SVJEDOCI EVANĐELJA

Dr. o. Ivan Damiš

Svjedoci evanđelja

Sluge Božji i službenice Božje u Hrvata

Ivan Damiš SVJEDOCI EVANĐELJA SLUGE BOŽJI I SLUŽBENICE BOŽJE U HRVATA

Glas Koncila, Zagreb, 2011.

Izdavač: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874 300; faks: 4874 303 e-pošta: web-izlog@glas-koncila.hr www.glas-koncila.hr Za izdavača: Nedjeljko Pintarić Biblioteka: Uzori vjere. Knjiga 6 ISBN 978-953-241-244-4 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 748533.

Dr. o. Ivan Damiš

Svjedoci evanđelja Sluge Božji i službenice Božje u Hrvata

Zagreb, 2011.

PREDGOVOR

U

ovoj knjizi govorimo o slugama Božjim i službenicama Božjim u Hrvata. Riječ je samo o onim ljudima: – koji su umrli na glasu svetosti; – za koje je prema crkvenim propisima otvoren ured postulature; – za koje je na razini biskupije mjesni biskup otvorio kauzu ili postupak.

Ako nije bilo otvaranja službene kauze od biskupa, takav ugodnik ili ugodnica Božja nema pravo na naslov sluge ili službenice Božje, pa se takva osoba u ovoj knjizi ne obrađuje.

Pri sastavljanju popisa slugu i službenica Božjih u ovoj knjizi služio sam se obilno djelima Congregatio de causis sanctorum. Index ac status causarum, Città del Vaticano, 1999., i Congregatio de causis sanctorum. Index ac status causarum. I. Supplementum 2000 – 2007, Città del Vaticano.

U Hrvata ima puno ugodnika i ugodnica Božjih, ali za njih još nije otvoren biskupijski postupak. O hrvatskim ugodnicima i ugodnicama Božjim imamo izvrsne radove: – Dr. fra Karlo JURIŠIĆ, Katalog hrvatskih Božjih ugodnika, u: Nikola Tavelić – prvi hrvatski svetac, Zagreb, Kršćanska sadašnjost, str. 204 – 211.

(Obrađena su 268 hrvatska Božja ugodnika i ugodnice).

– Prof. Hrvatin fra Gabrijel JURIŠIĆ, Naši domaći sveci. Prilog hrvatskoj hagiografiji, u: Bogoslovska smotra, god. LV, br. 1-2, (Zagreb, 1985.), str. 169 – 195. Želja mi je da životopisi slugu i službenica Božjih predstavljenih u ovoj knjizi budu na duhovnu korist onome tko ih čita i upoznaje.

Dr. o. Ivan Damiš

5

POPIS SLUGU I SLUŽBENICA BOŽJIH PREMA GODINI POKRETANJA KAUZE 1. Giacoma Giorgia Colombis (1735. – 1801.), benediktinka 19. st.

2. Šimun Filipović (1732. – 1802.), svećenik, franjevac (?)1870.

3. Nikola Bijanković (1645. – 1730.), makarski biskup 1881.

4. Ana Marija Marović (1815. – 1887.), redovnica 1887.

5. Petar Barbarić (1874. – 1897.), sjemeništarac 1939.

6. Josip Lang (1857. – 1924.), zagrebački pomoćni biskup 1943.

7. Miroslav Bulešić (1920. – 1947.), svećenik, mučenik 1956.

8. Vendelin Vošnjak (1861. – 1933.), svećenik, franjevac 1963.

9. Marija Klaudija Böllein (1875. – 1952.), uršulinka 1971.

10. Egidije Bulešić (1905. – 1929.), mladić, svjetovni trećoredac 1974.

11. Ante Antić (1893. – 1965.), svećenik, franjevac 1984.

12. Gerard Tomo Stantić (1876. – 1956.), svećenik, karmelićanin 1985.

13. Aleksa Benigar (1893. – 1988.), svećenik, franjevac 1995.

14. – 18. Drinske mučenice, kćeri Božje ljubavi 1999.

– Jula Ivanišević (1893. – 1941.), Hrvatica – Berchmana Leidenix (1865. – 1941.), Austrijanka – Krizina Bojanc (1885. – 1941.), Slovenka – Antonija Fabjan (1907. – 1941.), Slovenka – Bernadeta Banja (1912. – 1941.), Mađarica 19. Josip Stadler (1843. – 1918.), sarajevski nadbiskup 2002.

20. Serafin Kodić Glasnović (1893. – 1947.), svećenik, franjevac, mučenik 2002.

21. Alojzije Palić (1878. – 1913.), svećenik, franjevac, mučenik 2002.

7

Ivan DamIš

22. Klara Žižić (1626. – 1706.), utemeljiteljica Družbe sestara franjevki od Bezgrješne 23. Ante Tomičić (1901. – 1981.), franjevac kapucin 24. Marica Stanković (1900. – 1957.), osnivateljica Suradnica Krista Kralja 25. Ivan Bonifacije Pavletić (1864. – 1897.), redovnik 26. Ivo Peran (1920. – 2005.), svećenik, franjevac

8

2004.

2005.

2006.

2007.

2009.

O SVECIMA, BLAŽENICIMA, SLUGAMA I SLUŽBENICAMA BOŽJIM Svetost Katoličke Crkve U Apostolskom vjerovanju izričemo i svoje uvjerenje da »vjerujemo u svetu Crkvu«. Ta svetost, odmah treba reći, temelji se na osnivaču Crkve – Isusu Kristu. Drugi Vatikanski koncil u dogmatskoj konstituciji o Crkvi (Lumen gentium) čitavu petu glavu te konstitucije posvećuje »Općem pozivu na svetost u Crkvi«. Tu se kaže: »Crkva, koje misterij izlaže Sveti Sabor, po nauci je vjere trajno sveta. Jer je Krist, Sin Božji, koji se s Ocem i Duhom slavi kao ›Jedini Svet‹, ljubio Crkvu svoju zaručnicu i dao samoga sebe za nju da je posveti (usp. Ef 5, 25–26), i združio je sa sobom kao svoje tijelo i obasuo darom Duha Svetoga na slavu Boga.« (LG 39) Sveti su: crkveni nauk, sakramenti, bogoštovlje. Kad kažemo da je Crkva sveta, onda time nipošto ne želimo zaboraviti da je u povijesti Crkve bilo i tamnih razdoblja, upravo sablazni i grijeha, pojedinih njezinih članova. No unatoč tome u Crkvi je uvijek bilo svetosti – to se može reći s najvećom sigurnošću, jer je nebrojeno mnoštvo onih koji su nasljedovali Isusa Krista u svome životu bilo po herojskom stupnju kreposti ili pak su za vjeru u Krista išli čak i u smrt.

