Identitet kao odgojno-obrazovna vrjednota by Glas Koncila

identitet_za web.indd 1

20.1.2011 8:48:06

identitet_za web.indd 2

20.1.2011 8:48:08

Identitet kao odgojno-obrazovna vrjednota Zbornik radova s tribina ZajedniÄ?ki vidici

identitet_za web.indd Sec1:1

20.1.2011 8:48:08

Valentina Blaženka Mandarić – Ružica Razum (ur.), Identitet kao odgojno-obrazovna vrjednota. Zbornik radova s tribina Zajednički vidici, Glas Koncila, Zagreb, 2011. Nakladnik: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb www.glas-koncila.hr Za nakladnika: Nedjeljko Pintarić Biblioteka: Vidici. Knjiga 1 Urednik: Nedjeljko Pintarić Recenzenti: Prof. dr. sc. Anđelko Domazet Doc. dr. sc. Ivica Raguž Dr. sc. Gordan Črpić Lektura: Josip Sinjeri Fotografije: Foto arhiv Glasa Koncila, Mihael Sokol, Nedjeljko Pintarić Prijevodi sažetaka na engleski: Margaret Casman-Vuko i Miroslav Vuko Priprava za tisak: Glas Koncila Tisak: Grafika Markulin, Lukavec Tiskano u siječnju 2011. ISBN 978-953-241-271-0 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 752997.

Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnažati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kojem obliku (mehanički, elektronički i sl.) bez prethodne pismene suglasnosti nakladnika. Glas Koncila, Kaptol 8, 10000 Zagreb, tel.: 01/4874 326, faks: 01/4874 328 http://knjizara.glas-koncila.hr, e-pošta: web-izlog@glas-koncila.hr

identitet_za web.indd Sec1:2

20.1.2011 8:48:08

IDENTITET KAO ODGOJNO-OBRAZOVNA VRJEDNOTA Zbornik radova s tribina Zajednički vidici

Uredile: Valentina Blaženka Mandarić i Ružica Razum

Zagreb, 2011.

identitet_za web.indd Sec1:3

20.1.2011 8:48:08

Sadržaj

Predgovor ................................................................................................................

Kardinal Josip Bozanić NAJNOVIJA EUROPSKA ISTRAŽIVANJA O VJERONAUKU U ŠKOLI 11 Uvod ............................................................................................................13 1. Zakonski okviri vjeronaučne nastave u Republici Hrvatskoj ...................14 2. Rezultati istraživanja o vjeronauku u europskim zemljama .....................15 3. Ima li konfesionalni vjeronauk budućnost u Europi? ...............................17 4. Odnos školskog vjeronauka i župne kateheze ..........................................20 Zaključak ......................................................................................................22 Summary.......................................................................................................25 Valentina Blaženka Mandarić – Ružica Razum ODGOJNO-OBRAZOVNO DJELOVANJE I VRIJEDNOSTI ..................... 27 Uvodna promišljanja.....................................................................................28 1. Odgoj i obrazovanje nasuprot izazovima suvremenog društva ................29 2. Vrijednosti u odgojno-obrazovnim sustavima ..........................................33 2.1. Koje vrjednote želi promicati hrvatski školski odgojno-obrazovni sustav? ............................................................................................ 38 3. Identitet kao odgojno-obrazovna vrjednota ..............................................43 3.1. Izgradnja osobnog identiteta..............................................................45 3.2. Škola – važan čimbenik u oblikovanju identiteta ..............................49 Zaključna promišljanja .................................................................................52 Summary.......................................................................................................53 Ivan Šaško ODLIKE IDENTITETA, NJEGOVA SVRHA I VAŽNOST .......................... 55 1. Tragom deklinacije jedne zamjenice ........................................................56 2. Neka od mišljenja kako se posreduje i oblikuje identitet .........................56 3. Kršćanski pristup ......................................................................................57 4. Sastavnice identiteta .................................................................................58 5. Primjer dokumenta o identitetu ................................................................59 6. Nepotpunost životopisa ............................................................................61 7. Europski i kršćanski identitet ...................................................................62 8. Važnost i dinamika identiteta ....................................................................63 Summary.......................................................................................................67

identitet_za web.indd Sec1:4

20.1.2011 8:48:08

Špiro Marasović IDENTITET.................................................................................................... 69 Uvod .............................................................................................................70 1. Poteškoće u definiranju identiteta.............................................................70 1.1. Etnokratski i demokratski identitet....................................................71 1.2. Nacionalni identitet ...........................................................................73 1.3. Religija i identitet ..............................................................................74 2. Globalizam i kriza identiteta.....................................................................74 2.1. Utjecaj globalizacije na religiju .........................................................76 2.2. Utjecaj globalizacije na naciju...........................................................78 2.3. Religiozna reakcija na globalizaciju..................................................79 2.4. Relativizam ........................................................................................79 2.5. Folklorni konfesionalizam .................................................................80 2.6. Fundamentalizam ..............................................................................81 Zaključne teze ...............................................................................................83 Summary.......................................................................................................85 Tonči Matulić POSTMODERNA I IDENTITET................................................................... 87 1. Status quaestionis .....................................................................................88 2. Filozofski odgovor na suvremenu krizu identiteta ...................................91 3. Ususret teološkom odgovoru na suvremenu krizu identiteta....................96 4. Povratak teološkom zasnivanju kršćanskoga identiteta u ozračju krize ...98 5. Umjesto zaključka: smjerokaz za izlazak iz krize identiteta ..................102 Summary.....................................................................................................104 Neven Budak HRVATSKI IDENTITET I POVIJEST ..........................................................105 Summary.....................................................................................................120 Slavko Slišković CRKVA I NACIONALNI IDENTITET .........................................................121 Uvod ...........................................................................................................122 1. Krist i prva Crkva ...................................................................................123 2. Slobodna ili državna Crkva?...................................................................125 3. Hrvati i Crkva .........................................................................................128 4. Nacionalne revolucije .............................................................................130 5. Viek narodnosti .......................................................................................132 6. Drugi svjetski rat i poraće.......................................................................136 7. Sadašnji trenutak.....................................................................................140 Zaključak ....................................................................................................141 Summary.....................................................................................................142

identitet_za web.indd Sec1:5

20.1.2011 8:48:08

Stjepan Damjanović JEZIK I IDENTITET......................................................................................143 Zusammenfassung ......................................................................................157 Jasna Šego ZAZVAO SI NAS IMENOM HRVATSKIM. PROMIŠLJANJA O HRVATSKOME IDENTITETU .................................................................159 1. Hrvatski identitet – mnogolikost i mnoštvo (Tko smo?) ........................161 2. Polifunkcionalna raslojenost hrvatskoga jezika (Kako govorimo?) .......164 3. Globalizacija, samobitnost i hrvatska jezična gostoljubivost (Čemu težimo?) ..................................................................................167 4. Purizam – poticaj ili sputavanje jezičnoga razvoja? (O čemu dvojimo?).............................................................................171 5. Strah od jezične nekompetencije (Od čega bježimo?)............................172 6. Jezični identitet mladih (Kako govore studenti?) ...................................174 7. Na pučini jezičnih mogućnosti (Što nam je činiti?) ...............................178 Summary.....................................................................................................182 Željko Tanjić EUROPA U MISLI KARLA RAHNERA ......................................................185 1. Ima li Europa budućnost: poučak iz prošlosti ........................................186 2. Kako govoriti o budućnosti Europe? ......................................................188 3. Postoji li zajednička europska stvarnost? ...............................................190 4. Europa: novi Izrael .................................................................................192 5. Važnost Europe za svjetsku civilizaciju..................................................193 6. Molitva kao izvor nade za Europu..........................................................196 Summary.....................................................................................................197 Kratki pregled tribina Zajednički vidici ..................................................................199

identitet_za web.indd Sec1:6

20.1.2011 8:48:08

Predgovor

Ured Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi pokrenuo je 2008. godine tribine Zajednički vidici. Riječ je o tribinama čiji je cilj promicanje dijaloga vjere i kulture, senzibiliziranje šire javnosti za odgojna pitanja, posebice pitanja religioznog odgoja, poticanje konstruktivne rasprave radi traženja kvalitetnijih odgovora s obzirom na religiozni odgoj i odgojno-obrazovne perspektive te promicanje unutarcrkvenog dijaloga, osobito u religijsko-pedagoškim i katehetskim pitanjima. Pri izboru i definiranju tema tribinâ tijekom triju proteklih godina osluškivali smo pitanja i probleme koji dolaze iz konkretnoga religijsko-pedagoškog i katehetskog te širega društveno-kulturnog i odgojno-obrazovnog konteksta. Prve godine željeli smo uvesti sudionike u niz različitih, međusobno povezanih tema, važnih za ostvarivanje navedenih ciljeva tribina. Teme su stoga bile posvećene pitanju reformi odgojno-obrazovnih sustava u Republici Hrvatskoj i u Europi, mjestu religijskog odgoja u tim procesima, doprinosu vjeronauka ostvarivanju temeljnih ciljeva škole te osobito pitanju vrijednosti u odgojnoobrazovnom sustavu. Prva tribina održana je 8. travnja 2008. godine. Na njoj je o Vjeronauku u školi u europskom kontekstu govorio uzoriti kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački. U vremenu složenosti i pluralizma novo, posvema specifično značenje na području obrazovanja dobiva govor o vrijednostima. Gotovo u svim europskim obrazovnim sustavima povećan je interes za etičku i moralnu perspektivu odgoja i obrazovanja, budući da se u cijelome današnjem svijetu zamjećuje velika moralna kriza. S jedne je strane sve raširenija zabrinutost zbog moralne krize i širenja različitih oblika nasilja i zločina, a s druge se strane zamjećuje nezadovoljstvo odgojem za vrijednosti zbog nedostataka jasnih odgojnih ciljeva i strategija djelovanja. Moralna pitanja naime privlače sve veću pozornost javnoga mijenja, ali nema značajnijih rezultata na razini konkretnoga odgojno-obrazovnoga planiranja i djelovanja. Vrijednosti su bitne sastavnice svakoga autentičnog ljudskog odgoja. Naš govor o vrijednostima uvijek je označen odnosom prema čovjeku i pitanjem kakva čovjeka želimo odgojiti. Nemamo li odgovor na to pitanje, idemo ususret

