Анастасија

LIST U^ENIKA O[ "VESELIN MASLE[A" U FO^I BROJ - 10

4

AnastasijA br. 10

Наши празници

Fo~a, maj 2009. godine. List izlazi uz blagoslov Wegovog Visokopreosve{tenstva Visokopreosve Mitropolita dabrobosanskog Gospodina Nikolaja. List uredili nastavnici: Mirjana Stupar,, Ranko Kova~, Stanko Simovi}, Dragica Kova~, Milana Miqani}, Radmil Kova~evi} Kova~evi} i u~enici Informati~ke i Novinarske sekcije. List je besplatan.

2

AnastasijA br. 10

Из редакције HRISTOVO POLAGAWE U GROB (IKONA SA PREDWE STRANE)

ri~a o stradawu i vasksewu Isusa Hrista ispri~ana je u 27. i 28. poglavqu Jevan|eqa po Mateju. U ovu pri~u u{li su motivi la`ne optu`be izdaje, pokajawa, iskupqewa, stradawa, dostojanstva, vjernosti.

Hristova pojava i u~ewe smetali su jevrejskom sve{tenstvu i ono ga optu`i da huli na Boga. Preda{e ga rimskom namjesniku Pontiju Pilatu pod optu`bom da buni narod i govori da je on car. Za takvu optu`bu donosila se smrtna presuda.

Isus sa prezrewem rewem gleda na sve optu`be i ne odgovara na pitawa sudije Pontija Pilata. Na drugoj strani ve} je izra`en prezir prema Judi kao izdajniku. Juda baca u crkvu 30 srebrewaka koje je dobio za izdaju, uzima u`e i objesi se.

Sudija Pilat je ispitivawem utvrdio Isusovu Isusovu nevinost. Dosjetio se svog prava da povodom jevrejskog praznika Pashe pusti jednog su`wa. Sve{tenici su spremno odgovorili da pusti Varavu, odmetnika i ubicu. Karakteristi~an je slede}i momenat. Pilat pita: "[ta ~initi sa Hristom", masa odgovara: "Daa se razapne". razapne . Ovaj momenat pokazuje da masa ne misli svojom glavom nego se povodi za onim {to jevrejski sve{tenici ka`u. Pilat nije oslobodio Isusa iako je znao da je nevin i zato }e on pred svima prati ruke i govoriti: "Ja nisam kriv u krvi ovoga pravednika, ika, vi }e te vidjeti". vidjeti Narod je na ovo odgovorio: "Krv Krv wegova i na nas i na djecu na{u".. U ovim re~enicama sadr`ana je misao o nezaslu`enom stradawu Hristovom. Razapeti Isus nije ostavqen na tim mukama. Narod se rugao mu~eniku razapetom na krstu i u`ivao u tu|im mukama. "Ako Ako si sin Bo`iji, si|i sa krsta". krsta U jednom trenutku u mukama, Isus se obrati Bogu: "Bo`e Bo`e moj, za{to si me ostavio?". ostavio? Nakon ovih rije~i ispustio je du{u i desilo se ~udo. Crvena zavjesa rascjepila se na dvoje, zemqa se protresla, grobovi suu se otvorili, pomrli sveci su ustali. Mnogi su tada uzviknuli: "Zaista ovaj bije{e Sin Bo`iji".. Bogati Josif uzeo je Hristovo tijelo i zakopao ga u grobnicu. Posle tri dana Isus je vaskrsao, grob je ostao prazan. Vaskrsewe je obnova zivota, simbol neuni{tivosti ivosti duha na kome po~iva vjera u Boga. Svi potresi u trenutku Isusovog vaskrsewa ozna~avaju pomjerawe `ivotnih vrijednosti i moralnih principa na kojima po~iva qudski rod.

Duh istine i pravde ja~i je od duha sile i zla.

SVETI PROKOPIJE (IKONA SA UNUTRA[WEW UNUTRA[WEW STRANE)

o|en je u Jerusalimu od oca hri{}anina i majke neznabo`ke i zvao se Neanije. Po o~evoj smrti majka ga je vaspitavala potpuno u duhu idolopoklonstva, pa je u vojni~koj slu`bi kod cara Dioklecijana dostigao ~in vojvode. Progonio je hri{}ane i na jednom takvom zadatku na putu prema Aleksandriji desio se u no}i jak zemqotres, a vojvodi se javio Gospod i pokazao mu krst na nebu. Od tog trenutka cio njegov `ivot postao je borba za krst i hri{}anstvo. Kada je zbog toga dospeo u tamnicu javio mu se ponovo onovo Gospod i krstio ga imenom Prokopije. Neznabo`ci su tada bacili u tamnicu i dvanaest hri{}anki, koje je Prokopije u~io vjeri Hristovoj i tome kako }e primiti mu~eni~ki vijenac. Zato se u ~inu vjen~awa spomiwe i sveti Prokopije. Ove `ene su stra{no mu~ene, ene, a Prokopijeva majka, gledaju}i wihove muke i hrabrost, primila je kr{tewe i svih trinaest `ena su pogubqene. Sveti Prokopije se usrdno molio za wih i za sve druge nevoqnike. Posje~en je 21. jula 303. godine u Kesariji.

