Mikica Maštrović: Verbalno o vizualnom

Mikica Maštrović

VERBALNO O VIZUALNOM

Obrada djela likovnih umjetnosti

nakladnik

Naklada Ljevak d.o.o.

za nakladnika

Ivana Ljevak Lebeda

urednica

Nada Brnardić

redaktura

Željka Miklošević

lektura i korektura

Bonislav Kamenjašević

recenzenti

Frano Dulibić

Goran Zlodi

grafička i likovna oprema

Ana Pojatina

tisak i uvez

Denona, Zagreb

isbn 978–953–355–652–9

cip zapis je dostupan u računalnome

katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001161753

BIBLIOTEKA POSEBNA IZDANJA

Copyright © Mikica Maštrović i Naklada Ljevak, 2023.

Knjiga je objavljena uz potporu

Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta

Republike Hrvatske i Grada Zagreba.

MIKICA MAŠTROVIĆ

VERBALNO

VIZUALNOM

Obrada djela likovnih umjetnosti

Zagreb, veljača 2023.

7 Predgovor

1 1 Uvod

17 Obrada vizualne građe

19 Skupine elemenata za identifikaciju i opis jedinica vizualne građe

20 Stvarni prikaz jedinica građe

21 Identifikacija jedinice građe

21 Sadržaj jedinice građe

21 Tematika jedinice građe

22 Materijalni opis jedinice građe

22 Dostupnost i uporaba jedinice građe

22 Vremenski ciklus jedinice građe

23 Formalna obrada

26 Izvori podataka

47 Različite vrste tehnika na jednom primjerku građe 48

49

59

65

PREDGOVOR

Knjižničare, muzealce i arhiviste kao posrednike između zabilježenog i pohranjenog znanja zaokuplja isti problem, kako analizirati, interpretirati i kako ono bitno označiti i pohraniti da bi se ponovno, na zahtjev korisnika, moglo pronaći. Svakoj od ovih ustanova, uz prikupljanje građe, važna je i njezina prezentacija koja olakšava korištenje jer su svim ustanovama važni njihovi korisnici.

Nastanak ove knjige rezultat je dugogodišnjeg rada u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, najprije na Odsjeku za katalogizaciju omeđenih publikacija, zatim na Odsjeku za tekuću bibliografiju knjiga tiskanih u Hrvatskoj, naposljetku na mjestu kustosice, a potom voditeljice Grafičke zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, najveće i najstarije hrvatske zbirke umjetnina na papiru, osnovane daleke 1919. godine, koja sadrži građu likovne umjetnosti na papiru. Činjenica je da Grafička zbirka pripada i Zbirkama građe posebne vrste u sastavu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu te je dio njezina ukupnog fonda, uz knjige, časopise i novine, građu koja je tekstualna, odnosno njezin se sadržaj iskazuje riječima, dio fonda je i građa koja se nalazi u Zbirci rukopisa i starih knjiga, Zbirci zemljopisnih karata i atlasa te u Zbirci muzikalija i audiomaterijala. Građa svake od tih posebnih zbirki može biti fond ili dijelom fonda pojedinog muzeja.

Znanje i iskustvo stečeno na kataložnoj i bibliografskoj obradi knjiga bilo je od velike koristi za nastavak rada u Grafičkoj zbirci NSK-a godine 1988., kada započinje obrada crteža, grafika i plakata, koristeći se u to vrijeme razvijenom knjižničnom aplikacijom za strojno katalogiziranje CROLIST, što je bio pionirski posao u Hrvatskoj. Kako bi se ta likovna građa mogla adekvatno stručno obraditi, poglavito crteži i grafike, bilo je potrebno izraditi pravila za njihovu obradu koja dotada u Hrvatskoj nisu postojala, jedino na čemu se njihova obrada mogla temeljiti jest ISBD

(NBM) standard1, kao svojevrsno polazište za ovu vrstu građe. Potreba za obradom građe koja se nalazila u sastavu različitih muzeja, knjižnica i arhiva potaknuta je i pojavom digitalne tehnologije, koja je dovela do potrebe za odgovorima na zajednička pitanja vezana uza sve tri zajednice, arhive, knjižnice i muzeje. Prikupljanje, obrada, smještaj i davanje građe na korištenje primarno su vezani uz njihova svojstva, a ne uz ustanovu u kojoj se nalaze.