identitet_za web.indd Sec1:7

20.1.2011 8:48:08

rizicima jednostranih koncepcija obrazovanja i reformi. Tribine održane 2009. godine odgovarale su na pitanja prema kojim vrijednostima treba usmjeriti odgoj i obrazovanje djece i mladih, koje su temeljne vrijednosti hrvatskoga odgojno-obrazovnog sustava, postoji li kriza svijesti o vrijednostima, u kojoj se mjeri hrvatski jezik poštuje kao nacionalna vrijednost, je li zanemaren govor o vrijednostima u hrvatskome društvu. Godine 2010. nastavili smo promišljati o vrijednostima. Sve su se tribine bavile samo jednom vrijednosti – identitetom. Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje, te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje, kao temeljni dokument koji definira osnovne sastavnice predškolskoga, općega obveznog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja, prepoznao je naime u identitetu jednu od temeljnih odgojno-obrazovnih vrijednosti koju školski sustav od predškole pa do završetka srednjoškolskog obrazovanja treba promicati. Uz identitet, spomenuti dokumet posebno izdvaja vrijednosti znanja, solidarnosti i odgovornosti. U današnjem, složenome globalizacijskom svijetu postaje sve očitije kako je važno otkrivati, razvijati osobni, kulturni, vjerski i nacionalni identitet. Stoga je i jedan od važnih zadataka suvremene škole pomoći učenicima razvijati smisao za vlastiti identitet, kao i smisao za poštovanje različitosti. U ovome zborniku objavljujemo osam izlaganja s tribina održanih tijekom 2010. godine te jedno predavanje iz 2009. godine. Riječ je o predavanju Najnovija europska istraživanja o vjeronauku u školi kardinala Josipa Bozanića, koje je održano 27. svibnja 2009. godine. U njemu se promišlja o obilježima katoličkoga školskog vjeronauka u Europi na temelju najnovijih europskih istraživanja o vjeronauku. Ivan Šaško, u prilogu Odlike identiteta, njegova svrha i važnost, promišlja o temeljnim sastavnicama identiteta, o europskom i kršćanskom identitetu te o krizi identiteta. Špiro Marasović, u prilogu Identitet, promišlja o poteškoćama u definiranju osobnog, grupnog, nacionalnog i religijskog identiteta, o odnosu globalizacije i krize identiteta te o posljedicama krize identiteta u pastoralnoj, posebice vjersko-odgojnoj praksi. Tonči Matulić, u prilogu Postmoderna i identitet, promišlja o identitetu u postmodernom kontekstu. U prilozima Hrvatski identitet i povijest, Nevena Budaka, i Crkva i nacionalni identitet, Slavka Sliškovića, promišlja se o nacionalnom identitetu. Dva su priloga posvećena promišljanju o odnosu jezika i identiteta – Jezik i identitet, Stjepana Damjanovića, i Zazvao si nas imenom hrvatskim.

identitet_za web.indd Sec1:8

20.1.2011 8:48:09

Promišljanja o hrvatskome identitetu, Jasne Šego. Kršćanskome europskome identitetu posvećen je prilog Željka Tanjića, Europa u misli Karla Rahnera. U ovome zborniku, uza spomenute tekstove, objavljujemo i prilog Valentine Blaženke Mandarić i Ružice Razum, Odgojno-obrazovno djelovanje i vrijednost. Cilj je tog priloga uvesti čitateljice i čitatelje u problematiku društveno-kulturnih i odgojno-obrazovnih vrijednosti o kojima se u zborniku promišlja. Zahvaljujemo svim suradnicima Zajedničkih vidika te osobito ovog zbornika, koji su svojim promišljanjima pridonijeli produbljivanju i populariziranju tema iznimno važnih za promicanje dijaloga vjere i kulture te religioznog i odgojno-obrazovnog djelovanja u suvremenome hrvatskom društvu. Valentina Blaženka Mandarić – Ružica Razum

identitet_za web.indd Sec1:9

20.1.2011 8:48:09

identitet_za web.indd Sec1:10

20.1.2011 8:48:09

Najnovija europska istraživanja o vjeronauku u školi Kardinal Josip Bozanić nadbiskup zagrebački

Sažetak U ovome se radu govori o obilježjima katoličkoga školskog vjeronauka u Europi. Rad se temelji na istraživanju o školskom vjeronauku koje je pokrenulo Vijeće europskih biskupskih konferencija (CCEE), na poticaj i uz podršku Talijanske biskupske konferencije. U tom istraživanju sudjelovala je i Hrvatska biskupska konferencija. U prvome dijelu autor promišlja o vjeronaučnoj nastavi u Republici Hrvatskoj, osobito o zakonskim okvirima te nastave. Položaj vjeronauka temelji se ponajprije na međunarodnom pravnom aktu, tj. Ugovoru između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture te provedbenom Ugovoru o katoličkom vjeronauku u javnim školama i vjerskom odgoju u javnim predškolskim ustanovama potpisanom između Vlade Republike Hrvatske i Hrvatske biskupske konferencije. U drugome se dijelu iznose neki važniji rezultati istraživanja o vjeronauku u europskim zemljama. Istraživanje obuhvaća 29 + 4 nacionalna izvješća. Premda je na temelju ovoga istraživanja očito kako je stanje vjeronaučne nastave u Europi veoma različito i dinamično, istodobno istraživanje jasno pokazuje kako je u Europi najčešći oblik religijske nastave konfesionalni školski vjeronauk. U trećemu dijelu, na upit ima li konfesionalni vjeronauk budućnost u Europi, autor zaključuje kako je konfesionalni vjeronauk najutemeljeniji i najprikladniji put za religijsko obrazovanje unutar školskih državnih ustanova. Ipak, u traženju najprikladnijega konfesionalnoga školskog modela valja voditi računa o potrebi pronalaženja stila i metode koji poštuju pluralnost.

identitet_za web.indd Sec1:11

20.1.2011 8:48:09

U četvrtome, posljednjem dijelu, autor se kratko zaustavlja na pitanju odnosa školskog vjeronauka i župne kateheze. Na temelju istraživanja proizlazi kako u najvećem broju europskih zemalja postoji jasno razlikovanje između školskog vjeronauka i župne kateheze. Među njima postoji razlika i nadopuna. Autor zaključuje da tamo gdje ne postoji jasno razlikovanje između vjeronauka u školi i župne kateheze postoji opasnost od novih nesporazuma, koji mogu štetiti Crkvi i školi u suradnji na području odgoja i obrazovanja. Ključne riječi: istraživanje o vjeronauku, vjeronauk u školi, župna kateheza, identitet vjeronauka, konfesionalni vjeronauk.

identitet_za web.indd Sec1:12

20.1.2011 8:48:09

Uvod Vjeronaučna nastava postoji u većini europskih zemlja. Različite su međutim pravne osnove, kao i modeli te nastave. Unatoč svim postojećim razlikama očito je da vjeronaučna nastava predstavlja gotovo konstantu u europskom školstvu. Istodobno, uočljivo je postojanje različitih mišljenja o konceptu vjeronauka u školi. Na europskoj razini primjećuje se znatno zanimanje i trajna briga za usavršavanje postojećih modela vjeronaučne nastave, kako bi se uvijek iznova na najbolji način odgovorilo na pitanja učenika, Crkve, škole i društva. Zanimanje za taj školski predmet sve više je uočljivo i u Hrvatskoj. To zanimanje osobito je živo u kontekstu promišljanja o promjenama našega odgojno-obrazovnog sustava. Odmah na početku valja reći da su u Europskoj Uniji izbor i organiziranje odgojno-obrazovnog sustava u kompetenciji nacionalnih institucija, stoga odgovorni ne trebaju olako popustiti pritiscima pojedinih interesnih lobija pri raznim sjedištima europskih institucija. Iako postoje različita promišljanja o školi, pa tako i o vjeronauku, teško je danas, nakon sedamnaest godina oblikovanja školskog vjeronauka u hrvatskim javnim školama osporavati mjesto i ulogu vjeronauka unutar našega školskog sustava. Vjeronauk u školi u Hrvatskoj tijekom proteklih godina oblikovao je svoj profil, pronašao i učvrstio svoje mjesto unutar školskoga odgojno-obrazovnog sustava. Premda ima status izbornog predmeta koji izborom postaje obvezatan, vjeronauk pohađa visoki postotak učenika. Za ilustraciju dosta je pogledati prikaz dijela obrađene statistike u Zagrebačkoj nadbiskupiji1. Napominjem da na području Zagrebačke nadbiskupije živi više od trećine hrvatskog pučanstva (1 647 624). U Zagrebačkoj nadbiskupiji u prosjeku 95 % učenika osnovnih škola te više od 80 % učenika srednjih škola pohađa katolički vjeronauk. Učenici i njihovi roditelji slobodno su izabrali školski vjeronauk. To je »referendum« naših građana, a ponajprije roditelja školske djece, koji demokratski sustav treba poštivati. U Zagrebačkoj nadbiskupiji sada je 869 vjeroučitelja u radnom odnosu u hrvatskim školama, od toga većina, njih 749 vjernika laika, tj. 86,1 %. Ovom prigodom odajem 1

