Историја за 1. разред средње школе – 21120

Page 1

DRAGOQUB M. KO»I∆

DRAGOQUB M. KO»I∆

DRAGOQUB M. KO»I∆

ISTORIJA

ISTORIJA

ZA PRVI RAZRED SREDWIH STRU»NIH ©KOLA

ZA PRVI RAZRED SREDWIH STRU»NIH ©KOLA

ISTORIJA

ZA PRVI RAZRED SREDWIH STRU»NIH ©KOLA

Zavod za uxbenike, Beograd

Zavod za uxbenike, Beograd

Zavod za uxbenike, Beograd

dr

dr dr

Zavodzauxbenike,Be ograd

Zavodzauxbenike,Beograd

Z av odzauxbe ni ke,Beog rad

ISBN 978-86-17-21066-1

било који деловима, без rad било који деловима, без ” ZA P RV I RAZ RED SR EDWIHSTRU» NIH ZAPRVIRAZRED S RED WIHSTR U»NIH ©KOL A
ISTORIJA ZA P RV I RAZ RED SR EDWIHSTRU» NIH ©KO LA
Уредник др Небојша Јовановић Одговорни уредник др Татјана Костић Главни уредник др Милорад Марјановић За издавача др Милорад Марјановић, в. д. директора
© ЗАВОД ЗА УЏБЕНИКЕ, Београд (2005-2023) Ово дело не сме се умножавати, фотокопирати и на било који други начин репродуковати, ни у целини ни у деловима, без писменог одобрења издавача.
” ”

Uvodne napomene uz treÊe izdawe

Kako uËenici sredwih struËnih πkola Ëine veÊinski deo sredwoπkolske populacije u Srbiji, a osnove svog opπteg obrazovawa stiËu to kom πkolovawa, ciq ovog uxbenika je da dopri nese wihovom obrazovawu, a samim tim i la kπem savladavawu i boqem razumevawu drugih nastavnih predmeta.

Uxbenik je koncipiran kao klasiËan priruËnik jer s postojeÊim programom koji nalaæe da se istorija u prvom razredu izuËava od praistorije do sredine 19. veka to je i jedino moguÊe. S obzirom na to da je program isti za sve Ëetvorogodiπwe πkole, nastojao sam da dam pregled istorije qudskog druπtva i kulture prilagodqiv potrebama uËenika najrazliËitijih struka ‡ od ekonomske, medicinske, poqoprivre dne, elektrotehniËke, hemijske, do graevinske, muziËke, dizajnerske ‡ πto na ograniËe nom broju strana nije bilo jednostavno. Temeqnijim prikazom gradiva starog veka nadoknaena je praznina nastala u petom razredu osnovne πkole, u kome je istorija zastupqena samo sa jednim Ëasom nedeqno.

U odnosu na prvo i drugo izdawe izmewen je ili skra Êen veliki broj lekcija. Kad su u pitawu obimnije lekcije, kao one koje se odnose na ku lturu, nastavnici Êe, naravno, zahtevati da se savladaju delovi primereni potrebama struke :

jednima je potrebnija umetnost, drugima nauka, treÊima privreda itd. Sasvim je razumqivo da se tokom jedne πkolske godine ne moæe obraditi celokupno gradivo. Uxbenik zato nudi moguÊnost izbora, πto znaËi da se, u zavisnosti od vrste πkole, odreene lekcije mogu izostaviti . Neke lekcije, na primer Mala Azija, Anadolija, Fenikija, Persija, uËenik Êe proËitati po sopstvenoj æeqi jer se u drugima pomiwu dræave i narodi ‡ Lidija, Frigija, Hetiti..., pa moæe o wima viπe da sazna. Delovi teksta posebno oznaËeni u okviru pojedinih lekcija dati su kao dodatna informacija ili zanimqivost koju treba proËitati, ali je nije neophodno i pamtiti. Godine su navoene zbog orijentacije u vremenu, a one koje bi trebalo zapamtiti, kao i najvaæniji delovi teksta posebno su istaknuti. Poπto pred sobom ima sadræajan, pregledan, informativan priruËnik, nastavnik moæe da koristi odgovarajuÊa nastavna sredstva, izvorne tekstove i da primewuje sve oblike nastave.

Svaka sugestija i dobronamerna kritika, naroËito ako dolazi od uËenika ‡ koji su najboqi kri tiËari, biÊe sa zahvalnoπÊu prihvaÊena.

U Beogradu, januara 2007.

Autor

3

PreRE» O

ISTORIJSKOJ NAUCI

RE» O ISTORIJSKOJ NAUCI

no πto se upoznamo sa istorijskom naukom moramo postaviti pitawe ‡ πta je istorija; ko je i kada nauËno utemeqio istoriju; na osnovu Ëega se piπe i kako se deli istorija? Istorija je druπtvena nauka koja prouËava razvitak qudskog druπtva od najstarijih vremena do danas. Istoriju je u 5. veku pre Hrista utemeqio Grk Herodot (484‡425) iz Halikarnasa. Napisao je delo Istorija , po kome je i nauka dobila ime, a u tom delu je opisao grËko-persijske ratove. IstoriËari su ga, u znak priznawa i poπtovawa, kasnije nazvali otac istorije . U Herodotovom delu se ponekad prepliÊu legenda i stvarnost jer on nije imao moguÊnost da proverava sve Ëiwenice, πto ne umawuje wegovu vrednost. Drugi veliki Grk, Atiwanin Tukidid (460‡ 396), uveo je nauËni naËin pisawa istorije, princip po kome se istorija iskquËivo piπe na osnovu proverenih podataka (Ëiwenica). Zato je on nazvan ocem istoriografije . U izvanrednom delu Peloponeski rat opisao je najveÊi meusobni sukob Grka, u kome je i sam uËestvovao. Istorijski izvori . Istorija se piπe na osnovu podataka, Ëiwenica, dokaza i, uopπte, svih materijala koji mogu pouzdano svedoËiti o proπlosti, a sve to jednim imenom nazivamo

istorijski izvori . ObiËno se dele na materijalne, pisane i usmene (tj. tradicija, predawa) izvore.

U materijalne izvore spadaju arheoloπki nalazi, ostaci qudskih skeleta, orua i oruæja, kultni predmeti, najrazliËitije graevine ‡ spomenici itd.

Prva pisma su nastala 3000. godine pre n.e., a s wima obiqe pisanih svedoËanstava, pisani istorijski izvori . Kako se ËoveËanstvo neprestano razvijalo i usavrπavalo, vremenom su nastali brojni nauËni i tehniËki izumi, kojima se istoriËari takoe sluæe kao vaænim istorijskim izvorima. Tu spadaju fotografija, filmska i magnetofonska traka, a danas i najsavremenija sredstva poput digitalnih ureaja, disketa, diskova itd.

U usmene izvore (tradiciju) spadaju razliËite pripovesti, predawa prenoπena s kolena na koleno u nekoj porodici, plemenu ili πiroj zajednici, zatim obiËaji i rituali, ali to su nepouzdana svedoËanstva i stoga se koriste samo u sluËaju kada ne postoje nikakvi drugi podaci. Istorijski izvori su svojevrsno kulturno blago svake zemqe, pa se wihovom Ëuvawu posveÊuje najveÊa paæwa. Ustanove u kojima se Ëuvaju su, pre svega, istorijski arhivi, arhivi dræavnih ustanova, univerziteta, akademija nauka, nauËnih instituta, muzeji, biblioteke. Duænost isto-

4
Herodot i Tukidid
UVOD
Primeri pisanih izvora

riËara je da o temi o kojoj piπe prikupi i izuËi sve postojeÊe izvore.

Periodizacija istorije Radi lakπeg izuËavawa proπlosti qudskog dru πtva istoriËari su izvrπili podelu ili perio dizaciju istorije . Tako je celokupna proπlost prvo podeqena na dva velika razdobqa ‡ prai s toriju i istoriju. Praistorija je poËela pre oko tri miliona godina i trajala do pronalaska pisma i nastanka prvih dræava, tj. do sredine 4. milenijuma p.n.e. U praistoriji se razlikuju tri razdobqa: staro kameno doba (paleolit), mlae kameno doba (neolit) i metalno doba. Istorija obu hvata vremenski period od nastanka prvih dræava ( 4 . milenijum p.n.e.) do sadaπweg vremena. Podeqena je na stari vek, sredwi vek, novi vek i savremeno doba. Stari vek se raËuna od nastanka

prvih dræava ( 4 . milenijum p.n.e.) do pada Zapadnog rimskog carstva ( 476 . god.). Sredwi vek poËiwe padom Zapadnog rimskog carstva i traje do Kolumbovog otkriÊa Novog sveta ‡ Amerike ( 1492 . god.). Novi vek je trajao od Kolumbovog otkriÊa Novog sveta do kraja Prvog svetskog rata ( 1918 ), a od 1918. godine do danas izdvaja se najnovije ili savremeno doba. Naravno, ova podela nije idealna jer se ne moæe podjednako primeniti na sve delove sveta, ali je prihvaÊena u najveÊem broju zemaqa.

Istorija i druge nauke . IzuËavawe i pisawe istorije ne bi bilo moguÊe bez saznawa do kojih su doπle druge nauke. Ako se, na primer, izuËava æivot qudi paleolitskog doba, osnovni zadatak istraæivaËa jeste upoznavawe sa svim poznatim materijalnim ostacima poput qudskih i æivotiwskih kostiju, orua, kultnih predmeta, ugqenisanog zrnevqa biqaka i sl. Da bi se dobila prava slika, svoj sud prvo moraju dati arheolozi i antropolozi, a za utvrivawe pribliæne starosti ostataka hemiËari, fiziËari i drugi struËwaci. NauËne discipline Ëije rezultate najviπe koriste, istoriËari svrstavaju u pomoÊne istorijske nauke , u koje, pored pomenutih, spa daju i klasiËna filologija, lingvistika, diplomatika, hronologija, sfragistika i druge.

