smrtni organizam U kojoj je mjeri starenje genetski programirano, a u kojoj je mjeri uvjetovano stilom života? - Teorija genetski programiranog starenja govori da se ekspresija gena programirano mijenja sa starošću organizma. Osim toga, hormonska se slika mijenja s godinama, što utječe na starenje. S druge strane, stohastička teorija starenja govori da se pod utjecajem okoliša štetne tvari nakupljaju u organizmu i ostećuju ga iznutra, a oštećenja, koja se gomilaju s vremenom, dovode do starenja. To znači da brzina starenja ovisi o stilu života. Obje su teorije točne, ali nije poznato koja od njih u većoj mjeri objašnjava proces starenja. Životni se vijek na Zapadu u posljednjih 150 godina produžio za 40 godina. Što je glavni razlog tome? - Glavni je razlog u razvoju javnoga zdravstva i medicinske brige te kvalitetnija prehrana. Moderno doba javnoga zdravstva počelo je 1880. godine s radom Louisa Pasteura i mogućnošću cijepljenja. Zbog toga se tijekom 20. stoljeća smanjila učestalost zaraznih bolesti, a time i smrtnost. Javno se zdravstvo nakon toga usredotočilo na kronične bolesti poput raka i kardio-vaskularnih bolesti, koje su danas glavni uzrok smrti u razvijenim zemljama, i možemo očekivati da će dovesti do daljnjeg produživanja životnoga vijeka. Hoće li u budućnosti biti moguće zaustaviti starenje pomoću genetskih manipulacija ili uzimanjem lijekova? - Ne očekujem da će biti moguće potpuno zaustaviti starenje, ali vjerujem da će ga biti moguće usporiti. Načini za usporavanje starosti ili, jednostavno, ublažavanje simptoma starosti obuhvaćat će i dalje zdravu prehranu, izbjegavanje stresa, tjelesnu aktivnost, uz mogući dodatak hormonskih terapija, lijekova za čišćenje štetnih tvari i popravak mutacija, a možda i direktnih genetskih manipulacija. Besmrtnost je jedan od najvećih mitova u povijesti. No je li po vama ona moguća i uopće potrebna? - Mit neka ostane mit... Što trenutačno radite? - Promatram mikroskopske slike stanica kako se dijele. Da bi stanica majka podijelila
Četiri stanice afričkog kvasca: zelene točkice su oštećeni proteini u stanicama, obilježeni zelenim fluorescentnim proteinom kako bi ih se moglo pratiti pod mikroskopom Dvije novorođene stanice sestre afričkog kvasca, prvog identificiranog organizma koji ne stari
svoj genetski materijal jednako svojim dvjema stanicama kćerima, kromosomi u kojima su zapisani naši geni moraju se uhvatititi za tanka vlakna, tzv. mikrotubule, koji će ih povući u stanice kćeri. Pogreške u hvatanju kromosoma mogu dovesti do nejednake podjele genetskoga materijala, što pak može uzrokovati rak ili neplodnost. Nedavno smo otkrili kako mikrotubuli traže i hvataju kromosome unutar stanice, i jako sam uzbuđena zbog toga. Kakvi su vam planovi, želite li se vratiti u Hrvatsku živjeti i raditi? - Hrvatska mi jako nedostaje, najviše roditelji i prijatelji, i cijeli naš način života. U Dresdenu imam ugovor na devet godina, od kojih su mi ostale još dvije i pol. Max Planck Institut zamišljen je kao odskočna daska za mlade voditelje grupa. Imamo sve uvjete za znanstvena istraživanja i od nas se očekuje da u devet godina napravimo nešto važno i zatim se stalno zaposlimo negdje drugdje, recimo kao profesori na nekom sveučilištu ili na nekom drugom Max Planckovu institutu. Što se tiče uvjeta za znanstveni rad, ovi su instituti zaista idealni. Kad bih mislila samo na posao, rado bih ostala u Njemačkoj. Ali što se tiče privatnog života, htjela bih se vratiti u Hrvatsku ili barem na Mediteran. Nedostaje mi mediteranska opuštenost, smisao za humor i uživanje u životu. Ne znam još hoću li se vratiti i kada, ali znam da bi dobar emotivni ■ razlog mogao biti odlučujući.
Poput mnogih znanstvenika današnjice živjeli ste pomalo nomadski mijenjajući sredine zbog znanstvenog usavršavanja. Koje su prednosti, a koje mane zemalja u kojima ste živjeli? - Na poslu mi je najbolje bilo u Njemačkoj, SAD-u i Danskoj, a privatno u Hrvatskoj i Italiji. Njemačka i SAD imaju vrhunske znanstvene rezultate jer su svjesne koliko je znanost bitna za napredak društva i zato intenzivno ulažu u znanstvena istraživanja. S druge strane, privatni je život, po mom mišljenju, puno kvalitetniji u Hrvatskoj i Italiji jer su tu međuljudski odnosi topliji, prijateljske i rodbinske veze čvršće i ljudi više znaju uživati u svakodnevnom životu.
»
Mnogi mladi ljudi koji završavaju Prirodoslovnomatematički fakultet, pogotovo molekularnu biologiju, odlaze u inozemstvo i više se ne vraćaju. Što bi trebalo učiniti da se mladi ljudi vrate u Hrvatsku? - Jednostavnije mi je odgovoriti zašto Max Planck Institut privlači ljude iz cijelog svijeta. Najvažnije je to što ovdje postoji protok ljudi i ideja. Na primjer, osoba koja ovdje doktorira ne može ostati na istom institutu nakon doktorata. Zapošljavaju se stalno novi ljudi koji dolaze iz različitih država, instituta, laboratorija i tako donose nova iskustva. Osim toga, institut je organiziran tako da svaki znanstvenik ima dovoljno sredstava za rad, a postoji i niz ljudi koji obavljaju administrativne i tehničke poslove da bi se znanstvenici mogli usredotočiti na svoja istraživanja.
»
Zdrave vijesti 33
32-33HRV znanstvenici 23.indd 33
6/17/11 10:39:41 PM