da njigova žena dojde prve da se š njon štima da je nabruvnija. Samo Nin ni bacila on je dobro zna da će njigova Marija pomalon doć zadnja i da će zadnji i on u debelin hladu počivat š Njon.

jušto –točno; pot – znoj ; lačni –gladni ; zdricat – izravnati se; toporišće –drške alatljika; dub – hrast; bruvne – vrijedne, brze; štimat se – ponositi se; maniga – posebna košara; tavajo – zavežljaj; burica – posuda za nošenje jela; prekurat – žuriti; sene bacilat – ne brinuti

59

ZbornikPjesama.indd 59

14.10.2009 10:14:13


NEVENKA ERMAN, Žminj

VA TUJINE Fali mi domaćija draga na mićen brešćiće i njiejne kapelice zus puot. Utrjeni va tujine prezeti z laznen lašćacon uvenjeni moji koreni pate. Pogled na nebesko mater i kapelice puli tuji puoti jenak unemu va domaćije muoć kuraja ima zame.

tujina – tuđina; fali mi – nedostaje mi; domaćija – zavičaj; mićen brešćiće – malenom brijegu; utrjeni – utvrdnuti; prezeti – obuzeti; z lažnen lašćacon – s lažnim sjajem; puot – put; jenak unemu – isti onom; kuraj – unutarnja snaga

60

ZbornikPjesama.indd 60

14.10.2009 10:14:13


NIKŠA KRPETIĆ, Split

SMILUJ NAN SE, BOŽE Upeka je zvizdan, kapje ni u lokvi, popadalo lišće na bilici smokvi. Žeđ pritišće ovce, jarac se koprca; smiluj nan se, Bože, evo kuca smrca. Čatrnja je suva, i zvoni ramina, pivac se inkanta, leži kraj kaina. Bonaca ko uje, lantina se zrca; smiluj nan se, Bože, evo kuca smrca. Naist će se vrane i zunzat brekuje, lizt po našin žujin i čokat trbuje, a tovar će revat, profundat sva srca; smiluj nan se, Bože, evo kuca smrca. U propuntu ka’ smo, puni kala, grija, pantagane skiču, ziše kluko zmija. Sve nevoje svita đaval na škoj krca; smiluj nan se, Bože, evo kuca smrca.

61

ZbornikPjesama.indd 61

14.10.2009 10:14:13


62

ZbornikPjesama.indd 62

14.10.2009 10:14:13


DA ČOVJEK BUDE SVJETLOST NA ZEMLJI 63

ZbornikPjesama.indd 63

14.10.2009 10:14:13


64

ZbornikPjesama.indd 64

14.10.2009 10:14:14


TOMISLAV ŠOVAGOVIĆ, Zagreb

MOLITVA SUPROTIVA PLANU Nisam dostojan zvati se vjernikom Namazan grijesima postelje okaljane Daleko od vizije da postanem poslanikom Molim oprost za vlastite zablude neokajane Nisam dostojan dovršiti započeta djela Bit ću sretan ako otputujem kao Mojsije Ostavljen na pragu domovinskoga sijela Ne dočekavši umrijeti dok izraelsko sunce sije Nisam dostojan predvoditi svjetinu Koja odustaje već nakon prvog groma Povodeći se za raskuženim vonjem zlata Nisam dostojan u ambar prikupiti ljetinu Rupa napuštenoga doma odavno je ogromna Koraci su moji samo jecaj od tame i blata

65

ZbornikPjesama.indd 65

14.10.2009 10:14:14


STJEPAN KOVAČEC – ŠTEF, Zagreb

ODLUČIMO Odlučimo dok još vremena ima, postanimo svjedoci, glasnici nade, nebeska rosa u pustinji ovoga svijeta. Ne budimo oni koji su stali na pola puta, ne budimo oni koji su izgubili strpljenje, koji su dopustili varkama svijeta da im zatvore čula, zaustave u hodu, da prepoznamo bitno od nebitnoga, varljivo od nepropadljivog. Ne prihvatimo temelj prolaznosti prah i raspadljivost već zagrlimo osvjetljenje i istinu. Pogledajmo našu dušu u zrcalu dobrote, dodirnimo to Božje lice rukama i shvatimo da nismo samo slučajni proizvod evolucije.

66

ZbornikPjesama.indd 66

14.10.2009 10:14:14


Otvorimo vrata, otvorimo vrata u prostranstva mira vrata povjerenja i slobode. Ništa neće biti jače od nas, nema tog svjetovnog zakona koji bi nam naudio na Božjoj lađi koja plovi u mlazovima svjetlosti u zvjezdana mora tišine i mira. Olučimo dok još vremena ima, postanimo svjedoci, glasnici nade, nebeska rosa u pustinji ovoga svijeta.

67

ZbornikPjesama.indd 67

14.10.2009 10:14:14


BISERKA MAREČIĆ, Kašina

KLJUČEVI EDENSKIH VRTOVA Svaki izvor svojim rođenjem dobiva korito kako bi mogao teći... A na početku bijaše riječ. I bijaše nebo i bijahu vode… Mekoća trava ispletenih u vodi, sunce u žutim lokvanjima, toplina ljeta na zalasku. Ali plohe odumrle trave plutaju rijekom. I riječi se množe geometrijskom progresijom u mrežama privida istkanim od vlastite opsjene. Niti kao riječne alge opliću potonulo drveće uronjeno u odraze obale. Čudna je ova strast kojom voda podriva obalu i ruši drveće među svoje odraze. Rijeka izbacuje mrtve i isprane riječne školjke. Čudna je ova strast, strast razaranja, strast tijela, strast htijenja, strast posjedovanja... jer i mi bijasmo nebo i voda u trenutku stvaranja. Plohe odumrle trave plutaju rijekom. Prekrivaju odraze drveća i obale i čine prozirnost vode krutom. Odumiranje. Zemljenje. Okamenjivanje.

68

ZbornikPjesama.indd 68

14.10.2009 10:14:14


Ispod tkiva svijeta trnu tetive kretanja. Ruiniraju se niti božanskog stvaranja i rastvaranja, silnice što drže na okupu ovo bivanje, obnavljaju vode izvora. Rođeni iz strasti, ali stvoreni kao krijesnica što svojim svjetlom obasjava niti stvaranja. Zaboravili smo svoje korijene. Uništili smo svoja korita i staništa ptica selica. A mogli smo teći. Uvijek postoji sloboda izbora. U teškom snopu ključeva kojim su zaključana mnogobrojna već zaboravljena vrata tražim ključ koji otvara vrata edenskih vrtova. Možda uspijem pospremiti ovo malo sunca zadržanog u griljama.

69

ZbornikPjesama.indd 69

14.10.2009 10:14:14


MIRJANA BUKAL, Mače

IZMEDU JAVE I SNA Izmiče vrijeme u osamljenosti u ogledalu neko novo lice oko mene neki novi ljudi godina se bliži kraju i moje strpljenje je skromno Prolaze boli rađajući tugu urezuju bore oko očiju osjeća se zrelost a priroda ne da je uhvatiti još samo trenutak do vječnosti Zaboravim stvarnost na tren ali nikada se ne izgubim između jave i sna sve je tako kratkotrajno beznačajno čekanje ili nemoguće spasenje Samo napetost u mojoj duši raste prostor je poput balona luster u katedrali se lagano njiše Božji me dodiri čuvaju od zla jer život me opasno uspavljuje

70

ZbornikPjesama.indd 70

14.10.2009 10:14:14


SNJEŽANA PLEVNIK, Sesvete

BOŽIĆNA ŽELJA Da mi je biti slamica oštra, ispod tvoga malenog tijela prvi ležaj da ti budem; moja duša to bi htjela. Da mi je biti vol u štali, svjim dahom da te grijem, da ti malenom toplo bude; ako te moliti Isuse smijem. Da mi je biti pastir u noći, pred tobom da prignem koljeno da ti se poklonim mali kralju; od mene nek bude izmoljeno. Da mi je biti pjesma anđela, u tišini svete noći svijetu veselje da naviještam; hoću li ikada moći. Da mi je biti zvijezda na nebu, tvoje oči da mi budu slika mudraca tri da vodim do tebe; nije li to želja prevelika. Da mi je biti tama duboka, u tišini i spokoju da slutim tvoj glas i svjetlo Novorođenog da me obasja; Isuse molim te budi mi spas.

