knjiga_nasa_braca_na_jugu__frantisek_sistek

koje su izazvala događanja tih godina i s njima povezano sveopšte oduševljenje, na isti način nam svjedoči i memoarska literatura. Upravo u tim godinama glorifikovanje i idealizovanje Južnih Slovena u 19. vijeku doseglo je svoj vrhunac.

Masovno oduševljenje je u određenim slojevima češkog društva vodilo nerealnim očekivanjima da će događaji na Balkanu na nekakav način potpomoći ostvarivanje čeških nacionalnopolitičkih zahtjeva. To se, razumljivo, nakon 1878. nije ostvarilo i tenzije u interesovanju za južnoslovensku problematiku su u narednim godinama pomalo opale.

Razdoblje 70-ih godina i slike junačkih i neustrašivih južnoslovenskih ratnika, koje su u tom periodu masovno stvarane i prihvatane, ostale su u širokoj podsvijesti praktično svih slojeva češkog naroda. One su i dalje bile reprodukovane i razvijane jer se na interes za Južne Slovene i balkansku problematiku gledalo kao na sastavni dio kompleksa “nacionalnih interesa”, bez obzira na to šta su konkretno u različitim razdobljima pod tim pojmom predstavljale pojedine političke formacije, periodika ili pojedinci. Južni Sloveni, Balkan, a time i Crnogorci, spadali su među teme koje su u okviru češkog nacionalnog diskursa, pomagale da se definišu politički zahtjevi, ljestvica nacionalnih vrijednosti i pozicija češkog društva u Evropi, slično, iako na drugačiji način i u manjoj mjeri, kao na primjer “Njemci” ili “Rusija”.

Kreatori slike Crnogoraca u apsolutnoj većini su pripadali kulturnoj i intelektualnoj eliti češkog društva. Riječ je o nacionalno svjesnim književnicima, umjetnicima, novinarima, prevodiocima i političarima. Većini od njih nije nedostajalo direktno iskustvo s Crnogorcima i Crnom Gorom, stečeno tokom kraćeg ili dužeg boravka u Crnoj Gori, niti veće ili manje interesovanje za južnoslovensku problematiku, koje je obično bilo zasnovano makar na pasivnom znanju tzv. srpskohrvatskog jezika. Za širenje predstava o Crnogorcima i Južnim Slovenima ključnu ulogu obično je imala štampana riječ.

Visok procenat pismenosti u češkim zemljama u drugoj polovini 19. vijeka, povećanje slobode štampe, rast nacionalne agitacije, društvena aktivnost, postojanje biblioteka, čitaonica i dostupnost dnevne štampe u kafanama i restoranima, zajedno s drugim faktorima omogućavali su efektivno širenje tih predstava. Njihova frekvencija i popularnost posebno su rasli u vrijeme povećanih političkih aktivnosti na Balkanu, na primjer u 60-im i 70-im godinama ili za balkanskih ratova 1912-1913, ali ni u mirnijim vremenima interesovanje za južnoslovensku problematiku nije prestajalo. Naravno, teže je odgovoriti na 79