3

AnastasijA br. 10

Наши манастири MANASTIR MILE[EVA anastir Mile{eva se nalazi u neposrednoj blizini sredwovjekovnog puta, koji je povezivao primorske oblasti sa sredi{wim dijelovima dr`ave i i{ao daqe na istok. Wime se odvijala `iva karavanska trgovina izme|u primorja i zale|a. To je jedan od razloga {to se rano u sredwem vijeku, nadomak Mile{eve, razvijao manastirski trg, dana{we Prijepoqe, koje se takvom namenom pomiwe 1343. godine. Put je u sredwem vijeku vodio desnom obalom Mile{evke. Ostaci ovoga puta prekrivenog kaldrmom ka sa~uvani su i do danas.

Manastir Mile{evu osnovao je kraq Vladislav, sin kraqa Stefana Prvovjen~anog, a unuk Nemawin. Vrijeme podizawa mile{evske crkve nije precizno odre|eno. Stari biografi ka`u da je Vladislav po~eo da zida svoj manastir odmah poo stupawu na presto, to jest posle 1234. godine. Neke pojedinosti koje mogu da se uo~e u samoj crkvi, na freskama, svjedo~e da je Mile{eva mogla da bude sazidana i desetak godina ranije, u vrijeme kada je Vladislav bio samo kraqevi} i upravqao `upom Crna stijena, tijena, na ~ijem se podru~ju manastir nalazi. Vladislav je crkvu podigao kao svoje grobno mjesto.

Mile{eva je ru{ena vi{e puta. Prvi put krajem prve polovine trinaestog vijeka, kada je u napadu Kumana stradao i manastir Sv. Petra u Bijelom Poqu. Arheolo{ka Arheolo{k iskopavawa su pokazala da je u Mile{evi, vjerovatno u to vrijeme, znatno o{te}en bedem du` sjeverne strane mona{kog naseqa.

Velika razarawa zadesila su manastir ve} sa prvim prodorima Turaka. U vrijeme pada srpske sredwovekovne dr`ave, 1459. godine, popaqeni popaqeni su i poru{eni dijelovi zidova.

Ubrzo je manastir obnovqen i u wemu je nastavqen `ivot.

U XVI veku Mile{eva je dostigla najve}i uspijeh. Bila je ugledni manstir, veoma bogat i sa velikim brojem monaha. Dobri prihodi u du`em periodu omogu}ili su da se tu razvije raznovrsna kulturna i zanatska djelatnost, kao i da se preduzmu obimnije popravke manastira. Uz crkvu su dodati novi prostori, ponovo su oslikani dijelovi naosa, a zgrade mona{kog naseqa su obnovqene ili ponovo sazidane. U manastiru su propisivane, propisi povezivane, ali i {tampane kwige. Poznate su dvije mile{evske {tamparije: prva je radila 1544. i 1545. godine, a druga 1557. godine.

Sveti Sava je bio simbol Mile{eve, {to je presudno uticalo na wen ugled i zna~aj. Wegov kult je ovde wegovan i {irio se u sve krajeve zemqe. Svetog Savu su po{tovali i vjerovali u wegovu mo} isceqivawa ~ak i pripadnici drugih vjera. Mile{evski kalu|eri su uvijek nagla{avali svoju ulogu ~uvara wegovih mo{tiju, ~ak i kada su one odnijete i spaqene.

Kao osniva~ srpske crkve, e, svetac, za{titnik i ~udotvorac, Sveti Sava je bio izvor kwi`evnih dijela i brojnih narodnih predawa koja su se prenosila u sve krajeve naseqene Srbima. Turci su smatrali da }e uni{tewem wegovih mo{tiju Srbe najo{trije kazniti za pobunu i zaustaviti wihov wihov nacionalni polet. Tako je Mile{evu iznenada zadesila nesre}a kada su Turci 1594. i 1595. godine odnijeli wenu najve}u svetiwu - mo{ti Svetog Save i spalili na Vra~arevom brdu u Beogradu.

Kult Svetog Save, me|utim, nije posle toga zamro. On i danas va`i za najve|eg Srpskog prosvetiteqa.

4

AnastasijA br. 10

Духовне поуке Budi hri{}anin u srcu, to jest budi uvijek iskren u molitvi, u pona{awu awu prema bli`wima, uvijek vjeruj, nadaj se, budi nezlobiv, prema svima dobronamjeran,, pravedan, negramziv, saosje}ajan, uzdr`an, cjelomudren, cjelomudren trpeqiv, pokoran, hrabar. ada ste u hramu, opomiwite se da se nalazite u `ivom prisustvu Gospoda Boga, da stojite Kada pred licem Wegovim, pred o~ima Wegovim, u `ivom prisustvu Majke Bo`ije, svetih an|ela, praotaca, proroka, apostola, mu~enika i svih svetih. Stojte u hramu sa strahopo{tovawem, strahopo{t drage voqe, srcem u~estvuju}i u Bogoslu`ewu.

Sje~ivo bola koje nehotice zarije{ u tu|e srce, u}i }e i u tvoje srce, po strogom zakonu: kakvom mjerom mjerite, onakvom }e vam se mjeriti. Ako ne `eli{ bol sebi, ne nanosi ga ni drugome.

