Patricia Lockwood Nitko ne govori o tome Nitko ne govori o tome AMEN.indd 1 07.07.2022. 08:17
Biblioteka Cicero Naslov izvornika Patricia Lockwood No One Is Talking About This Copyright © 2021 by Patricia Lockwood © za hrvatsko izdanje Naklada Ljevak, 2022. Nitko ne govori o tome AMEN.indd 2 07.07.2022. 08:17
Zagreb, srpanj 2022. Patricia Lockwood Nitko ne govori o tome S engleskog prevela Patricija Horvat Nitko ne govori o tome AMEN.indd 3 07.07.2022. 08:17
Nitko ne govori o tome AMEN.indd 4 07.07.2022. 08:17
za Lenu, koja je bila zvono Nitko ne govori o tome AMEN.indd 5 07.07.2022. 08:17
Nitko ne govori o tome AMEN.indd 6 07.07.2022. 08:17
Bit VladimirUskoro!NaLjudi!će!suncu!Majakovski Ja i Napoleon Nitko ne govori o tome AMEN.indd 7 07.07.2022. 08:17
Nitko ne govori o tome AMEN.indd 8 07.07.2022. 08:17
Prvi dio Nitko ne govori o tome AMEN.indd 9 07.07.2022. 08:17
Nitko ne govori o tome AMEN.indd 10 07.07.2022. 08:17
Nitko ne govori o tome AMEN.indd 11 07.07.2022. 08:17
O tvorila je portal i um joj je pohrlio ususret. Unu tra je bila tropska klima i sniježilo je, a prva joj je pahuljica mećave svega sletjela na jezik i rastopila se. Krupni kadrovi umjetnički oslikanih noktiju, kamenčić iz svemira, fasetne oči tarantule, na površini Jupitera oluja nalik na konzervirane breskve, Van Goghovi Ljudi koji jedu krumpir, čivava koja sjedi na udu u erekciji, garažna vrata na kojima je sprejem napisano dosta! prestani slati mejlove mojoj ženi!
11
Kako to da portal stvara dojam velike privatnosti, a u njega ulaziš samo kad trebaš biti posvuda?
Opipavala je čvrsti zeleni mramor dana tražeći puko tinu tanku kao vlas kroz koju bi se izvukla. To se nije
. . .
Nitko ne govori o tome AMEN.indd 12 07.07.2022. 08:17
. . . .
Svijet već pomalo puca po šavovima lol, glasila je poru ka koju joj je poslao brat, onaj koji se na kraju svakog dana rasturao osobnim kometom s naljepnicom Fireball
Zatim tri gutljaja kave i prozor se otvorio.
. . .
Politika! Gadno je to što sad imaju diktatora, a to prema mišljenju nekih ljudi (bijelaca) još nikad nisu imali, dok prema mišljenju drugih (svih ostalih) nikad i nisu imali ništa osim diktatora, neprestano, od početka svijeta.
. . .
Kapitalizam! Važno je mrziti ga iako se njime dolazi do novca. Polako se, polako približavala toliko pomir ljivu stavu da ga se ni Isus ne bi mogao dugo držati: da mora mrziti kapitalizam premda obožava filmske prizore iz robnih kuća.
12 moglo nasilu. Vani je zrak visio i njihao se, oblaci su se izležavali u hrpama pjene za punjenje kauča, a na južnom rubu neba ukazala se slaba točka, u kojoj se željela dogoditi duga.
Nakon što umreš, pomislila je pomno ispirući noge pod tankim iglicama vode – nedavno je, naime, do znala da neki ljudi ne peru noge dok se tuširaju – ugle dat ćeš malen kružni grafikon koji će prikazivati koliko si vremena provela pod tušem prepirući se s ljudima
. . .
13
Hvatala ju je panika zbog vlastite gluposti i zbog tona
Problem je vidjela u tome što je diktator jako smije šan, no tako je možda oduvijek sa svim diktatorima. Apsurd, pomislila je. Iznenada je počela uviđati smisao u svim onim ruskim romanima u kojima se čovjek u ladanjskoj kući pretvori u žličicu džema od kupina.
. . .
Kako je ono glasila ta divna misao, dubokoumna i bli stava, zbog koje je ustala kako bi je zapisala? Otvorila je bilježnicu s iščekivanjem kakvo je uvijek osjećala u takvim prilikama: možda će ovo napokon biti to, rečenica koju će joj uklesati na nadgrobni spomenik. Napisala je: chuk e cheese mi može progrickati rupu u znate već čemu
koji je njezin glas u posljednje vrijeme poprimao u razgovoru s ljudima koji još nisu prestali biti glupi.