Hronologija. Qudi su praktiËno od vremena kada su postali razumna biÊa, a naroËito od kad je u upo trebu uπlo pismo, imali potrebu da na neki naËin pobliæe odrede (datiraju) dogaaje. Tako su razni narodi u proπlosti na razliËite naËine datirali dogaaje iz svoje istorije. IzuËavawem razliËitih naËina raËunawa vremena bavi se posebna nauka ‡ hronologija (grË. hronos ‡ vreme). Stari Grci su vreme raËunali od prve olimpijade (776. god. p.n.e.), Rimqani od godine osnivawa grada Rima (753. godine p.n.e.). Po vizantijskoj ili carigradskoj eri vreme se raËunalo od godine stvarawa sveta (5508. godine p.n.e.). Jevrej ska era tako e polazi od zamiπqene godine stvarawa sveta, s tim πto kao poËetnu godinu uzima 3760. p.n.e. Islamska era se raËuna od vremena hixre tj. Muhamedovog prelaska iz Meke u Medinu 622. godine nove ere. Najrasprostrawenija je hriπÊan ska era, koja za poËeta k uzima godinu roewa Isusa Hrista. Vreme pre Hristovog roewa se zato i naziva stara, a posle Hrista, nova era. HriπÊansku eru je, po papinom nalogu, 525. ustanovio uËeni sveπtenik, Skit, Dionizije Mali

5
Uvod / ReË o istorijskoj nauci

Olimpijske igre ‡ predstave na vazama

Po wegovom proraËunu Hrist je roen 754. godine od osnivawa Rima (ab urbe condita), pa je tu godinu uzeo za poËetnu. Taj naËin datirawa u Italiji je primewivan veÊ u 6. veku, u ostalim zemqama zapada od sredine 8. a u pravoslavnoj crkvi od 16. veka.

Kalendar . Od 46. godine p.n.e. u upotrebi je bio julijanski kalendar , koga je, na zahtev Julija Cezara, ustanovio grËki astronom Sosigen. Po tom kalendaru godina je trajala 365 dana, 5 sati, 59 minuta i 6 sekundi, a sunËana godina iznosi 365 dana, 5 sati, 48 minuta i 46 sekundi. Raz lika od 11 minuta i 14 sekundi svakih 128 godina naraste na jedan dan i od 46. godine p.n.e. do 1582. iznosila je 10, a danas 13 dana. Pod pokroviteqstvom pape Grgura XIII , 1582. godine je reformisan i sveËano proglaπen novi kalendar, u Ëast pape nazvan gregorijanski. Razlika od deset dana je izbrisana tako πto je 5. oktobar 1582. proglaπen za 15. Najprecizniji kalendar ustanovio je veliki srpski nauËnik Milutin MilankoviÊ, koji su 1923. na kongresu pravoslavnih crkava u Carigradu prihvatile sve crkve izuzev Srpske, Ruske i Jerusalimske. U Srbiji je gregorijanski kalendar prihvaÊen 1919. godine, dok je u Srpskoj crkvi joπ uvek u upotrebi julijanski, koji se pogreπno naziva srpskim.

PITAWA

1. ©ta je istorija? Kako je dobila ime?

2. Kako se dele istorijski izvori? Kakvu razliku u koriπÊewu istorijskih izvora uoËavate kod Herodota i Tukidida?

3. Na crti vremena oznaËite vreme i dogaaj kojim poËiwu, odnosno kojim se zavrπavaju istorijska razdobqa.

4. Koje nauke pomaæu istoriji da doe do πto vernije slike o proπlosti?

5. »ime se bavi hronologija? Kako je ustanovqena hriπÊanska era? U kom veku je reformisan julijanski kalendar?

6

PRAISTORIJA

PRAISTORIJA

Postanak i razvoj Ëoveka . Starost qudskog roda ceni se na oko tri miliona godina, a najstariji poznati Ëovekovi ostaci (lobawe i skeleti) pronaeni su u jugoistoËnoj Africi i svrstani su u grupu australopitekus (juæni majmun). U dugoj evoluciji australopitekus je bio prelazni tip izmeu Ëoveka i æivotiwe.

Izloæen opasnosti od æivotiwa, a i sopstvene vrste, u stalnoj oskudici hrane, praËovek je iznalazio nove naËine za opstanak i postepeno se razvijao. Iako suviπe sporo, australopitekus je tokom milion godina evoluirao u novi tip praËoveka, nazvan spretni , veπti Ëovek ( homo habilis ), koji je imao znatno veÊi mozak. Homo habilis je prvo biÊe na planeti Zemqi koje je poËelo da izrauje orua od kamena i kosti. Ta qudska vrsta se iz jugoistoËne Afrike raπirila na evroazijske prostore.

Milion godina od svog nastanka homo habilis je toliko uznapredovao da se veliËinom mozga i

sloæenijom izradom orua potpuno razlikovao od svog afriËkog pretka. NauËnici su taj praktiËno novi tip Ëoveka nazvali uspravni Ëovek ( homo erectus ). Ostaci homo erektusa pronaeni su u Indoneziji, na ostrvu Java i Kini (sinantrop), Evropi i Africi. U vremenu izmeu Ëetiristo i trista hiqada godina pre nove ere homo erektus je nauËio da koristi vatru , ali joπ uvek nije bio u stawu da je sam upali. Upotreba vatre uzdigla je Ëoveka i uËinila ga nadmoÊnim u odnosu na æivotiwski svet jer se pomoÊu we πtitio od hladnoÊe i zveri, a u lovu na mamute sluæila mu je kao oruæje.

Oblik i zapremina qudske lobawe i daqe su se mewali, πto je uticalo na sposobnost prenoπewa iskustava na potomstvo i veπtinu izrade orua. Iz roda homo erektusa u Evropi i na Bliskom istoku izdvojio se neandertalac , Ëiji su ostaci pronaeni u NemaËkoj (dolina Neandertal), ali on je po svoj prilici bio sporedna grana Ëovekove evolucije.

ProseËna zapremina lobawe australopitekusa bila je izmeu 550 i 650 cm 3 , a danaπweg Ëo veka izmeu 1450 i 1650 cm 3

Pre oko 45 000 godina na prostoru juæne Evrope, severne Afrike i Bliskog istoka pojavila se nova qudska vrsta, koja se ni po Ëemu nije razlikovala od danaπwe. To je bio kromawonac , tako nazvan po peÊini Kromawon u Francuskoj, gde su pronaeni wegovi ostaci. Kromawonac je pravi homo sapiens (razumni Ëovek) jer je imao svest o svom postojawu i govorni jezik. Time se konaËno uzdigao i izdvojio iz æivotiwskog sveta, a ujedno se rastao od praËoveka. Dvadesetak hiqada godina kasnije postao je stvaralac: ostavio je trajna dela na zidovima mnogih peÊi-

7
paleolit neolit metalno doba
Homo erectus
praistorija

na Mediterana. Pojavom kromawonca populacija neandertalaca se smawivala i on je postepeno iπËezao.

Paleolitsko doba . Paleolit ( starije kameno doba ) je najduæe razdobqe u celokupnoj qudskoj proπlosti. U doba paleolita nije postojala organizovana privreda, pa su qudi zavisili od prirode, sakupqali plodove drveÊa i korewe biqaka, bavili se lovom i ribolovom . Hranili su se pticama, korwaËama, ribom, glodarima, insektima, divqim voÊem, zrnevqem i izdancima biqaka, peËurkama, krtolastim i lukoviËastim biqem. Lov na krupne æivotiwe ‡ mamute, irvase, divqe ko we, goveda ‡ organizovan je hajkama i zamkama i pomoÊu lasa s privezanim kamenom.

Najstarija staniπta paleolitskih qudi bila su zakloni napravqeni od kamena, grawa, trave i liπÊa i kolibe sa stubovima od kqova mamuta, pokrivene æivotiwskim koæama, korom drveta, busewem zemqe. Prirodna skloniπta ‡ peÊine, zakloni pod stenama i nadstreπnice, koriπÊena su u poznom paleolitu.

Orua i oruæja su u poËetku pravqena od grubo obraenog kamena, od razbijenih oblutaka, da bi se dobio predmet oπtrih ivica i vrha (ruËni

klin). U poznom paleolitu su izraivane sekire, noæevi, razne vrste bodeæa, harpuni, udice, igle. Na kraju su pronaeni kopqe, luk i strela, moÊna oruæja koja su uveliko izmenila æivot Ëoveka. Pored kamena, za izradu orua i oruæja upotrebqavani su kost, slonovaËa, rog i drvo. Tokom najveÊeg dela paleolita nije bilo organizovanih zajednica. Qudi su se, radi lakπe odbrane od divqih zveri, pribavqawa hrane i reprodukcije, okupqali u veÊe ili mawe grupe. Te grupe se do pojave kromawonca skoro i nisu razlikovale od æivotiwskih, pa su nazvane Ëopor ili horda. U takvoj zajednici nisu postojala nikakva pravila koja bi regulisala odnose meu wenim Ëlanovima, pa je dolazilo i do rodoskrnavqewa.

Pred kraj paleolita qudske horde su prerasle u rodove , grupe krvnih srodnika (roaka).

Neolit . Sa prestankom ledenog doba (10 000 godina p.n.e.) izumrle su i istrebqene mnoge krupne æivotiwe kojima se Ëovek hranio i nastupilo je novo razdobqe ‡ neolit ili mlae kameno doba Od tada su najpogodnije za opstanak bile reËne doline i priobalni pojas jezera i mora.

Najburniji razvoj u neolitu imao je Bliski istok, gde su u 7. milenijumu p.n.e. nastala prva seoska naseqa, a qudi preπli na sedelaËki naËin æi vota. Pripitomqene su i gajene kao domaÊe æivotiwe ovce i koze, dok su prve kultivisane æitarice bile jeËam, pπenica i pir. Iz tih predela se uz ga jawe stoke i kultivisawe biqaka πirilo ka zapadu, u jugoistoËnu Evropu i na istok do Indije.

