28
HRVATSKO GOSPODARSTVO U 2010.
Analitika - kakve podatke zapravo imamo? Jurčić: Što se analitike tiče, gledajući današnju situaciju i situaciju prije 20-30 godina, na žalost mi nemamo nacionalno računovodstvo na razini na kojoj bi Hrvatska to trebala imati. Od četiri skupa nacionalnih računa mi nešto malo imamo o računu domaćeg proizvoda. Financijske transakcije, input, output tablice, račun nacionalnog bogatstva, to je vrlo daleko. Tako da su ove naše analize više, po meni, u značajnoj mjeri temeljene na iskustvu koje imamo iz povijesti, jer smo prije 20-30 godina znali strukturu gospodarstva i pratimo što se događa. Međutim, kad bi netko došao to sada pratiti iz službenih podataka hrvatske statistike, ne bi mogao dati ni približno točnu sliku i projekciju. Ove naše procjene, koliko god su utemeljene na tih nekoliko podataka o inflaciji, dugu, proračunskom deficitu, vanjskoj zaduženosti, industrijskoj proizvodnji, izvozu i uvozu, mi zapravo nemamo puno dubljeg modela da to radimo kako se radi na Zapadu. Na žalost mi to nemamo, ali to ne znači da su naše procjene iz rukava, nego su nastale na povijesnom praćenju. Mislim da smo se više-manje svi složili da je 80 posto naše krize rezultat naše vlastite politike iz prethodnih razdoblja. Industrijska revolucija je zaobišla Hrvatsku, industrijski razvitak smo imali od pedesetih i šezdesetih godina pa do 1975. Čitavo vrijeme od Drugog svjetskog rata naovamo Hrvatska nije uspjela kreirati dovoljan broj radnih mjesta, uvijek je nedostajalo oko 500.000 radnih mjesta. Ekonomski model koji je Hrvatska linijom manjeg otpora preuzela kao alibi-politiku 1990. godine jednostavno je, bez obzira na svjetska kretanja, morao završiti ovako kako završava, a to je s velikim vanjskim dugom i velikim deficitom, koji su posljedica deindustrijalizacije. Hrvatska se zadnjih 20 godina razvija od koliko-toliko razvijene industrije prema manufakturi, dok se svijet razvija u industriju koja ide iz vidljivog u nevidljivo područje. Prije je bila precizna mehanika, sve složeniji strojevi, a sada industrija ide u nevidljivo područje. Mi smo napustili preciznu mehaniku, kad pogledate danas našu industriju i proizvodnju, uz sve poštovanje drvnoj industriji, mi se zapravo vraćamo u industrijska područja koja smo imali do prije Prvog svjetskog rata. U toj industriji koristimo novu tehnologiju, ali tu tehnologiju nismo mi proizveli. Naša situacija je rezultat naše vlastite politike i izvlačenje svijeta iz krize nas neće izvući iz krize. Santini: Mislim da općenito u društvu nezamjeranja i izvlačenja nije samo hrabrost nego
ponekad i drskost nešto govoriti, istraživati ili pisati. Mislim da su poduzetnici to prepoznali, kritičnost i otklon od interesa dnevne politike. Točno je to što kaže Ljubo Jurčić, mi koji poznajemo strukturu hrvatskog gospodarstva i bivše Jugoslavije, mi identificiramo stvari vektorski jer nema sustavne analitičke osnove, nemamo mnoge statističke podatke koje bi jedna ozbiljna zemlja morala imati. Reći ću samo jedan podatak. Guverner Rohatinski je u Opatiji izjavio kako je deficit
Santini: Naši poduzetnici su bolji od države. Opstati u ovim užasima je problem. Čim je Slovenija uvela euro, dio poduzetnika je propao proračuna konsolidirane bilance u 2010. i 2009. bio 5,3 posto. Naprosto nemoguće. Bilo je 9,6! BDP je bio veći u 2009., u 2010. pada BDP, a deficit raste na 14 milijardi kuna. Mi koji se bavimo time imamo taj vektorski osjećaj, u kojem pravcu takve politike moraju usmjeravati gospodarstvo, a to nam je dala ekonomska teorija, koju smo nekada ozbiljno izučavali. Ljudi danas masovno ne znaju što su to nove investicije. To je naš privilegij da smo učili ekonomsku teoriju. Svjetska kriza je bila samo katalizator koji je ubrzao procese u Hrvatskoj.
Jesmo li pripremljeni za EU? Kakva je pozicija naše industrije? Kako se upravlja hrvatskim, posebno državnim tvrtkama? Jurčić: Nama je nužnost ući u EU, ali kako će nam biti u EU-u ovisi isključivo o nama. Egzogena varijabla nam je zadana, to nije pitanje ljubavi ili mržnje, nego jednostavno svatko ostvaruje svoje ciljeve, a ti se u tome možeš postaviti. Novotny: Bavi li se netko Danskom? Jeste li čuli da Danska igra bilo kakvu ulogu u svjetskoj politici? Ne znamo. A oni su najveći svjetski uzgajivači svinja. Imaju i nekoliko megakompanija, od Lega do Maerska, koji se bavi kontejnerima. Zemlja koja ima populaciju kao Hrvatska i gdje su prije 100 godina jeli samo bakalar, bili su gladni kruha. Ali nisu se razvijali na uslugama, kao Irska, nego na realnom sektoru i ozbiljnim proizvodima. Nemaju ni naftu kao Norveška. Mi nikako da razgraničimo političku ekonomiju i ekonomsku politiku. Činjenica je da se već 20 godina tranzicije bavimo političkom ekonomijom. Njemačka je privatizaciju provela u dvije godine, a mi i danas govorimo o Hrvatskom fondu za privatizaciju. On je napravljen tako da se provodila klijentelistička politika koja je danas dala ove rezultate. Tu se otvara čitav niz socioloških i političkih pitanja, a to s ekonomijom nema veze. Ekonomski modeli su poznati već odavno, postoje dva ili tri generička modela upravljanja nacionalnom ekonomijom i njih treba primjenjivati. Ova kriza je fundamentalna, tektonska, nakon nje ništa više neće biti isto. Ponuda novca koja je bila u tih desetak godina, internetska tehnologija koja je igrala bitnu ulogu u eskaliranju krize. Kriza je globalna zato što su komunikacije globalne i naravno da je brzo eskalirala. Mi ne znamo kako financijski sektor možemo kontrolirati, jer se on ne može kontrolirati kroz tu virtualnu ekonomiju. Jurčić: Mi smo proučavali u naše vrijeme ekonomski sustav i ekonomsku politiku. Danas ne proučavamo nikakav sustav i nikakvu politiku, a najmanje hrvatski sustav i hrvatsku ekonomsku politiku. Imamo apstraktne teorije koje predajemo i možemo o njima pričati. Primorac: Što se događalo ranije, to je poučno, ali idemo pokušati tražiti izlaz. Nedavno je objavljeno u jednom autoritativnom izvoru da je Hrvatska jedna od najlošije upravljanih ekonomija u Europi. To je problem na koji bih se želio koncentrirati. Drugo je pitanje imamo li intelektualni potencijal ekonomista, business strukturu da drukčije upravljamo ovom