Ima ih koji priznaju svetost Katoličke Crkve samo u njezinim prvim stoljećima rada i života (razdoblje Pracrkve), dok za daljnje razdoblje povijesti Crkve, počevši od vremena Konstantina Velikoga, kažu da je Crkva iznevjerila svoje izvorno odredište i poslanje. Takav prigovor može dati samo površan poznavatelj crkvene povijesti, površan promatrač i kritičar. Jer tko ozbiljno shvaća Krista i njegovo utjelovljenje, koje je učinjeno zbog spasenja svih ljudi, u svim vremenima i razdobljima – i tko dosljedno tome – shvaća Crkvu (kako se jedino i može shvatiti) kao nastavak Kristova djela opet za spasenje svih ljudi i svih razdoblja ljudske povijesti – 9

Ivan DamIš

taj Crkvi priznaje pravo na povijesni razvoj. Ono što je primila od Krista, mora pronositi u svakom vremenu, a ne živjeti odvojeno od vremena. Naravno, Crkva pazi da se ne bi pomiješala i izgubila u vremenu i prostoru: ona nije od svijeta, ali je za svijet. Zato Crkva nije tijekom svih 20 stoljeća svoga života i rada mogla ostati takva kao da se stoljeća i vjekovi nisu mijenjali. Uvijek čist i nepatvoren Kristov nauk (vjera i moral) ona je sačuvala netaknutim pod zagarantiranim vodstvom Duha Svetoga, preko Svetoga pisma, crkvene tradicije i crkvenog učiteljstva. Baš zbog toga je Crkva kroz čitavo vrijeme i bila sveta, obilovala je svecima i sveticama.

Primjer sv. Augustina (354. – 430.) pokazuje nam kako Božja milost po različitim obilaznim putevima od grešnika i heretika – čini sveca, biskupa i crkvenog naučitelja. I papa Pio II. (1458. – 1464.), pravim imenom Enea Silvio dei Piccolomini, bio je u mladosti tajnik na dvoru Friedricha III. te je provodio dosta lakomislen život. Kasnije se obratio, postao je svećenik, pa biskup u Tridentu i napokon je bio izabran i za papu. Kada su mu njegovi protivnici prigovarali za lakomislen život u mladosti, otvoreno je priznao svoje pogreške i zamolio: »Aeneam reicite, Pium recipite!« (»Eneju odbacite, Pija prihvatite!«) Što tek reći o papi Aleksandru VI. (1492. – 1503.)? To je onaj papa Borgia, kada je papinstvo spalo zaista na nisku ljestvicu vrednota. I to vrijeme nam pokazuje kako »sveta Crkva« može biti sveta i onda kada Svetom Stolicom predsjeda nesvet papa. Iako, nažalost, tada »glava« Crkve nije izvršavala Kristovu zapovijed: »Budite sveti kao što je svet vaš Nebeski Otac!« (Mt 5, 48) – u tom je vremenu to itekako činila »baza«, običan vjerni puk.

(Usp. August Franzen, Pregled povijesti Crkve, Zagreb, KS – Glas Koncila, 1970., str. 192 – 194.)

Katolički sveci Tko su sveci? To nisu nipošto samo drveni ili kameni kipovi na našim katoličkim oltarima, kako se to obično kaže. Sveci su, kako netko reče, najbolji ljudi, elita čovječanstva, ljudi puni čovječnosti i ljudskosti. Oni su kao svjetlo čiji se sjaj nadaleko vidi i mnogima rasvjetljuje životne puteve. Oni su ljudima za života bili prijatelji, pa to nastavljaju biti i iz Vječnosti. Obično su prema samima sebi bili strogi, iskreno su se smatrali najvećim greš10

Sluge Božji i službenice Božje u Hrvata

nicima na Zemlji, nikada dosta obraćenima za Boga, a u isto vrijeme prema drugima bili su puni blagosti i ljudskosti, spremni da im pomognu. U odlučnim momentima oni su ljudima bili kao svjetlo koje ih je utvrdilo u dobru, ili ih je odvratilo od zla.

Kako su to postigli? Kakve su oni unutarnje bojeve sa sobom vodili na putu do vlastitog obraćenja – to sam Bog zna! Svoju svetost postigli su jer su se trudili nasljedovati nedostiživ uzor svog učitelja Isusa Krista, koji je u svojoj ljubavi za čovjeka pošao u smrt na križu, da čovjeka oslobodi od zla, od grijeha i od smrti.

Sveci su postigli svoju svetost u svom životu živeći na poseban način – upravo na junački način kršćanske bogoslovne kreposti (vjera, ufanje i ljubav) i stožerne kreposti (razboritost, pravednost, jakost i umjerenost) ili pak su dragovoljno prihvatili mučeništvo za obranu katoličke vjere.

Drugi vatikanski koncil poziva na svetost sve ljude, ne samo biskupe, svećenike, redovnike i redovnice, nego baš sve! To znači da se svaki čovjek može posvetiti u svome zvanju. Čini to onda kada unosi sve više ljubavi u svom zvanju prema Bogu i ljudima; što više radi Boga ljubimo ljude; što smo požrtvovniji u svom zvanju. Makar postoje i zastoji i posrtaji, imamo uvijek mjesta u ispovijedi i kajanju da se vratimo Bogu. Drugogi vatikanski koncil kaže: »A budući da svi činimo mnoge pogreške (usp.

Jak 3, 2) neprestano trebamo Božje milosrđe i svaki dan moramo moliti: ›I oprosti nam naše dugove‹ (Mt 6, 12).« Zato nema nikakve sumnje da je sveto biti kršćanin: mladić, djevojka, muž, žena, dijete, starac i starica.

Kada konkretno pred sobom gledamo nekog sveca kao ideal, onda se pitamo: Kako bi se on vladao u ovome našem vremenu? Kako bi nam on (ona) danas svjedočila za Krista? Kako bi nam pomogao da i mi čovječanstvo, ljude oko sebe i nas same, učinimo više ljudskim i Bogu posvećenijima?

Postupak Katoličke Crkve u proglašavanju svetih i blaženih tijekom povijesti U prvim stoljećima povijesti Crkve, naročito u vrijeme progonstva kršćanstva od rimske države, svecima su nekako spontano bili proglašavani mučenici. Prvim je kršćanima bilo jasno da su mnogi od onih koji su zbog 11

Ivan DamIš

svojeg svjedočanstva za Isusa Krista bili predani najtežim mukama i, štoviše, za Krista podnijeli mučeničku smrt – u vječnoj slavi u nebu. Zato su im se kao prijateljima Božjim i utjecali u raznim potrebama.

Kad su progonstva u 4. stoljeću prestala, bilo je dosta kršćana koji su u svijetu htjeli postići svetost u Kristu Gospodinu. Da bi to što bolje ostvarili, pojedinci su se povlačili u pustinje, gdje su živjeli isposnički, trapili se, ali u isto vrijeme primali ljude koji su im dolazili po savjet ili su tražili duhovnu pomoć. Zato se uza svece mučenike javljaju i sveci poznati kao »priznavatelji« ili ispovjedatelji vjere. Crkva je isto tako uvijek visoko cijenila zavjet djevičanstva, tj. onih koji su se iz ljubavi prema Bogu odrekli bračnoga i obiteljskoga života i živjeli svoj život u savršenoj čistoći.

Praktički, tijekom prvog tisućljeća, mjesne su Crkve same slavile i proglašavale svoje svece. Prvi primjer da papa nekoga kanonizira, tj. proglasi svetim jest slučaj sv. Ulriha, biskupa u Augsburgu. On je 993. g. bio kanoniziran od pape Ivana XV. Nakon toga kanonizacije su pridržane papi, a provode se nakon pomnih ispitivanja života onoga tko treba biti proglašen, najprije blaženim, a onda svetim. Tako taj postupak postaje teži, kompliciraniji i možda manje privlačan.

