U zadnjih 30 godina broj supova na području Kvarnera povećao se sa 140 na 260 75 posto supova ugiba tijekom prve godine života
farmama, životinjama se daju lijekovi, umjetno se prihranjuju i više ne ugibaju u prirodi, te supovi ostaju bez izvora hrane. Ekstenzivnog ovčarstva još ima samo na kvarnerskim otocima i na njima još uvijek žive supovi. No i tu se broj ovaca ubrzano smanjuje: na Cresu je osamdesetih godina prošlog stoljeća bilo oko 35.000 ovaca, danas ih nema niti 15.000, a broj im se i dalje smanjuje jer su na otok dovedene divlje svinje, jeleni lopatari i mufloni. Zbog lovačke zabave nestaju ovce i tradicijsko ekstenzivno ovčarstvo, a onda neminovno i supovi - upozorava dr. sc. Sušić. Bjeloglavi supovi su druževne životinje, gnijezde se u kolonijama s većim brojem jedinki, a i u potragu za hranom kreću u grupama. Ako na području na kojem obitavaju nema dovoljno hrane, dnevno mogu prijeći i nekoliko stotina kilometara u potrazi za njom. Kada jedan sup otkrije lešinu, počinje kružiti i time javlja ostatku skupine da mu se pridruže. Već od listopada mogu se vidjeti svadbeni letovi u kojima dva supa lete vrlo blizu jedan uz drugoga, gotovo dodirujući se krilima, i zajedno se obrušavaju i po-
dižu. U siječnju polažu jaje u gnijezdo na litici. Godišnje ženka snese samo jedno jaje jer zbog sporijeg metabolizma i polaganog okoštavanja mladima tijekom rasta treba velika količina hrane, pa je roditelji ne mogu osigurati za veći broj mladih supova. Supovi se izlegnu nakon gotovo dva mjeseca, tijekom kojih i mužjak i ženka leže na jajetu, izmjenjujući se uz kratki pozdravni ritual jedanput na dan, ponekad i rjeđe.
Putnici koji se vraćaju Na prvi let supovi se otpute nakon četiri mjeseca, a nakon toga još su nekoliko mjeseci ovisni o roditeljima, prate ih za vrijeme traženja hrane ili se vraćaju u gnijezdo i čekaju da ih roditelji nahrane. Kada se osamostale, napuštaju svoju matičnu koloniju i kreću na lutanje. - Na višegodišnje lutanje idu samo supovi s Kvarnera, kod ostalih supova odlazi tek dio populacije. Razlog je najvećim dijelom u nedostatku hrane jer na Kvarneru jedino što mogu jesti su uginule ovce, koje imaju povećani mortalitet uslijed ekstenzivnog uzgoja.
No u jesen ima hrane samo za odrasle supove, a mladi su, nakon predugog gladovanja, prisiljeni napustiti Kvarner. Dio ih odlazi u Sjevernu Italiju i Austriju, gdje provedu svoje prvo ljeto, do listopada. No dio odmah odlazi duž Azurne obale do Francuske i Španjolske, ili na sjever do Poljske i Rusije, na jug preko Bugarske i Grčke do Turske i Izraela, neki obilaze Crno more, a neki odlaze čak do Središnje Afrike - objašnjava dr. sc. Sušić. Tijekom lutanja pridružuju se drugim supovima, onima koji žive u zemljama koje posjećuju, ili mladima koji lutaju poput njih. - Neki se na tom putu i zaljube pa ostanu u nekoj drugoj zemlji. Takvi su slučajevi rijetki, ali ih ima, po jedan je ostao gnijezditi se u Italiji, Francuskoj i Grčkoj - rekao je dr. sc. Sušić. Većina se nakon petogodišnjeg lutanja, kad spolno sazrije, vraća na Kvarner gdje formira par s kojim trajno ostaje živjeti na istom području. - Najveća stopa mortaliteta među supovima je tijekom prve godine života, oko 75 posto ih ne doživi drugu godinu. Mlade ptice su neiskusne, teško se izbore za hranu, suočene su s nizom prijetnji, a prilikom prvih letova, uslijed uznemiravanja od strane turističkih brodova, veliki broj njih padne u more. Ne znaju plivati i ako im se u kratko vrijeme ne priskoči u pomoć, utope se. Velik broj strada u propelerima vjetroelek- ➜
bilnosti ekosustava Zdrave vijesti 61
60-62BjeloglaviSupovi.indd 61
11/18/11 10:02:36 PM