Bestjelesni neprijateq eprijateq nas sna`no napada tokom Bogoslu`ewa, jer se tada vr{i preporod na{ih du{a. Zato nemojmo klonuti zbog podvala neprijateqevih, nego budimo hrabri i ~vrsti, srda~nim o~ima gledaju}i na Hrista koji nevidqiv pred nama stoji i tajno vr{i preporod u du{ama na{im.

U crkvi se otre`wujemo od svetovnog ~ara i opijenosti ovozemaqskom strastima i pohotama, prosvjetqujemo se, osve}ujemo, du{e svoje o~i{}ujemo, Bogu se pribli`avamo, sa Bogom se sjediwujemo.

Svojim bogoslu`ewem pravoslavna Crkva nas vaspitava za za nebeske `iteqe, u~e}i nas svakoj vrlini, obo`uju}i nas u Svetim tajnama, daruju}i snage za `ivot i pobo`nost. Zato treba bez odlagawa, razumno, pobo`no i rado posje}ivati Bogoslu`ewe, naro~ito u prazni~ne dane, u~estvovati u Svetim Tajnama pokajawa i pri~e{}a. pri~e{}a. A oni koji se udaqavaju od crkve i Bogoslu`ewa postaju `rtve svojih strasti i propadaju.

Ne gledaj na tu|e grijehove i ne pona{aj se neprijateqski prema onome ko grije{i, ni u sebi, ni spoqa, nego imaj pred sobom svoje grijehove i usrdno se kaj zbog zbog wih, smatraju}i sebe gorim od svih. Moli se za one koji grije{e, znaju}i da smo svi skloni svakom grijehu.

Na sve u svijetu gledaj kao na prolaznu sjenku i ni za {ta se srcem ne priljepquj, ni{ta ne smatraj velikim, ni u {ta se ne uzdaj. Priljepquj se samo samo za nevidqivog i premudrog Boga. ^vrsto vjeruj da tvoja zloba nikada ne nadja~a neizrecivu i beskona~nu dobrotu Gospoda.

Zato u sumwi, malovjerju, zavisti, {krtosti, srebroqubqu, sa nadom prekliwi Gospoda i znaj da }e se Wegova beskona~na dobrota umilostiviti umilostiviti prema tebi, ako se odvrati{ od svoje zlobe.

Crkva je pouzdan put ka vje~nom `ivotu. Idi wime pravo, dr`i ga se i do}i }e{ do Nebeskog carstva. Ako skrene{ na raspu}a bezvjerja, sam si kriv, zaluta}e{ i poginu}e{. Ja sam put istina i `ivot (Jn. 14,6) 14, Sveti Jovan Kron{tatski

5

AnastasijA br. 10

Из хришћанског живота PRAVOSLAVNI OBI^AJI ZA VASKR[WE PRAZNIKE Velika nedeqa va nedeqa se zove jo{ i Strasna nedeqa, u kojoj se slavi uspomena na izdaju, hvatawe (hap{ewe) i stradawe Gospoda Isusa Hrista.

Ove sedmice se u na{im hramovima vr{e posebna bogoslu`ewa. U ovoj nedeqi su najva`niji praznici Veliki ~etvrtak i Veliki petak.

Veliki ~etvrtak je praznik koji je posve}en doga|aju kada je Hristos ustanovio svetu tajnu pri~e{}a, pa je zato veoma dobro da se vjernici toga dana pri~este. Uve~e na bogoslu`ewu bogoslu`ewu koje se zove Veliko bdenije ~ita se dvanaest jevan|eqa o stradawu gospodwem i dok se ~itaju ta jevan|eqa narod u crkvi kle~i.

Veliki petak je praznik koji je ustanovqen u spomen doga|aja Hristovog raspe}a na Golgoti. U na{im hramovima je obi~aj da se na Ve~erwem bogoslu`ewu iznosi pla{tanica (platno na kome je prikazano Hristovo polagawe u grob), ispod koje se vjernici provla~e i celivaju je i ona se postavqa na posebno ukra{en sto koji predstavqa pe}inu u kojoj je sahrawen Gospod Isus Hristos.

Vaskrs Vaskrs askrs je najve}i hri{}anski praznik. Toga dana je Gospod Isus Hristos vaskrsao iz mrtvih. Zbog zna~aja ovog praznika, svaka nedeqa u toku godine posve}ena je Hristovom vaskrsewu i naziva se mali Vaskrs. Vaskrs spada u pokretne praznike i praznuje se posle jevrejskog praznika Pashe, u prvu nedequ posle punog mjeseca koji pada na sam dan proqe}ne ravnodnevnice ili neposredno posle we i nikada ne padne prije ravnodnevnice. Vaskrs najranije mo`e da podne 4. aprila, a najkasnije 8. maja po novom kalendaru. kalendaru Za Vaskrs su vezani lijepi obi~aji u na{em narodu. U cijelom hri{}anskom svijetu za ovaj praznik je vezan obi~aj darivawa jajima. Jaje je simvol obnavqawa prirode i `ivota. I kao {to badwak gore}i na ogwi{tu daje posebnu ~ar bo`i}noj no}i, tako isto vaskr{we vaskr{we jaje zna~i radost i za one koji ga poklawaju i za one koji ga primaju.