Nitko ne govori o tome AMEN.indd 13 07.07.2022. 08:17
14 koje nikad nisi srela. Ali to je, kao, manje vrijedno nego provoditi vrijeme pažljivo motreći debljinu dabrovih nastambi kako bi se predvidjela oštrina sljedeće zime? . . . Zar se prepustila samostimulaciji1? Uvelike je strahova la da jest. . . . Ono što je oduvijek postojalo: NjezinoSunce. tijelo i jedva primjetno mreškanje u korijenu njezine kose. Nešto u zraku, gotovo pa glazba, nearanžirana, iskon ska i uskovitlana, poput pređe koja čeka rasprostrta u raznim Prepoznatljivabojama.melodija iz dječje serije u kojoj lutke iz izloga robne kuće noću ožive. Anonimne snimke na History Channelu: stupanje mi lijunskog sivog mnoštva, zrakoplovi s gubicom morskog Nitko ne govori o tome AMEN.indd 14 07.07.2022. 08:17
. . .
15 psa, bacanje projektila opremljenih padobranima, glji vasti Epizodaoblaci.
True Lifea o djevojci koja se voljela nauljiti, ući u lonac s biranim povrćem te se pretvarati da će je pojesti ljudožderi. To ju je uzbuđivalo. Takoreći oblikovana nemisao: Je l’ to na meni kukac??? Kako sramotno, sve to.
Kamo je nestala ona stara tiranija, tiranija muža nad ženom? Kao da se većim dijelom preusmjerila u čud ne ideje o dodacima prehrani, o tome zvuče li gramo fonske ploče „toplije“ i koji aparati za kavu nisu ništa drugo nego govno u ustima boga kave. „Prije sto godina radio bi u rudniku i imao četrnaestoro djece, koja bi se sva zvala Jane“, često je razmišljala gledajući kako muškarac upire prstom u suprugu pred izlogom s aparatima za kavu marke Keurig. „Prije dvjesto godi na mogao si biti u kavani u Göttingenu, mahati novi nama i pretresati teme dana, a ja bih za to vrijeme s prozora protresala posteljinu i ne bih znala čitati.“ No ne doživljava li se tiraniju oduvijek kao utjelovljenje stanja stvari?“
Nitko ne govori o tome AMEN.indd 15 07.07.2022. 08:17
. . .
Nitko ne govori o tome AMEN.indd 16 07.07.2022. 08:17
Pogrešno je vjerovati da drugi ljudi ne žive tako dubo kim životom kao ti. Osim toga, ni ti ne živiš baš tako dubokim životom.
. . .
Svakog jutra blaženo je ležala pod lavinom pojedino sti, slika doručaka u Patagoniji, djevojke koja nanosi puder tvrdo kuhanim jajetom, shiba inua u Japanu koji skakuće sa šape na šapu pozdravljajući vlasnika, sa blasno blijedih žena koje objavljuju fotografije svojih
16 . . .
Strahovito se mnogo prisluškuje, a posljedice se još ne znaju. Ljudi masovno objavljuju svoje dnevnike. Bi li, na primjer, trebala slušati razgovore tinejdžera? Bi li trebala s takvim zanimanjem čitati komplimente koje seoski šerifi udjeljuju pornozvijezdama ne shvaćajući da ih drugi vide? A što je s grupom žena koje su shvati le da imaju potpuno isti ožiljak na koljenu? „I ja imam takav ožiljak!“ zapiskutala je bjelkinja, ali su je brzo i učinkovito ušutkale jer to nije isto, zagazila je u njihovo mi-stvo, svijet u kojem je zaradila taj ožiljak nije isti kao njihov.
17 modrica – svijet ju je sve više pritiskao sa svih strana, paukova mreža međuljudskih veza toliko se zgusnula da se gotovo pretvorila u svjetlucavu, neprobojnu svi lu, a dan se i dalje nije otvarao pred njom. Kako to da joj je dopušteno vidjeti sve to?
. . .
Svakog dana njihova se pozornost morala usmjeriti, poput svjetlucava jata riba, jednim složnim pokretom, prema novoj osobi koju će mrziti. Katkad je predmet
Boljelo ju je nešto u predjelu zatiljka. Bila je to njezina nova klasna svijest.
