Vasko Lipovac - katalog izložbe u Umjetničkoj galeriji "Miodrag Dado Đurić" u Cetinju by Mario Lipovac

Očaravajuća nedjeljivost radoznalosti | The Enchanting Indivisibility of Curiosity

Crnogorska galerija umjetnosti Miodrag Dado Đurić | Montenegrian Art Gallery Miodrag Dado Đurić Cetnje, septembar – oktobar | September – October 2016.

NARODNI MUZEJ CRNE GORE NATIONAL MUSEUM OF MONTENEGRO

Izdavač | Publisher Narodni muzej Crne Gore National Museum of Montenegro Za izdavača | Executive publisher Pavle Pejović Urednik | Editor Mirjana Dabović Pejović Tekst | Text Mirjana Dabović Pejović Zvonko Maković Prevod | Translation Olivera Kusovac Željka Miklošević Dražen Čulić Biografija | Biography Tonko Maroević Šime Vulić Bibliografija | Bibliography Mirko Gelemanović Šime Vulić Fotografija | Photography Lazar Pejović Grafičko oblikovanje | Design and prepress Branka Radunović Štampa | Print DPC – Podgorica Tiraž | Circulation 500

Novice Cerovića bb, 81250 Cetinje | nmcg@t-com.me | www.mnmuseum.org

Sadržaj | Contents

Mirjana Dabović Pejović Očaravajuća nedjeljivost radoznalosti 6 The Enchanting Indivisibility of Curiosity

Zvonko Maković Vasko Lipovac 34 Vasko Lipovac 58 Biografija | Biography

Bibliografija | Bibliography

Korice | Cover:

Biciklisti, 1995. | Cyclists, 1995 oslikano drvo i poliuretan | painted wood and polyurethane 36, 2 x 15, 5 x 13 cm

Mirjana Dabović Pejović Očaravajuća nedjeljivost radoznalosti1

1 U Beogradu ste 1968. godine izlagali slike i crteže. Sada predstavljate svoje najnovije skulpture i crno-bele slike. Radite i monumentalne objekte, prilagođavate svoja dela enterijeru, bavite se sitnom plastikom… Kako se Vi, zapravo osećate – slikarem, skulptorom ili? – … Moj odgovor sadržan je u nedjeljivosti moje radoznalosti. Teško bih mogao drugačije postojati, teško bih se mogao ograničiti, teško bih se mogao drugačije pitati i osjećati. Iz razgovora sa Irinom Subotić, povodom izložbe u Salonu MSU Beograd, 1976.

Bez naziva, 1982. | Untitled, 1982 crtež | drawing, 32,2 x 42,2 cm

2 Vaskova majka je poticala iz dobrostojeće Kotorske porodice Lui i koja je imala sklonosti ka umjetnosti i sama voljela da slika, dok je otac takođe njegovao sklonosti ka lijepom i kupovao umjetnine. - Dalibor Prančević, Vasko Lipovac, Rani radovi 19501965, Sveučilišna galerija Vasko Lipovac, Split, 2016.

Sve to izgleda mi kao igra. Ja se ozbiljno igram. Skroz sam ozbiljan u svemu što radim. Ako se pretvori u igru, posebno za one koji će to kasnije vidjeti, drago mi je. Ne želim nikoga da učinim tužnim ili srećnim. Samo sam radio ono što je u tom trenutku bilo moguće. Prihvatam oba načina da se na to gleda.

Ove često citirane riječi Vaska Lipovca – slikara, vajara, grafičara, ilustratora, dizajnera, scenografa, mogu djelimično pomoći da se razumije ličnost i odnos prema sopstvenom djelu ovog svestranog umjetnika čiji jedinstveni opus predstavlja izraz mediteranskog duha. Autor koji je bio veoma produktivan a koji se s pravom može smatrati multimedijalnim stvaraocem, sa jednakim uspjehom se oprobao u skoro svim medijima a realizovao je radove u različitim formatima – od objekata od svega nekoliko centimetara iz početne faze – koji sublimiraju karakteristike koje će u kasnijim fazama doći do svoje pune afirmacije, preko skulptura od nekoliko metara i onih namjenjenih javnom prostoru, posebno naglašavajući stav da umjetnost može uticati na javni prostor, oplemenjujući ga, i što je mnogo važnije, da je to idealan način da se ona približi širokoj publici. Kao neko ko je posjedovao veliku tehničku i zanatsku spretnost i smisao za mehaniku neprestano se igrao sa različitim materijalima otkrivajući njihove mogućnosti koje je prilagođavao svojim idejama, povezujući naizgled nespojive elemente. Koliko god djelovalo jasno i razumljivo, i po ocjenama mnogih koji su ga proučavali na prvi pogled duhovito i zaodjenutno humorom njegovo djelo je mnogo više od toga. Ono je ogledalo brojnih društvenih promjena kojima je bio svjedok, kritika ljudi i okolnosti koje su ga podsticale da se osjeća indirektno odgovornim i da svojim radovima pokuša barem ukazati na određene nepravde, ako ih već kao pojedinac ne može ispraviti. Rane godine Vasko Lipovac je jedan od onih umjetnika za čiji je životni put i umjetnički razvoj posebno bilo važno iskustvo ranog djetinjstva – odrastanje u bogatoj Kotorskoj porodici, uz majku koja je imala dara za umjetnost2, i oca koji je njegovao zajedničku ljubav prema slikarstvu i kroz druženje sa istaknutim

3 http://www.vaskolipovac.com/udrugaval/

4 Boravak u Hegedušićevom master klasu nalazim neprocjenjivim. – intervju sa Vojom Šiljakom, povodom retrospektivne izložbe u Gliptoteci, Zagreb 2005. 5 Ibid 6 http://arhiva.nacional.hr/ clanak/14164/tajne-strasti-i-porocihrvatskih-slikara

7 Na prvoj izložbi grupe Mart izlagali su Boris Dogan, Krsto Hegedušić, Željko Hegedušić, Ivo Kalina, Ferdinand Kulmer, Albert Kinert, Edo Kovačević, Vasko Lipovac, Edo Murtić, Šime Perić, Ordan Petlevski, Zlatko Prica, Nikola Reiser, Jakov Smokvina, Vilim Svečnjak, Ivan Švertasek, Kamilo Tompa 8 Želimir Koščević, Umjetničke grupe u poslijeratnoj Hrvatskoj, http://www.ipu. hr/content/zivot-umjetnosti/ZU_43-441988_079-086_Koscevic.pdf

crnogorskim umjetnicima – Milom Milunovićem, Vukom Radovićem, Matom Đuranovićem, koji su bili česti gosti u njihovoj kući. Shodno tome sasvim je očekivano da je i mladi Lipovac, poput njegove braće i sestara (dva brata i dvije sestre) odgajan u građanskom duhu, pa školovanje nastavlja na Akademiji primjenjene umjetnosti u Zagrebu (1950.). Škola koja je egzistirala samo do 1955. godine, je tokom svega nekoliko godina odnjegovala umjetnike koji će kasnije imati vrlo zapažene karijere, među kojima su bili Jagoda Buić i Ordan Petlevski, sa kojim je Lipovac bio dobar prijatelj. Nedavno je u organizaciji udruge Val3 u Splitu u Sveučilišnoj galeriji koja nosi Lipovčevo ime predstavljen ciklus njegovih ranih radova koji pomažu da se potpunije razumije njegovo djelo i sagleda kroz prizmu ranih iskustava iz vremena studiranja. Neki od radova sugerišu interesovanje za slikarstvo pariške škole, mada se odjeci Matisovog prefinjenog stila mogu prepoznati i na pojedinim ženskim portretima iz kasnijih godina. Nakon završene akademije nekoliko godina boravi u Majstorskoj radionici Krsta Hegedušića, kroz koju je za više od dvije decenije (sve do njegove smrti 1975.) prošao veliki broj slikara, a gdje je proveo četiri godine i stekao iskustva koja će mu pomoći u oblikovanju sopstvenog stila. Za Lipovca je ovo iskustvo bilo veoma dragocjeno4, i u to vrijeme nastaju radovi u duhu nadrealističkog slikarstva. Članovi porodice prisjećaju se da je upravo u tom ateljeu glasovita Pegi Gugenhajm boravila i otkupila jedan rad, za koji se ne zna pouzdano gdje je danas5. Krsto Hegedušić, umjetnik koji je tih godina bio strah i trepet (čak bih rekao) inkvizitor u odnosu na likovnu umjetnost,6 bio je izuzetno blizak sa Titom što mu je u to vrijeme omogućavalo veliki uticaj. Bio je osnivač grupe Zemlja (1929 -1935.), a potom i grupe Mart, sa kojom je i Lipovac izlagao na prvoj izložbi 1957. godine. Oko grupe Mart bili su okupljeni umjetnici različitih likovnih kvaliteta i stilskih orjentacija, ali ona nije funkcionisala po načelima manifesta7 već je pokretačka snaga bila Hegedušićeva snažna ličnost8. Svega nekolicina će predstavljati neku vrstu čvrstog jezgra, a među njima Ordan Petlevski i Lipovac, kao

Kišobrani, 1956. Umbrellas, 1956 ulje na platnu oil on canvas 83 x 101 cm

9 Oplemenjeni prostor, Razgovor sa I. Mlivončić, Slobodna Dalmacija, 21. Lipanj 1974. 10 7. decembra 1951. godine formirana je grupa Exat 51 (Eksperimentalni atelje), čiji su članovi bili arhitekta Bernardo Bernardi, arhitekta Zdravko Bregovac, slikar, grafičar i dizajner Ivan Picelj, arhitekta Zvonimir Radić, arhitekta, scenograf i slikar Božidar Rašica, arhitekta i skulptor Vjenceslav Richter, slikar i skulptor Aleksandar Srnec, arhitekta Vladimir Zarahović, slikar i filmski stvaralac Vladimir Kristl. Na sastanku Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Hrvatske (ULUPUH) je predstavljen manifest. Grupa je formirana kako bi protestvovala protiv dominacije oficijelnog Socijalističkog realizma i osude svih formi apstrakcije i motiva koji su za Komunističku doktrinu bili neprihvatljivi kao dekadentni i buržoaski. U svom manifestu naglasili su stav da su takvi principi u suprotnosti sa Socijalističkim razvojem, da razlike izm tzv čiste i primjenjene umjetnosti ne postoje i da apstraktna umjetnost može obogatiti polje vizuelne komunikacije … https://monoskop.org/EXAT_51

predstavnik prve generacije Majstorske radionice, koji će nekoliko godina kasnije zajedno izlagati u Jorku. Iako će njihov grupni rad biti predstavljen na nekoliko izložbi u zemlji i inostranstvu, ubrzo će mnogi od njih krenuti sa samostalnim karijerama. Za razliku od umjetničke grupe Exat 51 koja je imala jasno definisane ciljeve i ideje i znatno veći uticaj na savremenu umjetnost u Hrvatskoj, grupa Mart će biti sasvim marginalno udruženje umjetnika, bez posebnog značaja za kasnija zbivanja na likovnoj sceni. Ipak, nesumnjivo je da su sva ova iskustva ranih godina obogaćena susretima sa brojim umjetnicima, druženjima i prijateljstvima koja će ga pratiti kroz čitav život, uticala na pravac u kojem se postepeno usmjeravalo njegovo stvaralaštvo. Sredinom pedesetih godina djela komponuje od bojenih polja izrazito tamnog kolorita, strukture figura sačinjene su od lopte i pravougaonika, u duhu Sezanovih pouka, poput slike Ikona,(1956.). I upravo ti radovi, dominantno tamnijeg tona sa crvenim ili bijelim akcentima, princip svođenja figure na jednostavni geometrijski oblik predstavljaju osnovu iz koje će se generisati budući oblici. Slijedi kratak period traženja, okretanje ka apstrakciji (1958/59.), za koju je govorio da je osjetio da u njoj nema što tražiti9. Iako se u jeziku djela iz tog perioda prepoznaje tretman formi blizak radu Ivana Picelja, člana već pomenute grupe Exat 5110 ovo iskustvo će biti samo jedna kratka epizoda, pa se već početkom 60-tih godina vraća figuraciji koja će ostati njegova trajna preokupacija, a pod uticajem bavljenja skulpturom forme postepeno dobijaju punoću. To je period kada se njegov život odvija na relaciji Kotor-Zagreb-Split pa se shodno okolnostima i način rada prilagođava uslovima stalnog putovanja. Format je redukovan, slike prerastaju u objekte poput rada Bez naziva (Kockica, 1962), ali se i dalje osjeća suvereno vladanje formatom, zadržava tamniji kolorit i naslućuje atmosfera praznine. Iako se po sopstvenim iskazima divio mnogim umjetnicima, ali nikome toliko da bi oponašao nečiji stil, osobine koje se naziru u djelima iz početnih faza, a provlačiće se kroz čitavo njegovo stvaralaštvo, označavaju neprestano kretanje i mijenjanje, pomjeranje granica, savladavanje prepreka i ličnih izazova ... Primorski duh Slijedom porodičnih prilika 1967. godine nastanjuje se u Splitu gdje će se trajno skrasiti i u primorskom duhu nalik onom koji je ostavio u rodnom Kotoru naći konačno određenje svog nemirnog i neumornog stvaralačkog duha.