Nove tehnologije uz čuvanje građe omogućavaju njezinu daljinsku dostupnost, što je bitna značajka novih tehnologija, čime se osiguravaju stručne informacije različitom tipu korisnika, a ujedno se čuvaju kulturna, znanstvena i druga dobra. Nije zanemarivo da su i na međunarodnom planu pokrenuti različiti projekti, seminari i konferencije koji su ukazivali na potrebe čvršće suradnje arhivističke, knjižničarske i muzejske zajednice, ali i informatičara na poslovima izrade modela i standarda potrebnih za organizaciju i komunikaciju podataka. Upravo su to bili razlozi pokretanja seminara „Arhivi, knjižnice, muzeji: mogućnosti suradnje u globalnoj informacijskoj infrastrukturi”. Prvi seminar u nizu održan je studenomu 1997. u Rovinju i okupio je brojne djelatnike svih triju zajednica te su se na njemu u uvodnim izlaganjima pokušala definirati teorijska ishodišta globalne informacijske infrastrukture. Ove 2022. godine održat će se 25. seminar, kao i svi dosada u organizaciji Hrvatskoga arhivskog društva, Hrvatskoga knjižničnog društva i Hrvatskoga muzejskog društva, pri čemu su se sve ove godine održavali uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.2

Upravo su važnost suradnje triju sektora, arhiva, knjižnica i muzeja, i njihova potreba za što boljim uslugama dovele do toga da je u razdoblju od 2014. do 2019. provođen program „Izrada, objavljivanje i održavanje nacionalnog pravilnika za katalogizaciju”, koji su zajednički ostvarile tri baštinske zajednice – arhivska, knjižnična i muzejska, uza suradnju odjela i odsjeka informacijskih i komunikacijskih znanosti. Cjelokupni projekt financiran je sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske. Ono što nam sada predstoji jest izrada pravilnika za pojedinu vrstu građe.

1 ISBD (NBM): Međunarodni standardni bibliografski opis neknjižne građe. / Preporučila Komisija za pregled ISBD-a. Zagreb: Hrvatsko bibliotekarsko društvo, 1993.

2 Jedna od inicijatorica održavanja seminara bila je Mirna Willer, koja je u to vrijeme radila u Hrvatskom zavodu za knjižničarstvo NSK-a, a prikaz svih seminara objavljen je u: Willer, M. „Arhivi, knjižnice, muzeji: mogućnosti suradnje u globalnoj informacijskoj infrastrukturi – hrvatska iskustva tijekom godišnjih seminara”. // Muzeologija. 41/42 (2004), str. 29–33.

Ovim smo priručnikom željeli olakšati svima koji u svojim baštinskim ustanovama čuvaju, obrađuju i daju na korištenje vizualnu građu, pri čemu se primarno bavimo formalnim elementima i načinom nastanka pojedinih vrsta djela likovne umjetnosti kao i njihovim mogućim sadržajem, a sve to zbog lakšeg, jednostavnijeg i, što je najvažnije, ujednačenog opisa jedinica likovne građe, bez obzira na ustanovu u kojoj se one nalaze i na informacijski sustav kojim se pojedine ustanove koriste. Pravila njihova opisivanja donesena su u prihvaćenom Pravilniku za opis i pristup građi u knjižnicama, arhivima i muzejima 3 . Ovim priručnikom želimo pomoći u boljem razumijevanju svega onoga što je bitno za određeno likovno djelo kako bi se ono što bolje formalno i sadržajno obradilo.

Zahvaljujem svima koji su pomogli objavljivanju ove knjige, posebno urednici gospođi Nadi Brnardić iz Naklade Ljevak, recenzentima red. prof. dr. sc. Frani Dulibiću i dr. sc. Goranu Zlodiju, izv. prof. na korisnim sugestijama i podršci. Također se želim zahvaliti fotografima; kolegi u NSK Darku Čižmeku, te Petru Strmečkom koji je izvrsno snimio najveći broj radova objavljenih u knjizi kao i Josipu Strmečkom na obradi istih. Posebnu zahvalnost dugujem mom društvu iz kafića Ljevaonica u dvorištu Akademije likovnih umjetnosti: Boži Biškupiću, Damiru Kovaču, Josipu Strmečkom, Igoru Konjušaku, Zlatku Brkiću i Frani Paru, za koje sam s opravdanjem znala reći da su korporativni autor knjige. Svi oni, uz ljubav prema umjetnosti, posjeduju i iznimno znanje, te su mi bili, ne samo ugodni sugovornici, nego i znalci od kojih sam mnogo naučila. Za likovni izgled knjige zaslužna je Ana Pojatina, pridonijevši ne samo izgledu knjige, već iskazavši puno razumijevanja i strpljivosti kod njezina nastanka.

I napokon, zahvaljujem svojoj obitelji na podršci bez koje bi bilo teško završiti ovu knjigu.

Svaka baštinska ustanova, u koju spadaju muzeji, knjižnice i arhivi, može sadržavati različite zbirke kao zasebne cjeline ili organizacijske jedinice, a dostupnost tih fondova široj zajednici različitih korisnika postiže se dobrim uslugama. Ono čemu treba težiti jest vrsnoća tih usluga, što se postiže kvalitetnom dokumentacijom. Dobra dokumentacija podrazumijeva i čuvanje i pristupačnost predmetima. Što dokumentacija sadrži više detalja o predmetu koji predstavlja, rjeđe će biti potrebno konzultirati sam originalni predmet kako bismo odgovorili na zahtjeve korisnika. Čuvanje bi bilo mnogo manji problem da ne postoji naša obveza da omogućimo pristup korisnicima do predmeta u zbirkama. Ne smijemo zaboraviti da smo uz čuvanje predmeta odgovorni i za širinu razumijevanja onoga što smo naslijedili od naših predaka, a ne samo za povjerene nam predmete.

