Pčelarski žurnal br. 4 (jul-septembar 2009.)

Page 1


SADRŽAJ U fokusu 2 Lažne matice Autorski članci

Vinsent Dieteman, Huo-King Zeng 8 Više matica u jednoj pčelinjoj zajednici

Fotografija na naslovnoj strani Prirodni roj u DB košnici, Veroljub Umeljić

Godina II, broj 4 jul-septembar 2009. Adresa redakcije

PČELARSKI ŽURNAL Ignjata Joba 57/7 11050 Beograd, Srbija Tel: 011/393 09 58, 064/242 44 55 pcelarskizurnal@yahoo.com www.umeljic.com Izdavač Izdavačka agencija Umeljić Čede Dulejanovića 33 34203 Kragujevac Glavni i odgovorni urednik Ivan Umeljić Stručni saradnik Prof. dr Zoran Stanimirović Urednik fotografije Veroljub Umeljić Prevodioci Ivan Umeljić Aleksandar Milanković

Miguel A. Rodrigez-Girones, Luis Santamaria 12 O cvetovima crvene boje Pčelarska praksa Saša Čolak 18 Formiranje dvojnih pčelinjih društava i korišćenje suncokretove paše Veroljub Umeljić 24 Zbrinjavanje prirodnih rojeva Pčelarstvo u svetu 29 Ukrajina 31 Izveštaj o zimskim gubicima 2008-2009 u SAD Portret 32 Vieroslava Svetlik Apiterapija 36 Apiterapija: iskustvo nemačkih pčelara Medonosno bilje 38 Perko Naučna istraživanja 40 Groznica u košnici 42 Učestalost alergije na pčelinji otrov među pčelarima 44 Latice sa kupastim ćelijama pomažu pčelama da se okače na cvet 45 Sekvencioniran genom Nosema ceranae Iz starih pčelarskih knjiga 46 Kamil Pjer Dadan Pčelarstvo kao poziv Nagradna igra 48 Upoznajte cvetove medonosno-polenonosnih biljaka Uradi sam 50 Dobijanje matičnog mleča

Lektura Aleksandar Milanković Dizajn i priprema Denis Vikić Štampa Kolor Pres, Lapovo Nijedan deo ove publikacije (tekst ili fotografije) nije dozvoljeno reprodukovati bez prethodne pismene saglasnosti glavnog urednika. Copyright © 2009 – Pčelarski žurnal

CIP - Каталогизација у публикацији Народна библиотека Србије, Београд 638.1 PČELARSKI žurnal : ilustrovani časopis za pčelarsku kulturu / glavni i odgovorni urednik Ivan Umeljić. - God. 1, br. 1 (2008) - Kragujevac (Ulica Čede Dulejanovića 33) : Izdavačka agencija „Umeljić“, 2008 (Lapovo : Kolor Pres). - 24 cm Tromesečno ISSN 1820-9319 = Pčelarski žurnal COBISS.SR-ID 151515660


2 Lažne matice povremeno polažu jaja u prisustvu normalne matice. Većinu jaja lažnih matica radilice nadziračice će ukloniti i pojesti.

24 Kako postupiti kada očekujemo i želimo da se neko društvo roji, pa još imamo sreću da budemo na pčelinjaku u trenutku izlaska roja, a on „neće“ da se smesti u praznu vrškaru koju smo mu pripremili za stanište?

8

Pčelari u Kini pronašli su način da spreče matice da se međusobno poubijaju tako što su im otklonili mandibule. Nateravši nekoliko matica da žive zajedno, stvorili su prod u k t i v n i j e pčelinje zajednice za komercijalnu eksploataciju.

42 U Nemačkoj je sprovedeno opsežno istraživanje o učestalosti alergije na pčelinji otrov među tamošnjim pčelarima.

Tehnika dobijanja matičnog mleča se podudara sa prvih 7 dana tehnike uzgoja matica.

32 Pčele su zaštitni znak njenih slika. Portret slikarke Vieroslave Svetlik iz Kovačice

50 Časopis Pčelarski žurnal izlazi četiri puta godišnje (januar, april, jul, oktobar). Pretplata na Pčelarski žurnal za 2009. godinu (4 broja + prvi broj, izašao oktobra 2008) iznosi 700 dinara, za inostranstvo 18 evra. Pretplatu vršiti na žiro račun Izdavačke agencije Umeljić 205-134375-95 uz obavezno javljanje redakciji telefonom ili elektronskom poštom radi potvrde uplate. Časopis se može kupiti na kioscima generalnog distributera Futura plus.


U fokusu

Lažne matice

Lažne matice povremeno polažu jaja u prisustvu normalne matice. Većinu njihovih jaja radilice nadziračice će ukloniti i pojesti.

M

atica je majka pčelinje zajednice. Ona polaže jaja iz kojih će se razviti sve jedinke, ženke i mužjaci. Iz oplođenih jaja nastaju pčele radilice ili, pod određenim okolnostima, matice, a iz neoplođenih trutovi. Matica može „odrediti” da li će položiti oplođeno ili neoplođeno jaje, a „odluku” donosi s obzirom na veličinu otvora ćelije u koju polaže jaje. U najaktivnijem delu sezone, kada je pčelinja zajednica na vrhuncu snage, matica može dnevno da položi više od 2.000 jaja. Matica proizvodi feromone koji pčelinju zajednicu održavaju na okupu. Oni čine jedinstveni miris pčelinje zajednice tako da njeni članovi znaju gde pripadaju. Svojim prisustvom, kao i pomoću feromona koje izlučuje, matica kontroliše i „umiruje” pčele radilice sprečavajući ih na taj način da polažu jaja. Iz košnice izleće samo da se oplodi ili ako se pčelinja zajednica roji, dok ostatak života provodi unutar staništa gde je mračno i bezbedno. Ukoliko se matica izgubi, odsustvo feromona upozoriće pčelinju zajednicu na to. U prvi mah pčele će se unervoziti i proizvodiće glasnije zujanje nego obično. Nakon 10-24 h biće sigurne da su ostale bez matice i počeće da nadgrađuju matičnjake na postojećim radiličnim larvicama iz kojih će se izleći nove matice. Ukoliko u zajednici nije prisutno leglo, ili ona ne uspe u pokušaju da odgoji novu maticu, kod određenog broja radilica aktiviraće se jajnici i one će početi da polažu jaja. Eksperimenta radi, može se oduzeti matica pčelinjem društvu, i potom uništiti svi matičnjaci koje su pčele izgradile u pokušaju da dobiju novu maticu. Ubrzo potom kod 10-15% radilica aktiviraće se jajnici i one će početi da polažu jaja. Ovakve pčele nazivaju se lažne matice. 2

PČELARSKI ŽURNAL • 4 • jul-septembar 2009.

Društva sa lažnim maticama nije teško prepoznati. Pčele na saću postaju vidno „nervozne”, a kada se košnica otvori primetno je pojačano brujanje koje radilice proizvode uz neprestano lepezanje krilima. U jednoj ćeliji može se pronaći po nekoliko jaja, neka na stranicama, a neka u podnožju ćelija. Jaja lažnih matica su manja od jaja pravih matica i mnoga od njih neće uspeti da se razviju. Iz onih koja uspeju razviće se trutovi jer lažne matice ne mogu da se sparuju sa trutovima, pa njihova jaja ostaju neoplođena. Događa se, doduše veoma retko, da se partenogenetski razvije radilica iz neoplođenog jajeta; to se izuzetno retko događa kod evropskih rasa medonosnih pčela, ali je mnogo češća pojava kod jedne rase afričkih pčela – kapske medonosne pčele (Apis mellifera capensis) poreklom iz Južne Afrike.

Saniranje društva sa lažnim maticama Društvu sa lažnim maticama nije moguće dodati maticu i na taj način sanirati problem zbog prisustva hemijskih signala koji potiču od sekreta nekih žlezda lažnih matica vrlo sličnih feromonima pravih matica. Kada pčelar pronađe zajednicu sa lažnim maticama on će, najčešće, istresti pčele što dalje od pčelinjaka i ostaviti ih da se vrate u okolne košnice. Lažne matice, čiji su jajnici aktivirani, biće ubijene kada uđu u normalna pčelinja društva sa maticama. Saće sa njihovim jajima i leglom treba premestiti u druge košnice kako bi ga pčele očistile. Veoma često, dodavanjem ramova sa radiličnim leglom može se značajno smanjiti pa čak i eliminisati aktivnost lažnih matica i u isto vreme obezbediti zajednici oplođena jaja iz kojih se može razviti nova matica. Leglo izlučuje feromone i njegovo prisustvo utiče na smanjenje aktivnosti lažnih matica.


Lažne matice u normalnim društvima sa maticom

voska, i raznih drugih poslova u košnici i van nje, zadatak pčela jeste i da neguju leglo matica. RaU pčelinjoj zajednici postoji vrlo složena podela dilice žrtvuju sopstvenu reprodukciju i mogućnost rada. Kao što je to primetio belgijski književnik da imaju potomstvo, da bi podizale potomstvo Moris Meterlink: Matica se odrekla lepote cveta matice. Iznad svega odane su zajednici i sve što zarad plodnosti, a pčele plodnosti zarad mirisa čine jeste za dobrobit pčelinjeg društva u celini. cveta. Pored izletničkih aktivnosti kao što su sa- Ovakvo ponašanje pčela dugo je zbunjivalo i kupljanje nektara, polena i propolisa, lučenja tvorca moderne teorije evolucije Čarlsa Darvina. w w w. u m e l j i c . c o m

3


Jaja lažnih matica (foto V. Umeljić)

Prema teoriji evolucije svaki organizam teži da je organizam (u našem slučaju pčela radilica) jeprenese svoje osobine na potomstvo. Pčele ra- dinica selekcije, tada prirodna selekcija deluje dilice kao da prkose ovoj teoriji jer svoj reproduk- protiv evolucije altruizma, ali ako je jedinica setivni uspeh žrtvuju u korist matice i njenih poto- lekcije grupa (u našem slučaju pčelinja zajednica), maka. Međutim ako se za jedinicu selekcije uzme tada prirodna selekcija favorizuje altruističke osopčelinja zajednica u celini, a ne pčela kao jedinka, bine. Važno je naglasiti da može postojati sukob onda ovakvo ponašanje ima svoje objašnjenje. interesa između objekata na različitim nivoima: Evo šta Darvin kaže o tome u knjizi Postanak vrsta ono što je dobro za grupu (pčelinju zajednicu) ne mora biti dobro za organizam (pčela radilica). (1859): „Kako su radilice postale neplodne, teško je pitanje; Svojevrstan sukob interesa odvija se i u pčelinjoj ali ono nije mnogo teže nego pitanje o nekom dru- zajednici. Pčele radilice povremeno polažu jaja gom upadljivom preinačenju građe, jer se može u prisustvu sasvim zdrave matice. Čineći tako one dokazati da neki insekti i drugi zglavkari u prirodnom postupaju protivno interesima matice i ostatka stanju postaju nekad neplodni. Ako bi takvi insekti pčelinje zajednice. Poznati biolog Kirk Višer je bili društveni, i ako bi bilo korisno za zajednicu da pomoću specijalnih markera identifikovao jaja se godišnje rodi izvestan broj jedinki sposobnih za koja su položile lažne matice u društvima u kojirad ali nesposobnih za množenje, ne mogu da vidim ma je bila prisutna zdrava matica. Utvrdio je da nikakvu osobitu teškoću da je to moglo biti izvrše- mali broj radilica (oko 0,01% od ukupnog broja pčela u košnici) polaže ova jaja. Samo 1 (jedna) no pomoću prirodnog odabiranja.” Pčele se ponašaju altruistički. Altruistička osobi- od 10.000 radilica u jednom normalnom pčelinjem na je ona koja je štetna za jedinku koja je pose- društvu ima potpuno aktivirane jajnike, tako da duje, ali korisna za grupu kojoj ona pripada. Ako u jednoj zajednici ima maksimalno 5-6 reproduk4

PČELARSKI ŽURNAL • 4 • jul-septembar 2009.


tivno sposobnih radilica. U pčelinjoj zajednici na vrhuncu snage dnevno se položi oko 100 trutovskih jaja i s obzirom da 5-6 pčela radilica ima potpuno razvijene jajnike i položi u proseku po 10 jaja dnevno, to znači da polovina od ukupnog broja dnevno zaleženih trutovskih jaja potiče od lažnih matica. Većinu jaja lažnih matica radilice nadziračice će ukloniti, odnosno pojesti! Ratnieks i Višer su dokazali da su pčele sposobne da razlikuju jaja lažnih od jaja pravih matica. Naime, jaja koja položi, matica obeležava feromonom Dufurove žlezde, koja je znatno manje razvijena kod lažnih matica. Jaja lažnih matica pčele veoma brzo uklanjaju, najčešće u roku od jednog sata nakon polaganja, a samo nekoliko će uspeti da se razvije do odraslog stadijuma – tek svaki hiljaditi odrasli trut jeste sin neke lažne matice. Na taj način, reprodukcija u pčelinjem društvu odvija se putem neprijateljskih interakcija između članova zajednice – neke radilice polažu jaja koja druge radilice nadziru i uklanjaju.

Rođačka selekcija Medonosna pčela (Apis mellifera) predstavlja interesantan primer koji ilustruje međuigru između konflikta i kooperacije. Poznato je da se matica sparuje sa više trutova, što za posledicu ima nastanak više podfamilija u jednoj pčelinjoj zajednici. Unutar svake podfamilije radilice su rođene sestre (imaju istog oca i majku), ali većina radilica u pčelinjoj zajednici su polusestre jer imaju istu majku ali različite očeve (direktna posledica poliandrije matice). Zbog ovakve složene srodničke strukture može doći do konflikta na relaciji radilica-radilica. Konflikt ima genetsku pozadinu i tiče se reproduktivne dominacije u zajednici; pčele radilice neće sa podjednakim „entuzijazmom” negovati potomstvo u košnici. Pčele će podizati ono potomstvo sa kojim dele najviše gena, drugim rečima favorizovaće potomke sa kojima su u bližem srodstvu. O čemu se zapravo radi? Kada je u pitanju briga o ženskim larvama (žensko potomstvo matice), odnosno, rođenim sestrama odraslih radilica u zajednici, ne postoji razlog za konflikt. Međutim, ukoliko se radi o muškim larvama situacija postaje komplikovanija. Pošto ne može da se oplodi, radilica ne može imati ćerke već jedino sinovetrutove. Radilice mogu na tri različita načina biti u srodstvu sa trutovima (koeficijent srodstva biolozi označavaju slovom r). Jednoj radilici trut

Pčele nadziračice jedu jaja lažnih matica (foto F. Ratnieks)

može biti: sin (njen sopstveni haploidni potomak r = 0,5), sestrić (haploidni potomak druge radilice r = 0,75/2 = 0,375) i brat (haploidni potomak matice r = 0,25). Prosečna radilica, u realnim okolnostima, ima izbor da li će negovati sestriće ili braću. Njen izbor je očigledan, ona će pre odnegovati sestrića s kojim deli više gena (koeficijent srodstva iznosi 0,375) nego brata (koeficijent 0,25). Francis Ratnieks je ukazao na važnu činjenicu koja proizilazi iz razlike u koeficijentu srodstva na relaciji radilica-brat (r = 0,25) i radilica-sestrić (r = 0,375): radilicama je u interesu da otkažu poslušnost matici i proizvode svoje haploidne potomke ili da preuzmu brigu o haploidnom potomstvu drugih radilica. Sve ovo važilo bi ukoliko bi se matica sparivala samo sa jednim trutom, a pčele radilice-njene ćerke, bile rođene sestre. Ali, situacija se dramatično menja jer matica vrši sparivanje sa nekoliko trutova i za produkovanje svojih ćerki koristi spermu nekoliko različitih mužjaka. U tom slučaju, radilice će imati znatno više polu-sestara nego rođenih sestara. Iako radilice sada mogu preferirati da odgajaju svoje sopstvene sinove pre nego svoju braću, one će manje biti naklonjene sestrićima nego braći. Koeficijent srodstva između radilica i sinova njihovih polusestara iznosiće r = 0.25/2 = 0,125, što je upola manje od stepena srodstva između radilica i njihove rođene braće (haploidni sinovi matice r = 0,25). Radilice će zbog toga biti više naklonjene sinovima matice (rođena braća r = 0,25) nego sinovima drugih radilica (sestrići r = 0,125). Iako je prvi izbor svake radilice da uzgaja svoje sinove (koeficijent srodstva r = 0,5), radilice se ne mogu među sobom „složiti” koja od njih treba da položi muška jaja. Šta će se u stvari dogoditi? Francis Ratnieks tvrdi da će radilice nadzirati jedna druw w w. u m e l j i c . c o m

5


Mehanizmi nadziranja lažnih matica

Svaki hiljaditi izleženi trut u normalnoj pčelinjoj zajednici jeste sin lažne matice (foto V. Umeljić)

