Da imam čarobni štapić na 100 dana... OBILJEŽAVANJE 100. DANA ŠKOLE
Učenici 3. i 4. razreda OŠ Pokupsko
Da sam čarobna vila na sto dana… Vila sam ja i opisat ću vam što bih radila 100 dana. Ispunjavala bih želje, radila bih dobra djela i zabavila bih se. Voljela bih prirodu, bila bih na rijeci da počistim svo smeće. Pomagala bih siromašnim ljudima, hranila bih životinje. Istraživala bih voće, ali je stvar u tome da se zabavim.
Ema Zaluški, 3. r.
Da sam čarobna vila na sto dana…
Očistila bih svijet, skupljala donacije da nahranim siromašne, zabranila nasilje, spasila životinje, nahranila ih i zaustavila potres koliko bih mogla i to je to!
Viktorija Lugarić, 3. r.
Da sam čarobna vila na sto dana…
Učinila bih sve ljude sretnima i zdravima - nitko se niskim više ne bi svađao - svi bi se voljeli i poštovali. Svima bi nam bilo lakše da je tako i da je to moguće!
Nikolina Zagorac, 3. r.
Da sam čarobna vila na sto dana…
Sve bih bezobrazne ljude pretvorila u jako dobre.
Lana Skender, 3. r.
Da sam čarobna vila na sto dana… Uh, to sam oduvijek željela biti. S pet godina željela sam postati Stefani. Ona je lik u crtiću Lenji grada. Toliko sa željela biti ona da sam se stalno kostimirala u nju. Imala sam čarobni štapić kojim sam uvijek mahala i zamišljala da se stvari pretvaraju u nešto drugo. A danas da sam čarobna vila mahala bih štapićem kako bi korona nestala i da možemo slobodno i lijepo živjeti. Učinila bih da cijeli svijet bude zdrav i sretan. Posebno bih se trudila da potresa više nikada ne bude - da više nitko nikada na ovome svijetu ne osjeti kakav je to užas. Učinila bih da se sve kuće koje su stradale izdignu u zrak. Učinila bih ljude sretnima i vratila ih u njihove domove kao da se ništa nije dogodilo. U 100 dana moga čarobiranja trudila bih se da sva djeca ovoga svijeta budu zdrava, sita i da im u hladnim danima bude toplo. učinila bih cijeli svijet sretnim da nikad više nitko ne zna što su suze i strah. Da sam čarobna vila 100 dana bih letjela od kuće do kuće, od čovjeka do čovjeka i svojom čarolijom bih ispunjavala svima želje. Svakoga bih pretvarala u sretnu i zdravu osobu. One ljude koji su zli pretvorila bih u dobre i drage ljude. Mislim da bi 100 dana ipak bilo premalo kako bi svi bili sretni, ali tada bi možda shvatili kako je život bez mržnje, straha i bolesti jako zanimljiv i lijep. Stvarno bi bilo lijepo da smo svi čarobne vile.
Tara Kuzmić, 4. r.
Da sam čarobna vila na sto dana… Uvijek sam zamišljala kako bi bilo lijepo ostvariti sve želje koje sam smislila u svojoj glavi. No kako bih izvela to sve? Morala bih biti vila ili čarobnjak. Baš kao u bajkama koje sam čitala. Ja bih bila, naravno, ona dobra vila. Imala bih malena krila i čarobni prah umjesto štapića. Kad bih na sto dana bila vila s moćima, letjela bih preko cijelog svijeta. Zaustavila bih sve ratove. Bacila bih malo čarobnog praha i sve bi odmah stalo. Letjela bih dalje, ne bih dala da ijedno dijete plače, bude tužno ili gladno. Svi bi imali jednako. Ne bi postojali siromašni i bogati. Brzo bih letjela dalje kako bi imala dovoljno vremena da ispravim sve nepravde, kako bi istina bila uvijek na prvom mjestu. Sve bolesti bi isto tako nestale, stvorila bih lijek koji bi pomogao uvijek svima. Kada bih bila dobra vila svijet bi postao puno ljepši i sretniji, kako bi baš svi mogli sretno i zauvijek živjeti.
Lea Sučec, 4. r.