Daqim pripitomqavawem danas poznatih domaÊih æivotiwa i kultivisawem biqaka utemeqene su prve privredne grane stoËarstvo i zem qoradwa . Primena nove tehnike (glaËawe kame na) omoguÊila je izradu savrπenih orua i oruæja. Qudi viπe ne zavise od prirodnih skloniπta,

8
Orua paleolitskog doba Lov na mamute

veÊ na mestima najpogodnijim za æivot grade zemunice i sojenice

Od kraja 7. milenijuma p.n.e. na Bliskom istoku, na podruËju tzv. plodnog polumeseca, podizana su prva naseqa gradskog tipa. Uz postojeÊa zanimawa i delatnosti, u 6. milenijumu su se razvili graditeqstvo i izrada keramike. Proizvodwa posua od gline πiri se sa zemqoradwom u severnu Afriku, Evropu i Indiju. Upotreba keramiËkog posua dovela je do promene u naËinu ishrane. Sve viπe se koristi kuvana, preteæno biqna hrana, a uskoro su se javili i ærvwevi za mlevewe æita i prve peÊi. Ekonomski napredak doveo je do promena u naËinu æivota rodova, tako da su uvedene brojne zabrane, meu prvima zabrana rodoskrnavqewa. Ustanovqena su pravila kojih su se morali pridræavati svi Ëlanovi. OdluËujuÊu ulogu u neolitskim zajednicama imala je æena, zbog Ëega se to druπtvo naziva matrijarhat . Svaki Ëlan roda morao je privreivati, tako da je doπlo i do prve podele rada. Odrasli muπkarci su se i daqe bavili lovom i ribolovom, æene su obraivale zemqu i brinule o deci, dok su starci i odraslija deca

Ëu vali stoku i u dokolici izraivali orua i oruæja.

Kako je vreme odmicalo, rodovi su se uveÊavali i udruæivali sa susedima, formirajuÊi bratstva

Metalno doba . OtkriÊem i primenom prvog metala (bakar) poËelo je metalno doba. Vremenske okvire te epohe nije moguÊe preciznije odrediti. Na Bliskom istoku bakar je upotrebqavan veÊ u 6. mi lenijumu p.n.e. a u Evropi tek od 2. milenijuma.

Bakar je lako lomqiv metal, pa su i daqe preovladavala kamena orua. Napredak je postignut otkriÊem bronze , koja se dobija meπawem bakra i kalaja. Bronza je u Mesopotamiji uπla u upotrebu u prvoj polovini 3. milenijuma, a u sredwoj i zapadoj Evropi oko 1600. godine p.n.e. Posle bakra i bronze pronaeno je gvoæe, sa Ëijom primenom (oko 2000. p.n.e.) dolazi do pojave novih zanimawa ‡ rudari, livci, zanatlije.

Prerada metala i sve obimnija proizvodwa keramike uslovili su nastanak zanatstva kao nove privredne grane. Zanatlije su u poËetku razmewivale svoje proizvode za hranu, stoku, si rovine i sl. To je bila trampa , koja je brzo prerasla u trgovinu. Upotrebom metala unapreena je zemqoradwa jer je metalni raonik (plug) potisnuo drvenu ralicu, a dubqe zaorana zemqa davala je veÊe prinose.

Pojavom zanatstva i trgovine u okviru roda nastale su porodice . Muπkarac je preuzeo vodeÊu ulogu i matrijarhalni rod je prerastao u patrijarhalni . Pojedine porodice su viπe privrei-

9
Staniπte s kraja paleolita ‡ juæna Rusija
Praistorija
Plodni polumesec ‡ najstarija naseqa Neolitsko orue

vale od drugih i prilikom raspodele dobijale veÊi deo. Tako su, zbog imovinske razlike, nastali druπtveni slojevi i rodovsko druπtvo se postepeno raspalo.

Ujediwavawem bratstava u zapadnoj Aziji su do 5. milenijuma nastala plemena , a od velikih etniËkih grupa i pojedini narodi. Po naËinu

æivota razlikovala su se zemqoradniËka plemena u ravniËarskim i stoËarska, znatno primitivnija, u planinskim predelima. Zemqoradnici su trajno zaposeli odreene teritorije i osnovali stalna naseqa, ali ona su bila izloæe-

na neprestanim napadima i pqaËkama stoËarskih plemena. Stalna opasnost od ratobornih brana primorala ih je da se grupiπu u plemenske saveze i organizuju odbranu. Za odbranu od spoqnih na pada na teritoriji plemenskog saveza je regrutovana vojska, dok je unutraπwi red odræavala policija. Za izdræavawe vojske i policije od stanovniπtva su sakupqani porezi. NajmoÊniji plemenski voa je postajao vladar , a teritorija plemenskog saveza podeqena je na provincije kojima su upravqali vladarevi namesnici. Vojska, policija, poreznici (i drugi Ëinovnici), upravnici provincija i vladar Ëine dræavu. Tako su, od 4 . milenijuma p.n.e. na prostoru oko velikih reka, od Nila na zapadu do Hoanghoa i Jangcekjanga na istoku, nastale prve dræave. Taj prostor se obiËno naziva Stari istok.

PITAWA

1. Kakve je promene u razvoju Ëoveka uËinila izrada prvih orua, oruæja i upotreba vatre?

2. Kada je doπlo do konaËnog odvajawa Ëoveka od æivotiwskog sveta? Na kojim su prostorima pronaeni ostaci kromawonca?

3. Nabrojte orua i oruæja paleolitskog doba od najprimitivnijih do najsavrπenijih.

4. Zbog Ëega su se prvi qudi kretali u primitivnim zajednicama ‡ Ëoporima? Objasni pojam „primitivan“.

5. Kako je tehnika glaËawa kamena uticala na poveÊawe broja zanimawa qudi neolitskog doba?

6. Pogledajte na istorijskoj karti podruËja na kojima su nastala prva seoska i gradska naseqa. Koje dræave se danas nalaze na tim prostorima?

7. Nabrojte zanimawa qudi do poËetka upotrebe metala, a zatim zanimawa (privredne grane) nastala upotrebom metala.

8. Navedite primere neravnomernog razvoja u praistoriji. Objasnite uzroke neravnomernog razvoja.

10
Prvi gradovi-dræave Zanatski proizvodi

Religija i umetnost praistorijskih qudi

Religija . U razdobqu poznog paleolita, svaka qudska grupa imala je neku vrstu sveπtenika, maga ili vraËa , Ëiji je zadatak bio da brine o ritualnim obredima, naroËito u vreme priprema za lov, sahrane pokojnika i sl. Na evroazijskim prostranstvima bili su raπireni kultovi plodnosti ‡ æene i zemqe. Oboæavawe æene je razumqivo jer æena donosi na svet potomstvo i produæava vrstu. Simbol kulta æene bile su venere. Kult zemqe je nastao iz verovawa da sve potiËe iz zemqe, biqke kojima se hrane qudi i æivotiwe i da se sve vraÊa u zemqu. Religija je u neolitu uzdignuta na viπi stepen jer tada nastaju totemizam i brojni kultovi (oboæavawe). Svaka zajednica je imala svoga zaπtitnika ( totem ), za koga se verovalo da je i predak zajednice. Za totem su uzimane æivotiwe (lav, soko, bik), biqke (odreene vrste drveÊa), nebeska tela (Sunce, Mesec, zvezde). Qudi su se prema totemu odnosili s najveÊim poπtovawem i ako je totem bila æivotiwa, wu nikada nisu ubijali niti je koristili u ishrani. Taj obiËaj se ponegde oËuvao do naπeg vremena, u Indiji, na primer, gde je krava sveta æivotiwa.

Ugled sveπtenika je porastao u neolitu jer je, pored brige o obredima, prinosio i ærtve . Uz stareπinu roda sveπtenik je postao najuticajniji Ëlan zajednice.

Religija se ustalila u svim qudskim zajednicama na Zemqi i postala prvi tumaË æivota i sveta.

Umetnost nije nastala da bi zadovoqila Ëovekove potrebe za lepim (estetskim), veÊ zbog religijskih razloga. Prva umetniËka dela stvorio je kromawonac, otprilike 25 000 godina p.n.e. Iako se ne zna gde je prvo nastala, umetnost je uskoro zahvatila prostore od Atlantika do Sibira, kao i celo Sredozemqe. Pored slika i reqefa , praistorijsku umetnost Ëine figurice æene, venere, razni predmeti od kosti i slonovaËe, sa crteæima i gravurama æivotiwa i geometrijskim ukrasima.

Venere su mitska biÊa, boæanstvo plodnosti i, po pravilu, prikazane su nage, s izraæenim osobinama materinstva (grudi i kukovi). One nikada ne prikazuju konkretni lik æene i sasvim retko su pred-

stavqene sa rukama i nogama. Izuzetak je Vilendorfska venera (pro naena u mestu Vilendorf u Austriji), koja na rukama ima i nakit.

Slike u peÊinama predstavqaju æivotiwe kojima su se qudi hranili i od kojih su zavisili. Najverovatnije su posveÊivane nadzemaqskim silama (bogovima) u znak zahvalnosti za iz begnutu smrt od æivotiwe rawene u lovu i sl. Æivotiwe su slikane i zbog toga da ih qudi upoznaju i otkriju im slabe taËke, kako bi ih lakπe ulovili. Lovci su pred slikama izvodili odreeni obred (ritual) da umilostive bogove da im omoguÊe ulov.

Umetnost paleolitskog doba bila je realistiËka, a u mezolitu stilizovana, skoro apstraktna, sa scenama iz lova prikazanim crteæima sastavqenim od crtica. Kada su peÊine napuπtene, umetniËka dela su raena na otvorenom prostoru,

11
Praistorija
Otisci ruku na steni ‡ najstariji vid slikarstva Vilendorfska venera

na stenama i liticama, kako bi bila vidqivija. NajËeπÊe teme su ratniËki prizori i scene iz lova, kojima se, po svoj prilici, veliËaju prikazani ratnici. UmetniËka dela predstavqaju prva svedoËanstva o naËinu æivota praistorijskih qudi, a „apstraktna“ umetnost, po mnogim istraæivaËima, neku vrstu slikovnog pisma.

Srbija i centralni Balkan u praistorijsko doba

PodruËje danaπwe Srbije bilo je naseqeno qudskom vrstom homo sapiens kromawonskog tipa pre oko 40 000 godina. Podunavqe je u poznom paleolitu bilo najnaseqenije podruËje, a tu su nastala najveÊa i najrazvijenija naseqa u doba neolita ‡ Lepenski Vir u –erdapu, Star Ëevo kod PanËeva i VinËa kod Beograda.

Kultura Lepenskog Vira . U doba neolita u –erdapskoj klisuri je postojao Ëitav niz naseqa, koja su po najveÊem od wih (kod Doweg Milanovca) nazvana jednim imenom Lepenski Vir. Na tom prostoru qudi su obitavali od oko 6 700 do 5 500 godina p.n.e. i za to vreme se smenilo 100 do 120 generacija.