Nadziranje od strane matice. U kolonijama sa malim brojem članova matica koristi svoju fizičku dominaciju za prevenciju reprodukcije radilica, ali ovaj mehanizam nije primeren velikim pčelinjim zajednicama kao što su one roda Apis. Stoga, kada su u pitanju medonosne pčele, regulisanje reprodukcije radilica sprovodi se, pre svega, preko feromona i putem interakcija radilicaradilica. Matični feromoni i feromoni legla. Feromon legla i matični feromoni predstavljaju signale koji sprečavaju aktiviranje jajnika kod pčela radilica. Oni su pravi znaci plodnosti matice. Radilice prepoznaju feromone, i na osnovu tih informacija „uzdržavaju” se od polaganja jaja i sprečavaju druge radilice da čine isto. Ova pojava naziva se samonadziranje. Mehanizmi nadziranja od strane pčela radilica roda Apis: selektivna oofagija muških jaja. Pčele radilice mogu razlikovati jaja lažnih matica od jaja pravih matica i poješće ova prva (Ratnieks, Visscher, 1989). S druge strane, prema dosadašnjim istraživanjima, radilice ne mogu razlikovati larve koje potiču od matice od larvi koje potiču od lažnih matica (Ratnieks, Visscher, 1989). Jaja koja polože, matice obeležavaju feromonom Dufurove žlezde koji tokom polaganja izlučuju na površinu jajeta. Dufurova žlezda je znatno razvijenija kod matice nego kod pčele radilice, pa hemijski sastav izlučevine nije isti kod matice i radilice (Katav-Gozansky i sar. 1997). Izlučevine Dufurove žlezde kod lažnih matica u obezmatičenim društvima znatno se razlikuju od izlučevina (Dufurove žlezde) normalnih radilica sa nerazvijenim jajnicima, ali ipak ne sadrže sve sastojke koji su detektovani kod matica (Katav-Gozansky i sar. 1997). Mehanizam nadziranja radilica roda (Apis): agresivnost na relaciji radilica-radilica U društvima zapadne pčele Apis mellifera sa maticom i bez nje, radilice često napadaju lažne matice. Ovo je još jedan od mehanizama nadziranja. U pčelinjim zajednicama sa maticom, agresivnost je direktno usmerena na radilice sa aktiviranim jajnicima, što govori da radilice mogu uspešno detektovati njihovo prisustvo.

gu i uništavati sva jaja koje su položile druge radilice jer ne žele da odgajaju sestriće (sinove polu-sestara), već samo rođenu braću (sinove matice). Radilice međusobno prisiljavaju svoje reproduktivno sposobne ukućanke na sterilnost. Karakterističan mehanizam predstavlja ubijanje jaja koja su položile lažne matice, a baziran je na sposobnosti radilica da identifikuju jaja koja je položila matica jer su ona označena posebnim feromonom. Kada se oofagija jaja lažnih matica razvila kao mehanizam radličnog nadziranja kod pčela roda Apis? Matice bezžaočnih pčela (Meliponinae) su u najvećem broju monoandrične. Radilično nadziranje se ne dešava kod monoandričnih bezžaočnih pčela, jer su radilice u bližem srodstvu sa sestrićima nego sa rođenom braćom. Suprotno tome, poliandrija je sveprisutna pojava unutar roda medonosnih pčela (Apis). Nakon evolutivnog razdvajanja na medonosne (Apis) i bezžaočne (Meliponinae) pčele poliandrija se razvila kod prvih, a izostala kod drugih. Pošto su se medonosne pčele razdvojile na podvrste, ostaje nepoznato da li se poliandrija razvila pre razdvajanja, ili kasnije kod svake podvrste posebno. Razvoj nadziranja lažnih matica od strane drugih Izuzetak od pravila: kapska medonoradilica pratio je evoluciju poliandrije koja se odi- sna pčela (Apis mellifera capensis) gravala u vreme nastanka roda Apis, ili tokom Za razliku od radilica ostalih podvrsta medonosne ranog perioda razdvajanja ovog roda na podvrste. pčele koje mogu da polažu isključivo haploidna 6

PČELARSKI ŽURNAL • 4 • jul-septembar 2009.


muška jaja, radilice kapske medonosne pčele Apis mellifera capensis, poreklom iz Južne Afrike, sposobne su bez prethodne oplodnje da polože ženska diploidna jaja putem takozvane thelytoky partenogeneze. Reprodukcija koju lažne matice vrše putem thelytoky partenogeneze manje je štetna za pčelinju zajednicu od arrhenotokous partenogeneze (polaganje muških haploidnih jaja) kojom se reprodukuju lažne matice ostalih podvrsta medonosnih pčela. Nadzor lažnih matica u zajednicama kapskih pčela manje je rigorozan nego kod drugih vrsta. Za razliku od ostalih medonosnih pčela, gde u prisustvu matice jaja polaže samo 0,01% radilica, 2% kapskih pčela su lažne matice. Usled seobe u druge delove Južne Afrike, kapske pčele počele su da ugrožavaju drugu vrstu afričke medonosne pčele Apis mellifera scutellata. Na koji način? Kapske pčele su „sposobne” da uđu u stanište pčela A. m. scutellata. S obzirom da imaju veoma razvijene reproduktivne organe počeće u saću da polažu jaja koja su za pčele A. m. scutellata skoro podjednako prihvatljiva kao i jaja njihove matice. Postoji nekoliko hipoteza o tome kako kapske lažne matice izbegavaju nadzor domaćih radilica, a najčešće objašnjenje glasi da su one u stanju da imitiraju feromonske signale matice-domaćina. Posledice za društvo koje je zadesila poseta kapskih pčela su pogubne. Naime, pošto mogu da polažu ženska jaja, one ne vrše prostu reprodukciju, već se repliciraju, što znači da proizvode još više parazitskih radilica – lažnih matica, što za posledicu ima enormno povećanje broja radilica kapskih pčela u zajednici domaćinu. Prema Vilijemu Hamiltonu, ovakav parazitizam analogan je kanceru kod nekih složenijih organizama. Veliki broj pčelinjih zajednica A. m. scutellata ugrožen je invanzivnim ponašanjem kapskih pčela (Martin, Beekman i sar. 2002).

Anarhistički sindrom Uobičajeno je da se putem nadzora od strane radilica i feromonskih signala koji potiču od matice i legla održava reproduktivna podela rada u pčelinjim društvima sa maticom. Međutim, u anarhističkim pčelinjim zajednicama, dolazi do sloma ovih sistema, pa pojava lažnih matica ne predstavlja ništa neobično. Ovakve zajednice predstavljaju kontrapunkt normalnim pčelinjim društvima sa maticom. Anarhističke pčelinje zajednice. U standardnoj pčelarskoj praksi kretanje matice ograničava se na jednu oblast pomoću matične rešetke čiji su prorezi dovoljno široki da mogu da se provuku

radilice ali ne i matica. Pošto pčele ne premeštaju leglo po gnezdu, ograničavanjem matice ograničava se i leglo na jednu oblast u košnici. Med se smešta u ostale delove košnice i na taj način lako se može sakupiti. Pčelinje zajednice u kojima ima trutovskog legla izvan oblasti ograničene matičnom rešetkom su stoga kandidati za anarhiste. Istraživanjem da li se matica nalazi na pravoj strani matične rešetke, uz genetski test trutovskog legla može se potvrditi da li određena pčelinja zajednica neguje potomstvo lažnih matica. Prirodne anarhističke pčelinje zajednice veoma su retke. Bendžamin Oldrojd, jedan od najpoznatijih istraživača iz ove oblasti, kaže da je samo kod nekoliko, od više hiljada ispitanih pčelinjih zajednica, primetio ovakvo ponašanje. Prvi put to se dogodilo 1987. godine na jednom pčelinjaku na Novom Zelandu. Oldrojd je 1993. godine u australijskoj pčelarskoj štampi oglasio da je „ulovio” još anarhističkih pčelinjih zajednica. Ratnieks je 1995. godine primetio anarhističko ponašanje u jednoj od svojih košnica lociranih u Kaliforniji. Pejdž i Erikson su još 1988. godine izvestili o pčelinjim zajednicama u kojima neke radilice (lažne matice) vrše reprodukciju u prisustvu matice, ali pošto je ova matica imala nedostatke, ovaj primer nije ekvivalentan gore opisanim. Pretpostavlja se da na svakih hiljadu pčelinjih zajednica u prirodi dolazi jedno anarhističko društvo (Barron, Oldroyd, Ratnieks, 2001). Priredio Ivan Umeljić Literatura T. Katav-Gozansky, V. Soroker, A. Hefetz, M. Cojocaru, D.H. Erdmann, W. Franke, Plasticity of caste-specific Dufour’s gland secretion in the honey bee, Naturwissenschaften, 4: 238–241, 1997. S. J. Martin, M. Beekman, T. C. Wosler, F. L. W. Ratnieks, Parasitic Cape honeybee workers, Apis mellifera capensis, evade policing, Nature, vol. 415, 2002. A. B. Barron, B. P. Oldroyd, F. L. W. Ratnieks, Worker reproduction in honey-bees (Apis) and anarchic syndrome: review, Behav. Ecol. Sociobiol, 50:199-208, 2001. P. K. Visscher, Colony integration and reproductive conflict in honeybees, Apidologie 29:23-43, 1998. C. W. W. Pirk, P. Neumann, R. Hepburn, R. F. A. Moritz, J. Tautz, Egg viability and worker policing in honey bees, PNAS, vol.101, no. 23, 2004. F. L. W. Ratnieks, Conflict in the Bee Hive: Worker reproduction and Worker Policing, The Beekeepers Quarterly, 70:16-17, 2002. J. M. Greeff, Thelytokous versus arrhenotokous worker reproduction in the Cape honeybee and other Hymenoptera, Hereditas, 124:99-103, 1996. A. S. Griffin, S. A. West, Kin selection: fact and fiction, TRENDS in Ecology & Evolution, vol. 17, no.1:15-21, 2002. F. L. W. Ratnieks, P. K. Visscher, Worker policing in the honeybee, Nature, vol. 342, 796-797, 1989. B. P. Oldroyd, F. L. W. Ratnieks, T. C. Wosler, Egg-marking pheromones in honey-bees Apis mellifera, Behav. Ecol. Sociobiol, 51:590-591, 2002. F. L. W. Ratnieks, T. Wenseleers, Policing Insect Societies, Science, vol. 305, 54-56, 2005. Ričard Dokins, Sebični gen, Heliks, Smederevo, 2008. Eliot Sober, Filozofija biologije, Plato, Beograd, 2006. Čarls Darvin, Postanak vrsta, Nolit, Beograd, 1985.

w w w. u m e l j i c . c o m

7


Autorski članak

Vinsent Dieteman1, Huo-King Zeng2, Kolin Hepbrn3, Randal Hepbrn3, Šui-Hua Jin4, Robin M. Krevej1, Sara E. Redolfs5, Fu-Liang Hu2, Kristijan V. V. Pirk1

Više matica u jednoj pčelinjoj zajednici Pčelari u Kini pronašli su način da spreče matice da se međusobno poubijaju tako što su im otklonili mandibule (gornje vilice). Nateravši nekoliko matica da žive zajedno, stvorili su produktivnije pčelinje zajednice za komercijalnu eksploataciju. Dietemann V, Zheng H-Q, Hepburn C, Hepburn HR, Jin S-H, et al. (2008) Self Assessment in Insects: Honeybee Queens Know Their Own Strength. PLoS ONE 3(1): e1412. doi:10.1371/journal.pone.0001412

M

noge životinje bore se da bi ostvarile dominaciju. U većini slučajeva nadmetanja životinja, borbena veština rivalki procenjuje se direktno tokom fizičkog kontakta ili indirektno preko vizuelnih, zvučnih i hemijskih signala koji su u korelaciji sa borbenom veštinom. Ovakvi načini procene omogućavaju jedinki da precizno odredi da li bi trebalo da se upusti u nadmetanje i, jednom kada stupi u okršaj, da proceni da li je bliža pobedi ili povlačenju ukoliko je cena poraza neprihvatljivo visoka. Otpočinjanje borbe neminovno vodi ka fatalnom ishodu. Smrtonosni sukobi oko dominacije jesu opšte pravilo kod nekih vrsta. Klasični primer vrste koja se upušta u smrtonosne sukobe kako 1

bi rešila reproduktivni konflikt jeste medonosna pčela Apis mellifera. Reprodukcija pčelinje zajednice postiže se njenom deobom (rojenjem). Majka matica napušta svoje gnezdo sa grupom pčela radilica kako bi zasnovala novu zajednicu, dok nekoliko matica ćerki ostaje u matičnjacima u starom gnezdu. Prisustvo nekoliko matica osigurava da će barem jedna od njih dostići zrelost i zameniti staru maticu koja je napustila gnezdo. Prva novoizvedena matica pobiće svoje rivalke pre nego što se izlegu iz matičnjaka. Ukoliko se nekoliko matica izlegne istovremeno, one će u najvećem broju slučajeva stupiti u okršaj za reproduktivnu prevlast, sve dok ne preostane samo jedna

Odsek za zoologiju i entomologiju, Univerzitet u Pretoriji, Pretorija, Južna Afrika, 2 Koledž bioloških nauka, Univerzitet Zhejiang, Hangzhou, Kina, 3 Odsek za zoologiju i entomologiju, Univerzitet Rhodes, Gremstaun, Južna Afrika, 4 Pinghu pčelinjaci, Zhejiang, Kina, 5 Odsek za statistiku, Univerzitet Rodes, Gremstaun, Južna Afrika

8

PČELARSKI ŽURNAL • 4 • jul-septembar 2009.


od njih. Tokom borbe matice odmeravaju snage i ubadaju se žaokama. Ubadanje je uobičajen uzrok smrti. Da bi matica uspešno ubola svoju rivalku neophodno je da se drži za nju pomoću svojih mandibula. Pčelari u Kini pronašli su način da spreče matice da se međusobno poubijaju tako što su im otklonili mandibule (gornje vilice). Nateravši nekoliko matica da žive zajedno, stvorili su produktivnije pčelinje zajednice za komercijalnu eksploataciju. Da bi razumeli kako manipulisanje borbenim sposobnostima matica utiče na socijalnu strukturu pčelinje zajednice, proučavali smo posledice koje otklanjanje mandibula ima na strateške odluke rivalki tokom borbe.

Diskusija Matice se uzdržavaju od borbe na smrt ako im jedna od njihovih mandibula nedostaje. Najčešće objašnjenje ove činjenice glasi da otklanjanje mandibula prati opadanje ukupnog nivoa aktivnosti matica. Mi smo pokazali da to nije slučaj. Ovakve matice ispoljavaju isti nivo aktivnosti kao i neoplođene matice (sa mandibulama) koje su preživele okršaj. Primećeno je da se ove matice često nalaze vrlo blizu jedna drugoj što ukazuje da se odsustvo borbi ne može pripisati prostornoj razdvojenosti među njima. Međutim, izloženost napadu pokrenuće kod matica (bez mandibula) agresivnost prema neoplođenim maticama kao i prema drugim maticama (bez mandibula). Odsecanjem mandibule, dakle, ne menja se sposobnost matice da prepozna ili ispolji agresivnost, niti se time slabi njen borbeni kapacitet, ali se utiče na njenu odluku da se upusti u borbu. Na strateške odluke neke jedinke tokom borbe utiču razni unutrašnji i spoljašnji faktori. Neka istraživanja pokazala su da učesnice u borbi procenjuju svoju borbenu sposobnost, a ne sposobnost svoje oponentkinje i da određuju svoju borbenu strategiju isključivo na osnovu samo-procene, odnosno unutrašnjih faktora. Samo-procena je podesna kada je teško proceniti protivnika i ona se događa upravo kod medonosnih pčela jer postoji velika verovatnoća da će uključenje matice u borbu rezultirati njenom smrću. Samo-procena se može javiti tokom borbe, kada jedinka odluči da se povuče pošto je udarac koji joj je suparnica nanela dostigao njen prag bola. w w w. u m e l j i c . c o m

9


Matice uključene u naš eksperiment nisu imale prethodnog iskustva u borbi na osnovu kojeg bi mogle da zasnuju svoje strateške odluke i uzdržavale su se od upuštanja u sukob. Ove matice nisu imale prethodno znanje o borbenoj veštini drugih matica, odnosno njihovom ponašanju tokom borbe. Kako nisu poznavale borbenu sposobnost suparnica, čini se da su se matice uzdale isključivo u procenu sopstvene borbene sposobnosti da bi donele odluku pre bilo kakve fizičke borbe. Tako, uprkos odsustvu bilo kakvog iskustva, izgleda da matice koje su uskraćene za jednu mandibulu prepoznaju svoje slabe borbene aktivnosti. Moguće je da se ovakva miroljubiva reakcija javila kao fiziološka reakcija na odsecanje mandibule, odnosno zbog odsustva mehaničkog nadražaja do kojeg u normalnim okolnostima dolazi kroz kontakt sa radilicama pomoću obe mandibule. Sledeće moguće objašnjenje mirnog ponašanja matica kojima je odstranjena jedna mandibula glasi da one dobijaju informaciju o borbenim sposobnostima svojih suparnica na indirektan način. Ova uzajamna procena mora se javiti pre fizičkog kontakta do koga dolazi kada počne borba; one obično i urade tako tokom prvog svog susreta. Pčele u košnici žive u mraku i malo je verovatno da one koriste vizuelne signale da bi procenile jedna drugu. Poznato je da matice komuniciraju putem zvučnih signala i feromona, te je stoga moguće da određene komponente ovih signala mogu biti pokazatelj borbene sposobnosti. Otvoreno signaliziranje borbene sposobnosti od strane matica može se od-