71

ZbornikPjesama.indd 71

14.10.2009 10:14:14


MARIJA TOLDY – BRINDL, Krapina

NA MALU GOSPU Rujan u bojama duge Smireno na zemlju pada, Gdje zvona od jutra zvone Iznad sela i grada. U zraku treperi jesen, Na putu se lišće zlati, Na žicama ptica jato... - Tebi je Rođendan Mali! I zvone zvona bez kraja Tebi, na današnji dan, Tebi, za poklon i spomen, Tebi, za Rođendan. Jesen je, rujan se smiješi, Dok srce Te zove i treba. Zato Te Majčice molim Za Tvoj blagoslov s Neba.

72

ZbornikPjesama.indd 72

14.10.2009 10:14:14


SONJA GOSARIĆ, Novi Marof

UZDAH Kada bih mogla biti trava; Vjetar da me njiše i miluje, Kada bih mogla biti planina; Nebo da me dodiruje, Kada bih mogla biti stijena; More da me zapljuskuje, Kada bih mogla biti Priroda sva; I Bog da me nebeskim Akvarelom nadsvođuje… Kada bih mogla, o Bože…

73

ZbornikPjesama.indd 73

14.10.2009 10:14:14


SANJA KOVAČIĆ, Marija Bistrica

MEMENTO MORI Vidjeh u snu Oca i Majku Mrtve sedam dana. Na osmi dan Majka se podiže I stade Ravne duše Prstima prebirati po prašnatom korutu Kao da nije bilo Ničega prije I ničega poslije Života U dolini Jozafat.

74

ZbornikPjesama.indd 74

14.10.2009 10:14:14


DRAGANA KUSTURA, Novigrad Podravski

NEDOSTIŽNI Mislila sam da će ispovijed porušiti granice koje me u srcu od Tebe dijele. Mislila sam da će ljudi u korizmi, barem vjernici, biti bar malo bolji. Tražila sam Te kao dijete u malim stvarima, koje bi me usrećivale kao što su rijeka, ptica, cvijet i ljudi. A danas se sve promijenilo na gore. Postala sam intelektualka, koja se uzoholila, visoko digla. Ne tražim Te danas kao onda u malim stvarima, danas od Tebe, unatoč svim čudesima (znacima) koje si mi dao, ja ištem još, još, više i više... Ostadoh u tami pored Sunca koje mi obasjavaše dan. Zvijezdama i Mjesecu koji mi pokazivahu put do Tebe, zagubila sam trag. Slijedila sam zvijezdu novu, uzrečicu filozofa Protagore: Čovjek je mjerilo svih stvari. Opet na početku nakon početka. 75

ZbornikPjesama.indd 75

14.10.2009 10:14:15


MIRJANA MIKULEC Oroslavje

SUDBINA Govoriš o svojoj djeci Pahuljica Rođena u zimsko doba Prtili ste snijeg Zorom i na povratku s posla Dugim seoskim stazama Sirotinjske sobe, oskudica Majčino mlijeko načeto tuberkulozom Sestrica Ima tvoje oči Bježala je u majčino krilo Ostavila školu Pobjegla u drugu obitelj Najviše tvoja Ozren Uvijek sam u svojoj sobi S neizgovorenim pitanjem Zašto su majčine oči Vječito tužne Odgovori na sva pitanja Odmataju se s godinama Ponekad ih zaboravimo Ili je možda lakše tako

76

ZbornikPjesama.indd 76

14.10.2009 10:14:15


Dolaze ti Da te odvezu do bolnice Još uvijek možeš sam skuhati, oprati... Nikada nisi znao tražiti poljupce od njih Sada se pitaš da li zaslužuješ Da li je moguće izdržati Kada znaš što te čeka Kakva mi je sudbina Pitam se Može biti samo Život ili smrt

77

ZbornikPjesama.indd 77

14.10.2009 10:14:15


MARKO GREGUR, Koprivnica polako je stavila još jednu naranču na hrpu po iznimno povoljnoj cijeni ne rekavši ni riječi. radi dokasna. više ne nedjeljom. troje djece, školaraca. prolazio sam pokraj nje gledajući je krajičkom oka i dalje se nadajući, valjda, a ona je posegnula za slijedećom narančom. opet polako. i dalje šuteći. snove je davno napustila. plaća joj je mala. nikakva povišica. priča se (kolegice pričaju, ona ne, malo je šutljiva) da će plaće čak i sniziti. prokleta recesija. boji se otkaza. šef je ne voli. nije da joj se čini. gospodin muž sve više pije. čini joj se da je više ne voli. ima problema s kralježnicom.

78

ZbornikPjesama.indd 78

14.10.2009 10:14:15


nije sjajno, znam ali nekako se živi i unatoč svemu mislim da je mogla barem klimnuti glavom kad sam joj pri ulazu rekao dobar dan. ja bih da sam trgovac svakome odzdravio. tako me naučila pokojna mama.

15. siječnja 2009.

79

ZbornikPjesama.indd 79

14.10.2009 10:14:15


BISERKA TEŽAČKI KEKIĆ, Kneginec Gornji

SAN ZBUNJENOG GOSPODINA Uspravna sam pa onda posrćem, opijena čistim zrakom. Usmjeravam korake prema cvjetnjaku: tu pogazim cvijeće. Neko cvijeće sadim iznova, neko pak, nepogaženo, čupam s korijenjem pa ga bacam na gnojište. Potom zađem u šumu; od vrbovih grančica pravim frulice koje si nabijem u uši. Pjevam kroz nos, nerazumljivo; pjevom zazivam ptice da mi slete do ušiju i pušu u frulice. Mislim – i najgori zvuk iz mojega uha bolji je od ptičjeg cvrkuta. Na koncu, kada me sunce vabi da k njemu okrenem lice, tonem u san. Snivam zbunjenog Gospodina koji mi zbori: “Ne prepoznajem te. Ne razlučujem tvoju tamu od svjetlosti kojoj si se zavjetovala u mome snu.”

80

ZbornikPjesama.indd 80

14.10.2009 10:14:15


MARIJA SOŠIĆ, Kafanar

DVIJE SESTRE Marta i Marija Dvije sestre drage Djevojke mlade Što ih je ljepota htjela Sunčanog su dana Ugostile prijatelja. Svaka na svoj način Pokazat se htjela Marta je posluživala Marija kraj prijatelja sjela. Kako je divno Saslušati tuđe radosti i boli To može samo onaj Tko čovjeka voli.

