Izvještaj o zapošljivosti mladih u BiH, SEEYN 2015

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

SOUTH EAST EUROPEAN YOUTH NETWORK: Regionalna platforma OCD u zagovaranju socijalnih inovacija u politici zapošljavanja koja jamči sigurnost za mlade u riziku

Izvještaj o zapošljivosti mladih u Bosni i Hercegovini

Sarajevo, august/kolovoz 2015.

Sadržaj Lista skraćenica......................................................................................................................................2 Uvod ......................................................................................................................................................3 Opis problema nezaposlenosti mladih u Bosni i Hercegovini .................................................................4 Osnovni uzroci i faktori nezaposlenosti mladih u Bosni i Hercegovini – nalazi desk istraživanja ............6 Identifikacija ključnih aktera ................................................................................................................14 Polazne pretpostavke u istraživanju ....................................................................................................18 Metodologija istraživanja ....................................................................................................................22 Rezultati istraživanja............................................................................................................................26 Uticaj sistema vrijednosti mladih na nezaposlenost mladih......................................................................26 Uticaj obrazovnog sistema na nezaposlenost mladih................................................................................38 Mjere koje podstiču zapošljivost mladih....................................................................................................40 Razvoj poduzetništva kod mladih..............................................................................................................43 Marginalizovane grupe mladih i mladi u riziku od socijalnog isključenja...................................................45 Preporuke i zaključci.............................................................................................................................48 Bibliografija..........................................................................................................................................53 Autorski tim..........................................................................................................................................55

1

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

Lista skraćenica BHAS – Agencija za statistiku BiH BiH – Bosna i Hercegovina BIP – Business Innovation Programs (programi poslovnih inovacija) CCI – Centar civilnih inicijativa CISO – Centar za informisanje, savjetovanje i obuku CSO ili OCD – Civil Society Organization (organizacije civilnog društva) EESC – European Economic and Social Committee (Evropsko ekonomsko i socijalno vijeće) EL – Entrepreneurship Learning (poduzetničko učenje) EU – Evropska Unija EUSR – Specijalni predstavnik Evropske Unije FBiH – Federacija Bosne i Hercegovine FMON – Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke FZZZ – Zavod za zapošljavanje Federacije BiH GIZ – Njemačko društvo za tehničku saradnju ILO – Međunarodna organizacija rada NEET – Not in employment, education or training (koji nisu zaposleni i nisu u edukaciji i obuci) NGO ili NVO – Nevladina organizacija OECD – Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj RS – Republika Srpska SDC – Švicarska agencija za međunarodni razvoj SEE – South East Europe (jugoistočna Evropa) SEEYN – South East European Youth Network (Mreža mladih jugoistočne Evrope) SME – Mala i srednja preduzeća UN – Ujedinjene Nacije USAID – Agencija SAD-a za međunarodni razvoj VET – Strukovno obrazovanje YEP – Youth Employment Project (Projekt zapošljavanja mladih) ZZZRS – Zavod za zapošljavanje Republike Srpske

2

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

"Tržište rada u Europi se stalno razvija. Tako se i vještine, sposobnosti i kvalifikacije koje ljudi trebaju mijenjaju tokom vremena. Ljudi moraju imati različite vještine i sposobnosti, a posebno prenosive vještine za zapošljivost i aktivno građanstvo, kao što su digitalne kompetencije, poduzetništvo itd.

Nažalost, dokazi nam govore da previše ljudi u EU još uvijek nemaju te kompetencije.''

Godelieve Van den Brande, Evropska komisija, DG Obrazovanje i kultura, novembar 2014. god.

Uvod Mreža mladih jugoistočne Evrope (SEEYN) kroz EU IPA Civil Society Facility u 2015. godini provodi projekt: „Regionalna platforma OCD u zagovaranju socijalnih inovacija u politici zapošljavanja koja jamči sigurnost za mlade u riziku". U prvoj polovici godine, u sklopu projekta, provedena su istraživanja u svakoj državi Jugoistočne Evrope.

Provedena istraživanja su kvalitativna i vezana su za stavove i ponašanje ključnih aktera (šire skupine mladih, poslodavaca, ustanova, donosioca odluka, nevladinih organizacija), uz realizovano desk istraživanje o trenutnoj političkoj klimi i nacionalnim kapacitetima prema ovoj specifičnoj grupi. Također, ovo istraživanje pokriva saznanja o ponašanju primatelja mjera i usluga prema mjerama politike društveno-ekonomskih izazova. Nakon realizacije kvalitativnog i desk istraživanja, svaka zemlja priprema vlastiti izvještaj. Naime, nacionalni izvještaji pripremaju se da bi se stvorili uslovi za razvijanje regionalne politike ili strategije. Zagovarački instrument u obliku regionalnih preporuka podržat će sinhronizovano djelovanje civilnog društva na zapadnom Balkanu i Turskoj kako bi se artikulirali interesi mladih u riziku od marginalizacije. To bi mogao biti pomoćni proces u politici zaštite interesa građana, naročito mladih u riziku od marginalizacije i na taj način pridonijeti ostvarenju jedne od primarnih društvenih uloga OCD-a.

Također, na taj način se promiče i jača pluralizam i saradnja unutar civilnog sektora, u obliku razmjene znanja i raspoloživih resursa. Osim toga, partneri će produbiti suradnju i sudjelovanje u političkom životu, kao i promicati legitimnost, transparentnost i odgovornost organizacija civilnog društva u regiji.

3

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

Opis problema nezaposlenosti mladih u Bosni i Hercegovini Bosna i Hercegovina je post-konfliktna i politički još uvijek nestabilna balkanska zemlja u tranziciji ka evropskim integracijama. Na temelju indeksa prosperiteta 2015. godine Bosna i Hercegovina je pretposljednja evropska zemlja, s ekonomskim problemima i vrlo složenim političkom sistemom koji ima 14 vlada (država, dva entiteta, 10 kantona i Brčko Distrikt), i sa novim mandatom koji je započeo nakon općih izbora u oktobru 2014. godine.

Na temelju Doing Business izvještaja Svjetske banke (o lakoći poslovanja) Bosna i Hercegovina se nalazi na 107. mjestu među 189 zemalja. Na primjer, za početak poslovanja postoji 11 procedura i to traje otprilike 37 dana (u zemljama članicama OECD-a: 5 procedura u 9 dana). Uz političku nestabilnost i podjeljenu državu, tešku ekonomsku situaciju (budžet se uspjeva zatvoriti samo uz kredite Međunarodnog monetarnog fonda u posljednjih nekoliko godina), nivo stranih ulaganja je opao u posljednjih nekoliko godina što ima negativan utjecaj na stvaranje novih radnih mjesta.

Sa 31. martom 2015. godine 546.779 osobe registrirane su kao nezaposlene u Bosni i Hercegovini.

Struktura tražitelja posla zaključno sa 31. martom 2015. bila je 148.138 nekvalificiranih radnika ili 27,09%, 9.996 polu-kvalificiranih radnika ili 1,83%, 188.847 kvalificiranih radnika ili 34,54%, 3.163 visoko kvalificiranih radnika ili 0,58%, 1.549 radnika sa osnovnim obrazovanjem ili 0,28%, sa srednjom stručnom spremom 146.507 ili 26,79%, 7.449 s višim neuniverzitetskim obrazovanjem ili 1,36% i 41.130 s visokom stručnom spremom, odnosno 7,52%.

Trenutni ekonomski trendovi u Bosni i Hercegovini imaju posebno negativan utjecaj na mlade u zemlji.

Mnogi mladi ljudi koji završe stručno ili visoko obrazovanje u BiH ne mogu naći posao u struci, a mnogi drugi se okreću nisko kvalitetnim poslovima u neformalnoj privredi. Svaka četvrta mlada osoba ne završava srednju školu. Manje od polovine svih zaposlenih osoba ispod 30 godina starosti uspijevaju naći posao u polju u kojem su obrazovani - što dovodi do visoke stope migracije mladih iz zemlje.

Da budemo precizniji, postoji nekoliko ključnih indikatora o nezaposlenosti mladih:  Ogromna nezaposlenost: Stopa nezaposlenosti mladih je 63%, a to je jedna od najvećih u Europi. Oko 170.000 mladih (ispod 30 godina) su nezaposleni, što je gotovo 31% svih registrovanih nezaposlenih;1  Neaktivnost: Samo 30,6% mladih je aktivno na tržištu rada, a stopa zaposlenosti među mladima je samo 14%;2  Dugotrajna nezaposlenost: Više od 50% mladih koji su u potrazi za poslom nezaposleno je više od godinu dana; Ovi indikatori pokazuju da je velika većina mladih ljudi izložena riziku ekonomske i socijalne isključenosti, čak i marginalizacije, što svakako može uzrokovati brojne negativne posljedice, prije svega u pogledu demografske i socijalne dimenzije. Prema prognozi Svjetske banke još iz 2005. godine ključni faktor nestabilnosti na Balkanu bit će mladi muškarci, koji su marginalizirani, nezaposleni ili su napustili školovanje.3 Nadalje, još jedna vrlo ozbiljna posljedica visoke stope nezaposlenosti i neaktivnosti mladih je njihova 1

Prema podacima Agencije za rad i zapošljavanje BiH i entitetskih zavoda za zapošljavanje.

Nezaposlenost mladih – EU i BiH imaju isto pitanje, GEA, 2013.

3 Od rizika do osnaženja – Mladi u Jugoistočnoj Evropi, Svjetska Banka, 2005.

2

4

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

migracija u druge zemlje. Prema različitim istraživanjima glavni razlog za mlade da napuste zemlju je upravo nezaposlenost. Među svim problemima 74% mladih izjavljuje da je najvažnije pitanje za njih upravo nedostatak radnih mjesta i nezaposlenost. 4 Još jedna negativna posljedica visoke stope nezaposlenosti i neaktivnosti mladih je pad BDP-a od 1% (250 miliona KM), za zemlju na temelju Eurofound-ove metodologije istraživanja koliki su troškovi NEET populacije mladih (NEET: nije zaposlen, nije u procesu obrazovanja ili stručnog osposobljavanja). 5

Osnovni uzroci i faktori nezaposlenosti mladih u Bosni i Hercegovini – nalazi desk istraživanja 4 5

Glasovi mladih - BiH, MDGF/UN 2012.

Nezaposlenost mladih – EU i BiH imaju isto pitanje, GEA, 2013.

5

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

Postoji više faktora koji su uzroci za trenutnu tešku poziciju mladih na tržištu rada. Neki od njih su: 1) Teška makro ekonomska situacija koja ima negativan utjecaj na stvaranje novih radnih mjesta i planove poslodavaca za zapošljavanje; 2) Sve niži i niži nivo stranih ulaganja koja utječu na stvaranje novih radnih mjesta, djelomično zbog političke nestabilnosti, izazova u vladavini prava i prisutne korupcije, što stvara lošu percepciju poslovnog okruženja u BiH, čime se odbijaju strani ulagači, koji bi, do sada, otvorili nekoliko hiljada novih radnih mjesta, ako bi, na primjer, BiH bila bolje rangirana na međunarodnom indeksu transparentnosti (Transparency International Index); Kao dio rješenja za ova dva navedena ključna faktora u okviru inicijative Europske unije u Bosni i Hercegovini konkretni prijedlozi su prošle godine prerasli u “Sporazum za rast i zapošljavanje” 6, praktičan program koji ocrtava potrebne mjere gospodarske reforme: - smanjiti poreze na rad kako bi se smanjio teret zapošljavanja novih radnika; - povećanje otvorenosti i konkurentnosti na tržištu rada kako bi olakšali mladima i nezaposlenim osobama da nađu posao - i kako bi osigurali da se trud isplati; - smanjiti potrebne uslove i vrijeme potrebno za započinjanje biznisa; - donijeti poboljšane stečajne okvire tako da se poslovi i kompanije mogu brže restrukturirati; - napraviti jasne javne e-registre postupaka za licence i dozvole; - smanjiti količinu povlaštenih mirovina i povećati socijalnu pomoć za one koji to stvarno trebaju.

Mjere reforme sa ovih šest prioriteta trebaju provesti vlade koje su formirane nakon općih izbora održanih u oktobru 2014. One su odobrene i podržane od strane međunarodnih financijskih institucija i Europske Unije, koji su u potpunosti posvećeni da pomognu njihovu provedbu i pruže financijsku pomoć za ublažavanje njihovih kratkoročnih efekata.

Pored toga, postoje i drugi faktori koji utiču na nezaposlenost mladih i njihov nizak stepen zapošljivosti na Bh. tržištu rada: 3) Niska kvaliteta mlade radne snage Mladi u BiH su nespremni i nekvalificirani za potrebe tržišta rada što je uzrokovano prvenstveno zastarjelim i nefunkcionalnim sistemom obrazovanja, koji ne uspijeva zadovoljiti potrebe poslodavaca. To znači da su mladi ljudi u situaciji da imaju formalne obrazovne diplome, ali nemaju dovoljno vještina i kompetencija koje su potrebne. Prema UN-ovom istraživanju Glasovi mladih, 79% mladih u BiH misle da obrazovanje koje su stekli im neće uopće ili vrlo malo će im pomoći u pronalaženju posla. Štaviše, 52% mladih izjavilo je da nisu imali praksu u školi, što je veliki problem, posebno za strukovne škole. Nedavna anketa poslodavaca ukazuje da su razlozi za nezadovoljstvo poslodavaca sa radnom snagom: nedostatak kvalitetnog praktičnog i radnog iskustva (32,5%), općih znanja i socijalnih i organizacijskih vještina (13,4%) i poduzetničkih vještina (7,7%). Prema istraživanju, prerađivačka industrija (metalna, tekstilna, drvna i prehrambena), trgovina i građevinarstvo su sektori sa najvećom potražnjom za radnom snagom.

U posljednje vrijeme, IT sektor također je prepoznat kao sektor u razvoju u kojem postoji potreba za mladom radnom snagom. Kao rezultat toga poslodavci moraju uložiti dodatno 6

www.europa.ba

6

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

vrijeme i resurse kako bi osigurali da mladi ljudi imaju zadovoljavajuću razinu produktivnosti i vještina bitnih za obavljanje poslova.

Učinkovit i djelotvoran sistem obrazovanja i osposobljavanja je ključni pokretač za adekvatan razvoj ljudskih resursa, društva u cjelini i ekonomije, što je prepoznato kao stup razvoja u globalnom gospodarstvu. Visoka kvaliteta obrazovanja omogućit će svakom pojedincu da zadrži visok nivo zapošljivosti i pružiti kompanijama kvalificiranu radnu snagu. Na ovaj način, obrazovni sistem ima vrlo važnu ulogu u razvoju ljudskih potencijala i postaje okosnica društvene i gospodarske stabilnosti u zemlji. U kontekstu obrazovanja, mogu se dalje analizirati i slijedeći faktori: 3.1 Fragmentiran i nefunkcionalan obrazovni sistem Fragmentiranost obrazovnog sistema u Bosni i Hercegovini dovela je do toga da je u opticaju 14 obrazovnih politika koje po raznim osnovama nisu komplementarne, a u nekim slučajevima su i suprotstavljene. Navedeno stanje dovelo je do toga da ne postoji dovoljna i adekvatna vertikalna i horizontalna prohodnost obrazovnog sistema. Posebno se kao nedostatak obrazovnog sistema u Bosni i Hercegovini pokazao vrlo slab nivo koordinacije različitih subjekata obrazovnih vlasti. Mada Ministarstvo civilnih poslova BiH koordinira ovu oblast na nivou države, obrazovanje je u nadležnosti kantona u Federaciji BiH, entiteta Republika Srpska, te u nadležnosti Brčko Distrikta BiH. U Federaciji BiH svaki od 10 kantona ima svoje zakone koji uređuju oblasti predškolskog, osnovnog, srednjeg i visokog obrazovanja. U RS-u su, također, svi nivoi obrazovanja pravno regulirani entitetskim zakonodavstvom. Brčko Distrikt BiH, kao posebna organizaciona jedinica u BiH, ima svoje zakone koji reguliraju svaki od četiri nivoa obrazovanja. Ovako decentraliziran sistem onemogućava jednoobrazan pristup obrazovnim politikama, pojačava razlike u razvoju ljudskih potencijala u različitim dijelovima Bosne i Hercegovine, te generira niz problema u hijerarhiji nadležnosti, odgovornosti i koordinacije. 7 3.2. Upisna politika U BiH postoji 311 srednjih škola sa 155.000 učenika i 13.000 nastavnika. Prvi problem je da su 52% učenika u strukovnim školama i samo 25% u gimnazijama koje pružaju mogućnost za nastavak visokog obrazovanja. Razlog takvoj upisnoj politici je čuvanje radnih mjesta za starije generacije nastavnika koji su osposobljeni za određene predmete i ne mogu (ili ne žele) mijenjati svoje zanimanje ili predmete, koji su više potrebni na tržištu rada.8 Univerzitetske kvote za studente utvrđuju nadležna ministarstva na temelju individualnih univerzitetskih odsjeka koji imaju cilj zaraditi što više novca sa određenim brojem studenata, prije nego da se rukovode potrebama tržišta rada (npr. u Kantonu Sarajevo ima gotovo 500 nezaposlenih socijalnih radnika, ali svake godine novih 60 studenata se upiše na ovom odsjeku Univerziteta u Sarajevu). U Republici Srpskoj 77% diplomanata su iz društvenih znanosti, a samo 3% biotehničkih ili 1,5% iz prirodnih znanosti.

7

Konstatacije o obrazovnom sistemu preuzete iz Analize upisne politike u srednjim školama, Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke 2013. god.

8 Jedan od nalaza istraživanja o nezaposlenosti mladih kroz 15 regionalnih dijaloga sa 577 učesnika iz 64 općine, OIA/World Learning 2006. god.

7

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

U jednom od rijetkih službenih dokumenata na ovu temu Analiza upisne politike u srednje škole u Federaciji BiH 2013/2014 navodi se za većinu kantona u FBiH primjeri u kojima se vidi odnos nezaposlenih za pojedina zanimanja i broj upisanih na iste smjerove u školama. U nastavku je tabela sa nekoliko primjera koji najbolje oslikavaju kvalitet upisne politike.

Zanimanje

Br. nezaposlenih osoba tog stepena (oktobar 2013. godine)

Tuzlanski Kanton Automehaničar 2.394 Unsko-sanski Kanton Prodavač 2.615 Zeničko-dobojski kanton Ekonomski tehničar 2.834 Frizer 1.865 Srednje-bosanski kanton Elektrotehničar 1.989 Bravar 1.302 Hercegovačko-neretvanski kanton Ekonomski tehničar 1.664 Zapadno-hercegovački kanton Automehaničar 287

% od ukupno nezaposlenih tog stepena

Br. učenika prema Planu upisa za školsku 2013/14. g. za srednje škole tog stepena

% od ukupnog broja učenika prema Planu upisa za šk. 2013/14. g. za srednje škole tog stepena

7,05%

152

9,04%

18,63%

125

16,34%

18,95% 6,67%

325 175

11,10% 12,35%

21,18% 8,18%

224 112

8,52% 8,33%

17,63%

390

14,01%

7,11%

45

10,79%

3.3. Tri etnički utemeljena nastavna plana i programa sa zastarjelom metodologijom i sa lošim uslovima i objektima za moderno podučavanje Evropski referentni okvir postavlja osam ključnih kompetencija koje kombiniraju znanja, vještine i stavove potrebne za obrazovanje svih osoba u smislu njihovog ličnog ispunjenja i razvoja, razvoja aktivnog građanstva, socijalne uključenosti i zapošljavanja. Mladi ljudi bi trebali razviti te sposobnosti tokom inicijalnog obrazovanja i osposobljavanja, a odraslima treba dati mogućnosti da uče, održavaju i ažuriraju ove sposobnosti tokom cjeloživotnog učenja. Osam ključnih kompetencija su: 1. Komunikacija na maternjem jeziku; 2. Komunikacija na stranim jezicima; 3. Matematička kompetencija i osnovne kompetencije u području znanosti i tehnologije; 4. Digitalna kompetencija; 5. Učiti kako učiti; 6. Društvene i građanske kompetencije; 7. Smisao za inicijativu i poduzetništvo; 8. Kulturna svijest i izražavanje.

Ove ključne kompetencije još uvijek nisu integrirane i razvijene u ishode učenja u nastavnim planovima i programima u BiH, iako je u 2013. godini APOSO u saradnji s UNDP-om pripremio dokument sa 10 ključnih kompetencija za obrazovanje u BiH. Kroz EU VET program u posljednjih nekoliko godina došlo je do strukturalnih promjena u strukovnim 8

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

školama, ali bez dovoljno praktičnog rada i povezivanja sa privatnim sektorom u provedbi tih modela.

Drugi relevantan faktor jesu loši uslovi i objekti u većini škola. U projektu „Aktivni Mladi“ u organizaciji OIA i UNICEF-a od 2010. - 2014. godine prikupljeni su brojni primjeri o uslovima u školama, gdje se redovno nailazilo na primjere poput: postojanje samo tri geografske karte u školi koje datiraju još iz 1970. god. koje je imala jedna srednja škola u Zenici, pa do hemikalija u laboratoriju škole iz 1979. godine, koje koriste učenici u jednoj tehničkoj školi u Kiseljaku, u blizini Sarajeva. Normativni akti za škole nisu poboljšani u većini obrazovnih institucija u zadnjih 10 godina.

3.4. Niska razina partnerstva između obrazovnih institucija i kompanija (poslodavaca) BiH nema službeni okvir, koncept ili model za istinsko partnerstvo između obrazovanja (ministarstva, škole) i privatnog sektora. Socijalni dijalog i saradnja između vlasti, organizacija poslodavaca i organizacija radnika u poticanju društvenog i ekonomskog napretka ne postoji, a prema ILO "uspješne strukture i procesi socijalnog dijaloga imaju potencijal za rješavanje važnih gospodarskih i socijalnih pitanja, potiču dobro upravljanje, unaprijeđuju društveni i industrijski mir i stabilnost i potiču ekonomski napredak9".

Jedina saradnja koja postoji temelji se na volji i trudu pojedinih direktora škola, koji prave različite aranžmane s privatnim sektorom (npr. jedna strukovna škola u Sarajevu ima partnerstvo između najveće pekarske tvornice „Klas“ i svojih učenika- budućih pekara).

Jedan od nalaza Prvog foruma za zapošljavanje mladih organiziranog od strane Projekta Zapošljavanja Mladih10 (YEP) u okviru Švicarske razvojne saradnje (SDC) u 2012. godini bio je da ne postoji dovoljno partnerstvo između obrazovnog sistema i privatnog sektora.

Poslodavci na forumu pozvali su na više vlastitog angažmana u dizajniranju nastavnih planova i programa, organizovanju praktične nastave za učenike, mentorstva na programima itd.

Obrazovne vlasti u Federaciji BiH su ipak i kreirale jedan dokument u skladu sa Zaključkom Vlade Federacije Bosne i Hercegovine br. 679/2011, donesenim 7.7.2011. godine na 12. sjednici Vlade, a kojim je data saglasnost na Operativni plan aktivnosti na provođenju mjera i preporuka sadržanih u Analizi stanja u oblasti srednjeg obrazovanja s prijedlogom mjera za usklađivanje obrazovanja s potrebama privrede u Federaciji Bosne i Hercegovine. Operativni plan ima 9 mjera, a za ilustraciju o učinkovitosti dovoljno govori podatak da i nakon 4 godine rada Radne grupe za donošenje dokumenta Pedagoški standardi i normativi za srednje obrazovanje taj dokument nije donesen. Čak i da jeste, opet bi svaki kanton trebao donijeti svoj, jer je nadležnost u obrazovanju u FBiH na razini kantona. Pored toga, jedna od mjera su i formiranje triparitetnih vijeća u kantonima (za sada samo u 4 su uspostavljena) i formiranje savjetodavnih vijeća u školama (za sada samo u 3 kantona) i bez zvaničnih izvještaja da li uopće rade i koji su 9

http://www.ilo.org/global/topics/workers-and-employers-organizations-tripartism-and-social-dialogue/lang-en/index.htm 10 www.yep.ba

9

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

rezultati njihovog djelovanja, kontakti, mehanizmi za komunikaciju sa širom javnosti i sl.11 Prema ILO učinkovit socijalni dijalog ovisi o: - poštivanju temeljnih prava i sloboda udruživanja i kolektivnog pregovaranja; - jakim, nezavisnim organizacijama radnika i poslodavaca sa tehničkim kapacitetom i znanjima potrebnim za sudjelovanje u socijalnom dijalogu; - političkoj volji i predanosti da se sve partije uključe u socijalni dijalog; - odgovarajućoj institucionalnoj podršci.

U slučaju BiH, posljednja tri uslova su upitna.