Nivo aktivnosti mladih matica koje su preživele okršaj u poređenju sa maticama bez mandibula. Aktivnost uključuje kretanje, statičnost, kontrolu ćelija i polaganje jaja. Testiranje je pokazalo da nema značajne razlike između ove dve grupe matica. 10

PČELARSKI ŽURNAL • 4 • jul-septembar 2009.

baciti s obzirom na mirno ponašanje matica bez mandibula; one bi mogle da identifikuju oponentkinje sa podjednakim borbenim sposobnostima i upuste se u okršaj (jer poseduju sličan hendikep i podjednaka je verovatnoća da izađu kao pobednice). Ukoliko ove matice šalju prikrivene signale, one bi mogle signalizirati jake borbene sposobnosti, uzdržavajući se pritom od upuštanja u sukob „svesne” svoje slabe borbene sposobnosti. Za naša posmatranja karakteristično je bilo odsustvo borbe. Sledeći spoljašnji faktori po svemu sudeći ne utiču na njihove odluke: vrednost i poznavanje borbenog resursa (isti su za sve učesnice), njihova starost i prethodno iskustvo (identični su). Važno je napomenuti da je eksperimentalna grupa formirana od pčela radilica koje sa maticama nisu ni u kakvom srodstvu,što znači da nijedna od učesnica nije imala bilo kakvo rođačko preimućstvo. Prema tome, izbegavanje sukoba je bilo bazirano isključivo na proceni unutrašnjih faktora. Činjenica da u našim eksperimentalnim grupama koje su sačinjavale matice bez mandibula nije bilo smrtnih ishoda, ukazuje da se otklanjanjem mandibula sprečava ubijanje suparnica. Matice bez mandibule u našim eksperimentima ili slabe matice u prirodi mogu se uzdržati od borbe jer im samo-procena može pokazati da je mala verovatnoća da će izaći kao pobednice. Verovatnije je da slabe matice biraju da izbegnu okršaj pošto je verovatnoća da će biti ubijene visoka imajući u vidu da je njihova sposobnost da savladaju svoju suparnicu i ubadaju umanjena. Zaista, za slabe matice koje nemaju informacije o borbenim sposobnostima rivalke, najbolja strategija koja pruža najveće šanse za opstanak jeste da se ne upusti u sukob. S druge strane, neoplođene ili snažne matice detektuju prisustvo drugih matica i upuštaju se u sukob. Samo-procena tokom borbe može pokazati snažnoj jedinki da slaba rivalka ne predstavlja pretnju njenom životu i može je ostaviti u životu, pod uslovom da njeno prisustvo ne ugrožava snažniju jedinku. U Kini se višematične pčelinje zajednice koriste kako bi se povećala proizvodnja legla, što potvrđuje ideju da prisustvo matica bez mandibula nije škodljivo, već da koristi pčelinjoj zajednici da se brže razvije. U prirodnim uslovima, matice imaju alternativnu priliku da odu sa drugim rojem ako ostatak pčelinje zajednice bude dovoljno brojan nakon


Eksperiment Eksperimenti su izvedeni tokom maja 2005. i 2006. u mestu Hangzhou (Kina) sa zajednicama italijanske pčele Apis mellifera ligustica. Matice koje su korišćene u eksperimentu označene su bojom i nisu bile u srodstvu jedna s drugom. Kako bi umanjili borbenu sposobnost nekih matica makazama su im odsečene po dve trećine jedne mandibule. Pre nego što su iskorišćene za eksperiment, takve matice premeštene su na jednu nedelju u koloniju iz koje su potekle kako bi se zalečile. Na početku eksperimenta, slučajan uzorak od po 2.500 radilica, starosti 1-2 dana, smešteno je nekoliko dvoramnih košnica za posmatranje (dimenzija 48,8 x 49 x 5,6 cm). Radilice su poticale iz 20 različitih pčelinjih zajednica koje nisu bile ni u kakvoj vezi sa onom zajednicom iz koje je potekla matica (kako bi se isključio potencijalni nepotizam od strane radilica koji bi mogao da utiče na duel između matica). U svakoj od ovih košnica za posmatranje smestili smo po tri matice kojima su odsečene mandibule, ili dve matice bez mandibula i jednu neoplođenu maticu (koja poseduje obe mandibule), ili tri neoplođene matice (koje poseduju obe mandibule). Ponašanje svake od matica nadgledao je zasebni posmatrač. Beležili smo identitet one matice koja je inicirala borbu i krajnji ishod okršaja.

odlaska prvog roja. Iako je ova opcija manje opasna od upuštanja u smrtonosni sukob, ni ona nije bez rizika, jer je verovatnoća zasnivanja nove zajednice s drugim rojem niska. U takvoj situaciji, interesi obe matice se podudaraju: dominantnija matica preuzima vrednije postojeće gnezdo i stiče indirektnu korist ukoliko slabija matica uspešno osnuje novu zajednicu. Borba do smrti stoga ne bi bila nužna kako bi se rešio konflikt, a opasnost od povređivanja bila bi minimizovana. Na taj način, slabe matice mogu zameniti sigurnu smrt za velike izglede da će zasnovati novu zajednicu. Međutim, bez obzira na korist koju bi matice imale konačna odluka o rojenju pripada radilicama, pošto one mogu odložiti izleganje matice, inicirati rojenje i naterati maticu da napusti društvo sa rojem. Naši rezultati pokazuju da tokom takmičenja za reproduktivni monopol, matice donose „strateške odluke” bez prethodnog iskustva, bazirane isključivo na „procenjivanju” sopstvenih borbenih sposobnosti. Sukobi do smrti predstavljaju

pravilo, a retki slučajevi koegzistencije u prirodi mogu se objasniti životnom istorijom medonosnih pčela. U uslovima kakvi vladaju u prirodi, novoizvedene matice su sestre, koje se rađaju u istom okruženju, pa će zbog toga imati i slične borbene sposobnosti; u skladu s tim, nijedna od njih neće se zadovoljiti nekim slabijim ishodom, već će težiti da „preuzme kontrolu” nad čitavom pčelinjom zajednicom, što neminovno dovodi do borbi sa smrtnim ishodom. Pa ipak, to što se matice lišene nekog oruđa za borbu (npr. mandibula) uzdržavaju od sukobljavanja, sugeriše da one mogu izbeći smrtonosne okršaje i prihvatiti neku drugu alternativnu reproduktivnu strategiju. Dakle, suprotno očekivanjima proisteklim iz ubitačne prirode okršaja između matica, postoje okolnosti u kojima su prihvatljive i alternativne strategije. Istraživanje takmičenja oko reprodukcije i njihovih različitih ishoda mogu nam pomoći da razumemo složenost rešavanja konflikata unutar zajednica insekata. Preveo i priredio Ivan Umeljić w w w. u m e l j i c . c o m

11


Autorski članak

Miguel A. Rodrigez-Girones • Luis Santamaria

O CVETOVIMA CRVENE BOJE Većina biljaka koje oprašuju ptice imaju dve osobine: njihovi cvetovi su crvene boje i bogati nektarom. Tradicionalno objašnjenje glasi da su se cvetovi, pošto je crvena boja nevidljiva za pčele, razvili na specifičan način kako bi sprečili pčele da iscrpe zalihe nektara bez efikasnog oprašivanja i da bi, s druge strane, bili prijemčivi za ptice koje mogu efikasno izvršiti polinaciju. Međutim, pčele mogu opaziti, a samim tim i posećivati crvene cvetove. Dakle, zbog čega je većina cvetova koje oprašuju ptice crvene boje? Rodríguez-Gironés MA, Santamaría L (2004) Why Are So Many Bird Flowers Red? PLoS Biol 2(10): e350. doi:10.1371/journal.pbio.0020350

Zagonetka

B

iljke balansiraju između privlačenja polinatora i skrivanja od cvetnih predatora (koji pljačkaju nektar i uništavaju seme). Recimo, cvetovi koje oprašuju ptice proizvode nektar u znatno većoj meri od cvetova koje oprašuju pčele (Stiles 1981). Ukoliko je pčela privučena takvim cvetom, ona ponekad može da uzme nektar i polen ne vršeći pritom oprašivanje (prenošenje polena sa drugog primerka iste biljke). Stoga, cvetovi koje ptice oprašuju trebali bi da oglašavaju svoje prisustvo pticama a ne pčelama. Sledeći ovu liniju mišljenja, Piter Raven (1972) je pre više od trideset

12

PČELARSKI ŽURNAL • 4 • jul-septembar 2009.

godina sugerisao da je najveći broj cvetova koje oprašuju ptice crvene boje zbog toga što je crvena jedina boja spektra koja je neupadljiva za većinu insekata i zbog toga je izvanredan signal visoko kalorične nagrade za ptice. Ravenova interpretacija neupadljivosti veoma brzo transformisala se u nevidljivost; prihvaćeno je da pčele ne posećuju crvene cvetove zbog toga što ih ne mogu uočiti (Proctor i sar. 1996, Vogel 1996). Međutim, ova interpretacija nije se dugo održala. Čitka i Vazer (Chittka & Waser 1997) su pokazali da crveni cvetovi zaista nisu nevidljivi


(A) Ipomopsis aggregata. Foto Clarence A. Rechenthin (US Department of Agriculture– National Resources Conservation Service PLANTS Database). (B) Mimulus cardinalis. Foto William i Wilma Follette (US Department of Agriculture–National Resources Conservation Service PLANTS Database, USDA NRCS 1992).

Tipični cvetovi koje oprašuju ptice

za pčele. U stvari, tipične cvetove koje posećuju ptice bez UV odsjaja, kao što su Ipomopsis aggregata i Mimulus cardinalis, rutinski posećuje i eksploatiše više vrsta pčela (Chittka & Waser 1997). Štaviše, kada pčela ima puno, one mogu oterati ptice sa crvenih cvetova. Echium wildpretii, endemska vrsta sa Kanarskih ostrva, predstavlja se kao entomofilna (ona koja voli insekte) i kao ornitofilna (ona koja voli ptice) vrsta. Ove dve podvrste razlikuju se po boji cvetova: Echium wildpretii trichosiphon endemska vrsta na ostrvu La palma, je entomofilna i ima ružičaste cvetove, dok je Echium wildpretii wildpretii, endemska na ostrvu Tenerife, ornitofilna i ima crvene cvetove koje oprašuju domaće ptice i insekti. Biljku Echium wildpretii wildpretii pretežno oprašuju ptice ranije tokom sezone dok introdukovane medonosne pčele (Apis mellifera), koje su se značajno umnožile zbog pčelarenja, iscrpljuju zalihe nektara iz cvetova istiskujući ptice koje se hrane nektarom (Valido i sar. 2002). Ako crveni cvetovi nisu nevidljivi za pčele, zbog čega je većina cvetova koje oprašuju ptice crvene boje? Možda su ptice naročito sposobne u detektovanju crvenih objekata (Chittka & Waser 1997)? Još jednom treba reći da ovo nije potpuno tačno, premda sve ptice detektuju crvene objekte a neke imaju najveću spektralnu senzitivnost za crvenu? Stoga, da li postoji drugi put kojim ova misterija može biti razrešena?

Vizuelni sistem kod pčela Jedan putokaz mogao bi biti vizuelni sistem pčela. Ljudi opažaju svetlost talasne dužine iznad 600 nm kao crvenu (Buser & Imbert 1968). Većina pčela ima tri vrste receptora, čija senzitivnost dostiže 340, 430 i 540 nm (Chittka

1996). Međutim, ukoliko je izvor svetlosti dovoljno intenzivan, crvena svetlost (iznad 650 nm) će u većini slučajeva stimulisati receptor pčela (540 nm) (Chittka & Waser 1997). Pčele će, prema tome, opažati crvene objekte. Da bi razlikovale crvene cvetove od njihove zelene pozadine, pčele se u suštini moraju osloniti na razliku između inteziteta signala koji cvet i lišće generišu na pčelin zeleni (540 nm) receptor (Giurfa i sar. 1996). Dakle, u zavisnosti od odnosa intenziteta zelenog i crvenog izvora signala, pčele mogu ili ne mogu razlikovati crvene cvetove od zelenog lišća (Chittka & Waser 1997). Zbog strukture svog vizuelnog sistema, pčele trenirane da se hrane na veštačkim crvenim cvetovima provodile su više vremena u potrazi za ciljem od pčela treniranih da se hrane na veštačkim cvetovima drugih boja (Spaethe i sar. 2001). U realnom okruženju, gde crveni cvetovi mogu biti još više kamuflirani senkama i intenzitetom zelenog lišća, sposobnost pčela da razlikuju crvene cvetove biće još manja.

Opažanje boja i podela resursa Činjenica da je pčeli potrebno više vremena da pronađe crvene cvetove od cvetova drugih boja, zajedno sa rezultatima teorije optimalnog sakupljanja koji su podvučeni ovde, mogli bi razrešiti misteriju i objasniti povezanost crvene boje i oprašivanja cvetova od strane ptica. Posingem (Possingham) je 1992. godine razvio model pomoću kojeg je pokazao kako će dve vrste polinatora koji se hrane nektarom, a koji se razlikuju po efikasnosti u potrazi za hranom, tragati (za hranom) na dva tipa cvetova. Iako je to jedan apstraktan model, možemo ga upotrebiti da bi ilustrovali kako ptice i pčele mogu međudejstvovati po pitanju različito obojenih cvetova. w w w. u m e l j i c . c o m

13


Dve podvrste biljke Echium wildpretii (A) Ružičaste cvetove biljke Echium wildpretii trichosiphon oprašuju insekti. (B) Crvene cvetove biljke Echium oprašuju domaće ptičice, osim ako ih pčele zbog velike naseljenosti nisu oterale. Foto Alfredo Valido.

Razmotrimo neku zajednicu koja uključuje ptice i pčele, i crvene i plave cvetove. Pretpostavimo da se ovi cvetovi razlikuju jedino po boji, i da postoje samo dve parcele sa cvetovima (jedna sa plavim, a druga sa crvenim cvetovima), i da je gustina cvetova ista na obe parcele. Postavlja se pitanje: koliko bi ptica i pčela trebalo da traga u crvenoj i plavoj parceli da bi količina usisanog nektara bila maksimizovana? Očekivana količina usisanog nektara jeste prosečna količina nektara po cvetu podeljena sa vremenom za koje se cvet može pronaći i eksploatisati. Ukoliko se cvetovi nalaze na istoj razdaljini, a ptice mogu podjednako dobro detektovati crvene i plave cvetove, onda je vreme putovanja nezavisno od boje cveta. Pod ovim okolnostima, pokazaće se da je količina dostupnog nektara iz cvetova obe boje identična za ptice koje crvene i plave cvetove mogu eksploatisati u podjednakoj meri. Dodaćemo sada nekoliko pčela ovoj zajednici ptica, veoma mali broj, čija će potrošnja nekta14

PČELARSKI ŽURNAL • 4 • jul-septembar 2009.

ra biti zanemarljiva. Znamo da je količina crvenih i plavih cvetova ista. Međutim, mi takođe znamo da je pčelama potrebno više vremena da pronađu crvene cvetove nego plave (Spaethe i sar. 2001), tako da će one prikupiti više nektara iz plavih cvetova, odnosno posećivati plavu parcelu. Ako nastavimo da dodajemo pčele ovoj zajednici onda, pre ili kasnije, njihov broj neće više biti toliko mali i odraziće se na količinu prikupljenog nektara. Šta će se dalje događati? Da li će pčele početi da posećuju crvene cvetove? Ne još. Da bi pčela posetila crvenu parcelu, razlika u količini crvenih i plavih cvetova mora biti dovoljno velika (u korist crvenih) kako bi se kompenzovalo vremene koje je pčeli potrebno da uoči crveni cvet. Pre nego što se to dogodi, neke ptice će se premestiti sa plave na crvenu parcelu. U stvari, pošto je pticama potrebno isto vreme da bi detektovale crvene i plave cvetove, neke ptice premestiće se sa plave na crvenu parcelu kako pčele budu počele


značajnije da smanjuju količinu dostupnog nektara iz plavih cvetova. Dakle, Posingemov model predviđa da će, kada se broj pčela dovoljno poveća, sve ptice preći na crvenu parcelu. Jedino kada bi razlika u količini cvetova bila toliko velika (u korist crvenih cvetova) da može da kompenzuje za pčele manju uočljivost crvenih cvetova, one bi počele da posećuju crvenu parcelu. Da zaključimo, postoji izvesna povezanost između crvenih cvetova i ptica. Ptice će eksploatisati crvene, a pčele plave cvetove. Štaviše, u zavisnosti od relativne brojnosti pčela i ptica (kao i crvenih i plavih cvetova), ili ptice ili pčele, ali nikada i jedne i druge istovremeno, mogu takođe posećivati i drugu vrstu cveća.