Riječ je o stanju u Nadbiskupiji prije obnavljanja Sisačke (5. prosinca 2009.) te uspostavljanja Bjelovarsko-križevačke (5. prosinca 2009.) biskupije. To znači da se navedeni podaci s obzirom na broj učenika i učitelja odnose na područje koje pokriva današnju Zagrebačku nadbiskupiju, Sisačku biskupiju i Bjelovarsko-križevačku biskupiju.

identitet_za web.indd Sec1:13

20.1.2011 8:48:09

priznanje našim vjeroučiteljicama i vjeroučiteljima koji kvalitetno i s puno ljubavi izvode vjeronaučnu nastavu.

1. Zakonski okviri vjeronaučne nastave u Republici Hrvatskoj Položaj vjeronauka u europskim školskim sustavima temelji se na nacionalnim ustavima, kao i na konkordatima/ugovorima potpisanim između pojedine države i Svete Stolice, ili ugovorima potpisanim između vlade i lokalne biskupske konferencije, odnosno predstavnika Crkava ili vjerskih zajednica. Nakon nasilnog izbacivanja vjeronauka iz naših škola i pola stoljeća zabrane održavanja vjeronaučne nastave u školskom sustavu komunističkog režima, s početkom demokratskih promjena u Republici Hrvatskoj, ponovno se uvodi vjeronauk u osnovne i srednje škole. Na temelju rasprave stručne i šire javnosti u Republici Hrvatskoj, Ministarstvo prosvjete i kulture donijelo je tada odluku o uvođenju konfesionalnoga vjerskog odgoja i obrazovanja u osnovnim i srednjim školama počevši od 1991./92. školske godine. Ministarstvo je 24. siječnja 1991. godine uputilo dopis vjerskim zajednicama u kojem ih izvješćuje da se u školskoj godini 1991./92. u sve osnovne i srednje škole u Republici Hrvatskoj uvodi vjerska pouka kao izborni nastavni predmet.2 Mogućnost uvođenja vjerskog odgoja i obrazovanja dana je svim vjerskim zajednicama koje ispunjavaju zadane uvjete. U lipnju 1991. hrvatski biskupi upućuju javnosti Poruku o vjerskom odgoju u školi i župnoj zajednici, u kojoj, među ostalim, ističu svoju radost jer su »u Hrvatskoj već ostvareni potrebni uvjeti za postupno uvođenje katoličkog vjeronauka u osnovnu i srednju školu, kao izbornog predmeta, počevši od nove školske godine 1991./92.«3. Međunarodnim pravnim aktom, tj. Ugovorom između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture (1996.), pravna utemeljenost katoličkog vjeronauka u našim javnim školama dobila je stabilniji zakonski okvir i čvršće institucionalno pravno jamstvo međunarodnog značaja.

Dopis Ministarstva prosvjete i kulture Republike Hrvatske vjerskim zajednicama o uvođenju nastave vjerske pouke u osnovne i srednje škole (siječanj 1991.). 3 »Poruka hrvatskih biskupa o vjerskom odgoju u školi i župnoj zajednici«, u: AKSA, br. 24 (1098), 14. lipnja 1991., i u: Glas Koncila, 30 (1991.), 23. lipnja, br. 25, 3 – 4 (dalje Poruka).

identitet_za web.indd Sec1:14

20.1.2011 8:48:09

Odgojno-obrazovno djelovanje i vrijednosti Prof. dr. sc. Valentina Blaženka Mandarić Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu vjeronauk-predstojnica@zg-nadbiskupija.hr

Prof. dr. sc. Ružica Razum Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu ruzica.razum@zg.t-com.hr

Sažetak U radu se promišlja o mogućnostima i opravdanosti promicanja vrijednosti unutar odgojno-obrazovnog sustava. Autorice posebnu pozornost posvećuju aktualnim promjenama odgojno-obrazovnog sustava i govoru o vrijednostima unutar tih promjena. U prvom dijelu propituju se neke promjene koje prožimaju suvremeno društvo i koje snažno utječu i na odgojno-obrazovni sustav. Taj se utjecaj vidi osobito u isticanju potrebe promicanja europske dimenzije obrazovanja, u usku povezivanju obrazovanja i gospodarskih interesa te u naglašavanju moralnih i kulturnih dimenzija obrazovanja. U drugom se dijelu propituje o vrijednostima u odgojno-obrazovnom sustavu. Autorice drže da nema odgoja i obrazovanja bez vrijednosti. U tom sklopu ističu kako upravo gubitak smisla za vrijednosti u odgojno-obrazovnom sustavu dovodi do jednostranih koncepcija obrazovanja i reformi. Unatoč sve snažnijem povezivanju škole i gospodarstva te prevladavanju funkcionalnih obrazovnih ciljeva, u odgojno-obrazovnom sustavu treba promicati sve vrijednosti a ne samo one koje osiguravaju materijalni vid ljudske egzistencije. Rad donosi i kratku analizu važnijih dokumenata o obrazovanju s obzirom na zastupljenost govora o vrijednostima u njima.

identitet_za web.indd Sec1:27

20.1.2011 8:48:09

U trećemu dijelu posebna se pozornost posvećuje identitetu kao odgojno-obrazovnoj vrjednoti, pri čemu se naglašava obrazovanje kao važan čimbenik u izgradnji identiteta. Ključne riječi: vrijednosti, odgoj i obrazovanje, Nacionalni okvirni kurikulum, identitet.

Uvodna promišljanja Posljednjih desetljeća većina europskih zemalja razvija i mijenja svoje odgojno-obrazovne sustave. I u Republici Hrvatskoj u tijeku je intenzivan i složen rad na unaprjeđenju kvalitete odgoja i obrazovanja prema sličnim načelima. Na djelu je niz promjena kojima se želi unaprijediti školski odgojno-obrazovni sustav, vodeći računa o hrvatskim potrebama, ali i o potrebi prilagođivanja hrvatskoga školskog sustava prijedlozima različitih međunarodnih ustanova. Reforme odgojno-obrazovnoga sustava u Hrvatskoj odnose se na cjelokupni sustav odgoja i obrazovanja, od predškolske razine pa do visokoškolskog obrazovanja. Jedno od ključnih pitanja tih promjena jest pitanje odgoja i vrijednosti. Toj se temi posljednjih godina pridaje velika važnost ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi. Pitanje vrijednosti/vrjednota ključno je pitanje promjena u području odgoja i obrazovanja. Izricanjem vrijednosti i općeg cilja odgoja i obrazovanja izriče se cjelokupna mudrost o tome što društvo očekuje od sustava školstva. Pitanje vrijednosti je, ustvari, pitanje čovjeka – kakva čovjeka želimo odgojiti. Pitati se o ideji ili modelu čovjeka u obrazovanju znači na isti način pitati se o ideji i modelu društva, kulture i razvoja koji nadahnjuje ciljeve i vrijednosti odgoja i obrazovanja. Bez odgovora na ta pitanja idemo ususret rizicima jednostranih koncepcija obrazovanja i reformi.1

Usp. Carlo NANNI, L’educazione tra crisi e ricerca di senso, Rim, 1990., 71 – 103.; Srđan LELAS, Filozoﬁja, znanost i obrazovanje, cit. u: Tonči MATULIĆ, Prevladavanje sukoba između znanja i odgoja, u: Milan POLIĆ (ur.), Filozoﬁja i odgoj u suvremenom društvu, Zagreb, 2006., 197 – 231, ovdje 208 – 209.

identitet_za web.indd Sec1:28

20.1.2011 8:48:09

Odlike identiteta, njegova svrha i važnost Mons. Ivan Šaško pomoćni biskup zagrebački ivan.sasko@zg.t-com.hr

Sažetak U radu autor propituju odlike identiteta, njegovu svrhu i važnost. U uvodnome dijelu donosi mišljenja nekih znanstvenika o tome kako se posreduje i oblikuje identitet. Nakon kratkog opisa kršćanskoga pristupa tumačenju izvora identiteta, donosi pet temeljnih sastavnica identiteta: ime, pripadnost, razlikovanje, prepoznatljivost i smisao. U tom sklopu problematizira odrednice identiteta na primjeru dokumenta o identitetu, tj. osobne iskaznice i na primjeru životopisa (curriculum vitae). Rad nadalje propituje europski i kršćanski identitet: tko smo na osobnoj razini, tko smo kao kršćani, kao katolici, kao Hrvati, kao Europljani, kao djeca određenog vremena. Autor smatra da se na važnost ideniteta iznimno pazi u gospodarskome području, dok se na drugim područjima to pitanje pokušava relativizirati. Ističe kulturne korijene Europe: klasičnu kulturu i biblijsku kulturu. U okrilju kršćanstva dogodio se susret iz kojega nastaje unicum kulture. Autor ističe suvremene krize identiteta. Drži da se na krizu identiteta može gledako kao na gubljenje, ali i kao na nastajanje nečega novoga. Kršćane ta kriza ne smije uplašiti. Kršćani se trajno pozivaju na metanoju, preobrazbu obraćenjem. Ključne riječi: sastavnice identiteta, europski i kršćanski identitet, kulturni korijeni Europe, krize identiteta.

identitet_za web.indd Sec1:55

20.1.2011 8:48:10

Ovo izlaganje ima odliku uvoda u niz tribina. Zbog toga sam smatrao primjerenim biti slobodan – pokušavajući na svoj način odgovoriti na pitanje o važnosti identiteta – dodirnuti pomalo svaku od najavljenih tema i prema njima se odnositi slobodnije negoli je to slučaj u sustavnu pristupu.