81

ZbornikPjesama.indd 81

14.10.2009 10:14:15


BRANKA JAGIĆ, Velika Gorica

KAO SOL KOJA SE JEDE kao sol koja se jede (iz)vanjskost iščezava protječe prano u (is)pra(z)no neminovno i (ne)vidimo (o)soljeno -dnevnounutarnje raste ili se razboli u zapakirani stereotip bezlične smjese i majstor je oblikuje ili ga nema i smjesa ostaje -smjesaneki kažu sve je to (be)zočna (pre)vara kome se požaliti jer vrata (ni)su zatvor(ena) zidovi se gledaju optuživalački zidovi (zat)varaju uši kao zrnce prašine ispriječeno svjetlosnom snopu zatitra pitanje tko je kr(i)v zrak je nijem on jedini osluškuje sluša već ga bole uši čuje samo -tišinu- i njezin govor

82

ZbornikPjesama.indd 82

14.10.2009 10:14:15


drevno/dnevno je nestalo samo se čuđenje oglasi kako je malo soli pojedeno tek (ne)iskorištenost (is)troš(e)nost kao dežurni razbujali označitelj vremena zahvaća velikom rukom-kukom i Ti/je(k) je potrošen na koncu tijelo se (izg)ubilo kao da se iz(se)lilo iz svoje “kule” stračare

“sve je to (be)zočna (pre)vara” – sve je to bezočna prevara; “sve je to zočna vara” – uočena prevara; “tek (ne)iskorištenost (is) troš(e)nost” – tek neiskorištenost istrošenost, tek iskorištenost, trošenost, trošnost; “i/Ti je(k)je potrošen” – tijek je potrošen, Ti je potrošen

83

ZbornikPjesama.indd 83

14.10.2009 10:14:15


BISERKA MAREČIĆ, Kašina

LICE ILI STRANPUTICE Zaorali smo brazdu duboku na oranici kao međaš za razmeđivanje svjetla i tame. Ali tri puta je zakukurijekao pijetao tri puta smo zatajili svjetlo i izabrali tamu. Klošarske prnje dana obrušile su se na nas. Crna kapuca noći prekrila nam je lice i oči. Mjesečeve mijene u crnom satenu, meko krzno vjeverice, skrivamo li mi to lice? Ali ono što jest samo jest i samo je takvo kakvo je, ni amo ni tamo, ni ovako ni onako, jednostavno je tako. Ma daj. Zar opet kroz iglenu ušicu u Raj? A nego što. Zamor materijala, prenapregnuti beton živaca, suhe sjenokoše čičaka i terica, sumaglica, izmaglica, stanputica. Zivot svira zapleten u mreže pauka, svakidašnja Kalvarija bez postaja.

84

ZbornikPjesama.indd 84

14.10.2009 10:14:15


Godine sviraju cimbale u kostima. Opkopi, utvrde, kule. Katapulti i kamenje dvosmjernih ulica. Kako je primamljivo pobjeći u snoviđenja tamne strane, pobjeći od sirotinjskih kontejnera dana. I leptir nikada nije bio gusjenica. Ali moje oči su širom otvorene. Moje vrijeme teće. Skidam ovozemaljski prah s križa svoje duše. Trešnja u punom cvatu. Mrmor pčela. Stršljen lijeće. Zatvorena u vlastitu tišinu na brazdi razmeđene oranice čekam uskrsne krijesove svjetla i biram... Biram svoje lice... ili stranputice...

85

ZbornikPjesama.indd 85

14.10.2009 10:14:15


ZLATA BOGOVIĆ, Varaždin

TO NISAM JA Ležim na odru to nisam ja već netko drugi mrtav i hladan. Ukočene ruke pa i noge a ja bez glasa. Mirišu ruže vosak sa svijeća kaplje. Znam, vreli je a meni ništa. Čudan osjećaj sve vidim sve čujem čak i pseći lavež. Umjesto plača hrkanje pa i smijeh. Izgleda da sam lud muzika svira meni se pleše. Gladan sam i žedan smiješno, pa tko još mrtav jede.

86

ZbornikPjesama.indd 86

14.10.2009 10:14:15


MiriĹĄe i kava ovo stvarno nema smisla. ÄŒujem vekericu otvaram oÄ?i Hvala Bogu spasilo me jutro i prekinulo taj glupi san.

87

ZbornikPjesama.indd 87

14.10.2009 10:14:15


MIJO KELENČIĆ, Oroslavje

MOLITVA RAZOČARANA ČOVJEKA Ovu molitvu upućujem Tebi, moj nebeski Oče. Umoran sam, pognute glave Zemljom skitam. Pobjeći ne mogu nikud, stidim se već i ljudi, Ne znam gdje je zabranjeno voće zla, laži, tuge. Ne bojim se ja kazne, zato, slobodno Te pitam. Pun sam ja neznanja, da li si od postanka još isti. Nemam više molitvi, suza, ne vjerujem u obećanja. Strah me nije Svemogući, pakla, boli ni pokajanja. Oprosti Oče, grješan sam, vrijedan tvoga karanja. Tvorče svega, možda je već i Tebi dosta stvaranja. Kažu mi, Tvoje biće sam od Zemaljskog praha. Oživljen iz neizrecivo milog božanskog daha. Zašto onda sa mnom još samo jad, glad, i rat ide, Hoda, drži se mene kao pijana sjena od malena. Kao slijepca me vodi od rođenja, kroz sva vremena. Pogledaj već jednom, Bože, natrag svojoj kući. Ovdje su tvoja djeca, uživaju u izobilju grijeha. Kažu, Raj je na Zemlji, još nas i nagrada čeka. Božje ruke, pogled blagi, krilo Oca milosrdna. Mir, zbor anđela, Kraljevstvo po Tebi Nebesko.

88

ZbornikPjesama.indd 88

14.10.2009 10:14:16


Pitam se, zašto sam ja grješan zbog tuđih grijeha. Samo jednu ljudsku želju imam, i nije mi do smijeha. Možda još nije kasno, molim Te, vjeruj Ti sad meni. Ti pravedan i pun ljubavi budi otac, popravi čovjeka. Ovaj put, iskreno Te molim, bez vrta, zmije dovijeka. Stvoritelju svega, ako bude dan prvi, i sve kako treba. Od Adama zlosretnog nam praoca još jedanput kreni, Nađi malo zdrave Zemlje, vode, i vrati ga, boljoj ženi. Da čovjek bude svjetlost na Zemlji, ukras, ponos njeni Div Tvojeg Neba viječnog trajanja, a ne crna rupa stvaranja.

89

ZbornikPjesama.indd 89

14.10.2009 10:14:16


NADICA ČIŽMEK, Zagreb

SLUTNJA Kad odeš, a dogodit će se, hoće li ulice izgledati isto? Hoće li trava istom mekoćom mirisati, a sunce jednakom toplinom sjati? Kad odeš, a slutim to, hoću li bosa osjećati toplinu pijeska, da li ću prepoznati svoj odraz u vodi? Kakve će boje biti zrak? Hoću li to biti ja? Kad odeš, a znam da ćeš, hoće li mi ljudi biti isti, ili će ih moj pogled promijeniti.

90

ZbornikPjesama.indd 90

14.10.2009 10:14:16


SLAVICA SARKOTIĆ, Lekenik

STAROST Netko reče Kako preživjeti ljubav Doista Kako Kad prašina pada Brže od iluzija Kad bi srce putovalo A tijelo kaže Ja ne mogu Kad su tri stepenice previše I kad ništa više Ne možemo dati Do ljubavi same Dvojba Izustiti ili ne Tih par riječi Što bi da se prostru Na papir I pod nečije noge Ili ušutjeti Pa ipak Što nam preostaje u starosti Doli iznjedriti pjesmu S nadom Da ona možda neće umrijeti Sa sumrakom

91

ZbornikPjesama.indd 91

14.10.2009 10:14:16


LJILJANA LUKAČEVIĆ, Ivanec

UMRIJETI OD TUGE Ovu noć bih mogla umrijeti od tuge. Ali nema druge – još trpjeti treba. Dugačka je staza od zemlje do neba. Još se čaša boli napunila nije. A ja bih što prije zaklopila oči. Topim se ko svijeća u beskrajnoj noći. I premda bih mogla umrijeti od tuge, znam da nema druge nego križ na rame. Ionako Ti ga, Kriste, nosiš za me. Često kad se čini da će srce pući i da nemam svući ništa doli kože, Duh Tvoj svjedoči mi da se dalje može. I zato još neću umrijeti od tuge. Bol nije za druge, nego baš po mjeri ljubavi u meni što raste na vjeri.