Podela resursa i evolucija crvenih cvetova Posingemov model (1992) pomaže da se objasni ekološka povezanost između boje cveta i vrste polinatora – ali zbog čega je prvenstveno evoluirala crvena boja ovih cvetova? Verujemo da ovaj model može pomoći da se objasni evolucija crvene obojenosti cvetova koje oprašuju ptice. Kako bi razumeli ovaj evolutivni proces, razmotrimo neku zajednicu u kojoj su prisutne ptice i pčele, i u kojoj koegzistiraju dve biljne vrste cvetnica. Jedna vrsta cveta, plave je boje i podjednako efikasno je mogu oprašivati i pčele i ptice. Penstemon strictus predstavlja dobar primer ove vrste (Castellanos i sar. 2003). Druga vrsta cveta, žute je boje i efikasno je mogu oprašivati ptice, ali ne i pčele – Penstemon barbatus pruža dobar primer ove vrste (Castellanos i sar. 2003). Ukoliko posete pčela skupo staju izvorno ptičije cvetove (pčele pokupe nektar biljke bez oprašivanja), može im se dogoditi selektivni pritisak da postanu crveni. Pčele mogu mogu nametnutu nekoliko troškova izvorno ptičijim cvetovima; na primer, broj poseta kolibrija može zavisiti od dostupne količini nektara u cvetovima. Kroz evolutivni razvoj bilo je promenjivosti i naslednosti u boji cveta. Pošto i pčele i ptice lako detektuju i efikasno oprašuju plave cvetove, nema nekog posebnog razloga zbog koga treba očekivati da će njihova boja evoluirati u jednom ili drugom pravcu. Stvari stoje drugačije za ptičije cvetove, koje ptice mnogo efikaw w w. u m e l j i c . c o m

15


snije oprašuju od pčela. Jednostavnosti radi, razmotrite da se, u određenom trenutku, ptičiji cvet pojavljuje u dve nijanse boje, od kojih je jedna nešto veće talasne dužine (narandžasta). Sa ekološke tačke gledišta, ako posmatramo potrebno vreme, žute cvetove uglavnom će posećivati pčele, a narandžaste ptice. Narandžasti cvetovi, budući da ih efikasnije oprašuju ptice, imaće veću prikladnost nego žuti cvetovi, i ukoliko ima dovoljno vremena, dogodiće se selekcija ptičijih cvetova da postanu narandžasti. U odsustvu drugih troškova, mutant cvetovi veće talasne dužine tj. koji su postali crveniji mogu ugrožavati populaciju žutih cvetova onoliko dugo koliko pčele budu nastavljale da posećuju ptičije cvetove. Tako će ptičiji cvetovi nastaviti da menjaju svoju boju sve dok pčele potpuno ne prestanu da ih posećuju, ili dok ne postanu slabo uočljivi za ptice. Ovakvo objašnjenje evolucije crvene obojenosti cvetova koje oprašuju ptice razlikuje se od onog koje je pružio Raven (1972) u nekim 16

PČELARSKI ŽURNAL • 4 • jul-septembar 2009.

ključnim aspektima. S našeg gledišta, glavna tačka nije da pčele lete iznad crvenih cvetova ne primećujući ih; ne radi se čak ni o tome da su one nesposobne da efikasno iskoriste crvene cvetove. Pre će biti da je u pitanju odgovarajuća uspešnost pčela da izbegnu crvene cvetove nakon što ptice iscrpe njihov nektar. Naravno, Posingemov model (1992) nije u nesaglasnosti sa činjenicom da ptice mnogo efikasnije eksploatišu od pčela eksploatišu crvene cvetove.

U pravcu rešenja Uporediv problem može se pronaći i kod biljka-polinator sistema. Na primer, kada nekoliko vrsta bumbara koegzistira, deoba resursa normalno neće pratiti boju, ali zavisi od različitih parametara: dužine krunice biljke i dužine jezika bumbara. Dužina jezika utiče na efikasnost kojom će cvetovi različite dubine biti iskorišćeni (Inouye, 1980); bumbari sa dugim jezicima skloniji su da posećuju cvetove sa dubokim


Mogući ishodi prema Posingemovom modelu (1992) Ako crveni cvetovi dominiraju (levo), pčele će posećivati plave i crvene cvetove, dok će sve ptice posećivati crvene cvetove. Ako je ista količina plavih i crvenih cvetova (u sredini) pčele će posećivati plave, a ptice crvene cvetove. Ukoliko preovladavaju plavi cvetovi (desno) pčele će posećivati samo plave, dok će ptice posećivati i plave i crvene cvetove.

krunicama, dok su bumbari sa kraćim jezicima skloniji da eksploatišu plitke cvetove (Heinrich, 1976). Ali neki bumbar sa dugim jezikom takođe može da eksploatiše plitke cvetove i, u određenoj meri, bumbar sa kratkim jezikom može eksploatisati dubok cvet, ukoliko krunica nije previše duboka (iako će ostaviti pri dnu nešto nektara). Zaista, kada se jedna vrsta bumbara eksperimentalno ukloni, neka druga je viđena da eksploatiše i plitke i duboke cvetove (Inouye 1978). Verujemo da isto treba da se dogodi i sa bojom cveta: eksperimentalno premeštanje (uklanjanje) ptica vodilo bi sistematskoj eksploataciji crvenih cvetova od strane pčela, barem kada oblik krunice ne bi pčelama sprečavala pristup nektaru. U suštini, ne postoji čak ni potreba da izvodimo eksperiment sa premeštanjem ptica, zbog toga što nam biljke pružaju ready-made dizajn: pčele posećuju cvetove u potrazi za nektarom i polenom, dok većina ptica eksploatiše samo nektar. Dakle, pčele bi trebale brzo da sakupljaju polen sa crvenih cvetova. Postoje brojni primeri toga,

iako su u većini slučajeva indirektno dokumentovani. Na primer, solitarne pčele posećuju crvene cvetove Ipomopsis aggregata, koje inače oprašuju kolibriji, kako bi sakupile polen kada su posete kolibrija učestale, dok bumbari (Bombus appositus) obično posećuju ovaj cvet kada su posete kolibrija retke (Mayfield i sar. 2001). Izvan prirodnog opsega biljaka koje oprašuju ptice može se opaziti ista pojava: u španskim vrtovima, medonosne pčele sakupljaju polen sa biljke Aloe arborescens. Pčele ne mogu dosegnuti do nektara skrivenog pri dnu krunice. To je zgodna prilika za ptice kao što je sardinijska ptica pevačica da sakupe nektar. Sledeće interesantno poređenje tiče se cvetova koje oprašuju bube, koji u mediteranskoj regiji imaju otvoren kuglasti oblik i crvene su boje (Dafni i sar. 1990). Amphicoma bube mnogo su efikasniji polinatori ovih cvetova od pčela, pa crvena boja ovih cvetova može biti od pomoći da se potencijalni posetioci (verovatno muve i pčele) drže u zapećku. U stvari, mnoge druge cvetove kuglastog oblika ali drugačijih boja (kao što su žuta, bela, ljubičasta; rodova Cistus i Helianthemum) obično posećuju pčele i bumbari koji sakupljaju polen. Posebno interesantan slučaj predstavlja Papaver rhoeas; i istočnoj mediteranskoj regiji, njegovo oprašivanje vrše bube i cvet ne reflektuje UV (Dafni i sar.1990), dok u centralnoj i zapadnoj evropi reflektuje UV (Daumer 1958) i oprašuju ga pčele. Iako poboljšanja Posingemovog modela, kao što su razvijanje plen-modela, ili uvođenje stohastike ili nekoliko sakupljačkih ograničenja, mogu pomoći da odredimo u kolikom obimu treba očekivati da podelu resursa određuje boja, znatno je teže, s naše tačke gledišta odrediti obim i uslove pod kojim će pčele eksploatisati crvene cvetove, vreme za koje će pčele uspeti da detektuju crvene cvetove s obzirom na pozadinu, i efekte boje i veličine cveta na način letenja u polju. Samo tada bićemo u stanju da otkrijemo faktore koji će rešiti ovu misteriju. Preveo i priredio Ivan Umeljić w w w. u m e l j i c . c o m

17


Pčelarska praksa

Saša Čolak*

FORMIRANJE DVOJNIH PČELINJIH DRUŠTAVA I KORIŠĆENJE SUNCOKRETOVE PAŠE Način korišćenja pčelinjih društava u LR košnicama, koji ovde prikazujem, primenjujem od pre petnaestak godina, inspirisan tehnikom pčelarenja dvojnim društvima poznatog velepčelara Ivana Venera, koja podrazumeva korišćenje Snelgrove pregradne daske i medišnog polunastavka. Venerov metod je modifikovan zbog nemogućnosti da se do kraja ispoštuju svi tehničko-tehnološki postupci koje je on primenjivao, kao i zbog prilagođenosti podneblju i pašnim uslovima u kojima pčelarim (severni Banat), gde nema izdašne bagremove paše, već je sve podređeno korišćenju suncokretove paše. Prikazani način pčelarenja svakako se može primeniti i u drugim podnebljima i pašnim prilikama, prilagođavajući ga i podređujući korišćenju raznih izdašnih medonosnih biljaka. *

Saša Čolak, 23312 Banatsko Veliko Selo, Železnička 6, tel. 0230/51-224; 063-88-55-496, bim82@businter.net

Uljana repica – korisna rana pčelinja paša foto S. Čolak

18

PČELARSKI ŽURNAL • 4 • jul-septembar 2009.


Ranoprolećni razvoj

O

dmah posle zime, nastupanjem lepog vremenskog perioda, uobičajenim postupcima treba uticati na što brži i ravnomerniji razvoj pčelinjih zajednica, koje su zimovale u jednom LR telu sa medišnim polunastavkom iznad. Razvoju društava pogoduje korišćenje paše uljane repice, koja se u ovim predelima gaji na velikim površinama. U ovom pripremnom periodu, sva društvima treba isto tretirati; po potrebi podsticajno prihranjivati, zamenjivati staro saće u plodištu satnim osno- foto S. Čolak vama itd. Ovakav tretman traje do 25 aprila Mnoštvo pčela na osnovama matičnjaka (ovaj datum treba uzeti sa rezervom, u zavi- znak uspešno prihvaćenih larvica snosti od tekućih vremenskih prilika). Od ovog termina počinjemo sa aktivnostima za dobijanje matičnjaka za uzgoj matica, neophodnih ce, spremili pribor za presađivanje larvica (igle, lupe, osvetljenje…). za formiranje dvojnih društava. Najkasnije devetog dana od obezmatičavanja i pripreme odgajivačkih društava, u ovom sluPriprema odgajivačkih društava čaju 4 maja, pažljivo ih pregledamo i uništaOd određenog dana (u našem slučaju 25 apri- vamo sve prinudne matičnjake. Sve ramove la), aktivnosti na uzgoju matica potrebnih za treba veoma detaljno da pregledamo i potpuformiranje dvojnih društava, odnosno dobija- no se uverimo da nije ostao ni jedan matičnjak. nju visokokvalitetnih matičnjaka, odvijaju se U suprotnom, matica izležena iz takvog mapo ustaljenom kalendaru i satnici. Tog dana tičnjaka upropastila bi nam ceo posao! Kada potreban broj društava, koja će uzgajati ma- smo se uverili da smo uništili sve matičnjake, tičnjake (odgajivačka društva), obezmatičimo, u košnicu stavljamo ram – nosač matičnjaka a maticu zajedno sa satom na kome se nalazi sa zalepljenim osnovama matičnjaka, koji će i pripadajućim pčelama premestimo u nukle- u njoj biti oko jedan sat. Za to vreme će pčele us u koga stresemo pčele sa još jednog rama početi da ih propoliziraju, čime će osnove posa otvorenim leglom. Nukleus popunimo sa primiti i miris te zajednice, pa će nam uspeh plodišnim saćem, i uz eventualnu prihranu, u daljem poslu biti izvesniji. Zatim počinjemo ostavimo ga da se razvija. Obezmatičena društva preuređujemo tako što iz njih uklanjamo sve ramove sa otvorenim leglom, sa kojih smo prethodno stresli pčele, a na mesto tih ramova dodajemo druge sa zrelim leglom uzetih iz susednih košnica, tako da u ovim društvima, koja čine po jedno telo, bude po 8 ramova zatvorenog legla. Oduzete ramove sa otvorenim leglom, bez pčela, dodajemo susednim košnicama, od kojih smo uzeli ramove sa zatvorenim leglom.

Presađivanje larvica i kontrola započetih matičnjaka U prethodnom periodu smo pripremili ramove – nosače matičnjaka, izlili voštane osnove matičnjaka i zalepili ih na odgovarajuće letvi-

foto S. Čolak

Najveći deo posla oko uzgoja matica odnosi se na dobijanje visoko kvalitetnih matičnjaka w w w. u m e l j i c . c o m

19


presađivanje larvica iz rama koga je zalegla matica rodonačelnica. Larvice moraju biti što mlađe, jednodnevne. Iz rama – nosača, koji se nalazi u odgajivačkom društvu, vadimo najnižu letvicu sa osnovama matičnjaka, i pošto presadimo larvice, letvicu odmah vraćamo na njeno mesto među pčele, a istovremeno vadimo srednju letvicu pa zatim i gornju. Sutradan po presađivanju larvica, otvaramo košnicu i polako, bez trešenja pčela izvadimo ram nosač i prebrojimo koliko je prihvaćeno larvica i započeto matičnjaka. Preko 70% započetih matičnjaka smatra se odličnim uspehom, a od 39 larvica, koliko je presađeno u jedan ram, često bude prihvaćenih i po 33 do 36. Od presađivanja larvica, pa do izleganja matica iz matičnjaka prolazi 12 dana. Znači, po polaznoj računici matice će se izleći 16. maja.

Prvo pronalazimo maticu u društvu i stavljamo je na dva rama otvorenog legla sa pčelama na sredinu plodišnog naastavka. Ostale ramove sa pčelama, leglom i hranom premeštamo u za to pripremljen poseban nastavak. Nastavak sa starom maticom i dva rama otvorenog legla, koji je na podnjači, popunjavamo sa pravilno izgrađenim plodišnim saćem, tako da staroj matici obezbeđujemo veliki prostor za polaganje jaja. Preko tog tela stavljamo medišni polunastavak a preko njega Snelgrovu pregradnu dasku, sa gornjim otvorenim létom, a zatim na nju postavljamo nastavak sa premeštenim pčelama, leglom i hranom. Sa leve i desne strane ovaj nastavak popunjavamo saćem i medom iz rezerve. Nastavak poklapamo hranilicom i na kraju krovom. Jedan sat kasnije u to novo, gornje društvo dodajemo zreo matičnjak iz odgajivačkog društva. Šta smo ovim postigli? Iz starog društva (sada Formiranje novih društava Četrnaestog maja pristupamo jednom od naj- donje) izvadili smo gotovo sve leglo i time težih poslova na pčelinjaku u toku cele sezone, potpuno sprečili nagon za rojenje. Sve pčele a to je formiranje novih društava. Kako to ra- izletnice iz gornjeg društva vratiće se u donje u kome ima puno slobodnog prostora za rad dimo? i podsticaće maticu da što pre zaleže prazno saće. U gornjem društvu, najkasnije za dva dana od njegovog formiranja, izleći će se matica, okružena isključivo mladim pčelama. Ona će Krov košnice ispod kog se nalazi hrana

Gornje društvo sa novom maticom Otvoreno léto Pregradna (Snelgrova) daska Polunastavak

Donje društvo sa starom maticom Léto Podnjača

foto S. Čolak

Košnica sa formiranim novim (gornjim) društvom 20

PČELARSKI ŽURNAL • 4 • jul-septembar 2009.


se za nekoliko narednih dana spariti i ubrzo početi da polaže jaja, čime u gornjem društvu počinje novi život.

Oko dvadesetog juna potrebno je između plodišnog tela donjeg društva i medišnog polunastavka postaviti drugo telo sa praznim saćem i tako društvu omogućiti nesmetan razvoj. Razvoj donjeg društva Do petog jula donjem društvu se dodaje i treće telo i ono spremno ulazi u suncokretovu Po deobi pčelinje zajednice, donje društvo propašu, što i jeste konačan cilj. lazi kroz nekoliko razvojnih faza. Ono u početku izgleda oslabljeno, ali s obzirom da je tek prošla polovina maja u prirodi ima podsticajne Razvoj gornjeg društva paše, pa hrana koja svakodnevno pritiče iz pri- Od momenta deobe zajednice, iz legla gornjeg rode pogoduje razvoju društava. Kroz nekoliko društva izvodi se veliki broj pčela, a postojeće dana, početkom juna, donje društvo ima već mlade „kućne“ pčele postaju izletnice i počinju 5-6 ramova legla i ciklus izleganja radilica po- da unose polen i nektar u svoje stanište. novo se zatvara, tj. leglo je u svim fazama, od Mlada matica, podsticana mnoštvom takođe tek položenih jaja do pčela koje se izležu. Od mladih pčela, polaže veliki broj jaja, tako da sada ovo društvo počinje naglo da jača. gornje društvo počinje naglo da se razvija. Krajem juna u gornjem društvu ima 7-8 punih ramova legla, pa taj nastavak postaje prepun pčela. Tada iznad gornjeg društva stavljamo medišni polunastavak, u koji će pčele odlagati med za zimnicu. Gornje društvo sa mladom maticom

Suncokretova paša Juli mesec predstavlja vreme krunisanja posla, započetog još u aprilu. Počinje da cveta suncokret, i unos nektara je svakodnevno sve veći i veći. Boljih godina unos je i po 6-7 kg dnevno, a prosečno oko 2-3 kg. Naš posao se u ovom periodu (do prvog ceđenja suncokretovog meda) sastoji u dodavanju satnih osnova na gradnju i uživanju u intenzivnom radu pčela, koje nagon za sakupljanje nektara masovno i ubrzano vodi do rascvetalih polja suncokreta.