1. Tragom deklinacije jedne zamjenice Jedna od složenijih deklinacija zamjenica za početnike latinskoga jezika nedvojbeno je vezana za zamjenicu is, ea, id, odnosno idem, eadem, idem, koja se nalazi u korijenu riječi identitet. Ta zamjenica je jedina koja, zapravo, ne mijenja, nego govori o istosti, o baš tome i ni o čemu drugome. Identitet je u sebi govor o istosti, o samobitnosti, o nečemu neizostavnom, da bi što ili tko bilo baš to nešto ili taj netko. Uočljivo je također da o identitetu ne samo svaka struka, nego baš svatko ima što reći: od filozofa, sociologa, psihologa, pravnika, pedagoga, etnologa, antropologa, politologa, kulturologa, povjesničara, teologa…

2. Neka od mišljenja kako se posreduje i oblikuje identitet Prema razumijevanju sociologa Lothara Krappmanna, identitet se posreduje jezikom, komunikacijom pojedinca s drugima, uvijek na nov način u svakoj prigodi. Zbog toga identitet nije nešto okoštalo i kruto, nego se uvijek mijenja. Hans-Peter Frey i Karl Haußer označuju identitet kao autorefleksivan proces pojedinca. U skladu s tim, čovjek stavlja identitet iznad sebe, pri čemu obrađuje različite vrste iskustava. On kaže da »identitet nastaje iz situacijskoga iskustva, koje se obrađuje nadsituacijski i generalizira«1. George Herbert Mead zastupa mišljenje da se duh, Geist (Mind) i identitet (Self) razvijaju iz društvene interakcije, i to pomoću jezika. Erik Erikson definira ja identitet kao »rast u zrelosti osobnosti« te time ima društvenu funkciju u preuzimanju odgovornosti i pripadne uloge. Radi se o osjećaju za nutarnje

»Identität entsteht aus situativer Erfahrung, welche übersituativ verarbeitet und generalisiert wird.« Hans-Peter FREY – Karl HAUßER, Identität. Entwicklungen psychologischer und soziologischer Forschung, Stuttgart, 1987., 21.

identitet_za web.indd Sec1:56

20.1.2011 8:48:10

Identitet Prof. dr. sc. Špiro Marasović Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu spiro.marasovic@st.t-com.hr

Sažetak U prvome dijelu autor iznosi neke poteškoće u definiranju identiteta: osobnoga, grupnog, nacionalnog i religijskog. U nekim socio-kulturnim sredinama, uglavnom zatvorenima kao što su rodovske i plemenske kutlure, osobni i grupni identitet potpuno se poklapaju. U demokratskom pak društvu osobni identitet ne mora se u svemu poklapati s identifikacijskim značajkama grupe kojoj pripada. Autor drži da se naciju ne smije poistovjetiti s etničkom odnosno rasnom zajedncom. Kod nekih je nacija to donekle i moguće, no uglavnom je nacija jedno, a etnos drugo. Religijski identitet odgovara na pitanje tko smo i kamo idemo. Za nacionalni je identitet važnija konfesionalna pripadnost, dok je za osobni identitet važnija vjerska pripadnost. U drugome dijelu autor propituje odnos globalizacije i krize identiteta. Opisuje utjecaj globalizacije na religiju i na naciju te religioznu reakciju na globalizaciju. Za religiju je najveći izazov globalizacije pojava religijskog pluralizma. Kada je pak riječ o naciji, za očekivati je da će se kao reakcija na pojavu globalizacije pojaviti ponovno naglašavanje nacionalne specifičnosti, što može rezultirati i nacionalizmom. Religiozna reakcija na proces globalizacije ovisi o tipu društva, te se može očitovati kao relativizam, kao folklorni konfesionalizam ili pak kao fundamentalizam. Na kraju autor iznosi neke posljedice krize identiteta za pastoralnu, posebice vjersko-odgojnu praksu. Ključne riječi: kriza identiteta, globalizacija, nacija, religija, relativizam, folklorni konfesionalizam.

identitet_za web.indd Sec1:69

20.1.2011 8:48:10

Uvod Povijesnost osobnoga i društvenoga čovjekova postojanja sinonim je za kontinuiranu mijenu. A budući da je ta povijesnost antropološka konstanta, konstanta je onda mijena u ljudskome osobnom i društvenom životu. Te mijene mogu biti male i površne, ali mogu biti i one dubinske koje mijenjaju svijest i samosvijest. Takve su mijene oduvijek bile akulturacije, asimilacije, mijenjanje vjere, nacionalne pripadnosti i sl. No te i takve mijene, odnosno izazovi za takve mijene, tijekom dosadašnje povijesti bile su uglavnom sporadični, pojedinačni ili pak tek lokalni fenomeni, s globalizacijom su one međutim postale tipičnim fenomenom razvijenog svijeta. Ako su naime u prošlosti izazovi povezani s promjenama vlastite samosvijesti bili rubne pojave određenoga civilizacijskog prostora, danas su one prožele sav taj prostor i stvorile prvi put krizu identiteta kao globalnu krizu. »Globalizacija po sebi nudi velike mogućnosti« – kaže Benedikt XVI. – »a danas predstavlja najvažniji pokretač za izlazak čitavih područja Zemlje iz nerazvijenosti. Pa ipak, ako taj planetarni poticaj nije vođen ljubavlju u istini, može nanijeti štete nepredviđenih razmjera i dovesti do novih podjela u ljudskoj obitelji.«1 Zapravo, te podjele već postoje u njihovoj dosadašnjoj jukstapoziciji, dočim je sad došlo vrijeme njihove isprepletenosti, tako da to ugrožava identitet samih subjekata međukulturne i ine komunikacije. Na to aludira isti papa kad kaže: »Danas su mogućnosti interakcije među kulturama znatno porasle dajući prostor novim perspektivama međukulturalnog dijaloga koji, da bi bio učinkovit, mora polaziti od duboko ukorijenjene svijesti o posebnosti identiteta različitih sugovornika.«2

1. Poteškoće u definiranju identiteta Marcello Pera, u nastojanju da nekako odredi identitet Europe, piše: »›Identitet‹ je kao ›nacija‹: to je pojam čije nam značenje izmiče, mada ne iščezava. Pomalo kao vrijeme po svetomu Augustinu: dovoljno je da nitko ne pita što je i svi znaju što je. Ili poput bliskih nam pojmova ljubavi, prijateljstva, poštovanja: dovoljno je ne tražiti definicije i svi mogu shvatiti o čemu se radi.

1 2

BENEDIKT XVI., Caritas in veritate, Zagreb, 2009., 33. (dalje CV). Isto, 26.

identitet_za web.indd Sec1:70

20.1.2011 8:48:10

Postmoderna i identitet Prof. dr. sc. Tonči Matulić Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu matulict@theo.kbf.hr

Sažetak Autor u doprinosu propituje uzroke i posljedice suvremene krize identiteta, s posebnim naglaskom na krizu identiteta biti čovjek te na izazove krize kršćanskog identiteta. Građa doprinosa je raspoređena u pet susljednih dijelova ili paragrafa. U prvom dijelu se načelno izlaže problem suvremene krize identiteta. U drugom dijelu se ukratko prikazuju neki filozofski odgovori na tu krizu. U trećem dijelu se daje kratak uvod u teološko razumijevanje krize identiteta, na koji se nastavlja četvrti dio, u kojem autor ukratko izlaže, slijedeći nauk Drugoga vatikanskog koncila, vrijednosnu supstanciju kršćanskog identiteta, a što u bitnome označava smjerokaz za pastoralno traženje putova izlaska iz suvremene krize identiteta, dotično identiteta biti kršćanin, s čime, umjesto zaključka, autor zaokružuje svoja promišljanja o identitetu u postmodernom kontekstu. Ključne riječi: identitet, kriza, kriza identiteta, komunitarizam, individualizam, čovjek, ljudska osoba, Crkva, Bog, evanđelje.

