Vjeronauk – izazov Crkvi i školi by Glas Koncila

Valentina Blaženka Mandarić – Alojzije Hoblaj – Ružica Razum Vjeronauk – izazov Crkvi i školi Empirijsko istraživanje na području Zagrebačke nadbiskupije

Valentina Blaženka Mandarić – Alojzije Hoblaj – Ružica Razum, Vjeronauk – izazov Crkvi i školi. Empirijsko istraživanje na području Zagrebačke nadbiskupije, Glas Koncila, Zagreb, 2011. Nakladnik: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb www.glas-koncila.hr Za nakladnika: Nedjeljko Pintarić Biblioteka: Vidici. Knjiga 2 Urednik: Nedjeljko Pintarić Recenzenti: Prof. dr. sc. Josip Baloban Doc. dr. sc. Jadranka Garmaz Dr. sc. Gordan Črpić Lektura: dr. sc. Jasna Šego Priprava za tisak: Glas Koncila

Tiskano u siječnju 2011. ISBN 978-953-241-274-1 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 755443.

Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnažati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kojem obliku (mehanički, elektronički i sl.) bez prethodne pismene suglasnosti nakladnika. Glas Koncila, Kaptol 8, 10000 Zagreb, tel.: 01/4874 326, faks: 01/4874 328 http://knjizara.glas-koncila.hr, e-pošta: web-izlog@glas-koncila.hr

Vjeronauk izazov Crkvi i školi Empirijsko istraživanje na području Zagrebačke nadbiskupije

Valentina Blaženka Mandarić – Alojzije Hoblaj – Ružica Razum

Zagreb, 2011.

Sadržaj Predgovor......................................................................................................11 Uvodna riječ .................................................................................................13 Valentina Blaženka Mandarić: O istraživanju ..........................................17 1. Hipoteze ...............................................................................................17 2. Svrha i ciljevi istraživanja ....................................................................18 3. Istraživački zadatci ...............................................................................18 4. Ispitanici i područja istraživanja .........................................................19 4.1. Škole ............................................................................................20 4.2. Nastavnici ....................................................................................22 4.2.1. S obzirom na spol................................................................22 4.2.2. Vjeroučitelji prema tipu škole u kojoj rade.........................22 4.3. Učenici .........................................................................................23 4.3.1. S obzirom na spol................................................................23 4.3.2. Škola koju pohađaju............................................................23 4.3.3. Učenici s obzirom na mjesto škole .....................................24 4.3.4. Učenici s obzirom na mjesto rođenja ..................................25 4.3.5. Učenici s obzirom na tip obitelji u kojoj su odgojeni .........25 4.3.6. Učenici s obzirom na izobrazbu roditelja ...........................26 4.3.7. Učenici s obzirom na mjesečna primanja roditelja .............27 4.3.8. Pohađanje vjeronauka prema podatcima iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa ...............................................27 PRVI DIO: VJERONAUK U ŠKOLSKOM SUSTAVU ...............................31 Ružica Razum – Sanja Plevko: Vjeronauk u okvirima škole ..................33 I. Teorijska polazišta ......................................................................................33 1. Religijska nastava u Europi .................................................................33 2. Vjeronaučna nastava u Republici Hrvatskoj ........................................35 2.1. Od kada i tko može izvoditi vjeronaučnu nastavu? .....................35 2.2. Utemeljenost uvođenja katoličke vjeronaučne nastave ...............37 3. Škola i vjeronauk..................................................................................39 II. Rezultati istraživanja .................................................................................44 1. Integriranost vjeronaučne nastave u školski sustav..............................44

1.1. Vjeronauk i ciljevi škole ..............................................................45 1.2. Procjena vjeronaučnih sadržaja ...................................................46 1.3. Primjerenost vjeronaučne metodike školskom sustavu ...............50 1.4. Zaključak .....................................................................................52 2. Odgoj za vrjednote ..............................................................................55 2.1. Vjeronauk i odgoj za vrjednote....................................................56 2.2. Zaključak .....................................................................................57 3. Zapreke kvalitetnoj realizaciji vjeronučnog programa.........................58 3.1. Neke zapreke kvalitetnoj vjeronaučnoj nastavi ...........................59 3.2. Zaključak ....................................................................................62 4. Vjeronauk i kršćanska zajednica .........................................................63 4.1. Suodnos školskoga vjeronauka i župne kateheze ........................63 4.2. Zaključak .....................................................................................64 Ružica Razum: Nove perspektive vjeronaučne nastave ...........................67 1. Prihvaćenost vjeronaučne nastave .......................................................67 2. Proces trajne obnove vjeronaučne nastave ...........................................68 2.1. Odgojno-obrazovne promjene i vjeronauk ..................................68 2.2. Nužnost religijske nastave. Pitanje modela .................................69 2.3. Naslovnici ....................................................................................72 2.4. Istodobna bliskost i udaljenost vjeronauka i župne kateheze ......73 3. Obrazovanje vjeroučitelja ....................................................................75 Zaključne misli .........................................................................................79 DRUGI DIO: IDENTITET VJEROUČITELJA ............................................81 Valentina Blaženka Mandarić – Ivanka Petrović: Identitet nastavnika vjeronauka u hrvatskoj školi ...............................................................83 I. Teorijska polazišta ......................................................................................83 1. Vjeroučitelj – crkveni poslanik i djelatnik Ministarstva ......................84 1.1. Missio canonica ...........................................................................84 1.2. Vjeroučitelj - djelatnik škole .......................................................86 2. Profesionalni profil vjeroučitelja ..........................................................87 2.1. Neke temeljne kompetencije vjeroučitelja ..................................87 2.2. Motiviranost za vjeronaučnu nastavu ..........................................91 3. Inicijalno obrazovanje ..........................................................................92 4. Stručno obrazovanje .............................................................................93

5. Vrjednovanje u vjeronaučnoj nastavi ...................................................95 5.1. Vanjsko i unutarnje vrjednovanje ................................................96 5.2 Vrjednovanje i samovrjednovanje ................................................98 II. Rezultati istraživanja ...............................................................................100 1. Identitet vjeroučitelja na temelju nekih varijabli................................100 1.1. Spolna struktura vjeroučitelja ....................................................100 1.2 Izobrazba vjeroučitelja ...............................................................101 1.3. Status vjeroučitelja/vjeroučiteljica u školi .................................102 1.4. Tipovi škola u kojima rade vjeroučitelji ....................................103 1.5. Radno iskustvo vjeroučitelja .....................................................105 1.6. Zaključak ...................................................................................107 2. Procjena vlastitog inicijalnog obrazovanja ........................................108 3. Procjena stručnog usavršavanja vjeroučitelja ....................................111 3.1. Nacionalni katehetski ured Hrvatske biskupske konferencije ...112 3.2. Ured Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi .................113 3.3. Županijska vijeća vjeroučitelja ..................................................115 3.4. Zaključak ...................................................................................115 4. Vrjednovanje u vjeronaučnoj nastavi .................................................116 4.1. Procjena uvjeta rada u školi .......................................................117 4.2. Samoprocjena vjeronaučne nastave i uključenosti učenika u nastavu ...................................................................................119 4.3. Samoprocjena uspješnosti vjeroučiteljskog rada .......................121 4.4. Metode praćenja i vrjednovanja vjeroučiteljskog rada ..............123 4.5. Kako učenici ocjenjuju vjeroučiteljev rad? ...............................123 4.6. Procjena učenika o aktivnostima u vjeronaučnoj nastavi ..........125 4.7. Briga Crkve za vjeroučitelje ......................................................127 4.8. Zaključak ...................................................................................130 Valentina Blaženka Mandarić – Ivanka Petrović: Perspektive razvoja vjeroučiteljevih kompetencija ............................................133 Uvod .......................................................................................................133 1. Temeljna usmjerenja europske odgojno-obrazovne politike ..............134 2. Kompetencije nastavnika vjeronaučne nastave ..................................137 2. Cjeloživotno učenje i obrazovanje vjeroučitelja ................................141 3. Unaprjeđenje profesionalne zrelosti vjeroučitelja ..............................144