Bez naziva (Kockica), 1962. Untitled (Little Cube), 1962 ulje na drvetu | oil on wood 13 x 7 x 4,6 cm

11 http://www.arhitekti.hr/cijeli-svijetse-divio-kompleksu-split-3.aspx

12 Oplemenjeni prostor, Razgovor sa I. Mlivončić, Slobodna Dalmacija, 21. Lipanj 1974.

Kompozicija A10, 1959. Composition A10, 1959 ulje na platnu | oil on canvas 110 x 110 cm

U tom novom okruženju, ambijentu koji mu je za kratko vrijeme postao veoma blizak začinju se oblici koji narastaju u lipovićevske fizionomije, kroz račvanje u nekoliko rukavaca koji će paralelno teći. U nekim ciklusima koji će uslijediti prepoznaju se uticaji tradicije, atmosfere, arhitekture i nasljeđa Boke za koju je ostao vezan do kraja života. Postepeno prosvjetljava paletu, eksperimentišući dolazi do tri osnovne boje crvene-zelene-plave u kojima će realizovati obiman broj djela, počinje istraživati temu sporta iz koje će se razviti nekoliko grupa radova. Početkom 70-tih intenzivno se zanima za ulogu skulpture u javnom prostoru kroz uvođenje novih materijala - plastike, betona, nerđajućeg i niklovanog čelika, aluminijuma, azbesta... - pogodnih za građenje komponibilnih rješenja za javne prostore. Radi skulpture za stambeni kompleks Split 3 – koji je nastao sa idejom da se napravi potpuni grad koji će funkcionirati sam za sebe, koji će poticati druženje ljudi s prostorom jer ljudi družeći se s prostorom bivaju boljima11. U to vrijeme nastalo je i nekoliko projekata koji su poznati samo preko maketa, kao što je to slučaj sa nerealizovanim odmorištem Brela i fontanom PC Koteks. ‘Siva’ i ‘opora’ arhitektura nije želja arhitekte...i mislim da bi baš projektanti bili najsretniji kad bi mogli projektovati stambeni objekat po mjeri čovjeka i njegovih potreba, okružen parkovima, dječijim igralištima itd.12

13 http://www.jutarnji.hr/kultura/arhitektura/bernardo-bernardi-njegovi-stolcidanas-uzivaju-kultni-status/4410924/

Upravo zahvaljujući takvom stavu i njegova saradnja sa arhitektama bila je mnogo više od oubičajene uloge umjetnika koji u već definisani prostor samo postavi svoje radove, ona je podrazumjevala zajednički rad i dogovaranje rješenja.Tokom svoje karijere intenzivno je sarađivao sa mnogim istaknutim hrvatskim arhitektima poput Jerka Rošina, Dinka Kovačića, Bernarda Bernardija koji je upravo sa Lipovcem najviše volio surađivati, volio je njegova djela, mediteranski ugođaj, njegovu velikodušnost i skromnost…13 Svi ovi ciklusi, motivi i teme preplitaće se tokom čitavog njegovog stvaralaštva, dobijaće nove obrise i postajaće dio jednog širokog korpusa, a sve će biti oplemenjeno karakterističnim Lipovčevim duhom. Tijelo u prostoru

Odmor, 1993. | Rest, 1993 oslikano drvo, perforirani reljef painted wood, perforated relief 63 x 96 cm

Može se reći da je ljudska figura centralna tema njegovih djela. Sagledana kroz analiziranje njenih fizičkih karakteristika ili osobina ličnosti ona (bilo da je muška ili ženska) je inkorporirana u različite scene, smještena u intimne relacije, u kojima se indirektno seciraju njena psiho-fizička stanja. Tokom više od pet decenija neprestano se mijenjala, prilagođavala promjenama umjetnikovog odnosa prema okolnostima u društvu, u odnosu na koje nije mogao ostati ravnodušan. Figura se tokom nekoliko decenija transformisala, još od početnih radova na kojima se iščitavaju naznake budućih promišljanja o tijelu, njegovom položaju u odnosu na druga, kretanju, osjeća se preokupiranost tjelesnošću i mjestom i odnosu na prostor. Na početku je to svedeni oblik sačinjen najčešće od dva elementa koji ga definišu, dajući mu jednu specifičnu distnciranost i skoro dekirikovsku otuđenost kojoj doprinosti zagasiti kolorit sveden na nekoliko nijansi crvene, zelene i smeđe, koje potenciraju uzdržanost i mističnost, najčešće sugerišući noćnu atmosferu. Tijela zbijena jedno uz drugo, prikazana u momentima dramatičnog iščekivanja, stvarno ili simbolički osamljena na mjesečini samo su fizički zajedno, među njima se ne osjeća bliskost. U narednim godinama dolazi do promjena u percipiranju forme, figure postepeno postaju oblije, dobijaju mekše konture, a to je period kada počinje i njegovo

istraživanje mogućnosti različitih materijala – drveta, metala, uglačanog mesinga, bronze i njihovo spretno savladavanje. Sport

14 https://www.google.com/culturalinstitute/beta/u/0/entity/m02qr_n0?hl=en

15 Tour de France in London, Cyclus at Broadgate, City of London, 2014

Bez naziva, 1982. | Untitled, 1982 crtež | drawing, 42,6 x 30,3 cm

Jedan od pravaca kojim teče analiza ljudske figure realizovan je u predstavama sportista koji su zaustavljeni u pokretu, na vrhuncu napregnutosti mišića kako prkose gravitaciji u momentu apsolutnog trijumfa snage i vještine. Zategnuti, depersonalizovani oblici koji sugerišu tijela muškaraca, komponovani od svega nekoliko osnovnih elemenata – žongleri, bokseri, fudbaleri, gimnastičari, plivači, veslači… skladni u proporcijama, emaniraju snagu i fizičku izdržljivost. Realizovani kao slikane predstave, skulpture od drveta ili uglačanog mesigna u kojima se poput Brankusijevih sjajnih glava ogleda posmatrač, i možda više nego igdje drugo osjeća prevlast forme. Svojevrstan klimaks u bavljenju sportom doživjeće u ciklusu Biciklisti (1994/’95.) koji je realizovan za prostor Umjetničkog paviljona u Zagrebu, a postigao svoju punu afirmaciju izložbama na Splitskoj rivi, u Lozani (2000. godine u Olimpijskom muzeju, povodom obilježavanja stogodišnjice biciklizma u svijetu, dok se nekoliko biciklista zajedno sa skulpturom Dizač tegova nalazi u stalnoj postavci Olimpijskog muzeja14), u Londonu (povodom završetka Tour de France, 2014. godine) i Utrehtu, naredne godine inaugurišući početak Tour-a. Projekat kojem je prethodio obiman pripremni period, mnoštvo skica, a potom i dugotrajan proces nastanka svake cjeline (bicikliste i bicikla) pojedinačno realizovane u drvetu, za polazište ima različita lica ljudi sa kojima se susretao i sarađivao (prepoznaje se sličnost sa likom Mirka Gelemanovića).Kao što će i u drugim ciklusima stvoriti jedan prepoznatljivi lipovčevski model tako su i njegovi biciklisti, za razliku od očekivane fizičke i mentalne spremnosti što obično podrazumjeva vrhunski atleta, oličenje jedne sasvim drugačije strane ljudske prirode. Oni su zdepasti, punački i nekako tromi, otsutnog pogleda koji proviruje ispod oboda kačketa ili je skriven iza naočara. Ozbiljni, uzdržani, fokusirani su na put pred sobom i kao da kažu Iako neću pobjediti dopustite mi bar da budem primjećen15. Svaki biciklista pojedinačno ima posebnu draž potenciranu upečatljvim koloritom dresova i bicikala, ali tek kada su u mnoštvu postižu impozantan utisak. Postavljeni u nizu kako bi simulirali kretanje, grupisani u manje cjeline, sa ponekim usamljenikom ili motoristom koji budno prati dešavanja, predstavljaju radosnu družinu koja podstiče na vedrinu i

raspoloženje, prkoseći sumornoj atmosferi na Balkanu devedesetih. Iako njihova glomazna tijela djeluju tromo, napregnuta preko tanušnih bicikala, plijene jednostavnošću koja predstavlja svojstvo, a ne egzistencijalističko svjedočenje oblika (I.Šimat Banov) običnih ljudi koji kao da su se slučajno našli u situaciji za koju nisu pripremljeni, a koja im odjednom mnogo znači. Pojedini se panično osvrću, neki su umorni, dok su drugi sasvim ravnodušni u odnosu na krajnji ishod ove neobične, imaginarne trke. Postavljeni na postament u vidu dugačke trake/simulirane trkačke staze koja kao da predstavlja isječak iz mnogo dužeg niza ostvaruju neposredniji kontakt sa gledaocem, sugerišući misao o ličnim trkama svakoga od nas... Dvoje

16 http://arhiva.nacional.hr/clanak/25167/sretan-sam-jer-jos-mastam-oerotici

17 Ive Šimat Banov,Vasko Lipovac, Crteži, slike, skulpture 1983-1987, Split, Galerija umjetnina, prosinac 1987sječanj 1988

18 U opusu Koste Angeli Radovanija posebno mjesto imaju dunje, kojih je izveo 20-tak, to su ženski aktovi punih zrelih oblina (dunja kao voće koje se ostavlja da dozrije je za Radovanija bila personifikacija ženskog tijela kao prapočela i trajanja). https://hr.wikipedia.org/wiki/Kosta_Angeli_Radovani 19 Božidar Gagro, Kosta Angeli – Radovani, Galerija suvremene umjetnosti, Zagreb, 26. XI - 26. XII 1965. Život umjetnosti 1, 84

Ono po čemu je svakako najprepoznatljiviji je tematski veoma širok ciklus vezan za primorske teme, koji direktno referiše na njegovo porijeklo a istovremeno predstavlja novo poglavlje u bavljenju temom tijela. Iako, suprotno od očekivanog, nije bio ljubitelj ronjenja, plivanja, jedrenja ni plovidbe16 stvarna i figurativna blizina mora bili su nepresušna inspiracija, a figure mornara, brkatih moreplovaca (mornarska majica ili vapor u daljini su odista konkretni znameni uže zavičajnosti, ali uvjek imaju svoje evokativno značenje i gotovo svojstvo metafore univerzuma17), njihovih dragih, vjernih gospi koje ih čekaju priljubljene uz prozor ili na pristaništu gledaju u pučinu, ljubavnica-koketa (skrivenih u njihovoj podsvjesti), (paro)brodova na horizontu koji se lagano udaljavaju iz zaliva, obavijenih oblakom tamnog dima. Realizovani su u crtežu, tušu, pastelu, akvarelu, akriliku, na oslikanim drvenim daskama, u reljefu, skulpturi, objektima. Tijelo, pogotovo žensko, nudi mnogo u razmišljanju i izražavanju – isticao je umjetnik. Ali to nisu tijela sazdana po kanonima savremenog preoblikovanog, silikonskog svijeta reklama i vještačkog ideala ljepote, već tijelo koje ostvaruje komunikaciju sa gledaocem, izaziva reakciju, ne nužno divljenje niti požudu, već pobuđuje interesovanje, skreće pogled ka sebi i podstiče na zapitanost o ličnosti koja se krije iza oblina. Forme nagog muškog/ženskog tijela koje zaokupljaju njegovu pažnju sadrže jedan neobičan spoj aristokratskog duha, plebejskog oblika i pučkog motiva.(I.Š.B.) svaki put pokazujući novo lice ranije ustanovljenog uzorka. Neki tumači Lipovčevog djela ishodište za punačka, putena zaobljena tijela dunja18 – simbola plodnosti i vitalnosti nalaze u uticaju njegovog profesora Koste Angeli Radovanija, koji u svojim skulpturama povezuje tradicionalizam sa modernističkim oblicima, kod kojeg je ljudsko tijelo lišeno ‘konvencionalne’ izražajne vrijednosti dragocjenog prametra stvari, postaje lik među likovima, stvar među stvarima, plastički hijeroglif odvojiv i već odvojen od svog civilizacijskog smisla19.