identitet_za web.indd Sec1:87

20.1.2011 8:48:11

1. Status quaestionis Uzrok suvremene krize identiteta krije se u temeljima modernoga individualističkog društva. Moderno, individualističko društvo tek je u novije vrijeme iznjedrilo krizu identiteta. Naime identitet kao zaseban problem, u smislu krize, pojavio se tek posljednjih tridesetak, ne više od četrdeset godina. To se nekako vremenski podudara s epohalnim prijelazima iz modernoga u postmoderno društvo. Ta tvrdnja ne utvrđuje razgraničenje među povijesnim epohama, nego samo konstatira da se identitet kao dnevna tema i kao strukturni problem pojavio isključivo u ruhu, ozračju i značenju postmodernističke krize, tj. velikih i dubokih metamorfozâ, koje se fenomenološki očituju u ruhu nietzscheanske krilatice »prevrjednovanja svih vrijednosti«. No pravi i izvorni uzrok duboke krize nije suvremeno, takozvano postmoderno društvo. Postmoderno društvo je poput obale na kojoj su morske struje izbacile naplavine, u smislu posljedicâ ranijih društvenih i osobnih transformacija. Postmoderno doba označava krajnju radikalizaciju ranijih rješenja. Kad se sva ta rješenja zajedno zbroje i stave u jednu jedinstvenu cjelinu, tada s pravom primjećujemo postmoderno stanje krize. Stanje krize je sveobuhvatno. Unutar sveobuhvatnoga cvjetaju pojedinačne, partikularne krize osobnog i individualnog, kolektivnog i političkog, socijalnog i etičkog, kulturnog i narodnog, vjerskog i crkvenog identiteta. Ovdje radije govorimo o uzroku nego o uzrocima krize, jer u pozadini cijeloga modernoga duhovnog i društvenog gibanja stoji projekt emancipacije. Uzrok dakle postmodernog stanja krize nalazi se u modernitetu, koji je već od kraja Drugoga svjetskog rata počeo pokazivati svoje »staračke« slabosti. Naime moderne agregatne ideje i velike priče polako su počele dosezati točku vrelišta, koja je omogućila njihovu daljnju fermentaciju, a zatim i fragmentaciju. Ta je duhovna fermentacija uzrokovala metamorfoze svijesti u drugačija »agregatna« stanja od prethodnih. Jasno je da pojam staroga i novoga agregatnog stanja nema nikakve veze s kemijskom klasifikacijom, nego metaforički izražavaju duboke i sveobuhvatne transformacije ljudskoga duha i svijesti, i to u svim sferama ljudske djelatnosti. Ta nas metafora asocira na recentno razlikovanje Zygmunta Baumana između čvrstoga moderniteta (solid modernity) i tekućega moderniteta (liquid

identitet_za web.indd Sec1:88

20.1.2011 8:48:11

Hrvatski identitet i povijest*

Prof. dr. sc. Neven Budak Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu nbudak@ffzg.hr

Sažetak Autor polazi od pretpostavke da u hrvatskoj javnosti prevladava primordijalističko shvaćanje nacije, formirano u 19. stoljeću, iako su povijesna istraživanja proteklih desetak godina pokazala neodrživost takvih shvaćanja i u slučaju hrvatske povijesti, kao što je to već prije nekoliko desetljeća općenito dokazano. Osnovni razlog perzistiranju takva shvaćanja je niska obrazovna razina hrvatskog društva. Međutim, bez obzira na to što je koncept nacije opravdano izložen kritici, njezino se postojanje ne može negirati, kao ni činjenica da se svaki pojedinac rađa unutar svoje nacije. To opet ne znači da postoji jedan jedinstveni nacionalni identitet. S jedne strane identitet je podložan promjeni, jer je situacijski konstrukt, a s druge strane ovisi o shvaćanju (samoidentifikaciji) pojedinca. Povijesna znanost je pokazala kako se razvijao hrvatski identitet od obilježavanja određenoga društvenog sloja do suvremene nacije. Premda se tijekom 19. i 20. st. nastojalo dokazati da su bitna obilježja nacionalnog identiteta duboko ukorijenjena u povijesti, ona su konstrukcija suvremenog doba. Danas se moramo odlučiti koje od elemenata identiteta trebamo poticati kao zajedničke, ali to, svakako, moraju biti tolerancija, obrazovanje i kvaliteta. Ključne riječi: nacija, identitet, Hrvatska, povijest, europske integracije.

Ovaj je rad nastao na temelju mojeg teksta Hrvatski identitet između prošlosti i moderniteta, objavljenog u zborniku Neven BUDAK – Vjeran KATUNARIĆ, Hrvatski nacionalni identitet u globalizirajućem svijetu, Zagreb, 2010., 3 – 12. Tekst iz tog zbornika djelomično je preuzet, a jednim dijelom nadopunjen ili izmijenjen za potrebe ovog zbornika.

105

identitet_za web.indd Sec1:105

20.1.2011 8:48:12

Što je uopće nacionalni identitet? Bez želje da ulazim u dublju teorijsku raspravu o tom pitanju, napomenut ću samo da je očigledno da odgovor na to pitanje ovisi o tome što je nacija.1 U našemu javnom diskursu, kao vjerojatno i u svijesti – ili podsvijesti – većine Hrvata (a isto vrijedi, siguran sam, i za sve druge europske nacije) danas još uvijek prevladava primordijalističko shvaćanje nacija, po kojem su one nepromjenjive zajednice, nastale u nekome davnom, pretpovijesnom vremenu.2 Takva slika nacije pretpostavlja postojanje neke pradomovine, nekakve tolkinovske bajkovite zemlje, iz koje su praoci krenuli na stoljećima dugo putovanje, koje ih je dovelo u današnju domovinu, koju su stekli mačem i time legalizirali za sva vremena svoje pravo zemljoposjeda na taj teritorij, koji bi u pravilu – u svijesti nacije – trebao biti veći nego što stvarno jest.3 Varijanta te priče, na koju nismo potpuno imuni, razlikuje se samo po tome što tumači da se ti praoci nisu niotkuda doselili, već da su oduvijek živjeli na prostorima na kojima danas žive njihovi potomci.4 Takvo 1

O tome što je identitet i na koje ga se sve načine može promatrati, vidi niz radova u spomenutom zborniku, a pogotovo radove Duška SEKULIĆA (Pojam identiteta, 15 – 47) i Gvozdena FLEGE (Bilješke uz pojam identiteta, 49 – 62). Odlična rasprava o pitanju nacionalnih identiteta, o njihovu rađanju i perspektivama je Anthony D. SMITH, National Identity, London, 1991. (prijevod na srpski: Antoni D. SMIT, Nacionalni identitet, Beograd, 1998.). 2 O poimanju nacije postoji golema literatura, pa ovdje upućujem samo na razmjerno nov pregled, od kojeg se može početi u traganju za različitim teorijama i mišljenjima: Vjeran KATUNARIĆ, Sporna zajednica, Zagreb, 2003. 3 Priča o tome kako je petero braće zajedno s dvjema sestrama dovelo Hrvate iz Bijele Hrvatske u Dalmaciju sadržana je u 30. glavi djela Konstantina Porﬁrogeneta De administrando imperio. Car pisac, ili njegov redaktor, nije datirao taj dolazak Hrvata, niti je sasvim jasno gdje se ta Bijela Hrvatska nalazila. Na te su teme povjesničari, hrvatski i strani, prolili puno tinte a da do konačna tumačenja priče nisu došli, niti će, vjerojatno, ikada doći. No premda danas ta priča više nije prihvaćena kao odraz stvarnih povijesnih zbivanja, nego kao desetostoljetno tumačenje nepoznate prošlosti, slobodno možemo pretpostaviti – iako nam nedostaju istraživanja koja bi takvo mišljenje veriﬁcirala – da i suvremeni Hrvati na svoje početke gledaju na sličan način, dakle kao na seobu iz pradomovine. Sintagma »od stoljeća sedmog« služi ponekad za izrugivanje historizirajućem tumačenju suvremenosti, ali je ujedno i odraz stvarna shvaćanja većine (?) da smo se ovamo doselili u 7. stoljeću i da se otada, što se etničkih/nacionalnih značajki tiče, u biti nismo promijenili. Najbolje izdanje Konstantinova djela: Gyula MORAVCSIK – Romilly James Heald JENKINS, Constantine Porphyrogenitus De administrando imperio, Budapest, 1949. O tradicionalnijim shvaćanjima podrijetla Hrvata vidi nekoliko priloga u: Neven BUDAK (ur.), Etnogeneza Hrvata, Zagreb, 1995. i tamo navedenu literaturu. 4 Glavni zagovornik te teze je Ivan MUŽIĆ. Vidi njegove knjige Podrijetlo i pravjera Hrvata. Autohtonost u hrvatskoj etnogenezi na tlu rimske provincije Dalmacije, Split, 1991.; Ivan MUŽIĆ, Hrvatska povijest devetoga stoljeća, Split, 2006., 23 – 78. U novije vrijeme postaje doista

106

identitet_za web.indd Sec1:106

20.1.2011 8:48:12

Crkva i nacionalni identitet Doc. dr. sc. Slavko Slišković Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu slavko.sliskovic@zg.t-com.hr