92

ZbornikPjesama.indd 92

14.10.2009 10:14:16


IVAN TINODI, Križevci

DOBA SAMOĆE Pod okriljem nekog dola rodiše im se tijela gola, možda pod usponom brijega tamo na rubu šume duge, možda na ravnici bez kraja okružena redom jablanova. Životni vijek im zemlja očuvana rukama očeva svojih, izgažena nogama djedova bosih u bezbroj koraka s trnima oštrim, voljenu rodom koljena prošlih sve do dolaska vremena novih. Pompa grada i tehnika hladna rastočiše stoljetnu brojnost doma, nestade môbe s polja toplih, zanijemile pjesme u večeri ljetnje djeca odlaze, u gradove idu, starci na selu bez mladosti bdiju. Na rodnoj grudi ostadoše sami u tišini stijena doma tužnog, bez riječi žustrih u zoru bez smijeha unučadi na dvoru, u nadošloj starosti nestaje snaga ognjište pokoljenja ostaje bez traga.

93

ZbornikPjesama.indd 93

14.10.2009 10:14:16


ĐURĐA LOVRENČIĆ, Sveti Križ Začretje

NAS SA PREMALO RIJEČI Nas, sa premalo riječi u ustima Ukopat će u sjenu đurđica, Ispod tamnih čempresa, Kraj živih ograda raspjevanih ptica. Nas, sa premalo riječi u ustima Njihat će vjetar od topline vidika Svježom rosom natapajući dane Bojama krošnja osmišljenih slika. Pucat će biserjem tanke niti. Mi, sa premalo riječi u ustima I tada ćemo samo šutjeti.

94

ZbornikPjesama.indd 94

14.10.2009 10:14:16


DR. SC. MARIJA ZNIKA, Zagreb

HRVATOVE BOJE Boja je Hrvatova crna kao vrana ili ugaslo oko udovice nad grobom jedinčevim. I suza je Hrvatova crna od baruta i dima i zgarišta domova pradavnih. Tek stijeg je Hrvatov krvavorumen i bijel ko jedra djevojka za kojim zemljom hodeći modrini neba hrli.

95

ZbornikPjesama.indd 95

14.10.2009 10:14:16


IVAN BABIĆ, Zagreb

SV. FRANJO U RAMI ranom zorom sred lake izmaglice Sv. Franjo iz čamca baca mrežu u mirnu crnu vodu Ramskoga jezera i čeka uskoro izvuče travom obrasli obli kamen prekriži ga poljubi i baci natrag u vodu zatim izvuče kravlju bronzu klapne njome prekriži je poljubi i nju u vodu vrati malo kasnije ulovi tek rascvali lopoč nasmiješi se prekriži ga vrati u vodu i zavesla dalje onda izvuče mrki kameni križ ali i njega nježno poljubi prekriži i vrati u vodu kada mu zjenice uhvate prvi sunčev odsjaj zabrinuto uzdahne prekriži se i pogled ka vodi svrne iznenada mreža snažno trzne i u njoj se zakoprca oveća modrosiva zlatovčica ali i nju poljubi prekriži i u vodu spusti a kada se u mreži nađe zapleten kvrgavi prosjački štap on ga poljubi prekriži osloni se na njega i iskorači iz čamca pa bodro krene preko namreškane vode prema Šćitu sa stigmom na čelu

96

ZbornikPjesama.indd 96

14.10.2009 10:14:16


VINKA TOKIĆ BUROLO, Umag

MAJCI NEBESKOJ Sve moje snove nedosanjane sve želje neostvarene i čežnje bremenite i misli tvrde, kamenite... Sva moja tiha nadanja, uzaludna jadanja, ustajanja i padanja, sva bolna neshvaćanja... Sve moje nemoći i nemire, sve môre i umore utopi u more svoje ljubavi, Majko nebeska! U okrilju tvoga rajskog dodira podari mi mira i odmora, odmaknutu od mora ispraznih obećanja, lažnih radovanja, uzaludnih iščekivanja i opasnih putovanja. Majko Milosrđa, vodi me sigurnom rukom na valovima uzburkane vode do mirne, spokojne luke ljubavi tvoje i slobode!

97

ZbornikPjesama.indd 97

14.10.2009 10:14:16


VLADIMIR ŠUK, Oroslavje

SMIRAJ U LEGENDAMA Pod nordijskim nebom, Bogu Odinu nadohvat, na zaleđenim molovima sjevernih fjordova, tihe i zabrinute žene čekale su godinama, umorne i istrošene siluete ogromnih vesala sa vikinških drakara, na pozdrav u vis podignutih. Mužjačke pletenice nagrižene solju, ispod dvorogih ulubljenih šljemova, podsjećale su na grubu užad, kojom se uz skandinavske drvene pilote vezalo ovo brodovlje puno pokliča Novog Svijeta, sve uz grube i poluprostačke pjesme, tih moreplovaca, ratnika i pustolova. A potom bi tek izvjesno vrijeme, u mirisu oguljenih koža i leda, čekali na neke nove nabujale vjetrove, da ih nose neposjećenim paralelama, na neke stupnjeve sjeverne morske širine, na nove neke morske dužine, kroz stupnjevanje meridijana, sve dok između sjeverne polarnice i obratnice, kroz vatru, pepeo i prah, na samačkom brodu, nad dubokim plavim grobištima, Bogu Odinu nadohvat, ne nađu dugo traženi smiraj u legendama. . 98

ZbornikPjesama.indd 98

14.10.2009 10:14:16


KATJA ŠEPIĆ, Rijeka

KAMENI ANĐEO (ocu) Sad si usidren, primiren na paškom groblju u grobnici koju je zidao tvoj otac Ivan Batista za sebe, ženu i svoje sinove i kćeri koji je gradio kuću po mjeri mrtvih stvari. Usidren si ispod anđela kamenog na zaštićenom mjestu grobnice koju je sagradio Ivan Batista tako majstorski. Daleko si od svojih brodova nepoznatih gradova, tuđih jezika, šutnje, dobrote, nas, usporednica. Pristao si u paški mir podno brda da s kapetanskog mosta mrtve straže motriš kako kadulja cvate motriš kako sol cvate u uvali kako zru vinogradi usidren u kući očevoj.

99

ZbornikPjesama.indd 99

14.10.2009 10:14:16


STJEPAN GABUD, Zagreb

ZAVESLAJ NA PUČINU ustani! – poslušaj! – kreni na put! On ustaje i skrušeno posluša lelujanje Neba, I poruka evanđelja mu reče: Na pučinu, Lovro, trpno zaveslati treba! On odvezuje svoj duhovni čamac i kreće. Puhni mu, Bože, milosni vjetar u jedra, I podari mu čvrstu duhovnu mrežu. S Petrove stijene za neba vedra, Da je Lovro zabaci dokle oči mu sežu. Zdravlja i mudrosti podari mu, Bože, Kada Te skrušeno u Hostiji kuša. Bez Tvoje blizine On usnut ne može, Jer Marijabistričke duše, Lovro je duša. Stepinčeve crkve na otvorenom kada se sjeti, Zaklopi umorne oči i plah poput srne Po stazi hrvatskih kardinala u mislima doleti, I skruši se ispred kipa Bogorodice Crne. Kao duhovni pastir najljepše godine svojega života, Ostavio je pri Majci Božjoj Bistričkoj na duhovnom zviru. Iz poniznog Lovre vazda je zračila milosna dobrota, Od koje hodočasničkom puku na oči suze naviru.