. 12

20 http://www.exlibris.hr/sjaj_kosta.pdf

21 Fernando Botero Angulo, 1935. Medelin, Kolumbija. Njegov karakterističan stil, poznat kao Boterizam predstavlja figure velikog, prenaglašenog volumena, što je nekada odlika političkog kriticizma a nekada humora, u zavisnosti od rada.https:// en.wikipedia.org/wiki/FernandoBotero 22 Amarkord, režija Federiko Felini, 1973. Izraz na lokalnom romanjolskom dijalektu znači Mi ricordo (Sjećam se), a film portretiše život i ljude malog provincijskog grada na jugu Italije 30-tih godina XX vijeka u vrijeme Musolinijeve vladavine.

23 http://arhiva.nacional.hr/clanak/25167/sretan-sam-jer-jos-mastamo-erotici

24 http://feral.audiolinux.com/tpl/weekly1/article_sngl.tpl?IdLanguage=7&NrIssu e=1177&NrSection=1&NrArticle=17910

Bez naziva, 1964. | Untitled, 1964 kombinovana tehnika | mixed media 82 x 25 cm

I upravo u duhu Radovanijevog stava Ako su moje note glava, trup, zdjelica i udovi različitih veličina i težina, raznog omjera i ritma, s novim akordom nastaje novi sadržaj i nova cjelina20, i među Lipovčevim figurama dominiraju predstave nagih žena, svaki put doživljene iznova, koje plijene raskošnim oblinama, lišene predrasuda, egzaltirane patetike i mistifikacije prizivajući sliku grandiozne punoće, kako je Mario Vargas Ljosa nazivao zaobljene ženske forme slične voluminoznosti Fernanda Botera21. I nekako baš u saglasju sa Boterovim stavom da umjetnost treba da bude oaza, mjesto za bijeg od teškog života i Lipovčeve žene bile su njegova oaza, pribježište od rutine svakodnevnih rituala. Razotkrivene u svojoj nagosti, razgolićuju i svoju dušu, sadržeći nešto od naivnosti tipova čije želje i snovi ih vode mnogo dalje od učmalog života provincije, poput lika Gradiske iz kultnog filma Amarkord22 ali ih životne okolnosti zadržavaju tu gdje su. One čežnjivim pogledom, u tišini i osami gledaju ka horizontu čekajući (pravog?), a životi su im privremeno zaustavljeni u tihoj hibernaciji dok se njihov voljeni ne vrati kući. A onda se njihova okrugla, čvrsta, veličanstvena tijela izvlače iz svojih ljuštura i predaju strasnim zagrljajima i ljubavnoj požudi. U svemu tome, ona zadržavaju određenu čednost koja ih udaljava od često eksplicitinostnih predstava nagih figura. Moji su radovi blaga erotika. Erotika je nešto što čovjeka, ako je normalan, zanima i kad je mlad, i sa 75, i s 85 godina…23 Iako je to bila intrigantna tema koja je na trenutke bila sagledana vrlo provokativno i direktno, sa ogoljenim ljubavnim scenama i prikazima seksualnog čina bilo je veoma važno zadržati granice i ne preći u vulgarnost. Oslobođeni svih stega njegovi tipovi su prepušteni primarnim strastima koje ih vode i ne ustežu se da ih zadovolje, ali u svemu tome postoji određena doza čistote i ljepote koja njihove susrete čini prirodnim, lišenim dramatike i pretjerivanja. Nage žene postavljene na pijedestal, kako se zanosno ljuljaju na ljuljašci, opuštene na plaži, u kućnom ambijentu ili strasnom zagrljaju muškarca ili druge žene, sopstvenu nagost doživljavaju kao nešto sasvim prirodno, u čemu se osjećaju slobodno. Etičke i ideološke promjene našeg doba oslobodile su prikaz erotike od puritanske indignacije, s jedne strane, a prevlast filma i fotografije te savršenog tiska, nametnule su se kao jaka konkurencija, s druge strane. Kao oblik voajerskog užitka oni su se izdigli iznad umjetnosti. Imaju ogromnu ulogu buđenja erotske mašte. Lipovac je osjetio nepogrešivo vrijeme i suprotstavio svoj erotski voajerizam.24

Boja - oblik

25 Ibid

26 Intervju sa Vojom Šiljakom, povodom retrospektivne izložbe u Gliptoteci, Zagreb 2005. godine

27 http://www.matica.hr/vijenac/322/ Najva%C5%BEnije%20umjetnikove%20strasti/

28 IKB - International Klein Blue – Internacionalna Klajn plava 29 http://ikb2002.altervista.org/blu.htm

30 Serija radova sa religioznim temama, ciklus posvećen Marulu, Šekspiru, Sv Vlaho, Adam i Eva, Valovi, Vrata…

Ako doista Lipovčevo djelo shvatimo pregledno u kronološkom slijedu rađanja, lako je razabrati dva temeljna plana: tipologiju oblika i promjenu lica uvjetovanih sadržajem. Ta je tvrdnja široko primjenjiva i naglašava Lipovčevu sposobnost da svaki oblik živi od drukčijeg načela – štoviše da svaki oblik posjeduje svoju autonomnu vokaciju i motivaciju: jezik i znak. ... Ravnoteža njegovih oblika, vertikalizam formi proistječe iz samog središta formi a ne iz njezine energije: iz čiste i mirne stvarnosti kipa i duha koji je selektivno zbližio antropološki razlog i čistu strukturu.25 Iznova tražeći nova rješenja, zasnivajući ih na vezi između teme i vajarskog tretmana čiste forme i svedenih oblika kojem je ostao vjeran, on ne podliježe konvencijama vremena -... zanimala me forma, vrlo je vjerovatno da na osnovnom nivou forma je prva, skulptorska forma a potom slikanje. Ne bih to razdvajao.26 Forma je oblikovana konkretnim iskustvima u radu sa materijalom, koja su uticala da ne prihvata sumorne okolnosti života i mračne vizije svijeta kao date, već im se suprotstavlja stvarajući djela u kojima poput vatrometa sve sve kipti i pršti od ustreptale energije, boja i svjetlosti.27 Stoga je donekle i očekivana dominacija intenzivnih, jarkih boja među kojima se posebno izdvaja plava, varirana od svjetlijih tonova, preko karakteristične lipovićevske plave u kojoj je realizovano Plavo stablo – monumentalna skulptura koja je do nedavno bila marker na ulazu u umjetnikov atelje, a koja je voljom gradskih vlasti Splita uklonjena na neodređeno vrijeme. Time je nažalost posredno potvrđeno da je danas teško ostvariva umjetnikova želja da se umjetnost postane dio svakodnevnog života. Ova boja je gradirana sve do intenzivnog tona koji podsjeća na Klajnovu plavu28 koja je bila smatrana najsavršenijim izrazom plave, a koja je za ovog umjetnika simbolizovala: istinu, mudrost, mir, kontemplaciju, jedinstvo neba i mora, boju beskrajnog prostora koji je prostran i može sadržati sve.29 Iako nije poznato da li je postojala referenca na stvaralaštvo ovog autora u simbolici koju je imala za Klajna mogu se prepoznati utisci koje stvaraju neki Lipovčevi primorski motivi. Kada je neko tako plodan autor onda i izbor radova istovremeno može biti i težak i lak zadatak. Izložba u Crnogorskoj galeriji umjetnosti Miodrag Dado Đurić predstavlja jedan pogled na Lipovčevo obimno djelo sa idejom da se markiraju neke od ključnih uporišnih tačaka važnih za razumjevanje ovog po svemu posebnog opusa. Ostalo je još dosta značajnih segmenata koji nisu zastupljeni u ovoj postavci30, ali vjerujem da je moguće i na osnovu ovog relativno ograničenog uzorka doživjeti ljepotu i raskoš njegovog likovnog jezika. Ova izložba je prilika da se jačim svjetlom osvjetli umjetnik, koji možda i nije bio adekvatno vrednovan niti pozicioniran za života, što je vjerovatno bila posledica njegove diskretne i nenametljive ličnosti, koja je veće zadovoljstvo nalazila u činu stvaranja nego u promociji sopstvenog djela.

Na sreću, zahvaljujući velikom entuzijazmu i posvećenosti članova njegove porodice koji kroz aktivnosti udruge Val promovišu različite segmente opusa, radu umjetnice Danijele Šušak koja je nekoliko Lipovčevih radova prilagodila za osobe sa poteškoćama sa vidom, mladih autora kojima je ovo djelo inspiracija, ali i brojnih poštovalaca, tokom poslednjih godina sve je intenzivnije prisutno, što pruža priliku za neka nova čitanja i njegovu punu afirmaciju. Adam i Eva, 1984. Adam and Eve, 1984 oslikano drvo | painted wood h – 66 cm detalj | detail

Ikona, 1956. | Icon, 1956 ulje na dasci | oil on panel, 43 x 60 cm

Susret, 1957. | Encounter, 1957 ulje na platnu | oil on canvas, 78 x 94 cm

Figura na zlatu, 1966. Figure on Gold, 1966 ulje na dasci | oil on panel, 49 x 23 cm

Mirjana Dabović Pejović The Enchanting Indivisibility of Curiosity1 1 You exhibited your paintings and drawings in Belgrade in 1968. Now you’re presenting your latest sculptures and black and white paintings. You also create monumental sculptures, adjust your works to the interior, work on tiny objects as well… How do you feel, actually – as a painter, a sculptor or what? – … My answer lies in the indivisibility of my curiosity. I could hardly exist differently, I could hardly restrict myself, I could hardly think and feel differently. From an interview with Irina Subotić, on the occasion of the exhibition in the Salon of the Museum of Contemporary Art, Belgrade, 1976.

All this seems like a game to me. I play serious games. I’m extremely serious in all I do. If something turns into a game, especially for those who will see that later, I am really satisfied. I don’t want to make anyone either sad or happy. I just do what is possible in a particular moment. I accept both ways of looking at it. These frequently quoted words by Vasko Lipovac – a painter, sculptor, printmaker, illustrator, designer, scenic designer, may partly be of help in understanding the personality and the attitude towards his own work of this versatile artist whose oeuvre is an expression of the Mediterranean spirit. This prolific artist, who can rightfully be regarded as a multimedia artist, equally successfully tried his hand in almost all media, producing works in various formats. They varied from tiny objects only a few centimetres in size from his initial phase, sublimating the characteristics which were to gain full recognition at some later stages, through several-metres large sculptures, including those intended for public spaces, especially emphasizing the view that art could influence and ennoble public space, and, more importantly, that this was an ideal way to bring art closer to a wider audience. As a person endowed with great technical and craft skills and a knack for mechanics, he constantly played with different materials, discovering their possibilities which he adjusted to his own ideas, connecting seemingly disparate elements. No matter how clear and understandable it might appear, and at first glance funny and humorous in the view of many who studied it, Lipovac’s work is far more than that. It is a mirror of numerous social changes he witnessed, a critique of the people and circumstances which made him feel indirectly responsible and prompted him to at least try to draw attention to certain injustices, since he as an individual was unable to correct them.

Figura u plavom (Figura sa cvijećem), 1968. | Figure in Blue (Figure with Flowers), 1968 kombinovana tehnika | mixed media, 70 x 50 cm

Early years 2 The artist’s mother came from the well-off Lui family from Kotor; she had an affinity for art and liked to paint herself, while his father was an aesthete who bought artworks. - Dalibor Prančević, Vasko Lipovac, Early Works 1950-1965, University Gallery Vasko Lipovac, Split, 2016.

3 http://www.vaskolipovac.com/udrugaval/

4 Hegedušić’s Master Class was invaluable to me. – From the interview with Vojo Šiljak, on the occasion of his retrospective exhibition in Gliptoteka, 2005.

