Nikola, već njegov otac, vojvoda Mirko. Halek je Mirka opisao kao najobičnijeg i najčistijeg Crnogorca s kojim se srio. S knjazom Nikolom govorio je Halek o umjetnosti (Nikola je u to doba obrađivao istu temu koja će biti siže u Halekovoj pozorišnoj igri iz 1862. godine – istorijsku priču o životu srednjovjekovnog srpskog vladara, kralja Vukašina). Najpoznatiji Crnogorci u češkim zemljama u prvoj polovini 60-ih godina po Haleku su bili vojvoda Mirko i Luka Vukalović. Zato je pjesnik svojim čitaocima predstavio novog crnogorskog junaka, Krca Petrovića. Krco Petrović je, po njemu, istovremeno oličavao i hrabrost i pjesništvo: “U njemu sam prepoznao jednoga od najveselijih junaka, bodru misao, iskreni duh, pravu dušu slovensku. U borbi odvažan, doma veseo, u boju krv, doma vino i pjesma.”96 Protivturski ustanak “Kandiota,” tj. stanovništva Krita iz 1866. godine, iskoristio je kao razlog za glorifikaciju crnogorskih ratnih sposobnosti. Junaštvo “naših crnogorskih pobratima” prevazilazilo je ratnu snagu Krićana, prije svega zato što je, praktično, bilo sveopšte. Borbe s Turcima su u Crnoj Gori konstantna pojava i junaštvo nije odlikovalo samo izuzetne pojedince, već skoro sve Crnogorce. Srčanost u borbi potpomagala je i hijerarhija vrijednosti crnogorske zajednice, u kojoj je hrabrost predstavljala najznačajniju vrlinu. “Oni su na smrt gledali s prezirom. U Cetinju su mi pokazali jednog Crnogorca, čak sam i govorio s njim, koji je tokom posljednjeg rata ubio trideset i sedam Turaka, ali ne sa nasipa, s odstojanja (jer to se ne računa), već u borbi prsa u prsa. … U Cetinju su mi pokazali jednu ženu, koja se htjela razvesti od muža, jer za cijeli rat nije ubio nijednog Turčina. Ostale žene joj se zbog toga navodno toliko podsmijavaju da to ne može izdržati.”97 Junaštvo, junačka poezija i neprekidno pričanje o ratu i oružju činili su prema Haleku duhovni svijet Crnogoraca u fizičkom okruženju “sâmog krša i siromaštva”. Pjesnik je naravno Crnogorce predstavio i kao marljive zemljoradnike: “Dirljivo je đe sve Crnogorci imaju polja. U stijeni je dolinica velika kao pisaći sto; do te udoline može se doći pomoću konopaca, uz ljestve ili da se čovjek čovjeku popne na ramena. U toj dolinici uhvatilo se tokom vremena nešto zemlje, e u 96 97
Isto, 328-329. Isto, 316-317.
67