3.5. Nedostatak sistema karijernog vođenja, orijentacije i savjetovanja u školama Karijerno savjetovanje i usmjeravanje učenika tokom njihovog školovanja može biti od presudne važnosti na odluku djece i njihovih roditelja o upisu u škole/fakultete, te profesionalno usmjeravanje. Da bi to bilo efektno potrebno je kreirati sistem, imati obučene kadrove i jasne podatke o rezultatima rada.

Trenutno ova aktivnost se provodi parcijalno i na improvizirajući način, slobodnim djelovanjem pojedinih pedagoga i škola, uz informativne susrete sa predstavnicima zavoda za zapošljavanje u nekim dijelovima BiH, te uz saradnju sa nevladinim organizacijama ponekad i ponegdje.

Federacija BiH je kreirala krajem prošle godine dokument: Strateški pravci razvoja karijerne orijentacije u Federaciji BiH za period 2015-2020. Međutim, nedostaje operativni plan za realizaciju ovih strateških pravaca, a koji poslije treba biti usvojen i na razini pojedinih kantona.

4) Nizak nivo razvoja poduzetništva kod mladih U izvještaju „Monitoring globalnog poduzetništva“ o stavovima vezanim za poduzetništvo u BiH 2013. godine samo 7,4% mladih u dobi 18-24 godine su u grupi poduzetnika, a 11,6% mladih u dobi 25-34 godine, što nije dovoljno ako se uzme u obzir da su mala i srednja poduzeća pokretač privrede. Problemi pri pokretanju biznisa od strane mladih prema međunarodnom programu BIP za razvoj poduzetništva kod mladih iz 2013. godine su: a) nedostatak znanja i vještina za pokretanje biznisa b) visoki porezi 11

iz Izvještaja za 2014. godinu o postignutom napretku u izvršavanju ciljeva i mjera iz Operativnog plana aktivnosti na provođenju mjera i preporuka sadržanih u Analizi stanja u oblasti srednjeg obrazovanja sa prijedlogom mjera za usklađivanje obrazovanja sa potrebama privrede, Federacija BiH;

10

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

c) d) e) f) g) h) i)

visoke kamatne stope i nedostatak sredstava za pokretanje start up-a nedostatak zaštite domaće proizvodnje nedostatak mjera za podsticanje izvoza visoki režijski troškovi komplikovanja administracija za pokretanje biznisa i dobivanje različitih dozvola siva ekonomija korupcija

U BiH je značajan nedostatak poduzetničkog duha, koji se odražava na mala i srednja preduzeća. Ovo ima širi utjecaj na ekonomsku stabilnost i direktno na rast i razvoj ekonomije. BiH treba poticati poduzetnički duh kod mladih još dok su u sistemu obrazovanja.

Na državnom nivou usvojena je strategija „ Strategija poduzetničkog učenja u obrazovnim sistemima za period 2012-2015“. Ona ohrabruje uključivanje poduzetničkog učenja u obrazovni sistem na svim nivoima uključujući cjeloživotno učenje. Primarni cilj ove strategije je „uvođenje i promocija poduzetničkog duha sa pozitivnim efektom na socijalni i ekonomski razvoj u BiH, uvezivanje sa postojećim konceptom u BiH, i uzimanje u obzir globalnih ekonomskih efekata“. Efektivna upotreba poduzetničkog učenja ima za cilj razvijanje poduzetničkih vještina, znanja i stavova kod ljudi.

Obrazovanje mora odgovoriti na sljedeća pitanja: • Potrebno kognitivno i teoretsko znanje koje bi dozvolilo razvijanje određenih vještina koje su sve više sofisticirane u savremenom svijetu.

• Široki raspon kompetencija koje su potrebne u modernom poslovanju, ne samo danas nego i u budućnosti.

• Profesionalna edukacija koja će stvoriti nove poduzetnike i na taj način nova mala i srednja preduzeća.

Dokument pod nazivom „Strategijske smjernice u razvoju obrazovanja u BiH, sa planom implementacije 2008-2015“ (Službene novine BiH, br 63/08) naglašavaju da u školama poseban akcenat treba staviti na razvijanje poduzetništva kroz praktična znanja za studente, kroz uspostavu škola osnovanih od strane kompanija i karijernih centara. U cilju jačanja veze između obrazovanja i tržišta rada, treninzi za poduzetništvo trebaju biti uvedeni na svakom nivou obrazovanja, uključujući ciljano karijerno savjetovanje i podršku profesorima i obrazovnim ustanovama. Strukovne škole trebaju se otvoriti prema kompanijama i na taj način ojačati poduzetnički duh i pružiti mladima praktično znanje.

Ključna kompetencija pod brojem 7 „Osjećaj za inovativnost i poduzetništvo“, odnosi se na sposobnost pojedinca da ideju pretvori u djelo. To uključuje kreativnost, inovativnost i preuzimanje rizika, kao i sposobnost planiranja i organizacije u cilju ostvarivanja planova. Ovo podupire pojedince da započnu sa radom i prošire svoje mogućnosti, što je osnova za stvaranje poduzetničkog duha. Ovo treba uključivati etičnost i promovisanje pozitivnih primjera iz prakse.

5) Nedostatak vještina za zapošljivost i proaktivne svijesti kod mladih Zapošljivost može biti definirana kao skup dostignuća, vještina, razumijevanja i ličnih karakteristika koje mogu mladima biti korisni pri dobivanju posla kao i da budu uspješni u njihovom odabranom zanimanju, 11

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

sa ličnim koristima, kao radne snage, te za zajednicu i ekonomiju. 12 Zapošljivost nije isto što i dobivanje posla, ono podrazumijeva kapacitet osobe da funkcionira u poslu i bude u mogućnosti da mijenja radna mjesta, čime se ostaje zapošljiv tokom cijelog života. USEM Model (Knight i Yorke, 2004) navodi zapošljivost kao četiri široke i međusobno povezane komponente: • Razumijevanje, • praktične vještine (uključujući i implementiranje vještina), • učinkovitost uvjerenja (uključujući i studentski pogled na sebe same), • meta-spoznaja (uključujući samosvijest i sposobnost promišljanja o učenju).

Osim formalnog obrazovanja, vještine za povećanje zapošljivosti mogu biti razvijene kroz neformalno obrazovanje, aktivno učešće u omladinskim organizacijama, 13 volonterski rad, stažiranje itd.

Prema istraživanju Glasovi Mladih UN-a samo 10% mladih u BiH volontira i 7% je član neke omladinske organizacije. Samo 25% mladih je reklo da je imalo neformalno edukaciju, ali najviše od toga na polju stranih jezika i ICT kurseva.

Evropska studija "Utjecaj neformalnog obrazovanja u organizacijama mladih na zapošljivost mladih" 14, zaključila je da je pet od šest vještina najčešće traženih od poslodavaca razvijeno u organizacijama mladih. Ove „meke“ vještine (eng. soft skills) se često doživljavaju kao ključni elementi za uspješno obavljanje poslova i to su: komunikacijske vještine, organizacijske i vještine planiranja, vještine donošenja odluka, povjerenje ili samostalni i timski rad.

Studija je također utvrdila da mladi koji su više uključeni u omladinske organizacije i imaju više formalnog obrazovanja, razvit će i viši nivo vještina. Učešće u neformalnom obrazovanju izvan svoje domovine dovelo je mlade ljude čak na više razine razvoja pojedinih sposobnosti, posebno u oblasti interkulturalne komunikacije, stranih jezika i organizacijskih sposobnosti. Mnogi mladi ljudi su svjesni da takve prilike dovode do ličnog razvoja, iako to može biti dodatno pojačano postojanjem procjene ili strateškog plana za razvoj vještina unutar organizacije.

Poslodavci također imaju pozitivan stav prema iskustvima mladih u organizacijama. Oni doživljavaju omladinski sektor kao prostor gdje se nude osnove stručnih vještina i reći će da je sudjelovanje u takvim organizacijama dobar pokazatelj nečije motivacije i potencijala da se uklopi u novu kompaniju.

Dodatna vrijednost omladinskog rada je prilika za mlade ljude za stvaranje društvenog kapitala, mreža i veza, što može pomoći u dobivanju informacija o mogućnostima zapošljavanja, te proširiti raspon mogućih zanimanja i geografskih područja gdje se mladi ljudi mogu zaposliti.

12

Zapošljivost u visokom obrazovanju – šta je to, a šta nije? Mantz Yorke, Higher Education Academy/ESECT 2004.

Uticaj neformalnog obrazovanja u omladinskim organizacijama na zapošljivost mladih, YFJ 2013.

14 Studiju je izradio Evropski omladinski forum 2012. godine.

13

12

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

Identifikacija ključnih aktera 1. Obrazovanje / Nastavni programi Organizacija obrazovanja u Bosni i Hercegovini se temelji na ustavnom poretku. Ustav BiH definira Bosnu i Hercegovinu kao državu koja se sastoji od dva entiteta: Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, te Brčko Distrikta kao zasebne administrativne jedinice. Entitet Federacije Bosne i Hercegovine čini deset kantona.

U skladu sa prethodno navedenim ustavnim sistemom, područje obrazovanja je upotpunosti podijeljeno na nadležnosti entiteta Republike Srpske, deset kantona u Federaciji BiH i Brčko Distrikta BiH. Svaka od 13

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

dvanaest navedenih uprava ima svoje ministarstvo obrazovanja, zakone u području obrazovanja, budžete za obrazovanje. One određuju politiku obrazovanja i imaju sva ostala prava i obveze iz mandata nadležnog obrazovanja, koje su odgovorne za organizaciju i funkcioniranje obrazovanja u njihovom opsegu kompetentnosti.

Na razini entiteta Federacije BiH, postoji Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke, sa koordinacijskom ulogom nad kantonalnim ministarstvima obrazovanja. Ovo ministarstvo ima proračun za obrazovanje i koristi ga uglavnom za osiguranje prava na obrazovanje.

Na razini države Bosne i Hercegovine, od 2003. godine, Ministarstvo civilnih poslova BiH je dobilo nadležnost u smislu "koordiniranja aktivnosti, usklađivanja planova entitetskih vlasti i definiranja međunarodne strategije u području obrazovanja ". U skladu sa koordinacijskom ulogom, ovo Ministarstvo nema uspostavljen sistem za finansiranje nekog specifičnog oblika obrazovnih aktivnosti. U skladu sa svojim nadležnostima, od 2003. godine, Ministarstvo civilnih poslova BiH je inicijator donošenja pet okvirnih zakona u području obrazovanja na državnoj razini (najveći broj njih je u 2007.), dok je na nižim razinama vlasti dužnost uskladiti svoje zakone s onima na državnoj razini. Prije slanja u proceduru donošenja, svaki tekst zakona je primarno odobren od svih 13 ministarstava obrazovanja (deset kantona, entiteta i jedan iz Brčko Distrikta BiH).

Na razini države Bosne i Hercegovine, a nakon nekih od spomenutih okvirnih usvojenih zakona su osnovane tri agencije za obrazovanje na državnoj razini: Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvalitete (www.hea.gov.ba), Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje (www.aposo.gov.ba) i Centar za informiranje i priznavanje dokumenata iz područja visokog obrazovanja (www.cip.gov.ba).

U okviru spomenutih organizacija obrazovanja, potrebno je napomenuti značajne institucije koji čine strukturu obrazovnog sektora u kantonima, Republici Srpskoj i Brčko Distriktu BiH: postoji devet pedagoških ustanova koje djeluju (jedna u Republici Srpskoj, dvije u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, te po jedna u Sarajevu, Tuzli, Zenici, Bihaću, Goraždu i Brčko Distriktu BiH). Oni imaju zadatak za razvoj obrazovnih nastavnih planova i programa, afirmaciju novih pristupa i metoda u obrazovnom procesu, organizovanje obrazovanja nastavnika, savjetovanje i procjene za nastavnike, direktore i škole u cjelini, itd. Kao najviša savjetodavna tijela u području obrazovanja, uspotavljeni su: Rektorska konferencija BiH, Konferencija ministara obrazovanja u BiH i Vijeće za opće obrazovanje u BiH, u 2010. godini.

2. Zapošljivost – Politika i aktivne mjere Ministarstva privrede i Ministarstva rada i socijalne politike odgovorni su za okvir politike i različitih strategija u području zapošljavanja (ministarstva su na državnoj razini, dva na razini entiteta i u svakom kantonu). Ključni politički problem je nedostatak koordinacije. Na državnoj razini je i Agencija za rad i zapošljavanje, s autoritetom jedino za međunarodnu suradnju na ovom području.

Kao izvršna tijela za provedbu mjera aktivne politike rada postoje javne službe za zapošljavanje (Federalni zavod za zapošljavanje u Federaciji BiH, 10 službi u svakom kantonu i Brčko Distriktu i Zavod za zapošljavanje u Republici Srpskoj). Svaki od njih ima različite mjere za zapošljavanje mladih (npr. za prvi posao za mlade subvencija za poslodavce, za stažiranje i sticanje prvog radnog iskustva, za 14

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

pokretanje vlastitog biznisa i sl). Od 2010. godine zahvaljujući YERP programu UN-a uspostavljen je novi koncept CISO centara u 17 službi za zapošljavanje diljem zemlje (Centara za informiranje, savjetovanje i obrazovanje za nezaposlene mlade). U posljednjih nekoliko godina došlo je i do osnivanja 25 klubova za traženje posla za nezaposlene mlade, inicirano i uz tehničku potporu Projekta za zapošljavanje mladih 15 švicarske razvojne agencije i GOPA-e. Ova dva nova koncepta su pomogla da se fokus rada zavoda stavi i na omladinsku populaciju, te oni dobiju specijaliziranu potporu koja će im pomoći da povećaju vještine zapošljivosti i lakše nađu zaposlenje.

3. Politika za mlade Zakonski okvir za pitanja mladih postoji u oba entiteta. Od 2015. godine u procesu je razvoj novih strategija za mlade 2016-2020, koje vodi nekoliko organizacija civilnog društva u suradnji s nadležnim ministarstvima (Ministarstvo kulture i sporta FBiH i Ministarstva porodice, omladine i sporta RS). To će biti drugi strateški dokument u RS-u i prvi u Federaciji BiH. Međutim, ne postoji koordinacija među njima kao ni dovoljni institucionalni kapaciteti za kompleksno međusektorsko djelovanje pojedinih ministarstava i agencija kasnije, a za Federaciju BiH dodatni problem je u tome što su većina pitanja mladih odgovornost nižih nivoa vlasti. U kantonima nema dovoljno kapaciteta kao ni institucionalnog okvira za pitanja mladih (jedino Kanton Sarajevo uopće prepoznaje sektor mladih i ima nadležno ministarstvo sa jednom zaposlenom osobom za pitanja mladih). U svakom slučaju, u oba strateška dokumenta tema "zapošljavanje mladih" će biti jedna od prioritetnih.

4. Međunarodna zajednica Međunarodna zajednica je vrlo bitna i dinamična u oblasti mladih i zapošljavanja mladih. U posljednjih nekoliko godina su postojali brojni programi za podršku zapošljavanja mladih, posebno za sljedeća područja: • kreiranje novih radnih mjesta (Gold Project, FIRMA, FARMA od strane USAID/SIDA) • podrška za razvoj poduzetništva, start up, poduzetnički inkubatori i akceleratori posebice u području ICT-a (USAID Partnership for Innovation, Norveška ambasada, Švicarska agencija za razvoj i dr.)

• obrazovne reforme, strukovno obrazovanje (VET), poduzetničko učenje, pasoš kompetencija, reforma visokog obrazovanja itd. (niz EU IPA projekata, Vijeće Evrope, Britanski Savjet, DAAD, GIZ i dr.)

• kampanje informisanja o zapošljavanju (Sporazum za rast i zapošljavanje sa Sajmovima za mlade (EUSR), EU Info centar) • reforma rada javnih službi za zapošljavanje, klubovi za traženje posla za mlade (YEP GOPA/SDC) • razvoj programa poslodavaca za prekvalifikaciju radne snage (PrilikaPlus SDC) 5. Nevladin sektor Iako postoji oko 12.000 NVO-a16 u BiH mali broj njih je aktivan u području zapošljavanja mladih.

Njihov angažman je najčešći u sljedećim područjima: 15 16

www.yep.ba Prema Delegaciji EU u BiH i Centra za promociji civilnog društva

15

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

•

•

•

•

•

U istraživačkom i analitičkom radu postoji nekoliko NVO-a. GEA Banja Luka - je objavila Istraživanje o nezaposlenosti mladih 2013. godine. Omladinska informativna agencija BiH (OIA) je učestvovala u Upravnom odboru programa YEP (GOPA/SDC) i YERP UN i organizovala različite događaje i skupove sa ključnim akterima oko mjera za povećanje zapošljivosti mladih. OKC Banjaluka kroz CCI Advocacy Program je počeo raditi tehničku pomoć za obrazovne vlasti u podupiranju promjena nastavnih planova i programa u odnosu na 8 ključnih kompetencija. Centar za poduzetništvo u Tuzli (CERPOD) objavljuje nacionalno izvješće gotovo svake godine u sklopu Global Entrepreneurship Monitor-a.

Vještine zapošljivosti - oko 500-600 organizacija mladih organizuju različite aktivnosti za mlade, provode programe neformalnog obrazovanja kojima se poboljšavaju njihove vještine zapošljivosti, liderstva i poduzetničkih vještina. Fondacija SHL već više od 15 godina podržava obuke mladih, vijeća učenika u školama, a kroz svoj fond finansira omladinske projekte. CIVITAS radi na razvoju planova i programa u oblasti građanskog obrazovanja širom BiH kroz škole. OKC Banja Luka podržava mrežu vijeća i savjeta učenika, te mrežu lokalnih volonterskih servisa. OIA je sa UNICEF-om od 2010-2014 razvila metodologiju za razvoj liderskih vještina srednjoškolaca kroz njihove akcije u lokalnim zajednicama, obuku, kao i kreiran poseban vodič o metodologiji za nastavnike i učenike. Omladinske banke širom BiH u okviru Fondacije Mozaik i Fondacije Tuzlanske zajednice podržavaju projekte mladih kroz koje razvijaju niz vještina i promiču socijalnu koheziju.

Poduzetništvo - nekoliko NVO-a su postali uspješni poslovni inkubatori stvarajući partnerstva sa univerzitetima, lokalnim vlastima i privatnim sektorom. Najpoznatiji su: BIT Centar Tuzla, Inovacijski centar Banja Luka, HUB387 Sarajevo i Intera Mostar. Više od 20 NVO-a širom BiH također nude različite kurseve za razvoj poduzetništva mladih.

Nekoliko NVO-a započeli su svoje inicijative posebice u području socijalnog poduzetništva npr. kroz potporu lokalnih inicijativa YEP projekta. Fondacija Mozaik kroz koncept Omladinske banke i Institut za razvoj mladih Kult bili su aktivni posljednjih par godina u podržavanju mladih start up-ova uz subvencije. GEA Banja Luka je tri godine implementirala projekat Studentskog poduzetništva u suradnji s tri univerziteta i podršku USAID-a. U posljednjih nekoliko godina ovdje su također organizovana različita natjecanja: Start Up Vikendi u različitim gradovima, Državno takmičenje u poduzetništvu za srednjoškolce organizovanog od strane Inkubatora društvenih inovacija „MUNJA“ i sl.

Informisanje mladih - nekoliko studentskih organizacija organiziraju različite događaje i sajmove u različitim univerzitetskim centrima na kojima se promoviraju nova radna mjesta, daju informacije o tržištu rada, vrši dodatna obuka i/ili osigurava kontakt sa kompanijama kao što su: Job Fair (EESTEC), Sajam obrazovanja i stipendiranja (CERK Banja Luka), AIESEC Business Forum, CEO konferencija (Centar za poduzetništvo Ekonomskog fakulteta Sarajevo) itd. Što se tiče medija - tu su ponekad NVO-i koji promoviraju pitanja zapošljavanja mladih putem web portala (npr. www.hocu.ba, www.studomat.ba), kroz njihove web stranice ili društvene medije (npr. CERK) ili druge elektronske medije (radio ili TV emisije – npr. Fondacija za Kreativni Razvoj i TV emisija Hayd u park na FTV).

Stažiranje i praksa vani – Nekoliko studentskih organizacija nude stručne prakse u inostranstvu za mlade iz BiH što dodatno ih osnažuje i razvija njihove vještine zapošljivosti poput programa IAESTE, AIESEC, BOHEMSA i dr. Kroz Erasmus+ niz organizacija sudjeluje i u praktičnim razmjenama mladih i međunarodnim obukama.

16

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

6. Privatni sektor Privatni sektor je uglavnom uključen u nekoliko područja: • dodatno obrazovanje i izgradnja kapaciteta radne snage (npr Centar Format17 u sklopu kompanije iz drvne industrije "Inside ećo" ili GastroID akademija18 za buduće kuhare koji nude posebne tečajeve za svoje buduće zaposlenike ili za druge firme - hotele, restorane i sl ).

Nekoliko takvih centara uspostavljeno je u posljednjih nekoliko godina, neki od njih kroz podršku SDC projekta PRILIKA Plus19. Jedan od najboljih primjera je ICT sektor u kojem su privatne tvrtke uspostavile svoje obrazovne programe s mentorskom podrškom i zajedničkim radnim prostorima (HUB38720 i njihove HUB387 akademije ili BIT Camp od BIT Alijanse21).

• povezivanje ponude i potražnje na tržištu rada i informisanje - nekoliko firmi je aktivno više od decenije u području „on-line job matchinga“ sa ponudom različitih radnih mjesta i nastojanju da povežu poslodavce s kandidatima. Najveći Posao.ba (Kolektiv d.o.o.) razvio je i druge usluge za mlade, kao što su razni događaji u području ljudskih resursa, sajmovi poslova, natjecanja u poduzetništvu (start up Vikend Sarajevo), poslovni akcelerator itd. Među ostalima tu su i: www. boljiposao.ba, Agencija Spektar Banjaluka22 itd.

• zagovaranje, socijalni dijalog i zastupanje - iako pravi socijalni dijalog ne postoji u smislu izravnog uključivanja u oblikovanje politike privatnog sektora postoje ključni akteri koji zastupaju interese poslodavaca kroz svoje udruge i komore. Na nivou entiteta postoje udruženja poslodavaca - za FBiH23 i RS24, a na nekim područjima također postoje lokalna udruženja. Komora ima i odvojene institucije, ovisno o razini vlasti.

Polazne pretpostavke u istraživanju Na temelju rezultata dobijenih kroz nalaze desk istraživanja identificirano je 5 ključnih faktora koji utiču na nezaposlenost mladih, sa posebnim naglaskom na mlade u riziku od marginalizacije, i to: - teška makro-ekonomska situacija, - sve niži nivo stranih ulaganja, - niska ili loša kvaliteta mladih kao radne snage (podijeljen i disfunkcionalan obrazovni sistem; neadekvatna upisna politika, tri etnički utemeljena i staromodna kurikuluma sa zastarjelom metodologijom i lošim uvjetima i objektima za moderno podučavanje; niska razina partnerstva između obrazovnih institucija i firmi (poslodavaca); nedostatak sistema karijernog usmjeravanja, orijentacije i savjetovanja u školama), - nizak nivo razvoja poduzetništva kod mladih, te - nedostatak vještina koje pomažu u zapošljivosti mladih i proaktivnog razmišljanja kod mladih (uslijed zastupljenog disfunkcionalnog sistema vrijednosti i transgeneracijskog prenosa uvjerenja i odgojnih modela unutar porodice).

17

www.format.ba www.gastroid.ba 19 www.prilikaplus.ba 20 www.hub387.com 21 www.bitalliance.ba 22 www.agencijaspektar.com 23 www.upfbih.ba 24 www.unijauprs.org 18

17

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

Ipak, iako uvažavajući dobijene nalaze i pomenute faktore, odlučili smo se potencirati sistem vrijednosti kod mladih kao prvo istraživačko pitanje u fokus grupama i intervjuima iz nekoliko razloga. Prvo, uvriježen je stav da mladi predstavljaju buduće nosioce društva, pa tako i budućnost društva zavisi od njihovih vrijednosnih odabira. Na taj način može se dobiti „gruba“, laička slika budućeg društvenog sistema vrijednosti, što je od izuzetnog istraživačkog značaja. Drugo, ukoliko su vrijednosti mladih povezane sa njihovim uvjerenjima, stavovima, ciljevima i cijelim setom etičkih normi, tada najprije moramo razmotriti odgovore na pitanja: kakve su vrijednosti danas prisutne među mladima i ko utiče na formiranje vrijednosnog sistema mladih, kako bi mogli odrediti glavne faktore i uzroke nedostatka vještina koje pomažu u zapošljivosti mladih, što je jedno od glavnih pitanja u ovom istraživanju. I treće, obzirom da se radi o sistemu vrijednosti, za ovu pojmovnu kategoriju vrijede sva pravila funkcionisanja sistema prema teoriji sistema, uključujući i kategoriju granica i njihove propusnosti. Naime, nemoguće je posmatrati sistem vrijednosti mladih kao „izolovanu“ kategoriju; on je pod direktnim uticajem cjelokupnog društvenog sistema vrijednosti (odnosno njegov je subsistem), kao i društvenog uređenja, dok s druge strane direktno determinira ponašanje mladih, njihov nivo aktivizma i inicijativa koje poduzimaju pri zapošljavanju i životu uopće. Također, on određuje a priori izbor karijere (sektora, tipa i vrste posla i sl.). Dakle, radi se o multifaktorskom i višestrukom vrijednosnom okviru koji određuje i direktno utiče na sve druge faktore koji utiču na nezaposlenost mladih, a koji su identificirani u desk istraživanju. Pored navedena tri ključna razloga, sistem vrijednosti kod mladih kao prvo istraživačko pitanje proističe i iz svih prethodnih formalnih i neformalnih razgovora i diskusija koje smo imali priliku voditi na ovu temu, gdje je sistem vrijednosti gotovo uvijek lociran kao glavni motivacioni pokretač bilo kakve akcije mladih.