5 Ibid 6 http://arhiva.nacional.hr/ clanak/14164/tajne-strasti-i-porocihrvatskih-slikara

Vasko Lipovac is one of those artists whose early childhood experiences were of tremendous importance for his life path and artistic development: he grew up in an affluent family from Kotor, whose artistically gifted mother2 and father nurtured a common love for painting among other things through socializing with prominent Montenegrin artists – Milo Milunović, Vuko Radović, Mato Đuranović, who were frequent guests in their home. In such a milieu, it was only natural for the young artist, as well as his two brothers and two sisters, to be raised in the civic spirit, so he continued his education at the Academy of Applied Art in Zagreb (1950). This institution, which closed down in 1955 already, in the few years of its operation educated a number of artists who had remarkable careers later on, such as Jagoda Buić and Ordan Petlevski, a good friend of Lipovac. Recently, in the organization of the Wave (Val)3 association, a series of Lipovac’s early works have been presented in Split, at the University Gallery bearing his own name, works which contribute to a fuller understanding of his oeuvre, particularly through the prism of his early experiences from the period of his university education. Some of his works show traces of his interest in the Paris school of painting, although the echoes of Matisse’s refined style may also be identified in some female portraits from a later stage in his career. Having graduated from the Academy, Lipovac joined Krsto Hegedušić’s Master Class, which, in over two decades (up until his death in 1975), was attended by a large number of painters. Spending four years in this class, Lipovac gained experience which helped him to develop his own style. This experience was extremely valuable to him4 and in this period surrealist paintings were created. As his family members remember, it was in this atelier that renowned Peggy Guggenheim stayed and purchased one of his works, the present whereabouts of which is not quite certain.5 Krsto Hegedušić, an artist who at that time was a terror or (I dare say) an inquisitor in fine arts,6 was extremely close to Tito, which made him extremely influential in the period. Hegedušić was the founder of the Land (Zemlja) group (1929–1935), as well as March (Mart) later on, with the members of which Lipovac displayed his works at the first exhibition in 1957. 21

Bez naziva, 1976. | Untitled, 1976 mesing, nikl | brass, nickel, h-55cm

7 The first exhibition of the March group included a selection of works by: Boris Dogan, Krsto Hegedušić, Željko Hegedušić, Ivo Kalina, Ferdinand Kulmer, Albert Kinert, Edo Kovačević, Vasko Lipovac, Edo Murtić, Šime Perić, Ordan Petlevski, Zlatko Prica, Nikola Reiser, Jakov Smokvina, Vilim Svečnjak, Ivan Švertasek, Kamilo Tompa. 8 Želimir Koščević, Umjetničke grupe u poslijeratnoj Hrvatskoj (Art Groups in Post-War Croatia), http://www.ipu.hr/ content/zivot-umjetnosti/ZU_43-441988_079-086_Koscevic.pdf

9 Oplemenjeni prostor (An Ennobled Space), an interview with I. Mlivončić, Slobodna Dalmacija, 21 June 1974. 10 Exat 51 (Experimental Atelier), was founded on 7 December 1951; its members included: Bernardo Bernardi, architect; Zdravko Bregovac, architect; Ivan Picelj, painter, printmaker and designer; Zvonimir Radić, architect; Božidar Rašica, scenic designer and painter; Vjenceslav Richter, architect and sculptor; Aleksandar Srnec, painter and sculptor; Vladimir Zarahović, architect; Vladimir Kristl, painter and filmmaker. The manifesto of Exat 51 was presented at the meeting of the Croatian Association of Artists of Applied Arts (ULUPUH). The group was founded with a view to protesting against the domination of the official social realism and the condemnation of all forms of abstraction and motifs which the communist doctrine found utterly unacceptable as decadent and bourgeois. In their manifesto, they emphasized their view that such principles were against the development of socialism, that there were no differences between the so-called pure and applied art and that abstract art could enrich the field of visual communication. https://monoskop.org/ EXAT_51

The March group brought together artists of different qualities and stylistic orientations, but it was not the principles of its manifesto7 that the group was driven by but rather by Hegedušić’s strong personality.8 Only a few artists made the essential core of the group, including Ordan Petlevski and Lipovac himself, as a representative of the first generation of the Master Class, and they exhibited their works together in York a few years later. Albeit their group work was presented in a number of exhibitions in the country and abroad, many of the members soon embarked on solo careers. Unlike Exat 51, the art group which had clearly defined ideas and goals and a far greater impact on contemporary art in Croatia, the March group was a marginal association of artists having no bearing on the subsequent happenings on the art scene. Nevertheless, all these experiences from Lipovac’s early years, enriched by encounters with numerous artists, converse and friendships which followed him throughout his life, gradually influenced his direction in art. In the mid-1950s, his works were composed of exceptionally dark coloured fields, the structures of his figures were made of balls and rectangles, in the spirit of Cezanne, like Icon (1956). It is these works, predominantly dark with red or white accents, with the reduction of figure to a simple geometric form, that represented the basis for his future forms. A brief period of searching ensued, with his turning to abstraction (1958/59), for which he stated that there was nothing to look for in it9. Even though the treatment of forms in the works from this period showed similarities to the works of Ivan Picelj, a member of the above-mentioned group – Exat 5110, this experience was just a short episode: in the early 1960s, Lipovac returned to figuration, which remained his lasting preoccupation, gradually gaining in fullness under the influence of sculpture. This was a period when his life revolved around Kotor, Zagreb and Split, making him adjust his method of work to the conditions of being always on the move. The format was reduced, the paintings grew into objects as in the piece A Small Cube (1963), but he still reigned supremely over the format, maintaining rather dark colours and creating the atmosphere of emptiness. Despite the fact that he, in his own words, admired many artists, but none to the extent of emulating his style, the features which are noticed in his early works and which pervade his entire oeuvre, signify constant motion and change, shifting borders, overcoming obstacles and personal challenges... Mediterranean spirit Due to a combination of family circumstances, in 1967 Lipovac moved to Split where he settled permanently, finding a lasting harbour of his restless and relentless creative spirit in the coastal atmosphere similar to that he had left in his native town of Kotor. In this new environment, which grew very close to him in a rather short period of time, new forms were born which grew into typical Lipovac physiognomy, through branching into several parallel lines.

11 http://www.arhitekti.hr/cijeli-svijetse-divio-kompleksu-split-3.aspx

12 Oplemenjeni prostor (An Ennobled Space), an interview with I. Mlivončić, Slobodna Dalmacija, 21 June 1974.

13 http://www.jutarnji.hr/kultura/arhitektura/bernardo-bernardi-njegovi-stolcidanas-uzivaju-kultni-status/4410924/

Some ensuing series show the influences of the tradition, atmosphere, architecture and heritage of Boka, which he remained attached to till the end of his life. Gradually, he brightened his palette, and through experiment, he arrived at the three primary colours: red-green-blue, in which he created a large number of pieces; at the same time, he embarked on the theme of sports, resulting in several groups of works. In the early 1970s, Lipovac became intensely interested in the role of sculpture in public space through the introduction of new materials - plastic, concrete, stainless and nickel-plated steel, aluminium, asbestos and so on – suitable for modular solutions for public spaces. He made sculptures for the residential complex Split 3 – developed with the aim of building a complete city which would function on its own and inspire people to commune with space, since communing with space made them be better persons.11 In the same period several projects were born, known only through scale models, such as the never realized resting place Brela and the PC Koteks fountain. ‘Grey’ and ‘harsh’ architecture is not the wish of an architect... I actually believe that designers themselves would be extremely happy to have a chance to design a residential building tailored to the needs and nature of man, encircled by parks, playgrounds and the like.12 It is thanks to this attitude that there was much more to his collaboration with architects than the usual role of the artist who just placed his artworks in the already defined space: it involved genuine cooperation and negotiated solutions. In the course of his career, Lipovac collaborated closely with numberless prominent Croatian architects, such as Jerko Rošin, Dinko Kovačić, or Bernard Bernardi, who found in Lipovac his favourite person to collaborate with, who liked his works, the Mediterranean atmosphere, his generosity and modesty...13 All these series, motifs and themes intertwined throughout his career, gaining new contours and becoming part of an extensive corpus, all this ennobled with the typical Lipovac spirit. Body in the space

Bez naziva, 1982. | Untitled, 1982 crtež | drawing, 32 x 22 cm

The human figure may be seen as the central theme in Lipovac’s works. Viewed through the analysis of its physical characteristics or psychological traits, (whether male or female) the figure is incorporated into diverse scenes, set in intimate relations, in which its psychophysical states are indirectly dissected. In the course of over five decades, it constantly changed, adjusting to the changes

in the artist’s attitude towards the social circumstances, which simply never left him indifferent. Over the years and decades, the figure underwent transformation, from Lipovac’s early works which showed traces of his future visions of the body, its position in relation to the other bodies, movement; one could feel his preoccupation with corporeality and place in relation to space. In the beginning, it was a reduced form usually comprised of two defining elements, which gave it a specific distance and alienation almost in the manner of de Chirico, contributed to by dark colours reduced almost to a few shades of red, green and brown, which emphasized restraint and mystique, most often suggesting night atmosphere. The bodies close to one another, shown in the moments of dramatic anticipation, really or symbolically isolated in the moonlight were only physically together, devoid of any closeness between them. The following years saw a change in the perception of the form: figures gradually became more and more rounded, and their contours softer and softer; this was a period when the artist’s exploration of the possibilities of different materials began – wood, metal, polished brass, bronze and their skilful mastering. Sports

Bez naziva, 1982. | Untitled, 1982 crtež | drawing, 48 x 36 cm

14 https://www.google.com/culturalinstitute/beta/u/0/entity/m02qr_n0?hl=en

One of the lines of his analysis of the human figure is seen in the representations of sportsmen captured in movement, at the peak of muscle tension defying gravity at the moment of absolute triumph of strength and skill. Flexed, depersonalized shapes which suggest male bodies are made of just a few basic elements – jugglers, boxers, football players, gymnasts, swimmers, rowers and the like, harmoniously proportioned, emanate strength and physical endurance. Realized as painted representations, wood or polished brass sculptures in which the viewers see their own image like in Brancusi’s shiny heads, perhaps more than anywhere else show the predominance of form. A kind of climax in his treatment of sports was reached in the Cyclists series (1994/95), created for the exhibition space of the Art Pavilion in Zagreb, while he obtained full recognition with his exhibitions at the Split waterfront; in Lausanne (2000, Olympic Museum, on the occasion of marking a 100th anniversary of cycling in the world, with several cyclists, together with the sculpture Weight Lifter forming part of the permanent exhibition of this museum14); in London (on the occasion of the end of the Tour de France, 2014); and Utrecht in the following year inaugurating the beginning of the Tour. The project, preceded by extensive preparatory activities, a multitude of sketches, and then a long process of creating each whole (cyclists and bicycles) individually made in wood, has as

15 Tour de France in London, Cyclus at Broadgate, City of London, 2014 16 http://arhiva.nacional.hr/clanak/25167/sretan-sam-jer-jos-mastam-oerotici

Bez naziva, 1982. | Untitled, 1982 crtež | drawing, 42,3 x 30, 4 cm

its starting point various faces of people Lipovac encountered and collaborated with (a similarity with the face of Mirko Gelemanović can be noticed). Just like his other series will show a recognizable Lipovac model, his cyclists, too, in contrast to the expected physical and mental readiness typically linked to a top athlete, are the epitome of a completely different side of human nature. The cyclists are stocky, plump and somewhat sluggish, with an absent gaze peering from beneath the brim of their cap or hidden behind the glasses. Serious and reticent, they are focused upon the track in front of them, as if saying: it won’t be easy to win the race, but let me be noticed at least.15 Each individual cyclist has his own charm accentuated by the striking colours of his gear and his bicycle, but it is only as a crowd that they leave a powerful impression. Arranged in a line in order to simulate movement, grouped into smaller units, with a loner or motorcyclist here and there closely monitoring the developments in the race, they are a jolly group causing cheerfulness and good mood, defying the gloomy atmosphere in the Balkans in the 1990s. Despite appearing sluggish, their cumbersome bodies strained over the slender bicycles captivate the viewer with their simplicity which represents a property, and not the existentialist testimony to the form (I.Šimat Banov) of ordinary people who seem to have accidentally found themselves in a situation for which they were not prepared, and which all of a sudden means a lot to them. Some of them look back in panic, some are exhausted, while some are completely indifferent to the final outcome of this unusual, imaginary race. Placed on a base in the form of a long band/simulated racetrack which appears as part of a far longer line, they establish a more direct contact with the viewer, inspiring thoughts of the individual races of each one of us... A Couple What Lipovac is undoubtedly the most recognizable for is his thematically extremely broad series related to coastal themes, which makes a direct reference to his origin, representing at the same time a new chapter in his treatment of the theme of the body. Despite the fact that, in contrast to what one would have expected, he was not a fan of diving, swimming, sailing or navigation,16 the real and figurative closeness to the sea were an inexhaustible source of inspiration, reflected in: the figures of sailors, moustached seamen (striped sailor shirt or a boat in the distance are indeed concrete marks of his closest native area, but they always have their evocative meaning and almost emerge like

17 Ive Šimat Banov,Vasko Lipovac, Crteži, slike, skulpture 1983-1987 (Drawings, paintings, sculptures 1983-1987), Split, Museum of Fine Arts, December 1987- January 1988.

18 In the oeuvre of Kosta Angeli Radovani, a special place belongs to quince, with around twenty of them produced; they are female nudes full of ripe curves (to Radovani, quince as fruit which is left for additional ripening was a personification of a female body as the primeval beginning and duration). https://hr.wikipedia.org/wiki/Kosta_Angeli_Radovani 19 Božidar Gagro, Kosta Angeli – Radovani, Gallery of Contemporary Art, Zagreb, 26.11. – 26. 12. 1965. Život Umjetnosti (The Life of Art) 1, 84 20 http://www.exlibris.hr/sjaj_kosta.pdf

21 Fernando Botero Angulo, 1935, Medellin, Colombia. His signature style, known as Boterismo, depicts people and figures in large, exaggerated volume, which sometimes represents political criticism and sometimes humour, depending on the piece. https://en.wikipedia.org/ wiki/Fernando_Botero 22 Amarcord, directed by Federico Fellini, 1973. The title is the local Romagnolo dialect phrase signifying Mi ricordo (I remember), and the film portrays the life and characters of the people in a small provincial town in the south of Italy in the 1930s during Mussolini’s rule.

