značajnijih konflikata, za razliku od često napetih odnosa između Srba i Hrvata. Sâm autor konstatuje da se u posljednjoj trećini 19. vijeka u potpunosti predao svom interesovanju za Crnogorce, tako da mu nije ni na pamet palo da se posveti Slovencima ili češko-slovenačkim odnosima. Dakle, tek pred kraj života otkriva da je Česima geografski najbliži južnoslovenski narod bliži i po njegovim vlastitim idealima nego što je ikada pretpostavljao. Holečekovo zadovoljstvo Slovencima zamijenilo je razočarenje političkim odnosima u Hrvatskoj. Nije se slagao sa hrvatskim političarima koji su zahtijevali veća prava za Hrvatsku, a njihovog tadašnjeg najpoznatijeg predstavnika Stjepana Radića osuđivao je kao demagoga. Razočarenje se naravno nastavilo i u Beogradu. Južnoslovenske odnose Holeček je izložio svestranoj kritici, kao da se radilo o potpuno drugoj zemlji od one koju su u tom istom periodu opjevavali češki turisti ili materijali organizacija koje su propagirale čehoslovačko-jugoslovensko prijateljstvo. Za razliku od njih, Holeček čehoslovačkojugoslovenske veze nije vidio kao dovoljno dobre. Dok se nakon nastanka obje države razmišljalo o uskoj saradnji, Holeček je konstatovao da “veze koje nas povezuju ne jačaju, već očigledno slabe”.409 U Jugoslaviji je, prema njegovom mišljenju, rastao uticaj Nijemaca, odnosno Njemačke i Austrije, na štetu saradnje sa Čehoslovačkom. Njemci “sugerišu” Jugoslovenima, da saradnja sa Čehoslovacima dugotrajno gledajući za njih ne može biti pogodna. To “sugerisanje” s obzirom na budućnost, koju neće doživjeti, Holeček sumira gotovo proročki: “Kad otpočne novi rat, prije svega će ići na Čehoslovačku Republiku. … Česi će izgubiti sve, njihov očajni položaj će biti svakome jasan ali neće biti nikoga ko bi bio spreman da za njih padne, da s njima i za njih žrtvuje svoj život. Zbog čega bi se za njih trebala žrtvovati Jugoslavija?”410 Kao problematično Holeček vidi i samo jedinstvo jugoslovenske države. U tom smislu otvoreno piše o “jugoslovenskoj krizi” i postavlja pitanje kako bi Čehoslovačka Republika mogla pomoći u sprječavanju dezintegracije svog saveznika i kako bi trebalo postupati u najgorem slučaju, ako bi se Jugoslavija zaista raspala. Pitanje, doduše, ostavlja bez odgovora, ali već i samo 409 410
Holeček, V Jugoslavii, 162. Isto, 158.
210