Sažetak Analizirajući djelovanje Crkve u različitim povijesnim razdobljima, autor propituje odnos Crkve prema naciji i ulogu Crkve u oblikovanju nacionalnih identiteta. Zamjećuje da se važnost pripadnosti određenom narodu ističe već u Svetome pismu. Naglašava da Isus nikada nije skrivao svoju pripadnost izraelskom narodu te da su te pripadnosti bili jednako svjesni i apostoli. Pretjerivanje u nacionalnoj isključivosti prve Crkve izdvaja kao problem koji je izazvao veliku krizu i prve podjele. Spominje i poteškoće Crkve u susretu s poganskim narodima koje su nastale zbog poistovjećenja Crkve s Rimskim Carstvom. Autor opisuje odnos Crkve i Hrvata kroz povijest te ističe doprinos Crkve oblikovanju i prihvaćanju hrvatskog identiteta. Odnos Hrvata sa Svetim Ocem i usmjerenost Hrvata Rimu promatra kao vjerski i politički fenomen. Promišljajući o utjecaju Crkve na čuvanje i razvoj nacionalnog identiteta ističe da ona aktivnije počinje djelovati na tom polju tek u razdoblju humanizma. Osobito je složeno 19. stoljeće, poznato kao stoljeće nacionalnog buđenja i oblikovanja nacijâ u današnjem smislu riječi. Kao i druge srednjoeuropske nacije, i hrvatska se u početku oblikovala kao »kulturna nacija« pri čemu je jezik određivao nacionalni identitet. Autor zamjećuje kako je 20. stoljeće bilo osobito složeno s obzirom na hrvatske nacionalne interese i ulogu Katoličke crkve. U tom pogledu ističe Katoličku crkvu kao nositeljicu vjerskog i nacionalnog identiteta. Rad propituje i odnos Katoličke crkve i nacije u sadašnjem trenutku, pri čemu autor drži da je katolički kler u Hrvatskoj u posljednjim desetljećima osjetljiviji za teme povezane s »nacionalnim interesima« nego za one koje se odnose na teološku problematiku. Na kraju postavlja pitanje imaju li Hrvati potrebu za Crkvom kao braniteljicom nacionalnih interesa. Ključne riječi: identitet, Katolička crkva, nacija, nacionalni identitet.

121

identitet_za web.indd Sec1:121

20.1.2011 8:48:12

Uvod Pri govoru o odnosu Crkve prema naciji i njezinoj ulozi u oblikovanju nacionalnih identiteta potrebno je naglasiti da smo suvremeni pojam nacije, nastao u posljednjim stoljećima, namjerno projicirali u prošlost, da bismo lakše pratili ono što držimo da je glavni cilj ovog izlaganja. Ne ćemo se baviti nacijom kao takvom, pa niti hrvatskom, nego odnosom Crkve prema onomu što možemo smatrati nacionalnim, tj. u sociološkom smislu grupacijama s osjećajem vlastitog identiteta. Taj identitet može biti oblikovan odrednicama kao što su podrijetlo, vjera, jezik i povijesni kontinuitet – koji su osobito važni pri poimanju nacije temeljene na etnicitetu, bilo pak državnim strukturama – bitnim u razumijevanju nacije kao političke zajednice građana, a ponekad i iracionalnim, tj. emotivnim osjećajima pripadnosti.1 Sa svim tim odrednicama Crkva se u svojoj dvijetisućljetnoj povijesti susretala i nerijetko morala na različite načine suočavati. Budući da se u kolektivnome nazivu ovih tribina nalazi riječ vrijednost, nužno je kazati da Crkva nacionalni identitet promatra kao vrijednost, koju prema Katekizmu Katoličke Crkve ponekad treba braniti i vojnom silom.2 No, kao i svaka druga vrijednost, i ona se može zlouporabiti, a prema izreci da najbolje kad je zlouporabljeno postaje najgore, tako se i nacija može odmetnuti u svoju krajnost – šovinizam. Crkva je stoga ono što je vrijedno u nacionalnome smislu prihvaćala, a od krajnosti se nastojala očuvati. Ipak, nije uvijek u tome bila uspješna. Ponekad je čak bila prepreka u ostvarenju nacionalnih projekata, a nerijetko je i sama bila uzrok podjelama i nerazumijevanjima među nacijama, osobito na našim prostorima, gdje je do najnovijeg vremena vjerska pripadnost nerijetko bila među važnijim odrednicama nacionalnog identiteta ili čak pisana velikim početnim slovom oznakom istoga. Pritom treba znati da Crkva kao zajednica vjernika nije uvijek u svemu slijedila ono što je na tom području zastupala institucija Crkve, dok se stavovi pojedinih mjesnih Crkava nisu uvijek podudarali s papinima.

Usp. Nikša STANČIĆ, Hrvatska nacija i nacionalizam u 19. i 20. stoljeću, Zagreb, 2002., 3 – 68. Opširnije o temi vidi: Ernest GELLNER, Nacije i nacionalizam, Zagreb, 1998.; Eric HOBSBAWM, Nacije i nacionalizam. Program, mit, stvarnost, Zagreb, 1993.; Arnold SUPAN, Oblikovanje nacije u građanskoj Hrvatskoj (1835–1918.), Zagreb, 1999. 2 Usp. Katekizam Katoličke Crkve, HBK, Zagreb, 1994., br. 2309. sl.

122

identitet_za web.indd Sec1:122

20.1.2011 8:48:12

Jezik i identitet

Akademik Stjepan Damjanović, redoviti profesor Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu stjepan.damjanovic@xnet.hr

Sažetak U tekstu Identitet i jezik autor analizira gledišta jezikoslovaca o odnosu jezika i identiteta te ih uspoređuje s gledištima nejezikoslovaca. Posebnu je pažnju posvetio usporedbi modela jedinstvenoga identiteta i modela složenoga identiteta te sociolingvističkom poimanju »povijesnoga jezika«. U tom je sklopu pokušao opisati najvažnije osobine hrvatskoga jezika. Za analizu nejezikoslovnih gledišta odabrao je ona koja izriču pjesnici i ustanovio zanimljive podudarnosti između njih i nekih jezikoslovnih pogleda. Autor se protivi onim nastojanjima koja uime jezične čistoće protjeruju iz hrvatskoga jezika posve normalne i prihvatljive hrvatske riječi, ali se također zalaže da širimo spoznaju o potrebi dobro uređenoga jezičnoga standarda. Razumna jezična politika ne smije dopustiti da hrvatski jezični standard ostane bez nekih svojih funkcija, pod izgovorom da je potrebno da naši mladi naraštaji nauče izvrsno engleski. Znati naprimjer neku stručnu terminologiju na engleskome posve je poželjno i dobro, ali zbog toga posve zanemariti hrvatsko nazivlje – neprihvatljivo je.

Ključne riječi: jezik, identitet, model jedinstvenog identiteta, model složenog identiteta, povijesni jezik.

143

identitet_za web.indd Sec1:143

20.1.2011 8:48:13

Razgovori o identitetu u novije su vrijeme veoma učestali i u nas i u inozemstvu, a u izlozima knjižara, domaćih i stranih, lijep je broj naslova koji govore o toj temi. To me je podsjetilo na Heideggerovu tvrdnju da smo »skloni primijetiti stvari i staviti ih u žarište pomnog ispitivanja i dubokog razmišljanja tek onda kad iščeznu, propadnu, počnu se čudno ponašati ili nas na druge načine iznevjere«.1 Nije ih malo koji misle da misao »imam svoj identitet« ne će čovjeku pasti napamet sve dok »pripadanje« ostaje njegovim stanjem bez alternative i takva mu se misao javlja tek kad »imati identitet« postaje zadaća koju valja opetovano obavljati.2 Sve su glasniji i oni koji upozoravaju da je termin identitet vrlo pogodan za manipulaciju3, pa se javljaju glasovi da bi trebalo govoriti o diverzitetu. U više rasprava o identitetu naišao sam na poznati plakat s Berlinskoga zida iz 1994., na kojemu je pisalo: Vaš Krist je Židov. Vaš automobil je japanski. Vaša pizza je talijanska. Vaša demokracija – grčka. Vaša kava – brazilska. Vaš odmor – turski. Vaše brojke – arapske. Vaša slova – latinična. Samo je Vaš susjed – stranac. Pričao mi je njemački kolega kako je čuo zanimljiv dijalog pred tim plakatom. Jedan od sudionika rekao je gotovo prkosno: »Ali moj je jezik – njemački«, a zatim je drugi sudionik postavio pitanje »Ali dokada?« Iz teksta i razgovora može se očitati ovo: 1. Iz temeljnoga teksta osjeća se uvjerenje da je identitet kulturno nasljeđe povezano s uklapanjem pojedinca u njegovu kulturnu skupinu, a ne nešto bezvremeno i univerzalno. 2. Iz prve reakcije izbija uvjerenje da je jezik najvažnije i zadnje utočište identiteta. 3. Iz druge reakcije osjeća se strah da bi ono što zovemo globalizacijom moglo relativizirati i to sigurno identitetsko pribježište.