23 http://arhiva.nacional.hr/clanak/25167/sretan-sam-jer-jos-mastamo-erotici

Ljuljačka, 1993. | The Swing, 1993 oslikano drvo | painted wood 124 x 84 cm

a metaphor for the universe17); their beloved, faithful ladies who await them clinging to the windows or standing on the dock with their eyes fixed on the open sea; their lovers, coquettes (hidden in their subconscious); (steam)boats on the horizon which slowly sail away from the bay wrapped in a cloud of dark smoke. They are realized as drawings, in ink, pastel, watercolours, acrylic, on painted wooden planks, in relief, sculpture, various objects. The body, female in particular, offers much in thought and expression – the artist used to point out. But his bodies are not composed according to the canons of the contemporary reshaped, silicon world of advertising and artificial ideals of beauty; instead, they are bodies which establish communication with the viewer, cause a reaction, not necessarily either admiration or lust, but they arouse interest, attract the eyes to themselves and provoke curiosity about the person hiding behind the curves. The shapes of naked male/female bodies which attract his attention contain an unusual blend of aristocratic spirit, plebeian form and folk motifs (I.Š.B.), each time revealing a new face of the formerly established model. Some interpreters of Lipovac’s work find the source of the plump, sensual, rounded bodies of his quince18 – the symbol of fertility and vitality, in the influence exerted on him by his professor Kosta Angeli Radovani, who connected traditionalism with modernist forms in his sculptures, in which the human body, devoid of the ‘conventional’ expressive value of a precious preliminary measure of things, became an image among images, an object among objects, a plastic hieroglyph detachable and already detached from its civilizational sense.19 And just in the spirit of Radovani’s view: If my notes are head, torso, pelvis and extremities of different size and weight, various ratios and rhythm, with a new accord, a new content and new whole are created,20 Lipovac’s figures are dominated by the representations of naked women, experienced in a new light again and again; they captivate the viewer with their gorgeous curves, freed from prejudice, exalted pathos and mystification conjuring up the image of grandiose fullness, as Mario Vargas Llosa referred to the rounded female forms resembling in voluminosity the ones created by Fernando Botero.21 And quite in tune with Botero’s view that art should be an oasis, an escape from difficult life, Lipovac’s women were his own oasis, a refuge from the routine of his daily rituals. Exposed in their nudity, they expose their soul too, having some of the naivety of the types whose dreams and desires take them much farther from the stale provincial life, like the character of Gradisca from the cult movie Amarcord,22 but the life circumstances keep them where they are. With a wistful eye, in silence and solitude, they look at the horizon awaiting (Mr.Right?), their life temporarily stopped in silent hibernation until the return of the beloved one. And then their round, firm, magnificent bodies get out of their shells and surrender themselves to the passionate embrace and lust. In all this, they maintain some modesty which distances them from often explicit representations of naked figures. My works are mild erotica. Erotica is something that attracts humans, if they are normal, both when they are young, and when they are 75 or 85…23

24 http://feral.audiolinux.com/tpl/weekly1/article_sngl.tpl?IdLanguage=7&NrIssu e=1177&NrSection=1&NrArticle=17910

Albeit this was an intriguing theme at times dealt with very directly and provocatively, with explicit love scenes and depictions of sexual acts, it was of great importance to keep the borders and not slip into vulgarity. Freed of all constraints, his characters indulge the passions they are driven by without restraining from satisfying their urges, but there is a dose of purity and beauty in all this, making their encounters seem natural and devoid of drama and exaggeration. Naked women are placed on the pedestal, ecstatically swinging on a swing, unwinding on a beach, in a home environment, in a passionate embrace of a man or another woman; they view their own nudity as something quite natural, feeling free in it. On one side, the ethical and ideological changes of our time have freed the depiction of erotica from puritan indignation; on the other, the predominance of film and photography and a perfect print have imposed themselves as strong competition. As a form of voyeuristic pleasure, they moved beyond art. They have a huge role in awakening erotic imagination. Lipovac unmistakably sensed the time and responded with his own erotic voyeurism.24 Colours-shapes

25 Ibid

26 An interview with Vojo Šiljak, on the occasion of the retrospective exhibition in Gliptoteka, Zagreb 2005

27 http://www.matica.hr/vijenac/322/ Najva%C5%BEnije%20umjetnikove%20strasti/

If we really view Lipovac’s oeuvre in its entirety in the chronological sequence of creation, it is easy to distinguish two fundamental levels: typology of forms and change in faces conditioned by the content. This statement is widely applicable and accentuates Lipovac’s ability to make each form live on a different principle – what’s more, to give each form its autonomous vocation and motivation: language and sign.... The balance of his shapes, the verticalness of forms originates from the very centre of the forms and not from its energy: from the pure and peaceful reality of the statue and the spirit which selectively brought together the anthropological reason and pure structure.25 Looking for new solutions over and over again, basing them on the connection between the theme and the sculptural treatment of pure form and reduced shapes which he remained loyal to, he did not conform to the conventions of the day – ... I have been interested in form; it is highly likely that on the basic level form comes first: sculptural form and then painting. I wouldn’t separate that.26 The form was moulded by concrete experiences with the work in a particular material, which led him not to accept the grim circumstances of life and the dark visions of the world as something given, but he opposed them by creating works in which, like in fireworks, everything crackled and burst with energy, colour and light.27 Therefore, the predominance of intense, vibrant colours is not quite unexpected; among them, blue is especially prominent, varying from brighter tones, through the typical Lipovac blue used in the piece The Blue Tree – a monumental sculpture which until recently stood as a signpost at the entrance to the artist’s studio, and which, by the decision of the Split local authorities, has been removed for an indefinite period of time.

28 IKB - International Klein Blue

29 http://ikb2002.altervista.org/blu.htm

30 A series of works on religious themes, a series devoted to Marul, Shakespeare, Saint Blaise, Adam and Eve, The Waves, The Door…

This act, unfortunately, has indirectly confirmed that nowadays the artist’s wish for art to become part of everyday life is very difficult to fulfil. The colour is graded to the intense tone reminiscent of Klein’s blue,28 regarded as the most perfect expression of blue, which in this artist symbolized: truth, wisdom, peace, contemplation, the unity of the sky and the sea, the colour of infinite space, which is vast and can contain everything.29 Even though it remains unknown whether there was any reference to the work of this artist, in the symbolism it carried for Klein some parallelism may be recognized with the impressions created by some coastal motives by Lipovac. When an artist is so prolific, the selection of works can simultaneously be both a difficult and an easy task. The exhibition at the Montenegrin Art Gallery Miodrag Dado Đurić is a look at Lipovac’s extensive oeuvre aiming to mark some of the major reference points vital in understanding his work, special in all respects. Even though quite a few important segments of his oeuvre have not been represented in this exhibition,30 I still believe that it is possible to experience the beauty and the splendour of his visual language even on the basis of this relatively limited sample. This exhibition is an opportunity to illuminate this artist with a stronger light, the artist who may not have been duly valued and appreciated during his lifetime, which was probably a consequence of his discrete and unobtrusive personality, which derived greater pleasure from the act of creation than from the promotion of his own work. Fortunately, thanks to the great enthusiasm and commitment of the members of his family who promote various segments of his oeuvre through the activities of The Wave association; the efforts of the artist Danijela Šušak who has adjusted a few works by Lipovac to the visually impaired persons; young artists who find inspiration in his work, but also his numerous admirers, in recent years Lipovac’s works have been more and more present on the art scene, which opens up opportunities for new readings and the artist’s full recognition.

Figura s pticom, 1987. | Figure With a Bird, 1987 aluminijum | aluminium, h-22 cm

Bez naziva, 1970. | Untitled, 1970 oslikano drvo | painted wood 122 x 80 cm

Bez naziva, 1976. | Untitled, 1976 oslikano drvo | painted wood h â&#x20AC;&#x201C; 57 cm

Bez naziva, 1976. | Untitled, 1976 mesing, nikal | brass, nickel h â&#x20AC;&#x201C; 56 cm

Igra, 1973. | Play, 1973 akrilik na dasci | acrylic on board 42 x 32 cm

Zvonko Maković Vasko Lipovac Vasko Lipovac se kao rijetko koji drugi suvremeni umjetnik uspio nametnuti kao prepoznatljiv znak sredine u kojoj je djelovao, a gledajući iz širega rakursa može se reći i iz koje je potekao. Bio je jedan od najznačajnijih umjetnika Splita druge polovice 20. stoljeća, a da istodobno osobine njegove umjetnosti odudaraju od svega što pripada bogatoj likovnoj tradiciji toga grada. Nametnuo se kao autentični komentator gradskih posebnosti, postigao nešto što je u književnosti i kazalištu unazad stotinjak proteklih godina izraslo u prepoznatljivu lokalnu tradiciju, jedinstvenu u korpusu ne samo hrvatske kulture. Figure, koje je Lipovac oblikovao, pripadaju onome svijetu koji živi punim intenzitetom na ulicama, trgovima, na rivi i dvorištima Splita. Međutim, kada se ovoga umjetnika locira u Split, isključuje se iz njega čitav niz posebnosti koje podjednako tako pripadaju širem geografskom, povijesnom i uopće kulturnom kontekstu. Rođen u Kotoru, školovan u Zagrebu, a život i stvaralački vijek proveo u Splitu, Lipovac je utkao duh Mediterana u svoje djelo kao ključnu supstancu. Sam je u jednom razgovoru rekao kako mu je „mediteranski ambijent uvijek izazovan na drukčiji način“. Stoga i njegove priče, komentari, dosjetke koje oblikuje svojim kipovima, slikama, reljefima koliko da naliče jedni na druge, toliko su uvijek drukčiji, posebni. Ikona, 1956. | Icon, 1956 ulje na dasci | oil on panel, 43 x 60 cm

Obilje vedrine, ponekad humora, ironije, ali i ljepote, čine ovu umjetnost koliko zavodljivom, toliko i nadasve duhovitom. „Nikad nisam imao svjesnu namjeru unositi humor ili ironiju u svoje radove, ali život je takav“, govorio je. „Iako su moji likovi često osamljeni i vrlo često tužni“, komentirao je svoje djelo dalje, „u njima se osjeća radost života. A erotika je uvijek važan pokretač, on ponese baš preko neočekivanih detalja, kroz neke atmosfere koje su teško čitljive dok se ne zakorači u svijet motiva“. Sve te osobine, međutim, nimalo ne narušavaju čisti plastički govor, pa se u Lipovca prepoznaju mnoge teme koje su obilježile umjetnost prošloga stoljeća. Ovdje se otkrivaju i elementi pop-arta i figuralike karakteristične za, recimo, francuske „nove realiste“.