Donje društvo sa mladom maticom

Košnica sa dvojnim društvom pred početak suncokretove paše

foto S. Čolak w w w. u m e l j i c . c o m

21


foto S. Čolak

Polje suncokreta – more nektara

Med je sve prisutniji u košnicama, pa počinjemo da razmišljamo o prvom ceđenju. Oko 1520. jula ramovi su prepuni meda, i nije redak slučaj da se saće kida od silnog tereta. Dok se pčele bukvalno satiru od rada, mi pripremamo ambalažu, opremu, alate, sazivamo mobu i nadničare i vršimo poslednje pripreme za ceđenje meda. Med oduzimamo samo iz donjeg društva, dok se iz gornjeg ne uzima. Pri oduzimanju ramova za ceđenje, gornje društvo, zajedno sa Snerglovom pregradnom daskom, postavimo na susednu košnicu, dok ne obavimo posao u donjem društvu, a zatim ga vratimo na svoje mesto.

nju. Iznad Snerglove pregradne daske, a ispod plodišnog tela gornjeg društva, postavljamo običnu podnjaču, tako da je gornje društvo sada na toj podnjači. Gornje društvo skidamo sa Snerglove pregradne daske, i sa podnjačom ga postavljamo na buduće stalno mesto. Léto na Snerglovoj pregradnoj dasci koje je do tada služilo gornjem društvu za opštenje

Razdvajanje pčelinjih društava I posle prvog ceđenja meda pčele nastavljaju unos nektara. Međutim, broj izletnica je smanjen, jer im je životni vek bukvalno skraćen prekomernim radom, pa se shodno tome i unos smanjuje. U to vreme obavljamo sledeću rad22

PČELARSKI ŽURNAL • 4 • jul-septembar 2009.

foto S. Čolak

Intenzivan rad pčela na suncokretovoj paši


sa okolinom zatvaramo a otvaramo léto koje se na pregradnoj dasci nalazi odmah ispod ovog i vodi u medište donjeg društva. Šta ovim postižemo? Iz gornjeg društva od početka paše nije oduziman med, pa su pčele obezbedile zavidnu količinu hrane za zimu, tako da se može reći da su izletnice, u kraćem vremenskom periodu, praktično nepotrebne gornjem društvu, dok donjem svakako trebaju, upravo u cilju ekonomije pčelarenja. Sve pčele izletnice iz dotadašnjeg gornjeg društva, po povratku sa paše vraćaju se na mesto gde im je i bilo léto. Međutim, tamo ih čeka Snerglova pregradna daska i novo léto, koje je samo par santimetara niže od njihovog dotadašnjeg. Pčele bez problema prihvataju ovu promenu pa ulaze na donje léto na Snerglovoj pregradnoj dasci a kroz njega u medište donjeg društva i tu odlažu nektar. To léto će i dalje koristiti za izletanje na pašu i povratak u košnicu. Na

taj način smo od bivšeg gornjeg društva oduzeli sve izletnice koje u buduće pripadaju donjem društvu. Unos nektara je i dalje u toku, pa neće biti problema oko prihvatanja ovih pčela. Tako ojačano donje društvo nastavlja još intenzivnije da radi, i već za 6-7 dana čeka nas novo ceđenje meda. Po završetku drugog ceđenja retko se još neka značajnija količina meda sakupi, tako da oko 15. avgusta skidamo drugi i treći nastavak i eventualno ocedimo još nešto meda, ako su pčele u međuvremenu unele, a zatim počinjemo sa pripremama za zazimljavanje. Bivše gornje društvo će 3-4 dana tavoriti, ali će se potom vrlo brzo oporaviti, tako da pripreme za zimu oba društva počinju istovremeno. Od tada više nema fizičke razlike između ovih društava.

Ovo léto smo zatvorili Ovo léto otvaramo i preko njega sakupljamo pčele povratnice

Bivše donje društvo, sada obično društvo

Bivše gornje društvo, sada novo društvo na pčelinjaku

Razdvojena pčelinja društva

w w w. u m e l j i c . c o m

23


Pčelarska praksa

Zbrinjavanje prirodnih Pčele su zaštićene zakonom, kao dragocena životinjska vrsta i zabranjeno ih je uništavati. Prema tome, zabranjeno je uništavati i pčelinja gnezda izgrađena u prirodnim staništima, u šupljinama drveća, koje su rojevi odabrali za svoje stalno stanište. Pre nego što su se smestile u šupljinu drveta, pčele su nam se „nudile“, dok su kao roj visile na grani, pružajući nam priliku da ih smestimo gde god želimo. Ako već tu priliku nismo iskoristili, ne ometajmo ih da žive u staništima u kojima su živele i opstale milionima godina. Ali, kako postupiti kada očekujemo i želimo da se neko društvo roji, pa još imamo sreću da budemo na pčelinjaku u trenutku izlaska roja, a on „neće“ da se smesti u praznu vrškaru koju smo mu pripremili za stanište? Šta ako se prihvati za debelu i nepristupačnu granu visoko na drvetu, a mi imamo želju da ga ipak smestimo u tu našu vrškaru? Šta raditi kada roj za svoje stalno stanište odabere praznu košnicu na pčelinjaku, sam se useli i u njoj izgradi saće i formira gnezdo, pre nego što smo i primetili da se tu naselio? 24

PČELARSKI ŽURNAL • 4 • jul-septembar 2009.


rojeva

Fotografije V. Umeljić

Iberova košnica

N

a svom pčelinjaku imam, pored DB košnica, i jednu naseljenu Iberovu košnicu, napravljenu prema crtežima košnice koju je izmislio slepi švajcarski prirodnjak, začetnik naučnog ispitivanja života pčela, Fransoa Iber (Francois Huber, 1750-1831). To je pregledna košnica malih dimenzija, sa pokretnim saćem, koja se otvara poput knjige, i predstavlja prvu košnicu sa pokretnim ramovima sa saćem (konstruisana 1789. godi-

ne radi lakšeg izučavanja pčela). stalno u omanju vrškaru, radi Za mene, Iberova košnica pred- praćenja njegovog razvoja u stavlja ukras na pčelinjaku. Po- takvom staništu, i zadovoljenja vremeno je otvaram u svim svoje pčelarske znatiželje. godišnjim dobima, radi osma- Pčele su na Iberovoj košnici dugo tranja života pčela i ličnog uži- vremena imale formiranu„bradu“ vanja u njihovom radu, kao i radi a ja sam svakodnevno očekivao pokazivanja zainteresovanim čin rojenja. Prethodno ispropoposetiocima. Malih je dimenzi- liziranu vrškaru, u kojoj su ranija, pčele brzo ispune njen prostor je boravile pčele, istrljao sam i redovno se roje. Ovog proleća travom matičnjak i okačio na imao sam sreću da se zateknem obližnju jabuku, na koju se inana pčelinjaku u trenutku njenog če najčešće prihvataju rojevi. Bio rojenja. Taj roj sam očekivao i sam prilično ubeđen da će se imao želju da ga smestim za roj sam smestiti u tu vrškaru. w w w. u m e l j i c . c o m

25


Iberova košnica pred rojenje

Rojenje Rojenje je počelo oko jedanaest sati. Uz pojačano zujanje, pčele su naglo izletale iz košnice, formirajući ispred nje sve veći i veći oblak. Odvojivši se od košnice, roj je počeo da „pleše“ po vazduhu, udaljavajući se od pčelinjaka i moje vrškare. Krećući se, oblak pčela se spuštao i dizao, a ja sam ga pratio, ne ispuštajući ga iz vida. Najednom pčele su počele da se grupišu pri vrhu jedne visoke šljive, a ubrzo potom i da formiraju „bradu“ na debeloj grani. Odahnuo sam, jer roj nisam izgubio iz vida.

Ponuđeno stanište

Kada pratimo roj, najvažnije je leti u pronađeno stalno stanište. da ga ne izgubimo iz vida. Jer U tom slučaju ga je nemoguće ako nam izmakne iz vidnog po- pratiti. lja, čim se prihvati za granu, on se smiri, i postaje potpuno bePokušaj useljavanja šuman. Kada se to desi možemo samo slučajno da ga pronađemo. roja u vrškaru Za privremeni boravak roj je Rešili smo da roj „privolimo“ da odabrao visoku, nepristupačnu, uđe u vrškaru, koju smo, zakabočnu debelu granu, udaljenu čenu na dugu motku, pomoću od tla najmanje 10 metara. Zbog velikih stuba postavili neposredtoga je bilo nemoguće da ga na no iznad roja. Vrškaru smo pretuobičajen način stresemo u hodno ponovo iznutra natrljali podmetnutu vrškaru. A trebalo izgnječenom travom matičnjak je brzo reagovati, jer se dešava i namazali medom. U njen vrh da roj ubrzo napusti privremeni smo uglavili mali zaperak pun smeštaj, i velikom brzinom od- meda. Bili smo sigurni da će

Roj „neće“ u vrškaru 26

PČELARSKI ŽURNAL • 4 • jul-septembar 2009.

Tesno stanište


Roj na grani

pčele ubrzo da uđu u vrškaru. svega, čim malo otopli, da se Posmatrali smo i dvogledom, ali pokrene i odleti sa grane. ni jedna pčela se nije pokrenula. Roj je i dalje visio na grani, Metoda kucanja ispod postavljene vrškare. Tako U jednom trenutku setio sam se je i mrak dočekao. poznatog pčelara i velikog zaNismo mogli da se načudimo ljubljenika u prirodne rojeve, kako može pčelama da bude gospodina Miloša Milosavljevilepše na goloj grani nego u na- ća iz Baljevca, koji mi je i poklomirisanoj i medom namazanoj nio vrškaru u koju želim da smestim roj. Pozvao sam ga tevrškari?! lefonom i ispričao sve što se Isto stanje smo zatekli i sutradan dešavalo. Objasnio mi je kako izjutra. Ni slaba kiša, koja je jedda rešim problem. Rekao je da no vreme padala, nije ih natena dužu motku vežem pamučrala da uđu u vrškaru. Bili smo nu ili težinanu krpu i zapalim je zbunjeni, bez ideje šta da radimo. i sa njom i ovećim čekićem poOčekivali smo da će roj posle penjem do vrha stuba, pa da jednom rukom držim motku sa zapaljenom krpom i umereno dimim pčele, a drugom rukom da čekićem povremeno kucam po grani na kojoj je roj. Tako sam i uradio, i na moje veliko zadovoljstvo pčele su ubrzo počele da ulaze u vrškaru. Za kratko vreme sve su ušle unutra. Zatim sam pomoću motke o koju je bila okačena, vrškaru pažljivo spustio na dasku ispod šljive. I stotinak pčela, koje su ostale na grani, sletelo je i ušlo u vrškaru a zatim se sve smirilo. Ubrzo smo vrškaru sa pčelama preneli i postavili na planirano mesto. Roj je smešten u vrškaru w w w. u m e l j i c . c o m

27


Izgrađeni satovi na poklopnoj dasci

(A) Sat ugrađen u ram, (B) Plodište sa ramovima i (C) Ugrađen sat posle nekoliko dana

satnim osnovama. Ovo treba ih polažemo na radnu površinu. pažljivo raditi kako bismo izbe- Zatim na takav sat polažemo gli gnječenje pčela i oštećenje ožičeni ram i žicu utiskujemo u Događa se, doduše retko, da roj satova koje želimo da dalje ko- njega, a onda kanap nekoliko za svoje stalno stanište odabere ristimo. puta obmotavamo oko rama i praznu košnicu postavljenu na vezujemo ga. Ram sa uvezanim pčelinjaku. Pri povoljnim uslo- Prethodno treba pripremiti tri satom stavljamo u plodište. Na vima, za veoma kratko vreme ožičena plodišna rama, četiri isti način učvršćujemo u ramoon u njoj izgradi nekoliko sato- takođe plodišna rama sa izgra- ve i ostale satove sa hranom i va prčvršćujući ih za poklopnu đenim saćem ili satnim osnova- leglom. Levo i desno od ovih dasku, nagomila hrane u njih i ma, deblji kanap i nož, kao i satova stavljamo ramove sa izuveliko razvija leglo. Kada pče- dasku koja će nam biti radna građenim saćem ili satnim osnolar otkrije takav slučaj, može i površina. vama. da ne preduzima ništa, ali će Ramove sa uvezanim satovima satovi uskoro biti pričvršćeni i Ugrađivanje satova pčele će ubrzo da pričvrste za za bočne zidove, pa bi se u tom u ramove satonošu, posle čega treba kaslučaju, pri otvaranju košnice, Krajnje satove, koje je roj izgranape ukloniti. Ovi satovi su u kidali i padali na podnjaču. dio a koje ne planiramo da ugra- izvesnoj meri deformisani, pa ih Tom društvu nećemo mnogo đujemo u ramove odvajamo od u toku sezone treba postepeno nauditi ako nekoliko centralnih poklopne daske i pažljivo sa njih pomerati u stranu, levo i desno, satova sa leglom i hranom ugra- brišemo pčele u košnicu. Cen- a u centralni deo dodavati radimo u ramove, krajnje ukloni- tralne satove sa hranom i leglom, move sa lepo izgrađenim saćem mo a na njihovo mesto stavimo takođe odvajamo od poklopne ili satnim osnovama. ramove sa izgrađenim saćem ili daske i sa njih brišemo pčele, pa

Samouseljenje roja u košnicu

28

PČELARSKI ŽURNAL • 4 • jul-septembar 2009.


Pčelarstvo u svetu

UKRAJINA Ukrajina je jedna od onih zemalja gde je pčelarstvo vrlo razvijeno i veoma popularno. Istorijski posmatrano, Ukrajina je jedna od kolevki modernog i profesionalnog pčelarenja, zahvaljujući pre svega progresivnom delovanju čuvenog pčelara Petra I. Prokopoviča (1775-1850). Danas predstavlja jednu od pet vodećih zemalja u svetu po prinosima meda. Prosečni godišnji prinosi kreću se, u zavisnosti od godine do godine, između 40.000 i 60.000 t meda; rekordne godine bile su 2005. (71.000 t) i 2006. (75.000 t).

S

tanovnici Ukrajine spadaju među najveće potrošače meda; svaki stanovnik godišnje pojede u proseku 1,2 kg meda. Poređenja radi, godišnja potrošnja po glavi stanovnika u nekim razvijenim zemljama je na sličnom, pa čak i na nižem nivou: u Grčkoj (1,4 kg), Austriji (1,6 kg), Nemačkoj (1,1 kg). Treba pomenuti da Ukrajina ne uvozi med već da se u prometu može naći samo domaći med. S druge strane Austrija uvozi 31%, a Nemačka čak 81% meda. U Japanu se po glavi stanovnika prosečno potroši 300 g meda. Sa sopstvenih pčelinjaka Japan obezbeđuje malu količinu meda (7%), a ostalo uvozi. Pčelari ostvaruju velike prihode od meda i ostalih pčelinjih proizvoda, ali najveću korist imaju poljoprivrednici zbog oprašivanja biljnih kultura. U Ukrajini se između 3 i 6 miliona hektara nalazi pod suncokretom, i više od 800.000 hektara pod repicom. Do 1995. godine u Ukrajini je bilo 5 miliona košnica. Poslednjih godina broj košnica značajno je opao, ali se ulažu veliki napori da se do 2010. dostigne brojnost iz 1995. godine. U pri-

vatnom vlasništvu nalazi se 87% od ukupnog broja košnica. Ukrajinska pčelarska industrija od 2003. godine uživa značajnu podršku vlade. Različitim vidovima subvencija i finansijske pomoći za nabavku opreme državne institucije pomažu pčelarima.

