za velike i male
Novosti • Novosti • Novosti
Pou no • Pou no • Pou no
Veselimo se novim izazovima
Zanimljivosti – zašto? – zato!
Baš je bilo veselo na završnoj sve anosti u enika PŠ Gornji Kraljevec. Opraštali su se od svojih prijatelja Jurice uranca, Leone Kova i , Ivana Vrbanca, Kristine Srpak i Matea Drka koji su završili etvrti razred. Nije bilo nimalo tužno, ve jako veselo. Kako vele, kao Mravci ( lanovi istoimene u eni ke zadruge u PŠ) znaju samo za nove izazove pa se zato i vesele petom razredu. Kako vele, ipak e ponekad do i pogledati kako njihovi prijatelji Mravci rade.
Svaštice • Svaštice Pozdrav djeci u Japanu
Bok djeco! Zovem se Sara. Pišem vam iz lijepe Hrvatske. Idem u Strahoninec. Ju er nam je u iteljica pri ala o Japanu. Oduševila sam se. Imate lijep i zanimljiv jezik. Bilo bi dobro nau iti ga. Što vi u ite iz japanskog jezika? Volite li matematiku? Koji strani jezik u ite? Mi u imo engleski jezik. Sigurno vam je i priroda lijepa kao i u našoj zemlji. ula sam da imate trešnje i botani ke vrtove. Prekrasni su. Pišite nam nešto o sebi. Veselim se vašem odgovoru.
Sara Meštri , 2.b OŠ STRAHONINEC U enici si me usobno rado pomažu, no on sve što može najradije uradi sam 1.a razred u našoj školi isti e se, kako smo saznali, po izuzetnoj me usobnoj dobroti i pažnji u enika, a najviše to osje a Zlatko. Svi u enici tog razreda vole Zlatka, a on voli i njih. Rado s njim pri aju i igraju se, pomažu mu, no on sve što može najradije uradi sam. Kako djeca pomažu Zlatku? Evo ovako. Nola: “Ja sam mu pomogla na likovnom izrezati izmicu.” Karlo: “Pod odmorom sam mu složio knjige za sljede i sat.” Bruno: “Kad mu nešto padne, ja mu to dignem.” Petra: “Kad se spotaknuo, ja sam ga uhvatila da ne padne.” Deni: “Približio sam mu stolicu bliže stolu. Pomažem mu da mu pokažem što treba rješavati.” Nives: “Donesem mu izmice
Laura Bogdan, 1.r. PŠG. KRALJEVEC iz ormari a.” Zlatko nije u kolicima. On ih ak niti nema, jer on hoda. Hoda pomalo nesigurno i nespretno i teško stoji na mjestu, mora se za nešto pridržavati. On je mali dje ak, a ipak je velik. Velik jer ima toplo i hrabro srce. Voli i i u školu, voli se družiti s drugom djecom, igrati i raditi sve što rade djeca.
Voli u iti i sretan je što je postao ak. Nau io je slova ve prije nego je išao u školu, lijepo ita. Nau io je sve što su djeca prvog razreda do sada morala nau iti. Iako kod pisanja ima poteško a (slova nisu baš tako pravila kakva bi trebala biti) on je sretan što može sam pisati. Zlatko je drago i nasmijano dijete, esto se smije i šali, rado pri a. S njim u školi je i njegova majka Nada. Ona mu pomaže oko pripremanja knjiga, oko obla enja, odlaska na WC, na užinu, jer se Zlatko teško kre e stepenicama, sam baš i ne može. Tu je i njegova u iteljica Tatjana Golub. Ona radi s njim i još sa etrnaest aka prvaka. On ima pravo na asistenta u nastavi, koji bi stalno bio s njim i pomagao mu u svemu, ali asistenta nema jer nažalost nema novaca. Djeca su sretna što mu mogu pomo i, jer kad nekom pomažeš dobro se osje aš. JER DOBRO JE INITI DOBR Sara Se an, 8.b LOPATINEC