Ovdje ćemo pronaći i pokret kao bitnu supstancu skulpture, dakle nešto što u potpuno drugome vidu nalazimo u umjetnosti jednog Alexandera Caldera. Nalazimo humor koji ima bliske odjeke kakve smo ranije sretali u Joana Miróa. Drugim riječima, Vasko Lipovac je ugradio mnoge važne elemente prethodnika, ali ih je uvijek prilagodio duhu mjesta i vlastitom umjetničkome izrazu. Rođen u Kotoru 1931. u uglednoj građanskoj obitelji u kojoj se njegovala i cijenila umjetnost, Lipovac je tu proveo djetinjstvo i mladost, da bi nakon završene Državne realne gimnazije otputovao u Zagreb gdje je u jesen 1950. upisao netom otvorenu Akademiju primijenjenih umjetnosti. Ta institucija je svojim programom, ali i nastavnicima pomogla formirati više važnih umjetničkih osobnosti, među kojima su Jagoda Buić, Zlatko Bourek, Ordan Petlevski, Zvonimir Lončarić i nekolicina drugih. Nažalost, vijek Akademije primjenjenih umjetnsoti bio je kratkotrajan i ona je prestala djelovati 1955. godine. Vasko Lipovac, baš kao i svi drugi polaznici te vrijedne škole, uvijek su isticali kako su rad i znanje koje su u njoj stjecali bili od velike važnosti za osobnu formaciju. Odreda vrlo istaknuti nastavnici nisu ih podređivali svojem izrazu, svojim afinitetima, nego poticali na traženje svojih vlastitih. Iz doba školovanja na akademiji sačuvano je više Lipovčevih radova, pa se lako mogu prepoznati kako njegove mogućnosti, tako i sposobnost primijene stečenoga znanja. Radi pejzaže i portrete, a zbog programa škole širi se registar tehničkoga znanja, pa osim slika u ulju i temperi, radi gafike, temperu na staklu, a osobito treba istaknuti jedan vitraj kojemu je sačuvana i detaljna skica na kartonu. Moglo bi se reći kako je ovo prvo ozbiljno i zrelo djelo tada dvadesetčetverogodišnjega Lipovca. „Žena s mačkom“, kako se zove vitraj iz 1955., posljednje godine školovanja na akademiji, karakterizira naglašena stilizacija. Naravno da treba razumjeti kako je riječ o specifičnoj tehnici u kojoj se fragmenti raznobojnoga stakla međusobno povezuju olovom. Međutim, ono što odaje umjetničke, a ne samo tehničke vrijednosti, to je izvanredna usuglašenost kako u kromatskome pogledu, tako i u definiranju prostorne stilizacije u čemu je sve podređeno plošnosti i ritmičkim pomacima koji iz toga proizlaze. Nakon završene Akademije primijenjenih umjetnosti, Vasko Lipovac polazi Majstorsku radionicu Krste Hegedušića i tu boravi od 1956. do 1959. Kao što su godine školovanja na akademiji bile važne za formiranje i traženje vlastita izraza, to će biti još više boravak kod jednog od najuglednijih hrvatskih slikara i pedagoga. Nije ovdje bilo toliko važno usavršavanje u tehničkome pogledu, koliko mogućnost da se među izabranim diplomiranim slikarima svakodnevno iskušavaju i odmjeravaju vlastite sposobnosti, ono što se netom razumjelo kao

vlastiti jezik te razmjenjivale informacije. Hegedušić je birao zaista najbolje mlade slikare i svakome omogućavao da ustrajava na onome što je osobno prepoznao kao individualnu posebnost. U generaciji u kojoj je Lipovac pohađao Majstorsku radionicu posebno mu je bio blizak slikar Ordan Petlevski kojega je poznavao još s Akademije primijenjenih umjetnosti. Pogledaju li se studentski radovi dvojice mladih umjetnika, mogu se prepoznati stanovite srodnosti, a one se očituju prije svega u naglašenoj stilizaciji figura. Međutim, vrlo brzo Lipovac i Petlevski će razmicati svoje prostore i svaki od njih definirati vlastita poetička načela. Iz 1956. potječe Lipovčeva slika „Ikona“ koja je važna iz više razloga. Stilizacija, koju ovdje provodi, potpuno je drugačija od svega što je radio ranije. Riječ je nizanju sedam vrlo shematiziranih antropomorfnih figura kojima su tijela okomiti raznobojni pravokutnici, a glave kugle. Različiti pomaci u visinu omogućavaju da glave, zapravo kugle, stvaraju ritmičke pomake. Nema nikakvih naznaka dubinskoga kretanja, nema nikakvog jasnog pokreta, nego je sve podređeno plohi. Takva radikalna stilizacija upućuje ovu ranu Lipovčevu sliku predlošku od kojega joj je uzet i naslov, a to je ikona. Međutim, ikoni će ga približiti i opći dojam mirnoće, štoviše maestetičnosti.

Biciklisti, 1995. | Cyclists, 1995 oslikano drvo i poliuretan painted wood and polyurethane 36, 2 x 15, 5 x 13 cm

„Ikona“ je važna iz više razloga, jer je njome naznačio možda više nego ijednim drugim djelom iz tih pedesetih godina sve ono na čemu će Lipovac od šezdesetih pa nadalje graditi svoju karakterističnu figuraliku, i to ne samo kada je slikarstvo u pitanju, nego isto i skulptura. Međutim, u vrijeme boravka u Majstorskoj radionici Krste Hegedušića Lipovac će započeti i definirati jedan segment svojega opusa koji će kasnije komentirati kao promašaj, kao vrijeme utrošeno bez osobite koristi. Riječ je o dvogodišnjem rasponu između 1957. i 1959. kada nastaje ciklus slika zasnovanih na načelu geometrijske apstrakcije. Zaista, niti ranije, niti kasnije nije kod Lipovca bilo sličnih slučajeva. Potpuni odmak od figuracije i usvajanje stroge apstrakcije umjetnik je htio naglasiti i nazivima ovih slika. Zove ih jednostavno „kompozicijama“, a upravo će ta svoja djela izložiti u City of York Art Gallery u Engleskoj kamo je pozvan s Ordanom Petlevskim. Obojica slikara izlažu apstrakciju, međutim, dok je ona Petlevskoga duboko organska, Lipovčeva je geometrijska.

Moglo bi se reći da je izložba prošla vrlo dobro u inače uglednoj galeriji ovoga grada na sjeveru Engleske. Popratili su je napisi u novinama, među kojima treba izdvojiti i komentar najuglednijeg ne samo engleskoga, nego i eurospkoga kritičara Herberta Reada koji je konstatirao da su i Petlevski, i Lipovac „vrijedni pažnje, svaki na svoj način, svaki u svom svijetu.“ Pa ipak, unatoč distanciranju od svojih apstraktnih slika s kraja pedestih, ta djela su zanimljiva i onda kada ih se ne promatra samo unutar Lipovčeva opusa. Nekoliko godina ranije, točnije 1951. javlja se u Zagrebu grupa EXAT-51 svojim manifestom u kojemu se članovi pozivaju, između ostaloga, na geometrijsku apstrakciju, a slike Ivana Picelja i Vlade Kristla indikativne su ukoliko ih se promatra upravo s pozicije Lipovčevih „Kompozicija“ iz 195759. godine. Nije pretjerano reći da je Vasko Lipovac usvojio neka programatska stajališta s Piceljevih slika nastalih između 1952. i 1957. godine, pa se stoga kroz njih može prepoznati i snaga referencija koju su slikari EXAT-a ostavili u vlastitoj sredini, hrvatskome slikarstvu pedesetih. No, promotrimo li ove Lipovčeve slike kao dio isključivo njegova djela, jasno je da je njima iskušavao snagu redukcije što će mu itekako pomoći kada šezdesetih krene u svoju figuraciju, prihvati načela na kojima će graditi svoju umjetnost sve do kraja. Ograđujući se od ovog svojeg izleta u geometrijsku apstrakciju, ipak je priznao: „Za ostvarenje mojih kompozicija potrebna mi je nastudirana skica malog formata, koja ima sve potrebne elemente.“ Što to znači? Znači samo jedno, a to je da je za realizaciju bilo kojega djela nužan precizno definiran stav, u ovome slučaju stav prema redukciji kao bitnome načelu Lipovčeve umjetnosti. Bilo one koju nalazimo u „Kompozicijama“ (19571959.), bilo figurativnim. S početka šezdesetih potječe serija djela koja samo uvjetno možemo smatrati slikama. Riječ je o ciklusu „Kockica“, pravokutnih drvenih ploča koje su na jednom svojem licu podloge koje umjetnik oslikava stiliziranim ljudskim figurama. Važno je tu istaknuti upravo predmetnu prirodu ovih slika, činjenicu da je riječ o punome volumenu, točnije kvadru kojemu je jedna veća stranica podloga slike. Možda upravo njima Lipovac naznačuje iskorak u puni prostor, napuštanje plohe / slike i osvajanje prostora. Skulpture, koje će uskoro postati dominantan segment Lipovčeve produkcije, naziru se baš u ovim malim drvenim objektima. Figure koje on slika na površini naglašenom modulacijom, a to je sjenčanje, potenciraju volumene lišene svakog suvišnoga znaka.

Riječ je o naglašenim oblinama koja ističu tjelesnu čvrstoću i punoću koja svoje značenje dobiva u punome prostoru. Gotovo bez izuzetka Lipovac modelira snažno stilizirani ljudski lik kojemu će, tijekom sedamdesetih godina, osobito značenje dati materijal, a to je visoko polirani čelik. On radi seriju akrobarata i uopće sportaša, a osim čelika radi paralelno i skulpture u drvu koje boja čime postiže osobito izračajne efekte. Seriju ovih igrača, homo ludens, dopunit će i slikama, a najkompleksnija cjelina iz kasnijega razdoblja, točnije iz prve polovice 90-ih godina, „Biciklisti“, predstavlja možda konačnu sintezu svih Lipovčevih ranijih radova. Što čini „Bicikliste“? Čine ih nekoliko desetina ljudskih figura od bojanoga drveta koje se na biciklima, također drvenim, kreću u nizu poput biciklističkih trka. Unatoč jake stilizacije u tretmanu figura, svaki je biciklist duboko individualiziran, on ima vlastiti izraz lica, vlastitih gesta, zaokupljen je svojim nastojanjem da se domogne cilja. „Biciklisti“ su možda najkompleksnije Lipovčevo djelo ne samo stoga što su brojčano veliki, nego što podrazumijevaju punoću prostora i neposredan odnos s promatračima. Nije to jedino djelo koje je shvaćeno kao svojevrsna serija, sekvenca. Nije teško uočiti kako je umjetnik mnoga svoja djela radio varirajući jedan predložak, pa je teško iz tih varijanata izdvojiti jedno i shvatiti ga kao original. Lipovac ne robuje diktatu unikata, on svoje djelo razumije kao tok, kao slijed, a varijacije kao važan sadržaj djela. Postoje brojne varijante javnih spomenika, skulptura, djela obilježenih religioznim temama, baš kao i erotikom. Ono što ih sve povezuje, to je duh vedrine i prisnosti. Vasko Lipovac je negdje 1977. govorio kako mu je namjera intervenirati na Rivi u Splitu, da se tom popularnome dijelu grada ublaži horizontalnost. Namjeravao je na Rivi postaviti svoje figure koje bi djelovale kao da su opredmećeni sami prolaznici, uvući ih u živo gradsko tkivo tipične mediteranske svakodnevice. Govorio je također kako svoje intervencije shvaća kao dopunu javnome prostoru, način oplemenjivanja prostora. Puni efekt kiparska djela Vaska Lipovca dobivaju na javnome prostoru, kada se uvuku u konkretan život i u konkretan ambijent. Tu će umjetnik otkriti sve svoje potencijale u neposrednom dijalogu s običnim ljudima, prolaznicima, flanerima. Otkrit će, štoviše, svoje stvarne korijene, budući je ova umjetnost iznikla iz jednostavne svakodnevice, života malih ljudi s Mediterana od kojih je baštinila vedrinu, ironičnost, pričljivost. Međutim, smještanjem tih djela u enterijere ne gubi se njihov efekt, budući snagom koju ta djela zrače mijenjaju prostor i obraćaju se promatraču pružajući mu one duboko ljudske osobine koje odaju njihov mediteranski identitet, ma štogod on značio.

NogometaĹĄi, 1968. | Football Players, 1968 ulje na dasci | oil on panel, 20 x 61 cm

Ĺ˝ongler, 1970. | Juggler, 1970 oslikano drvo | painted wood, 105 x 30, 5 x 20 cm

Bez naziva, 1976. | Untitled, 1976 mesing, nikal | brass, nickel h â&#x20AC;&#x201C; 35 cm

Bez naziva, 1976. | Untitled, 1976 kombinovana tehnika | mixed media, 90 x 70 cm

Bez naziva, 1977. | Untitled, 1977 kombinovana tehnika | mixed media, 70 x 46 cm

Vježbač, 1976. | A Gymnast, 1976 mesing, nikl | brass, nickel, h – 212 cm

Bez naziva, 1976. | Untitled, 1976 kombinovana tehnika | mixed media, 90 x 70 cm

Ekvilibrist, 1978. | Equilibrist, 1978 staklo, plastika | glass, plastic, Ca. 300 cm

Bez naziva, 1976. | Untitled, 1976 kombinovana tehnika | mixed media, 90 x 70 cm

Trkač, 1995. | Runner, 1995 oslikano drvo | painted wood, h – 60 cm

Vježbač, 1987. | A Gymnast, 1987 oslikano drvo | painted wood, h – 36 cm

Vježbač na konju, 1987. | Gymnast on the Vaulting Horse, 1987 oslikano drvo | painted wood, h – 33, 5 cm

Bacač koplja, 1995. Javelin Thrower, 1995 oslikano drvo painted wood h – 60 cm

Dizač utega, 1995. Weight Lifter, 1995 oslikano drvo painted wood h – 60 cm

Biciklisti, 1995. | Cyclists, 1995 oslikano drvo i poliuretan painted wood and polyurethane 36, 2 x 15, 5 x 13 cm