Nitko ne govori o tome AMEN.indd 17 07.07.2022. 08:17
Kad bi počela gristi donju usnu, što je takoreći uvijek činila nakon jutarnje kave mliječno gorkastog okusa s natruhom cibetke, otišla bi u kupaonicu, pred čijim je prozorom bršljan puštao izdanke, i veoma pomno našminkala usne žarko crvenom, primjerenom za sjedenje na klaviru, kao da se te večeri namjerava uputiti u underground klub u koji će ući gola poput otpale šljo kice, u kojem će destilirati cijeli oblak ljudskih osjećaja obasjan večernjim suncem i svesti ga na stih od šest riječi.
. . .
18 mržnje bio ratni zločinac, a drugi put netko tko je do dao odvratan sastojak u guacamole. Nije ju toliko za nimala mržnja, koliko njezino hitro prigušivanje, kao da odluku donosi kolektivna krv. Kao da su vrsta koja ispušta oblačiće otrova ili crne tinte po morskom dnu. Mislim, jeste li pročitali onaj članak o inteligenciji ho botnice? Jeste li pročitali kako sluzave, poslušne vojske hobotnica stupajući izlaze iz mora na kopno? . . .
. . . Nitko ne govori o tome AMEN.indd 18 07.07.2022. 08:17
„Ahahaha!“ grohotom se nasmijala na nov, zabavniji način, gledajući snimku tijela kako izlijeću iz vrtuljka na državnom sajmu u Ohiju. Njihove putanje po zraku bile su lukovi čista užitka, majice su im izgledale raz mazano, vidi samo što je tijelo u stanju izvesti kad se opusti, kad se preda potpuno, do pucanja … „Što je tako urnebesno smiješno?“ upitao je njezin muž, izvaljen poprijeko u naslonjaču dok su mu oštre potkoljenice visjele preko naslona za ruke, no dotad je ona već premotala do kraja i vidjela da je netko mrtav i da ih još petero visi na pola puta između ovog i onog svijeta. „O, Bože!“ rekla je shvativši. „O, Isuse, ne, o, Bože!“
Svake večeri u devet odbacivala je svoj um. Zanijekala bi ga kao da je vjera. Odrekla ga se kao da je prijestolje, sve zbog ljubavi. Prišla bi zamrzivaču, dopustila svje žem zraku da joj oplahne lice, ostavila otiske prstiju na smrznutom grliću boce i u čašu ulila nešto veoma, veoma bistro. I onda je bila sretna, premda se svake večeri zabrinuto pitala, kao što se nikad ne pitamo o znanju, hoće li ga biti dovoljno.
. . .
Muškarac koji je prije tri godine objavljivao samo izja ve u smislu „ja sam retard koji nosi pelene“ sad je u portalu nagovarao ljude da otvore oči i uvide moć so cijalizma, koji se iznenada uistinu doimao kao jedino moguće rješenje.
. . .
Njezina osobna zamjenica, prema kojoj nikad nije osjećala pretjeranu bliskost, u portalu se sve više udaljavala od nje zamahujući krilima kroz krajobraze sastavljene od njega i nas i njih. S vremena na vrijeme nježno bi joj sletjela na rame, poput papagaja koji ponavlja sve što ona kaže, ali inače nema nikakve veze s njom, a kojeg joj je zapravo ostavila nekakva teta, stara čudakinja, koja je na samrtnoj postelji jednostavno zarežala: „Snađi se!“.
Nitko ne govori o tome AMEN.indd 19 07.07.2022. 08:17
19
Legendarna fotografija prikazivala je ženu u čistoj, svježe izglačanoj odori medicinske sestre kako se na Dan pobjede ljubi s vojnikom koji je drži u naručju i naginje unatrag. Gledajući je, cijelog smo života mislili da shvaćamo onaj posebni vatromet trenutka koji je dočarala – i sad je ta žena izronila iz bespuća povije sti i svima dala do znanja da uopće nije poznavala tog muškarca i da se zapravo bojala tijekom cijelog njiho va susreta. I tek u tom trenutku postao je očit neobični položaj njezine ruke, nalik na kolibrića, i njezina ne prirodno svijena kralježnica, i pritisak vojnikova lakta na njezin vrat. „Nisam ga vidjela nikad prije u životu“, rekla je žena, a on je ipak bio na slici, i bio je u našim mislima, i stezao ju je kao pobjedu i nije ju puštao.
Nitko ne govori o tome AMEN.indd 20 07.07.2022. 08:17
Naravno da oduvijek najviše kradu oni koji sebe nazivaju prosvijećenima. Koji su prvi usvojili sleng. Kako bi poka zali – što? Da nisu kao drugi? Da znaju što vrijedi ukra sti? Oni su ujedno najkrivlji. Ali krivnja ne vrijedi ništa.
