>>>
ni transponder koji zamjenjuje nošenje klasičnog ključa. "Mehanički" ključ je zapravo stalno na motoru i moguće ga je izvaditi tek po potrebi, kada želimo otvoriti jedan od putnih kofera. Dakle, s transponderom u džepu smo se primaknuli testnom motociklu i bez poteškoća ga otključali, dali kontakt i upalili. Nema traženja ključeva po džepovima niti neizbježnih privjesaka koji kasnije ostavljaju tragove oko kontaktne brave. Prilikom pokretanja agregata podesivi vjetrobran se podiže u jedan od četiri moguća položaja (što je novost), a vozač uz to u svakom trenutku može linearno podesiti položaj vjetrobrana pomoću tipke na lijevoj strani upravljača. Smještamo se na sjedalo, a ruke intuitivno pronalaze odlično smještene ručke upravljača. Sjedalo je za ovu godinu neznatno povišeno, kako bi se smanjio kut savinutosti koljena, a retrovizore lako namještamo tako da nam pružaju dobar pogled unatrag. Uspravljanje motocikla s bočnog oslonca nije problem i pored tristotinjak kilograma, ali svako manevriranje na mjestu i pri malim brzinama treba izvoditi pažljivo, jer ako se jednom prevarite, vrlo je vjerojatno da ćete se naći na podu. Podešavamo ručicu spojke i kočnice i vožnja može početi. Sama spojka ne zahtijeva veliku silu za povlačenje, a mjenjač kao i na prethodnom modelu odmah zaslužuje odlične ocjene. Vožnja počinje s nekoliko kilometara bijelog puta, koji je odabran kako bismo se odmah uvjerili u kvalitete KTRC i K-ACT sustava. Oprezno otvaramo gas i spoznajemo da se ništa strašno neće dogoditi, a slično je i s kočnicama. Ipak, prava zabava je počela tek kada smo se "dokopali" asfalta. Koliko god nas prilikom stajanja i sporog manevriranja GTR podsjeća na posljednji posjet zoološkom vrtu kada smo vidjeli slonove, čim brzina prijeđe desetak km/h, motocikl se čudnovato transformira. Na mjestu nezgrapnosti ostaje samo osjećaj potpune kontrole i opuštenosti koji je prisutan u svakom režimu i brzini vožnje. Iako sunčano, prijepodne u Toscani nije posebno toplo, pa se vozimo s podignutim vjetrobranom i do brzina od kojih 140 km/h posve smo zaštićeni od zračnih struja, mirnih ili turbulentnih. Za razliku od prethodnog modela (koji smo imali priliku voziti za usporedbu), novi GTR uopće ne grije noge vozača, a niti prostor iza vjetrobrana se sada više ne grije, neovisno o položaju. Dok će ovo cijeniti svi oni koji na motociklima uživaju u toplom dijelu godine, postoji mogućnost da će nekolicina onih sklonih vožnji za hladnog vremena tek sada prigovoriti, ali nije moguće udovoljiti svima. Nakon još nekoliko prijeđenih kilometara pojačali smo tempo vožnje, uvjereni da su gume sada dovoljno tople. I nismo se prevarili, jer GTR nas je slušao pozorno i do u detalj izvršavao naše želje. Agregat iznad kojih 2.500 okr/min vuče linearno i pravi je užitak na izlasku iz zavoja otvarati gas. Mjenjač je uglađen i precizan, pa tiho i bez napora odabiremo željeni stupanj prijenosa. Veliki ispušni sustav ne stvara previše buke, pa je gotovo svejedno vozite li se na 4 ili 8 tisuća okretaja - agregat ne pokazuje ni najmanji znak naprezanja. Odličan kardanski prijenos uopće ne manifestira nedostatke poput dizanja ili spuštanja prilikom otvaranja odnosno oduzimanja gasa. Klizna spojka čak i prilikom pretjerivanja s brojem okretaja za mjenjanje u niži stupanj prijenosa motocikl održava stabilnim, dok kočnice s autoritetom "odstranjuju" višak brzine.
Izmjenjene postavke ovjesa te novorazvijena prednja guma čine čuda za upravljivost i osjećaj sigurnosti u vožnji
Koliko god se radilo o glomaznoj pojavi i motociklu koji je pomalo nespretan za manevriranje u mjestu, kada jednom krene GTR postaje igračka koja se predaje na volju vozača br. 103/11.-12./2009.
MOTO PULS
59