Zvonko Maković Vasko Lipovac

Bez naziva, 1982. | Untitled, 1982 crtež | drawing, 42, 2 x 30,4 cm

Rarely has any other contemporary artist achieved what Vasko Lipovac did, and that is to become a recognizable symbol of the environment in which he worked, and if seen from a broader perspective, from which he sprang. Although he was one of the most significant Split-based artists of the second half of the 20th century, his art stands out among everything else that belongs to the rich tradition of fine arts in the city. Lipovac asserted himself as an authentic commentator of distinctive urban features; he achieved something that has developed in the last hundred years of literature and theatre into a recognisable local tradition whose uniqueness can hardly be reduced only to the corpus of Croatian culture. Figures that Lipovac shows in his art works belong to the world where life is lived to its fullest on Split’s streets and squares, in its courtyards and along the seafront. However, defining the artists only within the tradition of Split leaves him deprived of his numerous particularities that belong at the same time to a wider geographic, historic and, generally, cultural context. Lipovac was born in Kotor, received education in Zagreb and spent his life and artistic career in Split. He infused his work with the spirit of the Mediterranean, which became its main ingredient. As he said in an interview, for him “the Mediterranean environment always poses a different challenge”. That is why his stories, commentaries, witty remarks shaped by his sculptures, paintings and reliefs equally resemble one another, as they always seem different and special. Abundant buoyancy, occasional humour and irony, as well as beauty, make this art both captivating and, above all, witty. “My intention was never to consciously imbue humour or irony into my works, but that’s life”, he used to say. “Although my characters are frequently lonesome and very often sad”, as he commented his own work, “there is also a joy of life in them. And eroticism is always an important agent that takes one over unexpected details, through certain atmospheres that are almost illegible until one enters the world of motifs”. However, at no time did these characteristics undermine the pure plasticity of his artistic expression, which is why many themes in Lipovac’s oeuvre marked the art of the last century. His work reveals elements of pop art and the figuration that is characteristic of, say, French New Realism. It also reveals movement as an important feature of sculpture, which is something that can be found in the

art of Alexander Calder, though differently conceptualized. Furthermore, one can find in Lipovac’s work the humour that closely resembles that of Joan Miró’s art. In other words, Vasko Lipovac built into his own art many significant elements of his predecessors but he always shaped them in order to complement the spirit of his working environment and his own artistic expression.

Figura s pticom, 1969. Figure With a Bird, 1969 kombinovana tehnika mixed media, 70 x 42, 6 cm

Lipovac was born in Kotor in 1931 into a respectable urban family who had always appreciated art. He spent his childhood and youth in the same city and after he graduated from the State Grammar School, he moved to Zagreb in the autumn of 1950 where he enrolled in the recently founded Academy of Applied Arts. The programme and teaching staff at this institution helped in forming a number of significant artistic personae that include Jagoda Buić, Zlatko Bourek, Ordan Petlevski, Zvonimir Lončarić and several others. Unfortunately, the Academy had to close its doors in 1955. All the students of this relevant school, including Vasko Lipovac, always stressed that the practice and knowledge gained there were of great importance for their personal development. Eminent educators at this institution, all of them without exception refrained from subjecting the teaching process to their own affinities but, instead, encouraged students to follow their own paths. Several preserved works that Lipovac created during his days at the Academy clearly show both his potential and ability to apply the acquired knowledge. He was at first focused on landscapes and portraits but as the school broadened its curriculum, the range of Lipovac’s technical knowledge was also enriched and he started painting in oil, tempera on paper and glass, and exploring printing techniques. Particularly deserving of mention is one stain glass whose detailed sketch on cardboard has been preserved. This could easily be considered the first serious and mature art piece of the then twentyfour-year-old Lipovac. The highly stylized stained glass entitled “Woman with a Cat” was created in 1995, the last year of Lipovac’s studies at the Academy. It should be mentioned here that stained glass is a specific technique in which variously coloured glass fragments form patterns held together by strips of lead. The work in question does not only show Lipovac’s technical aptitude but also his artistry in achieving an exceptional chromatic balance and harmonious definition of spatial

stylisation where every element is contingent on the emerging flatness and rhythmic movement. After graduating from the Academy of Applied Arts, Vasko Lipovac entered the Master Workshop of Krsto Hegedušić where he studied from 1956 to 1959. The importance of the academy for finding and developing his own expression was doubtlessly great, but studying under one of the most respected Croatian painters and educators meant even more. The workshop was not so much about technical advancement as about the possibility presented on a daily basis to work with the painters Hegedušić had chosen, to exchange information and challenge and emulate abilities and qualities, which was considered the development of distinctive voices. Hegedušić indeed chose truly the best young painters and allowed each one to build on what he personally recognized in them as individual and particular artistic characteristic. Of all the students in the workshop, Lipovac developed the closest relationship with painter Ordan Petlevski whom he had known from the Academy of Applied Arts. A closer look at student works by the two young artist shows certain similarities primarily evident in the pronouncedly stylized figuration. However, each of them soon developed their own particular styles and defined personal poetic principles. In that respect, Lipovac’s 1956 painting “Icon” is important for several reasons. Its stylization is completely different from everything previously created. The painting shows seven very schematically treated anthropomorphic figures whose bodies are formed by colourful perpendicular rectangular forms and spheres representing heads. Different heights of the figures allows for the creation of a rhythmic pattern by the rounded forms. There is no indication of penetration into the depth of the image, no clearly visible movement; everything is subordinate to the flatness of the image. Such a radical stylization indicates the correspondence of this early Lipovac’s painting to the model – the icon, from which he appropriated the title. In addition, the characteristics of an icon can also be discerned in the prevailing impression of stillness or, moreover, the majestic presence of the image. Fešta, 2001. | Festivity, 2001 akrilik na platnu | acrylic on canvas 68 x 58 cm

The importance of „Icon“ also lies in the fact that it possibly signified, more than any other work from the 1950s, all that he would use from the 1960s onward as the basis for the development of his characteristic figuration, in both painting and sculpture. However, there was one segment of his oeuvre he had started and defined while in Hegedušić’s workshop that he later characterized as failure, uselessly spent time. This was a two-year long period between 1957 and

1959, when he created a series of paintings based on the tenets of geometric abstraction. Neither before nor after that instance were there any similar cases in Lipovac’s art. His complete withdrawal from figuration and the adoption of a structural approach to abstraction was underscored by titles of these paintings. He simply called them „Compositions“. Interestingly, these works were showcased at the City of Your Art Gallery in England where he had been invited to exhibit together with Ordan Petlevski. Both of them exhibited abstract works, but while Petlevski’s art was deeply organic, Lipovac’s was geometrical. The exhibition at this esteemed gallery in the north of England could be said to have been successful. Newspapers reported on the show and the most outstanding comments were those of Herbert Read who averred that both Petlevski and Lipovac “were noteworthy, each in his own way, each within his own world”.

Mornarev san, 1997. The Sailor’s Dream, 1997 oslikano drvo painted wood, h –58, 5 cm detalj | detail

Despite the fact that Lipovac left behind abstract painting in the late 1950s, these works have remained intriguing even when observed outside Lipovac’s individual oeuvre. Several years before, in 1951, Zagreb witnessed the foundation of the EXAT-51 group of artist whose members chose to draw, among others, on geometric abstraction. Paintings by two prominent members, Ivan Picelj and Vlado Kristl, are rather telling when seen from the position of Lipovac’s 1957-59 “Compositions”. It would not be an exaggeration to say that Vasko Lipovac espoused certain principles of the group’s programme from the paintings Picelj had created between 1952 and 1957. This goes to prove the powerful source of references the EXAT painters represented in their local context, the Croatian painting of the 1950s. If observed exclusively as part of Lipovac’s oeuvre, it is clear that “Compositions” were his examination of the power of reduction, which was most certainly helpful in the 1960s on his path to a specific kind of figuration, when he took up the principles on which to build his artistic language until the very end. By disassociating himself from this excursion into geometric abstraction, Lipovac nevertheless admitted that “in order to achieve my composition I need a carefully studied small-scale sketch which contains all necessary elements”. What does that actually mean? That can mean only one thing – for the execution of any piece of art, it is necessary to have a precisely defined attitude, or in this case, Lipovac’s view of reduction as a significant principle of his art, whether the art that can be found in “Compositions” (1957 – 1959) or in his figurative works.

Adam i Eva, 1984. Adam and Eve, 1984 oslikano drvo | painted wood h – 66 cm

The early 1960s saw the creation of a series of pieces that can only tentatively be called paintings. The series, entitled “Kockica” (Little Cube), comprises rectangular wooden panels on whose surfaces the artist painted stylized human figures. It is important to stress here the figurative nature of this paintings and the fact that they are three-dimensional forms, more precisely cuboids whose one longer face is the basis for the painting. These works might have marked the moment when Lipovac abandoned the plane/painting, and stepped into the space and conquered it. At the same time, these small wooden objects also signalled the future dominance of sculpture in Lipovac’s artistic production. The figures he builds by shading reinforce the rounded forms, which are freed from any superfluous sings. They accentuate the firmness and fullness of the bodies whose meanings develop within the surrounding space. Almost without exception, Lipovac created strongly stylized human figures whose meaning were in the 1970s determined by specific features of the material he used to make them – highly polished steel. He produced a series of acrobats and athletes, and in addition to steel, he sculpted them from wood, which he painted in order to create striking effects. These series of playful sportsmen, homo ludens, received their painted counterparts among which the most intricate one, “Cyclists”, was

Ispod palme, 1999. Under a Palm Tree, 1999 oslikano drvo, perforirani reljef painted wood, perforated relief 56 x 46 cm

Mornar, 1989. | A Sailor, 1989 oslikano drvo | painted wood, h – 62 cm

Plavi šešir, 1989. | Blue Hat, 1989 oslikano drvo | painted wood h – 62 cm

made in the early 1990s and possibly represents the synthesis of all Lipovac’s earlier works. What are “Cyclists” comprised of? They are comprised of several dozens of human figures mounted on bicycles, all made from painted wood and shown as if competing in a cycling race. Despite the strong stylization of the figures, each cyclist possesses individual features, facial expression and gestures in his preoccupation with the attempt to reach the finish line. “Cyclists” are perhaps Lipovac’s most intricate artwork not because of the great number of elements but because it entails spatial fullness and an uninterrupted relationship with viewers. However, this was not the only piece envisaged as a sort of series or sequence. It is rather easy to notice that the artist created many of his works as variants of one model. This makes it difficult to single out one piece out of the variants and consider it original. Lipovac was not subservient to the concept of unique. He, rather, understood his work as a process, succession, and the variants as its significant parts. There are numerous versions of public monuments, sculptures, both religiously and erotically charged works. What connects them all is the spirit of liveliness and intimacy. Sometime in 1977, Vasko Lipovac talked about his intention to intervene on Split’s Riva (seafront) by softening the horizontality of this popular part of the city. He intended to place his figures into the space and give passers-by a more permanent physical form thereby drawing them into the vibrant urban fabric of a typical Mediterranean everyday life. He also said how he saw his interventions as an augmentation of the public space, its elevation. Vasko Lipovac’s sculptures have a full effect when they find their way into a specific life and a specific environment. There, the artist manages to reveal all his potential in a direct dialogue with common people, passers-by, and flâneurs. Furthermore, he then reveals his real origins, since this art emerged from a simple quotidian, the lives of common Mediterranean people from whom it inherited its liveliness, irony and chattiness. Even when placed in the interior his artworks retain their potency since their emanating power transforms space and addresses viewers by offering them deeply rooted human characteristics that reflect their Mediterranean identity, regardless of what meanings it might assume.