Gotovo sve krute tvari šire se zagrijavanjem. To vrijedi i za kamen, isto kao i za drvo ili željezo. Najvažniji izuzetak od toga pravila jest ponašanje vode i to pri temperaturama u blizini smrzavanja. Ako se voda koja možda ima temperaturu od jednog Celzijeva stupnja lako zagrije, steže se i postaje guš a, i to tako dugo dok ne postigne etiri stupnja. Pri toj je temperaturi najguš a. (To zna i da pri temperaturi od 4 Celzijeva stupnja kilogramu vode treba najmanje mjesta.) Ako voda postaje još toplija, ponovno se širi. To je razlog zašto voda na 4 stupnja pada na dno mora i jezera. Skuplja se na dnu. Ako se voda dalje hladi na temperature ispod ništice, pretvara se u led kojem opet treba više mjesta. Komad leda koji teži 1 kilogram ima ve i volumen od 1 kilograma vode. Drugim rije ima: lakši je od vode. Zato pliva na površini. Zbog toga ledene sante ne tonu u dubinu, a ledenjaci dobrim dijelom strše iz vode. Hladnija se voda opet diže malo više. Zato je u dubinama svjetskih mora temperatura uvijek oko 4 Celzijeva stupnja, bez obzira na to radi li se o ledenom moru na ijoj se površini kre u ledene sante ili pak leže vrsta ledena polja ili se radi o dubinskim podru jima tropskih mora. Iako sunce tako žarko prži iznad južnih mora, voda nikada ne može
Prvo izvirivanje 1.a razred: “Pružamo si ruke jer kad nekom pomažeš dobro se osje aš!”
Magdalena Horvat, 8.r OŠ D. KRALJEVEC
Lea Novakovi , 7.b OŠ DOMAŠINEC
odvoditi toplinu u dubinu.
Zašto je unutrašnjost Antarktike pustinja Unutrašnjost Antarktike možda je najsuše podru je na Zemlji. Tu na godinu padne manje od 5 cm snijega. Snježni pokriva , debeo do 100 metara, koji prekriva unutrašnjost zemlje, u dubljim je slojevima prastar. Trebalo je mnogo tisu a godina da se nakupi takav snježni pokriva . Ta najhladnija i najbeživotnija pustinja na svijetu dobiva tako malo oborina jer vlažni vjetrovi koji pušu s mora ne dopiru u unutrašnjost kontinenta. Oni iskrcavaju svoj snježni teret ve u obalnim podru jima.
Što preostaje kad se mora ispare Svjetska mora sadržavaju golemu koli inu vode, oko 1,4 milijarda km3. To bi bilo 1400 milijuna vodenih kocki s dužinom ruba od jednog kilometra. Kad bi se ove nezamislive vodene mase isparile, ostalo bi golemo gorje soli i metala. Samo udio zlata u toj masi iznosio bi 14 milijuna tona. Preostalo bi 420 milijuna tona srebra. No, suhi ostaci oceana uglavnom bi se sastojali od soli. Ravnomjerno, raspore ena preko cijele Zemljine površine sol iz mora tvorila bi sloj debeo 150 metara.
Zašto se toliko znojimo u kišnim šumama Za ljude koji dolaze iz hladnijih zemalja klima u tropskim kišnim šumama sve je prije nego ugodna. Oni se po inju znojiti i pri najmanjem naporu, a ubrzo im se i odje a lijepi za tijelo. Razlog tomu jest visoka vlažnost zraka. Pri naporu na suhoj pustinjskoj vru ini tijelo ne izlu uje manje znoja nego u kišnoj šumi. Ali, zrak u pustinji je suh i bez problema preuzima vodu koja je sadržana u znoju. Iako se znojimo, koža nije vlažna. Tropski zrak, naprotiv, jedva može primiti vlagu. Znoj se ne može ispariti pa koža postaje mokra.