TREĆI DIO: PEDAGOŠKO-DIDAKTIČKO-SADRŽAJNA IMPOSTACIJA VJERONAUKA U ŠKOLI ........................................147 Alojzije Hoblaj: Vjeronaučni program ...................................................149 1. Program nastave katoličkoga vjeronauka za srednje škole u svjetlu kurikula .........................................................................................150 1.1. Aktualni kurikul u svjetlu idejnih začetaka i razvojnih početaka u Sjedinjenim Američkim Državama i Europi ...........150 1.1.1. Sjedinjene Američke Države.............................................151 1.1.2. Europa ...............................................................................153 1.1.3. Republika Hrvatska...........................................................155 1.2. Značenje kurikula i nastavnoga plana i programa nije istovjetno 157 1.3. Ideja kurikula prema Saulu B. Robinsonu .................................158 1.4. Uvođenje kurikula u školski vjeronauk .....................................160 1.4.1. U podudarnosti s teologijom zemaljskih stvarnosti ..........162 1.5. Suvremena kurikulska razvojna kretanja s posebnim osvrtom na školski vjeronauk..................................................................164 1.5.1. Reforma odgoja i obrazovanja kao revizija kurikula ........164 1.5.2. Nastavni planovi i programi kao kurikuli .........................165 1.5.3. Povratak metodici nastavnoga predmeta ..........................166 1.5.4. Kurikul i školski zakon(i) .................................................167 2. Viđenje vjeroučitelja u religijsko-pedagoškoj prouci deskriptivno obrađenih podataka .............................................168 2.1. Vjeroučiteljska prosudba nastavnoga programa na temelju pozornosti koja se pridaje pojedinim područjima vjeronaučne nastave ..................................................................169 2.2. S pomoću sedam kriterija vjeroučitelji su ocijenili sadašnji nastavni program u vrijednosnom sustavu od 1 do 5 ................173 2.2.1. Kriterij opsežnosti ............................................................174 2.2.2. Kriterij težine ...................................................................175 2.2.3. Kriterij zanimljivosti ........................................................175 2.2.4. Kriterij usklađenosti .........................................................176 2.2.5. Kriterij povezanosti s iskustvom učenika .........................176 2.2.6. Kriterij korisnosti ..............................................................177 2.2.7. Kriterij važnosti ................................................................177 2.3. Čimbenici koji sprečavaju kvalitetno ostvarivanje vjeronaučnog programa.............................................................180

2.4. Mišljenje vjeroučitelja o potrebnim promjenama u sadašnjim nastavnim programima..............................................................184 2.4.1. Izbor sadržaja ...................................................................186 2.4.2. Postavljanje ciljeva ...........................................................188 2.4.3. Izbor metodičkih pristupa i medija komuniciranja ...........188 2.4.4. Vrjednovanje ....................................................................189 2.5. Vjeroučitelji se (ne) slažu sa šest različitih tvrdnji o vjeronaučnom programu .......................................................189 Zaključak ................................................................................................192 Ana Thea Filipović: Vjeronaučni udžbenici ............................................195 1. Mjesto i uloga vjeronaučnog udžbenika u nastavi vjeronauka danas 195 2. Vjeronaučni udžbenici za prvi i drugi razred srednjih škola u očima vjeroučiteljica i vjeroučitelja, učenica i učenika ...............198 2.1. Procjena vjeronaučnih udžbenika iz perspektive vjeroučiteljica i vjeroučitelja .....................................................199 2.1.1. Raznolikost i zanimljivost udžbeničkih sadržaja ..............199 2.1.2. Usporedba kvalitete vjeronaučnih udžbenika i udžbenika drugih predmeta ...............................................200 2.1.3. Kvaliteta vjeronaučnih udžbenika za prvi i drugi razred srednjih škola pojedinačno ..................................................200 2.1.4. O potrebi unošenja promjena u vjeronaučne udžbenike za prvi i drugi razred srednje škole .....................................201 2.1.5. Udžbenici – temeljno sredstvo za kvalitetnu nastavu .......202 2.2. Procjena vjeronaučnih udžbenika iz perspekive vjeroučenica i vjeroučenika ............................................................................203 2.2.1. Posjedovanje udžbenika ....................................................203 2.2.2. Služenje udžbenikom u nastavi.........................................206 2.2.3. Vjeronaučni udžbenik kao pomoć u produbljivanju vjerskih sadržaja ..................................................................207 2.2.4. Procjena zanimljivosti i raznolikosti udžbeničkih sadržaja ................................................................................210 2.2.5. Kvaliteta vjeronaučnih udžbenika u odnosu na druge udžbenike.............................................................................212 2.2.6. Zadovoljstvo učenika vjeronaučnim udžbenicima za 1. i 2. razred srednje škole pojedinačno ..........................214 2.2.7. Percepcija trajne vrijednosti udžbeničkih sadržaja ...........216

2.2.8. Mogućnost korištenja sadržajima vjeronaučnih udžbenika u drugim predmetima .........................................218 3. Sažetak i zaključci .............................................................................219 Valentina Blaženka Mandarić – Ružica Razum: Zaključna razmatranja 225 Concluding Remarks .................................................................................233 Literatura....................................................................................................241 Vjeronaučni udžbenici............................................................................251 Upitnici s tablicama ...................................................................................253 A. Vjeroučitelji .......................................................................................255 B. Učenici ...............................................................................................269 Iz recenzija ..................................................................................................278

Predgovor Ova je knjiga nastala u okviru znanstvenog projekta Vjeronauk u hrvatskom školskom sustavu. Empirijsko istraživanje na području Zagrebačke nadbiskupije. Empirijski dio istraživanja proveden je 2008. godine u 130 škola iz 7 županija na području Zagrebačke nadbiskupije. U istraživanju su sudjelovale dvije različite skupine ispitanika. Prvu su skupinu činili nastavnici vjeronaučne nastave, a drugu skupinu 995 učenika završnih razreda (3. ili 4. razred) u 65 srednjih škola. Rezultati toga istraživanja i njihova interpretacija čine osnovni sadržaj ove knjige. Knjiga se sastoji od tri dijela: prvi se bavi vjeronaukom u školskom sustavu, u drugom se promišlja o identitetu vjeroučitelja, a u trećemu o pedagoško-didaktičko-sadržajnoj impostaciji vjeronauka u školi. Mnogi su zaslužni za provedeno istraživanje i za objavljivanje ove knjige. Želim stoga svima iskreno zahvaliti. Zahvaljujem ponajprije Nadbiskupskom duhovnom stolu u Zagrebu i Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske na financijskoj potpori bez koje ne bi bilo moguće provesti ovo složeno istraživanje. U istraživanju su sudjelovali srednjoškolski nastavnici vjeronauka i učenici završnih razreda srednjih škola koji su činili uzorak. Bez njihove suradnje, kao i suradnje ravnatelja, stručnih suradnika i studenata Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, ne bi bilo moguće provesti ovo istraživanje. Hvala im na iznimnoj zauzetosti, susreljivosti i razumijevanju. Upitnik je grafički osmislio i tiskao Glas Koncila, a složenu i zahtjevnu analizu rezultata proveo je istraživački tim iz Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve, na čemu im još jednom zahvaljujem. Želim zahvaliti recenzentima čija su mišljenja zasigurno pridonijela poboljšanju teksta: prof. dr. sc. Josipu Balobanu s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, doc. dr. sc. Jadranki Garmaz s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu i dr. sc. Gordanu Črpiću, ravnatelju Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve. Zagreb, 6. siječnja 2011.