Stanovniπtvo tih naseqa vekovima je zavisilo od reke kao skoro jedinog izvora hrane. Ribolov je bio najvaænije zanimawe i tek neznatno lov. Sakupqawem plodova prirode i hvatawem korwaËa i ptica sticali su se dopunski izvori hrane. Ulov ribe je u poËetku bio suviπe teæak posao jer se lovilo kopqima, zaoπtrenom drvenom motkom, pa i golim rukama. Kad su usavrπili izradu orua i oruæja od kamena i kosti æivotiwa (sekire, noæevi, bodeæi, dleta), razvili su lov na divqaË (jelen, divqa sviwa). Tom prilikom je izvrπena i podela rada tako da su muπkarci odlazili u lov, a æene se bavile ribolovom.

U posledwoj fazi te kulture razvija se izrada keramike, glineno posue i nove vrste alatki od kamena, kosti i roga (motike, rala, budaci, harpuni, udice, πila, igle). Nakit je izraivan od πkoqki i nekih vrsta kamena, kojih nema u –erdapu, πto govori o tome da je bilo razmene proizvoda sa drugim zajednicama.

Iako su pripitomqeni goveËe, ovca, koza, sviwa i kultivisane neke vrste divqih æitarica, stoËarstvo i zemqoradwa se nisu razvili u posebne privredne grane, pa se i daqe æivelo na prastari naËin.

Duhovni æivot stanovnika kulture Lepenskog Vira tumaËi se na osnovu xinovskih oblutaka, figurina i glinenih ærtvenika pronaenih na lokalitetima Lepenski Vir i HajduËka vodenica, koji su po mnogo Ëemu jedinstveni u svetu. To su, izgleda, bila dva glavna kultna centra u –erdapskoj klisuri. Na oblucima se nalaze motivi koji, po miπqewu nauËnika, predstavqaju najstariji zapis nekog mita u istoriji. Smisao toga mita je: „Iz oblutaka, kao iz velikog praiskonskog jajeta, raa se sve æivo, na prvom mestu ribolika biÊa (praroditeqi qudskog roda) i æivotiwe koje se najËeπÊe love (riba, jelen).“

Dakle, kad je reË o religiji i umetnosti, one se i na ovim prostorima meusobno prepliÊu. Obluci sami po sebi predstavqaju „najstariju monumentalnu skulpturu u Evropi“, a crteæi i gravure na wima svojevrsnu, moæda veoma sloæenu religiju.

12
Kamena glava iz Lepenskog vira

StarËevaËka kultura (5 000‡4 500) obuhvata neolitska naseqa centralnog Balkana. Ime je dobila po najveÊem centru otkrivenom krajem 19. veka u StarËevu kod PanËeva. U izvesnoj meri se naslawa na kulturu Lepenskog Vira, ali veÊu sliËnost pokazuje sa kulturama ranog neolita na Bliskom istoku, Trakiji, Makedoniji i Tesaliji. Preko sredweg Pomoravqa i ©umadije, ta kultura je dosezala do Save i Dunava prelazeÊi i u Panonsku niziju, a na jugu je zahvatala Kosovo i Skopsku kotlinu.

O Ëvrstim vezama sa bliskoistoËnim kulturama svedoËi i lokalitet Belica, otkriven krajem 2002. godine nedaleko od Jagodine, i niz drugih u sredwem Pomoravqu, koje predstavqa srediπte teritorije starËevaËke kulture.

JugoistoËnu Evropu su u neolitsko doba kolonizovali doseqenici s Bliskog istoka. Daqa kolonizacija iz juænih delova Balkanskog poluostrva zahvatila je Pomoravqe, istoËnu Bosnu, Srem, deo Slavonije i TimoËku krajinu. U Pomoravqu je stanovniπtvo prvi put preπlo na sedelaËki naËin æivota. Poπto su se ustalili reËni tokovi, obiqe πuma s raznovrsnim æivotiwama nudilo je bogat lov, a plodno zemqiπte je pogodovalo zemqoradwi. Uz zemqoradwu se razvilo i stoËarstvo i gajewe domaÊih æivotiwa postaje trajno zanimawe. Naseqa su u poËetku Ëinile kolibe od pruÊa, ukopane u zemqu. Kad se zemqiπte na jednom mestu isposti i postane neplodno, nekoliko kilometara daqe osniva se novo naseqe, da bi se posle odreenog vremena vraÊalo na prethodno staniπte.

Neπto kasnije, zemqoradnici u veÊem delu Balkana trajno se vezuju za svoje posede na kojima gaje i mawa stada ovaca i koza.

Posue (lonci, zdele i razni pehari) pravqeno je od gline, a orue, nakit i kultni predmeti od glaËanog kamena i materijala donetih iz drugih, udaqenih predela.

VinËanska kultura (4 500‡3 200) nastaje sredinom 5. milenijuma p.n.e. Nove grupe doseqenika iz Male Azije izazvale su lanËano pomerawe stanovniπtva starËevaËke kulture iz severne Makedonije, Metohije i dela Bosne, koje se grupisalo oko Morave, Tise i Dunava. Kulturni uticaji doπqaka zahvatili su oblasti do Panonske nizije i severnog Jadrana. StarËevaËka kultura je tada preπla u vinËansku.

VinËanska kultura je dostigla najviπi uspon na teritoriji danaπwe Srbije. Najstariji weni tragovi pronaeni su u VinËi i Tordoπu na sredwem Moriπu, pa se naziva i vinËansko-tordoπka.

13
VinËanska figura
Praistorija
Kultna kolica iz nalaziπta Dupqaja (Banat)

VinËanci su bili zemqoradnici i stoËari. Grad ili su kuÊe „na dve vode“, sa viπe odaja, a kao graevinski materijal koristili drvo i glinu pomeπanu s plevom. Na prostoru vinËanske kulture æivot se brzo ustalio tako da su rodovske zajednice generacijama æivele u istom mestu. To je u izvesnoj meri

uticalo i na poËetak rudarstva. U ©upqoj steni pod Avalom je u vinËanskom periodu prvi put vaena ruda, a kod Majdanpeka (Rudna glava) otvoren rudnik bakra koji je koriπÊen za izradu ukrasnih predmeta. Rude su postale predmet razmene sa drugim zajednicama.

14

Poboqπawem ekonomskog poloæaja, kultni obredi su postali sloæeniji. Zanimqiv sistem zna kova otkriven u VinËi zaokupqa paæwu nauËnika, meu kojima je sve viπe onih koji tvrde da je u pitawu jedno od najstarijih pisama na svetu.

Pred kraj vinËanskog perioda nastale su velike porodice koje su ugrozile rodovsko ureewe i stvorile preduslove za ukidawe zajedniËke svojine. StoËarstvo je dobilo prednost nad zemqoradwom, a ponovo je oæiveo i lov.

PITAWA

Posle 3800. godine p.n.e. nomadi sa istoka zauzeli su dolinu Timoka, Niπave i Juæne Morave i izazvali krizu vinËanskog sveta. Tokom sledeÊih πest vekova starosedelaËko stanovniπtvo daqe je potiskivano i vinËanska kultura je nestala.

1. ©ta Ëini praistorijsku umetnost? O Ëemu govore umetniËka dela npr. figurice æena ‡ venere, slike æivotiwa?

2. Objasnite pojmove: vraË, mag, religija, totem, totemizam, amajlija.

3. Na kom su lokalitetu pronaeni ostaci, crteæi i gravure koji predstavqaju „najstariju monumentalnu skulpturu u Evropi“ i moæda veoma sloæenu religiju?

4. ©ta je smisao „zapisanog mita“ na oblucima pronaenim na ovom lokalitetu?

5. Kojim razdobqima pripadaju kulture Lepenskog Vira, StarËevaËka i VinËanska?

Praistorija 15
Srebrni pojas iz UmËara, gvozdeno doba Ogrlica iz Lepenskog Vira

STARI VEK

EGIPAT

Od kraja posledweg ledenog doba dolina reke

Nil (πiroka 10‡20 km ), s istoka omeena Crvenim morem i Sinajskom pustiwom, a sa zapada negostoqubivom Saharom, bila je jedino podruËje pogodno za æivot. Reka je od juna do septembra plavila veÊi deo doline, a poplave su nanosile obiqe plodnog muqa. Da bi opstalo u dolini Nila, stanovniπtvo je moralo da izgradi irigacioni sistem (kanali za navodwavawe, odbrambeni nasipi, akumulaciona jezera), πto nisu mogle uraditi male zajednice. Stoga su nastajale veÊe zajednice, seoske opπtine, koje se nazivaju nome . ZajedniËke potrebe dovele su do ujediwavawa noma i sredinom 4. milenijuma p.n.e. nastale su dve dræave ‡ Gorwi Egipat u sredwem

toku i Dowi Egipat u delti Nila. Te dve dræave su se ujedinile oko 3000 . godine p.n.e. tako πto je vladar Gorweg Egipta Narmer (grËki Menes) pokorio Dowi Egipat i objedinio belu i crvenu krunu u jednu (sokola i zmiju kao simbole dve dotadaπwe dræave). Tako je nastao Egipat, jedna od prvih (moæda i prva) dræava na svetu. Egipat je imao periode uspona i padova, ali je uspeo da odræi kontinuitet tokom tri hi qa de godina, duæi od bilo koje dræave u dosadaπwoj istoriji.

Istorija Egipta se obiËno deli na Ëetiri perioda: Staro, Sredwe, Novo i Pozno carstvo.

Staro carstvo Posle ujediwewa Narmer (Menes) je osnovao Memfis kao novu prestonicu jedinstvene dræave. Wegovi naslednici su radili na povezivawu i stapawu dvaju delova u jednu dræavnu celinu. U tom pogledu su i glavni bogovi dotadaπwih dve ju dræava postali zajedniËki, dok su u nomama i daqe poπtovana lokalna boæanstva.

Egipat se u poËetku prostirao od delte Nila do prvog katarakta (vodopada), ali uËvrπÊewem jedinstva dræave postepeno se πirio ka jugu ‡ Nubiji.

Dræavna uprava u Starom carstvu bila je strogo centralizovana. Na vrhu je stajao vladar, faraon .

Faraon je biblijsko ime i znaËi „velika kuÊa“, a odnosi se na vladarski dvor. Smatran je boæjim namesnikom na zemqi, otelotvorewem boga Horusa, a sveπtenstvo je propovedalo da vodi poreklo od samog boga Ra.