Kao drugo istraživačko pitanje u fokus grupama i intervjuima obrađeno je pitanje postojećeg obrazovnog sistema, odnosno njegove funkcionalnosti. Pri tome, u skladu sa glavnim ciljevima ovog istraživanja, bilo je potrebno ispitati koliko naš obrazovni sistem (i da li uopšte) može da garantuje da su, nakon dobijanja diplome, mladi ljudi osposobljeni za rad, te da li mladim ljudima kroz proces formalnog obrazovanja nedostaju određena neophodna znanja i vještine kako bi bili konkurentniji na tržištu rada. Važnost ovog istraživačkog pitanja je dvojaka: - u direktnoj je vezi sa niskom ili lošom kvalitetom mladih kao radne snage, što je jedan od 5 ključnih faktora koji utiču na nezaposlenost mladih prema nalazima dobijenim kroz desk istraživanje, - povećava se mogućnost dobijanja direktnih preporuka za poboljšanje funkcionisanja obrazovnog sistema, ali i drugih mogućnosti za sticanje neophodnih znanja i vještina koja podižu nivo konkurentnosti mladih na tržištu rada.

Nivo poznavanja i dostupnost mjera i servisa u našoj društvenoj zajednici koji podstiču zapošljivost i zapošljavanje mladih u neposrednoj je vezi sa osnovnim ciljem projekta, pa su zbog takve važnosti kao treće istraživačko pitanje ispitivane mjere koje podstiču zapošljivost mladih, odnosno koje mjere bi mogle da smanje nezaposlenost mladih u formi preporuka. Četvrto istraživačko pitanje odnosilo se na poduzetništvo i razvoj poduzetništva kod mladih. U uslovima velike nezaposlenosti i smanjenih šansi i realnih mogućnosti za zapošljavanje mladih u smislu intervencija države i vlasti, bilo je važno ispitati da li se i u kojoj mjeri mladi odlučuju na pokretanje vlastitih biznisa i generalno angažmana na realizaciji vlastitih ideja.

Obzirom da se ovaj projekat posebno bavi pitanjem marginalizovanih grupa mladih i onih koji su u riziku od socijalnog isključenja, pitanje prepoznavanja takvih grupa, njihovih potreba, kao i potrebnih mjera, 18

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

akcija i politika koje je potrebno poduzeti (u formi preporuka) kako bi ove grupe bile u jednakom položaju i imali jednake šanse za zaposlenje bilo je peto istraživačko pitanje.

Sistem vrijednosti mladih Već smo spomenuli da je sistem vrijednosti mladih multifaktorski, višestruki vrijednosni okvir koji determinira sve druge faktore koji utiču na nezaposlenost mladih. Također, pretpostavili smo da ćemo zbog različitih kategorija ispitanika (a ujedno i ključnih aktera) imati različita viđenja i različite odgovore na ovo pitanje. Ipak, vrijedni nalazi dobijeni kroz desk istraživanje ponudili su preliminarne odrednice vezane za ovo pitanje, a to su: pasivnost mladih, njihova nedovoljna motivacija i inertnost, teška socioekonomska situacija, životni stilovi, uticaj porodice, društvo u tranziciji, svijest mladih o mogućnostima promjene i sl. Ove odrednice bile su od pomoći u samoj primjeni metode ispitivanja, zbog mogućnosti postavljanja produbljenih pitanja o ovoj temi i dobijanja kvalitetnijih i funkcionalnih odgovora. Iako je primarni istraživački zadatak bio da ispitamo na koji način vrijednosni sistem mladih utiče na njihovu nezaposlenost, pokušali smo utvrditi obilježja disfunkcionalnosti navedenog sistema.

Hipoteza: Sistem vrijednosti mladih pokazuje obilježja disfunkcionalnosti i održava stanje pasivnosti mladih, što im otežava proaktivni način razmišljanja i usvajanje vještina koje pomažu u zapošljivosti mladih.

Primjenom metode ispitivanja kroz fokus grupe i intervjue trebamo potvrditi ili osporiti pretpostavku da sistem vrijednosti mladih dovodi do njihove pasivnosti i otežava im usvajanje vještina koje pomažu u zapošljivosti. Pored toga, interesuje nas da ispitamo: koji su faktori takvog sistema vrijednosti i ko sve ima uticaj u njegovom kreiranju? i koji su načini da se prevaziđe pasivnost i inercija mladih za koje se pretpostavlja da su posljedica stečenog sistema vrijednosti mladih?

Obrazovni sistem Bazična pretpostavka svakog funkcionalnog obrazovnog sistema je postojanje jasnog i koordinisanog upravljanja. Nažalost, Bosna i Hercegovina ima 14 ministarstava obrazovanja sa različitim ciljevima i različitim etnički utemeljenim nastavnim planovima i programima. Tako fragmentiran obrazovni sistem, bez jasne koordinacije i zajedničkih ciljeva može se okarakterisati kao disfunkcionalan, jer nema institucionalni kapacitet da implementira moderne metode i tehnike podučavanja i poveže se sa tržištem rada.

Hipoteza: Obrazovni sistem mladima ne nudi sticanje znanja i vještina potrebnih za konkurentnost na tržištu rada.

Kroz implementaciju ovog istraživanja želimo potvrditi ili opovrgnuti pretpostavku da formalno obrazovanje mladima nije pomoglo da ih pripremi za budući posao. Također, interesuje nas: da li je mladima potrebna neka dodatna edukacija, dodatna obuka, pored formalnog obrazovanja, da bi stekli neke praktične vještine i da bi zbog toga lakše došli do posla? Koje su to vještine i znanja koja su im potrebna, koja možda nisu ugrađena u formalno obrazovanje, a pomažu pri zapošljavanju? Koje mjere i akcije školstvo može poduzeti kako bi mlade učinilo konkurentnijim na tržištu rada?

Mjere koje podstiču zapošljivost mladih 19

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

Trenutno stanje u našoj društvenoj zajednici ne govori u prilog izgradnji dovoljno obimnih i kvalitetnih mjera koje bi podsticale zapošljivost mladih. Prema nalazima desk istraživanja većina takvih mjera je kratkoročna, a postojeći servisi nisu u dovoljnoj mjeri usmjereni na izgradnju partnerstva između obrazovnih insistucija i kompanija (poslodavaca). Sami mladi su o takvim mjerama nedovoljno informisani, nisu dovoljno zainteresovani za njih i najčešće ne koriste i onako ograničene prilike za zapošljavanje.

Hipoteza: Mladi nisu dovoljno upoznati sa dostupnim servisima i mjerama koje podstiču njihovu zapošljivost.

Primjenom metode ispitivanja kroz fokus grupe i intervjue trebamo potvrditi ili osporiti pretpostavku da mladi nemaju izražen stepen razumijevanja vlastitih znanja, vještina i kompetencija i kako ih mogu upotrijebiti, niti su upoznati sa dostupnim servisima putem kojih bi bolje razumjeli vlastite kompetencije i stečene kvalifikacije. Pored toga, željeli smo ispitati i dobiti odgovore (u vidu preporuka) koje konkretne mjere bi mogle u našem društvu da podstiču zapošljivost mladih? Šta nedostaje u našoj društvenoj zajednici kako bi zapošljivost mladih dostigla zadovoljavajuću razinu?

Razvoj poduzetništva kod mladih Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, dostupni nalazi potvrđuju generalno odsustvo poduzetničkog duha, što ostavlja značajne posljedice na zapošljavanje, ekonomski razvoj i ekonomsku stabilnost. Brojni su razlozi zašto se mladi ne opredjeljuju za poduzetništvo – od visokih poreza, sivog tržišta i korupcije, pa do nedostatka informacija i vještina za pokretanje biznisa. Također, u našoj društvenoj zajednici poduzetništvo i poduzetnički duh nije dovoljno inkorporiran u obrazovni sistem i u direktnoj je vezi sa vrijednosnim sistemom mladih.

Hipoteza:Mladi nemaju dovoljno razvijene poduzetničke vještine i znanja i nisu u dovoljnoj mjeri ohrabreni za pokretanje vlastitog biznisa.

Kroz implementaciju fokus grupa i intervjua želimo potvrditi ili osporiti pretpostavku da mladi nemaju dovoljno razvijene poduzetničke vještine i znanja. Pored toga, želimo utvrditi kakav posao mladi preferiraju i zašto vrše takav odabir? Da li postoje neke mjere ili programi koji bi im mogli pomoći i ohrabriti ih u pokretanju vlastitog biznisa ili realizaciji vlastitih ideja.

Marginalizovane grupe mladih i mladi u riziku od socijalnog isključenja Socijalna marginalizacija ili isključivanje, pojam je koji označava stanje šire od pukog definisanja siromaštva. Pod socijalnom marginalizacijom podrazumijevaju se procesi, uključujući tržište rada i sistem socijalne zaštite, pod kojim su individue, domaćinstva, porodice, zajednice, pa čak i cijele socijalne grupe gurnute preko ili se drže na marginama društva (Teague, Wilson, Towards an inclusive society, Report No. 2). Nije to samo uskraćivanje na materijalnoj osnovi, već mnogo šire uskraćivanje mogućnosti potpunog učestvovanja u društvenom životu.

Sve je prihvaćenija ideja da isključenost treba dovesti u vezu s pristupom pravima građanskog statusa (Marshall, 1950). Veliki broj naučnika smatra da se isključenost može shvatiti kao neuspjeh u jednom ili više društvenih sistema (Berghman, 1995, 1997; Vlemnickx i Berghman, 2001; Choffé, 2001; Alden i Thomas, 1998; Saraceno, 2001): 20

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

-

demokratsko-pravnom sistemu, koji osigurava građansku ili civilnu integraciju, radno-tržišnom sistemu, koji promoviše ekonomsku integraciju, sistemu socijalne dobrobiti, koji promoviše socijalnu integraciju, te porodičnom sistemu i sistemu lokalne zajednice, koji osigurava interpersonalnu integraciju.

Osjećaj pripadnosti ili isključenosti zavisi od situacije u sva četiri sistema. Socijalna isključenost (marginalizacija) postaje ozbiljan problem ukoliko je neko socijalno isključen u više sistema ili na više dimenzija, te ukoliko isključenost ima relativno trajniji karakter (traje kroz duže razdoblje).

Hipoteza:Marginalizovane grupe mladih i mladi u riziku od socijalnog isključenja nemaju jednake šanse i mogućnosti na tržištu rada.

Putem provedbe istraživanja trebamo potvrditi ili opovrgnuti pretpostavku da svi mladi nemaju jednake šanse za zaposlenje, odnosno da marginalizovane grupe mladih i mladi u riziku od socijalnog isključenja nisu u jednakoj poziciji kada je u pitanju konkurentnost na tržištu rada. Pored toga, željeli smo ispitati koga ispitanici (ključni akteri) percipiraju kao marginalizovane grupe ili one koje su u mogućem riziku od socijalnog isključenja? Šta kao društvena zajednica možemo uraditi kako bi se umanjili efekti njihove socijalne isključenosti ili preveniralo njihovo isključenje, odnosno koje mjere trebamo provesti da takve grupe imaju barem jednake šanse kada je u pitanju zapošljivost?

Metodologija istraživanja Primjenom kvalitativnih metoda u terenskom istraživanju „Regionalna platforma OCD u zagovaranju socijalnih inovacija u politici zapošljavanja koja jamči sigurnost za mlade u riziku" usredotočili smo se na 5 postavljenih istraživačkih hipoteza: H1 - Sistem vrijednosti mladih je disfunkcionalan i održava stanje pasivnosti mladih, što im otežava proaktivni način razmišljanja i usvajanje vještina koje pomažu u zapošljivosti mladih.

H2 - Obrazovni sistem mladima ne nudi sticanje znanja i vještina potrebnih za konkurentnost na tržištu rada.

H3 - Mladi nisu dovoljno upoznati sa dostupnim servisima i mjerama koje podstiču njihovu zapošljivost.

H4 - Mladi nemaju dovoljno razvijene poduzetničke vještine i znanja i nisu u dovoljnoj mjeri ohrabreni za pokretanje vlastitog biznisa.

H5 - Marginalizovane grupe mladih i mladi u riziku od socijalnog isključenja nemaju jednake šanse i mogućnosti na tržištu rada.

Pored toga, bazični nalazi dobijeni kroz desk istraživanje jasno su ukazivali na postojanje 5 ključnih faktora koji utiču na nezaposlenost mladih, a koji su logički povezani sa postavljenim istraživačkim hipotezama. Zbog toga je odlučeno da lista pitanja za terensko istraživanje obavezno obuhvati provjeru svih 5 postavljenih hipoteza i 5 ključnih faktora. Ta su pitanja postavljena svim ispitanicima, bez obzira 21

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

na relevantnost pojedinačnog faktora za određenu ciljnu grupu. Također, u odnosu na navedenu relevantnost, pojedinim ispitanicima postavljana su produbljena pitanja vezana za određenu oblast ili temu, kako bi se dobili što valjaniji odgovori, naročito u smislu preporuka.

Međutim, pored osnovnog cilja istraživanja u smislu provjere hipoteza i faktora, od izuzetnog značaja je bilo ispitati i provjeriti način na koji pojedinci ili grupe – predstavnici ključnih aktera gledaju i shvataju nezaposlenost mladih u BiH, te oblikuju značenje o faktorima i uzrocima nezaposlenosti mladih u skladu sa vlastitim iskustvima ili izvan njih. U tom slučaju primjenjene metode istraživanja stavljale su malu važnost na razvoj statistički valjanih uzoraka ili istraživanje za potpuno uvjerljivim dokazom hipoteza.Umjesto toga, kvalitativne metode u ovom istraživanju usredotočuju se na razumijevanje istraživačkih pojava in situ; tj. razumijevanja faktora i uzroka nezaposlenosti mladih u BiH unutar njihovog konteksta u kojem se javljaju.

Dakle, ovdje primjenjeni kvalitativni pristup uključivao je detaljnu i sistematičnu analizu relativno malog broju slučajeva s ciljem provjere postavljenih istraživačkih hipoteza, ali i generiranja novih hipoteza koje su u samim podacima. Kvalitativnim pristupom nismo pokušali reducirati podatke na numeričku formu, već je u ovom istraživanju bio cilj dublje i temeljitije ući u istraživanu problematiku generirajući što više ideja i koncepata, a fokus je na interpretacijama i perspektivama učesnika istraživanja.

Nakon provedenog procesa utvrđivanja istraživačkih pitanja i definisanja hipoteza i faktora koje je ovo istraživanje obuhvatilo, definirao se uzorak. Najprije su putem primjene tehnike analize dokumenata (desk istraživanje), pored identificiranja gore navedenih faktora i uzroka nezaposlenosti, određeni i ključni akteri relevantni za provjeru postavljenih istraživačkih hipoteza, čiji su predstavnici u kasnijim fazama istraživanja bili ispitanici/učesnici fokus grupa ili provedenog intervjua. Kao najvažniji ključni akteri problema nezaposlenosti mladih, u smislu predmeta istraživanja, selektirani su: - obrazovne institucije (srednje škole, fakulteti), kao i nadležna ministarstva, agencije i centri odgovorni za obrazovanje, - službe i zavodi za zapošljavanje, kao i nadležna ministarstva rada i socijalne politike, - nosioci omladinske politike i pravnih okvira za mlade, odnosno nadležna ministarstva – (Ministarstvo kulture i sporta FBiH i Ministarstvo porodice, mladih i sporta RS), - internacionalni programi zapošljivosti mladih u smislu njihovog informisanja, savjetovanja, kreiranja novih radnih mjesta, poduzetništva i poduzetničkog učenja, - sektor civilnog društva, odnosno nevladine organizacije koje se u okviru svog djelovanja bave ovom tematikom i - privatni (biznis) sektor u smislu dodatne edukacije i jačanja kapaciteta mladih, povezivanja tržišta rada, zagovaranja, socijalnog dijaloga i zastupanja.

Istraživanje koje je provedeno na terenu bilo je kvalitativno po svojoj prirodi i u proučavanju faktora i uzroka nezaposlenosti mladih u ovom kvalitativnom istraživanju oslanjali smo se na jednu od osnovnih metoda prikupljanja podataka u društvenim znanostima – metodu ispitivanja i to kroz primjenu tehnika fokus grupe i intervjua.U tom procesu ukupno je realizovano 7 fokus grupa i 16 intervjua.

Realizovane fokus grupe u okviru ovog istraživanja ubuhvatile su ispitivanje mišljenja i stavova ukupno 78 učesnika iz slijedećih grupa ključnih aktera: - predstavnika uposlenih u odgojno-obrazovnom procesu u srednjim školama (pedagozi, profesori, psiholozi) (N=8), - predstavnika sektora civilnog društva (NVO) (N=9), 22

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

-

predstavnika nezaposlenih mladih i studenata iz regije Sarajevo (N=16), predstavnika nezaposlenih mladih i studenata iz regije Banja Luka (N=10), predstavnika nezaposlenih mladih i studenata iz regije Mostar (N=13), predstavnika srednjoškolaca (N=12), predstavnika zaposlenih mladih (N=10).

Slijedi tabelarni prikaz demografskih podataka kategorija spola i starosti svih ispitanika u focus grupama: Fokus grupa

SPOL M

FG-1 FG-2 FG-3 FG-4 FG-5 FG-6 FG-7 UKUPNO

0 2 3 3 1 5 4 18

Ž 8 7 13 7 12 7 6 60

do 21 god.

0 1 10 2 3 12 1 29

STAROST 21-30 god. 31-40 god.

0 5 6 1 6 0 8 0 9 1 0 0 9 0 38 7

41-50 3 1 0 0 0 0 0 4

UKUPNO 8 9 16 10 13 12 10 78

Fokus grupe trajale su od 75-120 minuta, što je direktno zavisilo od broja učesnika, a samim tim i grupne dinamike (više učesnika – duže trajanje fokus grupe). Ova tehnika obuhvatila je učesnike iz 19 različitih gradova u BiH. Najviše učesnika fokus grupa dolazi iz Sarajeva (40), zatim Banja Luke i Mostara (po 6), Tomislavgrada (5), Mrkonjić Grada (4), zatim slijede Čapljina, Ljubinje i Visoko (po 2), te Goražde, Istočno Sarajevo, Bosanski Petrovac, Nevesinje, Zavidovići, Tešanj, Bihać. Donji Vakuf, Prijedor, Široki Brijeg i Orašje (po 1). Ukupna prosječna starosna dob svih učesnika iznosi 24,6 godina.

Tokom implementacije fokus grupa, istraživač je najprije snimao odgovore i sortirao ih u vidu audio zapisa koji su spremni za reprodukciju.

U cilju zaštite ličnih podataka i identiteta svih učesnika istraživanja provedena je odgovarajuća procedura zaštite ličnih podataka i identiteta, koja je uključivala i potpisivanje saglasnosti u vidu dokumenta koji obuhvata i poglavlja o rizicima o učešću u istraživanju i načelu dobrovoljnosti pri davanju ovakve saglasnosti.

Nakon izrade doslovnog, stenografski napisanog rukopisa svih audio zapisa fokus grupa, te minimalnog jezičkog uređivanja, pristupilo se obradi i analizi kvalitativnih podataka dobijenih putem fokus grupa, pri čemu je korišteno sljedećih 6 postupaka: 1) parafraziranje zapisa svih odgovora ispitanika, 2) podcrtavanje (obilježavanje) odgovora koji se odnose na faktore i uzroke nezaposlenosti mladih u BiH i njegov ispis, 3) kodiranje podataka, otkrivanje obrazaca, označavanje tema i potvrđivanje ili razvijanje kategorija, 4) logička analiza i mapiranje, 5) interpretacija (tumačenje) nalaza, 6) prikaz nalaza (izvještaj).

23

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

Kada su u pitanju intervjui, primjenom ove tehnike prikupljeni su podaci od 16 različitih ispitanika, odnosno predstavnika/ca interesnih grupa (ključnih aktera). Ovi podaci prikupljeni su snimanjem ili bilježenjem u za to unaprijed predviđenu izvještajnu formu. Od ukupno ispitanih 16 osoba, 8 je ispitano usmenim polustrukturiranim intervjuima, a drugih 8 osoba je odgovorilo pismenim putem (e-mailom) na isti set pitanja koji je korišten u usmenim razgovorima. Postupak zakazivanja intervjua uvijek je započinjao telefonskim pozivom i slanjem dopisa, zatim objašnjavanjem svrhe istraživanja i slanjem preliminarne liste pitanja, te zakazivanjem i potvrđivanjem termina za intervju. Nažalost, jedan dio osoba koje su kontaktirane, nisu se odazvale našem pozivu za intervju (nezainteresovanost, nemogućnost nalaženja zajedničkog termina i dr.), što je rezultiralo hitnim reorganizovanjem i pozivanjem drugih osoba koje približno odgovaraju karakteristikama ključnih aktera u smislu ekspertize na predmetu istraživanja. Prosječno trajanje intervjua bilo je 45 minuta.

Prilikom obrade i analize navedenih intervjua, primjenjivani su potpuno identični, gore opisani postupci kao za fokus grupe.

Sve provedene fokus grupe i intervjui dali su vrlo vrijedne podatke, dodatno ilustrujući saznanja već dobijena putem desk istraživanja. Rezultat provedene kvalitativne analize su prepoznatljivi i „vidljivi“ faktori i uzroci nezaposlenosti mladih u BiH unutar njihova konteksta u kojem se javljaju, uz poštivanje osnovnih kriterija analize kvalitativnih podatka – sadržajne značajnosti i konsenzusa oko provjere nalaza.

Međutim, ovakvo istraživanje ima i određena ograničenja. Ona se naročito odnose na primjenjene tehnike prikupljanja kvalitativnih podataka kroz razgovore na „terenu“. Iako je ostvaren primarni cilj u smislu dobijanja realnih stavova ljudi, kroz njihova lična životna iskustva i stavove prema ispitivanom fenomenu, takvi odgovori daju manje mogućnosti za generalizaciju.

Bez obzira što je nivo generalizacije zaključaka koji su se mogli izvući iz podataka ograničen i djelimičan, provedeno istraživanje može se posmatrati kao potencijalno veoma vrijedna platforma za neka druga kvantitativna istraživanja u budućnosti.

Rezultati istraživanja koji slijede, potkrijepljeni su izjavama ispitanika u vidu citata koji su kodirani. Iza svakog citata navedena je šifra ispitanika (npr. U1-FG1) gdje prva oznaka (U1) označava redni broj ispitanika, dok druga oznaka (FG1) označava redni broj fokus grupe. Također, kodirani su i odgovori dobijeni kroz intervjue, gdje oznaka (npr. I-1) označava redni broj provedenog intervjua.

Nakon svakog prikaza analize dobijenih odgovora za svih pet istraživačkih hipoteza, ponudićemo određene zaključke ukoliko je to moguće i preporuke ukoliko su iste navedene kroz odgovore ispitanika.

24

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

Rezultati istraživanja Sve dobijene rezultate istraživanja, koje smo prikupili kroz fokus grupe i intervjue, prikazaćemo kroz pet poglavlja, shodno našim postavljenim hipotezama i identifikovanim uzrocima i faktorima koji utiču na nezaposlenost mladih.

Uticaj sistema vrijednosti mladih na nezaposlenost mladih Za analizu i objašnjenje sistema vrijednosti mladih i njegovog uticaja na nezaposlenost koristit ćemo se teorijom sistema i sistemskim idejama koje potječu iz opšte sistemske teorije von Bertalanffya (1971.).