Farbawe vaskr{wih jaja edan od najqep{ih i najradosnijih srpskih obi~aja, koji se nije iskorijenio ~ak ni u gradovima, jeste farbawe jaja za Vaskrs. Vrijedna doma}ica, po ustaqenoj ust tradiciji vaskr{wa jaja boji na Veliki petak, u dan kada se, ina~e, ni{ta drugo ne radi, ve} su sve na{e misli upu}ene na stra{ni doga|aj Hristovog nevinog stradawa na Golgoti.

Doma}ica se najprije prekrsti i pomoli Bogu, zatim u sud sa vodom dodaje dodaje malo osve}ene vodice i boju kojom }e bojiti, a potom u wega spu{ta jaja paze}i da ona budu ravnomjerno obojena. Prvo obojeno jaje, koje se izvadi iz suda, ostavqa se na stranu do idu}eg Vaskrsa i to jaje se zove " "~uvarku}a". . Tako|e prije farbawa jaja se mogu {arati voskom ili stavqati razne listi}e biqaka na wih ili pak, lijepiti raznorazne sli~ice koje su izra|ene za tu namjenu.

6

AnastasijA br. 10

Из хришћанског живота Simbolika arbawe jaja vr{i se u spomen na doga|aj kada je sveta Marija Magdalina (to je djevojka koja je sa Presvetom Bogorodicom neprekidno bila uz Hrista u toku wegovog golgotskog stradawa i kojoj se Hristos prvi javio po vaskrsewu), skrsewu), putovala u Rim da propovjeda Jevan|eqe i posjetila cara Tiberija. Tada mu je u znak pa`we kao poklon predala crveno jaje i pozdravila ga rije~ima: "Hristos Vaskrse". Crvena boja simboli{e Spasiteqevu nevino prolivenu krv na Golgoti, ali je crvena boja istovremeno boja vaskrsewa, jer vaskrsewa nema bez stradawa i smrti. To je, prvenstveno boja hri{}ana i crkve.

Vaskr{we slavqe ada svane dan Hristovog Vaskrsewa, sa svih zvonika pravoslavnih crkava dugo, zvone sva zvona i javqaju dolazak velikog praznika. Doma}in sa svojom ~eqadi odlazi u crkvu na svetu vaskr{wu slu`bu. Posle slu`be, narod se me|usobno pozdravqa rije~ima: "Hristos Vaskrse!" i "Vaistinu Vaskrse!". Taj pozdrav traje sve do praznika Spasovdana.

Kada se do|e ku}i, svi se uku}ani me|usobno me| pozdravqaju vaskr{wim pozdravom.Doma}in zatim pali svije}u, uzima kadionicu i tamjan, kadi sve uku}ane i cijelu ku}u. Otpjeva se vaskr{wi tropar ili se naglas pro~ita molitva "O~e na{" i druge molitve koje se znaju. Posle zajedni~ke molitve sjeda se za sve~ano postavqenu trpezu.

Tucawe jajima a stolu stoji obi~no ukra{ena ~inija ili korpa sa ofarbanim jajima. Tada nastane veseqe i takmi~ewe ~ije je jaje najja~e. To predstavqa naro~itu radost za djecu. Prilikom tucawa jaja izgovara se, tako|e, "Hristos ristos Vaskrse!" i "Vaistinu Vaskrse!". Na Vaskrs se prvo pojede kuvano vaskr{we jaje, a onda ostalo jelo. Naravno i gosti koji toga dana posjete ku}u darivaju se prvo jajima, pa tek onada poslu`uju se ostalim ponudama.

Pobusani ponedeqak rvi ponedeqak ponedeqak posle Vaskrsa zove se Pobusani ponedeqak. Toga dana po narodnom obi~aju treba pobuisati grobove umrlih srodnika busewem sa zelenom travom. U nekim krajevima, ovaj dan se obiqe`ava kao zadu{nice kada se izlazi na grobqe, pale se svije}e za pokojnike, ure|uju ure|uju se grobovi i vr{i se parastos za umrle. Taj dan iznose se farbana jaja i dijele se sirotiwi. siro Dakle pobusani ponedeq nedeqak iskqu~ivo je posve}en na{im mrtvim srodnicima. srod

7

AnastasijA br. 10

Из ђачког пера PRIJATEQSTVO Prijateqstvo je ne{to we`no Poput qetwe ru`e, Pppoput ptica koje nebom kru`e.

Prijateqstvo je more U kome istina i qubav zbore.

ZVUCI MOGA ZAVI^ ZAVI^AJA Evo pjesme o mome kraju U wemu je ko' ko u raju, mjesto brdovito, o wemu se pjeva, brdovito je kao deva.

Prijateqstvo je tajna Koja srce krasi I zvijezda koja se ne gasi.

Zvuci zavi~aja moga Napisani su kao rukom Boga, Veseli su i mili Kao [uma gorskoj vili.

Ta misterija ~udna, Ve}a je od svijeta Qep{a je od svih nebeskih planeta.

