Tehnika Moto2 Brough Superior

TEHNIKA y NATJECATELJSKI MOTOCIKLI TAYLORMADE BROUGH SUPERIOR MOTO2 Budući se ne smiju dirati kontrolirani i gotovo serijski pogonski agregati, očekivalo se da će Moto2 konstruktori biti izuzetno kreativni po pitanju ciklistike. Međutim, dogodilo se sasvim suprotno. Kako sezone prolaze, tako su motocikli sve sličniji, a s dvogrednim aluminijskim okvirima te sasvim konvencionalnim ovjesom i mehanički sve manje zanimljivi. Američko-britanski TaylorMade Brough Superior pokazuje koliko bi Moto2 prototipovi mogli biti inovativniji, gotovo pa revolucionarni, ali je isto tako i najbolji dokaz zašto to možda i ne bi trebali biti Revolucija je spora? PIŠE: TOMISLAV BEŠENIĆ

MonocoqueOno što izgleda kao golemi spremnik goriva zapravo je centralni dio monocoque konstrukcije od ugljičnih vlakana. Dakle, motocikl uopće nema klasični okvir, već umjesto toga nosivu ulogu ima vanjska karbonska ljuštura, u koju je fiksiran pogonski agregat tako da i on doprinosi ukupnoj čvrstoći. Time se otežava servisiranje kao i popravak motocikla u slučaju pada, ali se i smanjuje težina, koja u ovom slučaju iznosi 143 kg. To znači da je Taylormade potrebno opteretiti utezima kako bi se postigla propisana minimalna težina od 215 kg za motocikl i vozača. Karbonske oplate s donje strane agregata i prednja kupola nemaju nosivu funkciju, a spremnik goriva je smješten vertikalno u središnjem dijelu motocikla, iza pogonskog agregata i s dnom smještenim oko hvatišta stražnje vilice. Takvim rješenjem postupno pražnjenje spremnika goriva ima minimalni utjecaj na preraspodjelu težine i samim time vozna svojstva.

Agregat diše pomoću dva manja usisnika na bokovima prednje maske, dok kroz ogromnu rupu u nosu prolazi zrak za potrebe hladnjaka tekućine smještenog u repu. Da bi to bilo moguće, tunel prolazi između krakova vilice, iznad zračne kutije i pogonskog agregata te kroz vertikalno smješten spremnik goriva.

Prednji ovjes Štapovi prednje vilica su klasične izvedbe, ali su istovremeno upareni s uzdužno postavljenim A ramenom, slično kao što je to slučaj kod BMW-ovog Telelever ovjesa. Hvatište tog ramena čini posebna karbonska konstrukcija koja se upire u glavu pogonskog agregata, a poanta svega je manje poniranje motocikla prilikom kočenja. Stupanj poniranja podešava se zakretanjem metalne pločice, koja se vidi s vanjske strane monocoquea, a kao rezultat toga prednje vilice mogu imati 25% mekše opruge nego što je to inače slučaj, pa će tako bolje raditi pri brzom prolasku kroz zavoj, kada se klasične vilice praktično ne sabijaju zbog ekstremnog kuta u odnosu na podlogu i prevelikog unutarnjeg trenja. U praksi, ovo rješenje bi trebalo osigurati bolje držanje prednje gume, ali se u praksi slična rješenja nikad nisu uspjela dokazati u vrhunskom motosportu. Ipak, zanimljivo je da kut prednje vilice iznosi samo 16°, dok je predtrag podesiv u uobičajenom razmaku od 85 do 115 mm. Kočiona kliješta su u početku bila švedske marke ISR, ali se na trenutnu verziju ipak ugrađuju uobičajene Brembo komponente, kako se testni vozači osim na drugačiji prednji ovjes ne bi trebali privikavati i na kočnice.

Kako to prikazuje ova grafička simulacija temeljena na ranoj razvojnoj fazi motocikla, premještanje hladnjaka u rep motocikla trebalo je bitno poboljšati aerodinamiku, ali i smanjiti čeonu površinu. Motocikl je samo za debljinu karbonskih oplata širi od pogonskog agregata, no čini se da aerodinamičnost svejedno nije jača strana ovog projekta. U brzom Silverstoneu, gdje su drugi Moto2 motocikli dohvaćali i 265 km/h, Taylormade Brough Superior jedva je prebacivao 240 km/h.