Iako je primarno riječ o biološkoj teoriji, koja smatra da svi organizmi čine neke sisteme i da su, povratno, dio nekog nadsistema (suprasistema), ova teorija primjenjuje se (vrlo uspješno) na društvene sisteme (grupe, društva, porodice). Hanson (1995.) smatra da je vrijednost sistemske teorije u tome što se radije bavi „cjelinama“ nego dijelovima društvenog ponašanja, kao što rade druge teorije.

Stanje nekog sistema određuje se na osnovu pet karakteristika (Payne, 1994.): - njegovo stabilno stanje, kako sistem održava samog sebe dobijajući input (energija koja se uvodi u sistem preko granica sistema), - njegova homeostaza ili ravnoteža, kakva je sposobnost očuvanja njegove temeljne prirode, čak i ukoliko ga input mijenja, - diferencijacija, ideja da sistemi postaju složeniji ukoliko tokom vremena imaju više različitih vrstakomponenti, 25

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

-

nesabirljivost, ideja daje cjelina više od prostog zbira njegovih dijelova, reciprocitet, ideja da ukoliko se promijeni jedan dio sistema da će ta promjena uticati uzajamno na druge dijelove. Zahvaljujući ovoj ideji sistemi se mogu mijenjati.

Kao što smo u razmatranju polaznih pretpostavki naglasili, a što potvrđuje i ideja nesabirljivosti, nemoguće je posmatrati sistem vrijednosti mladih kao „izolovanu“ kategoriju. Zapravo, on je, prema našim nalazima, pod direktnim uticajem tri (3) bitna faktora koji su identifikovani kroz primjenjene tehnike istraživanja. Također, prema navedenoj teoriji, ove faktore možemo posmatrati kao nadsisteme (suprasisteme) sistema vrijednosti mladih, a to su: - društveni sistem, - obrazovni sistem, - porodični sistem.

Predstavljene ideje diferencijacije i reciprociteta pomažu nam da razumijemo da je nemoguće precizno izmjeriti pojedinačni uticaj svakog od ovih suprasistema na sistem vrijednosti mladih, pa se kao istraživači nismo ni fokusirali na takve analize i objašnjenja. Umjesto toga koristili smo holistički pristup i njihov međuodnos posmatrali smo kao cjelinu, kao sistem, umjesto kao prosti zbir dijelova.

Također, potrebno je napomenuti da ćemo u ovom poglavlju predstaviti analizu i dobijene rezultate o sva tri navedena suprasistema, iako ćemo u narednom poglavlju ponovo govoriti o obrazovnom sistemu.

Razlika je u tome što u ovom poglavlju razmatramo uticaj obrazovnog sistema na sistem vrijednosti mladih, dok ćemo u narednom poglavlju provjeriti u kojoj mjeri obrazovni sistem mladima nudi sticanje znanja i vještina potrebnih za konkurentnost na tržištu rada.

Tokom obrade i analize dobijenih rezultata utvrđeno je da kategorija „Društveni sistem“ svakako ima obilježja sistema, te da se sastoji od nekoliko podkategorija koje su relevantne za istraživanje, odnosno posmatranje uticaja ovog suprasistema na sistem vrijednost mladih. Ove podkategorije mogu se okarakterisati kao: - društveni sistem vrijednosti, - društveno uređenje, - društvena tranzicija, - vlast/politika, - nepotizam/korupcija, - mediji i - uzori/idoli.

U daljem predstavljanju rezultata istraživanja predočit ćemo nalaze iz svake navedene podkategorije, uz još jedno podsjećanje da se uticaj ovih podkategorija na vrijednosni sistem mladih ne može razumjeti parcijalnim posmatranjem, već isključivo kroz holistički pristup. Dakle, ovaj pristup odabiremo ne samo zbog „širine“ i višestrukog značenja pojma „društveni sistem“, već zbog boljeg predočavanja njegovog uticaja na vrijednosni sistem mladih.

Bitan uticaj na sistem vrijednosti mladih ima društveni sistem vrijednosti. Zbog toga je najprije potrebno odgovoriti na pitanje: kakav je cjelokupni društveni sistem vrijednosti u BiH? Bosna i Hercegovina još uvijek prolazi kroz kroz proces višestruke tranzicije koji je uslijedio nakon sukoba na prostorima bivše Jugoslavije tokom 90-ih godina prošlog vijeka. Nakon ratnih godina kroz koje je prošla, kao najupečatljivijeg perioda u skoroj prošlosti koji je bitno oblikovao današnji društveni sistem 26

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

vrijednosti, BiH je dočekala dugo očekivani mir. Mir bi se, po pravilu, trebao definisati kao ustaljeno, uobičajeno, normalno stanje funkcionisanja državnog i javnog poretka i stanje potpune javne i privatne sigurnosti građana. I umjesto da se dolazak mira i društveni zaokret u smislu promjene društvenog uređenja (iz socijalizma u kapitalizam; iz jednopartijskog u višepartijski politički sistem) iskoristi za izgradnju demokratskih načela iz samog temelja, do toga nije došlo. U BiH definicija mira je mnogo jednostavnija: mir je odsustvo rata! Uz takvo viđenje i uz najčešće plasirane poruke i izjave „samo nek' se ne puca!“ akceptirani su i smatraju se „normalitetom“ različiti disfunkcionalni elementi koji su vrijednosni sistem u bosanskohercegovačkom društvu gotovo u potpunosti izmijenili. Tako su u društvenom sistemu vrijednosti, bez ikakvog kritičkog osvrta i promišljanja o posljedicama takvog stanja, svoje mjesto među najvišim vrijednostima našli: - nacionalna, vjerska i politička pripadnost kao potreba da se nekome i negdje pripada, odnosno zadovolji psihološka potreba pripadnosti, - materijalne vrijednosti koje se ističu i promovišu kao odgovor na grubi prelazak iz socijalizma u kapitalizam i drastične promjene ekonomije i privrede na nivou cijelog društva, te - „pogrešni“ ili upitni idoli i uzori kao potreba da se neko slijedi i bude „role-model“ životnog uspjeha.

Kada je u pitanju nacionalna, vjerska i politička pripadnost kao vrlo visoka vrijednost, jasno je svim građanima, pa tako i mladima da u društvu preovladavaju vjersko-nacionalne stranke, te ratne i poratne vrijednosti. Teško je pronaći segment života i rada koji nije „obojen“ predznakom nacionalne, vjerske ili političke pripadnosti. Iako je sve izraženija potreba nošenja sa posljedicama i saniranja štete nastale veličanjem ovakvih vrijednosti, još uvijek nema potrebne katarze i izgrađenih mehanizama nošenja sa nacionalizmom, ksenofobijom i suočavanjem sa prošlošću.

Raspad sistema vrijednosti, u najekstremnijem obliku, ispoljava se u isticanju i promoviranju materijalnih vrijednosti. Skupocjeni auto, „markirana“ odjeća i obuća, „brzi“ novac, lagodan život bez rada – to se nudi kao model, ne samo u TV sapunicama, već i u stvarnom životu svijeta politike i estrade. Jasno je da prilagođavanje uslovima tržišne ekonomije i ekonomskim reformama predstavljaju težak proces, ali je zanimljivo kako je u BiH došlo do toga da marljivost, upornost, maksimalno zalaganje i radni angažman nisu postale bitne vrijednosti (kao npr. u Njemačkoj nakon završetka Drugog svjetskog rata), već se uspjela promovisati vrijednost „što više novca za što manje rada“.

Sigurno je da ogroman uticaj na društveni sistem vrijednosti, a posebno na prethodno spomenutu vrijednost imaju današnji uzori i idoli. Danas su idoli estradne zvijezde, rjeđe sporisti, a najrjeđe ili gotovo nikako profesori, naučnici ili ljekari. Psiholozi to objašnjavaju vrlo jednostavno. Ljudi, a pogotovo mladi, vide ono što se dešava oko njih i shvataju da njihovi roditelji, prijatelji, nastavnici i profesori ne mogu pristojno živjeti od svojih plata, dok su estradne zvijezde, političari, manekenke i sportisti uspjeli preko noći steći ogromno bogatstvo i slavu. Nastavnici i profesori, koji zbog lošeg materijalnog stanja sve češće pozivaju na obustave rada, sve su manje uzor svojim učenicima, kao uostalom i sve druge profesije i struke koje iziskuju mnogo rada, a ne donose velike prihode. Pojedini stručnjaci smatraju da je slika navedene vrijednosti u vrijednosnom sistemu čak i nešto bolja u odnosu na period od prije 10-15 godina, kada su idoli bili ratni zločinci, ratni profiteri i kriminalci.

Ukratko, kada je u pitanju društveni sistem vrijednosti u BiH, profit je pokretač gotovo svih procesa, snalažljivost mjera nečije vrijednosti, a imidž važniji od kvaliteta ličnosti. Izvorne vrijednosti i određeno kreativno samoispoljavanje na zadnjem je mjestu, jer se to u našem društvu apsolutno ne vrednuje.

27

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

Sliku društvenog sistema vrijednosti i njegov direktni uticaj na sistem vrijednosti mladih željeli smo ispitati u ovom istraživanju zbog očigledne bitnosti. Naime, sistem vrijednosti mladih direktno determinira ponašanje mladih, njihov nivo aktivizma i inicijativa koje poduzimaju pri zapošljavanju i životu uopće. Također, on određuje a priori izbor karijere (sektora, tipa i vrste posla i sl.). Dakle, radi se o multifaktorskom i višestrukom vrijednosnom okviru koji određuje i direktno utiče na sve druge faktore koji utiču na nezaposlenost mladih.

Najzanimljiviji nalaz svakako se odnosi na veoma homogen stav, bez obzira o kojoj grupi ključnih aktera je riječ. Gotovo identičnu sliku uticaja društvenog sistema vrijednosti na sistem vrijednosti mladih imaju svi predstavnici interesnih grupa, bilo da je riječ o srednjoškolcima, studentima ili njihovim profesorima, kao i nezaposlenim mladima, njihovim zaposlenim kolegama i poslodavcima.

Tako je glavna poveznica opšteg društvenog sistema vrijednosti i sistema vrijednosti mladih svojevrsno „prelijevanje“ nezainteresovanosti i manjka motivacije preko granica društvenog sistema vrijednosti, što potvrđuju i izjave ispitanika: „...nezainteresovanost, nemotivisanost, pasivnost, gledanje neke crne budućnosti, sve se može svesti možda na 10% onih koji su ambiciozni i koji se trude i misle da radom i trudom mogu nešto postići, a ovi ostali misle da se u ovoj državi radom i trudom ništa ne postiže.“ (U4FG1); „teško je motivisati ove učenike koji žele da uče i da rade, a dođu na isto. Onaj koga nema 50 časova, ima neopravdane, isto prođe. Mislim gdje je tu pravda, tu nema pravde. Nema znači u društvu pravde uopšte, kako ih onda (mlade)motivisati“(U4-FG1).

Pored toga, evidentirano je i prisustvo osjećaja apatije i nesnalaženja u tranzicijskom društvu: „potpuno apatično stanje, jedna opća nezainteresovanost i prepuštenost... ja nas, bosance i hercegovce, gledam kao jedno stado koje se izgubilo, koje svako vuče na svoju stranu i mi smo raštrkani i neko se uspije za onaj komadić trave svoje izboriti, ali generalno gledajući jedan opći sistem vrijednosti jednostavno ne postoji... Ja mislim da je ovdje problem te generacije roditelja, evo mene, koji smo iz jednog sistema prešli naglo u drugi sistem i mi smo sami sa sobom, sa tim nekim vrijednostima, ne znamo gdje smo i ne znamo svoju djecu pripremiti za budućnost“ (U6-FG1).

Postoje brojni navodi koji govore u prilog potpuno nerealnim očekivanjima od života i disfunkcionalnim obrascima ponašanja mladih, koji su refleksija društvenog sistema vrijednosti: „jedna mlada osoba ujutro kad ustane prvo što joj padne na pamet jeste „gdje ću danas kafu piti“. To je tako danas, svi žive taj neki američki san, a mislim da toga u Bosni nema. I sad je problem tu, jer sudara se ono što hoćemo i realnost. Mnogo mladih upadne u tu sredinu i onda ne znaju kako iz toga izaći. Hoće nešto, a ne mogu to postići, i zato se izgube, izgube ono što zapravo hoće, svoje mišljenje i bukvalno kreću za tim stilom.“ (U1-FG6); „mi imamo problem u mentalitetu, u pristupu, što još uvijek većina ljudi ne shvata. Krenimo, ne znam, od svojih roditelja i čak generacija ranije, pa imamo i dalje tragove socijalizma, stalno pričamo o ovome kako je bilo ranije – završi se srednja škola ili fakultet, čeka te posao i tu si i to je bilo to. Radiš 40 godina i onda se ide u penziju, ovo je neko moderno doba, kapitalizam, znači gdje je konkurencija, gdje je natjecanje, ponuda i potražnja“ (U4-FG7) Kada je u pitanju BiH, izuzetno komplikovano društveno uređenje i teški uslovi društvene tranzicije također imaju direktni uticaj na sistem vrijednosti mladih. Mnogi ispitanici se slažu da zapravo društveno uređenje unosi svu svoju haotičnost u živote i vrijednosni sistem mladih. Država sastavljena od 2 entiteta i jednog distrikta, jedan entitet sa 10 kantona, dvocifren broj ministarstava za gotovo svaku bitnu oblast društvenog funkcionisanja – sve su to obilježja komplikovanih i umreženih društvenih odnosa: „ne mogu generalizovati, ali to su neke poprilično izgubljene generacije(mladi), gdje traže neki cilj i gledaju kako uspjeti i kako se na tržištu izboriti za svoje mjesto. Ali nisu oni krivi, nego apsolutno kompletno uređenje 28

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

koje ne omogućava mnogo stvari. (U3-FG1)“; „Država uopšte nije obezbijedila nikakvu satifikaciju za te mlade ljude, nije im napravila obuke kako pisati CV, kako pisati motivaciono pismo kako se javiti poslodavcu, to je broj jedan. Broj dva, proizvela je hiperprodukciju nekih zanimanja, a nije se potrudila da napravi neku analizu za šta je neki mladi čovjek talentiran, niti mu je pružila mogućnosti. (U3-FG2)“; „obzirom da je naša država već dugi niz godina pod tranzicijom, a u tranziciji zna se da te okolnosti u smislu nezaposlenosti i teške ekonomske situacije izravno djeluju na sistem vrijednosti“ (U2-FG1). Uticaj društvene tranzicije na sistem vrijednosti mladih je toliko snažan da mladi sami sebe doživljavaju, što je u smislu razvoja ličnosti posve tačno, kao populaciju u tranziciji:„nismo oni koji su potpuno ovisni o roditeljima, a nismo ni oni koji se mogu starati o sebi. Mi smo nešto između, nešto u tranziciji, u nekom prelazu. Ne znam, mi smo oni koji se još uvijek traže i ne znaju šta će od sebe“ (U12-FG6).

Također, uticaj politike, tj. vlasti nije zanemariv kada je vrijednosni sistem mladih u pitanju. Najčešći odgovori vezani za ovu kategoriju govore u prilog tome da se većini mladih ljudi „gadi“ politika i pokušavaju se distancirati od politike, dok su s druge strane mladi izvan interesne sfere vlasti: „po čemu se mladi danas malo izdvajaju, a što je pozitivno to je distanciranje od svega ovdje što čovjek može reći da mu se gadi kod nas, konkretno mislim na politiku.“ (U11-FG3); „mladi u Bosni i Hercegovini su s jedne strane na nekom rubu od strane vlasti, a to ne biraju, a s druge strane biraju da li će biti aktivni ili ne – to je znači njihova mogućnost koju ne koriste. Tako da mislim da su u jednu stranu oštećeni, a u drugu stranu sami sebe uništavaju“ (U13-FG3). Ovakav međuodnos mladih i vlasti/politike, prilično je dugotrajan i vjerovatno znatno doprinosi apolitičnosti mladih i njihovim slabim uključivanjem u političke procese.

Jedna od najuticajnijih podkategorija društvenog sistema na sistem vrijednosti mladih jeste (sve)prisutnost nepotizma i korupcije u našoj društvenoj zajednici. Najvažniji nalaz ogleda se u tome da su mladi potpuno svjesni postojanja koruptivnih elemenata u skoro svakoj sferi života i skoro svakoj institucionalnoj kategoriji (školstvo, rad i zapošljavanje, zdravstvo, sudstvo, policija, sport, javna uprava, stanovanje i gradnja itd.): „...mi ne možemo ništa zbog tih štela, kada bi nestale te štele, te konekcije i veze, bilo bi lakše za sve nas. Jer tad bi se gledalo realno kakav je ko ... kada bi bili bez toga, kada bi država radila bez mita, korupcije, štela, veza i ostalih stvari, gledalo bi se realno koliko je ko sposoban i imali bismo napredak u ovoj državi“ (U12-FG6) Djeluje gotovo nestvarno, ali koruptivni elementi i nepotizam mogu se u bosanskohercegovačkom društvu sresti u situacijama koje bi u nekim drugim društvenim sistemima i zajednicama bile nemoguće; od upisa djece u vrtić, preko prijemnih ispita na fakultetima, polaganja vozačkog ispita, bespravne gradnje objekata, pa do ozbiljnih kršenja zakona i istovremeno ne podlijeganja krivičnom gonjenju.

Za potrebe ovog istraživanja važni su primjeri nepotizma i korupcije pri zapošljavanju: „Nema kod nas odgovornosti države, kod nas imate konkurse kojih nema, samo preko noći osvanu ljudi na nekim radnim mjestima“ (U7-FG1); „Ma sve zavisi kod koga dolazite na konkurs, ako dolazite u državnu firmu on već zna koga će zaposliti, ali eto tu je onako čisto da odradi konkurs“ (U7-FG4); kao i primjeri nepotizma i korupcije u obrazovanju: „Mnogo učenika se trudi da bi bili što bolji i bore se za svoj prosjek, a nekoliko njih ima štelu i prođu bez ikakvih problema. Znači ako imaju štelu ne treba im nikakvo znanje, oni imaju takvu svijest da im ne treba znanje“ (U2-FG6). Ispitanici ipak prave razliku kada je u pitanju zapošljavanje u privatnom sektoru: „Ja mislim da je to više u državnim službama, bez veze se ne možete zaposliti, međutim u privatnom sektoru je ipak drugačije. Znači u privatnom sektoru bez znanja, bez radnih navika, nećete se zaposliti.“ (U8-FG1) 29

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

I ponovo, bez obzira kojoj su fokus grupi pripadali ili su bili intervjuisani, bez obzira na karakteristike, pozicije ili funkcije koju obavljaju – stav ispitanika o prisustvu nepotizma, korupcije, veza i „štela“ u procesu dolaženja do posla je preovlađujući i opšteprisutan u velikom broju iskaza svih ispitanih u ovom istraživanju, u tolikom obimu i uz visok nivo frustracije ispitanika kada govore o toj temi, da je to alarmantno. Sigurno da je u svemu tome posebno zabrinjavajuć odnos prema radu i zaposlenju, gdje se gotovo ne spominju nikakvi oblici nepristrasnih procedura pri zapošljavanju.

Bitnu ulogu u smislu uticaja (inputa) u sistemu vrijednosti mladih imaju mediji. Pitanje kako mediji utiču na sistem vrijednosti mladih jednako je važno kao i pitanje kako mladi koriste medije. Radi se o tome, iako postoji načelno slaganje u dobijenim nalazima istraživanja, da mediji direktno utiču na mlade, oni nisu pasivni konzumenti, već naprotiv, oni unose sopstveno iskustvo, stvaraju značenja i reaguju na sadržaj medija u zavisnosti od želja i sklonosti. Kognitivne, emocionalne i socijalne sposobnosti mladih razvijaju se tokom vremena, pa se tako i shvatanje svijeta mijenja sa iskustvom. Dakle, značenje medijskog sadržaja nije nešto što pripada samom sadržaju, niti proizilazi iz samostalnog razmišljanja mladog čovjeka, već predstavlja rezultat interakcije mladih i određenog medija. Osnovna pretpostavka je da u zavisnosti od toga šta mladi unose u interakciju sa medijima od toga zavisi i šta će iz nje dobiti.

Prema dobijenim nalazima, mediji imaju efektan i snažan, ali prilično negativan uticaj na vrijednosni sistem mladih: „Smatram da se granica treba prvo staviti na televizijske stanice, tj.medije, općenito zbog toga što su mladi bombardovani informacijama i zbog toga npr.većina mladih u BIH se fura na američki stil života, ludovanje, droga...“ (U4-FG6); „Ja mislim da na sistem vrijednosti mladih najviše utiču mediji“ (U8-FG6). Naveća zamjerka medijima upućena od strane ispitanika odnosi se na kontinuirao izvještavanje o negativnim stvarima i „lošim primjerima“: „Ja sam rijetko negdje vidjela pozitivan primjer gdje je neka mlada osoba postigla nešto fenomenalno u društvu i gdje putuje ili radi nešto... jer mediji inače samo izještavaju o tim negativnim i lošim primjerima. To je zapravo i problem mladima ako to stalno gledaju. I kako će promijeniti stav i mišljenje?“ (U4-FG2); „...mediji jako negativno izvještavaju ...

Nema priče o mladim ljudima, mladim aktivistima, koji rade fenomenalne stvari svaki dan, mlade koji volontiraju, pokreću voloterske akcije“ (U3-FG2); „Druga stvar su mediji - ne postoje pozitivne priče.

Mediji mogu potpuno okrenuti priču o vrijednostima. ...“ (U1-FG2) Upravo u ovim odgovorima vidljiva je jedna od preporuka ovog istraživanja – sa većom zastupljenosti pozitivnih priča u izvještavanju mediji mogu unijeti pozitivne promjene u vrijednosni sistem mladih.

Očigledno je da mladi prihvataju činjenicu da mediji imaju veliki uticaj na njihov sistem vrijednosti i da traže promociju drugačijih vrijednosti, ali u ovom međuodnosu ne postoji dvosmjerna komunikacija.

Nažalost, ovim istraživanjem nije ispitano da li mediji imaju ovu informaciju o stavovima i mišljenjima mladih, te kakav uticaj imaju mladi na formiranje njihovog programa? Bilo kako bilo, činjenica je da je edukativnih programa, kao i informativnih programa i tematskih emisija za mlade na radiju i TV (posebno javnim emiterima) sve manje ili gotovo nikako, a internet je sve manje kanal razmjene korisnih i pozitivnih informacija. Iako mladi imaju mogućnost da naprave izbor u životu po pitanju koje će medije pratiti i kakve sadržaje žele, ostaje nedoumica kako je onda moguće da su više godina uzastopno najgledaniji TV programi u BiH takmičenje muzičkih talenata i reality-emisije vulgarnog sadržaja, a najposjećeniji portali i forumi na internetu oni koji dozvoljavaju plasiranje nacionalizma ili priča o aferama pjevačica i sportista i to na krajnje uredljiv način? Bilo bi vrlo korisno nekim drugim istraživanjima, možda uz primjenu i kvantitativnih metoda, doći do odgovora na ova pitanja.

Najplastičniji primjer korištenja medija kao kanala ili alata za oblikovanje sistema vrijednosti mladih jeste uticaj uzora i idola. Njihov odabir od strane nezanemarivog broja mladih samo je oličenje njihovih težnji, želja i ambicija proisteklih iz vrijednosnog sistema: „sad svi žele učestvovati u nekim reality show-ovima i 30

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

svi bi htjeli nekako učestvovati u tome i na taj način sebe promovirati, a neke svoje vrijednosti zapravo sakriti u pozadini, jer tu je bitno da sam lijepa, zgodna, a on da ima para, dobro auto i to je to“ (U1- FG3); „Mislim da se danas mladi povode za krivim stvarima i krivim ljudima“ (U1-FG5).

Naredna kategorija, „Obrazovni sistem“, također ima sva obilježja jednog sistema, ali za razliku od prethodne kategorije, obrazovni sistem nećemo prikazati kroz određene podkategorije, već integralno, dok će u narednom poglavlju biti više govora o obrazovnom sistemu u smislu sticanja znanja i vještina mladih potrebnih za podizanje konkurentnosti na tržištu rada.

Kada je u pitanju uticaj obrazovnog sistema na formiranje sistema vrijednosti mladih, potvrđeni su neki od nalaza desk istraživanja, dok su pojedini iskazi doprinijeli dodatnoj dimenziji uticaja ove kategorije na sistem vrijednosti mladih. Prema tvrdnjama ispitanika, i to upravo profesora srednjih škola, obrazovni sistem sputava mlade: „prilično su (mladi)sputavani u našem sistemu obrazovanja“ (U3-FG1); „zaista imaju (mladi)puno ideja, mogu puno toga uraditi; međutim ono što njih zaista sputava jeste ovaj sistem“ (U6-FG1).