100

ZbornikPjesama.indd 100

14.10.2009 10:14:16


Procesija romara s ponosom o Lovri Cindoriju priča, Dok On u “Stepinčevoj katedrali” Dah Svevišnjega skrušeno sluša. A kaptolska zvona i top sa zagrebačkoga Griča Jekom poručuju: Marijabistričke duše, Lovro je duša! 26.11. 2005.

U zahvalu mons. Lovri Cindoriju, dugogodišnjem upravitelju bistričkog svetišta i bistričkom župniku, za svu ljubav i žrtve utkane u dugu tradiciju bistričkih recitala bez kojih oni ne bi opstali.

101

ZbornikPjesama.indd 101

14.10.2009 10:14:17


OSVAJANJE I USVAJANJE UMJETNOSTI RIJEČI

I ove je godine na natječaj za ll. recital duhovno - refleksivne recitalne poezije “Josip Ozimec” u Mariji Bistrici pristiglo – treba naglasiti: u ravnopravnoj književnoestetskoj valorizaciji - nekoliko stotina radova na trima našim jezičnim izričajima: na standardnom hrvatskom, na (nestandardnom) kajkavskom i (nestandardnom) čakavskom. Potrebno je posebno istaknuti da se svakogodišnje, što je i više od same recitalnosti, u posebnoj knjizi/zborniku kao materijalni trag zatječu po ocjeni/procjeni stručnog suda i svi odabrani poetski radovi, kojih je znatno veći broj od onih javno, recitalno izvedenih, koji se, po naravi same stvari, ionako nalaze u knjizi. Ove se godine, u odnosu na protekle, u natječajnim propozicijama više podcrtavala ona duhovno-refleksivna strana, i to je u tom smislu, čini se, urodilo “količinskim plodovima”. “Količinski plodovi”, poznato je, ne daju uvijek i jednakomjerne vrijednosti. Riječ je dakako o književnoestetskim vrijednostima. U nekih će se tako stvaralaca duhovnost u tematskoj pa i motivskoj organizaciji stiha doživljavati kao iskren čin, ma bio on impregniran s više ili manje aluzivnosti, u drugih će se duhovnost iskazivati pomalo nategnuto, skoro pa regbi napadno, tako da se počesto u čitatelja doživljava isforsiranom. No, što se samih pjesnika/pjesnikinja tiče, ponajviše raduje činjenica da su se uz već dosad poznata i provjerena kreativna imena s cijelog našeg jezičnog prostora pojavila i nova kao osebujno osvježenje (Katja Šepić, Ivan Babić). Dakako da u paletnoj golemini na natječaj pristiglih poetskih radova ima svega i svačega: od onih – da kažem s oštrijom primjedbom - koji još imaju znatnih problema s jezikom samim (pravopisno oli gramatički?!) pa se nerijetko događa da inače dobra pjesmotvorna ideja bude time “odvučena” u neke druge naskroz trapave prostore, do onih autora koji se unutar tog

102

ZbornikPjesama.indd 102

14.10.2009 10:14:17


višejezičnog bogatstva (mislim na sva tri izričaja) ponašaju više kao s(p)retni obrtnici a manje kao spontani estetski poslenici i poslanici riječi. Ipak, oni – doduše rijetki – pravi kreativci koji ne korteširaju ni s jezikom, ni s temama, ni s motivima – uspješno će pronaći način, ma bila to čak i sama izričajem posložena faktura, da nas sa svojim tekstom doživljajno sretno združe i uspješno prepletu inovativno bilo novim intimizacijama, bilo čistim emotivnim nabojem i spontanitetom, bilo dubljom refleksijom/ meditativnošću, kontemplacijom ili pak razigranom aluzivnom inscenacijom (Zdenka Maltar, Marija Kovač, Marko Gregur). Dr. sc. Ivo Kalinski

103

ZbornikPjesama.indd 103

14.10.2009 10:14:17


DUHOVNA ISKUSTVA VJERE I UMJETNOSTI… Jedanaesti po redu Recital “Josip Ozimec” kontinuitetom i mnogobrojnošću pristiglih pjesama, potvrđuje potrebu i interes ljudi da iskorače iz područja materijalne stvarnosti u svijet duhovnosti prisutan u vjeri i poeziji. Sveza tih dviju duhovnih odrednica čovjeka, predstavlja osobitost ovog recitala. Počašćena sam, ali i obvezana prosudbom pristiglih pjesama, u kojoj sudjelujem već deset godina. Novost ovogodišnjeg recitala je preporuka da, osim predsjednika dr. Ive Kalinskog, i ostali članovi prosudbenog povjerenstva napišu svoje impresije i mišljenja o odabranim pjesmama. Veseli me što ljudi pišu pjesme, što predstavlja, već prije spomenut, odmak od realiteta i svojevrsno duhovno oblikovanje. Nisu sve pjesme poezija, ali i one znače nastojanje da se zapišu duševne i duhovne refleksije, znače da postoji osjetljivost za područja koja, u većini životnih prilika, nisu vidljiva, ali postoje duboko u ljudima. U masi pjesama koje pristižu svake godine, izabrati one koje odgovaraju određenim, prije svega, estetskim kriterijima, nije jednostavan, ni lak posao. No rezultati su uvijek vidljivi, kakvoća odabranog neosporna. I ove godine trudili smo se da što više dobrih pjesama uđe u Zbornik u kojem će biti objavljeno sedamdesetak pjesama. Uz već znana imena koja pišu hrvatskim jezicima različitih osnova (štokavski, kajkavski i čakavski) kao što su Branka Jagić, Biserka Marečić, Biserka Težački, Mirjana Mikulec, Ivica Jembrih, Vinko Hasnek, Marko Gregur, Zdenka Maltar, pojavili su se i novi autori s vrlo kvalitetnim pjesmama. Tematska i izražajna raznolikost nagrađenih pjesama (novost ovogodišnjeg recitala su i po tri nagrađene pjesme za svako narječje), pokazuju kako usprkos različitim poetskim formama, proživljenost i cjelovitost zapisanog određuju stvar umjetnosti. Svojevrstan iskorak iz svih dosadašnjih recitala, pravo malo remek djelo, prvonagrađena je pjesma na kajkavskom jeziku, autorice Zdenke Maltar “Noć je dotepla bonceke v ižu”. Slojevitost ove pjesme koja iz neposrednog doživljaja prirode, začudnim, a vrlo jednostavnim metaforama, otvara problem egzistencijalne

