intervju
Poznati britanski fotograf čest je gost u našoj zemlji. Ove godine je u Hrvatskoj bio dva puta, a priprema izložbu i za iduću godinu
kamere su samo alat za moj posao
NICK wall Tekst: Danijela Kovačević, Andrea Hitrec, fotografije: privatni arhiv
Niste prvi puta u Hrvatskoj? U Hrvatskoj sam bio četiri puta. Prije nekoliko godina sam radio na malom nizozemskom filmu pod nazivom “Crusader u trapericama”, zatim sam prošle godine poveo svoju obitelj na odmor u blizini Zadra. Ove godine sam bio dva puta; jednom na otvaranju svoje izložbe u Galeriji Makina u Puli u suradnji s Festivalom igranog filma u Puli, a zatim ponovno prošlog mjeseca kako bih djeci pokazao izložbu. Koliko ste puta samostalno izlagali i koja vam je izložba ostala u sjećanju kao posebna? Zašto? Imao sam ukupno oko 12 izložbi. Premda, do nedavno nisam izlagao punih 13 godina. Najdraža mi je izložba održana u kinu Odeon u Londonu jer je bila, moglo bi se to tako reći – polustalna. Postav, koji se sastojao od veoma velikih isprinta, je bio tamo pune tri godine. Druga je ona u Ma-
kina galeriji u Puli, jer to je bila prva izložba nakon dugo godina, a i pravi užitak zbog ugodnog druženja s ljudima u Puli. Koliko dugo traje vaše promatranje ljudi kroz leće fotoaparata? Svaki predmet, svaki posao je drukčiji. Na filmskom setu uglavnom sam promatram kadrove i teško radim dok ih ne pronađem, dok kod portreta mnogo toga ovisi o tome koliko vremena imam za taj portret – možda samo pet minuta, kao što je bilo u slučaju Dennisa Hoppera, ili nekoliko sati, koliko sam imao za fotografiranje Michaela Caina. Promišljate li portrete ili su oni stvar trenutka? I jedno i drugo. Planiranje je važno, ali isto je tako važna i sposobnost da se brzo misli i djeluje, da se brzo prebacuje s jednog scenarija na drugi. Često su moje slike vezane uz određeni film tako da je
24
važno svjetlo i scenarij samoga filma uklopiti u fotografiju. Zašto baš portreti? Fotografiranje ljudi je nešto što radim otkako sam u 29. godini postao profesionalac. Od tada ne razmišljam zašto se bavim ovim poslom. To je moj posao. Kako uspijevate kamerom “uhvatiti” karakter, a ne samo lik osobe? To je njihov i moj posao i oboje želimo napraviti dobre fotografije. Njihova reakcija je važna, njihovo povjerenje da će fotografija koju napravimo zadovoljiti i njihove i moje ciljeve. U čemu je razlika između fotografija s filmskih setova i studijskih fotografija? Na snimanju filma vaše slike su samo onoliko dobre koliko je dobro ono što direktor fotografije stavi pred vas. U studi-