Faraon je imao neograniËenu vlast, bio je gospodar svih podanika nad kojima je imao pravo æivota i smrti. Prva liËnost posle faraona bio je vezir , tj. „sudija velike dvorane“ i uglavnom je postavqan iz reda najbliæih faraonovih srodnika. Vezir je faraonove naredbe, koje su imale snagu zakona, daqe prenosio do upravnika

Stari vek /
17

noma (nomarha). Faraonova vlast je zavisila od podrπke aristokratije, sveπtenstva i vojske. Vlast faraona Starog carstva postepeno je slabila, πto je dovelo do poveÊawa uticaja i moÊi gospodara noma, sveπtenstva i pisara pa se dræava na kraju raspala na samostalne pokrajine.

Sredwe carstvo . Razjediwenu dræavu ujedinio je gospodar grada Tebe (Mentuhotep ¶) krajem 3. milenijuma p.n.e. Wegovi naslednici su privredno, politiËki i kulturno unapredili zemqu.

Zavoewem unutraπweg reda i procvatom privrede popravio se poloæaj Ëinovnika, zanatlija i sitnih seqaka, pa je u zemqi zavladalo relativno blagostawe.

Obim spoqnotrgovinske razmene je poveÊan uspostavqawem veza s Mesopotamijom, Kiprom, Kritom, Crvenim morem, Sinajskim poluostrvom, zemqom Punt i Biblosom, πto je doprinelo ukupnom procvatu Egipta.

Od poËetka 18. veka p.n.e. centralna vlast je slabila. Lokalni gospodari su ponovo ojaËali i potpuno se osamostalili. Takvo stawe je pogodovalo Hiksima („kneæevi“, „gospodari“), ratobornom plemenu iz Sirije koje je oko 1670. godine p.n.e. pokorilo Egipat. Hiksi su doπli s kowima i bornim kolima (dvokolicama), do tada nepoznatim u dolini Nila, πto im je omoguÊilo da narednih sto pedeset godina vladaju Egiptom. Novo carstvo . Vlast Hiksa je oslabila na jugu Egipta, πto je odmah iskoristila Teba, oslo-

bodila se i ujedinila zemqu. ProgoneÊi Hikse, EgipÊani su doπli do Palestine i Sirije i te zemqe pripojili Egiptu. Ekonomski napredak uskoro je omoguÊio najveÊu ekspanziju Egipta: granice su pomerene do reke Eufrat na istoku i Ëetvrtog nilskog katarakta na jugu.

Prestonica Novog carstva bila je Teba, a tebansko glavno boæanstvo Amon uzdignuto je u rang vrhovnog boga. Sveπtenstvo je od tada postalo tako moÊno da je otvoreno ruπilo autoritet faraona. Da bi slomio moÊ visokog sveπtenstva i aristokratije, Amenofis ¶· (14. vek p.n.e.) sproveo je temeqnu versku reformu. Ona je izazvala unutraπwe nemire i sukobe, pa se dræava naπla pred rasulom.

Neposredno posle Ehnatonove smrti wegov naslednik Tutankamon ukinuo je reforme i vratio stari poredak.

Tutankamon je umro mlad, u osamnaestoj godini æivota. Wegovu grobnicu s mumijom, mnoπtvom predmeta i dragocenosti pronaπao je engleski arheolog Hauard Karter 1922. godine u Dolini kraqeva, u blizini Luksora. Tutankamonova zlatna maska spada u remek-dela primewene umetnosti.

Od poËetka 12. veka p.n.e. Egipat je bio izloæen napadima raznih pqaËkaπkih grupa iz Male Azije, sa egejskih ostrva i juæne Sirije, nazvanih narodi s mora. Uz velike napore spreËeno je wihovo naseqavawe u Delti. Centralna vlast je potom brzo slabila, a s wom i Novo carstvo. UËestali unutraπwi nemiri uticali su na pro-

18
Zoserova stepenasta piramida Hram kraqice Hatπepsut

padawe privrede i gubitak teritorija, tako da se dræava osetno smawila. Oko 950. godine p.n.e. Libijci su izvrπili najezdu na Egipat i trajno se naselili u Delti. Wihov voa ©eπonk proglasio se za faraona, a posle toga se Egipat raspao na nekoliko nezavisnih dræavica pod vlaπÊu libijskih voa.

Pozno carstvo . Zbacivawe tuinske vlasti i ujediwewe zemqe ponovo je krenulo s juga Egipta, ovoga puta iz Nubije (oko 715. godine p.n.e.).

Nekoliko decenija kasnije (662. godine p.n.e.)

Egipat su porazili i okupirali Asirci (car Asurbanipal). Asirska vladavina brzo je okonËana jer je car zbog pobune u Vavilonu povukao vojsku iz Egipta, a namesnik grada Saisa u Delti zbacio asirsku vlast. U egipatsku vojsku od tada su regrutovani strani plaÊenici, uglavnom Libijci i Grci iz Jonije. Grcima su date brojne privilegije i dopuπteno im je da u Delti osnuju trgovaËku koloniju Naukratis.

Sredinom 6. veka p.n.e. uzdigla se Persija i postala najmoÊnija sila na istoku. ©ireÊi se ka zapadu pokorila je Lidiju u Maloj Aziji i Novo vavilonsko carstvo. Persijanci (car Kambiz ¶¶) uπli su u Deltu i u odsudnoj bici kod Peluzija 525. godine p.n.e. porazili faraonovu vojsku ( Psametiha ¶¶¶ ), Ëime su konaËno pokorili Egipat.

Egipat je, kao persijska satrapija (provincija), pod vlaπÊu Persije ostao sve do 332. godine p.n.e., kada ga je oslobodio Aleksandar Veliki. Dinastija Ptolemeja, koju je osnovao Aleksandrov vojskovoa, vladala je Egiptom do 30. godine p.n.e., a onda je ta zemqa postala rimska provincija.

Privreda

Osnovu privrede Ëinila je poqoprivreda . Uzgajani su pπenica, pir i jeËam. StoËarstvo se zasnivalo na uzgoju goveda, ovaca, koza i sviwa, a

od æivine gajene su guske, patke i golubovi. Magarac je sluæio kao tovarna æivotiwa i za vuËu. U moËvarama su mreæama lovqene ptice, a u Nilu ‡ riba, πto je predstavqalo znaËajan izvor hrane. Povrtarske kulture Ëinili su graπak, pasuq, crni i beli luk, praziluk, krastavci, diwe i lekovito biqe, a voÊarske ‡ groæe i nar (od kojih je spravqano vino), smokve i urme. Konopqa i lan gajeni su za proizvodwu tkanina. U iste svrhe sluæila je i vuna.

Posle poplava setva se uæurbano obavqala. Usevi su potom svakodnevno morali da budu navodwavani. Za sve te poslove bilo je neophodno mnoπtvo zemqoradnika. Od poËetka Sredweg carstva dobijane su dve, pa i tri æetve godiπwe, a æito je bilo glavni izvozni proizvod. Nizak ili suviπe visok vodostaj Nila umawivao je prinose i ako bi se te nepogode ponovile dve godine uzastopno, prouzrokovale bi glad. Za vreme poplava, od juna do septembra, seqaci su bili na prinudnom radu u kamenolomima, na gradiliπtima piramida, hramova, faraonskih grobnica. O razmerama tih radova svedoËi podatak da je tokom gradwe Keopsove piramide godiπwe klesano, dopremano i ugraivano 100 000 blokova teπkih po dve i po tone.

19
*****
Ramzes ¶¶¶ pobeuje narode s mora (deo reqefa iz hrama u Medinet Habu) Poqski radovi Berba groæa ‡ prema grobnom prikazu iz Tebe

Zanatstvo i trgovina su se, takoe, razvili i od tih delatnosti æiveo je znatan deo stanovniπtva. Pored brodogradwe i tradicionalnih zanata, postojali su i mnogi umetniËki zanati. Nil je bio najvaænija saobraÊajnica i glavni trgovaËki put u zemqi. Za gradwu brodova uvozilo se kedrovo drvo iz Libana, a trgovaËke veze su proπirene na celo istoËno Sredozemqe.

U ishrani je upotrebqavan kvasni i beskvasni hleb kome su, zbog ukusa, dodavani med ili beli luk i mnogi zaËini. Æivinsko meso i riba bile su najvaænije namirnice. Pivo se proizvodilo od æitarica (jeËma, pπenice), pa je, takoe, svrstavano u prehrambene namirnice. Wegova potroπwa bila je toliko velika da su radnicima dnevnice Ëesto isplaÊivane u pivu. Slad za proizvodwu piva dobijan je od proklijalog æita, a sluæio je i za izradu dugotrajnog hleba.

Nega lepote imala je vaæno mesto u æivotu EgipÊana i nije bila svojstvena samo aristokratiji veÊ i obiËnim qudima. ©minka (zelena i crna) kao sredstvo za ulepπavawe upotrebqavana je od poËetka Starog carstva (bojewe koæe, oËnih kapaka i sl.). Spravqana je od malahita i olova, s dodatkom biqnih i æivotiwskih masti. Za to je postojao i poseban pribor od drveta, slonovaËe, bronze i kamena. Bojewe kose takoe je bio raπiren obiËaj u to vreme.

PITAWA

1. Kako su prirodni, a kako politiËki uslovi uticali na nastanak Egipta?

2. Na koje periode se deli istorija Egipta?

3. ©ta je uticalo na slabqewe Egipta u razliËitim vremenima? Kojim merama su vladari pojedinih egipatskih dinastija obnavqali moÊ dræave?

4. Koje teritorije su uπle u sastav Egipta posle progona Hiksa?

5. Koji su narodi napadali Egipat od po£etka 12. veka p.n.e. ? Kako se zavrπila najezda Libijaca sredinom 10. veka p.n.e.?

6. Kada je Egipat pao pod persijsku vlast, a kada je postao rimska provincija?

7. Koje su sve poslove obavqali seqaci u Egiptu? Kakav znaËaj je za EgipÊane imao Nil?

Religija

Sa razvojem stoËarstva u Egiptu je nastao kult (oboæavawe) domaÊih æivotiwa poput svete krave (Hator) i bika (Apis). Postojalo je i boæanstvo Nila, bog Hapi, jer je od Nila zavisio celokupan æivot u Egiptu, pa je ta reka smatrana boæjim darom.