20 No najčešće se pretvarala u ti, ti, ti, ti, sve dok više nije imala pojma gdje ona sama završava, a počinje ostatak svjetine. . . .
. . .
Otvorila je portal. „Hoćemo li nastavljati ovako sve dok ne umremo?“ ljudi su pitali jedni druge, kao što su se nekih drugih dana pitali „Jesmo li u paklu?“. Nisu u paklu, pomislila je, nego u nekakvoj fluorescentnoj sobi s vječno zastarjelim časopisima, u kojoj čekaju da uđu u pamćenje povijesti listajući primjerak Roditelja u Louisiani ili Ilustriranog časopisa o konjima
Na tom mjestu na kojem samo što nismo izgubili svoja tijela, tijela su postala najvažnija, na tom mjestu velikog
Nitko ne govori o tome AMEN.indd 21 07.07.2022. 08:17
Pojavila se nova igračka. Svi su joj se rugali, ali onda je netko rekao da je osmišljena za autistične osobe, pa joj se više nitko nije rugao, nego su se svi rugali onima koji su joj se prethodno rugali. Onda je netko drugi u nekom muzeju otkrio njezinu kamenu verziju od prije milijun godina i time kao da se nešto dokazalo. Onda se ispostavilo da podrijetlo igračke ima nekakve veze s Izraelom i Palestinom, pa su svi sklopili pakt o tome da je više nikad neće spomenuti. I sve se to dogodilo u razdoblju od oko četiri dana.
. . .
21 . . .
. . . .
Proslavila se objavom koja je glasila jednostavno: Može li pas biti blizanac? To je bilo sve. Može li pas biti bliza nac? Dosegnula je toliku popularnost da su tinejdžeri reagirali na nju rasplakanim emotikonom. Srednjo
Nitko ne govori o tome AMEN.indd 22 07.07.2022. 08:17
22 stapanja postalo je važno na primjer jesi li odrastajući govorila patike ili tenisice, je li ti majka kuhala sa solju aromatiziranom češnjakom ili pravim nasjeckanim režnjima, jesi li na zidovima imala prava umjetnička djela ili fotografije na kojima vaša obitelj pozira sjedeći na kladama ispred fototapeta, jesi li imala onu jednu posudu Tupperware cijelu obojenu u narančasto. Zu mirali su te do maksimalne zrnatosti slike, našla si se u svemiru, posvuda je vladalo bratstvo ljudi, a na neki način nikad niste bili udaljeniji jedni od drugih. Zumi rala si i zumirala, sve više povećavajući to toplo zrno, dok nije počelo nalikovati na hladnoću Mjeseca. „Što radiš?“ blagim ju je glasom upitao muž, oprezno, ponavljajući pitanje sve dok nije podignula prazni po gled prema njemu. Što radi? Zar ne vidi da su joj ruke pune safira sadašnjeg trenutka? Zar ne shvaća da je muški feminist tog dana objavio sliku svoje dojke?
. . .
. . .
Nitko ne govori o tome AMEN.indd 23 07.07.2022. 08:17
U Australiji, gdje je bila neobjašnjivo popularna, sjedila je na pozornici rastopljena pod reflektorima s kolegom internetskim stručnjakom kojem se na licu vidjelo za dovoljstvo time što je Kanađanin i čija je kosa očito bila učvršćena gelom od 32 dolara. Govorio je pamet no i uvjerljivo o raznovrsnim temama, ali na sebi je imao cyberpants, hlače kakve smo nosili dok smo još
To ju je dignulo do neke vrste uzvišenog položaja. Širom svijeta pozivali su je da s mjesta koje je podsjećalo na gomilu oblaka govori o novoj komuni kaciji, novoj zračnoj struji informacija. Sjedila je na pozornici u društvu s muškarcima bolje poznatim po korisničkom nego vlastitom imenu i ženama koje su tako žestoko iscrtale obrve da su se doimale ludima, i pokušavala objasniti zašto je objektivno smješnije umjesto kreveljenje pisati kraveljenje. Sve to nije baš sasvim nalikovalo na stvarni život, ali što u današnje doba uopće nalikuje?
. . .
23 školci su. Zapamtit će „Može li pas biti blizanac?“ umjesto datuma Versajskog ugovora, koji, budimo iskreni, ni ona nije znala. . . .