Vrste pčela u Ukrajini Pošto je podeljena na nekoliko različitih klimatskih regiona, u Ukrajini je prisutno nekoliko rasa medonosnih pčela, od koji su najznačajnije ukrajinska i karpatska. Naravno, kao i u većem delu sveta, pčelinje vrste nisu ostale izvan domašaja čoveka. Razni antropogeni faktori uticali su, direktno ili indirektno, na životne uslove pčela; seoba košnica, slanje poštom rojeva i matica iz jednog u drugi klimatski region. U periodu 1944-1945, znatna količina kavkaskih pčela introdukovana je u Ukrajinu. Kako bi sprečili nekontrolisano ukršatanje različitih rasa, ukrajinski naučnici razvili su plan uzgajanja pčela po zonama. Istraživanja ove vrste danas se obavljaju pod okriljem Prokopovičevog pčelarskog instituta Akademije poljoprivrednih nauka. w w w. u m e l j i c . c o m

29


Osobine karpatske pčele. Ova rasa medonosne Zona stepa. Prinosi meda u ovoj zoni nešto su pčele Apis mellifera ima sledeće osobine: otpor- manji nego u zoni liostepa. Najzastupljenije su na je na hladnoću, nije agresivna i dobro je sledeće biljke: bagrem, suncokret, lucerka, laprilagođena uslovima u planinskim oblastima. vanda, žalfija, javor i razne vrste voća. Pored toga, brzo se može prilagoditi uslovima Zona šuma. Prinosi meda u ovoj zoni obično u nižim predelima. Pčelinje zajednice su sklone su skromni ili veoma oskudni, zavisno od doba rojenju u proleće, a nektar sakupljaju čak i sa godine. Najzastupljenije biljke su heljda i crvebiljaka čiji nektar ima nizak nivo šećera. Prema na detelina. ukrajinskom naučniku I. Karpatska zona. PrinoO. Levčenku (Levchenko), si meda u ovoj zoni vekarpatske pčele će sakuoma su mali. U planinpljati čak i nektar koji skom karpatskom regiosadrži samo 8% šećera nu zastupljene je malina. u sebi. U nešto nižim regionima Osobine ukrajinske ima više vrsta voća i jedpčele. Ova rasa otporna nogodišnjih i višegodišje na hladnoću, kao i na njih mahunarica. neke infekcije i invazivVelika raznovrsnost mene bolesti. Ispoljava izdonosnih biljaka i velike razito higijensko ponapovršine pod medonošanje, posebno kada je snim poljoprivrednim krpelj Varroa destructor kulturama pogoduju Set poštanskih markica u pitanju. Efikasan je proizvodnji veoma kvaoprašivač poljoprivrednih kultura, i iziskuje ma- litetnih monoflornih medova. S druge strane, nje hrane (odnosno prihrane) tokom zimskih pošto mnoge medonosne biljke cvetaju u istom meseci od ostalih vrsta. Ukoliko u košnici nema periodu u Ukrajini se proizvedu i velike količine dovoljno nektara ukrajinske pčele sklone su da poliflornih medova. je napuste. Ova vrsta eksportovana je na ruski Institut za pčelarstvo osnovan je 1989. godine, Daleki istok, gde se dobro prilagodila na lokala 2005. dobio je status Nacionalnog istraživačne uslove i pokazala kao produktivnija u odnokog centra. su na lokalne rase pčela. Danas u Ukrajini izlaze tri pčelarska časopisa Ukrajinski pčelar, Pčelinjak i Pčelar. Predsedničkim Medonosna flora ukazom 1995. godine, 19. avgust je proglašen U Ukrajini je prisutno oko 1.000 vrsta medonoza Dan pčelara, i od tada se proslavlja svake snih biljaka, od toga 200 drvenastih i žbunastih. godine. Cvetanje medonosnih biljaka u centralnom delu zemlje počinje tokom treće dekade marta, a U Ukrajini postoje i dva pčelarska muzeja; Nazavršava se u oktobru; najveći broj biljaka cve- cionalni muzej pčelarstva nalazi se u okviru Prota tokom druge polovine proleća i prve polovi- kopovičevog instituta za pčelarstvo, dok se Regine leta. Pošto je broj medonosnih biljaka veliki, onalni prikarpatski muzej nalazi u mestu Strij. a mnoge od njih cvetaju u isto vreme, u Ukra- Do pre nekoliko godina pčelari su opremu najini se dobijaju velike količine poliflornog meda. bavljali iz Rusije, dok su danas lokalni proizvoMedonosne biljke mogu se klasifikovati u ne- đači opreme sposobni da ispune zahteve ukrakoliko grupa, prema klimatskim i geografskim jinskog tržišta. Velika ukrajinska kompanija Os (Kirvgograd) posluje veoma uspešno i u svom zonama. Zona liostepa (šume i stepe). U ovoj zoni ostva- proizvodnom asortimanu ima više od 100 raruju se najveći prinosi meda u Ukrajini. Najza- zličitih proizvoda (košnica, nukleusa, razne opstupljenije su sledeće biljke: heljda, varijeteti reme), a pored ove još nekoliko kompanija jednogodišnjih i višegodišnjih mahunarica i re- posluje uspešno: Melisa iz Karkiva (170 proizvoda), Khelintskmed (50 proizvoda). pica, bagrem i lipa. I.U. 30

PČELARSKI ŽURNAL • 4 • jul-septembar 2009.


Izveštaj o gubicima pčelinjih zajednica u SAD (2008-2009)

A

merički inspektori pčelinjaka i Pčelarska laboratorija Beltsvil izvršili su istraživanje kako bi ispitali gubitke pčelinjih zajednica u SAD u periodu septembar 2008 – april 2009. Uzorak je obuhvatao 20% od ukupno 2,3 miliona košnica. Zabeleženi su prosečni ukupni gubici od 28,6% pčelinjih zajednica. U poređenju sa prethodne dve godine ukupni gubici su nešto manji, 35,8% (zima 2007-2008) i 31,8% (zima 2006-2007). Za CCD je simptomatično potpuno odsustvo pčela u uginulim društvima i na pčelinjacima. Istraživači nisu uspeli da povuku jasnu razliku između potvrđenih slučajeva CCD-a i gubitaka društava kod kojih se delimično javio simptom odsustva uginulih pčela. U 26% izveštaja, pčelari su prijavili gubitke sa ovakvim simptomima; oni su u proseku izgubili 32% zajednica. Pčelari koji nisu prijavila gubitke sa simptomima CCD-a izgubili su u proseku 26% pčelinjih društava.

Samo kod 15% pčelinjih zajednica uginulih 2008-2009 primećeni su simptomi CCD-a, dok je tokom 2007-2008, 60% uginulih zajednica pokazivalo ove simptome. Dok su gubici od CCD-a možda nešto manji nego ranije, gubici povezani sa drugim faktorima ostali su na značajnom nivou. Blizu 58% pčelara izvestilo je da ima natprosečne gubitke koji su u proseku iznosili 32,8%. Ostali pčelari imali su normale gubitke (17% i manje). Ovakvi nalazi ukazuju da je neophodno sprovesti dalja istraživanja u vezi ne samo CCD-a, već zdravlja pčela uopšte. Izvor: Dennis van Engelsdorp, Jerry Hayes, Jeff Pettis Preliminary Results: A Survey of Honey Bee Colonies Losses in the U.S. Between September 2008 and April 2009

w w w. u m e l j i c . c o m

31


Portret Pošto je pčelarstvo porodična tradicija, na njenim slikama pčele su obavezan detalj, zaštitni znak…

32

PČELARSKI ŽURNAL • 4 • jul-septembar 2009.


Vieroslava Svetlik

w w w. u m e l j i c . c o m


N

edaleko od Pančeva, u jugoistočnom Banatu, nalazi se selo Kovačica. Mesto su 1802. godine osnovali siromašni radnici koji su došli sa teritorije današnje Slovačke u potrazi za boljim životom. Danas Kovačica ima oko 7.500 stanovnika i, što je posebno zanimljivo, u njoj živi 17 nacija. Iako mala po veličini, u svetu uživa slavu zahvaljujući naivnim slikarima koji izlažu širom planete i predstavljaju prave ambasadore svog mesta. Slike i predmeti iz Kovačice izloženi su u najpoznatijim svetskim galerijama, a u svoje privatne kolekcije uvrstili su ih i Mik Džeger, Piter Justinov, Brižit Bardo, Alen Delon, španski kralj Huan Karlos, Fransoa Miteran, Ronald Regan i mnogi drugi.

Svaki kovačički umetnik poseduje autentičan slikarski izraz, prikazuje različite motive i neguje osoben stil. Razlikuje se rukopis Martina Jonaša sa hipertofiranim udovima, Zuzane Halupove sa prizorima dece, Jana Venjarskog koji prikazuje konje i Vieroslave Svetlik na čijim slikama dominiraju pčele. Vieroslava Svetlík (1973) je od malena gledala majku dok je oslikavala tanjire i vaze, pa je poželela i sama da stvara. Njena prva slika nastala je 1991. godine. Ima tri sina i uveče, dok deca spavaju, ona u tišini slika. Pošto je pčelarstvo porodična tradicija, na njenim slikama pčele su obavezan detalj, zaštitni znak, a gde su pčele tu su i cvetovi. Slika seoske scene, ljude pri svakodnevnom poslu i dok se odmaraju, korpe cveća, slovačke porodice u narodnoj nošnji. Pored pčela i cvetova, kao simbol rađanja i darova zemlje čoveku, na njenim platnima je i klas. Svi likovi koje slika su crnokosi. Boje na slikama su žive i vesele, crtež bogat, pun ornamenata. Bajkovitost u njenim delima dobro je spojena sa realističnim sadržajem, ali i sa fantazijom i emocijama. Oslikava šamlice, kutije sa ogledalom, tikve, tanjire, stolice, varjače, jaja. Koristi za to uglavnom cvetne motive ili slovački vez. Prvu izložbu spremila je za galeriju Babka 2002. godine, a kolektivno je izlagala u Parizu, Slovačkoj, Briselu, Beogradu, Padini, Kovačici…

34

PČELARSKI ŽURNAL • 4 • jul-septembar 2009.

Vieroslavin suprug Pavel Svetlik uspešno pčelari sa 100 AŽ košnica


w w w. u m e l j i c . c o m

35


Apiterapija

Apiterapija

iskustvo nemačkih pčelara foto I. Umeljić

U Nemačkoj je sprovedeno istraživanje o tome koliko tamošnji pčelari upotrebljavaju pčelinje proizvode: med, polen, vosak, propolis, matični mleč i pčelinji otrov, za sprečavanje ili lečenje bolesti, i poboljšanje zdravlja. U tri pčelarska časopisa Die Biene, Der Imkerfreund i ADIZ, objavljeni su upitnici, a pčelari zamoljeni da ih popune. Pristiglo je 1059 kompletno popunjenih upitnika u kojima su pčelari naveli najučestalije terapeutske efekte pčelinjih proizvoda koje su iskusili.

P

ojam apiterapija označava korišćenje pčelinjih proizvoda kao što su: med, propolis, matični mleč, vosak, pčelinji otrov i apilarnil (ekstrakt trutovskih larvi), sa ciljem sprečavanja ili lečenja bolesti i poboljšanja zdravlja. Prema Dr Stefanu Stangaciu, apiterapija je umetnost i nauka lečenja ljudi i životinja pomoću medonosne pčele i njenih proizvoda. Koreni apiterapije sežu preko 6000 godina u prošlost i vezuju se za medicinu Starog Egipta.

36

PČELARSKI ŽURNAL • 4 • jul-septembar 2009.

Stari Grci i Rimljani takođe su koristili pčelinje proizvode u medicinske svrhe. U tekstovima Hipokrata (460-370), Aristotela (384-332) i Galena (130-200) opisano je korišćenje meda i pčelinjeg otrova u lečenju. Apiterapeuti veruju da pčelinji proizvodi mogu da se koriste u lečenju većine bolesti, dok je u konvencionalnoj medicini njihova upotreba ograničena na određene oblasti gde su pokazali podjednako dobre ili čak bolje efekte od drugih


Dijagram I Najčešći razlozi upotrebe propolisa

lekova: lečenje povreda, opekotina i artritisa. Dr Stangaciu, jedan od najpoznatijih zagovornika apiterapije, tvrdi da je sproveo preko 7000 uspešnih tretmana pčelinjim proizvodima. I pored relativno oskudne naučne evidencije, koncept apiterapije snažno privlači mnoge ljude, naročito pčelare. Grupa stručnjaka sprovela je istraživanje o stepenu primene apiterapije i pčelinjih proizvoda među pčelarima u Nemačkoj. Sastavljen je odgovarajući upitnik kako bi se prikupile što verodostojnije informacije o ovoj temi. Pitanja su izabrana i formulisana po ugledu na slična istraživanja iz drugih oblasti medicine. Upitnikom su obuhvaćena sledeća pitanja: - Sociodemografski podaci o pčelaru/pčelarki - Njeno/njegovo zdravstveno stanje, sa naglaskom na zdravstvene probleme čije lečenje može imati veze sa pčelama, odnosno pčelinjim proizvodima - Njena/njegova iskustva terapeutskim efektima pčelinjih proizvoda (primenjenim na sebi, prijateljima, porodici, ili nekom drugom) - Motivacija za bavljenje pčelarstvom Pčelarski savez Nemačke okuplja 81818 pčelara iz čitave zemlje. Većina od njih pretplaćena je na tri specijalizovana pčelarska časopisa koje izdaje Nemačka poljoprivredna izdavačka kompanija: Die Biene, Der Imkerfreund i ADIZ. U tri pomenuta časopisa objavljen je upitnik za

pčelare. Sve u svemu, pristiglo je (poštom, faksom i e-mail-om) 1059 kompletiranih upitnika. Iz pristiglih upitnika jasno se vidi da pčelinje proizvode stariji pčelari znatno češće konzumiraju od mlađih, što nije ništa neobično; sličan odnos prisutan je i u drugim granama komplementarne i alternativne medicine. Između ostalog, pčelarima je postavljeno pitanje, u kakvom zdravstvenom stanju konzumiraju propolis i polen. Njihovi odgovori prikazani su na dijagramima I i II, iz kojih se vidi da propolis najčešće upotrebljavaju kod prehlada, rana i opekotina, upale grla, upale desni, ali i kao preventivno zdravstveno sredstvo. Polen se uglavnom upotrebljava preventivno, a u nešto manjem stepenu za lečenje oboljenja prostate. Ovo je jedno od retkih istraživanja sprovedenih o terapeutskim iskustvima pčelara sa pčelinjim proizvodima. Svakako da većina pčelara sebe ne doživljava kao apiterapeuta, iako su pre svega pčelari ti koji se mogu smatrati terapeutima ovog tipa medicine. Anketa je pokazala da je većina pčelara imala pozitivna iskustva sa različitim primenama meda, propolisa, polena ili matičnog mleča. Izvor: Markus Hellner, Daniel Winter, Richard von Georgi, and Karsten Münstedt Apitherapy: Usage And Experience In German Beekeepers eCAM 2008;5(4)475–479

Dijagram II Najčešći razlozi upotrebe polena w w w. u m e l j i c . c o m

37


Medonosno bilje

Tekst i fotografije Veroljub Umeljić

Perko Brassica napus var. napus (L.) Metcger x brassica pekinensis (LOUR) Fam. Brassicaceae

P

rva polovina septembra predstavlja optimalni rok za sejanje perka. Zato sada podsećamo pčelare na karakteristike ove korisne medonosno-polenonosne biljke, kako bi blagovremeno planirali njeno gajenje. Perko je jednogodišnja zeljasta krmna biljka. Stabljika je gola, uspravna, jaka, sočna, slabo razgranata. Može da izraste do 2 m. Gornji listovi su goli, strelasti, sedeći, obuhvataju stabljiku. Donji listovi su jajasti, grubo režnjeviti, sužavaju se u dršku. Cvetovi zlatnožuti, sa četiri krunična listića, grade rastresite gronjaste cvasti na vrhu stabljike i u pazusima listova. Cveta u aprilu u trajanju 20-25 dana. Spada u dobre medonosne biljke. Pčelama daje, pored nektara, i velike količine polena. Dnevni unos može da bude oko 2 kg nektara po košnici, a ukupan prinos meda preko 100 kg sa 1 ha. Perko predstavlja vrlo kvalitetnu stočnu hranu, znatno bolju od njoj srodne uljane repice (Brassica napus var. oleifera D.C.). Značaj perka se ogleda i u tome što za stočnu ishranu stiže rano u proleće, kada druge krmne biljke 38

PČELARSKI ŽURNAL • 4 • jul-septembar 2009.

Cvet perka

Seme perka


Gornji list

Donji list

još nisu stasale. Koristi se samo u svežem stanju, pa se parcela ne kosi odjednom, već postepeno, prema dnevnim potrebama. Pogodan je i za spravljanje silaže u smeši sa drugim biljkama. Posle prvog otkosa parcela može da se preore i koristi za gajenje drugog useva. Razmnožava se semenom. Za 1 ha potrebno je 15-20 kg semena. Seje se kao ozimi usev u prvoj polovini septembra. Ubrzo po nicanju, kao i kasnije, u toku celog perioda vegetacije, perko bogatom lisnom masom prekriva tle, čime sprečava razvoj korova. Pčelari treba, u saradnji sa stočarima, da podstiču gajenje ove korisne biljke.

Kada se krave hrane perkom proizvodnja mleka može da se poveća i do 30%. Perko može dati 2 otkosa zelene krme - ukupno 70-80 tona sveže mase po 1 ha. Ako se želi i drugi otkos, prvi put se kosi na 5-6 cm iznad zemlje, da bi se biljka iz prizemnog dela obnovila. Kada pčelari raspolažu sa parcelama zemljišta u blizini pčelinjaka, mogu posle cvetanja i dozrevanja perka da ga ovršu i prodajom semena ostvare dodatni prihod. Posle vršaja, na istoj parceli mogu zasejati faceliju (Phacelia tanacetifolia Benth.), odličnu medonosno-polenonosnu biljku, koja će do početka septembra precvetati, pa istu parcelu mogu opet zasejati perkom.

w w w. u m e l j i c . c o m

39


Naučna istraživanja

Groznica u košnici

L

arve medonosnih pčela (Apis mellifera) često bivaju inficirane termički senzitivnom gljivicom Ascosphaera apis koja uzrokuje oboljenje poznato pod nazivom „krečno leglo”. Ime ovog oboljenja izvodeno je od krečnjačke mumificirane mase u koju se uginula larva pretvara. Normalna temperatura u zoni legla pčelinjeg gnezda iznosi 33-36ºC. Starks i saradnici (2000) utvrdili su da saće inficirano gljivicom Ascosphaera apis pokazuje povišenu temperaturu; drugim rečima, ono ima groznicu.