Valentina Blaženka Mandarić

Uvodna riječ

Kardinal Josip Bozanić

S početkom demokratskih promjena u Republici Hrvatskoj vjeronauk je školske 1991./1992. godine ponovno uveden u osnovne i srednje škole. Crkva u Hrvatskoj pokazuje iznimnu brigu za taj predmet. Od samih početaka njegova ponovnog uvođenja u škole Crkva se hrabro suočila s mnogobrojim zadatcima pred kojima se našla. Tako je u proteklome razdoblju učinjeno mnogo glede usustavljivanja i unaprjeđivanja školskoga vjeronauka: školovanje velikoga broja diplomiranih vjeroučitelja, izradba vjeronaučnih planova i programa, udžbenika i drugih vjeronaučnih pomagala, uspostavljanje sustava trajne formacije vjeroučitelja i odgojitelja u vjeri, promocija vjeroučitelja u službu mentora i savjetnika i dr. Posebnu ulogu u promicanju vjeronaučne nastave imaju Nacionalni katehetski ured Hrvatske biskupske konferencije i (nad)biskupijski katehetski uredi, odnosno uredi za vjeronauk u školi. Zagrebačka nadbiskupija višestruku brigu za vjeroučitelje i vjeronauk pokazuje osobito djelovanjem Ureda za vjeronauk u školi pri Nadbiskupskom duhovnom stolu. Ured je zadužen za oko 650 osnovnoškolskih i srednjoškolskih vjeroučitelja te više od 80 odgojiteljica u vjeri. Među osnovne djelatnosti Ureda ubrajamo: stručno usavršavanje vjeroučitelja i odgojiteljica u vjeri, koordiniranje zapošljavanja vjeroučitelja, pružanje stručno-pedagoške potpore putem pedagoškog savjetovanja i nadzora, su-organiziranje doškolovanja odgojiteljica u vjeri. Posebnu ulogu u promicanju kvalitete vjeronaučne nastave ima časopis Lađa - Časopis za promicanje religioznog odgoja i vrjednota kršćanske kulture, koji je Ured počeo izdavati 2006. godine. Časopis pridonosi kvalitetnijemu religijsko-pedagoško-katehetskom promišljanju i djelovanju vjeroučitelja. U okviru trajne formacije vjeroučitelja Ured je 2008. godine pokrenuo projekt tribina Zajednički vidici. Riječ je o tribinama čiji je cilj promicanje dijaloga vjere i kulture, senzibiliziranje šire javnosti za odgojna pitanja, posebice pitanja vjerskog odgoja, poticanje konstruktivne rasprave radi traženja kvalitetnijih odgovora s obzirom na religiozni odgoj i odgojno-obrazovne per-

spektive te promicanje unutarcrkvenog dijaloga, osobito u religijsko-pedagoškim i katehetskim pitanjima. Knjiga koja se nalazi pred nama također je jedan od plodova rada Ureda Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi - studija Vjeronauk – izazov školi i Crkvi. Istraživanje o vjeronauku u hrvatskom školskom sustavu na području Zagrebačke nadbiskupije. Empirijsko istraživanje donosi rezultate istraživanja o vjeronauku u srednjoj školi na području Zagrebačke nadbiskupije. Istraživanje je provedeno 2008. godine u 130 škola iz sedam županija koje su se nalazile na području Zagrebačke nadbiskupije prije uspostave Sisačke i Bjelovarsko-križevačke biskupije. Istraživanje je obuhvaćalo upitnike za nastavnike i za učenike. Riječ je o prvome takvom istraživanju kod nas. Iako se potreba za empirijskim istraživanjama o vjeronauku u školi zamjećuje već duže vrijeme, dosad takva istraživanja nisu provedena u Republici Hrvatskoj. Objavljivanje ovih razultata poklapa se s važnom obljetnicom vezanom za nastavu vjeronauka. Ove godine obilježavamo 20 godina od uvođenja vjeronauka u školski sustav Republike Hrvatske. Vrijeme od dvadeset godina iznimna je prilika da učinimo prve ozbiljnije osvrte na ono što smo učinili i što nam je dalje činiti. Jesmo li zadovoljni? Jesu li zadovoljni učenici i vjeroučitelji? Treba li što promijeniti ili unaprijediti? To su samo neka od pitanja na koja ova studija pruža barem djelomične odgovore. Iako postoje različita promišljanja o školi, pa tako i o vjeronauku, teško je danas, nakon dvadeset godina oblikovanja školskog vjeronauka u hrvatskim javnim školama, osporavati njegovo mjesto i ulogu u školi. Tijekom proteklih godina vjeronauk u školi u Hrvatskoj oblikovao je svoj profil, pronašao i učvrstio svoje mjesto u školskome odgojno-obrazovnom sustavu. O prihvaćenosti vjeronauka kao školskog predmeta najbolje govori visoki postotak učenika u osnovnoj i u srednjoj školi koji izabiru i pohađaju taj predmet. I u širemu europskom kontekstu sve se više priznaje potreba proširivanja i produbljivanja religijskoga znanja u školskom sustavu. Očito je kako se religijsku činjenicu ne može jednostavno ignorirati ili na nju gledati samo kao na privatnu stvar. O prihvaćenosti vjeronaučnoga obrazovanja svjedoči i opširno istraživanje koje je provedeno prije nekoliko godina u Europi. Na prijedlog Talijanske biskupske konferencije i koordiniranjem Vijeća europskih biskup-

skih konferencija (CCEE-a) između siječnja 2005. i studenoga 2007. godine provedeno je istraživanje o školskom vjeronauku u europskim zemljama. U tom projektu sudjelovala je i Hrvatska biskupska konferencija. Rezultati istraživanja objavljeni su u studiji L’insegnamento della religione, risorsa per l’Europa - Vjeronauk u školi - izvor bogatstva za Europu. Knjiga je izašla u izdanju Talijanske biskupske konferencije 2008. godine. Predstavljena je u Strasbourgu pri Vijeću Europe, 4. svibnja 2009. godine. Jedan od pozitivnih elemenata, koji proizlazi kao zaključak tog istraživanja, sve je očitije i raširenije priznanje važnosti religijske baštine kao nužnog kodeksa kulture, izvora etičkih vrjednota, ponude obzorja smisla i budućnosti; baštine koju valja promicati unutar školske ustanove; baštine koja može pridonijeti odgoju dijaloškoga i otvorenog europskog i svjetskog društva. Vjeronaučna nastava, koja postoji u većini europskih zemalja, donosi plodove cijelome društvu. Istraživanje je također pokazalo kako je u Europi prihvaćen konfesionalni model religijskoga obrazovanja. Rezultati koje nam predstavlja studija Vjeronauk – izazov školi i Crkvi. Istraživanje o vjeronauku u hrvatskom školskom sustavu na području Zagrebačke nadbiskupije izazov su za Crkvu u Hrvatskoj. Potiču Crkvu da s još većom ozbiljnošću i zauzetošću nastavi ulagati u vjeronauk kao školski predmet te u inicijalno i trajno obrazovanje vjeroučitelja. Još je 1979. godine sluga Božji Ivan Pavao II. istaknuo kako je suvremena Crkva „pozvana da katehezi posveti svoje najbolje zalihe u ljudima i snagama, ne štedeći napore, umore i materijalna sredstva“ (Catechesi tradendae, br. 15). Danas je taj poziv, zbog složenosti i brojnih izazova suvremenoga društva, još aktualniji. Vjeronaučna je nastava iznimna služba i po tome što s pomoću nje Crkva redovito susreće tisuće učenika. U proteklome razdoblju mnogo je učinjeno u promicanju i unapređivanju školskoga vjeronauka. Nakon dvadeset godina zamjećuje se potreba veće sustavnosti, koordinacije i organiziranosti u promišljanju vjeronauka u školi i župne kateheze. Nakon dvadeset godina susrećemo se s nekim starima ali i mnogim novim problemima i zadatcima. Spomenimo samo neke: jasnije definiranje pitanja suodnosa školskoga vjeronauka i župne kateheze, izradba novih te unaprjeđivanje postojećih vjeronaučnih udžbenika, materijala i pomagala, primjerenije inicijalno obrazovanje budućih vjeroučitelja, kvalitetna potpora, praćenje i unaprjeđivanje rada vjeroučitelja itd. Promicanje sustava kvalitetno-