U nomama su nastala boæanstva kao πto su bog Sunca Ra, Amon i Oziris. Bog podzemnog sveta Oziris predstavqan je kao pravedni bog vegetacije i plodnosti i utemeqivaË zemqoradwe. Qude je nauËio svim veπtinama i zanatima. Wegov brat Set bio je pak oliËewe zla. On je iz zavisti ubio Ozirisa i bacio ga u more, a voda je kovËeg s telom izbacila na obalu kod grada Biblosa. Ozirisova æena Izida, bogiwa Meseca, vaskrsla je svoga muæa uz pomoÊ Anubisa i on je od tada postao gospodar podzemnog sveta mrtvih i odluËivao o greπnim duπama. Wihov sin Horus osvetio je oca i ubio Seta. Izlazak i zalazak sunca EgipÊani su smatrali za smrt i vaskrsnuÊe boga Ra. Zbog verovawa u nastavak æivota posle smrti u Egiptu se ustalio obiËaj balsamovawa ili mumificirawa (mum ‡ smola).

Pojedina lokalna boæanstva su u Sredwem carstvu uzdignuta na nivo dræavnih. Bog Ra, kult Sunca iz Heliopolisa, postao je vrhovni bog svih EgipÊana, a hram tebanskog boæanstva Amona ‡ centar dræavnog svetiliπta. Od ostalih lokalnih boæanstava, veoma su poπtovani Pta, lokalni bog Memfisa (tvorac umetnosti i zaπtitnik zanatlija), i Atum-Ra iz Heliopolisa, dok je u periodu Poznog carstva najpopularnije narodno verovawe bio kult svetog bika Apisa.

20
*****
Anubis ‡ bog mrtvih, priprema mumiju

U vreme Novog carstva bogovi Tebe i Heliopolisa stopili su se u jedinstveno vrhovno boæanstvo Amon-Ra. Amenofis ¶· je pod uticajem svoje æene Nefertiti ukinuo sve kultove i uveo monoteizam, tj. verovawe u jednog boga ‡ Atona (SunËev disk), kome je podigao svetiliπte u Amarni. Posle Ehnatonove smrti doπlo je do verske obnove i Amon-Ra je ponovo postao vrhovni bog Egipta.

Kultura

Pismo i kwiæevnost . Jedna od najveÊih civilizacijskih tekovina ËoveËanstva je pismo. Egipatsko pismo je nastalo u 3. milenijumu p.n.e. U poËetku su tajnu pisawa znali i pomno je Ëuvali sveπtenici u hramovima. Na zidovima hramova i raznim spomenicima bili su ispisani tekstovi, odakle su Grci i upoznali egipatsko pismo i nazvali ga hijeroglifi (grËki ‡ sveti znaci). Hijeroglifi su u poËetku bili slikovno pismo i predstavqali crteæe biÊa i predmeta. To je bio veoma sloæen naËin pisawa i pisar je morao da bude dobar crtaË. Znaci su kasnije pojednostavqeni i svedeni na oko sedamsto. Naposletku se razvilo narodno pismo ‡ kurziv sastavqen od crtica, lukova i kruæiÊa, podesan za brzo pisawe. Kao materijal za pisawe koriπÊeni su kamen, drvo, koæa, tkanine, a najviπe papirus dobijen od papirusne trske koja je rasla u moËvarama oko Nila. Posle propasti Egipta to pismo je zaboravqeno. U vreme Napoleonovog osvajawa Egipta (1799) jedan francuski vojnik je u Rozeti kraj Nila pronaπao kamen s natpisom ispisanim hijeroglifima na egipatskom jeziku, a uporedo s tim i na starogrËkom. Na osnovu tog teksta francuski nauËnik Æan Fransoa ©ampolion je 1822. godine deπifrovao hijeroglife. Sa pojavom pisma nastali su kwiæevni i istorijski tekstovi. Kwiæevnost se u poËetku nije jasno odvajala od religije, ali su postepeno, veÊ u Starom carstvu, nastala vredna umetniËka dela koja su imala svetovni sadræaj: PriËe stanovnika oaze i Razgovor umornog od æivota sa svojom duπom. Drugu vrstu kwiæevnih dela Ëinile su tzv. kwige mrtvih , koje su sahrawivane s pokojnicima i imale za ciq da im daju uputstva za „onaj svet“. Pred kraj Sredweg carstva kwiæevnost je dostigla svoje zlatno doba. Jedno od najpoznatijih dela je Pripovest o Sinuheu

Egipatsko pismo ‡ hijeroglifi

U Novom carstvu najpopularnija dela bile su narodne pripovetke (Ëuvena je Bajka o Petubastisu ), dok u Poznom carstvu nastupa dekadencija.

Nauke . Nauke su nastale u vezi sa svakodnevnim, praktiËnim æivotnim potrebama. Meu prvima su se razvile matematika, astronomija, medicina. EgipÊani su izumeli geometriju upravo zbog toga πto je posle poplava trebalo uraditi novi premer zemqiπta i utvrditi granice izmeu poseda. Otuda i potiËe danaπwi naziv geometrija ( gea ‡ zemqa, metria ‡ merewe, tj. premer zemqiπta). EgipÊani su znali da izraËunaju povrπinu geometrijskih tela, poznavali su pribliænu vrednost broja ˘ i umeli da reπe jednaËinu s jednom nepoznatom.

Iz astrologije (proricawe sudbine, vraxbine pomoÊu zvezda) veÊ se u Starom carstvu razvila astronomija . Egipatski sveπtenici su, posmatrajuÊi nebo i prateÊi prividno kretawe zvezde Sirijus (Sotis), uoËili da s pojavom te zvezde na horizontu poËiwu poplave. Tako su pribliæno taËno odreivali vreme poËetka i zavrπetka poplava, πto je za Egipat bilo od æivotne vaænosti. EgipÊani su ustanovili i kalendar , po kome je godina trajala 365 dana i 6 sati, a delila se na 12 meseci (tri perioda od po Ëetiri meseca sa po 30 dana).

Medicina . Egipatski lekari su prilikom balsamovawa morali da vade utrobu, pa i mozak pokojnika kako bi se oËuvalo telo. Tako su upoznali qudske organe i postali najboqi poznavaoci anatomije qudskog tela. Vrπili su sloæene operacione zahvate, ukquËujuÊi operaciju mozga.

Umetnost . Dela egipatske arhitekture predstavqaju graevine kao πto su grobnice vladara, hramovi, piramide i palate faraona. Najstariji spomenici arhitekture u Starom carstvu bile su mastabe, grobnice u obliku niske Ëetvorougaone piramide.

Prva monumentalna graevina je Zoserova stepenasta piramida u Sakari, sagraena po nacrtu

21

Imhotepa , prvog poznatog arhitekte. U Gizi, u blizini Kaira, izgraen je ceo kompleks pravih piramida, od kojih je najveÊa i najlepπa Keopsova (146 m). Znatno skromnije su Kefrenova (ispred koje se nalazi sfinga1 s wegovim likom) i Mikerinova piramida.

Od vremena Sredweg carstva grade se hramovi , najviπe u blizini Tebe, u Karnaku i Luksoru, a u Dolini kraqeva grobnice, meu kojima i Tutankamonova. Kod Abu Simbela se nalaze dva posebna hrama uklesana u steni. VeÊi je posveÊen Ramzesu II , a mawi wegovoj æeni Nefertari i bogiwi Hator.

Obelisci predstavqaju znaËajna dela egipatske arhitekture. Isklesani su od monolitnog kamena u vidu stuba koji se postepeno suæava iduÊi od osnove ka vrhu. Predstavqaju simbole boga Ra i veÊinom su postavqani ispred hramova. Na wima je ispisano ime faraona koji je podigao obelisk, kao i povod za wegovo podizawe. NajveÊi je obelisk Tutmesa ¶¶¶, podignut u Karnaku, teæak 230 t (danas se nalazi u Rimu).

1 Sfinge su ogromne figure lavova s qudskom glavom koje su „πtitile“ ulaz u piramidu. Uz sfingu carice Hatπepsut, najpoznatija je sfinga Amenemheta ¶¶¶

PITAWA

Skulptura spada u najznaËajnija dela koja su EgipÊani dali celokupnoj svetskoj civilizaciji. Iz doba Starog carstva saËuvane su sedeÊe figure faraona Zosera i Kefrena, predstavqenih u vidu bogova, te princa Raotepa i wegove æene Nefret.

U Novom carstvu stvoreno je mnoπtvo raznovrsnih skulptura. Faraon Ehnaton (Amenofis ¶·) podsticao je umetnike da se slobodno izraæavaju. I sam je prikazan prirodno, onako kako je vien okom umetnika, ali idealizovana forma vraÊena je posle neuspeha wegove reforme. Slikarstvo se razvilo iz ukraπavawa keramike i bojewa zidova graevina. Slike prikazuju scene iz svakodnevnog æivota seqaka i zanatlija, pejzaæe, ptice, domaÊe i divqe æivotiwe.

1. Koji je vladar u Egiptu uveo monoteizam? ©ta je odlikovalo religiju do ovog vladara? Kakve promene u verovawu nastaju posle?

2. Kada je nastalo egipatsko pismo? Na osnovu Ëega su deπifrovani hijeroglifi? Zbog Ëega se staro egipatsko pismo zove hijeroglifi?

3. Navedite najznaËajnija kwiæevna dela pojedinih perioda egipatske istorije.

4. Koliko su svakodnevne, praktiËne potrebe uticale na razvoj nauka u Egiptu? Objasnite poreklo reËi geometrija.

5. ©ta simboliπe egipatska arhitektura? Po Ëemu su prepoznatqiva skulptorska, slikarska i dela primewene umetnosti u Egiptu?

6. Kakav napredak je ostvaren u skulpturi kao naËinu umetniËkog izraæavawa u vreme Ehnatona (Amenofisa)?

Hram u steni u Abu Simbelu Faraon Ehnaton i Nefertiti
22

PDRÆAVE MESOPOTAMIJE

odruËje izmeu reka Eufrata i Tigra stari

Grci su nazivali Mesopotamija πto znaËi MeureËje. Juæno MeureËje, oko ondaπweg Persijskog zaliva, predstavqa kolevku visoke civilizacije koju su utemeqili Sumerci , a prihvatili je (i daqe unapreivali) narodi od Sredozemqa do Indije. Na prostoru Mesopotamije smewivale su se mnoge dræave; jedne su nestajale, a druge nastajale. NajveÊi deo toga podruËja danas zauzima Irak.