Zanimljivo je pripomenuti da su se kršćani u Pracrkvi međusobno nazivali svetima, a blaženom su nazivali Blaženu Djevicu Mariju i mučenike, odnosno ostale junake duha. S vremenom ti termini zamjenjuju mjesta na »ljestvici« napredovanja prema oltaru. Tako su stupnjevi: sluga/službenica Božji, blaženik/ca, svetac/svetica.

U proglašavanju blaženih i svetih u današnje vrijeme treba obdržavati odredbe Zakonika kanonskog prava iz 1983. godine, odredbe apostolske konstitucije Divinus perfectionis magister, od 25. siječnja 1983. te Odredbe Kongregacije za proglašavanje svetaca, od 7. veljače 1983.

1. Treba dokazati krepostan život čovjeka – Božjeg ugodnika; da je o njemu poslije smrti vladao glas kao o čovjeku izvanrednih kreposti (fama sanctitatis) i da Bog preko njega dijeli različita uslišanja (fama signorum); da se na zagovor kandidata za oltar dogodi kakva isprošena milost, koja može biti utvrđena kao čudo u pravome smislu riječi.

2. U postupku za proglašavanje blaženih i svetih u načelu sudjeluju tri čimbenika: jedan je nebeski, tj. sam Bog, druga dva su zemaljska: zadužene osobe koje rade uime Crkve i Božji narod. Dok se ljudi trude 12

Sluge Božji i službenice Božje u Hrvata

da iznesu na vidjelo kreposni život Božjih ugodnika i njihovu svetost, Bog je onaj koji preko njih daje milosti i uslišanja, bilo u duhovnim, bilo u tjelesnim potrebama.

Kad je riječ o zaduženim osobama onda su to s jedne strane nositelji crkvenog autoriteta, a s druge strane oni kojima je od autoriteta stvar povjerena. »U biskupijama crkveni autoritet za vođenje kauze u njezinoj prvoj fazi jest sam biskup ordinarij, a pomažu mu i rade u njegovo ime i po njegovu ovlaštenju članovi sudišta za ispitivanje svjedoka (sudac istražitelj, promicatelj pravde i bilježnik), cenzori teolozi za ispitivanje tiskanih djela kandidata za oltar i stručnjaci za ispitivanje rukopisa i drugih njegovih netiskanih spisa, ako takvi postoje. U Rimu se autoritet nalazi u samom svetom ocu, a u njegovo ime, napose u prvoj rimskoj fazi (faza studiranja), radi Kongregacija za proglašavanje blaženih i svetih s velikim brojem svojih službenika (prefekt, tajnik i podtajnik, relator, branitelj vjere, povjesničari, liječnici, advokati itd.), te sami kardinali, članovi Kongregacije.

U postupcima za proglašavanje blaženih i svetih izravno sudjeluje i papa, posebno u tzv. odlučnoj fazi, prisustvujući čak i stanovitim sjednicama.

Uz gore navedene u postupcima proglašenja blaženih i svetih vrlo važnu ulogu igraju postulatori. Oni zapravo u ime pokretača kauze pripravljaju i promiču cijeli pothvat. Kad je riječ o redovnicima za svaku samostalnu redovničku zajednicu (red ili Kongregaciju) imenuje se generalni postulator sa sjedištem u Rimu, a na pojedinoj kauzi pomažu mu njegovi zamjenici, vicepostulatori.« (Stjepan Vučemilo, Današnji postupak proglašenja blaženih i svetih, u: Dobri otac Antić, 1989., br. 1, str. 4 – 5.) Važan je čimbenik i narod, koji se moli na nakanu da bi tko bio uzdignut na čast oltara.

Valja napomenuti da je 17. svibnja 2007. Kongregacija za proglašavanje svetaca donijela uputu Sanctorum mater za provedbu biskupijskih ili eparhijskih istraga u kauzama svetaca.

Tijek postupka danas »Kada netko umre na glasu svetosti i poslije njegove smrti vjernici ga počnu štovati kao osobu koja je u životu svjedočila Evanđelje i junački živjela kreposti, otvara se prema crkvenim normama ured Postulature ili Vicepostulature, koja ima za zadaću prikupljati dokumente, svjedočanstva i 13

Ivan DamIš

sve ono što je potrebito za otvaranje biskupijskog postupka ili kauze. Promicatelj kauze moli mjesnog biskupa da se u biskupiji otvori kauza ili postupak. Čim se u biskupiji otvori kauza ili postupak, prema crkvenim propisima kandidat dobiva titulu sluge Božjeg ili službenice Božje. Mjesni biskup nadzire tijek postupka i nakon uspješnog privođenja kraju svečano ga zatvara. Isto vrijedi i za dokazivanje čuda. Uspješno završeni postupci prenose se potom na Kongregaciju za proglašavanje svetaca u Rimu gdje nakon otvaranja, proučavanja i uspješnog završetka rezultati bivaju predani Svetom Ocu, koji određuje kada će biti proglašen dekret o krepostima i dekret o čudu. Kandidat tada dobiva naziv časni sluga ili službenica Božja. Nakon toga Sveti Otac određuje kada će netko biti proglašen blaženim. S proglašenjem blaženim Crkva dopušta štovanje novog blaženika u mjesnoj ili pokrajinskoj Crkvi, u nekom redu, ili u nekoj zemlji. Da bi štovanje nekog blaženika bilo protegnuto na cijelu Crkvu, treba biti proglašen svetim.« (Josip ŠIMIĆ, Beatifikacije i kanonizacije, u: Dobri otac Antić, god. XXXV, br. 1 (133), Zagreb, 2005., str. 29.)

Za proglašenje svetim traži se samo jedno čudo koje se dogodilo po zagovoru blaženika nakon njegove beatifikacije koje treba biti predstavljeno crkvenim vlastima kao uvjet za kanonizaciju.

Za što jasniji uvid u ovu problematiku od Josipa Šimića preuzimamo rječnik pojmova objavljen u navedenom broju lista Dobri otac Antić, str. 26.

14

POJMOVNIK AKTOR ili PROMOTOR – Pravna osoba (biskupija, biskupska konferencija, red ili kongregacija, neka župa ili skupina vjernika) koja moli crkvene vlasti tj. mjesnog ordinarija da započne proces za kanonizaciju.

BEATIFIKACIJA – Svečano euharistijsko slavlje na kojem papa proglašava blaženim nekoga časnog slugu Božjega.

BLAŽENIK – Onaj koga je Crkva svečano proglasila i time stavila za uzor nekoj mjesnoj Crkvi, nekom narodu ili nekoj redovničkoj zajednici. ČASNI SLUGA BOŽJI – Sluga Božji dobiva naziv ›časni‹ nakon što je proglašen dekret o herojskim krepostima.

EKVIPOLENTNA KANONIZACIJA – Kada papa rezultate procesa za beatifikaciju protegne na cijelu Crkvu, ne svečanom kanonizacijom, nego posebnim dekretom, koji cijelu Crkvu obvezuje na štovanje.