Da bi se ispunile te zadaće, treba stvoriti podlogu koja će osigurati izgradnju takvoga dokumentacijskog sustava koji će biti koristan i djelatnicima baštinske ustanove, odnosno koji će biti kooperativan i koordiniran, u skladu s potrebama korisnika i mogućnostima informacijsko-komunikacijske tehnologije. Bez jedinstvene strategije razvoja koja počiva na međunarodnim standardima i s neadekvatnim zakonskim rješenjima te bez međusobne suradnje i povezanosti koja dovodi do racionalizacije, ne samo u obradi nego i u korištenju fondova, ali i u pružanju informacijskih usluga, nije moguće ostvariti kvalitetnu organizaciju pojedine baštinske ustanove.

Osnovni je preduvjet svake obrade standardizacija, bez obzira na to radi li se o terminološkoj ili pak o standardizaciji same obrade. Zbog čega su toliko potrebni i važni standardi? Upravo zbog komunikacije. U hrvatskim knjižnicama kao i u knjižnicama bivše Jugoslavije od 1970-ih godina koristio se Pravilnik i priručnik za izradbu abecednih kataloga (PPIAK) Eve

Verone4, čija su okosnica Pariška načela (1961.), dok su pravila za kataložni opis usklađena s prvim prerađenim izdanjem Međunarodnog standarda za bibliografski opis monografskih publikacija ( International Standard Bibliographic Description for Monographic Publications) – ISBD(M), 1978.

Potreba za novim pravilnikom u knjižnicama nastala je otkada one sve više u svojim fondovima sadrže i drugu vrstu građe, ne samo tiskanu građu, a kako se naglo razvijaju nove tehnologije, raste produkcija digitalnih sadržaja, uključujući i transmedije.5 Novi mediji zahtijevaju i nove odnose i prema autorstvu i prema katalogizaciji. Stvara se sve veća potreba za međunarodnim skupnim katalozima kao što je WorldCut ili Virtual International Authority File (VIAF).

Stoga je potpuno razumljivo što se okosnica nacionalnog Pravilnika za opis i pristup građi u knjižnicama, arhivima i muzejima temelji na entitetima, atributima i odnosima IFLA-ina konceptualnog modela u nacrtu FRBR-LRM-a6, koji objedinjuje i zamjenjuje prethodne FR-modele. Na modelu IFLA LRM temelji se i nova verzija kataložnog pravilnika RDA te je polazište za izradu novog pravilnika utemeljeno i opravdano.

Muzealci su puno toga mogli naučiti od knjižničara, ali u vrijeme kada slika sve više zamjenjuje riječ, knjižničari mogu učiti od muzealaca, a sa samo jednim ciljem da što potpunija i točnija obavijest stigne do najvećeg broja različitih korisnika.

U veljači 2020. predstavljen je nacionalni Pravilnik za opis i pristup građi u knjižnicama, arhivima i muzejima7 . Pravilnik je razvijen u sklopu programa „Izrada, objavljivanje i održavanje nacionalnog pravilnika za katalogizaciju” (2014. – 2019.) uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

„Svrha izrade Pravilnika za opis i pristup građi u knjižnicama, arhivima i muzejima je standardizacija opisa građe u ovim ustanovama, radi stvaranja

4 Prvi dio koji sadrži izbor i oblikovanje odrednica objavljen je 1970., a drugi dio koji se bavi kataložnim opisom objavljen je 1983.

5 Transmedij je skup postupaka koji uz pomoć različitih medijskih platformi, od filma do videoigre ili serije, uključuju i događaje uživo.

6 https://mdc.hr/files/file/muzeji/npk/(3)_IFLA-LRM_Pravilnik%20za%20opis%20i%20pristup%20 gradi%20u%20arhivima,%20knjiznicama%20i%20muzejima.pdf [pristupljeno 17. studenoga 2022.].