ga vjerskog odgoja i obrazovanja u školi usko je povezano s potrebom uspostavljanja kvalitetne sustavne župne kateheze. Rezultati ove studije izazov su i za školu, želi li promicati cjelovit razvoj učenika. Crkva je uvjerena u značaj vjeronauka u školi koji je u službi cjelovitoga razvoja čovjeka. Vjeronaučna nastava nudi svoj specifičan doprinos cjelovitome razvoju osobnosti učenika, šireći obzorja transcendencije i pomažući ljudskoj osobi susret s Bogom. Katolički vjeronauk naglasak stavlja na cjelovit odgoj čovjeka te, imajući u vidu religijsku dimenziju, na promicanje osobnih i društvenih, općeljudskih i vjerničkih vrjednota, kao što su dostojanstvo ljudske osobe, sloboda, solidarnost, identitet, odgovornost, dijalog i dr. Riječ je o danas iznimno vrijednoj službi u hrvatskome društvu za koju ne bi trebala biti zainteresirana samo Crkva, nego i društvena zajednica. Zahvaljujem voditeljima i svim sudionicima istraživanja u okviru znanstvenog projekta o vjeronauku u hrvatskom školskom sustavu na području Zagrebačke nadbiskupije. Zahvaljujem priređivačima ove knjige koja je sabrala rezultate tog istraživanja. Ovu studiju preporučujemo našoj javnosti kao novi poticaj za daljnje proučavanje i promicanje vjeronauka u hrvatskim školama. U Zagrebu, na blagdan Krštenja Gospodnjega, 9. siječnja 2011.

O istraživanju Valentina Blaženka Mandarić

Budući da je prošlo skoro dvadeset godina od uvođenja vjeronauka u hrvatski školski (odgojno-obrazovni) sustav, smatrali smo da je vrijeme analizirati postojeće stanje te definirati elemente za unaprjeđenje vjeronaučne nastave. Vjeronaučna nastava (vjeronauk) važan je i nužan školski predmet koji ima nezamjenjivo mjesto u suvremenoj školi. O njegovoj važnosti govori i činjenica da religijska nastava postoji u školskim sustavima gotovo svih europskih zemalja. Vjeronaučna nastava pridonosi vrijednosno usmjerenoj školi. Bez religijskog obrazovanja (vjeronauka) škola ne može odgovoriti na potrebu za cjelovitim i autentičnim odgojem i obrazovanjem.

1. Hipoteze Uvažavajući dosadašnja iskustva, saznanja i istraživanja vjeronaučne nastave u hrvatskome odgojno-obrazovnome sustavu, postavili smo temeljne hipoteze ovoga istraživanja: 1. Sadržaji vjeronaučne nastave daju odgovore na učenička pitanja; proširuju i produbljuju njihova vrijednosna obzorja i interese. 2. Dugogodišnjim pohađanjem vjeronaučne nastave učenici su stekli znanja o vlastitoj i drugim religijama; izgradili su poštovanje prema drugim religijama i njihovim pripadnicima; osposobili se za kritičko mišljenje, za dijalog, suživot i prihvaćanje drugog i drugačijeg. 3. Vjeronaučna nastava pridonosi boljoj osviještenosti i spremnosti učenika za osmišljavanje i prihvaćanje obveza i odgovornosti u obitelji, Crkvi i široj društvenoj zajednici. 4. Vjeroučitelj/vjeroučiteljica svojom stručnošću, osobnom motivacijom, iskustvom i primjerom utječe na odgojnu, obrazovnu i duhovnu dimenziju učenika.

5. Vjeroučitelj je tijekom temeljnog studija i trajne formacije usvojio nastavničke kompetencije za kvalitetno izvođenje vjeronaučne nastave. 6. Vjeroučitelj se u cijelosti integrirao u školski ambijent i participira u svim aktivnostima škole. 7. Vjeroučitelji tijekom aktivne vjeronaučne nastave kritički promišljaju i vrjednuju vjeronaučni plan, program i vjeronaučne udžbenike. 8. Vjeroučitelji u Crkvi prepoznaju najvažniju potporu u svom vjeronaučnom radu i važnog posrednika u rješavanju problema koji prate njihov vjeroučiteljski rad.

2. Svrha i ciljevi istraživanja Glavna je svrha ovog istraživanja pomoću izrađenih upitnikâ analizirati aktualno stanje (srednjoškolske) vjeronaučne nastave, utvrditi razinu uspješnosti, korisnosti i ostvarenja zadanih ciljeva u nastavi vjeronauka te na temelju dobivenih rezultata izraditi strategiju za daljnje unaprjeđenje kvalitete vjeronaučne nastave. Ciljevi su istraživanja: 1. Ispitati mišljenje nastavnika i učenika srednjih škola o sadašnjem stanju vjeronaučne nastave (nastavni plan i program, učeničke kompetencije, nastavničke kompetencije...). 2. Analizom rezultata steći uvid u najslabije i najjače elemente sadašnje vjeronaučne nastave. 3. Definirati prijedloge promjena nastavnog plana i programa, inicijalog i stručnog usavršavanja vjeroučitelja. Cilj je ovoga istraživanja, najjednostavnije rečeno, „vidjeti-vrjednovati-djelovati“.

3. Istraživački zadatci 1. Utvrditi mišljenje vjeroučitelja srednjih škola na području Zagrebačke nadbiskupije o sadašnjem programu vjeronaučne nastave, vlastitim kompeten-

cijama, kompetencijama učenika, o učinkovitosti, integriranosti i korisnosti religioznog odgoja za svakodnevni učenički život. 2. Utvrditi mišljenje vjeroučenika završnih razreda srednjih škola na području Zagrebačke nadbiskupije o sadašnjem programu vjeronaučne nastave, vlastitim kompetencijama, kompetencijama nastavnika, o učinkovitosti, integriranosti i korisnosti religioznog odgoja za svakodnevni učenički život. 3. Procijeniti metodičko-didaktičko-komunikacijsku, psihološko-pedagošku i teološku osposobljenost nastavnika vjeronauka. 4. Istražiti (ne)zadovoljstvo vjeroučitelja svojim statusom u školi, Crkvi i društvu. U istraživanju polazimo od pretpostavke da ćemo empirijskim uvidom u sadašnje stanje nastavnog plana i programa, učeničkih i nastavničkih kompetencija dobiti valjane pokazatelje za poboljšanje (unaprjeđivanje) vjeronaučne nastave (ponajprije programa, stručnog usavršavanja nastavnika...). Analiza aktualnog stanja važna je jer pruža empirijski utemeljenu analitičku osnovu za procjenu i definiranje razvojnih potreba u području vjeronaučne nastave.