GENERALNI POSTULATOR – Velike redovničke obitelji imaju u njihovoj središnjoj upravi središnjeg postulatora, kojemu za svaku pojedinu kauzu pomažu vicepostulatori koje on imenuje.

KANONIZACIJA – Svečano euharistijsko slavlje na kojem papa proglašava nekog blaženika svetim.

KAUZA (lat. causa) – Crkveni pravni postupak u kojem se ispituje je li netko zavrijedio biti proglašen blaženim i svetim.

KONZULTORI – Stručnjaci koji moraju dati sud o dokumentaciji. Ako je kauza povijesna, onda najprije povijesni konzultori prouče je li pozicija napisana prema normama povijesne znanosti. Teolozi konzultori, obično osmorica, zajedno s promicateljem vjere na temelju proučavanja pozicije donose sud o kandidatu.

MUČENIK – Kršćanin koji je dao život svjedočeći za vjeru.

PERITI – Stručnjaci koji sudjeluju u proučavanju opće dokumentacije ili one o čudu. Mogu biti teološki, medicinski, povijesni itd.

15

Ivan DamIš

POSTULATOR – Osoba koju predlaže aktor, imenuje mjesni biskup u biskupijskom postupku, a potvrđuje Kongregacija za kauze svetaca kada postupak dođe u Rim. On ima zadaću prikupljati podatke i brinuti se za postupak kanonizacije. Postulator je obično svećenik ili redovnik, ali može biti imenovan i laik koji ima solidnu teološku kulturu.

POZICIJA (lat. positio) – Dokumentacija o nekom kandidatu za blaženika, koja sadrži sabrana svjedočanstva o životu, junačkom stupnju kreposti, smrti, dokumentirani životopis. Poseban se postupak vodi za čudo o kojem se piše posebna pozicija.

PROMICATELJ PRAVDE – Svećenik koji u biskupijskom postupku biva imenovan od mjesnog biskupa koji ima zadaću pripremiti listu pitanja i potom zajedno s delegatom ispitati i iznijeti sve eventualne prigovore i nejasnoće koje treba razjasniti.

PROMICATELJ VJERE – Prelat koji predsjeda sjednici konzultora i donosi sud na temelju dokumentacije o prikladnosti kandidata.

RELATOR – Crkveni stručnjak koji se brine da pozicija (dokumentacija) o nekom kandidatu bude uredno napisana i prikazana.

SLUGA/SLUŽBENICA BOŽJI/BOŽJA – Naziv dan osobi za koju se vodi crkveni postupak za proglašenje blaženim.

SVETAC – Onaj koga je Crkva svečano proglasila, ili ga kao takva časti od prvih stoljeća kršćanstva.

VICEPOSTULATOR – Onaj koji pomaže generalnom postulatoru, vodeći postupak za jednog slugu Božjega. Isto tako i jedan postulator može imati pomoćnika koji se zove vicepostulator.

16

Giacoma Giorgia Colombis

Službenica Božja s. Giacoma Giorgia Colombis, benediktinka (Cres, 28. 12. 1735. – Cres, 28. 6. 1801.)

Redovnica junačkih kreposti Ugledna djevojka s Cresa, ne obazirući se na savjete i nagovaranja rodbine i prijatelja, nego slušajući Božji glas, koji joj je progovorio u srcu želeći ju cijelu samo za sebe, odrekla se sve raskoši i udobnosti obiteljskog doma i napustivši svijet pristupila je monaškomu benediktinskom redu u samostanu sv. Petra, u rodnom gradu Cresu. Obukavši monaški habit, ta djevojka, imenom Elizabeta, iz ugledne obitelji de Colombis dobiva novo redovničko ime – s. Giacoma Giorgia. Rastući u dobi i svetosti vršila je više odgovornih službi u zajednici, uzdižući savjetom i primjerom svoje susestre. Preminula je na glasu svetosti u 66. godini života.

Zamijetivši u njoj izraženu težnju za savršenošću i procijenivši ju kao povlaštenu dušu, koju se Bogu svidjelo ispunjati svojim nebeskim darima, njezin joj je ispovjednik zapovjedio da, u kreposti svete poslušnosti, svojom vlastitom rukom zapiše sve što prolazi njezinom nutrinom te da njemu povjeri na čuvanje napisane stranice. Na temelju tih dnevnika pisanih talijanskim jezikom venecijanskog narječja, kako se tada govorilo u tim krajevima, moguće nam je bolje upoznati njezinu molitvu i pokoru, nadahnuća, predviđanja, razne izvanrednosti u njoj i sve izuzetne milosti kojima je Bog obilato obdario dušu te benediktinke.

Crkvenim je vlastima nakon njezine smrti bila upućena molba da se uspostavi kanonski proces i utvrdi istinitost o onome što se o njoj govorilo u Cresu. Proces je proveden, ispitani su svjedoci, duhovne vođe, kanonici, rodbina, susestre u samostanu, a prikupljena je dokumentacija odnesena u jednom kovčežiću biskupskomu ordinarijatu u Osor.

Uslijed povijesnih zbivanja onoga vremena (dvadesetih godina 19. stoljeća) i zbog ukinuća Osorske biskupije, koja je zajedno s Rapskom pripojena Krčkoj biskupiji, obustavljen je biskupski kanonski proces, a sva op19

Ivan DamIš

sežna dokumentacija od 24 sveska, preuređena godine 1836. od dr. Marca de Petrisa, upravitelja Cresa, bila je izručena tadašnjoj opatici benediktinskog samostana sv. Petra u Cresu.

Pri izručenju dokumentacije samostanu Marco de Petris ostavio je zapisane ove riječi: »Kome god došlo ovo na čuvanje ... molim da ostavi kovčeg sa svime što on sadrži netaknutim kako bi sačuvani dokumenti poslužili kao siguran temelj za otkrivanje istine, kada ova djevica s Kvarnera bude od Crkve ubrojena među blažene.« Opat Giovanni Moise O. Božidar Nagy, isusovac i postulator u pismu od 13. studenoga 2009. g. piše mi: »Odmah nakon njezine smrti započeo je proces. Dakle, ona je već službenica Božja. Proces je počeo i završio početkom 19. stoljeća. Međutim zbog ukinuća Osorske biskupije proces nije stigao do Rima i spisi procesa nalaze se u benediktinskom samostanu na Cresu. Nedavno preminuli gorički biskup Bommarco, koji je rodom bio iz Cresa veoma se zauzeo da se njezina kauza obnovi i pokrenuo je izdavanje sličica i ostalo.«

MOLITvA O Presveto Trojstvo, svoju službenicu s. Giacomu Giorgiu Colombis odabralo si da bude poslušna kći Ocu, sretna zaručnica Duhu Svetomu, majka moliteljica i supatnica Sinu Isusu Kristu za spasenje duša. Udijeli nam milost da se zagledani u Tvoju svetost radujemo što će ustrajnost u krepostima ove redovnice – benediktinke s Cresa, biti priznata od Crkve. Pomozi nam nasljedovati njezine junačke kreposti, ljubav prema Majci Božjoj Mariji i njezinu gorljivu predanost Kristu Spasitelju.

Amen!