104

ZbornikPjesama.indd 104

14.10.2009 10:14:17


upitnosti, nemoći i neizvjesnosti ljudskih i ostalih bića, određujući iskustvo tjeskobe kao temelj ljudskih i prirodnih odnosa, nedostatnost mišljenja i pamćenja (Nikaj se nie moći zmisliti,/ kak se uno zvalo rojenja selo me…) i iz njega proizašlog znanja, nesigurnost vremena i rađanja u vremenu i prostoru (vsa so jutra spodobna,/ a ti veruješ da znom,/ kak se kaj zove,/al je to vrieme jedine/ il druge je tam…) iskoračivanje i slutnju duhovnih obzora izvan noći u kojoj živimo. Konciznost i zatvorenost stiha, na tragu je poetike moderne poezije, a pisanje na dijalektu pokazuje da se i vrlo zahtjevna promišljanja mogu poetski dijalektalno izraziti. Ne manje dojmljive i poetski uspješne su drugo i treće nagrađena pjesma na kajkavskom idiomu “Čovek ide” Stjepana Kovačeca – Štefa i “Kamenček boži znamenček (z Međugorja) Željke Skledar. I jedna druga transcendiraju prostorno-vremensku ograničenost pojavnog svijeta i traže (i nalaze) duhovna iskustva s onu stranu prostora i vremena. Kalvarija čovjeka i kratkoročnost njegovih tuzemnih lutanja samo je jedan trenutak odlomljene vječnosti, za Stjepana Kovačeca, dok Željka Skledar neposredno doživljava iskustvo objave u Međugorju. U duhovnoj bremenitosti vjere ona traži vanjski znak. I nalazi ga u “kamenčeku – znamenčeku”, koji je ona sama. Ove godine iznenadila nas je kvaliteta pjesama napisanih na čakavštini, gotovo da je bilo teško izdvojiti one najbolje. Prvonagrađena pjesma “To ja”, autorice Marije Kovač iz Grižana poetsko je osvješćivanje individualno-egzistencijalnog ustrojstva ega koje ne nalazi uporišta u ovom svijetu (“iako pada,/samo se/ Božjoj ruki/nada”). Drugonagrađena pjesma Nikše Krpetića “Gospe Mora” pisana u klasičnoj formi, emocionalno je snažan vapaj mornara koji se utječu k Mariji. “Medavica od lata” trećenagrađena pjesma, ugođajni je lirski zapis sjećanja na osobu koje više nema, a koja je ostavila duhovnu poputbinu bogatiju i veću “od suhega zlata…” U najuži izbor za nagradu ušla je i pjesma “Pismena”, zapis o Bašćanskoj ploči, misaono povijesna reminiscencija, autorice Katje Šepić, no budući da smo odlučili da njenoj pjesmi “Kameni anđeo” dodijelimo prvu nagradu na štokavskom idiomu, odustali smo od nagrade za pjesmu “Pismena”. Ako je jedna od funkcija umjetnosti smirujuća funkcija, onda je to postigla pjesma “Kameni anđeo” razotkrivanjem i prihvaćanjem metafizičkog prostora mira prisutnog u smrti. Mir

105

ZbornikPjesama.indd 105

14.10.2009 10:14:17


groblja određen od Boga, a pripremljen od čovjeka (“u grobnici koju je zidao tvoj otac/ Ivan Batista/ za sebe, ženu i svoje sinove i kćeri/ koji je gradio kuću po mjeri mrtvih stvari.), pokazuje se kao jedino uporište (sidrište) lutajućeg čovjeka i promjenljive prirode. (“Pristao si u paški mir podno brda/ da s kapetanskog mosta mrtve straže/ motriš kako kadulja cvate/ motriš kako sol cvate u uvali/ kako zru vinogradi/ usidren u kući očevoj”.) Drugonagrađena pjesma (bez naslova, napisana 15. siječnja 2009.) autora Marka Gregura uspjela je poetska refleksija socijalne problematike. Osim sućuti i empatije autor osjeća i nešto više za lirski subjekt pjesme. Blaga erotska nota daje pjesmi emocionalni naboj i šarm, a paradoks infantilne ljutnje zbog neuzvraćene naklonosti čini ju toplom i lepršavom. Treća nagrada dodijeljena je pjesmi “Sv. Franjo u Rami” Ivana Babića. To je postmodernistički strukturirana pjesma s nizom ponavljajućih fotografskih sličica (reminiscencija) u kojima sv. Franjo korespondira s vodom i ostalim prirodnim (božjim) stvorenjima koja predstavljaju niz duhovnih simbola, a vrhunac pjesme je prihvaćanje asketskog života prosjaka kao jedinog oslonca istinske duhovne radosti, (“a kada se u mreži nađe zapleten kvrgavi prosjački štap/ on ga poljubi prekriži osloni se na njega i iskorači iz čamca/ pa bodro krene preko namreškane vode”). Mnoge pjesme ovogodišnjeg recitala zaslužuju podrobniju analizu. Ostavljamo ih u Zborniku za čitanje i prosudbu. Živimo u svijetu koji je mnoštven u svakom pogledu. Umnoženost (prekobrojnost) svega skloni smo nazvati obiljem i blagostanjem, tako nas usmjerava društvo sa svim svojim opravdanjima. No, onkraj toga stoji čovjek i njegova ljudska potreba za sigurnošću i mirom, koje je teško pronaći u ponuđenom modelu življenja, a moguće u duhovnim iskustvima vjere i umjetnosti. K. Jaspers veli da dva puta vode do autentičnog života: meditacija i komunikacija. U meditativnoj sabranosti usredotočujemo se na Boga i dušu, dajući duhovne oblike svojem ljudskom postojanju, ako imamo talenta uz pomoć pjesničke riječi… Ali to ne bi bilo dostatno, kad kao svrhu umjetnosti (i života) ne bismo odredili i komunikaciju, svojevrsno darivanje vlastitih (poetskih) iskustava drugima… Susret pjesnika na Recitalu “Josip Ozimec” to omogućuje… Veselimo se tome… Marija Lamot, prof.

106

ZbornikPjesama.indd 106

14.10.2009 10:14:17


RECITAL POTVRDIO AUTORSKU KREATIVNU NEPOTROŠENOST

Jedanaesta godina već etabliranog marijabistričkog pjesničkog recitala standardno donosi raznolikost formalnosadržajnih inačica poetskih ostvaraja u ograničavajućoj zadanosti refleksivno-duhovne inspiracije kako to određuju propozicije natječaja. Trojezičnost poetskoga iskaza - a odluka organizatora o napuštanju kajkavske isključivost u svakom se slučaja pokazala plodotvornom - na stanoviti je način integrirajući signifikantna za vrednovanje lirskih dosega autora koji pišu na hrvatskome jezičnom standardu i na nestandardiziranim jezicima – kajkavskom i čakavskom. Ovaj će recital samo potvrditi poznatu činjenicu da dijalektalni izričaj nije “niži” i inferiorniji književnom standardu pa će primjerice pojedini kajkavski stihovi doseći visoku razinu u formalnom i književnoestetskom smislu. Ova se tvrdnja prije svega odnosi na prvonagrađenu pjesmu Nuoč je dotepla bonceke v ižu znane nam i već višekratno nagrađivane autorice Zdenke Maltar, čiji stihovi svojom višeznačnom metaforikom, minimalističkog izričaja i za autoricu karakteristična depresivnog, čak mračnoga naboja (Unamuno ga definira kao tragično osjećanje života) donose atmosferu nadolazeće smrti: Stra me, / nouč je dotepla bonceke v ižu, / vumiruči, / v lasi ti gmižu. Prvonagrađena čakavska autorica Marija Kovač u ritmiziranu će pjesničkom solilokviju tematizirati fatum života – uspone i padove, snove i stvarnost. ali i sveprisutnu nadu: To Ja se / z tugun smiška, / sriću rišuć. / To ja, ruki se / Božjoj nada. (To Ja). Prvonagrađeni štokavski stihovi Kameni anđeo Katje Šepić iz Rijeke (zanimljivo je da se autorica prvi put javlja na recitalu, i to s dvije jezične opcije – štokavskom i čakavskom) oslonjeni su na književnu tradiciju, a svojom gotovo reduciranom jednostavnošću poetskog iskaza i iskrenim emocionalnim nabojem jednodušno su osvojili stručni ocjenjivački sud i proglašeni su pobjednikom recitala: Pristao si u paški mir podno brda / da s kapetanskog mosta mrtve straže / motriš kako sol cvate u uvali / kako zru vinogradi / usidren u kući očevoj.