7 Pravilnik za opis i pristup građi u knjižnicama, arhivima i muzejima. Dostupno na: http://nkp:nsk.hr/ index.php [pristupljeno 22. ožujka 2019.].

uvjeta za razmjenu, dijeljenje, povezivanje, integraciju i ponovnu uporabu podataka. Ovi postupci doprinose racionalizaciji poslovanja i olakšavaju dostupnost obavijesti o građi. Komunikacija se ne može odvijati bez zajedničkog jezika, a to je skup prihvaćenih standarda koji su upute za jednoznačnost postupka u obradi, što u katalogizaciji znači jedinstven opis kao i jedinstven način pronalaženja podataka o opisivanoj građi.”8

Ovaj pravilnik obuhvaća sve vrste medija i primjenjiv je na sve baštinske ustanove, knjižnice, arhive i muzeje. Nastao je slijedeći sve međunarodne standarde i smjernice, kako one u knjižničnoj tako i u muzejskoj i arhivskoj struci.9 Pravilnik je nastao zajedničkom suradnjom Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, Hrvatskoga knjižničnog društva, Muzejskoga dokumentacijskog centra, Odsjeka za informacijske znanosti Sveučilišta u Zadru, Odsjeka za informacijske znanosti Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku i Hrvatskoga državnog arhiva u Zagrebu.

„Pravilnik propisuje odredbe za opis i pristup građi koja se prikuplja, pohranjuje, obrađuje, štiti, istražuje, komunicira i stavlja na raspolaganje korisnicima u knjižnicama, arhivima i muzejima kao samostalnim ustanovama ili tijelima unutar ustanova, tvrtki i drugih pravnih osoba.”10

Odredbe pravilnika imaju uporište u suvremenim teorijama organizacije informacija i međunarodnim standardima za opis građe u knjižničnim, arhivskim i muzejskim ustanovama.

Pravilnik se temelji na nizu međunarodnih standarda za opis: Categories for the Description of Works of Art (CDWA), Cataloging Cultural Objects (CCO), SPECTRUM11, Međunarodna norma za opis arhivskoga gradiva (ISAD(G)), Međunarodna norma arhivističkoga normiranog zapisa za pravne i fizičke osobe te obitelji (ISAAR(CPF)), Međunarodni standardni bibliografski opis (ISBD) i Međunarodna norma za opis ustanova s arhivskim gradivom (ISDIAH).

8 http://www.kam.hr/wp-content/uploads/2020/02/2019-09-27-Prezentacija-Willer.pdf [pristupljeno 16. studenoga 2022.].

9 Detaljan opis novog pravilnika vidi u: Vukadin, A. „Novi pravilnik za katalogizaciju u kontekstu međunarodnih načela i standarda”. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske. 59, 1/2 (2016), str. 49–71.

10 Pravilnik za opis i pristup građi u knjižnicama, arhivima i muzejima (KAM Pravilnik) (2021.) https:// www.kam.hr. [pristupljeno 7. lipnja 2022.].

11 Ovaj standard objavljen 2009. nije toliko usmjeren na katalogiziranje koliko na standardizaciju postupaka u muzeju, što je osobito važno za upravljanje muzejskim zbirkama.

Informacije koje posjeduju muzejske zbirke nisu previše različite od informacija kojima se koriste knjižnice. Zato smo uvjereni u postojanost koherentne informacijske zajednice u kojoj bi pojedinačna iskustva samo pridonijela da u njoj svatko profitira na tuđim iskustvima. Upravo je ta tvrdnja i bila razlogom nastajanja nacionalnog Pravilnika za opis i pristup građi u knjižnicama, arhivima i muzejima, koji je nastao na temelju dugogodišnjeg iskustva održavanja seminara „Arhivi, knjižnice, muzeji: mogućnost suradnje u okruženju globalne informacijske infrastrukture”, koji je proizašao iz nužnosti otvaranja knjižnica prema srodnim ustanovama kao što su arhivi i muzeji.

Pravilnik donosi skup elemenata i uputa čija je glavna svrha standardizacija identifikacije i opisa građe u baštinskim ustanovama, kojom se stvaraju uvjeti za razmjenu, dijeljenje, povezivanje, integraciju i ponovnu uporabu podataka, obuhvaćajući i izradbu zajedničkih platformi, servisa i sl., koji će korisnicima olakšati pristup nacionalnoj baštini te im je predstaviti na cjelovit način. Kao referentni okvir poslužili su konceptualni modeli CIDOC Conceptual Reference Model (CIDOC CRM), IFLA Library

Reference Model (IFLA LRM) i Records in Contexts (RIC). Odredbe pravilnika prilagođene su funkcioniranju u različitim tehnološkim okruženjima, ali poseban je naglasak na prilagodbi standardima povezanih otvorenih podataka (linked open data).

Svjedoci smo da su nove tehnologije približile knjižnice, muzeje i arhive. Upravo digitalni i virtualni svijet približili su različite institucije i one ponovno postaju bliske kao u doba njihova nastajanja. Računalna tehnologija ima mogućnost dokumentirati velik broj jedinica građe i tu informaciju proslijediti do krajnjeg korisnika. Sve one pozitivne dosege knjižničarske struke treba iskoristiti i pokušati na tim temeljima uskladiti formalni opis koji neće odudarati od temeljnih principa muzejske struke.