Da sam čarobna vila na sto dana… Da sam ja vila na 100 dana ostvarila bih svima želje, nastojala bih promijeniti svijet na bolje. Zločeste i pohlepne bi pretvorila u dobre. Napravila bih da u svijetu nema gladi i svega zla, oni koji imaju previše podijelila bi svima jednako. Da sam čarobna vila na 100 dana gledala bih da barem tih 100 dana svi budu sretni, da žive bez straha od covida i potresa da se ljudi imaju kamo vratiti i da imaju siguran dom, vratila bi im njihove obitelji od kojih su se morali razdvojiti. Svu djecu svijeta bi učinila sretnijima i da osjete ljubav, a i ona koja nemaju hranu i gladni su bi im učinila da više ne osjete glad. To je samo nešto što bi učinila da sam čarobna vila na 100 dana.
Patricia Skender, 4. r.
Da sam čarobna vila na sto dana…
Da sam na 100 dana čarobna vila pomagala bih drugima, igrala bi se s drugima. Učinila bih sve da se osjećaju dobro. Letjela bih s ostalima.
Josipa Žlebečić, 4. r.
Da sam čarobna vila na sto dana… Učinila bih da se više ne ide u školu, da se ne mora učiti i pisati domaća zadaća. Konačno više ne bih morala čitati lektire, učiti bezbrojne lekcije iz prirode te vježbati matematičke zadatke. U školu bih išla samo zato da se družim s prijateljima i da se igramo po cijeli dan. Učinila bih još i to da moji roditelji ne moraju biti po cijele dane na poslu i da nam novac pada s neba. Da sam čarobna vila mahnula bih čarobnim štapićem da nestane korona virus, da svi ljudi budu zdravi.
Lorena Kompes, 4. r.
Da sam čarobna vila na sto dana… Kad bih ja bila vila koja ima čarobne moći svijet bi izgledao posve drugačije. Ne bi bilo ratova, potresa niti korone. Djeca bi se u školu išla samo zabavljati i družiti, a znanje bi im pomoću čarobnog štapića ulila u glavu. Ne bi bilo siromašnih ljudi, svima bih pomoću svojih čarolija sagradila lijepe domove. Kada bih ja bila vila začarala bi mamu i tatu da se ne ljute na mene te svoju sestru da me ne čupa i da ne cvili kada joj nešto nije po volji. I za kraj bih još ukinula novac. Sve bi se plaćalo osmjesima. Tako bi svi ljudi bili sretni i nasmijani. Barem na tih 100 dana nestalo bi tuge i mržnje!
Karla Belošević, 4. r.
Da sam na 100 dana čarobnjak bilo bi baš zanimljivo. Čarobni štapić bi imao baš puno posla. Najprije bih učinio da uvijek sija sunce, da je sve zeleno i puno cvijeća. Sva djeca i svi ljudi da se uvijek smiju i da budu veseli. Učinio bih da nestanu ratovi, da prestanu potresi, da nitko ne bude bez kuće i bez hrane. U školi bi se djeca više igrala i imala manje zadaće, bilo bi baš lijepo tih 100 dana i sve bi bilo veselije. I ja bih bio sretniji jer sam nekog drugog usrećio.
Dominik Kaurić, 3. r.
Učinio bih da škola nestane. Svima bih ostvarivao želje. Izliječio bi bolesne, pomirio posvađane. Na kraju bih sve pretvorio u medenjake.
Emanuel Braim, 3. r.
Da sam čarobni vilenjak začarao bih sve životinje i svog mačka Đuru, kako bi mogle pričati sa mnom. Začarao bih i maleni brod pa uz njega poletio i istražio naš veliki svijet. Gdje god bih došao, kupio bi maleni suvenir za svoju sestru. Ne volim gužvu, pa bih začarao i sebe da postanem nevidljiv. Zbijao bih šale s ostalim ljudima, a oni me nikad ne bi vidjeli, a kamoli uhvatili. U svakom mjestu bih nekome pomogao, tako da i meni nešto više ostane u sjećanju. Na kraju bih se vratio kući i svojoj obitelji neumorno pričao o svojim pustolovinama. Naravno, prvo bih morao zazvati čaroliju da ponovno postanem vidljiv, a moj mačak Đuro, malo više šutljiv. Josip Kušević, 4. r.
100. dan naše škole obilježili su učenici 3. i 4. razreda uz pomoć svojih učiteljica a u suradnji s knjižničarkom