Zygmunt BAUMAN, Identitet, Zagreb, 2009., 20. Isto, 16 – 17. 3 »Identitet dolazi od latinske riječi idem, sa značenjem isti, dakle onaj koji je cijelo vrijeme i u svakom slučaju sam sebi jednak, koji se ne mijenja i ne pomiče. Takva oznaka može u punom značenju vrijediti samo za apsolutno biće koje u našem, te istovremeno i univerzalnom kulturnom krugu zovemo Bog«, piše slovenski pisac Vinko Ošlak. (Navod prema Zvonko KOVAČ, Domovinski eseji, Čakovec, 2009., 41.) 2

144

identitet_za web.indd Sec1:144

20.1.2011 8:48:13

Zazvao si nas imenom hrvatskim. Promišljanja o hrvatskome identitetu Dr. sc. Jasna Šego Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu jasna_sego@hotmail.com

Sažetak U radu se promišlja o identitetu (osobito jezičnom) te se iz poglavlja u poglavlje istražuje tko smo, kako govorimo, čemu težimo, od čega bježimo, kako govore studenti te što treba činiti da se jasnije artikulira odnos prema hrvatskom identitetu. Prihvaća se poimanje standardnoga jezika kao jezika polifunkcionalne komunikacije te se podržava ideja o potrebi sastavljanja gramatike, pravopisnih i leksikografskih priručnika, stvaranje navike svih govornika da se njima služe, kao i oblikovanje primjerene metodike nastave standardnoga jezika. Spominju se i drugačija shvaćanja o standardnome jeziku, tj. takva koja smatraju da standardni jezik ne treba stavljati na jezični pijedestal nekog naroda. Kritičari inzistiranja na standardu smatraju da je zahtjev za promjenom načina govorenja zahtjev za promjenom identiteta. Rad promiče ideju da je potrebno izvrsno poznavati standardni jezik kao sredstvo sporazumijevanja šire jezične zajednice, ali i da treba biti sociolingvistički aktivan, tj. promicati komunikaciju na dijalektima i javno istupati protiv njihova minoriziranja. Također propituje utjecaj globalizacije, angloameričke kulture i engleskoga jezika na komunikacijsku kompetenciju hrvatskih govornika. Zamjećuje utjecaj engleskoga jezika na hrvatski na morfološkoj, leksičkoj, semantičkoj i sintaktičkoj razini. Dotiče položaj hrvatskoga jezika u Europskoj Uniji. Postavlja pitanja hoće li Europska Unija ostati dosljedna proklamiranim načelima višejezičnosti i jednakopravnosti te hoće li hrvatski jezik u EU-u biti poseban u odnosu na druge južnoslavenske jezike.

159

identitet_za web.indd Sec1:159

20.1.2011 8:48:14

Autorica drži da se političari nelingvisti ne bi smjeli upletati u jezična pitanja te da rasprave o jeziku treba prepustiti lingvistima, a politiku političarima. U radu se problemski progovara o purizmu. Drži se da se strane riječi ne trebaju progoniti, osobito kad se njima izražavaju značenjske nijanse, ali se istodobno prihvaća stav protiv komocije i jezičnog snobizma, odnosno nekritičkog i pomodnog prihvaćanja stranih riječi, mahom engleskih. Rad analizira i različite strahove vezane za jezičnu problematiku (a koji zamagljuju čovjekove poglede, koče ga u izražavanju identiteta te ga sputavaju u jezičnom razvoju): strah od srpskoga jezika, strah od hrvatskoga standardnog jezika, strah od javnog nastupa. Zagovara strpljivo, uporno i sustavno učenje, marljivo stjecanje komunikacijske kompetencije, česte nastupe u javnosti te uvođenje retorike kao obvezatnog predmeta u hrvatski odgojno-obrazovni sustav. Rad nadalje propituje jezični identitet zagrebačkih studenata. Navodi rezultate nedavna istraživanja glede uporabe određenih idioma u određenim komunikacijskim situacijama i glede stavova mladih o hrvatskim dijalektima i hrvatskome standardnom jeziku. Idiomi mladih jezične su konkretizacije njihova identiteta. Identitet je zrcalo stila kojim mladi grade svoje uloge u svijetu. Istraživanje je pokazalo da se studenti u razgovoru s obitelji statistički znatno više koriste dijalektom, na fakultetskoj se nastavi statistički znatno više koriste standardom, u stankama na nastavi te u slobodno vrijeme s prijateljima studenti se statistički znatno više koriste žargonom. Studentska procjena standardnoga jezika kao zahtjevna trebala bi potaknuti odgovorne na razmišljanje o načinu poučavanja hrvatskoga jezika u školama, tj. o metodici nastave materinskoga jezika te o jezičnoj skrbi u periodu ranog učenja jezika u predškolskim ustanovama. U radu se citiraju i interpretiraju stihovi o hrvatskome jezičnom biću te se tako afirmiraju i poetski proplamsaji o nacionalnom identitetu. Ključne riječi: jezični identitet, standardni jezik, purizam, jezik mladih, strah od jezika.

160

identitet_za web.indd Sec1:160

20.1.2011 8:48:14

Europa u misli Karla Rahnera Prof. dr. sc. Željko Tanjić Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu zeljko.tanjic@zg.t-com.hr

Sažetak U članku autor iznosi promišljanja teologa Karla Rahnera o budućnosti Europe. Na temelju dva njegova djela u kojima Rahner govori o Europi, temi kojom se nije puno bavio, mogu se dobiti uvidi u veoma zanimljivo i važno teološko promišljanje o prošlosti i budućnosti Europe, o usporedbi između Europe i Izraela, o važnosti Europe unutar svjetske kulture, o razlozima rađanja totalitarizama na njezinu tlu, kao i o važnosti kršćanskog svjedočenja za njezinu budućnost. Rahner i u promišljanju o ovoj temi pokazuje svu dubinu svoje misli, iznenađuje svježinom misli, koja je i danas aktualna i koja u nekim svojim segmentima ruši ustaljene obrasce razmišljanja o Europi, čak i u teološkim krugovima. Ključne riječi: Karl Rahner, Europa, kršćanstvo, budućnost, molitva, svijet.

185

identitet_za web.indd Sec1:185

20.1.2011 8:48:15

1. Ima li Europa budućnost: poučak iz prošlosti Ima li Europa budućnost? Pitanje je koje se zadnjih godina uvijek iznova postavlja i nameće svojom aktualnošću, posebice nakon neuspjeha referenduma o nacrtu europskog ustava u Nizozemskoj i Francuskoj. Političari i javnost Europske Unije pokušavaju naći odgovor na to pitanje te strategiju izlaska iz krize koja ugrožava daljnje ostvarivanje europskoga jedinstva, priznajući kako je u procesu ujedinjenja učinjeno nekoliko pogrješnih koraka u političkoj prosudbi i djelovanju, posebice kad su u pitanju odnosi unutar same Unije. Čini se da nedostaje vizija budućnosti, previše se snage troši na važne, ali čini se ne odlučujuće političke i ekonomske probleme, a premalo na stvaranje ozračja povjerenja među građanima, na objašnjavanje ciljeva i razloga postojanja Unije, kao i na pružanje dovoljno smislenih argumenata o prednostima zajedničkoga europskog projekta. U nas i dalje vlada, posebice u katoličkim krugovima, velika polarizacija oko tog pitanja. I premda se u svojem načinu argumentiranja svi, i pristalice i protivnici ulaska u Europsku Uniju, trse biti racionalni u svojoj prosudbi, nije teško nazrijeti mnoštvo emotivnih razloga koji prevladavaju i na jednoj i na drugoj strani. Možemo reći i s pravom, jer ne radi se o pitanju spram kojeg se može biti neutralni promatrač, nego o pitanju koje treba shvatiti krajnje ozbiljno, budući da se radi o našoj osobnoj i zajedničkoj budućnosti. Pitanje o budućnosti Europe, koja nije identična s budućnošću Europske Unije, ali koja u njoj, uz Vijeće Europe, vidi svoj najznačajniji povijesni i institucionalni izričaj i okvir jest i teološko pitanje, premda se mnogima čini da teologija nema što reći o tom pitanju. Kako o tome razmišljati teološki, pokušali su izreći mnogi. O tom su pitanju govorili i pisali i mnogi teolozi koji su obilježili teološku misao dvadesetog stoljeća. Osim Romana Guardinija među njima je također i isusovac Karl Rahner, jedan od najpoznatijih teologa dvadesetog stoljeća.1 Karl Rahner je pisao o Europi u nekoliko navrata. Najpoznatiji i najvažniji tekst je onaj iz 1983., koji će tvoriti okosnicu našega promišljanja, a nalazi

Na njegova zanimljiva i važna promišljanja vezana uz budućnost Europe pažnju nam je usmjerio tekst Silvana Zucala, koji je u jednom od brojeva časopisa Humanitas iznio upravo ovaj vid Rahnerove teološke misli. Usp. Silvano ZUCAL, Karl Rahner e il futuro dell’Europa, u: Humanitas, 60 (2005.) 6, 1199 – 1219.

186

identitet_za web.indd Sec1:186

20.1.2011 8:48:15

rodima koji će jednom spremnije donijeti plodove Božjeg kraljevstva (premda nam se sad i ne činili dostojnijima kraljevstva Božjeg od nas).«20 Stoga je sigurno da će »kristološka« misija biti predana drugim narodima, ali u takvoj situaciji Europa i zapad imaju mogućnost da kroz molitvu pokažu da je njihov poziv i njihova misija, ipak, neopoziva. U tu je svrhu Rahner upotrijebio jednu prekrasnu i dojmljivu metaforu. Pitanje je hoće li Europa nakon velike izdaje svoga poslanja biti poput razbijene alabastrene posude iz evanđelja, da bi njezin miris, miris njene vjere, duha i povijesti ispunio cijeli svijet, ili će se razbiti poput pečene gline koja ne služi ničemu nego da se baci kao sramota, razbijena i prazna. Hoće li Europa imati prigodu razmisliti o svojem pozivu i poslanju, ili će propasti poput prosjaka u duhu, tijelu i duši ovisi prije svega o molitvi. Pred našim se očima donose odluke koje će utjecati na budućnost svijeta. Te odluke moramo donijeti i moraju nas zateći u molitvi da bi bile odgovor Božje milosti na naše molitve da Europa još jednom bude ona koja će svijetu pokazati put pravde i mira.21

Summary EUROPE IN THE THOUGHT OF KARL RAHNER The author presents reflections by the theologian Karl Rahner on the future of Europe. Based on two of Rahner’s works, in which he mentions Europe, a topic with which he was not greatly involved, insight can be obtained into very interesting and important theological reflections on the past and future of Europe, comparison between Europe and Israel, the importance of Europe within world culture, the reasons for the birth of totalitarianism on its soil and the importance of Christian witness for its future. Rahner’s reflections about this topic reveal the depth of his thought, surprisingly fresh ideas that are still current today and in some segments challenge established patterns of thought about Europe, even within theological circles. Keywords: Karl Rahner, Europe, Christianity, future, prayer, world.