Naš okvir za opis umjetničkih djela kulturne baštine bile su Gettyjeve

Kategorije za opis umjetničkih djela CDWA (Categories for the Description of Works of Art), koje postoje već niz godina, kao i VRA (Visual Resources Association) temeljne kategorije. Katalogizacija umjetničkih djela: vodič za opisivanje i vizualnu dokumentaciju KUD razvija se od 2001.12 Usto,

12 Cataloging Cultural Objects: Guide to Describing Cultural Works and Their Images (2006.). Chicago: American Library Association. Dostupno 16. studenoga 2022. na: http://cco.vrafundation.org/indeks. php/toolkit/cco_pdf_version.

nacionalni pravilnik poslužio je kao temelj prema kojem će se opisivati vizualna građa, koja se može nalaziti u bilo kojoj od baštinskih ustanova, i bez obzira na aplikaciju za opis kojom se pojedina ustanova koristi pri opisu. Mnoge knjižnice u svojim fondovima sadrže i različitu likovnu građu, osobito u zavičajnim zbirkama, kao što i muzeji mogu imati vrijedne knjige koje među svojim koricama sadrže i likovne prikaze, kako grafičke tako i slikarske. Uostalom, muzeji imaju u svojem sastavu i knjižnice koje su zasebne ustrojbene jedinice u sastavu muzeja. Da bismo pojedinu vrstu vizualne građe mogli što bolje opisati, kako prema njezinim formalnim karakteristikama tako i sadržajnim, moramo navesti sve one najvažnije značajke koje ih reprezentiraju, od autora, naslova, vrste i tehnike do vremena nastanka kao i njihova sadržaja, pri tome uvažavajući novi nacionalni pravilnik koji propisuje pravila i postupak katalogizacije, a temelji se na međunarodnim načelima formalnog i sadržajnog opisa u knjižnicama, muzejima i arhivima.

Za opis djela likovne građe, kako onaj kojim su obuhvaćeni formalni podaci tako i sadržajni, slijedit ćemo one odredbe pravilnika koje su utemeljene na općim načelima, a to su:

• opća uporaba i primjerenost korisnicima

U opisu se navode podaci na način koji je pristupačan i razumljiv većini korisnika. Usvojeni oblici imena i naslova utemeljeni su na oblicima koji su najpoznatiji većini korisnika. Izbjegavaju se izrazi, kratice i akronimi koji bi većini korisnika mogli biti nerazumljivi.

• ujednačenost

Odredbe pravilnika uglavnom su utemeljene na zajedničkoj praksi knjižnica, muzeja i arhiva. Kako bi se postigla ujednačenost opisa potrebnog za razmjenu podataka, kao polazište uzimaju formalne karakteristike pojedine građe, a ne ustanove ili zbirke u kojoj je ona pohranjena.

• funkcionalna granularnost

Pravilnikom je predviđen stupanj granularnosti opisa koji je prilagođen potrebama, uvjetima i zahtjevima prema vrsti građe, korisnika i ustanove ili zbirke u kojoj je građa pohranjena.

• semantička interoperabilnost

Da bi se omogućila semantička interoperabilnost, pravilnik se oslanja na konceptualne modele podataka razvijene pod pokroviteljstvom

međunarodnih knjižničnih, arhivističkih i muzejskih tijela –

International Committee for Documentation – Conceptual Reference Model (CIDOC CRM) (Centar za međunarodnu dokumentaciju –konceptualni referentni model), International Federation of Library Associations and Institutions – Library Reference Model (IFLA LRM) (Međunarodna organizacija knjižnica i institucija – knjižnični referentni model) i Records in Contexts: A Conceptual Model for Archival Description (RiC) (Zapisi u kontekstu: konceptualni model za arhivski opis).

Obrada vizualne građe

Naš je cilj opisati djela koja pripadaju širem području likovne umjetnosti i olakšati katalogizaciju tih djela, bez obzira na ustanovu u kojoj se ta djela nalaze i bez obzira na to kojom se strojnom aplikacijom koristili za njezin opis.

Likovna građa je skupni naziv za slikarstvo, kiparstvo, grafiku i primijenjenu umjetnost, a u širem smislu u likovne se umjetnosti ubrajaju arhitektura i umjetnička fotografija. Za razliku od pojma vizualne građe, slikovna građa odnosi se na likovni prikaz sadržaja koji je sastavljen od slika. Vizualna građa je širi pojam od slikovne građe. Tako vizualnom građom obuhvaćamo crteže, slike, stripove, grafike, grafičke mape, plakate, ex librise, razglednice, skulpture, crtane filmove i filmove.

Specifične vrste vizualne građe ona su djela likovne umjetnosti koja se izražavaju crtom, bojom i volumenom, a prema sredstvima izražavanja vezana su uz plohu te se dijele na crtež, grafiku i slikarstvo, dok su ona vezana uz prostor: kiparstvo, arhitektura i urbanizam. Mi ćemo se isključivo baviti obradom djela likovne umjetnosti, bez obzira na to u kojoj se od baštinskih ustanova nalaze.

