uništeno, odbijeni prosac preobučen u ženske haljine i na kraju sproveden na tursku teritoriju.32 Vjerolomni vezir Mahmut, o kojem niko ne zna da li je u stvari hrišćanin ili musliman, uspijeva obmanuti značajne pripadnike svih konfesija, čak i sultana i austrijskog cara Josipa II. Vjeruje mu, takođe, i naivni katolički misionar koji misli da prije svega mora podržati Mahmuta u borbi protiv Crnogoraca. Naime, vjerovao je da bi nakon njihovoga poraza imao mogućnost da obezbijedi preobraćanje kako pravoslavnih kacira, tako i muslimana te da bi, zahvaljujući tim zaslugama, sigurno postao biskup, a možda čak i papa. Nikalo i strani misionar se odlučuju da veziru daju Aleksiju, koja mu se sviđa. Ta žrtva treba da potpomogne širenje katoličanstva u oblasti. Ali u trenutku kad đevojku budu predavali vezirovom barjaktaru, Mirko je otima i Aleksija shvata da bi u Crnoj Gori mogla živjeti slobodno, a ne kao ropkinja, kao što bi živjela u vezirovom haremu. Izbijanje ratnog konflikta Hoholoušek obično obrazlaže kao posljedicu ljubavnog zapleta. Zato i sada, nakon otmice, slijedi prodor Turaka u Crnu Goru. U boju na Krusima ustrijeljen je Nikalo. Takođe je ubijen i vjerolomni vezir Mahmut, potomak otpadnika i “poturice” Staniše, čime se cijeli Hoholouškov ciklus iz crnogorske istorije zatvara.33 Pogled na katoličanstvo kao na nenarodnu vjeru, s čijim sljedbenicima u kritičnim momentima mogu lako manipulisati strani, njihovim prirodnim nacionalnim ciljevima neprijateljski centri (Vatikan, Italija, germanski svijet), kod Hoholouška je uprošćen gotovo do karikature. Međutim, isto kao i u nekim drugim primjerima, kod ovoga autora se u početnoj formi pojavljuje novi lajtmotiv u okviru čeških predstava o Južnim Slovenima. Preferiranje pravoslavnih Južnih Slovena u odnosu na katolike koje se ispoljavalo u glorifikaciji Crnogoraca, Her32
Vjenčanja među pripadnicima različitih konfesija bila su na crnogorsko-albanskom pograničju potpuno uobičajena stvar, štaviše podržavana nalogom egzogamije. Zato je cijeli zaplet u realnoj situaciji teško zamisliv, ali ipak ima vrijednost kao svjedočanstvo o češkom odnosu prema katoličanstvu, pravoslavlju i idealu narodne vjere, dakle prema idejama koje se prilikom predstavljanja Južnih Slovena pojavljuju ne samo kod Hoholouška, već i kod mnogih drugih autora. 33 Boj na Krusima je stvarni istorijski događaj do kojeg je došlo 22. septembra (3. oktobra) 1796. godine kod istoimenog sela.
31