107

ZbornikPjesama.indd 107

14.10.2009 10:14:17


Ostali nagrađeni radovi donose različite stilske postupke i motiviku, od socijalno-egzistencijalnoga sumornog ozračja drugonagrađenih stihova Marka Gregura (snove je davno napustila. / plaća joj je mala. / nikakva povišica.) do lirski smireno narativne, ali duboko promišljene Sveti Franjo u Rami Ivana Babića. Gospe mora Nikše Krpetića strukturom i ugođajem oponaša narodnu poeziju, a Medavica od lata Nevenke Erman dirljivo iskrena, prepuna patine nekog davnog vremena i sjetnih uspomena, sugestivnog je jezičnog izričaja istarske čakavštine. Suptilno, ali pritajene dramatike o usudu i prolaznosti ljudskoga življenja progovara znani nam Stjepan Kovačec Štef: čovek ide / po pepelu več zdavna / fgašenoga ognja, / čovek ide / z sviečom v ruke, / skriti / pod škrlakom, / f svoe muke (Čovek ide). Željka Skledar svoj će marijanski i hodočasnički obojen Kamenček boži znamenček osloniti na autorsku inovativnost i fonološke mogućnosti kajkavskoga idioma: doteknula me / počutela i razmela / semočna/ čudajčineča / čudajdareča. Na kraju, ovaj je recital potvrdio autorsku kreativnu nepotrošenost i otklon od, osobito u dijalektalnom izričaju, sveprisutnih poetskih obrazaca i banalne motivike, a uz poetske prinose već afirmiranih autora, što posebno veseli, otkrio je i neka nove pjesničke osobnosti. Vlasta Horvatić-Gmaz

108

ZbornikPjesama.indd 108

14.10.2009 10:14:17


OD SLUTNJE DO ZNANJA I POETSKOGA IZRIČAJA Teološko vrjednovanje pjesama Ako se složimo da je poezija umijeće slaganja zvučnosti i značenja riječi koje vibriraju na slutnji i skrivenim značenjima, tada, uvjetno govoreći, konfesionalna ili religiozna poezija ima osobitu, štoviše posvećenu zadaću pa i poslanje. Ona u nekom smislu izrasta iz misterija, od njega živi i sva se određuje prema njemu. Utoliko taj govor mora, ili barem, treba biti, skovali bismo nešto kao katolički izraz, parasakramentalan. A sakrament, u teološkome značenju, vanjskim obilježjima predstavlja vidljivu stvarnost ali i jest sama ta zbilja koju ne vidimo ali u nju vjerujemo. Za sakrament bi izreći ili prikazati odviše plastično i pojednostavljeno značilo povrijediti tu svetu tajnu. Tu negdje zapravo se mora govoriti i o, ponovno uvjetno govoreći, konfesionalnoj ili religioznoj poeziji. Ona je više slutnja no što bi bio eksplicitni govor. Gotovo da bi se reklo kako je istinska poezija najbliža istinskoj vjeri. Toj je poeziji riječ, kako bi skolastici voljeli reći, “forma”, a sadržaj je ono nešto što se vjeruje, sluti i nadaje. I nije posve sigurno da su eminentno religiozne teme garancija da neka poezija jest sakralna, upravo kao što ni slikarska tema ne mora značiti da je neka slika sakralna. Što više istinske pjesničke imaginacije i nadahnuća, što više jednostavnosti, slobode, znanja, iskrenosti i lišenosti zadnjih namjera, to istinskija poezija. U sakralnome stvaralaštvu pak, što više svega već nabrojenog, a uz to i vjerskoga, bolje reći – teološkoga – znanja, to veća mogućnost za istinski dobru poeziju. Poezija je intelektualan rad koliko i neuhvatljiv poticaj nadahnuća. Nadahnuće uglavnom trpi, da ne kažemo, iziskuje znanje. Stoga nije lako biti pjesnik. Jer pjesnik se ogoljuje do kože pa i dalje – do dna duše. Sam stupa pred svoje vlastito postojanje, ali i pred javnost, svjestan da je pred Istinom prazan i da samo ona zaslužuje da ga ispuni. To pražnjenje, krik i molitva izrastaju iz toga pražnjenja i punjenja. Tako pjesnik jest, postaje i biva svjedok istinske kenoze, a s njom i istinske vjere. Zato nije lako biti pjesnik na području svetog ili biti religiozni i konfesionalni pjesnik. Mnogi na tome području zabrazde ili pretjeranom banalnošću, odnosno neumitnom ispraznošću ili pak obudovjelom intelektualnosti. A gdje je ovogodišnja produkcija poslana na natječaj za 11. recital “Josip Ozimec” u Mariji Bistrici?

109

ZbornikPjesama.indd 109

14.10.2009 10:14:17


Reklo bi se da je na natječaj stigao priličan broj pjesama koje tematski žele obuhvatiti prostor religioznog (333 pjesme). Dobar dio ima problem s konzistentnim zadržavanjem umjetničke potencije kako na ostalim tako i na na području religioznog. Tek u ponekom stihu, kako bi rekao Tin Ujević, “šikne iz tmine” poneki projektil riječi ili smisla. Najčešće se poseže za molitvenim oblikom (primjerice: “Kriste Kralju, udalji / od mene zlu kob. / Ne daj da đavlu / postanem rob”... ili pak: “Oprosti mi, molim Te, sve grijehe moje / jer oni su odraz ljudskosti moje. / Svakim danom želim biti što bolja, / samo ljubavlju i dobrotom sve sam više Tvoja”). U samo ovih nekoliko primjera moguće je vidjeti da je molitvena forma i tematski religiozni leksik ustvari nedostatan za istinski religiozno i poetsko. Velik dio pjesnika, ili barem onih koji to žele biti, tematski se vežu uz Blaženu Djevicu Mariju, osobito za njezino proštenište u Mariji Bistrici. To još više vrijedi za kajkavsku poeziju (Primjeri: “… Majko Božja Bistrička / oko tvoga svetog lika / i Isusa premilog / naše molbe prošteničke / k’o vijenac se nanizale / i zahvale za milosti / kip su darom okitile…” ili: “Hrvati će noćas k Tebi krenuti / Kraljice krunice Tebe, sto puta spomenuti / Iz skrušena srca, luč nade će planuti, / u Tvojem milosnom krilu zora im osvanuti”… odnosno kajkavski: “Od starine idemo Marije na Bistricu / zbaviti zaviet i za druga dobra prositi. / Proščejne je naviek kre Buožega Lica / kad jake je vrouče, retke da oče kiša rositi” ili : “Temu danu / ciele lete sam se veselila / i uonda je došel / i mama me / rane jutre zbudila / jope je bil debeli mrak”...). Osobito u ovim pjesmama, sve ako i nema one poetske mgičnosti, moguće je oćutjeti mirise, iskrene doživljaje, krajolik i vjerski događaj. Te su pjesme, uglavnom, odmak od onih molitvene ili pak didaktičke provenijencije pa stoga imaju više izgleda prenijeti nešto što se samo sluti, nešto što je i poznato i nepoznato, i uvijek novo i uvijek staro. Vrlo je dirljiva i na tradiciji sazdana pjesma na čakavskom “Gospe mora” (“Gospe mora, slabi su madiri, / ali sidro spasa je u viri. / Krunice se prema nebu dižu, / čuj naš vapaj, rastri rajsku mrižu, / raspeti smo ka Isus na križu”). U drugim primjerima natjecatelji na natječaju posegnut će za nekim teološkim ili svetopisamskim izričajem, za nekom sintagomom ili pak molitvenim obrascem, dok će neki filozofsko-teološki nadahnuće potražiti u odnosu prirode i Boga, zatim srca i Boga i osobito ljudske (vlastite) sla-