Izveden je eksperiment tako što su veštački zaražena pčelinja društva gljivicom Ascosphaera apis. Zabeležena je temperaturu saća sa leglom pre, za vreme i posle tretmana. U periodu pre tretmana, prvih 10 dana pčelinje zajednice nisu prihranjivane šećernim sirupom, dok su narednih 5 dana prihranjivane. U takozvanom periodu tretmana, zajednice su tokom 2 dana hranjene šećernim rastvorom koji u sebi sadrži mumificirane larve, što je bilo savim dovoljno da se izazove infekcija. U periodu posle tretmana zajednice nisu hranjene sirupom. Eksperiment je okončan tridesetog dana. Temperatura na ramovima sa leglom bila je značajno viša u periodu tretmana u poređenju sa periodom pre tretmana; nije bilo značajnije temperaturne razlike između perioda pre tretmana i posle tretmana. Gljivici Ascosphaera apis neophodna je nešto niža temperatura pčelinje larve kako bi izazvala obolje40

PČELARSKI ŽURNAL • 4 • jul-septembar 2009.


nje. Kao odgovor na prisustvo gljivice, pčele aktiviranjem mišića za letenje podižu temperaturu u zoni saća sa leglom. Autori eksperimenta sugerišu da one na ovaj način vrše prevenciju kako larva ne bi podlegla bolesti. Oni naglašavaju da pčele uspevaju da detektuju infestaciju pre nego što simptomi postanu vidljivi, mada ne isključuju mogućnost da larve na izvestan način „saopštavaju” inficiranost gljivicom. U svakom slučaju, pčele detektuju infekciju na vreme što pokreće njihov odgovarajući „grozničav” odgovor. Kada je inficirana gljivicom Ascosphaera apis pčelinja zajednica reaguje kao jedinstveni organizam. Starks i saradnici (2000) ukazuju na ovaj fenomen kao na „izrazit primer konvergentne evolucije između pčelinje zajednice (posma-

trane kao jedinstven organizam) i ostalih životinja koje mogu imati groznicu”. U pčelinjoj zajednici jedino matica polaže jaja, pa su zbog toga radilice i trutovi u veoma bliskom srodstvu. Ovo za posledicu ima veoma visok nivo integracije na nivou zajednice. Zajednice pčela i ostalih insekata često se opisuju kao superorganizmi (jedna zajednica = jedan organizam) i mnoge osobine kod pčela razvile su se više na nivou zajednice nego na nivou jedinke. Sposobnost pčelinje zajednice da podigne temperaturu gnezda pokazatelj je da ona reaguje slično nekim složenijim organizmima. Izvor: Starks P T, Blackie C A & Seeley T D Fever in honeybee colonies Naturwissenschaften 87, 229–231

w w w. u m e l j i c . c o m

41


Naučna istraživanja

Učestalost alergije na pčelinji otrov među pčelarima

R

asprostranjenost sistemskih alergijskih reakcija na pčelinji otrov među opštom populacijom kreće se od 0,3% do 7,5%, dok godišnja smrtnost od pčelinjih uboda iznosi 0,090,45 na milion stanovnika. Ova značajna odstupanja mogu se u najvećoj meri objasniti razlikom u klimatskim uslovima prisutnim u raznim delovima sveta. U krajevima sa toplijom klimom pčele su aktivne tokom čitave godine pa je i prosečna agresivnost veća, dok su u oblastima sa hladnijom klimom pčele aktivne i brojne jedino krajem proleća i tokom leta. Prema istraživanjima sprovedenim u Italiji, Francuskoj i Turskoj, verovatnoća da će nekog barem jednom u životu ubosti pčela kreće se od 55% do 95%.

stance koju pčele koriste za izgradnju i popravku gnezda. Velika rasprostranjenost različitih alergija među pčelarima svrstava ih u visoko rizičnu grupu zanimanja. Razna istraživanja pokazuju da je između 17% i 43% pčelara alergično na pčelinji otrov. Među faktore rizika koji su povezani sa alergijom na pčelinji otrov spadaju: prateća astma i dermatitis, za manje od 10 uboda godišnje, i povećani respiratorni alergijski simptomi kada se radi sa košnicama.

Veoma su retki podaci o učestalosti alergije na pčelinji otrov među pčelarima; do sada je sprovedeno samo nekoliko istraživanja manjeg obima. U Nemačkoj je sprovedeno opsežno istražiKada su pčelari u pitanju verovatnoća je znatno vanje o učestalosti alergije na pčelinji otrov među veća; oni su pored toga izloženi i ostalim rizicima tamošnjim pčelarima. Za tu priliku sastavljen je koji prate pčelarstvo. Između ostalog, pčelari specijalni upitnik koji je objavljen u tri pčelarska stalno udišu isparenja iz košnice koja potiču od časopisa Die Biene, Der Imkerfreund i ADIZ. Pristidelova pčela, parazita i propolisa, smolaste sup- glo je ukupno 1053 kompletiranih upitnika.

Reakcija na ubode pčela

Dijagram A: Odnos godina pčelarskog staža i alergijske reakcije na pčelinje ubode

42

PČELARSKI ŽURNAL • 4 • jul-septembar 2009.

Snažne reakcije na ubode (alergijske reakcije) imalo je 4,4% anketiranih (46 pčelara), njih 797 (75,6%) izvestilo je da ima blage lokalne reakcije, a 196 (18,6%) nije imalo nikakve reakcije na ubode. Prosečan broj primljenih pčelinjih uboda na godišnjem nivou iznosi 57,8. Mlađi i vitkiji pčelari su nešto skloniji alergiji od starijih i gojaznijih. Žestina reakcije na ubode pčela stoji u obrnutoj srazmeri sa brojem godina pčelara, brojem njegovih košnica, i njegovom telesnom težinom. Pokazalo se da pol pčelara nema uticaja na žestinu reakcije. Godine pčelarskog


staža, takođe stoje u obrnutoj srazmeri sa jačinom reakcije na ubode pčela (videti dijagram A).

Rezultati istraživanja u Finskoj i na Kanarskim ostrvima

Upitnikom je bilo obuhvaćeno pitanje o tome kakvu pčelarsku opremu pčelari koriste. Na dijagramu B se vidi da osobe sa izraženijim alergijskim reakcijama znatno češće koriste zaštitnu opremu, ali ipak ne u dovoljnoj meri.

Pre istraživanja u Nemačkoj, sprovedena su dva epidemiološka ispitivanja u Finskoj i na Kanarskim ostrvima. Prema podacima iz Finske 14% pčelara alergično je na pčelinji otrov, dok je na Kanarskim ostrvima alergično čak 32% pčelarske populacije. Ova razlika može se delimično objasniti Istraživanje je pokazalo da su pčelari koji imaju različitom prosečnom starošću pčelara; u Finskoj alergiju na pčelinji otrov emotivno nestabilniji, ona oznosi 50,6 godina, a na Kanarskim ostrvima nervozniji, zatim da se češće žale na bolove i da 41,8 godina. brže doživljavaju stres. Izvor: K. Münstedt, M. Hellner, D. Winter, R. von Georgi Allergy to Bee Venom in Beekeepers in Germany J Investig Allergol Clin Immunol 2008; Vol. 18(2): 100-105

Dijagram B: Povezanost vrste zaštitne odeće sa reakcijom na pčelinje ubode

w w w. u m e l j i c . c o m


Naučna istraživanja

Latice sa kupastim ćelijama pomažu pčelama da se okače na cvet Da li ste se ikada zapitali koliko se čvrsto pčela drži za cvet tokom snažnog vetra?

I

straživači su pronašli odgovor i otkrili da su cvetovi evoluirali tako kako bi im pomogli. Naučnici sa Univerziteta Kembridž utvrdili su da sićušne kupaste strukture na površini latica omogućavaju pčelama da se uhvate i drže. U studiji publikovanoj u najnovijem broju časopisa Current Biology (maj 2009), kaže se takođe da su pčele radije posećuju cvetove za čije latice mogu lako da se uhvate. Većina cvetova koje oprašuju insekti ima na površini latica ćelije kupastog oblika, dok ostali cvetovi imaju uglavnom ravnu površinu. Oko 80% svih biljaka cvetnica ima na svojim laticama ćelije u obliku kupe. Dugo se spekulisalo da kupaste izbočine postoje kako bi privukle polinatore. Beverli Glover (Beverly Glover) i saradnici prvi su egzaktno pokazali kako cvetovi pomažu pčelama. „Ove ćelije takođe utiču na promenu boje cvetova, fokusirajući svetlost na pigmente, pa su istraživači smatrali da to može biti njihova svrha”, kaže profesorka Glover. 44

PČELARSKI ŽURNAL • 4 • jul-septembar 2009.

Za razliku od glatkih, ćelije kupastog oblika olakšavaju pčelama da se drže za površinu cveta. Istraživački tim profesorke Glover otkrio je da pčele mogu svojim nožicama da osete ove strukture. Primećeno je da pčele mogu sa svih šest nožica da se uhvate za kupaste ćelije; zahvaljujući tome mogu da se odmore i prestanu da mašu krilima. Na svojim nožicama pčele imaju sićušne kandžice, i to im omogućava da se zakače na ćelije. Na glatkim ćelijama, one srednjim parom nožica stalno „proklizavaju” pa moraju mahati krilima kako bi balansirale, trošeći pritom znatnu količini energije. Zahvaljujući kupastim ćelijama – izbočinama na laticama, pčele mogu da se zadrže na cvetovima i po kiši i vetru. Evolucija je pružila tako ljupko i jednostavno rešenje. Izvor: Heather M. Whitney, Lars Chittka, Toby J.A. Bruce, and Beverley J. Glover Conical Epidermal Cells Allow Bees to Grip Flowers and Increase Foraging Efficiency Current Biology 2009


Sekvencioniran genom patogena medonosne pčele Nosema ceranae Stručnjaci smatraju da će zahvaljujući dekodiranju genske mape ovog patogena medonosnih pčela uspeti da spreče njegovo dalje širenje i štetni uticaj Poslednjih deset godina, pre svega zahvaljujući međunarodnoj trgovini pčelama i pčelinjim proizvodima, Nosema ceranae proširila se sa svog originalnog domaćina azijske pčele Apis cerana na zapadnu medonosnu pčelu Apis mellifera. U časopisu PLoS Pathology, 5. juna 2009. grupa američkih stručnjaka objavila je članak o sekvencioniranju genoma Nosema ceranae. Istraživači smatraju da će dekodiranje mape gena Nosema ceranae unaprediti razumevanje prirode i ponašanja ovog patogena. Neposrednu korist od sekvencioniranja genoma N. ceranae predstavlja uvid u genski model ovog organizma. Medonosne pčele suočene su sa mnoštvom patogena i parazita i postoji puno svedočanstava o negativnim efektima Nosema ceranae na njihovo zdravlje. Naučnici smatraju da će dekodiranje genoma N. ceranae unaprediti naše razumevanje i konačno ublažiti njeno štetno dejstvo. Identifikovanje strukure gena je početni korak u otkrivanju nekih zagonetnih aspekata međudejstva medonosne pčele i N. ceranae. Trenutni napori usmereni su na sekvencioniranje genoma patogena Nosema apis da bi se utvrdilo kako je Nosema ceranae zauzela njenu ekološku nišu i kako se za tako kratko vreme proširila na populaciju zapadne pčele Apis mellifera. Izvor: Cornman RS, Chen YP, Schatz MC, Street C, Zhao Y, et al. (2009) Genomic Analyses of the Microsporidian Nosema ceranae, an Emergent Pathogen of Honey Bees. PLoS Pathog 5(6)

Sekvenca genoma Nosema ceranae w w w. u m e l j i c . c o m


Iz starih pčelarskih knjiga

Kamil Pjer Dadan

C.P. Dadant, First Lessons in Beekeeping (1917)

Skoro svako može postati uspešan pčelar. Stotine žena bave se uzgajanjem pčela. Mnogi nalaze da je ovaj posao u tolikoj meri fascinantan i zahvalan da su postali veliki komercijalni pčelari, pretvarajući nekadašnju usputnu delatnost u svoje osnovno zanimanje.

S

vakome ko ima sklonosti prema proučavanju prirode, pčelarstvo pruža zanimanje koje je istovremeno fascinantno i profitabilno. Povezanost sa cvećem koje proizvodi nektar spaja ga sa velikim poljem botanike, po sebi veličanstveno zanosnom disciplinom. Međusobna zavisnost pčela i oprašivanja voća, povrća i cveća, postala je sada tako dobro potvrđena da se pčele veoma široko primenjuju u voćnjacima i na plantažama bobičastog voća, pa čak i u komer-

46

PČELARSKI ŽURNAL • 4 • jul-septembar 2009.

cijalnim staklenim baštama, kako bi se osigurao odgovarajući razvitak cvetova i voća. Činjenica da se pčele mogu uzgajati usputno na krovu zgrade, u gradskom dvorištu, ili na na pola ara zemlje u predgrađu, povezuje ovo, najinteresantnije od svih zanimanja, sa cvećarstvom, baštovanstvom, živinarstvom i voćarstvom. Pčelarstvo može biti hobi kojim ambiciozna osoba želi da iskoristi slobodno vreme za sopstvenu korist i zdravlje, kao i za svoje uživanje. Hijeroglifi na drevnim grobnicama i spomenicima svedoče o dugoj tradiciji pčelarstva. Pčela je obogotvorena u grčkoj mitologiji i predstavlja veliku temu kod starih pisaca: Kolumele, Plinija, Aristotela, Homera i Vergilija. Med je bio jedini zaslađivač koji su koristili Evropljani sve do Aleksandrove invazije na Bliski Istok odakle je doneo šećernu trsku. Kada je Julije Cezar osvojio Britaniju našao je da su urođenici gajili pčele, čak i proizvodili slatki liker od mešavine meda i mrvljene pšenice. Sve do nedavno, vosak je korišćen za osvetljavanje domova, javnih mesta i crkvi. Istina, sve do polovine XIX veka pčele su čuvane na veoma staromodan način, malo se znalo o njihovoj prirodnoj istoriji kao i o tome šta se zaista događa u unutrašnjosti košnice. Košnice od slame, dubine, ili primitivne drvene kutije predstavljale su dom za pčelinje zajednice. One se čak i danas koriste u zabačenijim delovima Amerike i drugih zemalja. Savremeni razvoj košnice sa pokretnim ramom, satnih osnova i centrifuga za ceđenje meda uvrstio je pčelarstvo u moder-


Porodica Dadan (s leva na desno): Kamil Pjer, Luis, Moris, Henri i Šarl

na zanimanja pored ostalih seoskih ili naučnih hobija današnjice. Nikakva posebna lokacija nije neophodna za čuvanje pčela. Pčele lete u radijusu od jedne do dve milje, što čini mogućim držanje ograničenog broja košnica u gradovima gde one sakupljaju nektar i polen sa cvetova u gradskim lejama i vrtovima. Čak i planine i pustinje, njihove biljke i stabla, obično snabdevaju pčele dovoljnom količinom nektara ukoliko se odgovarajući broj košnica smesti u ograničenu oblast. Čitalac ne bi trebao da misli kako pčelarenje zahteva specijalnu umešnost, veliki kapital, ili puno izdržljivosti. Pčelarstvo se može upražnjavati u različitim stepenima, od čuvanja jedne košnice uz oskudna ulaganja, do komercijalnog uzgajanja nekoliko hiljada društava sa velikim prinosima meda. Ono je naročito prikladan hobi za osobu sa malo slobodnog vremena kojoj je potrebno da provodi vreme napolju na svežem vazduhu, zbog lične kondicije i zdravlja, posle dana provedenog u kancelariji, crkvi ili školi. Skoro svako može postati uspešan pčelar. Stotine žena bave se uzgajanjem pčela. Mnogi nalaze da je ovaj posao u tolikoj meri fascinantan i zahvalan da su postali veliki komercijalni pčelari, pretvarajući nekadašnju usputnu delatnost u svoje osnovno zanimanje.