[um rijeka, eka, zvuci velikih brda, Pa livade i pa{waci I na wima lijepi jagawci, Mnogi drugi zvuci zavi~aja ^ine da nisam daleko od raja.

Darko Fundup IX 1 MOJ GRAD Moj grad raste na Drini i ]ehotini, Na te rijeke dvije, Za meine je lijep I kada ki{a pqu{ti i lije.

On je za mene Najqep{i grad na svijetu, Divim se wegovoj qepoti, Pa ~ak i svakom wegovom cvijetu.

Ulice wegove [iroke i duge, Spajaju krajeve grada Kao `eqezni~ke pruge.

Sjajni mjesec dok izlazi Brda mora pro}i, Da obasja Mome gradu no}i.

A kad sunce raspusti Lepr{ave zrake svoje, Tebe slavim i nazdravqam Grade moj, rodno mjesto esto moje!

Lana Filipovi] IX 3

^ak i kad u tu|ini Daleko od rodnog kraja, ^ini mi se da ~ujem Zvuke rodnog zavi~aja.

Matija Mihajlovi} VIII 1 MOJA NAJBOQA DRUGARICA Kad god me ne{to mu~i, Kad mi lo{e krene, Uvijek je tu da me saslu{a I oslobodi tu`ne sjene.

Tu smo stalno jedna za drugu, I nikad nam nije dosadno, Pa i kada smo odvojene, Mi smo uvijek zajedno.

Uvijek imamo temu za razgovor, I 24 sata nam je malo, Ona je drugarica koju mijewala ne bih I do we mi je ba{ stalo.

Kad god po`elim, Tu je da se oslonim na wena ramena, Ona je moje rame za plakawe I vijerna prijateqica za sva vremena.

Lana Filipovi} IX 3

8

AnastasijA br. 10

Из ђачког пера REPUBLIKA SRPSKA PO[TUJ OCA SVOGA I MAJKU SVOJU Po{tuj oca svoga i majku svoju, Jer su ti dali `ivot i sve {to ima{ Ti pru`ili, Po{tuj svoje roditeqe, Jer su to zaslu`ili.

Oca po{tuj, jer te voli, Jer ti je obezbjedio krov nad glavom, Po{tuj ga jer se trudi, Da tvoj `ivot u~ini bajkom pravom.

A majci zahvali {to te voli I {to te je donijela na ovaj svijet, Nagradi je za wenu posve}enost, Qubav i pa`wu I svaki dan joj pokloni po jedan cvijet.

Izdvoji vremena da im ka`e{ jedno "volim te", I za sve jedno veliko "hvala hvala", I odu`i se ocu za sve {to ti je dao I majci za sve {to ti je dala.

Lana Filipovi} MOJ GRAD Wegova qepota cijeli moj pogled krasi, Koliko je lijep, Ne mogu da objasnim.

U svakom wegovom uglu Po jedna uspomena viri, To je moje djetiwstvo djetiwstv Koje sam u wemu po~ela da `ivim.

Republika Srpska nekima je mrska Al' ja je `elim i ja je ho}u, Da s wene u`ivam povr{ine U wenom ranom neprskanom vo}u.

Kad vidim Drinu, kad vidim qude, Nebo i zgrade kao slika, Volim je, znam to je I moja Republika Srpska.

Pred velikim silama ona se danas Povila kao trska, ka, al' ja je volim Pjesmom sokolim Moja i tvoja republika Srpska.

Moji su preci `ivjeli ovdje, Dan za danom, vijek za vijekom, Nikada ne}u oti}i odavde Za tamo nekom zemqom dalekom.

Republika moja boqa nego Pariz I London, i cijeli svijet U woj svaki leptir le Ima svoje pravo na let.

Mo`da je glupo, mo`da i nije, Ovdje nema ni{ta da se krije, Ne mora{ nositi ni~iji kroj, Sigurno mo`e{ biti svoj.

Mo`da ova moja pjesma I nije ba{ ne{to, Al' ja je pi{em kolko srce moje Mo`e napisati vje{to.

Bojana [kipina IX 2

Sva qepota, kao da je Otvorena samo za mene, Za nas, Za moje prijateqe.

Nije bitno da li je Proqe}e, qeto, Jesen ili zima, Moj grad je uvijek pun sre}e i mira.

Svetlana Milanovi}

9

AnastasijA br. 10

Из ђачког пера GLASAM ZA OBIQE CVIJE]A I BIQA "Glasam Glasam za obiqe cvije}a i biqa" biqa To bi svaki gra|anin trebao na umu da ima.

Kada po~ne na drve}u li{}e da pupa, i Kada proqe}no cvije}e svoje latice otvori.

Kako bi lijepo bilo Da na{ grad krase trave, biqe qe i cvije}e.

A ne da nas okru`uju Otpad, zaga|enost i sme}e.

Proqe}e je stiglo I udahnulo `ivahni duh u na{ grad I sve }e opet da cvjeta, Kako i pro{le godine, tako i ove sad.

Lana Filipovi} IX 3 PO[TUJ OCA SVOGA I MAJKU SVOJU Po{tuj oca svoga i majkuu svoju, Jer oni su ti `ivot podarili, Po{tuj ih, to su zaslu`ili, Sve {to ima{ oni su ti dali i stvorili.