Kada se govori o grafičkoj građi, tada se, u širem smislu, pod njom podrazumijeva ona likovna građa koja je nastala različitim grafičkim i slikarskim tehnikama uglavnom na papiru. Ta se građa često nalazi u knjižnicama, stoga je se naziva neknjižna građa, kako bi se razlikovala od knjiga koje su primarno fond knjižnica i nastaju tiskanjem ili su pisane rukom kao što su to kodeksi.

Bez obzira na to o kojoj se baštinskoj ustanovi radi, knjižnici, muzeju ili arhivu, svima je zajedničko da građa, koju svaka od njih čuva, obrađuje i daje na korištenje, bude dostupna široj zajednici. Pojavom novih tehnologija, koje su dovele do novih načina objavljivanja i distribuiranja sadržaja, te su se zajednice još više približile.

Namjera je ovoga rada pokazati mogućnost primjene Pravilnika za opis i pristup građi u knjižnicama, arhivima i muzejima na opis različite vizualne

građe, pa i one koja se nalazi kao dio knjižnične građe, što je slučaj s kodeksima i inkunabulama.

Svi ćemo se složiti da postoji ogromna razlika između originalnog crteža ili grafičkog lista i njihove reprodukcije, koja može biti u obliku fotografije, staklenog negativa ili digitalne reprodukcije pohranjene na CD-u ili DVD-u. Bez obzira na to koji se medij koristi u svrhu reproduciranja originalnog djela, potrebno je razlikovati original od njegove reprodukcije, što mora biti vidljivo, kako u formalnom tako i u sadržajnom opisu i originala i njegove reprodukcije. Stoga je i sadržajna obrada važan dio ovog priručnika.

Da bi se vizualno djelo što bolje opisalo, važno je znati koje su njegove osnovne karakteristike, kako bi bilo što bolje formalno i sadržajno opisano te na taj način dostupno što širem krugu korisnika, pri tome uvažavajući sve međunarodne standarde na kojima se temelji i novi Pravilnik za opis i pristup građi u knjižnicama, arhivima i muzejima, koji je i nastao sa svrhom povezivanja, razmjene i olakšavanja poslovanja, i, što je najvažnije, dostupnost informacija o građi, bez obzira na mjesto i ustanovu u kojoj se ona nalazi. Naglasimo još jednom, dostupnost podataka vizualne građe u online okruženju, bez obzira na mjesto i ustanovu u kojoj se ona nalazi, predstavlja velik iskorak u pružanju usluga široj zajednici.

Opis vizualne građe mora sadržavati sve elemente koji su važni za pristup toj građi, ma gdje se ona nalazila, u knjižnicama, muzejima ili arhivima. Tako Pravilnik utvrđuje one elemente podataka koji su potrebni za opis i pristup različitim vrstama građe, kako tekstualnoj tako i vizualnoj.

„Specijalizirane ustanove ili zbirke mogu prema potrebi kombinirati Pravilnik s drugim odgovarajućim smjernicama i standardima za opis građe koji nisu protivni odredbama Pravilnika.”13 On se isključivo bavi identifikacijom, formalnim opisom i sadržajnom obradom jedinica građe. Njime nisu obuhvaćeni podaci administrativne i tehničke naravi kao što su otkupna cijena, procjena vrijednosti ili restauratorski zahvati, što su vrlo bitni podaci koji bi se morali zabilježiti. Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja muzejske dokumentacije o muzejskoj građi i Spectrum to propisuju.14

13 Pravilnik za opis i pristup građi u knjižnicama, arhivima i muzejima. URL: http://npk.nsk.hr/ pravilnik/o-projektu/ [12. rujna 2022.].

14 Balog Vojak, J.; Vukadin, A. „Primjena pravilnika za opis i pristup građi u knjižnicama, arhivima i muzejima”. // Informatica museologica, 50 (2019), str. 61–64.

Obrada građe obuhvaća katalogizaciju ili formalnu obradu građe i stvarnu obradu kojom se građa razvrstava prema sadržajnim obilježjima, klasificira se ili se označava predmetnicama.

Katalogizacija je postupak kojim se bilježe bitni podaci za identificiranje i pronalaženje pojedinog primjerka građe. Najčešće se pod katalogizacijom podrazumijeva bilježenje formalnih podataka, za razliku od sadržajne katalogizacije kojom se bilježi sadržaj te građe. Ona se naziva i sadržajna obrada ili predmetizacija.

Važno je istaknuti da se katalogizacija izvodi uvijek de visu i obavlja prema utvrđenim pravilima.

Za razliku od katalogizacije kojom se bilježe formalni elementi, sadržajnom ili stvarnom obradom bilježi se sadržaj određene vrste građe.