Sumer . Sredinom 3. milenijuma, u juænom MeureËju su osnovani gradovi‡dræave: Ur, Uruk, Kiπ, Lagaπ, Nipur, Isin, Uma, Larsa i drugi. Centar verskog, politiËkog, privrednog i kulturnog æivota u tim gradovima bio je hram. U hramu su skladiπteni hrana i oruæje, tako da je sveπtenstvo imalo odluËujuÊu ulogu kako u ekonomskom, tako i u politiËkom æivotu. Glavni sveπtenik hrama ujedno je bio i vladar jer je obavqao verske i svetovne poslove. Ostali sveπtenici Ëinili su upravni aparat i upravqali prihodima grada‡dræave, rasporeivali na rad (u poqa i radionice) radno sposobno stanovniπtvo.

Sumerski gradovi su se Ëesto meusobno sukobqavali i jedni drugima nametali vlast. Oko 2350. godine p.n.e. vladar Ume ujedinio je sumerske gradove, osnovao Sumersko carstvo i postao prvi ujediniteq juænog MeureËja.

Akad . Severno od Sumera naselili su se Akadi ili Akaani , narod na znatno niæem stepenu razvitka od Sumeraca. Wihov vladar Sargon I (oko 2350‡2300) pokorio je Sumer i ujedinio najveÊi deo MeureËja. Kad je proπirio granice Akadskog carstva do Sredozemnog mora, uzeo je titulu car Ëetiri strane sveta. Akadsko carstvo je usvojilo sumersku kulturu, a sveπtenstvo i uËeni qudi i sumerski jezik.

U Sargonovo carstvo su upadala plemena iz planinskih predela Irana, πto je poËetkom 2. mile nijuma p.n.e. dovelo do osamostaqivawa Vavilona, Asura i sumerskih gradova.

Car Sargon ¶

CIVILIZACIJE STAROG ISTOKA
Sumerski gradovi
23

Staro vavilonsko carstvo . Pred kraj 19. veka p.n.e. u Vavilonu ( Babili ‡ bo æja mala vrata) se uËvrstila domaÊa dinastija. Kad je na presto stupio Hamurabi (1728‡1686), Vavilon je bio jedan od πest gradova koji su se borili za prevlast u Mesopotamiji. Hamurabi je, diplomatijom i okrutnom silom, pobedio glavne protivnike, a zatim se obraËunao sa saveznicima. Wihove zemqe je pripojio Vavilonu i stvorio do tada najmoÊniju dræavu. Po okonËawu osvajawa Hamurabi se posvetio unutraπwem ureewu dræave ‡ uveo stalnu, plaÊeniËku vojsku i doneo Zakonik (zbirka zakona).

Posle Hamurabija Carstvo su napadali razni narodi, πto je slabilo wegovu moÊ i sredinom 15. veka p.n.e. postalo je sasvim beznaËajna dræava. Krajem 12. veka iz Arabije su se u juæno MeureËje naseqavala haldejska plemena .

Asirsko carstvo Asirci su naselili oblast gorweg Tigra i poËetkom 2. milenijuma osnovali grad Asur. Asur je dugotrajnim osvajawima πirio svoju vlast i uticaj, stvorivπi jednu od najmoÊnijih i najveÊih dræava starog veka. Asirija je u poËetku bila u vazalnom poloæaju prema Akadu, a za vreme Hamurabija pod vlaπÊu Vavilona. U 9. veku p.n.e. postavqeni su temeqi asir ske vojniËke dræave, a u drugoj polovini 8. veka p.n.e. za vladavine Tiglat-Pilesera III , Asi rija je postala svetsko carstvo. Poπto su

po korili feniËanske gradove, Asirci su 662. godine p.n.e. osvojili i Egipat, kad je dostignut vrhunac osvajawa.

Asirski carevi su sprovodili brojne deportacije. Da bi spreËili pobune, pokorene narode su preseqavali u centar Asirije i Asirci su, na kraju, postali mawina u sopstvenoj dræavi. Vojska je veÊinom regrutovana meu pripadnicima pokorenih naroda, pa i ratnim zarobqenicima, tako da su Asirci sluæili samo kao koman dni kadar u elitnim jedinicama (kowica i po sada bornih kola).

Od sredine 7. veka Asirsko carstvo su potresale brojne pobune. Vavilon se osamostalio i dræava se naglo raspadala. Meani su zauzeli staru asirsku prestonicu Asur, a u savezu sa Vaviloncima i Ninivu i sravnili je sa zemqom. Posledwi, neuspeπan otpor asirska vojska je pruæila 606. godine p.n.e. i rasprπila se, a Asirci su iπËezli iz istorije i od tada se kao narod ne pomiwu. Vavilonci (Haldejci) i Meani su meusobno podelili Asirsko carstvo tako da je severni deo pripao Meanima, a juæni Novom vavilonskom carstvu.

Novo vavilonsko (Haldejsko) carstvo . Posle propasti Asirije naglo je ojaËao Vavilon, u kome su preovladali Haldejci , doπqaci koji nisu imali niπta zajedniËko sa starosedeocima, Vaviloncima iz Hamurabijevog vremena. Zbacivawem asirske vlasti Haldejci su svog vou proglasili za cara i osnovali Novo vavilonsko ili Haldejsko carstvo. Carstvo je brzo napredovalo. Vrhunac je dostiglo u 6. veku p.n.e., za vladavine Nabukodonosora II (604‡562). Nabukodonosor je veliku slavu stekao izgradwom Vavilona, koji je postao najveÊi i moæda najlep πi grad toga vremena. Bio je opasan debelim zidinama na kojima su se mogle mimoiÊi dve kowske zaprege.

24
Hamurabijevo carstvo Car Hamurabi Asirsko carstvo na vrhuncu moÊi (7. vek p.n.e.)

Nabukodonosor je 597. pokorio Judeju, zarobio i odveo judejskog cara, a u Jerusalimu, kao svog namesnika, postavio domaÊeg vladara. Name snik je 587. godine p.n.e. organizovao pobunu i sklopio savez sa Egiptom, pa je Nabukodonosor zauzeo Jerusalim, poruπio Solomonov hram i stanovniπtvo preselio u Vavilon. Jevreji to izgnanstvo nazivaju Vavilonsko ropstvo (586‡538). Kad je Persijski car Kir II zauzeo Vavilon, Jevrejima je dopustio da se vrate u Jerusalim.

Zbog Nabukodonosorovih graditeqskih poduhvata zemqa je bila ekonomski iscrpqena i nije se mogla suprotstaviti opasnosti koja je pretila od Persije. Kad su Persijanci 539. godine p.n.e. preduzeli opsadu Vavilona i vavilonskom sveπtenstvu obeÊali da neÊe ugroæavati slobodu wihove vere, sveπtenstvo im je otvorilo kapije grada. Vavilonsko carstvo je nestalo kao dræava i postalo jedna od persijskih pokrajina.

PITAWA

1. Kako je i kada nastalo Sumersko carstvo?

2. Kako se πirila sumerska civilizacija?

3. »iju su kulturu, a delimiËno i jezik usvojili Akaani?

4. Navedite neke od razloga slabqewa Vavilona posle Hamurabija.

5. Po Ëemu je asirska prestonica dobila ime? Koje su dræave ulazile u sastav Asirskog carstva?

6. ©ta je Ëinilo snagu Asirije kao vojniËke dræave?

7. ©ta se desilo sa Asircima 606. godine p.n.e.?

8. Koji su graditeqski poduhvati proslavili Nabukodonosora?

25
Car Asurbanipal, reqef iz Ninive Rekonstrukcija Vavilona
Stari vek / Dræave Mesopotamije
Glava bogiwe Iπtar

Religija

U najstarija boæanstva naroda Mesopotamije spada trojstvo sumerskih bogova ‡ An (vrhovni bog), Enlil i Enki. Sumerska boæanstva su preuzeli Akaani i drugi narodi.

Stari Vavilonci su od Akaana preuzeli boæanstvo Sunca ©amaπa i qubavi Iπtar. Wihov vrhovni bog bio je Marduk.

Vaænu ulogu u religiji imali su mitovi, od kojih je najpoznatiji mit o potopu sveta , koga su od Sumeraca preuzeli Asirci, Vavilonci i Jevreji, a daqe Grci i drugi narodi.

Kultura

Osnovu kulture, kao i praktiËnih znawa, naroda MeureËja Ëine dostignuÊa Sumeraca, koja su usvojili i daqe razvili Akaani, Vavilonci i Asirci. Ta dostignuÊa su preuzeli susedni narodi ‡ Sirijci, FeniËani, Palestinci i Hetiti, a od wih Grci.

Pismo i kwiæevnost . Sumerci su tvorci prvog pisma u Mesopotamiji, πto je najveÊi doprinos ËoveËanstvu. To pismo je bilo znatno jednostavnije, a moæda i starije od egipatskog hijeroglifskog pisma i imalo je oko 500 znakova. Slovni znaci sumerskog pisma podseÊaju na klinove, pa je zbog toga i nazvano klinasto pismo. Materijal na kome se pisalo bile su glinene tablice dok je glina joπ bila sveæa. Klinasto pismo je nastalo oko 3000. godine p.n.e. a prvi zapisi pisani tim pismom pronaeni su u sumerskim gradovima Ur, Uruk i Lagaπ.

Kwiæevnost se u po Ëetku nije jasno odvajala od filozofije i religije. Prva dela su bila Ëisto religioznog sadræaja, ali veoma ra no su

nastala i dela svetovnog karaktera. Najstarija pesma na svetu je Ep o Gilgameπu . Pro naen je na dva naest tablica u Asurbanipalovoj biblioteci i govori o uzaludnosti tra gawa za veËnim æivotom. Junaci Epa su Gil gameπ (28. kraq Uruka posle potopa) i wegov prijateq Enkidu. Danas se Ëuva u Britanskom muzeju.

Nauke Meu prvim pra kti Ënim znawima Sume rci su razvili ma te matiku jer je bila u sluæbi trgovine. Us ta novili su najstariji ra Ëunski sistem, tzv. seksagezimalni sistem brojeva (raËunawe pomoÊu πezdesetica).

Poznavali su algebru i geometriju (stepenovawe, korenovawe, izraËunavawe obima lopte i piramide).