Wihova misija je da od tebe Naprave ~ovjeka za primjer, Da te neko po{tuje i da ti se divi, @ele da ti uqep{aju `ivot I da iz wega otjeraju oblak sivi. si Svetlana Milanovi} IX 3

BO@I] U MOM DOMU Kad Bo`i}no jutro svane, Polaznik nam na prag stane Da ~estita praznik nama Sa najqep{m ~estitkama.

Pi}a, hrane razne Na trpezi ima, Tata di`e ~a{u I nazdravqa svima.

Mir Bo`iji!

Bo` Hristos se rodi!

Da `ivimo dugo u slabodi!

Neka svega bude, A najvi{e zdravqa, Svaki ~ovjek na Bo`i} Tako nazdravqa.

Na sva~ija vrata Bo`i} pokuca, Zava|ene miri, Veseli srca.

Svima sre}u po`eli I da vje~no traje, Da prime radost [to nam Bo`i} daje.

Milica Radovi} IX 3

10

AnastasijA br. 10

Из ђачког пера

MOJA BAKA Moja dobra baka Staricaje draga, Ja je ne bih dao Ni za vre}u blaga. b ZVJEZDE Nebo je prepuno zvjezdica Svaka mi li~i na tebe Svjetlucaju na nebu Tvoje o~i kao kad me gledaju.

Gledam u nebo sa nadom Da te vidim al' uzalud Kad znam da te ne}u Vi{e gledati.

Svaka me zvijezda podsje}a Na tebe, na mojee sate I dane sa tobom provedene.

Sjedim pored prozora I gledam u nebo Mislim u sebi Gleda{ li u isto.

Ana Savi} IX 3

Kada ne{to zgrije{im, Mene baka brani: "Djecu Djecu treba shvatati", shvatati Ona ka`e mami.

A kad sam tu`an, Baka me tje{i, Weno toplo oko Uvijek mi se smije{i.

Svakoj mojoj petici Raduje se baka, I svima se hvali "Evo Evo moga |aka". |aka Zato svoju baku Mnogo volim ja, j @elim joj dug `ivot I puno, puno zdravqa.

Darko Fundup IX 1

MOJ RAZREDNIK Ko nas voli, ko se za nas brine?

Ko je tu da tugu sa lica skine?

Wegov ciq je da pomogne svima, on veliku snagu zato ima.

U srcima na{im qubav stvara Stvarno on za to ima mnogo dara.

I znamo da wegov trud Ne}e zalud biti.

Slu{a}emo ga do kraja mi Apsolutno I zauvijek svi.

Darko Fundup IX 1

11

AnastasijA br. 10

Чуда Божија ^UDESNO OBRETEWE MO[TIJU SVETIH MU^ENIKA edanaestog oktobra 2006. godine prona|ene su mo{ti svetih mu~enika medqanskih, tj. Prepodobnomu~enika (monaha).

Mo{ti su prona|ene na lokalitetu Crkvi{te, odnosno na mjestu gde su se oni godinama dinama javqali jednoj pobo`noj hri{}anki Petri Tegeltiji. Ona je godinama dobijala vi|ewa prepodobnih mu~enika koji su kazali da se zovu Serafim, Avakum i Merdarije. Su{tina wenih vi|ewa i poruka bila je slede}a: javqala su joj se tri monaha i saop{tavali joj gde se nalaze rekav{i joj da ide kod wenog vladike i da mu ka`e da ih izvadi iz zemqe. Episkop biha}kopetrova~ki Hrizostom saslu{av{i weno kazivawe, kao i istoriju primawa vizija i poruka koje ima ve} godinama, predlo`io je da svi zajedno (on, otac Slavoqub voqub i sestra Petra) po|u do Medne, odnosno do Crkvi{ta. Usput, Petra je Episkopu izlagala svu wenu agoniju koju godinama pre`ivqava zbog ovih vi|ewa i poruka, odnosno, kako joj niko ne vjeruje, kako je svi zbog toga progla{avaju ludom. Episkop je ostao poprili~no oprili~no rezervisan prema svoj toj pri~i. Dodao je: "Dobro, Dobro, vidjeli smo i ostavimo to jo{ neko vrijeme. Vidje|emo {ta }emo preduzeti. Molimo se Bogu. On }e nam u vrijeme koje On odlu~i da je najpogodnije sve otkriti". otkriti Od 2003. godine do 2006. godine Episkop Epi je ~itav slu~aj odlo`io na ~ekawe. Mo`da }e neko pomisliti: za{to Episkop nije povjerovao "pri~ama" sestre Petre. Episkop je bio vrlo oprezan. Odgovor je u slede}em: bojao se isku{ewa, tj. prevare i obmane ne~astivoga, jer `ivimo u vremenu u kome dominiraju domi prevare i obmane la`nih vidovwaka i ~udotvoraca. Pune tri godine i vi{e Episkop je wenu pri~u odlo`io na ~ekawe. Weno kazivawe: "Meni su rekli da Vama ka`em da ih izvadite iz zemqe", zemqe u prvi mah ga je zbunilo. Pomislio je u sebi: "OO Bo`e moj, da li sam s ja dostojan i da li sam zaslu`io da ja budem taj za vrijeme koga }e se oni pojaviti?" pojaviti? Smatrao je sebe nedostojnim te privilegije. Uo~i Male Gospojine 2006. godine, dakle, hramovne slave crkve u Mednoj, oni mu se javqaju i skorom istim rije~ima govore da ih izvadi iz zemqe. Sko~iv{i iz sna i prekrstiv{i se, odlu~i da istoga dana u povratku iz Strojica, gdje je i{ao da slu`i i osveti obnovqenu crkvu, svrati u Mednu i zatra`i od tamo{weg sve{tenika protojereja Nikole Pene da se pristupi kopawu terena. 11. oktobra ktobra 2006. godine desilo veliko i istorijsko ~udo.