Nitko ne govori o tome AMEN.indd 24 07.07.2022. 08:17
24 vjerovali da moramo skejtati internetom. Također je cijelo vrijeme nosio rejverske naočale, kao da se želi zaštititi od zasljepljujuće svjetlosti kiberprostora što je isijavala iz sunca koje je nosio sa sobom, izravno u njegovo vidno polje, zvijezda budućnosti smještena u staroj očnoj duplji neba. „Kraveljenje je smješnije, je l’ tako?“ upitala ga je. „Totalno“, odgovorio je. „Kraveljenje do jaja.“ . . .
„Problem!“ Zvučala je militantno, poput manje pozna te sufražetkinje. Inozemna mušica zalijepila joj se za maskaru, a u ustima je imala okus pomno razrađenog,
Tijekom tih nastupa u tijelo bi joj ušlo nešto što je za mišljala kao demona izvedbe, potpuno netaknut iden titet koji joj je inače bio nedostupan. Nije bio samo u njoj, nego se prelijevao i malo izvan nje; iz njezina je tijela izbacivao snažnu gestikulaciju, kao što kremen izbacuje iskre. Kad god bi poslije gledala svoj nastup, užasnula bi se. Tko je ta žena? Tko joj je dopustio da tako razgovara s ljudima?
. . .
. . .
Zašto je izabrala živjeti tako potpuno uronjena u por tal? Znala je da to ima veze s djetetom vezanim lancem u dvorištu. Njezina prabaka, umišljen invalid, lancem je vezala sina prvorođenca za stup u dvorištu kako bi kroz prozor uvijek vidjela što radi. Bila bi joj draža drukčija loza s majčine strane – pilotkinje, džez pjeva čice, međunarodne špijunke, sve bi one bile poželjnije – ali dobila je dijete vezano lancem u dvorištu i nije ga se mogla otarasiti. . . . Činilo se da u svakoj državi postoje novine koje se zovu Globus. Uzimala ih je kamo god bi pošla, ostavlja jući na pultu kanadske dolare, funte ili krune, no često bi na pola puta odustala i zamijenila ih neposrednošću portala. Jer dok god je čitala novosti, redak po redak i minutu po minutu, imala je pravo reći nešto o onom
25 drukčijeg načina pripreme kave, koji su Australci sma trali superiornim latteu. Publika ju je bodrila pogledom. „Problem je u tome što se brzo približavamo točki u kojoj će svi naši prostakluci uključivati rečenice kao što je Sjebi mi dopamin, mrežna stranice!“
Nitko ne govori o tome AMEN.indd 25 07.07.2022. 08:17
Nitko ne govori o tome AMEN.indd 26 07.07.2022. 08:17
26 što se događa, zar ne? Imala je pravo reći nešto o onom što se događa, makar samo što ? Makar samo hej ! . . .
Bilo je to mjesto na kojem je znala što će se dogoditi, znala da će uvijek odabrati pravu stranu, i da je greška u povijesti, a ne u njoj samoj, mjesto na kojem nije čitala pogrešne pisce, nije podlijegala naletima odušev ljenja pogrešnim vođama, nije jela pogrešne životinje, nije klicala na borbama bikova, nije nadijevala maloj djeci nadimak Picolinka, nije vjerovala u vile i medi je i fotografije duhova, ni u rasnu čistoću i ekspanzi onizam i mijazam u noćnom zraku, nije podvrgavala kćeri lobotomiji niti slala sinove u rat, nije podlijegala nadimanju i strujama i olujama uma vremena, koji ma možeš umaknuti jedino ako si genij, a čak i onda vjerojatno tučeš ženu, napustiš djecu, štipaš za guzicu sluškinje, općenito imaš sluškinje. Vidjela je posljednje okretaje stoljeća i znala kako je sve ispalo. O svemu je odlučilo nebo u dugačkoj, crnoj sudačkoj halji, a ona je lebdjela nad njim poput glave i vidjela je sve to, sve, natraške, natraške, i prestrašeno je okrenula leđa svo jem vlastitom vedrom danu.
27 . . . „Kolonijalizam“, prosiktala je prolazeći kraj prekrasna stupa, a turistički vodič zabrinuto ju je pogledao. Nitko ne govori o tome AMEN.indd 27 07.07.2022. 08:17
Naklada KopačevskiLjevakput 1c, 10 000 Zagreb Zawww.ljevak.hrnakladnika: Ivana Ljevak Lebeda Urednik: Nenad Rizvanović Lektura i korektura: Petra Košutar Naslovnica: Ana Pojatina Prijelom: Ram Tisak: Feroproms CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001142017. ISBN 978 953 355 599 7 Nitko ne govori o tome AMEN.indd 248 07.07.2022. 08:17