Hladnjak Iako nije baš uobičajeno rješenje, smještanje hladnjaka u rep motocikla ima nekoliko logičnih prednosti. Ono omogućuje smanjenje širine prednjeg kraja motocikla, bolju aerodinamiku, ali i učinkovitije hlađenje, budući u ovom slučaju zračna struja kroz tunel dolazi izravno na unutrašnju stranu hladnjaka. Kod klasičnog smještaja, hladnjak nije toliko učinkovit jer je izložen turbulencijama koje nastaju oko prednjeg kotača, a uz to ga grije i blizina cijevi ispušnog sustava. Sve to je omogućilo da sam hladnjak bude lakši i bitno manjih dimenzija, no njegovo je premještanje pojednostavilo i ugradnju prednjeg A ramena, te otvorilo prostor za pomicanje agregata dodatnih 50 mm naprijed kako bi se dobio idealan raspored težine 50/50 (sa vozačem). Stražnji kraj Kompletan stražnji kraj je samonosiva konstrukcija izrađena od ugljičnih vlakana, a od istog je materijala i dugačka stražnja vilica uparena s Penske amortizerom. Razvili su pet generacija stražnje vilice prije nego su postigli odgovarajuću čvrstoću, a na početnim modelima, kada je sama vilica bila bitno manje masivna, produženi stražnji blatobran se u svom donjem dijelu gotovo vukao po podu. Uz bolju aerodinamiku veliki blatobran je nužan i kako bi spriječio da komadi otpale gume ili smeća sa stražnjeg kotača oštete hladnjak. Naplatak marke Marchesini izrađen je od kovanog magnezija, a gume su Dunlop, kako to pravila i propisuju. Brough Superior TaylorMade je kalifornijska tvrtka koja se zapravo bavi izradom sportskih ispušnih sustava za motocikle. Međutim, vlasnik je Britanac Paul Taylor, koji ima iskustva u kreativnom pristupu gradnji natjecateljskih motocikala, a ovom slučaju je s njim udružio snage i zemljak John Keogh, koji je radio kao inženjer i dizajner u Triumphu i Buellu. Moto2 motocikl razvijaju praktično od kada je ta klasa raspisana, a slavno ime Brough Superior ušlo je u projekt tek nedavno po principu ‘ruka ruku mije’. Mark Upham pokušava oživjeti tu davno ugaslu marku, a sudjelovanje u Moto2 prvenstvu svakako privlači dodatnu pozornost, ali i omogućuje privlačenje sponzora, prijeko potrebnih da bi ovaj američko-britanski projekt mogao zaživjeti.

Pogonski agregat Do kraja 2015. u Moto2 konkurenciji smiju se koristiti samo dodatno pripremljeni četverocilindrični agregati iz Honde CBR 600 RR. U početku je agregate pripremala švicarska tvrtka Geo Tech, no od 2013. je taj posao pripao španjolskoj tvrtki ExternPro, koja svoje sjedište ima na prostoru staze u Aragonu. Procjenjuje se da u njihovom aranžmanu redni četverocilindraš istiskuje kakvih 140 KS, a agregati se obnavljaju otprilike svakih 1.500 km, nakon čega se ponovo raspoređuju po slučajnom odabiru. Time se osigurava da svi natjecatelji imaju približno isti materijal, dok same momčadi ne smiju dirati agregat i mogu izvoditi samo manja podešavanja elektronike. U paketu s agregatom dolazi i unificirani elektronski paket, koji ne sadrži sustav kontrole proklizavanja, niti se on smije naknadno ugraditi.

Ne može se reći da se Taylormade Brough Superior baš proslavio na svojoj nedavnoj Grand Prix premijeri u Silverstoneu. Istina, Jeremy Mcwilliams na svojim plećima nosi teret od punih 50 godina, a uz to nije imao ozbiljnije prilike testirati ovaj specifičan motocikl, no za vozača njegova kalibra nije normalno da za najboljima zaostaje skoro deset sekundi po krugu. Štoviše, s vremenom ostvarenim na kvalifikacijama bio bi među posljednjima čak i u Moto3 konkurenciji, no iako nije bio unutar graničnih 107%, svejedno su mu dopustili nastup u Moto2 utrci, koju je završio s krugom zaostatka. Možda se prvi mačići u vodu bacaju, a možda je Taylormade samo potvrda nepisanog pravila da je u vrhunskom motosportu i puzeća evolucija brža od revolucije.