Prva dva sata kopawa nije bilo nikakvih naznaka da }e se na}i svete mo{ti. I dok je sve hvatala zabrinutost, sestra Petra je jednako govorila: "Samo vi kopajte, oni su tu." Kada su ve} po~eli da sumwaju u istinitost pri~a sestre Petre, mo{ti su se iznenada pojavile. I dok je otac Vasilije pristupio va|ewu svetih mo{tiju, otac Nikola je pohitao da javi Episkopu Hrizostomu o wihovom pronalasku. Odu{evqen primqenom vije{}u episkop je sa sekretarom Eparhije, igumanom Sofronijem Niki}em, odmah krenuo ka Mednoj. U me|uvremenu, vijest je javqena i obli`wim sve{tenicima koji su pohitali da zajedno sa episkopom budu na Crkvini i da sa wim sve~ano prenesu prona|ene svete mo{ti u hram Ro|ewa Presvete Bogorodice u Mednoj.

Mednoj. Sa zalaskom sunca nad medqanskom kotlinom mo{ti su prene{ene uz pjevawe tropara "Hristos voskrese" i "Mu~enici tvoji Gospodi".

12

AnastasijA br. 10

Чуда Божија Vijest o pronalasku svetih mo{tiju i wihovom prenosu u hram u Mednoj brzo se pronijela u`om okolinom pa i {ire, jer je ekipa SRTV prenijela reporta`u o ovom doga|aju.

Dana 13. oktobra Episkop Hrizostom je sa dvojicom igumana, Sofronijem Niki|em, Niki| sekretarom Eparhije biha}ko-petrova~ke petrova~ke i Vasilijem, nastojateqem manastira Klisine kod Prijedora, stigao u Mednu radi prawa svetih mo{tiju i wihove pripreme za poklowewe vjernih.

Slede}eg dana Episkop Hrizostom je prvi put obznanio otkrivawe svetih mo{tiju mo{tiju u propovjedima u Podra`nici i u Drvaru. Episkop Hrizostom je odredio da se slu`i Sveta Litugija u narednih 40 dana. Osim sve{tenika Eparhije biha}ko-petrova~ke, biha}ko petrova~ke, Svete Liturgije slu`ili su i sve{tenici drugih eparhija koji su sa mnogobrojnim vjernicima pristizali u Mednu. Ovo ~udo je prije svega prvorazredni vjernicima istorijski doga|aj, doga|aj koji je ve} zapisan u istoriji na{e pomjesne Crkve i na{eg naroda. Kao takav on zaslu`uje da se istorijski ispita, odnosno da se poku{a odgovoriti na pitawa: ko su i odakle kle su do{li monasi koji su mu~eni~ki postradali u Mednoj? Da li su oni bili monasi manastira Sv. Petra i Pavla kod Trebiwa ili manastira u neposrednoj blizini u Peckoj? Zatim, da se utvrdi kako su i kada postradali i od koga? Potom, da se prou~i kada je podignut odignut i do kada je postojao manastir u Mednoj, te kakva je bila wegova sudbina? Ovo je zadatak sada{wim i budu}im istori~arima, kako bi ispravili gre{ke svojih neposrednih prethodnika, koji su nepravedno zaobilazili Krajinu u svojim nau~no-istorijskim istorijskim radovima. r Medna je poznata po iskrenoj i dubokoj pobo`nosti wenih mje{tana. To nam potvr|uje wihova borba za vjeru pravoslavnu kroz vijekove. U ataru dana{weg sela Medna za vrijeme Otomanske imperije postojalo je vi{e mawih crkvica sakrivenih po {umama. Da Turci ne bi doznali za postojawe skrivenih crkvica, narod ih je zvao "}elijama".

Prvobitni hram, zidan od tvrdog materijala, podignut je izme|u 1883-1888.

1883 godine. Skoro 100 godina je trajao, ali je zbog dotrajalosti poru{en 1977. godine. Iste godine zapo~eta zapo~e je gradwa novog, tj. Dana{weg hrama. Gradwa i wegovo opremawe trajali su dugo, do 1988. godine. Hram je djelimi~no bio o{te}en, ali je bio oskrnavqn od hrvatske vojske. Od 2001. do 2004. godine hram je obnovqen, a istovremeno je dovr{ena nova parohijska parohijska ku}a, podignuta ulazna kapija sa produ`enim zidovima, sagra|ena ~esma itd.