4. Ispitanici i područja istraživanja Istraživanje je provedeno 2008. godine u 130 škola iz 7 županija na području Zagrebačke nadbiskupije.1 U istraživanju su sudjelovale dvije različite skupine ispitanika. Prvu su skupinu činili nastavnici vjeronaučne nastave, a drugu skupinu 995 učenika završnih razreda (3. ili 4. razred) u 65 srednjih škola iz 7 županija na području Zagrebačke nadbiskupije. Upitnici za nastavnike i učenike u određenom su se dijelu poklapali.

Kada je provedeno istraživanje (2008.) Zagrebačka nadbiskupija se protezala na sljedeće županije: Zagrebačka županija, Krapinsko-zagorska županija, Sisačko-moslavačka županija, Karlovačka županija, Koprivničko-križevačka županija, Bjelovarsko-bilogorska županija i Grad Zagreb. U vrijeme pisanja ove studije došlo je do podjele Zagrebačke nadbiskupije i osnutka novih biskupija: Sisačke biskupije i Bjelovarsko-križevačke biskupije. Podatci koji su predstavljeni u ovoj studiji odnose se dakle na prostor koji danas obuhvaća Zagrebačku nadbiskupiju, Sisačku biskupiju i Bjelovarsko-križevačku biskupiju.

4.1. Škole U ovom smo istraživanju obuhvatili stavove vjeroučitelja u sljedećim školama: Srednja škola Dugo Selo Srednja škola Jastrebarsko Ekonomska, trgovačka i ugostiteljska škola – Samobor Gimnazija A. G. Matoš – Samobor Srednja škola Dragutina Stražimira Sv. Ivan Zelina Gimnazija Velika Gorica Srednja strukovna škola Velika Gorica Srednja škola Vrbovec Srednja škola bana Josipa Jelačića – Zaprešić Srednja škola Bedekovčina Srednja škola Konjščina Srednja škola Krapina Srednja škola Oroslavje Srednja škola Pregrada Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok Srednja škola Zlatar Srednja škola Glina Srednja škola Ivana Trnskoga – Hrvatska Kostajnica Tehnička škola Kutina Srednja škola Petrinja Gimnazija Sisak Industrijsko-obrtnička škola Sisak Srednja škola Topusko Gimnazija Karlovac Medicinska škola Karlovac Mješovito industrijsko-obrtnička škola Karlovac Gimnazija I. Z. Dijankovečkoga Križevci Srednja škola Ivana Seljanac Križevci Gimnazija Bjelovar Medicinska škola Bjelovar Trgovačka škola Bjelovar Srednja škola Čazma Srednja škola Augusta Šenoe Garešnica Srednja škola Bartola Kašića – Grubišno polje

Srednja škola Sesvete Druga ekonomska škola – Zagreb Drvodjeljska škola Zagreb Geodetska tehnička škola – Zagreb Gimnazija Tituša Brezovačkog – Zagreb Grafička škola u Zagrebu Hotelijersko-turistička škola u Zagrebu I. gimnazija – Zagreb II. gimnazija – Zagreb III. gimnazija – Zagreb Industrijska strojarska škola – Zagreb IV. gimnazija - Zagreb Nadbiskupska klasična gimnazija s pravom javnosti – Zagreb Obrtnička škola za osobne usluge – Zagreb Poštanska i telekomunikacijska škola – Zagreb Prehrambeno-tehnološka škola – Zagreb Strojarsko tehnička škola Fausta Vrančića – Zagreb Škola za cestovni promet – Zagreb Škola za medicinske sestre Mlinarska – Zagreb Škola za tekstil, kožu i dizajn – Zagreb Trgovačka škola - Zagreb Ugostiteljsko-turističko učilište – Zagreb Upravna i biotehnička škola – Zagreb V. gimnazija – Zagreb Veterinarska škola – Zagreb VII. gimnazija - Zagreb XI. gimnazija - Zagreb Željeznička tehnička škola u Zagrebu Ženska opća gimnazija Družbe sestara milosrdnica s pravom javnosti – Zagreb

4.2. Nastavnici2 Nastavničkim upitnikom obuhvaćena su sljedeća područja: sociodemografska i profesionalna obilježja ispitanika inicijalno obrazovanje i stručno usavršavanje procjena uvjeta i zadovoljstvo uvjetima rada u školi način izvođenja nastave procjena sadašnjeg nastavnog programa i udžbenika prijedlozi za promjenu nastavnih programa samovrjednovanje briga i vrjednovanje odgovornih u Crkvi za vjeronauk

4.2.1. S obzirom na spol

ženski muški ukupno

Frekvencija 46 62 108

% 42,6 57,4 100,0

4.2.2. Vjeroučitelji prema tipu škole u kojoj rade

gimnazija četverogodišnja strukovna trogodišnja strukovna katolička gimnazija gimnazija i četverogodišnja četverogodišnja i trogodišnja gimnazija, četverogodišnja i trogodišnja ukupno

Frekvencija 26 34 13 4 3 16 12 108

% 24,1 31,5 12,0 3,7 2,8 14,8 11,1 100

Drugi relevantni podatci vezani za nastavnike obrađeni su i predstavljeni ovdje pod naslovom Identitet nastavnika vjeronauka u hrvatskoj školi.

I. VJERONAUK U ŠKOLSKOM SUSTAVU

Polazeći od indikativnih rezultata empirijskoga istraživanja o srednjoškolskom vjeronauku na području Zagrebačke nadbiskupije u prvome dijelu ove studije promišlja se o mjestu vjeronauka u školskome sustavu. Ovaj dio sadrži dva priloga. U prvome, naslovljenome Vjeronauk u okvirima škole, donose se ponajprije osnovni podatci o religijskoj nastavi u Europi, vjeronaučnoj nastavi u Republici Hrvatskoj te školi kao mjestu ostvarivanja vjeronaučne nastave. U drugom dijelu prvoga priloga predstavljaju se i interpretiraju rezultati istraživanja koji se odnose na prihvaćenost vjeronaučne nastave, kompatibilnost te nastave s općim ciljevima škole, uspješnost vjeronaučne nastave u promicanju određenih vrjednota, zapreke kvalitetnoj realizaciji vjeronaučnog programa te suodnos školskoga vjeronauka i župne kateheze. U drugome prilogu, naslovljenome Nove perspektive vjeronaučne nastave, naznačuju se, polazeći od rezultata istraživanja, određene perspektive za razvoj vjeronaučne nastave u Republici Hrvatskoj. Nakon skoro dvadesetak godina od njegova ponovnog uvođenja, razvidno je da je vjeronauk školski predmet koji ima nezamjenjivo mjesto u suvremenoj školi. Rezultati ovoga istraživanja nedvosmisleno pokazuju prihvaćenost postojećega modela vjeronaučne nastave, ali istodobno otkrivaju dovoljno pokazatelja koji upućuju na potrebu trajnoga usavršavanja vjeronaučne nastave.