Bitan uticaj na oblikovanje vrijednosnog sistema mladih ima sam pristup profesora i nastavnika nastavnoj građi i metodama podučavanja: „ne možemo samo i sistem optuživati mislim da je kod nas generalno nastavni kadar potpuno „usko“ gleda, samo daj da svoju lekciju završi i da je odgojni dio nastave zakazao“ (U6-FG1); „još uvijek imamo te profesore koji su puni negativnosti, ne razvijaju se“ (U3-FG1); „obrazovni sistem, ide u smjeru da su nastavnici tu da daju teorijske informacije i teoriju koja se treba usvojiti i da zauzvrat traže reprodukciju tih činjenica.“ (U2-FG1); „Ti kao student ne možeš da se izraziš verbalno, da pričaš s profesorom i da raspravljaš i da dođeš do drugog načina i bitnih informacija.

Ti si osuđen da sve pismeno radiš. Ne možeš razvijati svoje komunikacijske sposobnosti, što je jako bitno u mojoj struci.“ (U9-FG2), ali i njihov pristup poslu i profesionalno obavljanje pedagoške funkcije: „ne možemo mi posmatrati školu i misliti kako zainteresovati učenike za bilo šta izvan društva i vremena u kojem žive. Istina je da na koncu ovisi sve o ljudima, o pojedincu. Kakav će neko odnos imati prema djeci, koliko će se uložiti u taj posao zavisi od ličnosti svih nastavnika, profesora, pedagoga na koncu. Ali bojim se da kako vrijeme prolazi i kako su nam lična primanja sve manja, da je interes sve manji i od strane kolega.“ (U7-FG1). Ovaj nalaz govori o mogućem postojanju motivacionog faktora kod prosvjetnih radnika koji nije usmjeren na intrinzičnu, unutarnju motivaciju, već na činjenicu da je presudan finansijski faktor ili materijalna vrsta motiva za profesionalno obavljanje njihovih poslova.

Osnovne zamjerke ispitanika prema obrazovnom sistemu odnose se na samu neuređenost obrazovne politike: „Ja sad znam sigurno kod nas 10 učenika koji ne znaju ni čitati ni pisati i idu po normalnom nastavnom planu i programu. Znači, neuređena je dosta ta obrazovna politika.“ (U6-FG1), ali i potrebu da se utiče na mijenjanje sistema obrazovanja: „nije nikad bilo više završenih fakulteta, a nikad manje obrazovanih ljudi. Mladi nisu dovoljno shvatili riječ „obrazovanje“ i što me još zabrinjava danas se uspostavljaju novi standardi, a mladi to prihvataju i ne razmišljaju mnogo. ... da uradimo nešto veliko prvo trebamo mijenjati sistem obrazovanja od vrtića pa nadalje“ (U8-FG4) Iz dobijenih nalaza može se zaključiti da obrazovni sistem višestruko modelira vrijednosni sistem mladih.

Ukoliko takav sistem sputava mlade i ne dopušta iskazivanje vlastitih potreba, želja, kritičkog mišljenja i stavova mladih, takav pristup može direktno uticati na pasivizaciju mladih i „gušenje“ poduzetničkog duha i aktivizma. Umjesto da obrazovni sistem omogući mladima razvijanje sopstvenog stava, preduzimljivosti i radoznalosti, on djeluje upravo suprotno - podstiče se prosta reprodukcija gradiva, pasivnost i nespremnost za preuzimanje inicijative i odgovornosti. Također, ukoliko je osnovni motiv 31

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

nastavnika i profesora za obavljanje svog posla materijalna naknada, u vrijednosni sistem mladih dolazi input da je novac i materijalizam vrlo visoka vrijednost kojoj treba težiti. Ne treba zaboraviti da su nastavnici i profesori i dalje idoli i uzori svojim učenicima i studentima, iako u znatno manjoj mjeri nego ranijih decenija. I na kraju, sama neuređenost i haotičnost obrazovnog sistema i obrazovne politike, potvrđene kroz izjave samih prosvjetnih radnika, reflektuju se na vrijednosni sistem mladih, odnosno njihov odnos i ponašanje prema školi, nastavi i značaju obrazovanja. Teško je zahtijevati od mladih, ne samo da budu odgovorni prema svojim školskim i studentskim obavezama, već da budu odgovorni prema sebi kada je obrazovanje u pitanju, da cijene, razvijaju i promoviraju ideje cjeloživotnog učenja, kada sam obrazovni sistem ne gaji i ne podržava takve ideje u dovoljnoj mjeri.

Treći suprasistem koji značajno utiče na formiranje sistema vrijednosti mladih jeste porodični sistem.

Kao i prethodno opisana dva sistema, porodični sistem također ima sva obilježja jednog sistema i na njega se odnose postulati teorije sistema. Kao i prethodni suprasistem (obrazovni sistem), i porodični sistem ćemo prikazati integralno, iako bi se mogle odrediti i analizirati određene podkategorije ili subsistemi unutar ovog sistema (roditelji, siblinzi, druga rodbina, višegeneracijske porodice i sl.). Ipak, prema nalazima dobijenim kroz ovo istraživanje, roditelji kao subsistem porodice imaju najjači uticaj na vrijednosni sistem mladih, dok su uticaji drugih subsistema unutar porodice gotovo zanemarivi.

Većina ispitanika saglasna je sa stavom da roditelji i porodica imaju ogroman uticaj na sistem vrijednosti mladih: „mladi ljudi usvajaju vrijednosti i od roditelja, tj. one koje roditelji njeguju“ (U2-FG1); „Ja mislim da mladi pretežno sve povlače iz kuće, prvo kakvi se problemi dešavaju u kući, tako će se i oni ponašati“ (U5-FG6). Kada govorimo o vrsti i kvaliteti tog uticaja, ispitanici navode da je prisutan tradicionalni, patrijarhalni odgoj koji može imati direktan uticaj na izbor profesije i zanimanja kod mladih: „Meni je još uvijek čudno kako mi u BiH imamo tu tradiciju i taj patrijahat, pa onda imamo onu podjelu muških i ženskih poslova i ja se strašno svađam kada kažu da postoji muški i ženski posao.... porodica je primarna za razvoj osobe i jednostavno to je nešto što ne možemo poreći koliko god to želimo“ (U8-FG2).

Posebno je, u smislu nalaza ovog istraživanja, značajna prisutnost negativnog uticaja roditelja i porodice na poduzimanje inicijativa i poduzetnički duh mladih: „prvenstveno nekako mijenjati, iako je to najteže mijenjati, svijest i kod odraslih ljudi koji će odgajati, obrazovati djecu u tom smjeru da više nije vrijeme socijalizma gdje se sve servira, gdje će dobiti posao, završit će školu, svi studiraju, nego da sami imaju inicijativu“ (U3-FG1); „Sada studenti masovno dolaze u Mostar studirati i nikome se ništa ne da, jedva dolaze na predavanja, a ne daj bože da će npr. ako studiraju novinarstvo raditi nešto, dodatno učiti, raditi na nekim portalima itd. A roditelji šalju i šalju novce, oni ništa ne rade“ (U10-FG5); „koliko roditelji pomažu svojoj djeci, toliko im sasijeku krila, jer prvi će moj otac meni reći, ako hoću da se negdje učlanim, šta imaš ti od tog, nema od tog haira (koristi)“(U1-FG6). Ovdje je zapravo riječ o svojevrsnom naglašenom protektivnom odgoju i prezaštićenosti koju roditelji plasiraju u odnosu sa svojom djecom : „Mislim da je problem u krivom razvoju, mladi su naučili da im se svaki dan daje toliko i toliko para i on će sad potrošiti sve što ima jer zna da će idući tjedan dobiti nove pare i to tako ide u krug. Troše se novci na kojekakve gluposti. Treba mlade naučiti od malih nogu da rade i kasnije kad nauče raditi neće im biti teško obavljati taj posao, a i naučit će cijeniti novac koji zarade.“ (U2-FG5); „potrebno odgajati mlade ljude u duhu da imaju vlastitu neku inicijativu, da su samostalni, jer prilično dugo žive sa roditeljima.“ (U3-FG1); „Naša djeca ne mogu da se odvoje od roditelja čak i kad su zaposlena“ (U7-FG1).

Preprotektivni (hiperprotektivni) odnos roditelja može dovesti do pasivnosti mladih, njihovog umanjenog interesovanja i motivacije za poduzimanje akcija i generalno osjećaja „uljuljkanosti“, potpune izvjesnosti i sigurnosti koji vodi razvijanju životnih stilova pretjeranog uživanja i hedonizma. Isto tako, na ovaj način prolongira se period zavisnosti i kreira svojevrstan produženi period adolescencije, te 32

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

se prelazak mladih u fazu „zrelosti“ odlaže u poređenju sa evropskim i svjetskim trendovima. Također, ne treba zaboraviti da su pretjerano nametljivi roditelji, previše uključeni roditelji i preprotektivni roditelji jedan od osnovnih karakteristika disfunkcionalnih porodičnih sistema.

Zanimljivi su prenosi stavova i uvjerenja sa roditelja na mlade kada je u pitanju značaj obrazovanja za dalji život i karijeru, a koje mahom ističu predstavnici profesora srednjih škola koji su učestvovali u ovom istraživanju. Tako je evidentno mišljenje da roditelji ne prepoznaju ili ignoriraju svoju ulogu u odgoju i obrazovanju mladih: „Sad oni (roditelji) smatraju da samo škola treba da i odgaja i obrazuje. Mislim da je to kamen spoticanja“ (U1-FG1); i da je prisutna nezainteresovanost roditelja za sadejstvo (kooperaciju) sa školom u obrazovnom procesu: „mislim da imaju ipak neke vrijednosti (mladi) obzirom kakvo nam je društvo i kakvi su njihovi roditelji, prije svega nezainteresovani. Pretpostavljam da i vi znate, da ih zovete da dođu u školu, da su u potpunosti nezainteresovani tako da i od njih ne možemo ništa bolje očekivati“ (U4-FG1); „roditelji na neki način jako puno utiču, znači ne samo društvo, mediji i koliko god da se mi trudimo kao profesori i stručni saradnici nažalost roditelji imaju te stavove koje prenose na svoju djecu.“ (U8-FG1).

Iz svih dosadašnjih navoda vezanih za uticaj roditelja i porodičnog sistema na sistem vrijednosti mladih evidentan je obrazac transgeneracijskog prenosa uvjerenja. Naime, mladi su u stalnoj interakciji sa roditeljima i porodicom koji vrše transmisiju različitih obrazaca. Psihološke osobine, koje su izuzetno značajne za razumijevanje sistema vrijednosti mladih, su stečene osobine, a onaj dio koji je u zavisnosti od porodičnog sistema prenosi se na dva načina: modeliranjem i putem asocijativnog učenja. (GoldnerVukov, 1988.). Modeliranje utiče na to kakva ponašanja, vjerovanja i običaji koji se javljaju u porodici će biti „utisnuti“ u mozak mladih. Veze uspostavljene ovakvim procesom su fiksirane i mogu se modifikovati, ali ne i izmjeniti poslije perioda sazrijevanja ličnosti. Asocijativno učenje uključuje emocionalni, iskustveni i saznajni aspekt. Putem ova dva načina ponašanje roditelja, njihovi sistemi vrijednosti i vjerovanja, kontrola i načini samokontrole u odnosu na emocije prenose se na dijete, a samim tim i na sljedeću generaciju, direktnim uticajem. Mnogo su suptilniji indirektni uticaji koji se prenose tako što najčešće neopaženo prolaze kroz jednu generaciju, a ispoljavaju se u sljedećoj. To znači da roditelji nisu ni svjesni da na svoje dijete prenose stavove i uvjerenja koja su ona nesvjesno prihvatili od svojih roditelja.

Drugim riječima, roditelji svjesno ili potpuno nesvjesno putem opisanih modela utiču na pasivnost, nemotiviranost i nepoduzimanje inicijativa kod mladih, njihov odnos prema obrazovanju i izboru zanimanja. Ove modele roditelji prenose najčešće, ne zato što su loši ili neodgovorni roditelji, već najčešće iz uvjerenja da je obaveza roditelja da rade najbolje za svoju djecu čak i uz žrtvu sopstvenog dobra, odnosno da i njihov sopstveni život i vlastito dobro treba žrtvovati za „dobrobit“ svoje djece.

Uzroci ovakvog stanja vjerovatno leže u činjenici da su i sami roditelji naprosto posustali pod pritiscima težine realnosti, opterećeni borbom za egzistenciju i nemoćni da djeci prenesu vrijednosti sistema u kome su sami odrastali, jer se ni oni sami se ne snalaze u vrlo dinamičnim društvenim promjenama, tehnološkom razvoju i globalizaciji.

Drugi model koji je evidentiran u iskazima ispitanika jeste naučena bespomoćnost. Radi se o psihološkom fenomenu kojeg je utvrdio Martin Seligman još davne 1965. godine po kojem stanje naučene bespomoćnosti proizlazi iz ranijih iskustava osobe, koja je izlaganjem bolnoj ili neugodnoj bezizlaznoj situaciji naučila da nad takvom situacijom nema nadzora. Ta naučena reakcija uopštava se tada i na one situacije u kojima postoji mogućnost „izlaza“. Dakle, jedostavno rečeno, ponavljanjem bezizlazne situacije osoba zaključi kako ništa ne može promijeniti koliko god se trudila i odustaje od pokušaja da bilo šta promijeni: „i mi dijelom primjerima i našim (vrijednosnim) sistemom ustvari šaljemo 33

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

poruku da (mladi) ne mogu baš puno toga promijeniti“ (U2-FG1); „mladi upravo uzimaju nas odrasle za uzor i da je ta bespomoćnost naučena, jer oni od svojih bliskih osoba nekako preuzimaju taj obrazac“ (U2-FG1); „(mladi) sami sebe prave nesposobnim“ (U4-FG3).

Iz dobijenih nalaza može se zaključiti da porodični sistem ima izuzetno važnu ulogu u oblikovanju sistema vrijednosti mladih. U slučaju kada roditelji i porodica pružaju preprotektivan odgoj i prezaštićenost djeci i mladima postoji velika vjerovatnoća da će mladi u svoj vrijednosni sistem „ugraditi“ pasivnost, umanjeno interesovanje i nizak nivo motivacije za poduzimanje bilo kakvih akcija.

Isti efekat mogu imati stavovi roditelja o obrazovanju i školovanju, poslu, poduzetništvu i drugim bitnim faktorima za zapošljavanje mladih, a koji se u sistem vrijednosti mladih „ugrađuju“ putem transgeneracijskog prenosa uvjerenja. Posebno je zabrinjavajuće stanje naučene bespomoćnosti kod mladih, što vodi u poricanje mogućih promjena, povlačenje u sebe, depresivna stanja, što ni malo ne pomaže za podizanje nivoa aktiviteta mladih u društvu i njihovoj poduzetnosti.

Kroz prethodna razmatranja prikazan je mogući uticaj tri nadsistema (društveni, obrazovni i porodični) na sistem vrijednosti mladih. Sigurno je da svaki od navedenih faktora doprinosi disfunkcionalnosti vrijednosnog sistema mladih, ali ostaje nepoznanica u kojoj mjeri i koliko dugo je potrebno izlagati mlade ovakvim faktorima kako bi djelimično ili potpuno, trajno ili privremeno usvojili neku vrijednost iz navedenih suprasistema. Možemo pretpostaviti da neki od navedenih faktora (npr. mediji, kao podkategorija društvenog sistema) imaju brži, dok neki faktori (npr. roditelji, kao podkategorija porodičnog sistema) zbog emocionalnog ulaganja imaju intenzivniji i dugoročniji učinak na izgradnju sistema vrijednosti mladih. Ipak, za potrebe ovog istraživanja važno je bilo razmotriti koji nadsistemi utiču na vrijednosni sistem mladih, dok se navedenim pitanjima sigurno može pristupiti nekim drugim istraživanjima, sa užim predmetom fokusiranim samo na navedene kategorije.

Međutim, kako bi se dobila cjelovita slika sistema vrijednosti mladih, nije potrebno samo dobiti odgovor ko i na koji način utiče na formiranje ovog sistema, već i kakvi su rezultati ovog djelovanja, odnosno kakva su obilježja vrijednosnog sistema mladih. Zato ćemo u nastavku ovog poglavlja razmotriti dobijene nalaze koji se odnose na definisanje osobina mladih u našoj društvenoj zajednici.

Velika većina ispitanika tvrdi da osnovno obilježje mladih jeste pasivnost: „mlada populacija ne pokazuje dovoljno motiva, nema nikakve samoinicijativnosti, morate im sve servirati na tanjiru i opet su nezadovoljni.“(U6-FG1); „mladi bi trebali biti proaktivni, taj neki njihov sistem vrijednosti trebao bi biti na nekom visokom nivou, da budu zainteresirani za što više stvari, da se uključuju u mnogobrojne aktivnosti, da rade na sebi, da rade na poboljšanju svoje životne sredine, međutim konkretno mislim u našem kontekstu mladi su letargični, nezainteresirani, okreću se nekim stvarima koje su za mene niže vrijednosti, manje vrijedne ... i naravno nezaposlenost – to je neka generalna karakteristika mladih u našem području.“ (U8-FG3); „ja bih da kažem da su mladi baš pasivni; znači bukvalno samo su za ispijanje kafa, malo Facebook, malo Twitter i uglavnom nezainteresovani za bilo kakve obuke i bilo kakve seminare, ni za šta nisu zainteresovani, bar kod mene u mom okruženju“ (U2-FG3); „Pravljenje kojekakvih ustupaka zarad sopstvene koristi i ne rađenje ničega. Mladi rade minimalno, a žele previše instant-karijere i imaju „instant ambicije“ (U7-FG4); „Sve se priča mladi nemaju novca, a kad izađemo kafane su pune svaki dan, bašte su prepune ... postoji valjda neki drugi način da se potrude, a ne da sjede i provode dane uzalud“ (U9-FG4); „smatram da su mladi nezainteresovani za svoju budućnost. Žive od danas do sutra, misle da će im roditelji sve srediti u životu i jednostavno ne bore se dovoljno za sebe.

Ne učestvuju u dobrotvornim organizacijama, ne učestvuju u nevladinim organizacijama, najradije bi da samo leže.“ (U10-FG7); „nema volontiranja, nema ništa, nema učešća u bilo čemu. Nema nikakvog 34

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

interesovanja apsolutno za bilo šta, čeka se nešto, ne znam šta se čeka. Ni u čemu se ne učestvuje“ (U9FG7).

Zanimljivo je da je u većini intervjua i u svakoj fokus grupi barem pola ispitanika istaklo pasivnost kao osnovno obilježje vrijednosnog sistema mladih. Međutim, dobijeni nalazi ne mogu nas upućivati na uopštavanje i generalizaciju. Naime, jedan broj ispitanika pravi distinkciju na one mlade koji su poduzetni i one koji su pasivni: „imamo od onih ambicioznih učenika koji su naravno zainteresovani i da volontiraju, rade i učestvuju u raznim projektima i ima i onih naravno koji su manje odgovorni“ (U5-FG1); „Nekako bih podijelila mlade na one koje su neodlučni, ne pasivni nego neodlučni i oni koji su zaista aktivni i koji prepoznaju vrijednost neformalnog obrazovanja, što treba biti jako bitan segment u našem društvu... podijelila bih mlade na one koje spoznaju važnost neformalnog obrazovanja i razmišljanja u pravcu samozapošljavanja, odnosno osnivanju vlastitih biznisa, razmišljanja o budućnosti na taj način i svrstala bi neku vrstu mladih koji razmišljaju na stereotipan način – zaposlit ću se u državnoj firmi imat ću sigurnu platu. Dakle, po meni imamo one koji su na neki način „risk takeri“, koji razmišljaju malo na zapadnjački način i imamo tu neku grupu koji razmišljaju na stereotipan način“ (U5-FG2); „Mislim da postoji jedan dio mlađe populacije koja nije zainteresovana za svoju budućnost, koja misli da će cijeli svoj život živjeti na račun svojih roditelja. Isto tako mislim da postoji dio mlađe populacije koja je suprotno od tih, znači da gleda, koja razmišlja o svojoj budućnosti, učestvuje u raznim organizacijama“ (U7-FG7).

Naredne karakteristike mladih predočit ćemo prema učestalosti dobijenih odgovora, tako da odmah nakon pasivnosti slijedi nezainteresovanost: „bez obzira na to što im se pruži mogućnost, dakle dodatne edukacije, mladi ne pokazuju interes.“ (U6-FG1); „Ja mislim da mlada osoba ujutro kad ustane prvo o tom ne razmišlja šta će uraditi tokom dana, da se može sjećati, da ima nešto što je prošao u životu, ne razmišlja o tome kako će izgraditi svoju ličnost i ne razmišlja o svome sutra. Mislim da mlada populacija nije svjesna svojih mogućnosti samo zbog toga što nisu entuzijastični i angažovani.“ (U3-FG6); zatim nedostatak motivacije: „motivacioni faktor je veoma nizak za bilo kakvu aktivnost“ (U6-FG1); „Prvo mladi moraju imati tu neku svoju unutrašnju, intrizičnu motivaciju“ (U4-FG1); „problem današnje omladine to što je njima potrebna motivacija. Potreban im je taj dodatni vjetar koji će ih „pogurati“ (UFG7); nedostatak kritičkog mišljenja:„Iz mog iskustva rada sa mladima, nešto što najviše nedostaje jeste da znaju odgovoriti na pitanje „šta stvarno želite?“. To je najčešće pitanje koje postavim mladom čovjeku - Šta želiš?; Gdje se vidiš za par godina?, odnosno da strateški i kritički razmišlja...“(U6-FG2); „kroz cijeli obrazovni sistem, osnovne škole, srednje škole i fakulteta producira se neusmjeren kadar. Kritično razmišljanje je svedeno na minimum“ (U7-FG2); neambicioznost: „Ja smatram da su mladi manje ambiciozni nego što bi trebali biti i u suštini da malo rade za svoju budućnost“ (U8-FG7); besperspektivnost:„Mladi ne misle dugoročno, ne misle šta će biti za par godina, bitno im je da sada budu u krugu od nekih desetak ljudi koji se oblači tako i koji nose skupe mobitele i oni onda sve podređuju tome bez obzira što roditelji rade za male pare, njima je bitno da ih društvo prihvati inače oni nisu vrijedni.“ (U12-FG5); neinformisanost: „Ja smatram da mladi nisu pasivni, i da nisu nezainteresovani, već samo da nemaju dovoljno dostupne informacije“(U4-FG2); „Kako da nešto saznaju i kako da dođu do informacija, to je pitanje“ (U9-FG2) i nezrelost: „Za mlade bih najviše vezala mladalačku nezrelost i ispranost mozga ... svime, od politike, medija do samih roditelja“ (U10-FG6).

Pored navedenih vrijednosti, vrijednosni sistem mladih preplavljen je materijalnim kategorijama – novcem, prije svega, sticanjem dobiti, luksuzom i sl.: „Bojim se da je to sistem vrijednosti tipa bez puno truda, rada, učenja i zalaganja doći do nekih brzih, lakih para, voziti brza, skupa auta.“ (U7-FG1); „mladi su previše okrenuti tom nekom materijalnom svijetu i materijalnim stvarima, a manje možda tim nekim duhovnim vrijednostima poput npr. poštenja“ (U7-FG3); „Ljudi kod nas generalno ne rade za sebe, već za ono vani, bitno im je hoće li imati auto, stan, ljudi se zanimaju nebitnim stvarima“ (U12-FG5); „Mislim da 35

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

je danas problem što živimo u svijetu gdje je sve dostupno i svakome je bitno samo ono što ima i što može pokazati.“ (U11-FG5).

Već iz ovih do sada navedenih iskaza može se konstatovati da vrijednosni sistem mladih pokazuje određene disfunkcionalne kategorije, naročito u smislu uticaja na njihovu zapošljivost. Kako god okarakterisali mlade, bilo kao pasivne, nemotivisane, nezainteresovane, neambiciozne, besperspektivne ili da su nezreli, povode se materijalnim stvarima i nemaju usvojno kritičko mišljenje – sve te karakteristike možemo sumirati i zaključiti da vrijednosni sistem mladih uglavnom karakteriše ponašanje ili stanje nedjelovanja, nerada i neprotivljenja. Međutim, ponovo treba naglasiti da ovakvo stanje nije moguće generalizovati i da postoji manja grupacija mladih u svakom okruženju i lokalnoj zajednici koja je aktivna, motivirana i vidi određenu perspektivu. Ipak, dominantne karakteristike sistema vrijednosti mladih nisu obećavajuće kada je u pitanju njihova zapošljivost, poduzetništvo i proaktivno razmišljanje.