Molitvu je sastavio: † o. Antonio Vitale Bommarco, OFM Conv. goricijski nadbiskup u miru Cres, 28. lipnja 2001.

20

Šimun Filipović

Summary This volume contains a list and brief biographies of the servants of God in Croatia. These are persons who died with the reputation of sanctity, for each of whom the local bishop has opened a cause or canonical procedure at the diocesan level.

Among the Croats, many people have been recorded as pleasing to God. However, only persons for whom a canonical process has been initiated are discussed here. At the beginning of the volume is a discussion about sanctity among the Croats in general and who merits the title of servant of God. In this summary, for each servant of God within the period from the 19th century to the end of the year 2009, we list the first and last names, years of birth and death, calling, membership in the community to which the servant of God belonged and the year of the initiation of the canonization process.

1. Giacoma Giorgia Colombis (1735 – 1801); Benedictine; the cause was initiated at the beginning of the 19th century.

2. Šimun Filipović (1732 – 1802); priest, Franciscan; the cause was initiated in 1870 (?).

3. Nikola Bijanković (1645 – 1730); bishop of Makarska; the cause was initiated in 1881.

4. Ana Marija Marović (1815 – 1887); nun of the Nazareth House; the cause was initiated in 1887.

5. Petar Barbarić (1874 – 1897); seminarian, novice of the Society of Jesus; the cause was initiated in 1939.

6. Josip Lang (1857 – 1924); auxiliary bishop of Zagreb; the cause was initiated in 1943.

7. Miroslav Bulešić (1920 – 1947); priest, martyr; the cause was initiated in 1956.

8. Vendelin Vošnjak (1861 – 1933); priest, Franciscan; the cause was initiated in 1963.

9. Marija Klaudia Böllein (1875 – 1952); nun, Ursuline; the cause was initiated in 1971.

10. Egidije Bulešić (1905 – 1929); layman, Third Order Franciscan; the cause was initiated in 1974.

11. Ante Antić (1893 – 1965); priest, Franciscan; the cause was initiated in 1984.

12. Gerard Tomo Stantić (1876 – 1956); priest, Carmelite; the cause was initiated in 1985.

13. Aleksa Benigar (1893 – 1988); priest, Franciscan; the cause was initiated in 1995.

401

Ivan DamIš 14 -18. The Drina Martyrs, Daughters of Divine Charity, the cause was initiated in 1999.

– Jula Ivanišević (1893 – 1941), Croatian; – Berchmana Leidenix (1865 – 1941), Austrian; – Krizina Bojanc (1885 – 1941), Slovenian; – Antonija Fabjan (1907 – 1941), Slovenian; – Bernadeta Banja (1912 – 1941), Hungarian.

19. Josip Stadler (1843 – 1918); archbishop of Sarajevo; the cause was initiated in 2002.

20. Serafin Kodić Glasnović (1893 – 1947); priest, Franciscan, martyr; the cause was initiated on November 10, 2002.

21. Alojzije Palić (1878 – 1913); priest, Franciscan, martyr; the cause was initiated on November 10, 2002.

22. Klara Žižić (1626 – 1706); foundress of the Franciscan Sisters of the Immaculate; the cause was initiated in 2004.

23. Ante Tomičić (1901 – 1981); Capuchin; the cause was initiated in 2005.

24. Marica Stanković (1900 – 1957); founder of the Cooperators of Christ the King; the cause was initiated in 2006.

25. Ivan Bonifacije Pavletić (1864 – 1897); religious of the Congregation of Hospital Brothers of the Immaculate Conception – Concettini; the cause was initiated in 2007.

26. Ivo Peran (1920 – 2005); priest, Franciscan; the cause was initiated in 2009.

In conclusion, it is necessary to wish for the conducting and progress of the aforementioned causes, as well as for the initiation of the causes of those pleasing to God, to proceed as quickly as possible.

402

Sluge Božji i službenice Božje u Hrvata

Riassunto Questo libro riporta un elenco e una breve biografia dei Servi e delle Serve di Dio appartenenti al popolo croato. Si tratta di persone che sono morte in fama di santità e per cui il vescovo locale ha aperto la causa o processo canonico al livello diocesano.

Tra i croati ci sono molte persone registrate come eletti e elette di Dio. Però, se per loro non è ancora stato realizzato il processo canonico, in questo libro non verranno trattati. Per rendere più comprensibile il contenuto del libro, al suo inizio si parla della santità tra i croati in generale, di coloro che meritano il titolo Servo oppure Serva di Dio. In questo riassunto accanto al nome e cognome riportiamo l’anno di nascita e di morte, il titolo e la comunità alla quale apparteneva il Servo o la Serva di Dio. Viene riportato anche l’anno dell’apertura della causa. Considerando cronologicamente, è compreso il periodo dall’inizio del XIX secolo fino alla fine del 2009.

1. Giacoma Giorgia Colombis (1735 – 1801); benedettina; inizio causa agli inizi del XIX secolo.

2. Šimun Filipović (1732 – 180.); sacerdote, francescano; inizio causa nel 1870 (?)

3. Nikola Bijanković (1645 – 1730); vescovo di Makarska; inizio causa nel 1881 4. Ana Marija Marović (1815 – 1887); religiosa dell'Istituto „Casa di Nazareth“; inizio causa nel 1887 5. Petar Barbarić (1874 – 1897); seminarista minore, novizio della Compagnia di Gesù; inizio causa nel 1939 6. Josip Lang (1857 – 1924); vescovo ausiliare di Zagreb; inizio causa nel 1943 7. Miroslav Bulešić (1920 – 1947); sacerdote, martire; inizio causa nel 1956 8. Vendelin Vošnjak (1861 – 1933); sacerdote, francescano; inizio causa nel 1963 9. Marija Klaudia Böllein (1875 – 1952); religosa, orsolina; inizio causa nel 1971 10. Egidije Bulešić (1905 – 1929); giovane, laico del Terz'Ordine francescano; inizio causa nel 1974 11. Ante Antić (1893 – 1965); sacerdote, francescano; inizio causa nel 1984 12. Gerard Tomo Stantić (1876 – 1956); sacerdote, carmelitano; inizio causa nel 1985 13. Aleksa Benigar (1893 – 1988); sacerdote, francescano; inizio causa nel 1995 14. – 18. Martiri del Drina, Figlie della Divina Carità, inizio causa nel 1999 – Jula Ivanišević (1893 – 1941), croata; – Berchmana Leidenix (1865 – 1941), austriaca;

403

Ivan DamIš

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

– Krizina Bojanc (1885 – 1941), slovena; – Antonija Fabjan (1907 – 1941), slovena; – Bernadeta Banja (1912 – 1941), ungherese.

Josip Stadler (1843 – 1918); arcivescovo di Sarajevo; inizio causa nel 2002 Serafin Kodić Glasnović (1893 – 1947); sacerdote, francescano, martire; inizio causa il 10 novembre 2002 Alojzije Palić (1878 – 1913); sacerdote, francescano, martire; inizio causa il 10 novembre 2002 Klara Žižić (1626 – 1706); fondatrice della Congregazione delle Suore Francescane dell'Immacolata; inizio causa nel 2004 Ante Tomičić (1901 – 1981); cappuccino; inizio causa nel 2005 Marica Stanković (1900 – 1957); fondatrice della Comunità delle collaboratrici di Cristo Re; inizio causa nel 2006 Ivan Bonifacije Pavletić (1864 – 1897); religioso della Congregazione dei figli dell'Immacolata Concezione– »Concettini«; inizio causa 13 giugno 2007 Ivo Peran (1920 – 2005); sacerdote, francescano; inizio causa nel 2009.