Vjeronauk u okvirima škole Ružica Razum – Sanja Plevko

I. Teorijska polazišta 1. Religijska nastava u Europi Religijska nastava7 u Europi nije iznimka nego pravilo: od samih početaka školstva u modernim državama do danas zastupljena je u školskim sustavima katoličkih i protestantskih zemalja, a ponovno je uvedena i u školske sustave zemalja iz kojih je za komunizma bila nasilno izbačena. U Europi, pa tako i u Republici Hrvatskoj, postoje različita teorijska, znanstvena i stručna polazišta, stajališta i prijepori o naravi, ciljevima i opravdanosti religijskoga/vjeronaučnoga obrazovanja u školskome odgojno-obrazovnom sustavu. Iako se o religijskom obrazovanju može govoriti s različitih polazišta i na različite načine, čini se da postoji opće slaganje glede nužnosti religijskoga obrazovanja unutar školskoga kurikuluma. Nejasnoće i razlike postoje kada se promišlja o modelu religijskoga obrazovanja i njegovim ciljevima. Modeli religijske nastave u pojedinim zemljama različiti su i ovise o mnogim čimbenicima. Model religijske nastave ovisi o tome radi li se o pretežito katoličkoj, protestantskoj, pravoslavnoj ili miješanoj društvenoj sredini. Snažan utjecaj na religijsku nastavu ima i uloga religije u dotičnom društvu. Na religijsku nastavu utječe i struktura školskoga sustava, ponajprije zastupljenost i odnos privatnih (katoličkih ili protestantskih) i javnih škola unutar određene

U ovome promišljanju rabi se termin religijska nastava/obrazovanje kada se govori o širem europskom kontekstu, ili konfesionalna religijska nastava, kad se želi naglasiti konfesionalno obilježje te religijske nastave (religijska nastava može biti i nekonfesionalna). Kada je riječ o religijskom obrazovanju u Republici Hrvatskoj, rabe se termini vjeronauk u školi, vjeronaučna nastava ili školski vjeronauk.

zemlje.8 Tkogod pokušava definirati i kategorizirati različite modele religijskoga obrazovanja u različitim europskim zemljama, susreće se s velikim poteškoćama i velikom raznolikošću tih modela od države do države, a ponekad čak i unutar iste države. Premda postoje različiti pokušaji stvaranja tipologija, ipak nijedna tipologija nije potpuno prikladna da obuhvati i opiše modele religijskoga obrazovanja u nekoj zemlji.9 U Europi možemo prepoznati modele koji se razlikuju s obzirom na (ne)konfesionalnost takve nastave ili pak modele s obzirom na načine prenošenja religijskih sadržaja. Model religijske nastave u velikoj mjeri ovisi o ciljevima koji se tom nastavom žele postići. Tako, govoreći o modelima religijske nastave, neki ih autori dijele u tri temeljna tipa: učenje u vjeri/religiji (Learning religion); učenje o religiji (Learning about religion); učenje od religije/religija (Learning from religion).10 Učenje u vjeri/religiji opisuje situaciju gdje se unutar školskoga kurikuluma uči uglavnom o jednoj religiji. O njoj se promišlja iznutra. Očekuje se da nastavnik i učenici budu vjernici/pripadnici te religije/zajednice. Religijskom se nastavom želi učvrstiti učenike u znanju, stavovima i ponašanju u skladu s doktrinarnim i moralnim naukom te religije. Učenje o religiji. Riječ je o pristupu koji promatra religiju izvana. Radi se o deskriptivnom i povijesnom pristupu koji uključuje učenje o vjeri, vrijednostima i ponašanju vjernika/pripadnika različitih religija, kao i razumijevanje načina na koji određena religija utječe na ponašanje pojedinca i zajednice. Ponekad je takav pristup religijskom obrazovanju nazvan „povijest religija“, „znanost o religijama“ i sl.

Usp. Peter SCHREINER, The current state of religions education in Europe, na: www. mmiweb.org.uk/cogree/conferences/vienna/ (12. 12. 2007.) 9 Hans-Georg ZIEBERTZ – Ulrich RIEGEL (ur.), How Teachers in Europe Teach Religion. An International Empirical Study in 16 Countries, Verlag, Berlin, 2009., 242. 10 To je osnovna podjela koja se uzima u obzir u nedavnome međunarodnom istraživanju. Rezultati toga istraživanja objavljeni su u: Hans-Georg ZIEBERTZ – Ulrich RIEGEL (ur.), How Teachers in Europe Teach Religion. An International Empirical Study in 16 Countries, Verlag, Berlin, 2009.; vidi također: Peter SCHREINER, The current state of religions education in Europe.

II. IDENTITET VJEROUČITELJA

Drugo poglavlje bavi se identitetom vjeroučitelja. U prvom dijelu iznose se važna teorijska promišljanja o statusu vjeroučitelja u Crkvi i školi. Poseban naglasak je na inicijalnom obrazovanju, stručnom usavršavanju, brizi Crkve za vjeronauk i vjeroučitelje, vrjednovanju i samovrjednovanju vjeroučiteljskog rada te učeničkom vrjednovanju vjeroučitelja. U drugom se dijelu navedena područja obrađuju s obzirom na rezultate istraživanja. U interpretaciji se uglavnom rabe vjeroučiteljski, a djelomično i učenički odgovori iz upitnika. U trećem, završnom dijelu poglavlja, na temelju interpretacije dobivenih rezultata, daju se smjernice za razvoj vjeroučiteljskih kompetencija s obzirom na potrebe škole i učenika, ali i s obzirom na suvremene europske tendencije glede obrazovanja budućih nastavnika. Osobita se pozornost daje cjeloživotnom učenju i obrazovanju vjeroučitelja, vjeroučiteljskom trajnom praćenju i samovrjednovanju svoga rada kao bitnim preduvjetima za širenje personalnih obzora.

Identitet nastavnika vjeronauka u hrvatskoj školi Valentina Blaženka Mandarić – Ivanka Petrović

I. Teorijska polazišta Zbog društveno-političkih okolnosti više desetljeća u hrvatskim školama nije bilo vjeronaučne nastave ni vjeroučitelja među nastavničkim kadrom.68 Od školske 1991./1992. godine kada je vjeronauk vraćen u odgojno-obrazovni sustav ponovno je aktualan status vjeroučitelja u hrvatskoj školi. Važnost uloge vjeroučitelja naglašava više crkvenih dokumenata.69 „Bilo koje pastoralno djelovanje, koje se u svojem ostvarenju ne bi oslanjalo na istinski formirane i pripremljene osobe, dovodi u pitanje svoju kvalitetu. Radna sredstva doista ne mogu biti učinkovita ako ih ne upotrebljavaju dobro pripremljeni katehete.“70 Kako vidimo, vjeroučitelj/kateheta temelj je vjeronaučnog procesa. Zato se od njega traže sposobnosti koje će mu omogućiti da bude posrednik između učenika i religijskih sadržaja, religije i kulture, religijskih znanja i znanja iz drugih predmeta, religijskog odgoja i obrazovanja itd. Zvanje vjeroučitelja „zahtijeva posebne darove duha i srca, najbrižljiviju pripravu i trajnu spremnost na obnovu i prilagođavanje.“71 68

Usp. Marin SRAKIĆ, Zabrana školskog vjeronauka u doba komunizma, KSC, Zagreb, 2000. Josip BALOBAN, Die Kirche in Kroatien nach der Wende, u: Johann MARTE – Vicenc RAJŠP – Karl W. SCHWARZ – Miroslav POLZER, Religion and Wendw. In Ostmittel – und Südosteuropa 1989 – 2009, Tyrolia-Verlag, Innsbruck Wien, 2010., 112-130. 69 PAPA PAVAO VI., Evangelii nuntiandi, KS, Zagreb, 1976., br. 70; KONGREGACIJA ZA KLER, Opći direktorij za katehezu, KS/NKU HBK, Zagreb, 2000., br. 74.; ZAJEDNIČKA SINODA BISKUPIJA SAVEZNE REPUBLIKE NJEMAČKE, Vjeronauk u školi, KSC, Zagreb, 1995., 41-43. 70 KONGREGACIJA ZA KLER, Opći direktorij za katehezu, br. 234. 71 DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Gravissimum educationis. Deklaracija o kršćanskom odgoju (28. 10. 1965.), br. 5, u: Dokumenti, KS, Zagreb, 72008.

