Dudov svilac
Strike se dobro uklopio među snažnim muškarcima koji su bučno ulazili i izlazili iz kafića. Bio je krupan i tamnoput, guste, kratke, kovrčave kose koja se malo povukla s visokog isturenog čela iznad širokog boksačkog nosa i debelih, mrzovoljnih obrva. S kratkim dlačicama na bradi izgledao je pomalo musavo, a modrikasti podočnjaci činili su njegove tamne oči većima. Jeo je sanjivo promatrajući zgradu tržnice preko puta. Najbliži nadsvođeni ulaz, onaj broj dva, izranjao je kako se sve više razdanjivalo: strogo kameno lice, bradato i staro, netremice mu je uzvraćalo pogled iznad veže. Je li ikad postojao bog lešina? Upravo je počeo jesti kobasice kad je stigao Dominic Culpepper. Novinar je bio gotovo Strikeove visine, ali mršav i s tenom zborskoga dječaka. Neobična asimetrija, kao da je netko okrenuo njegovo lice u smjeru suprotnom od kazaljki na satu i tako ga spriječio da bude djevojački zgodan. – Bit će ti bolje da imaš nešto dobro – rekao je Culpepper kad je sjeo, skinuo rukavice i gotovo se sumnjičavo osvrnuo po kafiću. – Hoćeš li što pojesti? – upitao je Strike punih usta. – Ne – odgovorio je Culpepper. – Radije ćeš pričekati pecivo? – nacerio se Strike. – Odjebi, Strike. Bilo je gotovo patetično lako iživcirati tog nekadašnjeg učenika privatne škole koji je prkosno naručio čaj, obrativši se ravnodušnom konobaru (što je Strike zabavljeno primijetio) riječju »stari«. – Onda? – upita Culpepper s vrelom šalicom u dugim, blijedim rukama. Strike je prekopao po džepu kaputa, izvukao omotnicu i gurnuo je preko stola. Culpepper je izvukao papire i počeo ih čitati. – Pas mater – tiho je rekao nakon nekog vremena. Grozničavo je prelistavao papire, od kojih su neki bili ispisani Strikeovim rukopisom. – Gdje si ovo nabavio? 13