Alla fine bisogna augurare che le nominate cause progrediscano sempre di più e in modo più veloce nel processo che segue. Allo stesso modo, per quelli eletti ed elette di Dio, le cause dei quali sono in procedura, che anche esse si realizzino il prima possibile.

404

Zusammenfassung In diesem Buch werden ein Verzeichnis und kurze Biographien von allen Dienern und Dienerinnen Gottes im kroatischen Volk dargestellt. Es handelt von Menschen, die im Ruf der Heiligkeit gestorben waren, und für die der Diözesanbischof ein Seligsprechungsverfahren eingeleitet hat.

Im kroatischen Volk gibt es viele Menschen, die ein gottgefälliges Leben geführt haben. Aber in diesem Buch werden diejenigen nicht genannt, für die kein kanonischer Prozess eröffnet wurde. Am Anfang des Buches wurde etwas über die Heiligkeit im kroatischen Volk allgemein geschrieben; auch darüber, wer den Titel Diener bzw.

Dienerin Gottes verdient, damit den Lesern das Verständnis dieses Buches erleichtert wird.

In der Zusammenfassung werden, neben dem Namen und Nachnamen, folgende Daten angegeben: das Geburts- und Todesjahr als auch der Beruf und die Gemeinschaft, der der Diener oder die Dienerin Gottes angehört haben. Der in Bezug genommene Zeitraum erstreckt sich vom Anfang des 19. Jahrhunderts bis Ende des Jahres 2009.

1. Giacoma Giorgia Colombis (1735 – 1801); Benediktinerin; Seligsprechungsprozess oder Kausa Anfang des 19. Jahrhunderts eingeleitet.

2. Šimun Filipović (1732 – 1802); Priester, Franziskaner; Kausa 1870 (?) eröffnet.

3. Nikola Bijanković (1645 – 1730); Bischof von Makarska; Kausa 1881 eingeleitet.

4. Ana Marija Marović (1815 – 1887); Ordensschwester vom Institut „Das Nazarether Haus“; Kausa 1887 eröffnet.

5. Petar Barbarić (1874 – 1897); Seminarist, Novize der Gesellschaft Jesu; Kausa 1939 eröffnet.

6. Josip Lang (1857 – 1924); Zagreber Weihbischof; Kausa 1943 eingeleitet.

7. Miroslav Bulešić (1920 – 1947); Priester, Märtyrer; Kausa 1956 eröffnet.

8. Vendelin Vošnjak (1861 – 1933); Priester, Franziskaner; Kausa 1963 eingeleitet.

9. Marija Klaudia Böllein (1875 – 1952); Ordensfrau, Ursuline; Kausa 1971 eingeleitet.

10. Egidije Bulešić (1905 – 1929); Jugendlicher, weltlicher Terziare; Kausa 1974 eröffnet.

11. Ante Antić (1893 – 1965); Priester, Franziskaner; Kausa 1984 eingeleitet.

12. Gerard Tomo Stantić (1876 – 1956); Priester, Karmeliter; Kausa 1985 eröffnet.

13. Aleksa Benigar (1893 – 1988); Priester, Franziskaner; Kausa 1995 eingeleitet.

405

Ivan DamIš 14.-18. Märtyreninnen von Drina, Kongregation der Töchter der göttlichen Liebe; Kausa 1999 eingeleitet: – Jula Ivanišević (1893 – 1941), Kroatin; – Berchmana Leidenix (1865 – 1941), Österreicherin; – Krizina Bojanc (1885 – 1941), Slowenin; – Antonija Fabjan (1907 – 1941), Slowenin; – Bernadeta Banja (1912 – 1941), Ungarin.

19. Josip Stadler (1843 – 1918); Erzbischof von Sarajevo; Kausa 2002 eröffnet.

20. Serafin Kodić–Glasnović (1893 – 1947); Priester, Franziskaner, Märtyrer; Kausa am 10. November 2002 eröffnet.

21. Alojzije Palić (1878 – 1913); Priester, Franziskaner, Märtyrer; Kausa am 10.

November 2002 eröffnet.

22. Klara Žižić (1626 – 1706); Gründerin der Schwestern Franziskanerinnen von der Unbefleckten Empfängnis aus Šibenik; Kausa am 21. September 2004 eingeleitet.

23. Ante Tomičić (1901 – 1981); Kapuziner; Kausa 2005 eingeleitet.

24. Marica Stanković (1900 – 1957); Gründerin des Säkularinstitutes der Mitarbeiterinnen Christi des Königs; Kausa 2006 eingeleitet.

25. Ivan Bonifacije Pavletić (1864 – 1897); Ordensbruder der Kongregation der Söhne der Unbefleckten Empfängnis – »Concettini«; Kausa 2007 eröffnet.

26. Ivo Peran (1920 – 2005); Priester, Franziskaner; Kausa 2009 eröffnet.

Schließlich äußere ich den Wunsch, dass die angeführten Seligsprechungsprozesse in ihren Verfahren schneller vorankommen. Ebenfalls ist zu wünschen, dass auch andere Kausen anderer gottgefälliger Männer und Frauen eröffnet und möglichst bald abgeschlossen werden.

406

Sluge Božji i službenice Božje u Hrvata

Resume Dans ce livre se trouvent la liste et les brèves biographies des servants et des servantes de Dieu du peuple croate. Il s`agit des gens qui sont morts comme des saints, en faveur desquels l`évêque diocésain à commencé la cause ou le procès de canonisation au niveau de l`évêché.

Il y a beaucoup de Croates qui sont considérés servants et servantes de Dieu.

Mais si le procès de canonisation n`était pas ouvert, ils ne seraient pas mentionnés dans ce livre. Au début de ce livre nous avons déjà parlé de la sainteté chez le peuple croate en général; de ceux qui méritent ce titre de servants ou servantes de Dieu, pour mieux faire comprendre ce résumé au lecteur.

Dans ce résumé, sauf le nom et le prénom, on cite aussi la date de naissance et de mort, la vocation et la communauté à laquelle ils appartenaient. L`année de la cause est citée aussi. Le résumé comprend la période du début du 19ème siècle jusqu`à la fin du 2009.

1. Giacoma Giorgia Colombis (1735-1801) bénédictine; la cause a commencé au début du 19ème siècle 2. Šimun Filipović (1732-1802) prêtre franciscain; la cause a commencé en 1870 (?)