1. Vjeroučitelj – crkveni poslanik i djelatnik Ministarstva Vjeroučiteljsko je zvanje duhovno zvanje, specifična aktualizacija krsnog poziva. Vjeroučiteljski poziv ne bira, nego se pojedinac odaziva Božjemu pozivu: Krist šalje, a Crkva posvećuje.72 Ta svijest o vlastitom poslanju plod je unutarnjeg dijaloga koji Bog vodi sa svakim pojedincem. Svijest o vlastitom poslanju rezultira unutarnjom potrebom koja se pretvara u snagu koja pokreće iznutra. Nije li vjeroučiteljsko zvanje istinski poziv, ni zavidan profesionalizam nije dovoljan da opravda vjeroučiteljevu kanonsku misiju. Zato je veoma važno da vjeroučitelj od samoga početka potvrdi svoju raspoloživost, da njegova motivacija sazrijeva, da vrši poslanje koje mu je povjerio Bog, da djeluje preko Crkve i u Crkvi.73 Vjeronauk je kao školska disciplina specifičan po svojemu sadržaju. Vjeroučitelj mora poznavati ne samo temeljne sadržaje vjere (tj. biti teološki osposobljen), nego mora biti u suglasju s naukom Crkve (sensus ecclesiae) - prezentirati cjelovito i sustavno sadržaje katoličke vjere u otvorenosti i dijalogu s drugim religijama. Od njega se očekuje duboko kršćansko iskustvo, življeno na osobnoj razini, odnosno autentično svjedočanstvo, jer osim što je posrednik sadržaja, on je prije svega njihov vjerodostojni svjedok. Od njega se očekuje zrela vjera koja se očituje u svjesnom prianjanju uz Isusa Krista, u odgovornoj pripadnosti Crkvi i u sposobnosti aktualiziranja važnosti vjere u rješavanju problema suvremenog čovjeka i društva.74 1.1. Missio canonica Za predavanje vjeronauka vjeroučitelj mora imati ispravu o kanonskom mandatu (missio canonica) što je izdaje dijecezanski biskup. Ako vjeroučitelj prema prosudbi mjerodavnih crkvenih vlasti, ne radi kvalitetno svoj posao, 72

Usp. CONFERENZA EPISCOPALE ITALIANA, Il rinnovamento della catechesi, Roma, 1970., br. 185. Usp. također Josip BOZANIĆ, Propovijed prigodom podjele kanonskog mandata za katolički vjeronauk, Zagreb, 4. rujna 2010., na: http://www.ika.hr/index.php?menu=d okumenti&lima=60&limb=80 (1. prosinca 2010.) 73 Josip BALOBAN, Duhovno-vjernički identitet vjeroučitelja, u: ISTI, Djelovanje Crkve u novim društvenim okolnostima, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1995., 78-93. 74 Stoga će Alberich istaknuti da nisu dobri nastavnici vjeronauka oni koji su možda pobožni i privrženi Crkvi, ali koji na neki način ostaju na margini društvenog i kulturnog života. Samo oni koji su duboko ucijepljeni u životnu stvarnost suvremenog čovjeka, mogu ponuditi vjeru kao ključ kojim se jedino može razumjeti enigma ljudskog života. Usp. Emilio ALBERICH, Kateheza danas. Priručnik fundamentalne katehetike, KSC, Zagreb, 2002., 297.

III. PEDAGOŠKO-DIDAKTIČKO-SADRŽAJNA IMPOSTACIJA VJERONAUKA U ŠKOLI

Polazeći od indikativnih rezultata empirijskoga istraživanja o srednjoškolskom vjeronauku na području Zagrebačke nadbiskupije (Istraživačko izvješće), autori trećega dijela usredotočili su se na zadatak da u zadanim mogućnostima što temeljitije prouče dva povezana pitanja: nastavni program katoličkoga vjeronauka za srednje škole i srednjoškolske vjeronaučne udžbenike. Prema toj dvostrukoj tematskoj usredotočenosti strukturiran je treći dio ove teorijske prouke koja pretpostavlja i upotpunjava tematiku prva dva dijela. U prvom prilogu proučava se nastavni plan i program. Riječ je o pitanju koje je zastupljeno u Istraživačkom izvješću o obrađenoj anketi provedenoj među vjeroučiteljima srednjih škola Zagrebačke nadbiskupije. U drugom prilogu temeljito se proučava pitanje udžbenika, tako kako se ono predstavlja u posebnom kontekstu srednjoškolaca u školi, a u okviru rezultata kvantitativne analize. Radi se, dakle, o dva važna pitanja koja – kako je u naslovu naznačeno - uvelike određuju pedagoško-didaktičko-sadržajni položaj srednjoškolskoga vjeronauka u hrvatskom školskom sustavu. U spomenutoj prouci koristimo se podatcima koji se nalaze u analitičkom obliku Istraživačkoga izvješća. U prouci se ti podatci kontekstualiziraju u primjerene suvremene teorijske perspektive. Temeljita tematska prouka (nastavni program, udžbenici) usmjerena je, uz teorijsku, i prema inovaciji u praktičnom ostvarivanju školskoga vjeronau-

147

ka za srednjoškolce, tako da je treći dio obilježen interpretativno i operativno. Naime doprinos u dva priloga trećeg dijela predstavlja višestrano tumačenje, odnosno izlaganje rezultata kvantitativne analize s izravnim usmjerenjem rasprave prema svakodnevici učenika i vjeroučitelja u obiteljskim i školskim uvjetima te širem crkvenom i hrvatskom društvenom okruženju. Dakako da je, barem u neizravnom smislu, temeljita prouka usmjerena i prema svima onima koji se bave srednjoškolcima: pastoralcima, animatorima i ostalima. Treba također napomenuti da bi se rezultati kvantitativne analize mogli interpretirati i s motrišta sustavnoga i moralnoga teologa, pedagoga, politologa itd. S njihovog strukovnog profila temeljita prouka dobila bi širi i cjelovitiji interdisciplinarni eho. No, takav poduhvat za sada valja ostaviti za okvir većeg nacionalnog istraživanja. Autori trećeg dijela uvjereni su da će oni kojima je temeljitom proukom usmjerena ova interpretacija, a to su prije svega vjeroučitelji, naći dovoljno poticaja za promišljanje i izravne sugestije za svoju stručnu teorijsku i praktičnu orijentaciju u srednjim školama.

148

Vjeronaučni program Alojzije Hoblaj

Kako je iz Istraživačkoga izvješća razvidno, pitanje nastavnoga vjeronaučnog programa je u Empirijskom istraživanju u velikoj mjeri zastupljeno. Na to upućuje veliki broj varijabli (62) u kojima su sumirani i prezentirani rezultati ankete koja je o tom pitanju provedena među vjeroučiteljima srednjih škola Zagrebačke nadbiskupije. Valja podsjetiti da su od ponovnoga uvođenja vjeronauka u hrvatski odgojno-obrazovni sustav (1991.) po načelu kontinuiteta u obnovi i obnove u kontinuitetu za srednjoškolski vjeronauk tijekom proteklih 18 godina (od 1991. do 2009.) pod različitim naslovima odobrena i verificirana tri nastavna programa: Vjeronaučni program za srednje škole

Program nastave katoličkoga vjeronauka za srednje škole

Plan i program katoličkoga vjeronauka za četverogodišnje srednje škole

(Program 1991.)* Odobren u Zadru,

(Program 2002.)** Odobren u Požegi,

(Plan i program 2009.)*** Odobren u Šibeniku,

11. travnja 1991.