110

ZbornikPjesama.indd 110

14.10.2009 10:14:17


bosti i grešnosti i Božje dobrote. Neki će se pak uteći svecima, dobar dio anđelima, neke će pjesme izniknuti iz liturgijskoga miljea, a neke iz religiozne tradicije. Gdjekad će to biti i prilično originalni izričaji. Tako pjesma Sv. Franjo u Rami zaista ima timbar krajevnosti, franjevaštva i teološko-filozofskog propitivanja. Vrijedna je pjesma izrasla iz psihološko-teološkog propitivanja na čakavskome jeziku “To ja” u kojoj autorica pokazuje kako poezija, na temeljima osobnoga i nepatvorenog, može biti i jest opće mjesto za prepoznavanje i novu, umjetničku pa i duhovnu komunikaciju. Pjesma “Pismena” napisana na tragu starodrevne glagoljaške baštine pokazuje kako potentan pjesnik može dodirnuti istinske ljudske, kulturološke i teološke sadržaje. Kada bih morao izabrati pjesmu koja teološki, premda to ne znači nužno i pjesnički, najviše govori, bila bi to pjesma “Molitva razočarana čovjeka”. U njoj autor dobro poznaje svetopisamsku i općenito teološku problematiku, poigrava se i smislovima i riječima i u obratima koje izriče potvrđuje kako i poezija i teologija mogu biti uzbudljiv poticaj za duh i dušu. Egzistencijalno, ova je pjesma i više no ogoljivanje. Iskrena je i propitivački bolna. Više bi pjesama, naravno, zaslužilo da se o njima dade iscrpniji prikaz, no i ovih nekoliko redaka htjelo je biti i neka vrsta pohvale, stanovite korekcije u traženju ispravnih putova, ali i poticaj onima koji imaju poetske potencijale da ne sustanu. Jer, poezija kao i općenito umjetnost, nije samo pitanje nadahnuća već je i pitanje rada. Svaki, naime, obdaren čovjek ima neki svoj filtar kroz koji propušta tečnost. Nešto će biti uspješnije nešto manje uspješno, no ta posebnost i brušenje predstavljaju i neku vrstu sudjelovanja na božanskome činu stvaranja. Ako se i u čitatelju, nakon čitanja ovih pjesama, pobudi slična misao – svrha je ovoga zbornika postignuta. Na kraju, ako se uzme u obzir brojčana zastupljenost, posebice u pogledu konfesionalne poezije, tada broj pjesama na standardu gotovo da odgovara broju pjesama na kajkavskome jeziku. Čakavskih je pjesama sveukupno bilo osjetno manje. Sve u svemu u ovim je stihovima moguće naći dirljive, iskrene i uspjele poetske ostvaraje pa će i onima koji posegnu za zbornikom recitala sasvim sigurno biti od koristi čitanje poezije kao što je bila i nama koji smo se trudili u ocjenjivačkome sudu. Anton Šuljić

111

ZbornikPjesama.indd 111

14.10.2009 10:14:17


IN MEMORIAM PAVAO HUDEK (1944. – 2009. g.) akademski kipar, diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1969. godine u klasi profesora Augustinčića - Michelija. Živio je i stvarao u Mariji Bistrici u kojoj je i pronalazio motive za svoja umjetnička djela, kipove i slike; pred oltarom bistričke crkve, među hodočasnicima, pred raspelima kraj puta, na svadbi, u krčmi, na polju, u ciklusu jaslica, pred orguljama kapelica… Pavao Hudek bio je veliki prijatelj pjesnika Josipa Ozimca. Još prije četrdesetak godina zajedno su sudjelovali na izložbama i recitalima koji su se održavali u Hudekovom vrtu i restoranu Dobro mi došel prijatel u Mariji Bistrici. Izlagao je na mnogobrojnim izložbama u mjestima diljem zemlje na kojima ga je vjerno pratio Josip Ozimec svojom poezijom. Sudjelovao je na mnogim dobrotvornim aukcijama i humanitarnim akcijama. Likovno je opremio prvu zbirku pjesama Josipa Ozimca Još sme tu 1977. godine, te izmijenjeno dopunjeno izdanje zbirke Još sme tu 1994. godine, zbornik povodom 5. recitala Josip Ozimec Došel bum v Bistricu 2003. godine, antologijsko izdanje Recitala Josip Ozimec Biele sejne 2008. godine. Također je autor skulpture Sjećanje, koja se od 5. recitala Josip Ozimec dodjeljivala nagrađenim pjesnicima. O umjetničkim djelima Pavla Hudeka, koja se nalaze širom zemlje i inozemstva, pisali su mnogi kritičari, novinari i crkveni uglednici (Elena Cvetkova, Mirjana Šigir, Milan Sigetić, msgr. Lovro Cindori) u tiskovinama (Vjesnik, Večernji list, Forum, Milosti puna). 13. srpnja 2002. godine na blagdan Majke Božje Bistričke u Gornjoselskoj ulici 20, u obnovljenoj i dograđenoj staroj roditeljskoj hiži otvorio je svoju galeriju. Galerija Hudek trajno će oplemenjivati kulturnu ponudu Marije Bistrice osebujnošću umjetnika koji je Mariju Bistricu poznavao i razumio, čije su sve djetinje uspomene bile vezane uz ovo mjesto i njegove ljude koji mu nikad nisu prestali biti trajnom inspiracijom. Mira Pižir

112

ZbornikPjesama.indd 112

14.10.2009 10:14:17


113

ZbornikPjesama.indd 113

14.10.2009 10:14:18


POKROVITELJI: Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke Krapinsko – zagorska županija Općina Marija Bistrica Glas Koncila

MEDIJSKI POKROVITELJI: Glas Koncila, Radio Zlatar, Radio Stubica, Radio Novi Marof, Radio Varaždin, Radio Martin, Radio Hrvatsko zagorje Krapina, Časopis Kaj, Zagorski list, Međimurske novine, Portal Križ života

SUORGANIZATORI: Glas Koncila Turistička zajednica Općine Marija Bistrica Općinska knjižnica i čitaonica Marija Bistrica Osnovna škola Marija Bistrica

ORGANIZATOR: Radio Marija Bistrica

114

ZbornikPjesama.indd 114

14.10.2009 10:14:18


10 godina u eteru (1999. - 2009.)

RADIO MARIJA BISTRICA RADIO U SRCU 100,4 MHz

Slušajte nas i preko interneta

www.rmb.hr RMB portal

Pišite nam - javite nam se! • Trg Pape Ivana Pavla II. 32 • 49246 Marija Bistrica • Tel./fax: 049/468-696 • marketing: 049/468-711 • E-mail: radio-marija-bistrica@kr.t-com.hr • rmb@rmb.hr

Pomognite naš rad! Žiro-račun: 2360000-1101491747

H ZbornikPjesama.indd 115

V

A

L

A

115

14.10.2009 10:14:18


116 kajkavska poezija.indd 116 1 ZbornikPjesama.indd

13.10.200910:14:19 9:22:59 14.10.2009


Došel bum v Bistricu XI. RECITAL DUHOVNO – REFLEKSIVNOG PJESNIŠTVA “JOSIP OZIMEC”

www.rmb.hr

Neka i nas z a p o š taju

www.glas-koncila.hr

ISBN 978-953-7643-04-1

OmotNOVI.indd 1

XI. RECITAL DUHOVNO – REFLEKSIVNOG PJESNIŠTVA “JOSIP OZIMEC” 2009.

XI. RECITAL DUHOVNO – REFLEKSIVNOG PJESNIŠTVA “JOSIP OZIMEC”

MARIJA BISTRICA 2009.

14.10.2009 10:16:55


Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.