Do početka 90-tih godina 19. vijeka u češkom društvu su se već nekoliko decenija ispoljavale montenegrofilske tendencije. Ludvik Kuba je, nekad sa entuzijazmom a nekad s lakom ironijom koja je tipična crta njegovih putopisa, bilježio i ispoljavanja crnogorskih simpatija prema Česima, koja su bila raširena u obrazovanijim slojevima društva. Njih prvi put komentariše prilikom susreta sa kažnjenicima koji su se preko dana mogli slobodno i bez stražara kretati po Cetinju, što je fasciniralo većinu stranih posjetilaca. Po autoru, jedan od zatvorenika bio je posebno oduševljen što mu se pružila prilika da se susretne sa Čehom, Čehe je označio za najbolje od svih Slovena a njihovu političku borbu protiv Njemaca uporedio je sa crnogorskom oružanom borbom protiv Turaka (upravo takvo poređenje i pouku koja iz njega proizlazi htjeli su, naravno, mnogi od čeških kreatora slike o Crnogorcima ponuditi svojoj publici). Kuba je kroz Crnu Goru putovao s potvrdom koju mu je izdalo Ministarstvo unutrašnjih poslova, u kojoj je identifikovan kao “gospodin Ludvik Kuba, rodom Čeh”, a da ni riječju nije spomenuto njegovo austrijsko državljanstvo. Tokom putovanja se sreo sa više svojih zemljaka nastanjenih u nekim crnogorskim mjestima, na drugim mjestima je opet čuo uspomene lokalnog stanovništva na posjete prethodnih čeških posjetilaca, naročito Holečeka i Čermaka. Bio je iznenađen da su u Kolašinu, do tada izolovanom mjestu na sjeveroistoku tadašnje Crne Gore do kojeg je tek prije godinu dana počela stizati pošta, ljudi koji su bili takoreći odsječeni od svijeta, dosta dobro informisani o savremenim odnosima u Češkoj. Ipak, najviše crnogorskih čehofila bilo je u Cetinju. Neki od njih su 1891. godine posjetili jubilarnu izložbu u Pragu. Do vrhunca “ispoljavanja simpatija prema Česima”, kojima je bio svjedok, došlo je prilikom povratka knjaginje Milene u zemlju nakon uspješne operacije. Naime, iako je bila operisana u Njemačkoj, bolest je dijagnostifikovao ruski ljekar a operaciju je izvršio ljekar iz Moravske, nastanjen u Njemačkoj. Đe god da su se tog dana Kuba i knjaževski kapelnik František Vimer pojavili, nailazili su na oduševljenje koje su građani ispoljavali prema Česima, čak su pisane i svečane pjesme u slavu Čeha a sveopštu radost krunisao je slogan: “Brat Rus je bolest otkrio, a brat Čeh je izliječio – živjela sloga slovenska!”208 208
Kuba: Na Černé Hoře, 82.
118