Time možemo zaključiti da je potvrđena prva hipoteza (H1) našeg istraživačkog rada, jer sistem vrijednosti mladih zaista pokazuje obilježja disfunkcionalnosti i održava stanje pasivnosti mladih, što im otežava proaktivni način razmišljanja i usvajanje vještina koje pomažu u zapošljivosti mladih Možda i bolji zaključak vezano za vrijednosni sistem mladih daje jedna od učesnica fokus grupe: „Mislim da ne možemo generalizirati, ali dosta česta je pojava da su mladi danas pasivni. Svi samo pričaju kako nam je, kukaju, sjede ispred televizora i ogovaraju one koji su uspješni i govore kako mu je čača ovo ili ono, a niko se zapravo ne zapita kako je on to postigao, nego kažu lako je njemu kad ima para. Danas je mladima bitno da se slikaju, objavljuju to na Facebooku, da svi vide gdje su oni bili i bitno im je šta će na to sve okolina reći dok zanemaruju ono što imaju u sebi i ono što oni zapravo žele. Većinom onda bivaju krivo shvaćeni, ako se bore za ono što žele, oni to ne rade iz nekih krivih ciljeva i mislim da se mladi trebaju fokusirati na sebe i na svoje ciljeve i početi od sebe, pa tek onda gledati ostale“ (U3-FG5) Namjera istraživača nije bila fokusirana da dobijemo konkretne preporuke kako mijenjati vrijednosni sistem mladih iz prostog razloga što prema navedenoj sistemskoj teoriji, odnosno ideji reciprociteta, tek promjenom jednog dijela sistema ili promjenom nadsistema ta promjena može uticati uzajamno na druge dijelove. To bi, prema nalazima ovog istraživanja, značilo da bi se preporuke za mijenjanje sistema vrijednosti mladih trebale zasnivati na promjenama unutar društvenog sistema i uređenja, promjeni obrazovnog sistema i promjeni funkcionisanja porodice, što nije realno i ostvarivo u tolikom obimu.

Ipak, kroz dobijene iskaze od strane ispitanika, mogu se prepoznati uopštene preporuke za moguće promjene sistema vrijednosti mladih kroz veću dostupnost volonterizma i obavezne volonterske aktivnosti tokom obrazovanja: „Mislim da ovo čitavo stanje neke apatije, neke nezainteresiranosti proističe iz toga što se mladi ljudi ne osjećaju kao sposobna radna snaga. Ne dobivaju feedback da su sposobni da nakon završenog školovanja možemo nešto napraviti da smo sposobni automatski početi raditi ... nemamo tu volontersku kulturu“ (U3-FG7); „obavezne volonterske aktivnosti“ (U5-FG1); „Mi smo društvo koje odgaja da volonterizam ništa ne donosi, ono kad volontirate, zašto volontirate? Šta dobivaš od toga? Šta imaš od volontiranja? Radiš nekome džabe? Mora se nekako svijest naša početi mijenjati.“ (U3-FG2);obezbjeđenje mogućnosti rada mladima dok studiraju: „Problem je najveći što ničim drugim se ne bave dok studiraju osim tim što namjeravaju da završe fakultet i da ih dočeka fotelja da se tu usjede, nema tu nekog podsticaja“ (U1-FG7), veću podršku samostalnim inicijativama mladih: „jednostavno samo neka samostalna incijativa može da ih stvarno pokrene“ (U8-FG2); značajnijeg uključivanja u vannastavne aktivnosti: „vannastavne aktivnosti mnogo utiču na razvoj djeteta i na usvajanje sistema vrijednosti“ (U1-FG1); „mislim da je dobro što više uključivati učenike, mlade u razičite projekte, različite vannastavne aktivnosti „(U8-FG1); „Ne pruža nam se dovoljno informacija što se tiče 36

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

vannastavnih aktivnosti ili što se tiče organizacija u koje bi se mogli uključiti i onda uz te organizacije dobiti bodove za neke stipendije“ (U5-FG6), te veće uključivanje u neformalno obrazovanje: „Da se prijavljuju na radionice i druge vidove neformalnog obrazovanja. Svi kažu i pravdaju se da nema takvih sadržaja. Nije istina, ima toga dosta i ko želi i hoće pronaći će to. ... Takve neke stvari mogu zainteresirat mlade.“ (U7-FG5); „Samim tim što nas ograniče samo na školu, tj. samo na to formalno obrazovanje, nama oduzmu mogućnost da se mi neformalno obrazujemo, da dostignemo svoje neke cijeve, da otkrijemo neke svoje sposobnosti za koje nismo bili svjesni možda. Da to da smo mi lideri možda, da mi možemo nešto uraditi u našoj zajednici.“ (U2-FG6) Bilo kako bilo, veće promjene u sistemu vrijednosti mladih možemo očekivati tek ukoliko sva tri navedena suprasistema ostvare značajne promjene i sinergijski djeluju na promoviranju, isticanju i glorifikovanju onih vrijednosti koje će učiniti vrijednosni sistem mladih funkcionalnijim.

Uticaj obrazovnog sistema na nezaposlenost mladih Iako je u prethodnom poglavlju već bilo govora o uticaju obrazovnog sistema na sistem vrijednosti mladih, u ovom poglavlju želimo analizirati odgovore ispitanika i analizirati obrazovni sistem u smislu sticanja znanja i vještina mladih potrebnih za podizanje konkurentnosti na tržištu rada. Pri tome, u skladu sa glavnim ciljevima ovog istraživanja, bilo je potrebno ispitati koliko naš obrazovni sistem (i da li uopšte) može da garantuje da su, nakon dobijanja diplome, mladi ljudi osposobljeni za rad, te da li mladim ljudima kroz proces formalnog obrazovanja nedostaju određena neophodna znanja i vještine kako bi bili konkurentniji na tržištu rada.

Sa velikom sigurnošću možemo reći da su, kroz analizu odgovora dobijenih od strane ispitanika, potvrđeni nalazi prethodno provedenog desk istraživanja kada je u pitanju uticaj obrazovnog sistema na nezaposlenost mladih.

Znatan broj ispitanika naglašava da neadekvatan i zastario obrazovni sistem ne priprema mlade za tržište rada:„Ja generalno nisam zadovoljna obrazovanjem. Evo za primjer uzet ću knjige iz kojih učimo; one su prijeratne ili iz godina odmah poslije rata, znači knjige su dvadeset godina stare i ne idu sa tokom i vremenom u kojem smo“ (U1-FG6); „sistem obrazovanja je nula, uče nas nepotrebne stvari, a ono što nam treba učimo tek poslije“ (U5-FG7); „nismo nikako spremni da sada radimo da na nekom poslu, to su jako odgovorni poslovi i mislim da srednja škola ne može pružiti dovoljno obrazovanja za budući posao“ (U5-FG6).

Vrlo vrijedne nalaze o zastarjelosti u obrazovnom sistemu dobili smo od ispitanika koji su profesori u srednjim školama i koji posebno ističu činjenicu da su preopterećeni postojećim kurikulumom, te da nastavni planovi i programi i metode podučavanja ne motiviraju učenike na kritičko promišljanje: „preopterećenost nastavnim sadržajima, preopterećenost bukvalno da nemaju vremena mnogi učenici iz osnovne škole kada upišu srednju; ukoliko su bili aktivni, bilo koja sportska aktivnost, jednostavno tada nemaju više vremena, jer su posvećeni školi i preopterećeni školskim obavezama“(U8-FG1); „I nastavnici su preopterećeni i djeci je dosadno i tako da to je neki nesklad; možda bi oni (mladi) radije tu nastavnu jedinicu na drugi način željeli da čuju, da usvoje znanje i vještine iz te nastavne jedinice, a kod nas je još uvijek situacija da će iz te nastavne jedinice dobiti informaciju i da se traži od njih da vrate informaciju bez usvajanja ikakvih vještina.“ (U2-FG1); „I ponavljaju se stvari, u mnogim predmetima, sadržajima i ko će jednom sjesti pa proanalizirati sve to? Ja već godinama, deset godina, gledam ponavlja se ono odavde 37

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

iz ovog modula u ovom i djeca uče iz toga isto kao sto su učili iz ovoga, to je kao da obrnute rečenicu, samo ovako je malo promijenite.“ (U1-FG1).

Jedan od glavnih nedostataka obrazovnog sistema kojeg je prepoznala većina ispitanika odnosi se na nedostatak prakse u srednjim školama i na fakultetima: „mislim da im (mladima)nedostaje generalno praksa“ (U7-FG1); „Niko nas nije učio nekim problemima s kojim ćemo se susretati. Danas, svaki dan nas iznenađuju neki novi problemi. Dok smo se školovali, niko nas nije konkretno učio taj praktični dio.“ (U5FG1); „Ja sam završio za arhitehtonskog tehničara, a u tih 4 godine svog školovanja samo jednom sam otišao na gradilište sa profesorom. To je bila katastrofa“ (U11-FG6); i nedostatak volonterskih aktivnosti: „Tek kad sam došla u jednu ogranizaciju ja sam vidjela šta je moja struka. I ja sam naučila svoj posao tako što sam volontirala. Ja da ne volontiram ne bi imala pojma o svojoj struci, a četvrta sam godina. A koliko je studenata gdje nigdje ne volontiraju, nigdje ne rade. Nemaju načina, ne znaju se sami snaći.

Moj fakultet nema tu naviku da usmjerava studnete na NVO, da ih upućuje kakve sve mogućnosti imamo, a ne koristimo ih i to je najveći problem.“ (U9-FG2).

Nisu zanemarivi ni iskazi ispitanika o činjenici da je upisna politika loša i neusklađena sa stvarnim potrebama tržišta rada: „smatram da danas mladi ne traže posao, već traže radna mjesta. A radna mjesta su samo ova stolica. Ne traže konkretan posao, nešto što će raditi. I kroz medije se stalno koristi taj izraz „radno mjesto“ što je totalno pogrešno. Ne diferenciramo se dovoljno kao mladi ljudi. Sad nas 3000 upisuje fakultete i nas 3000 diplomiranih ekonomista - šta ćemo sad mi, a treba 50 radnih mjesta.“ (U5-FG2).

Iako sporadični, pojedini iskazi ispitanika upućuju na slabu saradnju obrazovnih institucija sa privatnim sektorom: „sve škole, a posebno tehničke i stručne škole imaju veoma slabu saradnju sa privatnicima“ (U1-FG1), što smanjuje mogućnost obavljanja stručne prakse i neposredne pripreme mladih za zapošljavanje ili podizanje njihove konkurentnosti na tržištu rada.

Obzirom da su dobijeni nalazi potvrdili činjenicu da fragmentiran i disfunkcionalan obrazovni sistem, odnosno formalno obrazovanje, sa neadekvatnom upisnom politikom, zastarjelim planom i programom i metodama podučavanja, bez razvijene saradnje sa poslodavcima ne pomaže u dovoljnoj mjeri mladima u pripremi za budući posao, potvrđena je druga hipoteza (H2) našeg istraživanja. Dakle, obrazovni sistem mladima ne nudi sticanje znanja i vještina potrebnih za konkurentnost na tržištu rada. To je u direktnoj sprezi sa niskom ili lošom kvalitetom mladih kao radne snage, što je jedan od 5 ključnih faktora koji utiču na nezaposlenost mladih prema nalazima dobijenim kroz desk istraživanje.

Pored provjere hipoteze, interesovalo nas je: da li je mladima potrebna neka dodatna edukacija, dodatna obuka, pored formalnog obrazovanja, da bi stekli neke praktične vještine i da bi zbog toga lakše došli do posla? Na temelju vrlo vrijednih odgovora ispitanika predlaže se, najprije u smislu povećanja funkcionalnosti obrazovnog sektora, osiguravanje mnogo većeg nivoa prakse/praktične nastave i veći nivo saradnje po tom pitanju sa privatnicima i organizacijama civilnog društva: „mislim da je jedno od rješenja dobra i struktuirana praksa na svim fakultetima“ (U3-FG2); „Naši učenici zaista imaju priliku praktično da se obrazuju i to u drugom razredu srednje škole, čak za to dobijaju i džeparac. Znači mi imamo ugovore sa firmama i određeni broj učenika radi kod njih praksu“ (U1-FG1); „vratiti obrazovanje na 80% praktičnog rada. U svakom predmetu se može raditi praktična nastava ... Druga stvar je pitanje neformalnog obrazovanja ... komunikacijske vještine, treninzi o tome i treninzi o vođenju određenih incijativa su apsolutno neophodni. Pričamo o mladima koji su usmjereni prema društvenim temama, ne pričamo prema tehničkim i prirodnim koji nemaju izgrađeno svoje razmišljanje kroz to šta trebaju uraditi“ (U1-FG2); „Ja bih odvela ljude iz firmi, preduzeća i kompanija, među srednje škole da im ljudi 38

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

pričaju kakvi im profili trebaju, jer ako jedan mladi čovjek iz srednje škole pomisli da bude ekonomista, sa aktovkom, odijelom, koji izgleda kao iz neke serije ili filma... da im kaže da to neće biti tako.... mladi ljudi na intervjuu za volontiranje kažu „što meni to ne bi bilo plaćeno“, a ja kažem šta ti nudiš da ti bude plaćeno, čisto da nauče da nude sebe na tržištu rada.“ (U6-FG2); „Stipendija i praksa, oni su nama sponzori na nekim takmičenjima, već se tu razvije jedna saradnja polako, polako i na kraju ti učenici nađu posao kod njih. Ali to mora inicijativa doći od menadžmenta.“ (U1-FG1) Kao vrlo bitna preporuka koju smo dobili analizom odgovora ispitanika, posebno profesora srednjih škola, je prijedlog za većim uključivanjem mladih u procese aktivizma i neformalnog obrazovanja i verifikacije stečenih kvalifikacija, znanja i vještina kroz takve edukativne oblike: „ja bih rekla da je kod nas neformalno obrazovanje OK... jedna učenica mi je priznala koja je imala zaista sve super (ocjene), da je više naučila kroz projekte, bar što se tiče nekog pristupa stvarima i događajima, ljudima, što nije imala priliku da čuje od profesora“ (U1-FG1); „To je intiman trenutak sa učenikom kada se on otvori i tvrdi da su mu najvažnija iskustva projekti i vannastavne aktivnosti, da se tu malo više nauči nego na času u školi.“ (U1-FG1); „Treba se diferencirati od ostalih u smislu neformalnog obrazovanja i nekih konkretnih vještina koje ćemo usavršiti, kroz praksu, koju opet nemamo dovoljno.“ (U5-FG2); „Osjećam se spremnom ali više mislim da je to zbog aktivizma što je to meni dalo, što me gura naprijed, a ne samo školovanje ... mislim da sam ja spremnija od nekoga ko je samo sjedio kući i „štrebao“ (U11-FG6).

Nešto drugačiji prijedlog u smislu podizanja nivoa zapošljivosti mladih kroz sticanje poduzetničkih vještina, jeste preporuka za uvođenjem sadržaja u formalno obrazovanje i redovni nastavni proces koji bi poticali poduzetnički duh kod mladih: „Moj stav bi bio nekako da bi se sticanje tih poduzetničkih vještina trebalo odvijati kroz nastavu, redovnu nastavu, ne da ovisi o dodatnim aktivnostima i projektima, u smislu da razvijamo asertivnost kod učenika da budu dio tima, da znaju na pravi način predstaviti svoje znanje i vještine kroz svaki čas“ (U2-FG1); „Na kraju školske godine, organizujemo ogledni čas, multidisciplinarno poduzetnički gdje budu uključeni ekonomist, inžinjer, profesori praktične nastave za učenike završnih razreda gdje oni imaju jedan radni završni zadatak sa ekonomskom računicom i sa kalkulacijom kada se jednostavno dovode u situaciju kao da imaju svoj biznis“ (U6-FG1).

Na kraju, nisu zanemarive ni preporuke vezane za jačanje kapaciteta obrazovnog sistema, posebno u smislu kadrovskog jačanja, doedukacije nastavnog kadra i prilagođavanja i izmjene obrazovnog plana i programa: „Rasterećenost nastavnog plana i programa, ja samo tako vidim mogućnost da nastavnik u toku časa ima tačno određeni dio časa kad može odgojno djelovati“ (U2-FG1); „dobro bi bilo da se zaposli više stručnih saradnika.“ (U8-FG1); „jedan pedagog, jedan psiholog, imaju stvarno i previše posla... bilo bi dobro što je nekad bilo da pedagog, psiholog i socijalni radnik formiraju tim koji će se posvetiti tome i pomoći i profesorima i razrednicima i učenicima.“ (U8-FG1); „Ja sam se sad zapitala šta može profesor...uopšte da savjetuje svoje učenike... Znači, sad bi trebalo prvo sve nastavnike educirati na tu temu iz te oblasti“ (U4-FG1).

Mjere koje podstiču zapošljivost mladih Nivo poznavanja i dostupnost mjera i servisa u našoj društvenoj zajednici koji podstiču zapošljivost i zapošljavanje mladih u neposrednoj je vezi sa osnovnim ciljem projekta, pa su zbog takve važnosti kao treće istraživačko pitanje ispitivane mjere koje podstiču zapošljivost mladih, odnosno koje mjere bi mogle da smanje nezaposlenost mladih u formi preporuka.

39

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

Trenutno stanje u našoj društvenoj zajednici ne govori u prilog izgradnji dovoljno obimnih i kvalitetnih mjera koje bi podsticale zapošljivost mladih. Prema nalazima desk istraživanja većina takvih mjera je kratkoročna, a postojeći servisi nisu u dovoljnoj mjeri usmjereni na izgradnju partnerstva između obrazovnih insistucija i kompanija (poslodavaca). Pretpostavili smo da mladi o takvim mjerama nisu dovoljno informisani, nisu dovoljno zainteresovani za njih i najčešće ne koriste i onako ograničene prilike za zapošljavanje.

Iz dobijenih odgovora može se uočiti da mladi imaju vrlo šture i ograničene informacije o dostupnim mjerama i servisima koji mogu pomoći zapošljavanju mladih, a neke za koje su samo čuli čak nisu ni zaživile u našoj društvenoj zajednici (npr. crowdfunding i website builders).

Kao prepoznate mjere i servise koji su im poznati i koji mogu pomoći zapošljavanju mladih ispitanici su naveli: Job Club-ove i sajmove zapošljavanja: „Ja bi uzela za primjer Job Clubove i različite edukacije, tj. profiliranje mladih ljudi da bi se usmjerili na neki put koji njima odgovara. To je dobar način.“ (U5-FG2); „job club za mlade ... sajam zapošljavanja“ (U6-FG7).

Jedan od najbitnijih razloga zašto se o mjerama i servisima koji mogu pomoći zapošljavanju mladih zna vrlo malo, leži u samoj činjenici da određenih mjera i servisa nema dovoljno ili nikako. Naime, vrlo su ograničeni podsticaji i fondovi zapošljavanju mladih od strane države: „Za 10 godina kao poslodavac nikad nisam uspio izdejstvovati da mi država osigura penziono i socijalno osiguranje od službe za zapošljavanje, prije svega zato što nisu kontinuirani. Kad god imam potrebu za zapošljavanje takvog programa nema.“ (U1-FG2); „nema sistemskog rješenja zato što nemamo velikih firmi koje upošljavaju veliki broj ljudi, nemamo fondova koji su razvijeni, ovaj u ranijem sastavu bio je fond za kulturu, fond za sport, fond za sve, i sad nemate vi apsolutno nikoga ko će to finansirati, pa studentski servisi su bili, pa sve je to bilo“ (U6-FG1); slaba je ili nikakva mogućnost sezonskih poslova: „nešto što nedostaje našem društvu je mogućnost sezonskih poslova... ta politika nije uopšte razvijena, da mladi imaju mogućnost kao vani, evo i studenti bi nešto po tri-četiri sata radili, ili da već razvijaju tu radnu naviku srednjoškolci sezonski, preko ljeta barem“ (U3-FG1) Međutim, ovakvi nalazi ne mogu biti alibi mladima, jer je i analiza desk istraživanja potvrdila da postoje značajne mjere i servisi koji mogu pomoći zapošljavanju mladih, ali jednostavno mladi o njima nisu dovoljno informisani i ne koriste ih.

Zbog toga jedna od osnovnih preporuka ogleda se najprije u podizanju nivoa informisanosti mladih: „uvesti u srednje škole i fakultete neki informacioni servis“ (U3-FG7). Tek kada mladi imaju informaciju o dostupnosti takvih mjera i servisa, mogu preuzeti i odgovornost za njihovo korištenje.

Kako je poznavanje dostupnih mjera i servisa koji mogu pomoći zapošljavanju mladih od strane ispitanika bila dosta štura i uopštena, upravo iz dobijenih odgovora ispitanika usmjerenih na preporuke mogli smo daljom analizom zaključiti koje mjere i servise treba uvesti i šta je to što nedostaje u našem društvu. Također, iz dobijenih iskaza možemo vidjeti koliki je stepen razumijevanja vlastitih znanja, vještina i kompetencija mladih i kako ih mogu upotrijebiti, te da li razumiju da upravo kroz dostupne servise mogu bolje razumjeti vlastite kompetencije i stečene kvalifikacije.

Tako se među preporukama za veće zapošljavanje mladih ističu društveni inkubatori i start-up programi: „državne investicije treba masovno ulagati u inkubatore i start-up projekte“ (U7-FG2); pomoć razvoju poduzetništva, povezivanja sa modernim tehnologijama, prekvalifikacija i dokvalifikacija, kao i mobilnost mladih: „Poduzetništvo. Podsticaj mladim ljudima da shvate da to nije strašno, nego da mogu napraviti 40

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

nešto poželjno. Također, povezivanje sa modernim tehnologijama ... mislim da bi bilo dobro imati još jednu preporuku, a to je mobilnost, unutar naših granica i van njih. Mislim da smo blokirani otići iz Tuzle u Goražde i zaposliti se u nekoj firmi, a kamoli dalje.“ (U8-FG2); „Razvijati sve kod mladih u smislu vještina fleksibilnosti... mogućnost doedukacije ili promjene zanimanja, prekvalifikacije... da se promijeni svijest o tome da je u redu možda preseliti se u drugi grad“ (U2-FG1).

Jedna od već spomenutih preporuka jeste i crowdfunding: „u Americi (SAD) postoji web stranica u kojoj otvorite svoju tvrtku, besplatno napišete ime svoje tvrtke i dajete ideju i tu dolaze ljudi koji možda žele da investiraju u vas, a besplatno je sve. Ko hoće da investira u vašu ideju može dati novac, imate tu sve. Ja mislim da je to odlična ideja, sam sebe reklamiraš. ... Bilo bi super da postoji i kod nas takva neka stranica u kojoj dosta ideja ima i ko želi iz bilo kojeg dijela svijeta da uloži – nek' uloži u tu ideju, jer mi ništa od države ne možemo da dobijemo za bilo koju našu ideju“ (U10-FG3) Pojedini odgovori nisu bili usmjereni na ovako specifične preporuke, već govore o općenitim kategorijama, kao što je mijenjanje upisne politike i bolje koordinacije sa tržištem rada: „mehanizam koordinacije gdje će se mladi usmjeriti kud, šta, kako, gdje, dati im sve potrebne informacije, vještine, znanja i gdje će se umrežiti“ (U1-FG7); „Treba prvo uskladiti kroz obrazovni sistem produkciju kadra prema potrebama tržišta. Ne možemo mi proizvoditi godišnje 800 ekonomista, 800 pravnika, mislim šta ćemo od njih – što znači da ne možemo ni upisati“ (U4-FG7).

Najveći broj datih izjava i nalaza, koje smo pokušali grupirati kroz analizu, govore o potrebnim znanjima, vještinama i kompetencijama koje mogu pomoći zapošljavanju mladih, kao što su razne vrste doedukacije, neformalne edukacije, poznavanja stranog jezika, informacionih tehnologija, prezentacijskih vještina, projektnog menadžmenta, prenosivih vještina, ali i interpersonalnih odnosa, kritičkog promišljanja i dr.: „rad na sebi svakodnevno, da ljudi budu snalažljivi, dobri govornici“ (U2-FG7); „rad na sebi, komunikacijske vještine, strani jezici, prezentacijske vještine, informacione tehnologije ... to je ono što otvara mogućnost“ (U4-FG7); „Bez stranog jezika je nemoguće naći posao... zatim vozačka dozvola. „(U8-FG1); „danas tržište rada toliko mogućnosti pruža, samo je bitno ovo da se usvoje komunikacijske vještine, tehnologije, jezici, ako se želimo vani ponuditi kao „proizvod“ (U3-FG1); „A to završit ćeš školu, ili završit ćeš fakultet i to je eto dovoljno formalno obrazovanje, ne. Od elokvencije, komunikacije, jezik, to je nešto što se podrazumijeva.“ (U3-FG1); „bitno je da što više znaš o tehnologijama ... mislim da je dobro da se ljudi baziraju na što šire ... da što više područja istraže ...da uzimaju znanje iz svega pomalo i mislim realno da to kad-tad njima zatreba“ (U2-FG3) ; „ja sam se u posljednje vrijeme nešto baš bavila projektnim menadžmentom i otkrila sam kako se te vještine, konkretno vezane za pisanje projekata, mogu koristiti u svakoj struci i oblasti i jako su korisne, tako da je to recimo jedna vještina koju je super znati i primjenjivati ... vještine iz oblasti informacionih tehnologija znači poznavanje nekih programa, softvera ili programiranja“ (U7-FG3); „poznavanje rada na računaru, poznavanje jezika, preduzetnički duh, neke interpersonalne vještine, vještine asertivnosti, asertivno ponašanje i komunikacija, želja i volja za rad u timu, sposobnost preuzimanja rizika, odgovornosti – to je sve nešto što se generalno traži, bez obzira na posao, a sad svaki posao treba da ima neke specifičnosti koje osoba treba da zadovolji da bi taj posao dobila“ (U8-FG3); „sposobnost nekog analitičkog promatranja i kritičkog stava i promatranja situacije iz više uglova“ (U11-FG3).