Današnji mehanizmi pronalaženja informacija o baštinskim zbirkama proizvod su suvremene tehnologije, ali tehnologija nije dovoljna. Važno je odrediti koje su to informacije nužne kako bi se pojedino, u ovom slučaju vizualno djelo najbolje opisalo i bilo daljinski dostupno širem krugu korisnika. Stoga je za određene vrste vizualne građe potrebno navesti koji su to njihovi formalni i sadržajni elementi koji su nužni za njihov opis u svrhu njihova što boljeg pronalaženja, bez obzira na format i informacijski sustav koji se primjenjuje. Nije nam cilj pokazati kako primijeniti pravilnik, nego prije svega pokazati što je sve potrebno kako bi se vizualno djelo opisalo. Važno je označiti osnovne karakteristike pojedine vrste medija kako bi se olakšao njegov opis, a opis uključuje sve ono što je predviđeno pravilnikom, a to su: „Stvarni prikaz jedinice građe”, „Identifikacija jedinice građe”, „Sadržaj jedinice građe”, „Tematika jedinice građe”, „Materijalni opis jedinice građe”, „Dostupnost i uporaba jedinice građe” i „Vremenski ciklus jedinice građe”.

Skupine elemenata za identifikaciju i opis jedinica vizualne građe

Novi pravilnik koristi se terminologijom koja nije ujednačena za sve baštinske ustanove te će biti potrebno voditi brigu o korištenju pojedinih termina kako ne bi dolazilo do njihova međusobnog preklapanja.15

15 Vukadin, A. „Pravilnik za opis i pristup građi u arhivima, knjižnicama i muzejima: usklađivanje nazivlja”. // Arhivi, knjižnice, muzeji, 21, (2018), str. 169–188.

Pravilnik, uz uvodni dio, sadrži i poglavlja koja predstavljaju tematske skupine ili kategorije za opis jedinica građe, a one se navode redoslijedom opisa jedinica u pojedinome informacijskom sustavu, a to su:

1. Stvarni prikaz jedinica građe

Ova skupina elemenata odnosi se na podatke koji se izravno prenose s jedinice građe, kao što su naslov, mjesto i vrijeme nastanka, imena autora. Ovi su podaci važni za identifikaciju određenog primjerka građe. Zato je razumljivo da se u ovu skupinu, prema pravilniku, bilježe samo oni podaci koji su izvorno nastali na opisivanom primjerku i bilježe se doslovno. Ostali podaci, npr. ime kolekcionara ili posveta, koji su nastali kasnije. U muzejskoj zajednici u Hrvatskoj uglavnom se koristi integrirani sustav M++ i u njemu se najčešće ne razdvajaju podaci, već se izvorni podaci i oni nastali tijekom vremenskog ciklusa unose u polje

„Natpisi i oznake”, umjesto da se, prema pravilniku, unose u „Stvarni prikaz”. U Grafičkoj zbirci Nacionalne i sveučilišne knjižnice to se rješava tako da se naslov i imena autora preuzimaju s opisivanog primjerka, a sve promjene vlasništva navode se u polju napomena. Čak se navodi i fizičko stanje primjerka s oštećenjima, kao i vrijeme i vrste restauratorskih radova na opisivanom primjerku.

U pravilniku se pod nazivom „Stvarni prikaz jedinice građe” podrazumijevaju izvorni podaci koji su navedeni na djelu, a pod nazivom „Natpisi i oznake” naknadne oznake.

Ovom su skupinom obuhvaćeni podaci koji se odnose na:

podatak o glavnom stvarnom naslovu16

podatak o izdanju

brojčane i kronološke oznake serijske građe

podatak o izdavanju, proizvodnji i raspačavanju

podatak o tiskanju ili izradi

podatak o copyrightu

podatak o nakladničkoj cjelini ili višedijelnoj omeđenoj građi.

16 Svi podaci o naslovu preuzimaju se s jedinice građe i upisuju kako je naveden.

2. Identifikacija jedinice građe

U ovoj se skupini bilježe nazivi jedinice građe kojima se ona može jednoznačno identificirati po nazivu, izgledu, namjeni ili svojim osnovnim obilježjima kako bi se mogla prepoznati bez obzira na ustanovu u kojoj se nalazi i način na koji se obrađuje (npr. crtež, grafika, plakat…).

Pravilnikom je preporučeno korištenje naziva iz kontroliranih rječnika ili taksonomija. Ovom kategorijom obuhvaćeni su ovi podaci:

razina opisa

naziv

vrsta medija

oblik sadržaja

usvojeni naslov djela

nadomjesni naslov djela.

3. Sadržaj jedinice građe

Ovom su skupinom obuhvaćeni podaci o opsegu i sadržaju jedinice građe. Za likovnu je građu važno naglasiti bilježenje medija, tehnike, boje i dimenzije. Premda se radi o vizualnoj građi, ključni su jezik, pismo i animacija koji se također javljaju kod vizualne građe.