Da među ljudima oduvek nije prisutan strah od uboda pčela, mnogo više ljudi bi se bavilo pčelarenjem nego što to čini danas. Za one koji su postali pčelari to je zanemarljiv problem. Oni uzgajaju rasne, blage rojeve postupajući sa njima pažljivo, uz uobičajenu zaštitu koju pružaju dimilica, pčelarska kapa sa velom i ponekad, rukavice. S vremena na vreme događa se da pčele ne budu tako blage i da napadnu pčelara koji ih nije prethodno uznemirio; kada nema dostupnog nektara u polju one su manje tolerantne nego kada su obuzete sakupljanjem slatkog nektara tokom lepog vremena i dobrog unosa. Kao i u drugim delatnostima i u pčelarstvu postoje problemi. Vreme i vlaga utiču na unos nektara i razvoj pčelinje zajednice. Pčela ima svoje neprijatelje baš kao i kokoška ili krava. Ali ovi problemi nisu ništa teži nego u bilo kojoj drugoj oblasti, s tim što ovde postoji fasciniranost proizašla iz proučavanja pčelinjeg društva, podele rada u njemu i principa samo-žrtvovanja radi blagostanja čitave zajednice. Čini se da socijalna struktura pčelinje zajednice pruža izazov postojećem sistemu takozvane civilizacije. Da li mi možemo, čak i uz pomoć našeg razuma, da preživimo kao politički entitet tako uspešno kao socijalni insekti, na prvom mestu pčele, ili ne? Preveo Ivan Umeljić w w w. u m e l j i c . c o m

47


Nagradna igra

Upoznajte medonosno polenonosne biljke

- Robinia pseudoacacia L. { Bagrem Bagremac fruticosa L. { Crvenolisna- Amorpha šljiva Prunus cerasifera Ehrh. Čitaocima Pčelarskog žurnala ovoga puta pruža- { Dren - Cornus mas L. mo priliku da se kroz zabavu bolje upoznaju sa { Dunjarica - Cotoneaster divaricatus R.&W. drvenastim i žbunastim medonosno-polenono- { snim biljkama, prepoznavajući njihove cvetove. { Džanarika - Prunus cerasifera Ehrh. Oni su obeleženi brojevima od 1 do 40. Kada pre- { Evodija - Evodia sp. poznaju odgovarajući cvet, čitaoci treba da nje- { Hibiskus - Hibiscus syriacus L. gov broj upišu ispred naziva biljke kojoj taj cvet { Iva m. - Salix caprea L. pripada. ž. - Salix caprea L. { Iva Oni čitaoci koji žele da učestvuju u nagradnoj igri, Jabuka divlja - Malus sylvestris L. treba da pošalju redakciji, pismom ili e-mailom, { Jabuka domaća - Malus domestica Borkh. samo brojeve i to po redosledu kojim su ih upisali { Japanska dunja - Chaenomeles japonica Pers. ispred naziva biljaka, a uz to i svoju adresu i broj { telefona. Rešenja treba dostaviti redakciji do { Jasmin beli - Philadelphus coronarius L. 1. septembra 2009. godine. { Jorgovan - Syringa vulgaris L. Dobitnici nagrada biće čitaoci koji pošalju odgo- { Kajsija - Prunus armeniaca L. - Koelreuteria paniculata Laxm. vore sa najviše tačno prepoznatih cvetova. { Kelreuterija Tačno rešenje i imena dobitnika nagrada objavićeKesten divlji - Aesculus hippocastanum L. { Kozja krv - Lonicera mo u sledećem broju Pčelarskog žurnala. Lindl. { Kruška divlja - Pirus fragrantissima Odgovore slati na adresu: piraster Borkh. { Kruška domaća - Pirus domestica L. Redakcija časopisa Pčelarski žurnal { Kupina - Rubus plicatus W. N. ul. Ignjata Joba 57/7 { Lipa - Tilia cordata Mill. 11050 Beograd E-mail: pcelarskizurnal@yahoo.com { Mahonija - Mahonia aquifolium (Pursh) Nutt. { Malina - Rubus idaeus L. Ocene poznavanje { Mukinja planinska - Sorbus austriaca Hedl. medonosno-polenonosnih biljaka { Ogrozd - Ribes grossularia L. Manje od 10 tačnih odgovora - loše { Pavit - Clematis vitalba L. Od 10 do 20 tačnih odgovora - dobro { Pazdren - Cornus sanguinea L. Od 20 do 30 tačnih odgovora - vrlo dobro { Ribizla crna - Ribes nigrum L. Preko 30 tačnih odgovora - odlično { Ribizla crvena - Ribes rubrum L. Svi odgovori na pitanja u nagradnim { Ruža divlja - Rosa canina L. igarama Pčelarskog žurnala sadržani { Šimšir - Buxus sempervirens L. su u knjigama Veroljuba Umeljića: { Trešnja divlja - Cerasus avium (L.) Moench • Atlas medonosnog bilja 1-2 { Trešnja domaća - Prunus avium L. • Pčelarstvo { Trn - Prunus spinosa L. • Enciklopedija pčelarstva { Vinova loza - Vitis vinifera L. Nagrade { Višnja - Prunus cerasus L. 1. Knjiga Pčelarstvo, autora Veroljuba Umeljića { Vrba bela - Salix alba L. 2. Električna antivaroa dimilica (Varrojet), dar firme PČELIN DO, Kopljari - Aranđelovac { Žešlja - Acer tataricum L. 3. Alat za bušenje i nitovanje ramova, { dar firme PČELINJACI ŠENDEKOVIĆ, Virovo - Arilje 4. DVD film o pčelarstvu Med na medu rodi, dar autora Dača Dramlića, Lučani 5. Dimilica, dar firme PČELA-NIŠ, Sretić, Niš 6. Komplet plastičnih osnova matičnjaka (100 kom.), dar firme PČELARSTVO FILIPOVIĆ, Užice

48

Prikazani su cvetovi sledećih biljaka (upišite broj cveta ispred naziva odgovarajuće biljke)

PČELARSKI ŽURNAL • 4 • jul-septembar 2009.


1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20

21

22

23

24

25

26

27

28

29

30

31

32

33

34

35

36

37

38

39

40

Rezultati nagradne igre iz prošlog broja – tačno rešenje nagradne igre:

3, 26, 2, 25, 36, 21, 39, 15, 14, 22, 27, 37, 28, 30, 19, 6, 40, 32, 13, 33, 35, 23, 34, 4, 7, 29, 24, 1, 18, 12, 17, 31, 8, 20, 5, 10, 16, 11, 38, 9. Čitaoci koji su poslali rešenja sa najviše tačnih odgovora i osvojene nagrade (za čitaoce sa istim brojem tačnih odgovora nagrade su određene žrebom). Čestitamo dobitnicima nagrada na pokazanom znanju. Posebno čestitamo gospodinu Petru Čaviću, čije rešenje sadrži sve tačne odgovore. 1. Petar Čavić, Adaševci - 40 tačnih odgovora, knjiga Enciklopedija pčelarstva, autora Veroljuba Umeljića 2. Vesna Dinić, Repince, Vladičin Han - 36, isparivač (Varrocleaner) za tretman pčela protiv varoe, dar firme PČELIN DO, Kopljari - Aranđelovac 3. Boban Petrović, Paraćin - 36, DVD film - prof. dr V. I. Lebedev Tehnika gajenja pčelinjih društava 1-2, dar autora Dača Dramlića, Lučani 4. Zoltan Kordovan, Kanjiža - 35, dimilica, dar firme RADOMED, Leskovac 5. Slaviša Ivezić, Kolovrat, Prijepolje - 32, pčelarska majica, dar firme ZORA, Kragujevac 6. Tanasije Racković, Umka, Beograd - 31, pčelarska viljuška, dar firme PČELA-NIŠ, Sretić, Niš

w w w. u m e l j i c . c o m

49


Uradi sam

Dobijanje matičnog mleča Veroljub Umeljić Tehnika dobijanja matičnog mleča se u principu podudara sa prvih 7 dana tehnike uzgoja matica, odnosno matičnjaka, posmatrano od trenutka polaganja jaja. Sve metode dobijanja matičnjaka za uzgoj matica mogu se koristiti i za dobijanje mleča. Zato pčelari koji žele da se ozbiljnije bave dobijanjem mleča, treba prethodno dobro da prouče tehniku uzgoja matica.

Matičnjaci (foto Z. Radosavljević)

M

anju količinu matičnog mleča možemo da dobijemo obezmatičavanjem pčelinjeg društva, izazivajući negu prisilnih matičnjaka. Mleč se može oduzimati i iz rojevih matičnjaka. Međutim, u oba slučaja problem je što ne znamo tačnu starost larvica, pa je teško odabrati pravi trenutak za uzimanje mleča.

sađivanja larvica, pri uzgoju matica. Za dobijanje mleča nije bitan kvalitet matice od čijih jaja koristimo larvice za presađivanje. Za uzgoj matičnjaka treba koristiti posebno pripremljena, jaka pčelinja društva (odgajivačka društva). U osnove matičnjaka, koje mogu biti voštane ili plastične, presađujemo larvice starosti oko 12 sati, ali ne starije od 24 sata. Jednom odgajivačkom društvu možemo dati na negu i do 60 maDobijanje mleča tičnjaka. Društva koja neguju matičnjake, treba presađivanjem larvica da imaju polena u izobilju, a pored toga veoma Za dobijanje veće količine mleča, treba prime- je korisno da im u to vreme damo i polensku niti tehniku prilagođenu Dulitlovoj metodi pre- pogaču.

Polensku pogaču pravimo tako što 1 kg polena u granulama prelijemo sa 0,8 litara mlake vode i mešamo dok se granule potpuno ne rastvore. Zatim treba dodati 0,5 kg meda i 1 kg šećera u prahu, i sve to dobro zamesiti.

Odgajivačko društvo sa polenskom pogačom 50

Jednom odgajivačkom društvu dovoljno je dati oko 300 grama polenske pogače. Nju stavljamo u plitku posudu, preko satonoša formiranog odgajivačkog društva. Da se pčele ne bi lepile, pogaču prekrivamo jednostrukom papirnom salvetom. Dodavanjem odgovarajućeg prstena preko plodišta, ili praznog tela, obezbeđujemo pčelama prostor da mogu doći do pogače.

PČELARSKI ŽURNAL • 4 • jul-septembar 2009.


Pribor za vađenje mleča

Vakuum pumpica se sastoji od staklene bočice, kroz čiji zatvarač su provučene dve krive cevčice. Na kraj jedne cevčice navučeno je tanko gumeno crevo, na čijem drugom kraju je umetnuta kraća staklena cev. Tu cev stavljamo u usta a drugu, slobodnu cevčicu, zaranjamo u mleč u matičnjaku. Ustima uvlačimo vazduh, stvarajući u bočici potpritisak, zbog čega će mleč iz matičnjaka, kroz drugu cevčicu, biti usisan u bočicu. Kod ove naprave je važno da zaptivanje između zatvarača i bočice bude dobro, kao i između cevčica i zatvarača. Vakuum pumpica može biti i električna.

Mleč iz matičnjaka može da se oduzima malim drvenim ili plastičnim lopaticama kao i vakuum pumpicama. Drvenu lopaticu možemo sami jednostavno da napravimo od komada mekog drveta, dužine oko 80 mm, debljine oko 1 mm a širine 7,5 mm. Na jednom kraju lopatica je polukružno zaobljena, a na drugom zašiljena u obliku čačkalice. Zašiljenim krajem uklanjamo larvicu iz matičnjaka, a zaobljenim vadimo mleč. Plastična lopatica je slična drvenoj, odnosno igli za presađivanje larvica, s tim što je jedan kraj spljošten i povijen, širine 7,5 mm, sa zaobljenim Oduzimanje mleča vrhom, a drugi je povijen i zašiljen. Mleč oduzimamo iz matičnjaka starih oko 3 dana. Najkvalitetniji matični mleč dobija se iz matičnjaka starosti 60-66 sati, najviše do 72 sata, računajući od vremena kada su larvice presađene. Pre oduzimanja treba matičnjake oštrim nožem ili skalpelom skratiti do površine mleča i iz njih odstraniti larvice. Mleč se vadi u odgovarajućoj čistoj prostoriji, pomoću navedenog pribora. Od 1.000 matičnjaka može se dobiti do 350 grama čistog mleDrvena lopatica Vakuum pumpica w w w. u m e l j i c . c o m

51


Vađenje mleča

Pri stavljanju mleča u bočice, treba ih češće stresati, tako da sav vazduh iz njih izađe. Bočice treba napuniti mlečom do vrha. Preko mleča treba kanuti nekoliko kapi 40% alkohola, koji će pokriti celu površinu mleča i sprečiti njegovo kvarenje. Napunjene i zatvorene bočice treba vrhom potopiti u rastopljeni vosak. Prilikom upotrebe matični mleč se najčešće meša sa fino ukristalisanim medom, u odnosu 5-10 grama mleča na 1 kg meda.

ča. Za dobijanje 1 grama mleča u proseku je potrebno 4 matičnjaka. U iste početke matičnjaka možemo ponovo presaditi larvice i vratiti ih odgajivačkom društvu na ponovnu negu. Dobijeni mleč poželjno je procediti kroz fino cedilo, da bi se odstranile čestice voska, a zatim se zatvara u male flašice (najpovoljnije su od 10 grama), ili veće tegle i odmah se smešta u frižider na temperaturu +3°C.

Bočice za mleč

Za duže čuvanje mleča neophodno je da bude duboko zamrznut ili liofilizovan. Brzom liofilizacijom matični mleč se pretvara u prah i može se čuvati duže vreme bez promene. Liofilizacija (grč.) hem. proces kojim se u naročitim aparatima izoluje neka supstanca iz rastvora njegovim zamrzavanjem i isparavanjem pod vakuumom. Šivena pčelarska oprema, razni modeli i veličine. ZORA – Kragujevac tel. 034/313-092, 064/238-81-83, 064/245-07-99 Papirići za dimljenje protiv varoe – lično ili pouzećem. Filipović – Užice. tel. 031/513-687, 031/563-882, 031/524-172, 063/639-42-44 Sve za ramove – prese za bušenje ramova sa automatskim utiskivanjem biksni, biksne, prohrom žica, razmaci. Šendeković. Tel. 031/894-331, 031/895-176 Pčelarska oprema, pribor, literatura. Pejo. Tel. 011/84-83-120, 063/830-46-46 Pčelarske vage za sve tipove košnica, kao i po specijalnim porudžbinama, izrađujemo i nudimo. MIKRON – Beograd. Tel. 011/833-2051, 064/2222-948

Reklamni oglasi u časopisu Pčelarski žurnal zadnja korica cela strana 15.000 din polovina strane 9.000 din unutrašnja strana zadnje korice cela strana 10.000 din polovina strane 6.000 din četvrtina strane 4.000 din

unutrašnja stranica cela strana 8.000 din. polovina strane 5.000 din. četvrtina strane 3.000 din. mali oglasi (do 10 reči) 500 din

Popust 25 % za reklamno oglašavanje u više uzastopnih brojeva. 52

PČELARSKI ŽURNAL • 4 • jul-septembar 2009.


Proizvodnja: Internacionalnih brigada 83 tel. 034/360-181 Prodavnica: 27. Marta 1, tel. 034/331-350 Mob. tel. 064-507-11-21; 064-27-50-985 E-mail: srdjan-69@hotmail.com

- Izrada i prodaja satnih osnova za sve tipove košnica. - Po želji, izrada osnova od voska pčelara. - Otkup voska kao i zamena za satne osnove. - Po dogovoru sa pčelarskim udruženjima, otkup i zamenu voska vršimo i na terenu.

KNJIGE VEROLJUBA UMELJIĆA ENCIKLOPEDIJA PČELARSTVA

512 stranica, 2.160 pojmova (156 ličnosti), 910 ilustracija (fotografija i crteža u boji i crno-belih), 36 tabela i dijagrama. Knjiga sadrži osnove znanja iz svetskog pčelarstva i oblasti koje su u vezi sa pčelarstvom. Cena knjige pouzećem je 1.600 dinara.

PČELARSTVO - OD POČETNIKA DO PROFESIONALACA

800 stranica, 1.400 fotografija u boji, 60 tehničkih crteža, 20 tabela i dijagrama. U knjizi je prikazano: kako, kada i sa koliko košnica početi pčelarenje • Tehnike pčelarenja košnicama: DB, LR, Farar, AŽ, pološka, kongresovka i dr. • Način izrade, fotografije, tehnički crteži i specifikacija materijala, za sve navedene košnice i prateću opremu • Metodi uzgoja matica: Jenterov, Nicotov, Milerov, Dulitlov, Alejev • Život pčelinjeg društva u prirodnom staništu • Pčelarska oprema • Bolesti i neprijatelji pčela… Cena knjige pouzećem je 1.800 dinara.

U SVETU CVEĆA I PČELA ATLAS MEDONOSNOG BILJA 1-2

Knjige su nagrađene bronzanom medaljom na svetskom pčelarskom Kongresu APIMONDIA 2003, u Ljubljani, čime su svrstane među tri najbolja svetska dela iz oblasti pčelarstva. U 1. i 2. delu ATLASA MEDONOSNOG BILJA, na 1.440 stranica A5 formata, prikazano je 670 vrsta medonosnih biljaka. Knjige su ilustrovane sa 2.910 fotografija u boji. Sadrže 5.600 naziva biljaka na 8 jezika. Dat je i rečnik botaničkih izraza kao i registar naziva bolesti pri čijem lečenju pomažu opisane biljke. Pojedinačne cene knjiga pouzećem su 1.600 dinara (komplet 3.000).

VEROLJUB UMELJIĆ • 34203 Kragujevac, Čede Dulejanovića 33 034/462-879, 063-814-80-80 • vumeljic@ptt.rs; www.umeljic.com



Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.