17. listopada 2001.

7. studenoga 2008.

Objavljen 1991.

Objavljen 2002.

Objavljen 2009.

* Objavljen u: Marko PRANJIĆ, Srednjoškolski vjeronauk u Republici Hrvatskoj, KSC, Zagreb, 1994. ** HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA. NACIONALNI KATEHETSKI URED, Program nastave katoličkoga vjeronauka za srednje škole, Zagreb, 2002. *** Usp. HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA. NACIONALNI KATEHETSKI URED, Plan i program katoličkoga vjeronauka za četverogodišnje škole, Zagreb, 2009., na: www.nku.hr/ dokumenti/index.html.

Za bolje razumijevanje valja isto tako podsjetiti da je za vrijeme anketiranja vjeroučitelja na snazi bio Program 2002. Odgovori vjeroučitelja, dakle, odnose se na tu ‘drugu generaciju’ nastavnoga programa. Iz cjelovitoga uvida

149

u strukturu programa kao i iz njihovih recenzija,179 razvidno je da su sva tri programa složena po kurikulnoj metodi.180 Nameće se logički zaključak: pitanje nastavnih programa za katolički vjeronauk u srednjim školama moguće je proučiti samo ako ga se razmatra u kontekstu kurikula. Zato se otvara pitanje što znači slijediti kurikulsku metodu u nastavnom programu. Odgovorom na to pitanje, u prvom dijelu priloga, stvorit će se pretpostavka da se u drugom dijelu prouče deskriptivno obrađeni podatci, i tako utvrdi kakvo je viđenje vjeroučitelja nastavnog vjeronaučnog programa.

1. Program nastave katoličkoga vjeronauka za srednje škole u svjetlu kurikula 1.1. Aktualni kurikul u svjetlu idejnih začetaka i razvojnih početaka u Sjedinjenim Američkim Državama i Europi Koncem šesdesetih i tijekom sedamdesetih godina 20. st. u demokratskim europskim zemljama promicatelji školstva živjeli se u znaku dubokoga uvjerenja da su kvalitetni nastavni planovi i programi osnova svake školske reforme. Zahvaljujući kurikulskom pristupu nastavnim programima stvarala se pozitivna klima s puno entuzijazma za obnovu školstva. To pozitivno europsko ozračje pokrenulo je prije svega međunarodno istraživanje o kurikulu čije je rezultate izložio Saul B. Robinson.181 Danas, s relativno dugim vremenskim odmakom, s većom sigurnošću se može tvrditi da se je kurikulom kao stručnim terminom uvelike odredila opća reforma školstva. Potrebna je, stoga, u ovom kontekstu barem kratka povijesna naznaka o kurikulu s izvjesnim težištem na školski vjeronauk i s napomenom da su se počeci kurikula nalazili izvan Europe.

179

Usp. npr. Ante PAVLOVIĆ, Prosudba Programa nastave katoličkoga vjeronauka za srednje škole (u rukopisu, str. 6, 28. svibnja 2000.), u: Pismohrana u Nacionalnom katehetskom uredu Hrvatske biskupske konferencije. 180 Usp. Radoslav KATIČIĆ, Vijeće za normu o nazivima kurikulum, kurikul i naputnik, u: Jezik, 57 (2010.) 2, 54-55. Prema savjetu Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika, autor se opredijelio za tuđicu kurikul; dolazi od latinske riječi curriculum (currere): „trka“, „tijek“, „tečaj“, „trkalište“. Vijeće također jezikoslovno utemeljeno predlaže hrvatsku tvorenicu uputnik uz napomenu da se ona budući da još nije naučena kao nova riječ, u hrvatskoj javnosti spontano ne razumije kao „skup uputa za izvođenje nastave“ . 181 Usp. Saul B. ROBINSON, Bildungareform als Revision des Curriculum, Neuwied-Berlin, 1967.

150

Dobro

Veoma dobro

drugih religija odnosa vjere i znanosti Biblije povijesti Crkve povijesti Crkve u Hrvata moralnih pitanja i bioetike socijalnog nauka Crkve liturgije i sakramenata

Loše

Tablica 14. Učeničko poznavanje vjeronaučnih sadržaja.

15,7 10,9 9,7 19,9 23,1 21,8 18,8 7,2

67,7 61,3 55,8 58,1 55,9 55,3 58,1 47,1

16,7 27,8 34,4 22,0 21,0 22,9 23,1 45,7

277

Iz recenzija

Ova knjiga po opsegu istraživanja, vrsnoći analize rezultata i kvaliteti njihova tumačenja iznimno je važan religijskopedagoški rad. Kao takva izvrsna je podloga za daljnji razvoj vjeronaučne nastave. Autorska trojka stručnjaka religijske pedagogije i katehetike sa suradnicama dokazala je da hrvatska religijska pedagogija i katehetika oduvijek po vrsnoći stoji rame uz rame s europskom te da su empirijska istraživanja neizostavna za razvoj religijskopedagoške i katehetske znanosti tj. školskog vjeronauka i kateheze. Doc. dr. sc. Jadranka Garmaz

Radovi prezentirani u ovoj Studiji vrijedan su prinos razumijevanju stanja i perspektiva vjeronauka u školi u Hrvatskoj. Provedeno istraživanje svakako će biti referenca za sva buduća istraživanja na ovome području, a za očekivati je da će takvih istraživanja biti i više. Za to postoje mnogostruke potrebe. Radovi su obrađeni primjerenim tehnikama i metodama te korištenjem relevantne literature koja obrađuje analizirani fenomen. Izvorni znanstveni radovi otvaraju područje fenomena vjeronauka u školi na novi način, utemeljen na sintezi teoretskih postavki, dosadašnjih spoznaja i empirijskih uvida. Upravo taj pristup omogućuje autorima da na vidjelo iznesu nove spoznaje koje nisu banalno apologetske, ali ni teoretski apstraktne, nego upravo teoretski osmišljene i empirijski fundirane. Dr. sc. Gordan Črpić

278

Knjiga troje autora i njihovih suradnika Vjeronauk – izazov školi i Crkvi. Istraživanje o vjeronauku u hrvatskom školskom sustavu na području Zagrebačke nadbiskupije više je nego dobrodošla empirijska studija za školu i Katoličku crkvu, za pojedince najrazličitijih svjetonazorskih orijentacija u Hrvatskoj, za hrvatske medije i, naposljetku, za hrvatsko društvo u cjelini. Studija znanstveno objektivno i argumentirano uvjerava da je konfesionalnom vjeronauku opravdano mjesto u školskom sustavu iz osobnih, religioznih i kulturoloških razloga; da su školski vjeronauk i vjeroučitelj bitne i neporecive sastavnice odgojno-obrazovne i vrijednosno orijentirane škole kao temeljne pretpostavke demokratskog i čovjeku naklonjenog društva; da su državne i crkvene strukture u službi rasta i edukacije jednog te istog čovjeka/građanina, koji ima pravo na integralno odgojno-obrazovno oblikovanje i stasanje; da konfesionalni vjeronauk po svojoj koncepciji, sveobuhvatnosti, otvorenosti i dijalogu dovoljno odgovara na sva religijska i(li) metafizička pitanja mladoga hrvatskog čovjeka. Prof. dr. sc. Josip Baloban

279

Tisak: Grafika Markulin, Lukavec Tiskano u siječnju 2011. ISBN 978-953-241-274-1 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 755443.

Glas Koncila, Kaptol 8, 10000 Zagreb, tel.: 01/4874 326, faks: 01/4874 328 http://knjizara.glas-koncila.hr, e-pošta: web-izlog@glas-koncila.hr