3. Nikola Bijanković (1645-1730) évêque de Makarska; la cause a commencé en 1881 4. Ana Marija Marović (1815.1887) religieuse de l`institut „Maison de Nazareth“; la cause a commencé en 1887 5. Petar Barbarić (1874-1897) séminariste, novice dans la Congrégation des Jésuites; la cause a commencé en 1939 6. Josip Lang (1857-1924) évêque auxiliaire de Zagreb; la cause a commencé en 1943 7. Miroslav Bulešić (1920-1947) prêtre,martyre; la cause a commencé en 1956 8. Vendelin Vošnjak (1861-1933) prêtre franciscain; la cause a commencé en 1963 9. Marija Klaudia Böllein (1875-1952) religieuse ursuline; la cause a commencé en 1971 10. Egidije Bulešić (1905-1929) jeune garçon, Ordre Franciscain Séculier; la cause a commencé en 1974 11. Ante Antić (1893-1965) prêtre franciscain; la cause a commencé en 1984 12. Gerard Tomo Stantić (1876-1956) prêtre carmélite; la cause a commencé en 1985

407

Ivan DamIš 13. Aleksa Benigar (1893-1988) prêtre franciscain; la cause a commencé en 1995 14. – 18. Les martyres de Drina, filles de l`amour de Dieu, la cause a commencé en 1995: – Jula Ivanišević (1893-1941) croate – Berchmana Leidenix (1865-1941) autrichienne – Krizina Bojanc (1885-1941) slovène – Antonija Fabjan (1907-1941) slovène – Bernadeta Banja (1912-1941) hongroise 19. Josip Stadler (1843-1918) archevêque de Sarajevo; la cause a commencé en 2002 20. Serafin Kodić Glasnović (1893-1947) prêtre franciscain, martyre; la cause a commencé le 10 novembre 2002 21. Alojzije Palić (1878-1913) prêtre franciscain, martyre; la cause a commencé le 10 novembre 2002 22. Klara Žižić (1626-1706) fondatrice des Soeurs franciscaines d`Immaculée; la cause a commencé en 2004 23. Ante Tomičić (1901-1981) capucin; la cause a commencé en 2005 24. Marica Stanković (1900-1957) fondatrice des Servantes du Christ le Roi; la cause a commencé en 2006 25. Ivan Bonifacije Pavletić (1864-1897) religieux de la Congrégation des Frères médicaux de la Conception Immaculée – „Concettini“; la cause a commencé en 2007 26. Ivo Peran (1920-2005), prêtre franciscain; la cause a commencé en 2009 A la fin, nous pouvons exprimer notre souhait que les causes citées ci-dessus progressent bien et aient une fin favorable. Et aussi, que les causes des servants et des servantes de Dieu qui sont en phase préparatoire soient ouvertes et realisées le plus vite possible.

408

Streszczenie Książka ta zawiera spis i krótkie życiorysy sług i służebnic Bożych w Chorwacji.

Mowa jest o osobach, które zmarły na głosie świętości i w sprawie których miejscowi biskupi w swoich diecezjach rozpoczęli procesy o ogłoszenie ich błogosławionymi lub procesy kanoniczne.

Naród chorwacki ma wiele osób, które są już ogłoszone sługami czy też służebnicami Bożymi. Lecz jeśli w sprawie jakieś osoby nie został jeszcze otwarty proces kanoniczny, to w tej książce nie ma o niej mowy. Na początku książki jest ogólnie powiedziane kilka zdań o świętości Chorwatów; o tym kto zasługuje imię: sługa lub służebnica Boża, aby czytelniku było łatwiej zrozumieć treść tej książki.

W poniższym skrócie przy każdym imieniu i nazwisku zaznaczone są lata urodzin i śmierci, powołanie i przynależność wspólnocie do której należeli wymienieni słudzy lub służebnice Boże. Podany jest również rok rozpoczęcia procesu. Czasowo objęty został rozdział od początku 19 wieku do końca 2009 roku.

1. Giacoma Giorgia Colombis (1735 – 1801); benedyktynka; proces rozpoczęty początkiem 19 wieku 2. Šimun Filipović (1732 – 1802); kapłan, franciszkanin, proces rozpoczęty w 1870 roku. (?)

3. Nikola Bijanković (1645 – 1730); makarski biskup; proces rozpoczęty w 1881 roku.

4. Ana Marija Marović (1815 – 1887) zakonnica z Instytutu „Nazaretański dom“; proces rozpoczęty w 1887 roku.

5. Petar Barbarić (1874 – 1897); nowicjusz u ojców Jezuitów; proces rozpoczęty w 1939 roku.

6. Josip Lang (1857 – 1924); biskup pomocniczy w Zagrzebiu; proces rozpoczęty w 1943 roku.

7. Miroslav Bulešić (1920 – 1947); kapłan, męczennik, proces rozpoczęty w 1956 roku.

8. Vendelin Vošnjak (1861 – 1933); kapłan, franciszkanin; proces rozpoczęty w 1963 roku.

9. Marija Klaudia Böllein (1875 – 1952); zakonnica, urszulanka; proces rozpoczęty w 1971 roku.

10. Egidije Bulešić (1905 – 1929); młodzieniec, członek trzeciego zakonu franciszkanów; proces rozpoczęty w 1974 roku.

11. Ante Antić (1893 – 1965); kapłan, franciszkanin, proces rozpoczęty w 1984 roku.

409

Ivan DamIš 12. Gerard Tomo Stantić (1876 – 1956); kapłan, karmelita, proces rozpoczęty w 1985 roku.

13. Aleksa Benigar (1893 – 1988); kapłan, franciszkanin; proces rozpoczęty w 1995 roku.

14.-18. Drinske męczennice, siostry Bożej miłości, proces rozpoczęty w 1999 roku.

– Jula Ivanišević (1893 – 1941); Chorwatka; – Berchmana Leidenix (1865 – 1941); Austriaczka; – Krizina Bojanc (1885 – 1941); Słowenka; – Antonija Fabjan (1907 – 1941); Słowenka; – Bernadeta Banja (1912 – 1941); Węgierka 19. Josip Stadler (1843 – 1918); arcybiskup sarajewski; proces rozpoczęty w 2002 roku.

20. Serafin Kodić Glasnović (1893 – 1947); kapłan, franciszkanin, męczennik; proces rozpoczęty 10.11.2002. roku.

21. Alojzije Palić (1878 – 1913); kapłan, franciszkanin; męczennik, proces rozpoczęty 10.11.2002 roku.

22. Klara Žižić (1626 – 1706); założycielka Zgromadzenia sióstr franciszkanek od Niepokalanej; proces rozpoczęty w 2004 roku.

23. Ante Tomičić (1901 – 1981); kapucyn, proces rozpoczęty w 2005 roku.

24. Marica Stanković (1900 – 1957); założycielka Służebnic Chrystusa Króla; proces rozpoczęty w 2006 roku.

25. Ivan Bonifacije Pavletić (1864 – 1897); zakonnik ze Zgromadzenia braci Niepokalanego Poczęcia – „Concettini“; proces rozpoczęty w 2007 roku.

26. Ivo Peran (1920 – 2005); kapłan, franciszkanin; proces rozpoczęty w 2009 roku.

Należałoby sobie życzyć aby wymienione procesy beatyfikacyjne jak najszybciej postępowały. Również i tego aby procesy, które dopiero się otworzą w sprawie innych sług i służebnic Bożych, osiągneły swój cel.

410

O AUTORU Ivan Damiš rođen je 8. svibnja 1953. u Mačkovcu, kod Čakovca. Osnovnu školu završio je 1968. g., a gimnaziju 1974., s time da je u međuvremenu završio novicijat 1970./71. i odslužio vojni rok (15 mjeseci).