Ovoj skupini pripadaju podaci koji odgovaraju na pitanje o čemu pojedino djelo odnosno jedinica građe govore, a vezano je uz tematski prikaz figurativnih djela likovne umjetnosti, ali i ona djela koja nisu figuralna, npr. apstraktna umjetnost, mogu imati različita tematska značenja o čemu, kojima najčešće opisujemo emocije (ljubav, tuga, radost) i pojmove (istina, čast). Teme možemo opširno opisati ili se koristiti predmetnim oznakama.

Ova skupina služi za bilježenje:

opisa ili sažetka sadržaja.17

17 Ovo je vrlo važan podatak, u njemu moraju biti sadržani svi oni pojmovi koji će se koristiti u sadržajnoj obradi vizualne građe.

4. Tematika jedinice građe

5. Materijalni opis jedinice građe

Ova se skupina odnosi na fizička svojstva jedinice građe kao što su:

opseg

materijal

tehnika

dimenzije

masa

format prikaza

trajanje

format datoteka.

Opsegom izražavamo količinu djela, npr. 1 crtež, 1 grafika ili 1 graf. mapa ([2] str., [2] lista s tekstom, 1 graf. list u tehnici drvoreza u bojama); 30 cm; graf. list formata 240 x 153 mm ručno otisnut na japanskom papiru.

Važno je napomenuti da se grafički listovi uvijek mjere u milimetrima, prvo visina, zatim širina, a najprije mjerimo veličinu ploče, a potom veličinu papira. Neke muzejske ustanove mjere i veličinu prikaza na grafičkom listu, ali smatramo da to nije nužno.

Slike mjerimo u centimetrima, visinu pa širinu, dok na skulpturi mjerimo širinu, visinu i dužinu odnosno dubinu u centimetrima.

6. Dostupnost i uporaba jedinice građe

Ovo je skupina elemenata o dostupnosti i korištenju jedinica građe. Ona sadrži podatke o načinu na koji se pojedina jedinica građe može koristiti, je li i u koje svrhe moguće njezino reproduciranje i izlaganje. Usklađivanjem standarda za opis građe, razvojem novih tehnologija, stvaraju se mogućnosti dostupnosti podataka i jednostavnije razmjene i povezivanja fondova različitih baštinskih ustanova.

7. Vremenski ciklus jedinice građe

U njega su uključeni oni elementi jedinice građe kojima su obuhvaćene informacije o vremenu nastanka predmeta, s pomoću svih bilježenja vremena određenih postupaka vezanih uz jedinicu građe, od bilježenja

restauratorskih i konzervatorskih zahvata, izlaganja i izložbi do svih promjena u određenom vremenu, a koje su vezane uz jedinicu građe.18

Ovu skupinu čine:

povod nastanka

način nabave, preuzimanja i predaje konzervacija i restauracija izložbe.

Formalna obrada

Formalna obrada je postupak prenošenja podataka bitnih za identifikaciju određenog primjerka građe, a navode se oni podaci koji su bitni za identifikaciju različitih vrsta građe. Formalna obrada je osnovni i neizostavan postupak svake obrade. Pri formalnoj obradi vizualne građe specifičan je nedostatak pisanog traga o opisivanom primjerku, sadržaj mora biti vidljiv iz formalnog opisa, iz naslova ili opisa samog djela. Ovo je razlog što opis vizualne građe ovisi o stručnosti osobe koja je obrađuje.

Formalnom obradom obuhvaćeni su naslovi i podaci o odgovornosti, a oni odgovaraju prvoj skupini elemenata koji se preuzimaju s jedinica vizualne građe (ako su na njoj navedeni) kao što su, npr., imena autora, vrijeme i mjesto nastanka.

Prema navedenim kategorijama koje su sastavni dio pravilnika zaključit ćemo da postoji velika podudarnost između načina opisa likovne građe u Grafičkoj zbirci NSK-a i onoga što je propisano Pravilnikom za opis i pristup građi u knjižnicama, arhivima i muzejima.

Na primjeru kataložnog opisa Klovićeva crteža Bogorodica s usnulim Isusom, svetim Josipom i Ivanom Krstiteljem možemo vidjeti da je naslov djela koje je pripisano hrvatskome umjetniku Juliju Kloviću preuzet iz stručne prosudbe Milana Pelca i Adriana Darmona. Prema dolje navedenom primjeru opisa spomenutog djela vidljivi su svi postupci koji su rađeni u svrhu opisa i dostupnosti toga Klovićeva crteža.

18 Na primjeru opisa crteža Julija Klovića iz Grafičke zbirke NSK-a može se vidjeti primjena svih skupina koje su propisane pravilnikom

fotografi

Bosnić + Dorotić

Darko Čižmek

Sonja Hrelja

Renco Kosinožić

Petar Strmečki

Goran Vranić

objavljene preslike korištene su iz sljedećih ustanova:

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu

Muzej Apoksiomena, Mali Lošinj

Kuća fresaka, Draguć

Hrvatski državni arhiv, Zagreb