Zašto u pustinji zna biti tako hladno Tko pokušava danju hodati pustinjskim tlom Sahare, može si lako spaliti tabane. Sunce zagrijava pijesak na gotovo 80°C. I temperatura zraka može (u sjeni, ako je uop e ima) dosegnuti 50°C. Unato tomu, no u je hladno. im za e Sunce, pada i temperatura. Rano ujutro može biti ak i inja. Temperatura no u pada ispod ništice. Za to je kriva ubita na žega danju. Ona ne dopušta da se na nebu stvore oblaci. Ako bi jedanput padala kiša, ve ina kapi isparila bi ve pri padanju. Bez zaštitnoga biljnog pokrova, pješ ano tlo ili gole stijene danju se zagrijavaju isto tako brzo kao što se no u hlade. Budu i da nema oblaka na no nom nebu, žega se nesmetano isijava u svemir.
Svijet pri a • Svijet pri a
Piše: Žarko Skok
Mala likovna izložba
Miljenko Novakovi , 7.b OŠ DOMAŠINEC Mentor: Gabrijela Binder
Zašto ledene sante ne tonu
Mali je miši Cak svoj život provodio u udobnosti doma. Nikad nije izlazio iz ku e jer su se njegovi roditelji odviše brinuli. Ipak, znali su da e se njihov ljubimac kad-tad morati osamostaliti. - Još malo pa eš sam tražiti hranu- najavio mu je tata, a Cak se tome posebno veselio. Dosad su mu roditelji obroke donosili u sobu i sve mu je bilo ukusno. Bilo je tu žitarica, vo a, povr a, tko zna još ega, ali kad nešto sam na e, to e biti prava poslastica. I tako je idu i dan, pomalo bojažljivo krenuo prema izlazu. Polako je provirivao kao da e ga danje svjetlo ope i za nos. Najzad pogleda i nije se mogao nadiviti kako je sve oko njega sjajno i šareno. Do tada je samo tumarao mra nim podrumima sa zapahom od plijesni i ustajale
hrane. Ovdje vani tako je divno mirisalo po svježini. - Kako je lijepo! - stigao je potiho izgovoriti, ali ga odmah zatim preplaši neki udan zvuk. Bila je to velika ptica koja je graktala s obližnje grane. Miši se hitno povu e u rupu. I mama i tata su mu bezbroj puta govorili o opasnostima s kojima e se vani susresti, ali tek sad se uvjerio da su one stvarne. Kad se sve smirilo, ponovo je provirio. Brkovi na njuškici su se micali gore-dolje. - Što je ovo? - pitao se u sebi. uo je neki blagi, šuškaju i glas. Pogleda malo bolje i primijeti neku veliku, sporu životinju s ku icom na sebi. Bio je to puž Doni koji je krenuo po hranu. U po etku su se jedan drugoga uplašili, ali kasnije samo gledali. - Bok- pozdravi prvi Cak. – Bok. Ponovo su se gledali. - Tebe još nisam vidio ovdje - primijeti puž. - Danas sam prvi put vanire e miši – i to zato da na em nešto za jelo. - Stvarno? Onda možemo zajedno, znam gdje ima finih, slasnih listova- ponudi se Doni. - Može, ali… ho e li nas ove napasti? - zabrinuto pita Cak i njuškicom pokaže u pravcu
ptica. - Ne boj se, to su moje stare prijateljice- ponosno odgovori puž. Pošli su vrlo mali komadi puta a puž se sav uspuhao od silnog napora. Za njega je to bilo prebrzo, a mišu užasno sporo. - Evo, vidiš li onu mladu vo kicu? Na njoj ima hranjivih listova. Mogao bih i ja gore ali bi potrajalo - nasmije se Doni. Cak se spretno primi za gran ice i brzo na e na vrhu. Malo zatrese i grana se savije to no do njegovog prijatelja puža. - Bravo mali! - pohvali ga Doni i po ne ubirati listove. Kad ih je dosta nabrao, sjeli su i u miru objedovali. Gotovo su zazviždali od sre e. - Nikad nisam ništa bolje okusio - prizna Cak. - Niti ja. Nakon što su se najeli, pred njima je i dalje bila velika hrpa listova. - To ponesi ku i, za kasnijesavjetovao ga je puž. - Naravno, a ti? - upita ga miš. - Ja u još nešto ubrati putem - re e Doni sa smiješkom . - Hvala ti, ho emo li i sutra na objed? - zapita Cak. - Naravno, znam puno dobrih mjesta koje treba posjetitipotvrdi veseli puž odlaze i.