Za svećenika je zaređen 1980. godine u Zagrebu. Iste je godine diplomirao, a 1982. magistrirao na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Doktorirao je 1988. na Papinskom sveučilištu »Urbaniana« u Rimu.

Djelovao je u Bjelovaru, Zagrebu, Rimu, Slavonskom Brodu, Samoboru, Karlovcu, Zagrebu (Siget), Krapini, Varaždinu.

Od g. 1988. do 2005. predavao je na Katehetskom institutu pri Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.

Raznovrsnost navedenih zaduženja i službi svakako je utjecala na ozračje i nastajanje autorovih bilo znanstvenih, bilo publicističkih radova.

Zasebno je izdao ove radove: Za Franjinim duhom (biografije poznatijih franjevaca iz sjeverne Hrvatske), Samobor, 1972. (ciklostilom); Bibliografija radova franjevaca Hrvatske provincije sv. Ćirila i Metoda 1945–1975., Rijeka – Trsat, 1975.; »La dimensione di cattolicita« nelle ricerche di storia ecclesiastica degli Slavi Meridionali di Eusebio Fermendžin, Dissertatio ad Lauream in s. Theologia. (Estratto), Čakovec, 1988.; O Bogu i čovjeku. Kateheze za studente i odrasle. (izdano u fotokopiji), Zagreb, 1994.; Iz prošlosti župe Čakovec, Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima (sv. Ćirila i Metoda), Zagreb, 1994.; Ulomci za povijest Katoličke Crkve u Hrvata, Zagreb, Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima (sv. Ćirila i Metoda), Zagreb, 1995.; Iz moje crkveno-povijesne bibliografije, Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima (sv. Ćirila i Metoda), Zagreb, 1996.; Franjevci Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, žrtve Drugog svjetskog, rata, poraća i jugokomunizma, Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima, Zagreb, 2000.; Međimurski franjevci 20. stoljeća. Isluženi pokojni franjevci (OFM), HKD sv. Jeronima, Zagreb, 2002. i Časni sluga Božji Egidije Bulešić, apostol mla411

Ivan DamIš

dih, svjetovni franjevac (FSR), »Brat Franjo«, Nacionalno vijeće Franjevačkoga svjetovnog reda, Zagreb, 2009.

Sudjelovao je na nekoliko znanstvenih skupova: 1. prosinca 1992. – povodom 100. obljetnice smrti fra Kaje Agjića govorio je o životu i djelu fra Kaje u Požegi; 8. i 9. listopada 1993. na znanstvenom skupu o Kaji Agjiću; 19. i 20. rujna 1997. u Našicama na znanstvenom skupu o životu i djelu o. Euzebija Fermendžina; 13. studenog 1998. u Požegi na okruglom stolu »Dr. Josip Buturac, život i djelo – uz petu obljetnicu smrti dr. Josipa Buturca (1905.–1993.)«; 3. i 4. prosinca 1998. u Požegi na znanstvenom skupu »Fra Luka Ibrišimović i njegovo doba«; 3. i 4. prosinca 2009. u Varaždinu na znanstvenom skupu »800 godina slobodnog Kraljevskog grada Varaždina 1209.–2009.«.

412

Sadržaj Predgovor ......................................................................................... 5 Popis slugu i službenica Božjih prema godini pokretanja kauze .................. 7 O svecima, blaženicima, slugama i službenicama Božjim........................... 9 Pojmovnik ....................................................................................... 15 Službenica Božja s. Giacoma Giorgia Colombis, benediktinka .................. 17 Sluga Božji o. Šimun Filipović, franjevac, svećenik ................................ 21 Sluga Božji Nikola Bijanković, makarski biskup ..................................... 31 Službenica Božja s. Ana Marija Marović, redovnica ............................... 39 Sluga Božji Petar Barbarić, sjemeništarac ............................................. 51 Sluga Božji dr. Josip Lang, pomoćni zagrebački biskup........................... 77 Sluga Božji Miroslav Bulešić, svećenik, mučenik .................................. 105 Sluga Božji o. Vendelin Vošnjak, franjevac .......................................... 121 Službenica Božja s. Marija Klaudija Böllein, uršulinka ........................... 147 Sluga Božji Egidije Bulešić, mladić, svjetovni franjevac ......................... 161 Sluga Božji o. Ante Antić, franjevac, svećenik ..................................... 187 Sluga Božji Tomo o. Gerard Stantić, karmelićanin, svećenik .................. 213 Sluga Božji o. Aleksa Benigar, franjevac, svećenik ............................... 223 Službenice Božje Drinske mučenice, kćeri Božje ljubavi......................... 253 Sluga Božji dr. Josip Stadler, vrhbosanski nadbiskup ............................ 277 Sluga Božji o. Serafin Kodić Glasnović, franjevac, mučenik ................... 297 Sluga Božji o. Alojzije Palić, franjevac, mučenik .................................. 303

413

Službenica Božja s. Klara Žižić, utemeljiteljica Družbe sestara franjevki od Bezgrešne ................................................................ 309 Sluga Božji fra Ante Tomičić, franjevac kapucin................................... 327 Službenica Božja Marica Stanković, osnivateljica Suradnica Krista Kralja .............................................................................. 345 Sluga Božji Ivan Bonifacije Pavletić, redovnik, bolnički brat................... 367 Sluga Božji o. Ivo Peran, franjevac, svećenik ....................................... 383 Summary....................................................................................... 401 Riassunto ..................................................................................... 403 Zusammenfassung .......................................................................... 405 Resume ......................................................................................... 407 Streszczenie ................................................................................... 409 O autoru ...................................................................................... 411

414

BIBLIOTEKA UZORI VJERE Augustin Kordić Duševne i tjelesne patnje svete Terezije od Djeteta Isusa Ante Puntigam Petar Barbarić Hrvatski uzor-mladić Lojzo Buturac Sveti Kvirin Sisački Sedamnaest stoljeća sv. Kvirina Sisačkog Josip Beljan Sveti Josip Život i lik po Bibliji i tradiciji Velimir Deželić st.

Kardinal Haulik Nadbiskup zagrebački 1788.-1869.

Ivan Damiš Svjedoci evanđelja Sluge Božji i službenice Božje u Hrvata

Ivan Damiš SVJEDOCI EVANĐELJA

SLUGE BOŽJI I SLUŽBENICE BOŽJE U HRVATA

Glas Koncila, Zagreb, 2011.

Lektura: Josip Sinjeri Grafičko oblikovanje: Danijel Lončar Naslovnica: Mirjana Kos Fotografije: Fotoarhiv Glasa Koncila, arhivi postulatura Prevoditelji sažetaka: s. Valerija Kovač (njemački), s. Maria-Ana Kustura (francuski), Danijel Labaš (talijanski), Miroslav Vuko i Margaret Casman-Vuko (engleski), p. Andrzej Wośko SCJ (poljski) Tisak: Grafika Markulin, Lukavec Tiskano u siječnju 2011.

© Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnažati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kojem obliku (mehanički, elektronički i sl.) bez prethodne pismene suglasnosti izdavača.