Već ranije, u analizi uticaja obrazovnog sistema na zapošljavanje mladih, spomenuli smo da se upravo ovdje navedene potrebne vještine, znanja i kompetencije koje mogu pomoći zapošljavanju mladih trebaju plasirati mladima: - kroz različite oblike i modele neformalnog obrazovanja, a kao najčešći nositelji takvih aktivnosti ispitanici vide sektor civilnog društva, odnosno nevladine organizacije, ili 41

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

-

inkorporiranjem u postojeće formalno obrazovanje kroz modificiranje ili uspostavljenje novih kurikuluma koji će biti orijentisani na povećanje navedenih vještina i znanja koje mogu pomoći zapošljavanju mladih.

Iz predočenih odgovora i nakon urađene analize možemo zaključiti da je treća hipoteza (H3) našeg istraživanja djelimično potvrđena. Naime, vidljivo je da mladi nisu dovoljno upoznati sa dostupnim servisima i mjerama koje podstiču njihovu zapošljivost, ali su djelimično svjesni i u skromnoj mjeri razumiju koje im vještine, znanja i kompetencije nedostaju kako bi njihova zapošljivost dostigla zadovoljavajuću razinu.

Ipak, nalazimo da su vrlo vrijedne date preporuke u smislu prevazilaženja nedostataka u našoj društvenoj zajednici koji se odnose na konkretne mjere i akcije koje modu smanjiti nezaposlenost mladih.

Razvoj poduzetništva kod mladih Naše četvrto istraživačko pitanje odnosi se na poduzetništvo i razvoj poduzetništva kod mladih. U uslovima velike nezaposlenosti i smanjenih šansi i realnih mogućnosti za zapošljavanje mladih u smislu intervencija države i vlasti, bilo je važno ispitati da li se i u kojoj mjeri mladi odlučuju na pokretanje vlastitih biznisa i generalno angažmana na realizaciji vlastitih ideja.

Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, poduzetništvo dobija veliku važnost upravo u kontekstu smanjenja i prevencije nezaposlenosti mladih, siromaštva i socijalne isključenosti. Prema posljednjim podacima u Bosni i Hercegovini jedna trećina stanovništva je u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, dok se 40% stanovništva suočava sa ozbiljnom uskraćenošću od materijalnih dobara, što je velikim dijelom posljedica svjetske globalne ekonomske krize.

Naša osnovna pretpostavka šta su glavne prepreke za razvoj poduzetništva jeste prije svega nedovoljno poznavanje poduzetništva i toga šta ono podrazumijeva. Veliki broj osoba koje žele da se bave poduzetništvom uopšte nisu upoznate sa mogućnostima koje ono nudi. Pretpostvka je da su ostale prepreke nedostatak novca, odnosno konstatno usmjeravanje budžetskih sredstava na isplate već postojećih plata i na sisteme socijalnih osiguranja koji ne predstavljaju poduzetništvo nego jednu vrstu socijalne pomoći upravo za one ljude koji ne rade, a mogli bi.

U prilog opravdanosti naše prve pretpostavke govori podatak da najveći broj ispitanika zaista nije ni poznavao terminološko značenje pojma „poduzetništvo“ ili je to pokazao kroz svoje odgovore. Ogromna većina odgovora apsolutno su drugačijeg značenja ili konotacije u odnosu na postavljena pitanja, često vezujući to za pojam aktivizma, želje i htijenja da se nešto uradi, napravi, što je najvećim dijelom prezentovano kroz iskaze ispitanika u poglavljima koja govore o sistemu vrijednosti mladih i obrazovnom sistemu. Vrlo rijetko imali smo odgovore (isključivo tokom primjene tehnike intervjua) koji pobliže opisuju razvoj poduzetništva: „U posljednje vrijeme često čujem da su mladi uspješno pokrenuli vlastite biznise (ICT sektor, uslužne djelatnost, turizam) što je vrlo pohvalno jer navedeno može biti primjer uspješnog modela zapošljavanja mladih. Napominjem da su mladi svoje biznise pokrenuli bez pomoći u vidu subvencija države.“ (I-3) Zbog ove činjenice, tokom prikupljanja podataka od ispitanika, postavljana su produbljena pitanja koja su trebala dati podatke vezane za odabir poduzetništva kao alata za smanjenje nezaposlenosti. Tako smo 42

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

ispitanike pitali za koje se poslove mladi u našem društvu žele najčešće opredijeliti ili najčešće se opredjeljuju, kakav bi oni posao željeli i dr. Iako su ova pitanja vezana i za sam sistem vrijednosti mladih, ovdje ih prezentujemo u kontekstu preferiranja u odabiru poželjnih tipova zaposlenja, želeći vidjeti i ispitati koliko ih ima poveznicu sa poduzetništvom.

Nažalost, rezultati nisu ohrabrujući. Ogromna većina ispitnika najradije bi odabrala posao u državnom sektoru, tj. državnim institucijama i upravi, najčešće iz razloga koji su razumljivi nakon analize sistema vrijednosti mladih: „Pa zato što radiš, a nisi odgovoran. Opet kad imaš svoju firmu znam koliko ti glava puca od toga,a kad imaš u glavi brdo para i odgovoran si za radnike, a nekako kad nisi odgovoran mnogo je lakše“ (U6-FG4); „državne institucije, to je ono – uđeš i ostaneš do kraja života sa dobrom platom“ (U7-FG1); „Smatram da privatni sektor može brzo propasti dok će se državne institucije dalje razvijati. Ja gledam ove svoje prijateljice i u jedne mama radi u pošti. Ona dođe na posao kad god želi, svako malo, cijelo ljeto je u Makarskoj na godišnjem. Svako malo „uzela ja pet dana odmora“. To mi se čini nekako idealno i puno bolje nego u privatnom sektoru. Kod privatnika je teško raditi, npr. u kafiću ti misliš da ako radi kafić do 11 sati da ćeš ići tada kući... radi se duže, ništa ti to neće platit itd.“ (U1-FG5) ; „Državni sektor ima veće ovlasti“ (U4-FG5); „moje mišljenje je da smo u državnim institucijama sigurniji (U6-FG5); „možeš dignuti kredit“ (U6-FG5); „mislim da nije velika mogućnost da dobiješ otkaz u državnoj instituciji“ (U6-FG5); „Svi koji žele u državnu službu žele radi sebe, da sebe osiguraju, da se ima redovna plaća, godišnji tad i tad, a problemi se ne analiziraju i ta birokracija“ (U7-FG5); „ukoliko radimo u javnom sektoru nećemo se toliko brinuti o uspjehu firme, nama je samo bitno da dobijemo tu našu platu. Uspjeh firme nije bitan, a ako smo u privatnom sektoru zavisi i od uspjeha firme kakva će nama biti plata (U1FG6); „Poslovi u državnim institucijama su atraktivni poslovi za koje se smatra da su “stabilni” i atraktivni su svima, a ne samo mladim ljudima. Mislim da su mladi potpuno svjesni da je za ove pozicije značajno članstvo u političkim stranka, što je često i njihov motiv za učlanjenje u iste.“ (I-3).

Iz odgovora je vidljivo da mladi posao u državnom sektoru percipiraju kao siguran i pouzdan posao bez ikakve odgovornosti, sa dobrom platom, nemogućnošću da dobiješ otkaz, fiksnim radnim vremenom koje ne moraš poštovati, dugotrajnim godišnjim odmorima, proširenim pravima iz radnog odnosa, bez brige o rezultatima rada i uspješnosti poslovanja.

Vrlo su rijetki odgovori ispitanika koji preferiraju rad u sektoru civilnog društva: „Sigurniji je (posao u javnom sektoru), a imamo najmanju odgovornost, standarne su plate, teže je izgubiti posao, ali je po meni on nekako ograničavajući. Ja bih odabrala nevladin sektor zato što ja volim slobodu. Ja ne volim neko ograničavanje. Nevladine organiacije se mogu skoro beskonačno širiti, mogu da se razvijaju u puno pravaca“ (U1-FG6) Gotovo su jednakobrojni odgovori ispitanika koji se odnose na odabir biznis sektora, gdje opet preferiraju ovakav posao zbog materijalnih vrijednosti: „Ima privatnika koji imaju svoje radnike i brinu o njima. Prvo daju dobre plaće, ljudi su osigurani i prezadovoljni i govore da im je bolje nego u nekoj državnoj firmi. (U2-FG5)“.

Također, želimo navesti slikovit primjer sa objašnjenjem zašto mladi ne bi odabrali posao u biznissektoru: „Ja bi se osjećala jednostavno opterećena, ne vidim se u tome i mislim da nisam za toga. Mislim da je to jako puno obaveza, plati državi ovo, plati ono, dok osiguraš sve to i onda ne znaš hoće li ići posao itd.“ (U1-FG5)

43

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

Predstavljeni poražavajući podaci govore u prilog tome da mladi nemaju dovoljno razvijene poduzetničke vještine i znanja (većina ih i ne poznaje), te da nisu ohrabreni u pokretanju vlastitog biznisa ili realizaciji vlastitih ideja, čime je potvrđena četvrta hipoteza istraživanja (H4).

Samo sporadični odgovori dati od strane nekolicine ispitanika govore o opredjeljenju za poduzetništvo i konkretnim mjerama koje im mogu pomoći u pokretanju vlastitog biznisa: „Znači treba mi početni kapital... ustvari prije kapitala treba mi dobra ideja, baš dobra i kreativna ideja, dobar poslovni plan i faktore rizika i sve da unesem tu, da ne bude nekako naslijepo pa da zaglaviš ni tamo ni 'vamo nego... treba mi tržište da ispitam prije toga da li bi uopšte imala na tržištu sve te proizvode i da li tu ima neka konkurencija, da li bi ti proizvodi „išli“ uopšte na tržištu i da li bi se svidjeli kupcima, sve te stvari bi trebalo da ispitam prije nego što nešto pokrenem“ (U2-FG3).

Za kraj razmatranja mogućnosti razvoja poduzetništva kod mladih, želimo naglasiti da su ispitanici kroz svoje izjave, koji su jednim dijelom obrađeni i analizirani u prethodnim poglavljima, naročito kada je bilo riječi o potrebnim promjenama u okviru obrazovnog sistema, govorili o potrebi povezivanja i udruživanja resursa privatnog sektora i obrazovnih institucija, kao i drugih organizacija i institucija (npr. vladinog i nevladinog sektora). Iako nigdje nije pojmovno naglašena ova kategorija, zapravo radi se o javnoprivatno-civilnom partnerstvu koje je vrlo slično konceptu poduzetništva (i socijalnog poduzetništva) i koje u najširem smislu predstavlja skup zajedničkih inicijativa javnog sektora, privatnog i neprofitnog sektora gdje svaki akter aktivno sudjeluje u planiranju i odlučivanju. U užem smislu javno-privatnocivilno partnerstvo se odnosi na saradnju i kooperativne pothvate u sklopu kojih javni, privatni i civilni sektor udružuju resurse i stručna znanja kako bi kroz adekvatne alokacije resursa, rizika i nagrada, zadovoljili neku javnu potrebu.

Međutim, baš kao i kada je u pitanju razvoj poduzetništva, najveći problem provedbe koncepta javnoprivatno-civilnog partnerstva, pored svih predočenih, predstavlja i neadekvatno, nefleksibilno i zastarjelo zakonodavstvo, koje pitanje socijalnog zakonodavstva ne tretira na odgovarajući i sveobuhvatan način.

Marginalizovane grupe mladih i mladi u riziku od socijalnog isključenja Obzirom da se cjelokupan projekat koji uključuje i ovo istraživanje posebno bavi pitanjem marginalizovanih grupa mladih i mladih koji su u riziku od socijalnog isključenja, odlučili smo se da pitanje navedenih grupa u ovom poglavlju posebno obradimo i razmotrimo, što je ujedno peto i posljednje istraživačko pitanje koje smo obradili i analizirali u ovom istraživanju.

Još smo u uvodnim napomenama naglasili da ćemo u okviru ovog pitanja razmotriti prepoznavanje takvih grupa, njihovih potreba, kao i potrebnih mjera, akcija i politika koje je potrebno poduzeti (u formi preporuka) kako bi ove grupe bile u jednakom položaju i imali jednake šanse za zaposlenje.

Iako se priličan broj navoda ispitanika kada su u pitanju marginalizovane grupe mladih i mladih u riziku od socijalnog isključenja odnosi na siromaštvo: „siromašni su u nezgodnoj situaciji, a sve ih više imamo.“ (U1-FG2); „ukoliko ljudi imaju novac time im se pruža više mogućnosti i mogu još više ostvariti. Neko ko ima novac priuštit će sebi nešto sa čime će biti u prednosti nad drugima“ (U8-FG5); ipak socijalna marginalizacija ili isključivanje je pojam koji označava stanje šire od pukog definisanja siromaštva. Pod socijalnom marginalizacijom podrazumijevaju se procesi, uključujući tržište rada i sistem socijalne zaštite, pod kojim su individue, domaćinstva, porodice, zajednice, pa čak i cijele socijalne grupe gurnute 44

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

preko ili se drže na marginama društva. Dakle, to nije samo uskraćivanje na materijalnoj osnovi, već mnogo šire uskraćivanje mogućnosti potpunog učestvovanja u društvenom životu.

Zbog toga su mnogo valjaniji, u smislu istraživačkih nalaza, navodi ispitanika da pod marginalizovanim grupama mladih i mladih koji su u riziku od socijalnog isključenja, podrazumijvaju Rome, osobe s umanjenim intelektualnim i/ili fizičkim sposobnostima: „djeca sa posebnim potrebama... Oni apsolutno nemaju iste šanse.“ (U1-FG1); „Imamo razne vrste magrinalizacija mladih sa intelekutualnim poteškoćama u razvoju. ... Imamo mlade sa invaliditetom i ja ne znam ni jednu osnovnu ni srednju školu da ima rampu, da mlade osobe imaju pristup. Generalno osobe sa invalititetom su marginalizovane. Ne znam ni jednu NVO da ima lift i da imamo taj pristup da nam može doći neko sa invaliditetom. ... I šta se dešava sa mladim Romima i Romkinjama, gdje se oni nalaze u bosanskohercegovačkom društvu. Imamo li u nekim osnovnim školama mlade Rome, gdje idu do nekog 4.-5. razreda i u jednom trenutnu postanu totalno nevidljivi, a onda imamo mlade Rome koji su osnaženi u našem društvu i koji su „vidljivi“, ali ne kroz njihovo formalno obrazovanje, nego kroz njihovo neformalno obrazovanje i učešće u NVO oni su se isprofilisali.“ (U2-FG2); „Pa recimo Romi i osobe s posebnim potrebama“ (U12-FG3); „to su Romi, invalidi ... djeca sa posebnim potrebama“ (U2-FG3); „osobe sa invaliditetom imaju manje šanse“ (U2FG5); osobe sa invaliditetom (U1-FG6); „imamo dosta osoba sa PTSP-om u BiH koje se vode statistički da nisu sposobni za rad. Primaju invalidninu, ne rade ništa, samim tim njihovo mentalno stanje ide više u dubiozu. Mislim da bi te ljude ili generalno ljude koji su fizički invalidi, da bi ih trebalo više uključiti u neku vrstu posla (U3-FG7); djeca bez roditeljskog staranja: „Djeca bez oba roditelja“ (U4-FG4); „Djeca bez roditeljskog staranja, kad napune 18 godina, to je baš problem veliki, gdje će šta će mislim oni nemaju gdje da žive, a kamoli šta drugo da traže i to je baš veliki problem.“ (U2-FG3); „Ja sam skroz zaboravila djecu i mlade iz SOS dječijih sela i mislim da su oni skroz marginalizovani u društvu.“ (U3-FG2); bivše osobe na izdržavanju zatvorske kazne (osuđenici), maloljetni delinkventi, bivši ovisnici: „Pa svi oni koji su obilježeni na neki način, bivši zatvorenici, maloljetni delikventi“ (U7-FG5); „bivši zatvorenici ... bivši ovisnici (U5-FG7); te LGBT populacija: „seksualne manjine ... LGBT populacija“ (U6-FG7).

Zanimljivo je kao nalaz da su kao marginalizovane ili u riziku od socijane isključenosti navedene grupe mladih koji su tzv. „pravno nevidljive“ osobe, odnosno osobe koje nisu upisane u matičnu knjigu rođenih i nemaju ličnu kartu kao osnovni identifikacioni dokument, lišena su svih javnih servisa, ne mogu u školu, ne mogu da se liječe i nemaju pristup socijalnoj zaštiti: „često razmišljam o „pravno nevidljivim“ osobama, imigrantima ... Treba da se izgradi neka kontiunuirana karijera za djecu koja su iz teških socioekonomskih pozadina, pa da ih do kraja ispratimo do kad polaska u srednju školu, da imaju podršku u onom čime se žele baviti i da im dokažemo da imaju jednake šanse da se bore za njih.“ (U9-FG2).

Ipak, daleko najzastupljeniji su odgovori ispitanika koji kao marginalizovane mlade vide one koji su trpili i trpe diskriminaciju na osnovu spola, a mnogi navodi odnose se na lični primjer ili doživljenu situaciju: „Ja sam isto tako doživjela da su muškarci lakše dolazili do posla i mislim da postoje neke statistike i istraživanja koji isto tako govore, ali eto iz ličnog iskustva govorim. Prvo zato što oni više borave u kafićima, u kladionicama i kreću se među većem broju ljudi i dolaze lakše do nekih informacija, više su možda umreženi, do situacije kad mi ljudi govore „ima previše žena u kancelariji ili u sektoru, pa nam treba malo i muškaraca“ (U7-FG3); „Također to u vezi polova, vidi se pogotovo u našoj zemlji da na višim pozicijama su muškarci“ (U10-FG3); „dosta su i žene diskriminisane, jer poslodavac ukoliko je djevojka tek završila fakultet, ona će se brzo i udati, pa tu je i dijete i bolovanje i sve tako. Ukoliko već ima jedno dijete brzo će i drugo, mislim tako razmišljaju obično“ (U6-FG6); „Ja sam sad tražio posao u igraonici, da zabavljam djecu. Uglavnom, govore mi kako nećeš moći naći posao u igraonici zato što traže žensko.

Zašto – zato što sam ja muško. Koja je razlika između mene što sam ćelav i djevojke koja ima kosu.

Mislim, to je čista diskriminacija.“ (U7-FG6); diskriminaciju na osnovu nacionalne i političke pripadnosti: 45

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

„diskriminacija prema naciji, pogotovo ovdje na našim prostorima, gdje imamo tri naroda i koji nisu baš u dobrim odnosima zbog prijašnjih dešavanja. Mislim da i tu ima dosta diskriminacije“ (U9-FG6) ; „zavisi koje ste vjere, koje ste nacije, da li ste Rom, da li niste Rom ... zavisi da li ste stariji, da li ste mlad, da li imate iskustva ili nemate ... naprimjer u nekim gradovima vidi se da je zapošljavanje na nacionalnoj strukturi ... Znači u našoj državi je sve tako, ako i imate iskustva zaposlit će nekoga druge vjere ko nema iskustva znači kod nas uopće nema pravila znači sve se radi kako ko hoće“ (U10-FG3); „prvenstveno ljudi koji nisu u partijama ... i mene su pitali da li sam u stranci ... znači marginalizovani su ljudi koji nisu u strankama“ (U13-FG3); „ako nisi pripadnik stranke nisi nigdje, nema te“ (U11-FG6).

Ovdje želimo napomenuti da marginalizacija nije isto što i diskriminacija, jer je zapravo marginalizacija posljedica diskriminacije, ali u prethodnim navodima svakako imamo elemente bitne za manje šanse na zapošljavanje, pa smo se odlučili prikazati i takve oblike marginalizacije.

Pored navedenih grupa mladih koji su marginalizovani ili u riziku od socijalne isključenosti, prepoznati su i oni mladi koji žive u manjim lokalnim zajednicama i koji nemaju jednak pristup informacijama: „Ja smatram da mladi nisu toliko pasivni, i da nisu toliko nezainteresovani, već samo da nemaju dovoljno dostupne informacije... Međutim kako razmišljam o nekim drugim lokalnim zajednicama u BiH, mislim da ti mladi uopšte nemaju mogućnosti nikakve i da im se ne nudi nikakvo neformalno obrazovanje, ne nudi im se taj neki drugi pristup i oni, zapravo zbog toga, nisu toliko zainteresovani.“ (U4-FG2) ; „Kako da saznaju, kako da dođu do informacija, to je pitanje s kojim mi možemo uvijek da se trudimo da damo odgovor, ali ono što mislim da.. nemaju jednake šanse mladi iz velikih gradova, centara i mladi koji dolaze iz jako malih gradova. ... teško je mladim ljudima da imaju povjerenja jer nisu vidjeli mlade iz svog okruženja da su uspjeli, možda jesu, ali ne u dovoljnom broju ... ovoj generaciji je jako teško sad u ovom tranzicijskom periodu i potrebno je da još mladih prođe neke forme neformalnog obazovanja. (U9-FG2); „ja mislim da su to ljudi koji ne žive u centru grada ili koji su na periferiji, a isto tako mislim da će se prije zaposliti onaj ko ima „štelu“ iako je manje obrazovan od ovoga koji nema.“ (U16-FG3) Iz navedenih iskaza ili se nameće revidiranje nalaza koje smo dali u prethodnim poglavljima o društvenom sistemu vrijednosti, gdje bi trebalo svakako dodati i karakteristiku postojanja stereotipa i predrasuda, ili zaključiti da je analizom i ovih navoda potvrđena i posljednja, peta istraživačka hipoteza (H5). Vrlo je zanimljivo da jedna tako nemnogoljudna društvena zajednica ima toliko mnogo kategorija mladih koje su prepoznate kao marginalizovane ili u riziku od socijalne isključenosti. U ovakvom društvenom ambijentu marginalizovane grupe mladih i mladi u riziku od socijalnog isključenja apsolutno nemaju jednake šanse i jednake mogućnosti na tržištu rada.

Kada su u pitanju preporuke šta kao društvena zajednica možemo uraditi kako bi se umanjili navedeni efekti marginalizacije i socijalne isključenosti, ispitanici najprije predlažu zakonska rješenja: „možda na nivou zakona da se svaka javna ustanova da ima tačno određeni broj ljudi koje ta ustanova treba zaposliti recimo sa umanjenim sposobnostima... motivisati privatnike da imaju neke beneficije prilikom plaćanja poreza kao sto je situacija vani u drugim državama... prilikom zapošljavanja pripradnika romske populacije, imaju ti stereotipi i predrasude kod kojih, ako ostavimo na volju poslodavcu, mislim da nije uredu da on donosi odluku“ (U2-FG1); i depolitizaciju sistema: „depolitizacija sistema. Mislim da ne trebam dodatno ni objašnjavati.“ (U3-FG2).

Neki od datih prijedloga su vrlo inovativni i zanimljivi, iako teško provodivi, kao npr. „šifrirani konkursi za posao“: „da samo po govoru nekako zaključiš, na primjer uopšte ne vidiš čovjeka koga zapošljavaš jer uvijek ćeš biti pristran prema nekome, znači da ne vidiš čovjeka, ne znaš kako se zove, kako se preziva, da samo znaš njegovo iskustvo i šta je završio i šta uradio, i da po tome odlučiš ili da ima neka komisija koja 46

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

također bira neke zaposlene da se nešto uradi po tom pitanju, da ne može samo jedan čovjek da odlučuje koga da zaposli koga neće ... da šifriramo bukvalno, na fakultetu ima šifra za ispit tako isto i šifra za posao“ (U10-FG3) Dodatne preporuke odnose se na izjednačavanje pristupa informacijama i osnivanje omladinskih klubova: „Isti pristup informacija da se razvija svijest kod ljudi da nisu samo veliki centri važni nego da svi imaju jednake šanse“ (U5-FG4); „Svaki grad treba da ima omladinski klub“ (U6-FG4).