20 21

Karl RAHNER, O potrebi i blagoslovu molitve, 110 – 111. Usp. Isto, 111.

197

identitet_za web.indd Sec1:197

20.1.2011 8:48:15

identitet_za web.indd Sec1:198

20.1.2011 8:48:15

Kratki pregled tribina Zajednički vidici Ured Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi pokrenuo je 2008. godine tribine pod nazivom Zajednički vidici. Riječ je o tribinama čiji je cilj promicanje dijaloga vjere i kulture, senzibiliziranje šire javnosti za odgojna pitanja, posebice pitanja religioznog odgoja, poticanje konstruktivne rasprave radi traženja kvalitetnijih odgovora s obzirom na religiozni odgoj i odgojno-obrazovne perspektive te promicanje unutarcrkvenog dijaloga, osobito u religijskopedagoškim i katehetskim pitanjima. Ured za vjeronauk u školi pokrenuo je tribine u okviru trajne formacije vjeroučitelja. Na tribine su stoga pozvani ponajprije vjeroučitelji i odgojitelji u vjeri te studenti, ali i svi zainteresirani zaposlenici u odgoju i obrazovanju, kao i svi oni koji se zanimaju za odgoj i obrazovanje. Sve se tribine održavaju u Nadbiskupijskome pastoralnome institutu u Zagrebu, u Dvorani »Vijenac«. Prve godine teme tribina bile su posvećene pitanju promjena odgojno-obrazovnih sustava u Republici Hrvatskoj i u Europi, mjestu religijskog obrazovanja u tim procesima, doprinosu vjeronauka ostvarivanju temeljnih ciljeva škole te osobito pitanju vrijednosti u odgojno-obrazovnom sustavu. Teme i predavači bili su sljedeći:

8. travnja 2008. – Vjeronauk u školi u europskom kontekstu. O temi je govorio uzoriti kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački.

199

identitet_za web.indd Sec1:199

20.1.2011 8:48:15

Već prva tribina, 8. travnja 2008., potaknula je plodnu diskusiju

22. travnja 2008. – Vrjednote o odgojno-obrazovnom sustavu. O temi su izlagali prof. dr. sc. Tonči Matulić, s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i dr. sc. Vini Rakić, ravnateljica Uprave za nacionalni kurikulum u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa.

200

identitet_za web.indd Sec1:200

20.1.2011 8:48:16

6. svibnja 2008. – Reforma školstva u Hrvatskoj. Temu su izložili prof. dr. sc. Dijana Vican, državna tajnica u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa i Goran Sirovatka, ravnatelj Nacionalnoga centra za vanjsko vrjednovanje.

20. svibnja 2008. – Suvremeni izazovi za religijsku nastavu. O temi su govorile dr. sc. Ankica Bobinac Marinović, s Instituta za društvena istraživanja iz Zagreba i prof. dr. sc. Ružica Razum, s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

201

identitet_za web.indd Sec1:201

20.1.2011 8:48:18

17. lipnja 2008. – Nasilje u školama. Temu su predstavili prof. dr. sc. Tomislav Ivančić, s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Martin Oršolić, savjetnik ministra znanosti, obrazovanja i športa.

Već nekoliko godina u Republici Hrvatskoj na djelu su različite kurikulumske promjene, čiji je cilj unaprjeđivanje sustava odgoja i obrazovanja na svim odgojno-obrazovnim razinama. Jedno od ključnih pitanja tih promjena jest pitanje odgoja i vrjednota. Stoga su i tribine tijekom 2009. godine bile posvećene pitanju vrjednota u odgojno-obrazovnom sustavu.

202

identitet_za web.indd Sec1:202

20.1.2011 8:48:18

Tribine održane 2009. godine odgovarale su na pitanja prema kojim vrijednostima treba usmjeriti odgoj i obrazovanje djece i mladih, koje su temeljne vrijednosti hrvatskoga odgojno-obrazovnog sustava, postoji li kriza svijesti o vrijednostima, u kojoj se mjeri hrvatski jezik poštuje kao nacionalna vrijednost, je li zanemaren govor o vrijednostima u hrvatskome društvu. Teme i predavači bili su sljedeći:

21. siječnja 2009. – Vrjednote unutar hrvatskoga odgojno-obrazovnog sustava. O temi je govorio prof. dr. sc. Dragan Primorac, tadašnji ministar Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa.

203

identitet_za web.indd Sec1:203

20.1.2011 8:48:19

25. veljače 2009. – Kriza svijesti o vrijednostima (scijentizam, pozitivizam, materijalizam). O temi su govorili prof. dr. sc. Vlatko Previšić, s Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i prof. dr. sc. Tonči Matulić, s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

204

identitet_za web.indd Sec1:204

20.1.2011 8:48:20

25. ožujka 2009. – Hrvatski jezik kao nacionalna vrjednota. Temu su izložili prof. dr. sc. Zrinka Jelaska, s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Ante Žužul, predsjednik Uprave Školske knjige.

205

identitet_za web.indd Sec1:205

20.1.2011 8:48:21

22. travnja 2009. – Ugroženost govora o vrjednotama u hrvatskom društvu. O temi su govorili prof. dr. sc. Josip Grbac, s Teologije u Rijeci i prof. dr. sc. Siniša Zrinščak, s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

206

identitet_za web.indd Sec1:206

20.1.2011 8:48:21

27. svibnja 2009. – Rezultati najnovijih europskih istraživanja o vjeronauku u školi. O temi je govorio uzoriti kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački. Tekst tog izlaganja predstavljen je u ovome zborniku.

207

identitet_za web.indd Sec1:207

20.1.2011 8:48:22

Nacionalni okvirni kurikulum ističe važnost promicanja svih temeljnih vrijednosti za odgoj i obrazovanje. Ipak, posebna se pozornost daje četirima vrijednostima, a to su znanje, solidarnost, identitet te odgovornost. Nacionalni okvirni kurikulum prepoznao je u identitetu jednu od temeljnih odgojno-obrazovnih vrjednota koju školski sustav od predškole pa do završetka srednjoškolskog obrazovanja treba promicati. Stoga su i teme tribina tijekom 2010. godine bile posvećene temi identiteta. Teme i predavači bili su sljedeći:

20. siječnja 2010. – Važnost identiteta. O temi su govorili mons. Ivan Šaško, zagrebački pomoćni biskup i prof. dr. sc. Špiro Marasović, s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu.

208

identitet_za web.indd Sec1:208

20.1.2011 8:48:24

24. veljače 2010. – Postmoderna i identitet. O temi su govorili prof. dr. sc. Tonči Matulić, s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i doc. dr. sc. Krunoslav Nikodem, s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

24. ožujka 2010. – Nacionalni identitet. O temi su govorili prof. dr. sc. Neven Budak, s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i doc. dr. Slavko Slišković, s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

209

identitet_za web.indd Sec1:209

20.1.2011 8:48:25

28. travnja 2010. – Jezik i identitet. O temi su izlagali akademik Stjepan Damjanović, redoviti profesor Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i dr. sc. Jasna Šego, s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

210

identitet_za web.indd Sec1:210

20.1.2011 8:48:27

26. svibnja 2010. – Kršćanski/europski identitet. O temi su govorili prof. dr. sc. Ivan Šarčević, s Franjevačke teologije u Sarajevu i prof. dr. sc. Željko Tanjić, s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Ured Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi nastavlja s organiziranjem tribina. Tako je okvirna tema za tribine koje će se održati tijekom 2011. godine Solidarnost kao odgojno-obrazovna vrjednota.

Voditeljica tribina je prof. dr. sc. Valentina Blaženka Mandarić

211

identitet_za web.indd Sec1:211

20.1.2011 8:48:27

»Baština načelâ i vrijednosti koje izražava istinska religioznost je bogatstvo za narode i njihov ethos. Ona se izravno obraća savjesti i religiji muškaraca i žena, doziva u svijest imperativ moralnog obraćenja, potiče na njegovanje kreposti i pristupanje drugima s ljubavlju kao braći i sestrama, kao članovima velike ljudske obitelji. U vezi s tim, zdravi dijalog između civilnih i vjerskih institucijâ je od temeljne važnosti za cjeloviti razvoj osobe i društveni sklad.« Iz Poruke pape Benedikta XVI. za Svjetski dan mira 2011., br. 9

212

identitet_za web.indd Sec1:212

20.1.2011 8:48:28

213

identitet_za web.indd Sec1:213

20.1.2011 8:48:29

214

identitet_za web.indd Sec1:214

20.1.2011 8:48:29