Krajwi domet Vavilonaca bio je poznavawe Ëetiri pravila aritmetike: stepenovawe, nalaæewe kvadratnog i kubnog korena, izraËunavawe jednaËina sa dve nepoznate. RaËunawe je znatno olakπano izumom tablica mnoæewa i deqewa, pa i onih sa izraËunatim kvadratnim i kubnim korenom.

Vavilonci su znali odreena pravila geometrije, neophodna za premeravawe zemqiπta. Ustanovili su i podelu kruga na 360 stepeni, a stepen na 60 minuta.

Sumerci su ovladali osnovnim znawima iz astronomije , kojom su se bavili sveπtenici. Vavilonski astronomi su, poËetkom 2. milenijuma p.n.e., usavrπili sumersko naslee i doπli do novih saznawa. Od „nepokretnih zvezda“ izdvojili su pet planeta, koje su dobile imena vavilonskih bogova. Ove planete danas nose imena rimskih bogova: Merkur, Venera, Mars, Jupiter i Saturn.

26
Klinasto pismo Gilgameπ sa lavom

Novovavilonski astronomi (sveπtenici) su crtali orbite Meseca i planeta, prvi uoËili razliku izmeu zvezda i planeta i bili u stawu da predvide pomraËewe Sunca i Meseca. Zemqinu putawu oko Sunca (ekliptiku) podelili su na dvanaest sazveæa (znakova Zodijaka). Vavilonci su ustanovili kalendar od 365 dana. Trajawe dana i noÊi su utvrdili na po 12 Ëasova. »as su kasnije podelili na 60 minuta. Podela meseca na Ëetiri dela ustanovqena je prema Ëetiri meseËeve faze. Sedmodnevna nedeqa je uvedena tek sredinom 1. milenijuma p.n.e. Vreme su merili pomoÊu sunËanog i vodenog (klepsidre) sata. Sedmodnevnu nedequ prihvatili su Rimqani, od wih ostali evropski narodi i, postepeno, ceo svet.

VeÊ u vreme Starog vavilonskog carstva medicina je ustanovqena kao posebna, lekarska profesija. Hamurabijev zakon je predviao i plaÊawe

lekarskih usluga, kao i kazne za pogreπno leËewe. Sputavana sujeverjem, medicinska znawa Vavilonaca nisu ostavila vidnijeg traga u nauci. Iz saËuvanih glinenih tablica zna se da leËewe nije bilo odvojeno od vraËawa, pa se za lekara upotrebqavao izraz vraË. Lekovi su sastavqani od raznih, Ëesto oporih sastojaka. Medicina je u Mesopotamiji imala boga zaπtitnika, Ëiji je simbol æezlo koje obavija zmija. Taj simbol su preuzeli Grci, a i danas je simbol medicine.

Pravo. Jedan od prvih poznatih zakonodavaca bio je osnivaË TreÊe dinastije Ura, Urnamu. Objavio je zbirku zakona (pravni kodeks) kako bi uspostavio „praviËan red u zemqi“. O zakonodavnoj delatnosti sumerskih gradova svedoËi viπe od sto hiqada zakona i raznih upravnih spisa.

Hamurabijev zakonik je najcelovitiji i najboqe oËuvan pravni spomenik. Stoga se uzima kao prvi zakonik u istoriji prava. Pisan je klinastim pismom na bazaltnom (kamenom) stubu (steli) visokom 2,25 m . Hamurabi je prikazan kako prima Zakonik iz ruku boga Sunca ©amaπa. Imao je 282 Ëlana, od kojih su 33 izgubqena zbog oπteÊewa kamena na kome je bio ispisan. Osnovno

27
Hirurπki pribor Stela sa Hamurabijevim zakonikom

naËelo Zakonika bio je talion, tj. princip „oko za oko, zub za zub“. Zakonik je prepisivan i primewivan sve do antiËkih vremena i imao je odluËujuÊi uticaj na pravnu istoriju Zapada. Vladar Elama preneo ga je iz Vavilona u Suzu, a poËetkom 20. veka pronaπli su ga francuski arheolozi. Danas se Ëuva u Luvru u Parizu.

Arhivi i biblioteke. U arhivima i bibliotekama su Ëuvani najrazliËitiji materijali nastali iz svakodnevnog rada dvorskih pisarnica, poreskih ureda, trgovaËkih skladiπta, hramova itd. Pored vladarskih naredbi, pisama, raznih ugovora, sudskih presuda, poreskih raËuna, obrednih tekstova, u tim ustanovama su saËuvana i vredna kwiæevna dela i tekstovi istorijskog sadræaja. Sva ta ostavπtina, veÊinom zapisana na glinenim tablicama, predstavqa neprocewivo blago na osnovu koga se stvara slika o proπlosti.

Arhivski materijali su obiËno Ëuvani u centrima dræavne uprave i hramovima, dok su biblioteke bile javne i privatne i obiËno su Ëuvale himne, mitologiju, kwiæevne tekstove, istorijske hronike, reËnike, spise o astronomiji, matematici, medicini i poqoprivredi. Prve biblioteke su nastale u Mesopotamiji i u Anadoliji. Najpoznatija je Asurbanipalova biblioteka u Ninivi iz 7. veka p.n.e. To je prva namenski graena biblioteka u istoriji. Bila je smeπtena u Asurbanipalovoj palati. Po carevom nareewu, za biblioteku su πirom Asirskog carstva na bavqani najrazliËitiji tekstovi, ukquËujuÊi i kopije tablica na kojima su saËuvana svedoËanstva o najranijem periodu Mesopotamije. Imala je preko 22 000 glinenih tablica s literarnim, istorijskim, filozofskim, medicinskim i tekstovima iz astronomije, astrologije i matematike. »uvala je dotadaπwa znawa iz svih nauka, na osnovu kojih se moæe rekonstruisati tadaπwa vizija sveta.

Umetnost . U Mesopotamiji nije bilo pogodnih materijala za gradwu poput kamena i drveta. Jedino drvo koje raste na tom podruËju je urmina palma, ali ona zbog mekoÊe nije pogodna za gradwu. Stoga su narodi Mesopotamije kuÊe i hramove gradili od opeka (gline peËene na suncu), a Ëamce od trske.

Sumerski gradovi su bili opasani visokim zidinama. Kao graditeq zidova oko Uruka pomiwe se legendarni kraq Gilgameπ. Hram ‡ tzv. zigurat ‡ bio je jedino monumentalno zdawe u sumer-

skim gradovima. Graen je u obliku stepenaste kule, koja se smawuje ka vrhu.

Asirci su doprineli procvatu arhitekture i umetnosti. Car Sanherib je Ninivu utvrdio dvostrukim, izuzetno visokim zidovima dugim 16 km, duæ kojih je bilo rasporeeno 15 kula. Izgradio je i vodovod, duæine 50 km s akvaduktom, zatim mostove, hramove i ogromnu palatu. Vavilon se u doba Nabukodonosora II ponosio velelepnim graevinama. Od glavne kapije grada, posveÊene bogiwi Iπtar, polazila je Ulica procesija, ukraπena figurama lavova i bikova. Iπla je do centralnog svetiliπta, gde se nalazio stepenasti Mardukov hram. Imao je sedam spratova i bio visok 90 m . Ovaj hram poznat je pod ime nom Vavilonska kula . Impresivni su bili i sami zidovi oko grada, putevi, most preko Eufrata, a jedno od sedam svetskih Ëuda su Semiramidini viseÊi vrtovi, koje je, navodno, Nabukodonosor podigao svojoj æeni Semiramidi. Mesopotamska umetnost je prepoznatqiva po specifiËnosti skulpture. Za razliku od egipat-

28
Zigurat Rekonstrukcija palate asirskog cara Sargona ¶¶ u Dur ©urukinu

PITAWA

1. Kako je teklo πirewe sumerske civilizacije?

2. ©ta je najveÊa kulturna tekovina Sumeraca?

ske pravougaone, mesopotamska skulptura je obla. Figure su po pravilu predstavqane u sedeÊem ili stojeÊem poloæaju. SedeÊe figure predstavqaju vla dare na prestolu u molitvenom poloæaju ( Gudea iz Lagaπa ).

Od vajarskih dela najznaËajnija su bronzana glava Sargona I i kipovi Gudeje iz Lagaπa .

Reqef je u mesopotamskoj umetnosti koriπÊen da bi se „ispriËao“ dogaaj. Po pravilu, na vrhu se uvek nalazi bog ili wegovi simboli, ispod sledi vladar pobednik, a u treÊem, najniæem nivou je dogaaj. ZnaËaj predstavqenog lika bio je odreen veliËinom wegove figure: najveÊi je bog, zatim vladar, a najmawi su neprijateqi. Najpoznatije reqefne predstave su Stela jastrebova i Naramsinova stela Zidni reqef je tipiËan za Novo vavilonsko carstvo. Zidovi, kapije i ulice Vavilona ukra πavani su glaziranim opekama na kojima su predstavqani lavovi, zmajevi i bikovi obojeni belom, æutom i crvenom bojom. Na taj naËin je razbijana monotonija turobnog sivila zdawa od opeke peËene na suncu. Ostaci zidnih reqefa iz Vavilona danas se nalaze u francuskom Luvru i muzeju Pergamon u Berlinu.

3. ProËitajte Ep o Gilgameπu i uporedite sa biblijskom priËom o Potopu.

4. Koja dostignuÊa naroda Mesopotamije iz oblasti matematike i astronomije danas koristimo?

5. ©ta je simbol medicine?

6. Objasnite predstavu na kamenom stubu na kome su uklesani Hamurabijevi zakoni.

7. U kom veku je podignuta prva biblioteka u istoriji? Kakav znaËaj ta biblioteka ima za sagledavawe proπlosti?

8. Navedite imena vladara zasluænih za podizawe veliËanstvenih graevina u Uruku, Ninivi i Vavilonu. Opiπite jednu od wih, npr. Vavilonsku kulu. ©ta je saËuvano od dela mesopotamske arhitekture?

9. Kakav znaËaj ima reqefna umetnost u saznavawu proπlosti? U kojim se svetskim muzejima nalaze ostaci zidnih reqefa? Kako su dospeli u te muzeje?

Kapija bogiwe Iπtar u Vavilonu (rekonstrukcija) Lavqa figura na zidovima Vavilona Gudea iz Lagaπa Stari vek / Dræave Mesopotamije
29
8 600262062987
Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.