Preporuke i zaključci Mjere za postizanje povećanja zapošljavanja, kao i zapošljivosti mladih ne mogu biti viđene kao meni sa kojega će se uzeti ko šta želi. To bi ipak trebao biti holistički, strateški kreiran i koherentan pristup sa kombinacijom različitih mjera i aktivnosti uz odličnu međusektorsku i međuinstitucionalnu saradnju, socijalni dijalog i jasne mehanizme za praćenje rezultata i evaluaciju programa.

Set mjera za povećanje zapošljavanja mladih nije magični štapić i nešto što donosi brze rezultate. To je ipak dugoročni proces i međusektorna aktivnost koja aktivno uključuje veliki broj aktera. Svaki akter ima važnu ulogu i neuključivanje nekoga od njih vodi ka propasti, odnosno slabom rezultatu. Evropski ekonomski i socijalni odbor u svom Mišljenju kaže: „Smanjenje nezaposlenosti mladih može započeti jedino kroz međusektorski pristup i kroz razvoj efikasnih partnerstava koja uključuju kompanije, omladinski sektor, organizacije civilnog društva, zavode za zapošljavanje, organizatore obuka i treninga, kao i lokalne i regionalne vlasti.“25 O važnosti ukjučivanja mladih direktno u ovaj proces rješavanja nezaposlenosti mladih EESC također u svojim Mišljenjima za evropske institucije kaže: „Da bi se moglo baviti heterogenom prirodom nezaposlenosti mladih, da bi se dao doprinos kreiranju posebnih servisa i da bi se osigurao što veći broj mladih, posebno onih koji pripadaju ranjivim kategorijama koje su udaljene od tržišta rada, mladi ljudi i omladinske organizacije trebaju biti uključene u dizajn, monitoring i, gdje je moguće, u implementaciju mjera za povećanje zapošljavanja mladih na nacionalnom, regionalnom ili lokalnom nivou.“ 26 Ovaj princip snažnog partnerstva i uključivanja „svih“ treba biti uzet u obzir i u svim preporukama ovoga izvještaja. Na osnovu istraživanja, intervjua i fokus grupa u nastavku su ključne preporuke i zaključci: 1. Strukturalne promjene i potrebne ekonomske reformske mjere poput onih iz EU „Sporazuma za rast i zapošljavanje“ trebaju biti brzo implementirane od strane svih nivoa vlasti u BiH. Uz jačanje dobre uprave i vladavine zakona to bi kreiralo pozitivan ambijent za strane investicije, ekonomski rast i otvaranje novih radnih mjesta.

2. Država treba razviti holistički pristup sa aktivnim mjerama za zapošljavanje koristeći primjer EU Programa „Garancija za mlade“. To je novi pristup u Evropskoj uniji za smanjenje nezaposlenosti mladih koji osigurava da svi mladi ispod 25 godina, bez obzira da li su registrirani u zavodima za zapošljavanje, dobiju kvalitetnu, konkretnu ponudu u periodu od 4 mjeseca nakon što su završili formalno obrazovanje ili postali nezaposleni. Kvalitetna ponuda može biti posao, naukovanje, trening ili nastavak obrazovanja i treba da bude prilagođena 25 26

Mišljenje o Inicijativi za zapošljavanje mladih EU-a - EU Regulation 1304/2013, EESC, 2015 Mišljenje o Inicijativi za zapošljavanje mladih EU-a - EU Regulation 1304/2013, EESC, 2015

47

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

individualnim potrebama i situaciji. 27 Garancija za mlade kao novi set više od 30 različitih mjera treba da bude inspiracija za naše zavode za zapošljavanje i nadležna ministarstva za programiranje aktivnih mjera za zapošljavanje mladih.

3. Opća modernizacija i unaprijeđenje obrazovanja u BiH je neophodno i potrebno što brže, a posebno u slijedećim pravcima: a) uvezivanje obrazovanja i tržišta rada kroz aktivna stalna radna tijela (koja uključuju i privatni sektor, zavode i NVO-e), te harmonizacija upisne politike (u škole i na univerzitete); b)razvoj nastavnih planova i programa integrirajući koncept „ključnih kompetencija“ i povezivajući ih sa ishodima učenja, sa posebnim naglaskom na poduzetničke i liderske vještine i vještine zapošljivosti mladih; c)osigurati praktičan rad, tj. praksu i stažiranje u sklopu zvaničnih nastavnih planova i programa (praksa u realnom sektoru van obrazovne ustanove), uz određene stimulativne mjere za privatni sektor da otvara takve pozicije (npr. kroz sufinansiranje, pružanje tehničke podrške za regrutaciju i selekciju kandidata, programe prakse i priručnike za održavanje i sl.). d)kreirati efikasan sistem profesionalne orijentacije i karijernog savjetovanja kroz obrazovni sistem implementirajući što prije dokument Strateški pravci razvoja karijerne orijentacije u Federaciji BiH za period 2015-2020. u kantonima, a sličan razviti i u RS-u i Brčko distriktu. e)„Obrazovanje odraslih“ je posebno bitno i za mlade bez kvalifikacija ili one koji se žele prekvalificirati i zahtjeva usvajanje nove zakonske regulative u pojedinim dijelovima zemlje, kao i dodatnu podršku za razvoj kvalitetnih i modernih centara za obrazovanje odraslih (bez obzira da li su državna ili privatna).

Za istinsko i holističko unaprijeđenje i promjene potrebna je politička volja svih aktera (posebno jer BiH ima fragmentiran obrazovni sistem/e), ali i socijalni dijalog, tj. prava saradnja i uključenost privatnog sektora i poslodavaca, akademske zajednice, NVO-a, zavoda i dr.

Još konkretnije, potrebna je uspostava funkcionalnog institucionalnog okvira za obrazovnu reformu i veze sa tržištem rada za svaki nivo vlasti (za svaki kanton, RS, Brčko i za koordinaciju na državnom nivou). Njihov program i fokus treba biti u vezi sa gore spomenutim preporukama za obrazovanje.

Tako npr. Državna strategija za poduzetničko učenje predlaže kreiranje tijela ili foruma za razmjenu informacija „Partnerstvo za Poduzetničko učenje“ kao posebno tijelo pri Forumu za razvoj i promociju poduzetništva. 28 Federacija BiH pak predlaže formiranje tripartitativnih vijeća koje će se baviti pitanjem obrazovanja i tržišta rada.

27 28

E.g. Garancija za mlade Republike Hrvatske – www.gzm.hr Projekt: Poduzetničko učenje u Bh. obrazovnim sistemima – www.eles.ba

48

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

4. U okviru Zakona o radu kreiranje posebne opcije za povremeni posao ili „part time“ posao za mlade ili/i studente. To bi trebalo da pomogne mladima po uzoru na EU praksu koji su u obrazovanju da mogu usporedno i da rade. Posebna vrsta „studentskog posla“ osigurala bi mladima da budu atraktivniji na tržištu rada i da imaju veće šanse za povezivanje sa tržištem rada, a kasnije i za bržu tranziciju iz obrazovanja odnosno nalaženje posla.

5. Promocija proaktivnog stava i razvoj poduzetničkog duha mladih je skup raznih aktivnosti, alata i pristupa kojima se stimuliraju mladi da budu aktivni u društvu i smisleno razvijaju svoje vještine zapošljivosti i koriste sve mnogobrojne mogućnosti koje postoje za njih. Da bi se uticalo na mlade da imaju takav način razmišljanja, da su proaktivni i motivirani da ulažu u sebe potreban je niz aktivnosti: – sadržaji u elektronskim i on line medijima (posebni programi koji promoviraju ove vrijednosti i primjere dobre prakse u TV i radio emisijama, kao i web portalima i na društvenim mrežama), – različite kampanje i promocije najboljih praksi i aktivizma mladih, – organizacija raznih takmičenja (npr. Poslovni izazov, Start Up Weekend i sl.), – kreiranje informativnih i savjetodavnih servisa i centara za mlade, – promjene u nastavnim planovima i programima, ali i u metodologiji kroz korištenje inteaktivnih metoda i novih tehnologija u nastavi, – promocija i podrška u radu mladih u oblasti volonterizma, omladinskog organiziranja, neformalnog obrazovanja i obuke, – kreiranje alata za priznavanje aktivizma mladih (poput pasoša kompetencija 29, volonterskog dnevnika, knjižica, nagrade za volontere godine i sl.).

Lokalne vlasti na svim nivoima trebaju podržati takve aktivnosti i uključiti ih u vlastite politike i mjere. Konkretno to znači da je potrebno: - osigurati besplatan prostor i infrastrukturu za organizacije koje se bave osnaživanjem mladih, - posebna budžetska stavka za omladinski rad i projekte (prema primjerima Omladinske banke30 ili Fonda za omladinski aktivizam Fondacije SHL 31), - lokalne nagrade za mlade aktiviste, lidere i volontere, mlade poduzetnike za njihova postignuća, - u kriterij za stipendiranje uključiti i društveno korisni angažman mladih.

6. Omladinsko poduzetništvo i omladinski start up biznisi trebaju podršku kroz uvezane akcije i integrirane servise koji bi trebali uključiti slijedeće elemente: - mentorstvo, - lako dostupan i relativno jeftin početni kapital, - druge finansijske šeme u kasnijim fazama razvoja biznisa, - obuka (u različitim fazama razvoja biznisa), - tehnička podrška (oprema, prostor, drugi resursi), - porezne olakšice i sl.

29

Pasoš kompetencija je iniciran i razvijen od strane GIZ-a u BiH 2014. godine – www.fino.ba Projekt Omladinske banke – www.omladinskabanka.ba 31 Fond za omladinski aktivizam Fondacije SHL – www.shl.ba 30

49

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

Koncept co-working prostora (zajedničkog radnog prostora), hub-ova, razvoj postojećih biznis inkubatora i tehnoloških parkova i kreiranje novih, također se trebaju naći u mjerama za povećanje zapošljivosti mladih i podršku omladinskom poduzetništvu. S obzirom da su to i skupe „igračke“, saradnja lokalnih vlasti, instituta i akademske zajednice, biznis sektora i civilnog društva, kao i međunarodnih organizacija je od presudne važnosti.

7. Koncept socijalnog poduzetništva i socijalnih inovacija treba biti uspostavljen, promoviran i podržan u BiH. Na temelju iskustva nekih zemalja poput Španije, Italije i Slovenije koncept zadrugarstva i socijalnih poduzeća može biti itekako primjenjiv u BiH posebno radi konteksta koji imamo – velikih socijalnih potreba, veliki broj marginaliziranih ljudi, nedostatak socijalnih usluga od strane države, mnogo nezaposlenih mladih posebno sa zanimanjima ekonomista, socijalnih radnika, pedagoga, novinara, ali i tekstilnih radnika i onih sa nižim kvalifikacijama.

Pored toga, NVO scena pruža usluge za preko 29% građana, a 60% NVO-a radi na lokalnoj razini u svojim zajednicama pružajući usluge direktno građanima na terenu. Socijalna ekonomija, odnosno socijalno poduzetništvo, kao najčešći oblik čini 10% biznisa u Evropi i zapošljava 6% radnika.32 Ovaj koncept danas se smatra jednim od najvažnijih za zapošljavanje i društvenu integraciju ranjivih kategorija stanovništva.

Socijalne inovacije označavaju proces dizajniranja, razvoja i rasta novih ideja koje imaju cilj da odgovore na određene potrebe u društvu. Termin je relativno nov, iako postoji već duža historija socijalnih inovatora i primjera socijalnih inovacija od vrtića do bolnica i od zadruga do mikrokreditnih organizacija. Posljednjih 30 godina je vidljiv veliki rast novih socijalnih poduzeća i u razvijenim zemljama i u zemljama u razvoju. Iako su najčešće definirane kao treći sektor, one djeluju kroz-sektoralno. 33 Socijalne inovacije uključuju nove strategije, koncepte, ideje, procese, servise, ciljne grupe, biznis modele, alate i metodologije ili kombinaciju svega spomenutog što odgovara na neke društvene potrebe. One donose i promjenu u odnosima i relacijama između onih koji pružaju usluge i korisnika, između lokalnih vlasti i drugih aktera.

U smislu mjera neophodno je razviti adekvatan obrazovni sadržaj za socijalno poduzetništvo za škole i univerzitete koji će doprinijeti ranom upoznavanju sa ovim konceptom, kao i inspirisanjem mladih da se uključe i u ovu vrstu aktivnosti, te možda da se zaposle u ovom sektoru ili kroz njega steknu neko praktično iskustvo.

Izvještaj o socijalnom poduzetništvu u BiH 34 također predlaže i druge mjere: - promocija koncepta socijalnog poduzetništva, - kreiranje posebnog fonda za razvoj socijalnog poduzetništva, - stimulacija biznis sektora da se aktivnije angažira u oblasti socijalne ekonomije kroz sufinansiranje takvih programa, osiguranja izlaska na tržište, mentorstvo za organizacije koje se bave socijalnim poduzetništvom, poreske olakšice koje reinvestiraju dio profita u aktivnosti za razvoj lokalnih zajedinica i sl., - privatno-javna partnerstva.

32

Analiza civilnog društva u BiH, Kronauer Consulting, 2009.

Social Innovator: www.socialinnovator.info 34 Izvještaj o procjeni socijalnog poduzetništva u BiH, TACSO/SIF, 2012.

33

50

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

8. Sezonski poslovi u inostranstvu imaju negativnu konotaciju u javnosti i vežu se za odljev mozgova ili emigracija mladih vani ili pak kao riskantnu aktivnost. Međutim, u kontekstu visoke nezaposlenosti mladih uspostavljanje bilateralnih ugovora sa drugim zemljama o zapošljavanju naših stanovnika (posebno mladih) vani predstavlja ipak pozitivne efekte.

Sporazum sa Njemačkom o zapošljavanju medicinskih radnika uticao je diljem zemlje na promjenu nastavnih planova i programa u školama. Veliki broj mladih na ovaj način dobiva najčešće privremeni posao, korisno radno iskustvo (uključujući i učenje novog jezika), a donosi onda i finansijsku dobit.

Pored toga, certificirani programi poput Work & Travel, Au Pair, studentska praksa i poslovi putem evropskih studentskih organizacija AIESEC, IAESTE, BOHEMSA, Njemačke privredne komore, Evropskog volonterskog servisa (EVS) odlična su prilika za mlade koji su još u obrazovnom sistemu ili tek izašli iz njega da steknu praktično iskustvo i povećaju svoju zapošljivost.

Sezonski poslovi poput branja voća u EU zemljama ili rada na farmama, pa do privremenog posla kao dadilje, na kruzerima ili pak odnedavno u aviokompanijama pružaju mladima nova međunarodna iskustva i privremeni i solidno plaćeni posao.

Bilo bi potrebno više promovirati takve opcije sezonskog posla ili prakse vani, kao i osigurati tačne informacije i savjetovanje za one koji su zainteresirani za takve programe.

Vršnjačko informiranje i obuke od strane onih koji su prošli takve programe pomoći će mladima da se informiraju, budu dodatno motivirani, ali i budu sigurniji ukoliko se odluče za neki od ovih programa. Za one koji imaju i dvostruko državljanstvo neke EU zemlje postoji i niz drugih povlastica za zapošljavanje u većem broju zemalja širom Evropske unije u smislu radnih viza i dozvola.

9. BiH ima jednu od najvećih dijaspora po glavi stanovnika sa više od 1,3 million svojih građana koji žive u više od 100 zemalja svijeta35. Njihov potencijal kao socijalni kapital nije iskorišten uopće niti za razvoj matice zemlje niti u oblasti ekonomskog razvoja, pa i zapošljavanja mladih. Mnogi BiH građani vani su potencijalni investitori, mentori, „biznis anđeli“, poslodavci, lobisti, pripadnici akademske zajednice, istraživači itd. Oni mogu biti strateški uključeni na razne načine u projekte koji podržavaju zapošljavanje mladih u BiH. I država, ali i univerziteti, škole, NVO-i, pa i biznis sektor trebao bi prepoznati taj potencijal i iskoristiti ih u dizajniranju pojedinih projekata.

10. Na kraju iako je ovo spomenuto na mnogim skupovima i u izvještajima i iako izgleda kao nemoguća misija bilo bi korisno imati uspostavljen mehanizam koordinacije međunarodnih organizacija u oblastima koje se tiču zapošljivosti mladih (ekonomija, socijalna politika, zapošljavanje mladih, civilno društvo, obrazovanje i sl.). Za početak ažurirana baza sa tekućim projektima međunarodnih organizacija, njihovim aktivnostima, rezultatima i kontaktima, bila bi od velike koristi svima koji rade u ovoj oblasti, a ulogu u facilitiranju trebala bi imati država ili neka institucija. Mogućnost uvezivanja, sinergije i iskorištavanja pozitivnih efekata

35

Dijaspora i razvoj BiH, Švicarska ambasada, 2014.

51

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

pojedinih međunarodnih projekata u BiH od velike je važnosti i u interesu je države odnosno cjelokupnog društva.

Bibliografija Aktivni mladi – Vodič o metodologiji za razvoj liderskih i poduzetničkih vještina u srednjim školama u BiH, OIA/UNICEF 2014.

Analiza civilnog društva u BiH, Kronauer Consulting, 2009.

Analiza politika u oblasti obrazovanja sa ciljem njihovog usklađivanja sa zahtjevima tržišta rada i smanjenja nezaposlenosti Inicijativa, Građani/ke za Evropu/ACIPS, 2010 Analiza položaja mladih i omladinskog sektora u BiH, GTZ, 2008.

Analiza radne snage u FBiH 2012, FZZZ, 2012.

Analiza stanja o mogućnostima sticanja radnog iskustva mladih u Federaciji BiH sa preporukama, MDGF/UNDP, 2013.

Analiza upisne politike u srednjoškolskom obrazovanju u Federaciji Bosne i Hercegovine s aspekta potreba tržišta rada, FMON, 2013.

Anketa o radnoj snazi 2014, BHAS, 2014.

Bilteni Foruma o zapošljavanju mladih, YEP/GOPA, 2012-2015 Bosna i Hercegovina u brojevima 2014, BHAS 2014.

Dijaspora i razvoj BiH, Švicarska ambasada, 2014.

Glasovi mladih – Omladinsko istraživanje BiH, MDGF/UN 2012.

Global Entrepreneurship Monitor 2012 Global Report Informacija o upisnoj politici na visokoškolskim ustanovama u Federaciji Bosne i Hercegovine i usklađivanje sa potrebama tržišta rada, FMON, 2010.

Izvještaj „Doing Business 2015“ za BiH, Svjetska Banka, 2015.

Izvještaj o mladima u BiH, UN, 2003.

Izvještaj o procjeni socijalnog poduzetništva u BiH, TACSO/SIF, 2012.

Izvještaj za 2014. godinu o postignutom napretku u izvršavanju ciljeva i mjera iz Operativnog plana aktivnosti na provođenju mjera i preporuka sadržanih u Analizi stanja u oblasti srednjeg obrazovanja sa prijedlogom mjera za usklađivanje obrazovanja sa potrebama privrede, FMON, 2014.

Kako do više radnih mjesta? Iskustva YEP Programa lokalnih inicijativa, GOPA, 2015.

Karijerno vođenje – priručnik za zemlje sa niskim i srednjih dohotkom, ILO 2006.

Mapa puta i plan aktivnosti za uključivanje BiH u EU programe za cjeloživotno učenje i mladi u akciji (do 2013. godine), Vijeće ministara BiH, 2008.

Metodologija društvenih nauka, Dževad Termiz, TKD Šahinpašić, 2003.

Mišljenje o Inicijativi za zapošljavanje mladih EU-a - EU Regulation 1304/2013, EESC, 2015.

Mladi koji ne rade, nisu u obrazovnom sistemu ili obuci (NEET) – karakteristike, troškovi i politike u Evropi, Evropska fondacija za unaprijeđenje životnih i radnih uvjeta, 2012.

Nezaposlenost mladih – EU i BiH dijele isti problem, GEA 2013.

Nezaposlenost mladih u BiH, Friedrich Ebert Stiftung, 2014.

Od rizika do osnaženja – Mladi u Jugoistočnoj Evropi, Svjetska Banka 2005.

Okvirni Zakon o srednjem stručnom obrazovanju i obuci u Bosni i Hercegovini, Službeni glasnik BiH, br.

63/08 Omladinska politika RS 2010-2015.

Porodica u krizi, Mila Goldner-Vukov, Medicinska knjiga Beograd-Zagreb, 1988 Povezanost potražnje ekonomije i ponude obrazovanja u BiH, CEPOS 2005.

Priručnik za vršnjačku edukaciju za životne vještine, ForumMNE, 2011.

Prvi koraci u potrazi za poslom, FZZZ, 2007.

Radeći sa mladima: Vrijednost omladinskog rada u EU, EU 2014.

52

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015 Radionice o izboru zanimanja i razvoju karijere – Priručnik za nastavnike, YEP/Promente 2010.

Radni dokumenti projekta ELES – www.eles.ba, 2014-2015.

Savremena teorija socijalnog rada, Malcolm Payne, Filozofski fakultet Univerziteta u Banja Luci, 2001.

Sekundarna analiza TIMSS 2007 u Bosni i Hercegovini, APOSO, 2009.

Situaciona analiza sticanja radnog iskustva mladih u Republici Srpskoj, MDGF/UNDP, 2013.

Statistika obrazovanja – Saopštenje 2014, BHAS 2014.

Strategija stručnog obrazovanja i obuke u BiH 2007-2013.

Strategija učenja o poduzetništvu, „Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 31/12 Strategija za unaprijeđenje i razvoj volontiranja u RS 2014-2018.

Strategijske smjernice u razvoju obrazovanja u BiH, sa planom implementacije 2008-2015, Službene novine BiH, br 63/08 Uticaj neformalnog obrazovanja u omladinskim organizacijama na zapošljivost mladih, YFJ 2013.

Volonterizmom do socijalne uključenosti, OKC, 2011.

Wholes and parts: a general theory of system behaviour, Oskar Lange, Pergamon Press, 1965.

Zakon o mladima, Službene novine Federacije BiH, broj 36/10 Zakon o omladinskom organizovanju, Službeni glasnik RS, br. 98/04, 119/08 i 1/12 Zakon o radu, Službene novine Federacije BiH, br. 43/99, 32/00, 29/03 Zakon o volontiranju, Službene novine Federacije BiH, br. 110/12 Zakon o volontiranju, Službeni glasnik RS, br. 89/13 Zapošljavanje mladih i omladinsko preduzetništvo u BiH - Priručnik, OIA/World Learning 2006.

Zapošljivost u visokom obrazovanju – šta je to, a šta nije? Mantz Yorke, Higher Education Academy/ESECT 2004. Članci: www.bliip.co/bliip-what-are-employability-skills/ - BliiP Employability Skills – A Global Model ™ www.ilo.org/global/topics/workers-and-employers-organizations-tripartism-and-social-dialogue/lang-en/index.htm

53

SEEYN: Zapošljivost mladih u BiH 2015

Autorski tim Izvještaj za Bosnu i Hercegovinu realizirao je tim Inkubatora društvenih inovacija „Munja“ pri Omladinskoj informativnoj agenciji BiH (OIA) koja je članica SEEYN-a u saradnji sa Sekretarijatom SEEYNa i regionalnim projektnim timom.

Urednica: Mirela Rajković - Menadžerica razvoja polika u SEEYN i Menadžerica za vidljivost aktivnosti u YOU SEE! – platformi za socijalne inovacije Autori izvještaja i glavni nacionalni istraživači: Ramiz Murtić i Jan Zlatan Kulenović Regionalna istraživačica: doc.dr Olivera Komar – Fakultet političkih nauka, Podgorica, Crna Gora Istraživački tim: Kustura Emir, Jovljević Saša, Reko Lejla i Buza Merima.

Rad na transkriptima: Bevanda Dino, Džaferagić Nedima, Kurtić Dženita, Branković Muhidina, Hodžurda Nejra, Džananović Belmin, Ademović Fatima, Redžepagić Kanita, Eminagić Melisa, Muminović Zana i Šehovac Tamara.

Posebna zahvala svim učesnicima fokus grupa i intervjua, a posebno učesnicima konsultacija: Mujanović Majdi, Muratović Amri, Husić Lamiji, Bašić-Gaković Narcisi, Mandalović Vildani, Ćurak Slađani, Ćerimagić Adnanu, Zuko Samiru, Ninković-Papić Ranki, Ćurković Borisu i Smailbegović Tariku.

“Ovaj izvještaj je nastao uz pomoć Evropske unije.

Izvještaj ne sadrži formalno saopštenje i ne predstavlja nužno službeni stav Evropske unije.”

54