Prvo ~udo koje se desilo u Mednoj bilo je 1981. godine Episkop bawalu~ki g. Jefrem izvje{tava Sveti arhijerejski sinod o ~udesnom savijawu i razvijanju Sv. Antiminsa (Sv, Antimins Antimins je platno na kome se nalazi ikona polagawa Hristovog tijela u grob i upotrebqava se na Sv. Liturgiji) za vrijeme Liturgije u hramu Ro`destva Presvete Bogorodice u Mednoj, u ~etvrtu nedjequ ~asnog posta. Za vrijeme slu`ewa Svete Liturgije u toku Valikog posta Sveti Antimins se sklopio i rasklopio tri puta. Povodom tog doga|aja parohiju i paroha posjetili su episkopi bawalu~ki Jefrem i ra{ko-prizrenski ra{ko prizrenski Pavle. Po izvje{taju i referatu Episkopa ra{ko-prizrenskog prizrenskog Pavla (sada Patrijarha srpskog), Sveti arhijerejski arhije sabor donio je odluku da se o tome obavjesti sve{tenstvo koje }e u propovjedima i razgovorima ukazati vernima o ovom ~udu.

I gle, poslije dvadeset i pet godina, sam Bog nam otkriva tajnu tog tada{weg ~uda: da su Sveti Antimins razvijali i savijali trojica sve{tenomonaha medqanskih mu~enika. mu~enika

13

AnastasijA br. 10

Из православног катихизиса SVETA TAJNA SVE[TENSTVA veta tajna sve{tenstva je sveta tajna u kojoj Duh Sveti kroz polagawe ruku episkopa daje blagodat i pravo onome koji se rukopola`e za episkopa ili sve{tenika da svr{ava ostale svete tajne i da rukovodi vjerskim `ivotom qudi. U pravoslavnoj crkvi postoji tri stepena sve{tenstva: episkop, sve{tenik i |akon.

Episkop mo`e da svr{ava svih sedam svetih tajni, sve{tenik sve osim sv. tajne sve{tenstva, a |akon poma`e episkopu i sve{teniku, ali sam ne mo`e svr{avati svr{ nijednu od svetih tajni. Pored ovih ~inova sve{tenstva postoje i ni`i ~inovi: ~teci, ipo|akoni i |akonise..

Episkopa ne mo`e rukopolo`iti jedan episkop, ve} najmawe dva episkopa. Dok sve{tenika rukopola`e episkop kome sve{tenik pripada kao klirik. Episkopi piskopi su naslednici apostola. A crkvenu jerarhiju ustanovio je sam Gospod Isus Hristos kao prvi Prvosve{tenik On, kao izvor svake vlasti i prava u Wegovoj Crkvi, dao je apostolima vlast da u~e, iscequju i opra{taju grijehe. Uo~i Vaznesewa On je rekao apostolima: "Idite, dakle, i nau~ite sve narode krste}i ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, u~e}i ih da sve dr`e {to sam vam zapovijedio."

U ovoj Svetoj tajni episkop uvodi u oltar kandidata, koji je ispunio sve uslove potrebne za obavqawe sve{teni~ke slu`be,, stavqa mu ruku na glavu i ~ita molitvu posve}ewa, da bi na kandidata si{la Bo`anska blagodat Svetog Duha [ta onda predstavqa celinu jerarhije? Najpre Hristos kao vje~ni Prvosve{tenik i glava Crkve, onda od Wega apostoli, pa od apostola episkopi, i od episkopa episkopa sve{tenici i |akoni.

Za{to je neophodno polagawe ruku u ovoj svetoj tajni? To su najpre ~inili apostoli.

Polagawe ruku u ovoj svetoj tajni prenosi se na lice koje se rukopola`e duhovna sila i tako se posti`e zakonita veza crkvene vlasti i sve{tenoslu`ewa Crkvena zajednica ne mo`e postojati bez pokornosti svome nadle`nom episkopu, jer bi se tako crkvena zajednica odijelila od tela Vaseqenske pravoslavne crkve i li{ila sebe blagodati Bo`ije.

Sve{tenika zovemo Ocem zato {to smo preko sve{tenika tenika u svetoj tajni kr{tewa preporo|eni u djecu Bo`iju; preko wih u svetoj tajni pri~e{}a dobijamo nebesku hranu (Hristovo tijelo i krv); u svetoj tajni pokajawa preko wih dobijamo opro{tewe od svojih grehova, a u ostalim svetim tajnama naro~ite darove Svetog Svetog Duha. Pored toga, sve{tenici se za nas neprestano mole, u~e nas, savjetuju, opomiwu nas i nama rukovode. Prema tome,

14

AnastasijA br. 10 oni su, zaista, na{i duhovni oci. Svakako oni moraju biti dostojni tog imena i te velike slu`be.

15

AnastasijA br. 10

Православна иконографија BOGORODICA KUPINA NEOPAQIVA

Bogorodice Djevo, raduj se blagodatna Marijo, Gospod je sa tobom, blagoslovena si ti me|u `enama i blagosloven je plod utrobe tvoje, jer si rodila Spasiteqa du{a na{ih. Amin.

15

MANASTIR MILE[EVA

16