Bijeli cvijet | White Flower akrilik na dasci | acrylic on board, 24, 2 x 21 cm

Prijateljice, 1994. | Friends, 1994 oslikano drvo, perforirani reljef | painted wood, perforated relief, 65, 5 x 45, 5 cm

Ljubav, 2002. | Love, 2002 akrilik na platnu | acrylic on canvas, 63, 5 x 53, 5 cm

Mladenka, 1995. | Bride, 1995 reljef, oslikano drvo | relief, painted wood, 80 x 60 cm

OproĹĄtaj | Forgiveness oslikano drvo, perforirani reljef | painted wood, perforated relief, 75 x 75 cm

Bez naziva, 2002. | Untitled, 2002 akrilik na na dasci | acrylic on board, 95 x 99 cm

KupaÄ?ica, 2002. | A Bather, 2002 akrilik na dasci | acrylic on board, 95 x 98 cm

Prozirnost 2, 2002. | Transparency 2, 2002 akrilik na dasci | acrylic on board, 99 x 109 cm

Striptiz, 1974. | Striptease, 1974 akrilik na dasci | acrylic on board, 94 x 84.5 cm

Mornarev san, 1997. | The Sailor’s Dream, 1997 oslikano drvo | painted wood, h – 58, 5 cm

Stilite, 1996. | Stylites, 1996 oslikano drvo | painted wood promjenjive dimenzije | varying dimensions

Tonko Maroević Vasko Lipovac – Most između kultura Vasko Lipovac, kipar i slikar, rođen je u Kotoru 1931. godine, preminuo u Splitu, 2006. godine. Kroz cijeli je svoj radni vijek u sebi nosio slike krajolika Boke Kotorske i bogato kulturno naslijeđe svog rodnog grada, a školovanje u Zagrebu, u ranim pedesetim godinama prošlog stoljeća, dalo mu je uvid u osnovna iskustva modernizma i figurativne anatomije (posebno zahvaljujući njegovom profesoru kiparstva, Kosti Angeli Radovaniju). U cijelom svom djelu, osim rane apstraktne faze, pokušavao je promicati suvremeno antropomorfno i asocijativno kiparstvo i figurativno slikarstvo, uspijevajući oživljavati likove i ambijente prepoznatljivo mediteranskog štiha. Bio je zasluženo popularan u široj javnosti, a jednako dobro ocjenjivali su ga i kritičari od zanata, kao umjetnika vjerodostojne plastike, čistoće i redukcije na osnovno, uz česte humorno melankolične ili ironično nostalgične primjese. Nimalo patetičan ni sklon monumentalnosti, ipak je stvorio nekoliko upečatljivih spomenika (od Dražena Petrovića do Marka Marulića i Miljenka Smoje), ali njegov važan doprinos modernoj hrvatskoj skulpturi najprisutniji je u ciklusima posvećenima mornarima i mladim djevojkama, ljubavnicima i posebno sportašima. Intimno povezan sa svojim crnogorskim korijenima, načinio je i seriju reljefa i poliptiha posvećenih Boki, stvorivši trajan mosti među kulturama Crne Gore i Hrvatske. Sažetak govora prof. dr. Tonka Maroevića, člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti. http://goo.gl/eYKG8e

Foto | Photo: Ivo Eterović

Vasko Lipovac rođen je 14 lipnja, 1931. godine u Škaljarima, malom naselju neposredno pored Kotora u Crnoj Gori. Vasko Lipovac bio je najmlađe od petero djece u vrlo skladnoj obitelji uspješnog trgovca i brodskog agenta Spasoja Lipovca i Antice Lui, kćerke uglednog zemljoposjednika Maksimilijana Luia. Pohađao je realnu gimnaziju u Kotoru, gdje mu je nastavnik slikanja bio Mato Đuranović (1895.-1973.), slikar koji je svoje učenike nadahnjivao svijetlim, sjajnim bojama svojih radova. Nakon mature preselio se u Zagreb i 1950. godine upisao Akademiju primijenjenih umjetnosti. Odmah se odlučio za kiparstvo, u klasi Koste Angeli Radovanija, ali na drugoj godini (1951./52.) prebacio se na slikarstvo, gdje mu je mentor postao Željko Hegedušić. Vrijedi napomenuti kako su u ranim pedesetim godinama zagrebačku Akademiju primijenjenih umjetnosti pohađali mnogi budući istaknuti umjetnici, poput Zlatka Boureka, Jagode Buić, Ante Sony Jakića, Zvonimira Lončarića, Mladena Pejakovića, Ordana Petlevskog i Pavla Štaltera. Nakon diplomiranja, od 1955.–1959. godine pohađao je majstorsku radionicu profesora Krste Hegedušića. Taj postdiplomski studij dao je mnogim talentiranim vizualnim umjetnicima toliko potrebnu slobodu i prigodu da ispituju i koriste svoj umjetnički senzibilitet. Godine 1959. oženio se za Milenu Matas, s kojom će dobiti tri sina. Veći dio 1960. godine proveo je u vojsci, a nakon povratka u Zagreb od 1964.-1966. godine je pomoćnik umjetničkog direktora časopisa “Kemija u industriji”, što je jedini stalan posao koji je ikad imao. Od 1967. godine Vasko Lipovac je živio i radio u Splitu, čija je mediteranska klima nadahnula potpuno ostvarenje njegove poetske vizije i stvaranje brojnih djela. Oblikujući svoje maštovite likove, služio se najrazličitijim materijalima, bojama, oblicima kao i tehnikama u najneobičnijim kombinacijama. U radu Vaska Lipovca uočavaju se četiri tematske cjeline: Mediteran, sport, erotske te sakralne teme. Privlačila ga je zamisao o spajanju umjetnosti i arhitekture, posebno uklapanje umjetnosti u radne prostore, pa je surađivao s brojnim arhitektima. Među njima najistaknutiji su Lovro Perković, Bernardo Bernardi, Jerko Rošin, Dinko Kovačić i Julije De Luca. Vasko Lipovac je imao oko stotinu samostalnih izložbi i više od dvije stotine skupnih, ocjenjivačkih, tematskih, konceptualnih i važnih pozivnih izložbi u Hrvatskoj, kao i u svijetu. Dobio je i više od dvadeset nagrada i priznanja za svoje skulpture, slike, grafike, ilustracije i javne spomenike. Vasko Lipovac umro je 4. srpnja 2006 godine. Šime Vulić

Foto | Photo: Mario Lipovac, 1994. Željko Bubalo, 1976.

Tonko Maroevic Vasko Lipovac – A Bridge Between Cultures Vasko Lipovac, a sculptor and a painter, was born in Kotor in 1931, and died in Split in 2006. During the entire course of his active life he carried within himself the images of the native landscape of Boka Kotorska and the rich cultural heritage of his home town, while his education in Zagreb, in the early 1950s, provided him with an access to the essential experiences of modernism and figurative autonomy (especially thanks to his teacher of sculpture, Kosta Angeli Radovani). Thus in his work, apart from the early abstract phase, he tried to affirm the contemporary anthropomorphic and associative sculpture and figurative painting, succeeding in evoking the recognizably Mediterranean figures and ambiances. He gained a great deal of deserved popularity with the wider public and earned an equally high esteem and recognition with the professional critics, as an artist characterized by plastic credibility, cleanliness and reduction to the essential, together with frequent humorously melancholic or ironically nostalgic notes. Neither pathetic nor prone to monumentality, he still created a few memorable monuments (to Drazen Petrovich to Marko Marulic and Miljenko Smoje), but his important contribution to modern Croatian sculpture lies above all in the series dedicated to sailors and young girls, lovers and, especially, athletes. As the author of a number of relief series and polyptychs dedicated to Boka and as a man intimately connected to his Montenegrin origins, Vasko Lipovac is a lasting bridge between the Montenegrin and Croatian culture. Summary of the speech of PhD Tonko Maroevic, memeber of Croatian Academy of Sciences and Arts in Montenegrin Academy of Sciences and Arts. http://goo.gl/eYKG8e

Vasko Lipovac was born on June 14, 1931, in Škaljari, a small coastal settlement near Kotor, Montenegro. He was the youngest of five children in a very harmonious family of a prosperous merchant and a shipping agent Spasoje Lipovac and Antica Lui, the daughter of a respectable landowner Maksimilijan Lui. He attended Real Grammar School in Kotor, where his drawing teacher was Mato Đuranović (1895–1973), the painter who inspired his students with the bright, shiny colors of his works. After graduating from the secondary school, Lipovac moved to Zagreb, Croatia in 1950 and enrolled in the Academy of Applied Arts. He initially chose sculpture, in the class of Kosta Angeli Radovani, but during his second year (1951/1952) he switched to painting, where his mentor became Željko Hegedušić. It is worth mentioning that during this period of the early 1950s, many future prominent artists attended Zagreb Academy of Applied Arts, such as Zlatko Bourek, Jagoda Buić, Ante Sony Jakić, Zvonimir Lončarić, Mladen Pejaković, Ordan Petlevski and Pavao Štalter. After graduation, from 1955 to 1959 he attended the Master’s Workshop of professor Krsto Hegedušić. This postgraduate programme gave many young talented visual artists much needed freedom and an opportunity to explore and use their artistic sensibility. In 1959 Lipovac married Milena Matas, and they later had three sons. He spent most of the year 1960 in the army, and upon returning to Zagreb he spent a year (1961–1962) as an art editor assistant in the magazine “Chemistry in industry”, which was the only full-time job he had ever had. Since 1967, Vasko Lipovac lived and worked in Split, Croatia, where the Mediterranean climate inspired him to fulfill his poetic vision, and to create numerous works. Four thematic units have been detected in the work of Lipovac: the Mediterranean, sports, the sacral and erotic. Exceptionally prolific, he worked in various techniques and was equally skilful in using high-polished metal, polychromous wood, enamel, terracotta or polyester to create his sculptures, reliefs and mobiles. Lipovac was intrigued by the idea of integrating art with architecture, and especially integration of art into workspace, so he collaborated with numerous architects. Among his most prominent were the collaborations with Lovro Perković, Bernardo Bernardi, Jerko Rošin, Dinko Kovačić and Julije De Luca. Lipovac had around 100 solo exhibitions and over 200 group, juried, problem, conceptual, and important invitational exhibitions in Croatia as well as abroad. In addition, he received over twenty awards and honours for his sculptures, paintings, graphics, illustrations and public monuments. Vasko Lipovac died on July 4, 2006. Sime Vulic Foto | Photo: Privatna arhiva (Intervju Frane Jelinčić, Studio, 1973) Private archives (Interview Frane Jelincic, Studio, 1973)

Atelje Lipovac | Studio Lopovac Foto | Photo: Pero Dragičević

Samostalne izložbe | Solo exhibitions 1950. 1959. YORK, City Of York Art Gallery (s Ordanom Petlevskim) 1960. 1965. SPLIT, Galerija umjetnina 1966. DUBROVNIK, Umjetnička galerija 1966. KOTOR, Pomorski muzej 1968. BEOGRAD, Galerija Kulturnog centra 1968. SPLIT, Galerija Matice hrvatske 1969. BARI, Galleria La Bussola 1969. SAN MARINO, Palazza del Turismo 1970. 1970. DUBROVNIK, Umjetnička galerija 1979. ZAGREB, Galerija Forum Foto | Photo: Saša Burić

1971. SPLIT, Umjetnički salon 1972. TITOGRAD, Moderna galerija 1972. CETINJE, Umjetnička galerija – Plavi dvor 1972. BARI, Galleria Arte Spazio 1972. FIRENCA, Galleria Davazati 1973. DUBROVNIK, Galerija Sebastian 1974. SPLIT, Umjetnički salon 1975. RIM, Studio d’Arte Moderna 1975. KOPER, Galerija Meduza 1976. SPLIT, Izlozi robne kuće DALMA 1976. BEOGRAD, Salon Muzeja savremene umetnosti 1976. ZAGREB, Čitaonica knjižnice “Vladimir Nazor” 1977. ZADAR, Moderna galerija 1977. SPLIT, Galerija umjetnina 1978. ZAGREB, Galerija Forum 1978. LJUBLJANA, Mala galerija

Porodica Lipovac | Lipovac family Foto | Photo: Nino Strmotić

1979. SPLIT, Umjetnički salon

1992. DUBROVNIK, Foaje Kazališta Marina Držiča

1999. SPLIT, Galerija umjetnina

1979. DUBROVNIK, Galerija Sebastian

1992. SPLIT, Izložbeni prostor HAZU Ljubljana,

2000.

1980.

Galerija Insula

2000. RIJEKA, Galerija Laval

1981. ŠIBENIK, Muzej grada Šibenika

1992. BRUXELLES, Galerije Racines

2000. LAUSANNE, Olimpijski muzej

1983. SPLIT, Salon Galič – Fotoklub Split

1992. SPLIT, Palača Milesi, HAZU

2001. KOLN, Muzej športa

1983. ZAGREB. Galerija Spektar

1993. ZAGREB, Muzejsko-galerijski centar

2001. ZAGREB, Galerija Mala

Centra za kulturu Novi Zagreb

1993. TROGIR, Galerija “Svi sveti”

2002. DUBROVNIK, Galerija Klarisa

1984. SPLIT, Galerija Dioklecijan

1993. LJUBLJANA, Galerija Insula

2004. OZALJ, Zavičajni muzej

1984. DUBROVNIK, Umjetnička galerija

1994. ZAGREB, Galerija Kaptol

2004. PULA, Gradska kuća (za Giro d’Italia)

1985. ZAGREB, Galerija Mladost

1994. PUNAT, Galerija Toš

2004. POREČ, Gradska kuća (za Giro d’Italia)

1985. BUDVA, Moderna galerija

1994. DUBROVNIK, Foaje Kazališta Marina Držiča

2004. NOVA GORICA, Poslovni centar

1985. SPLIT, Galerija Protiron

1994. ČAKOVEC, Muzej Međimurja

Hit – Paviljon

1986. ZAGREB, Galerija Forum

1994. ČAKOVEC, Galerija arh. Galič

2004. ZAGREB, Ministarstvo financija,

1986. PALMIŽANA, Galerija Škorpion

1994. DUBROVNIK, Galerija Sebastian

izložbeni prostor Porezne uprave

1986. OMIŠ, Galerija Omiš

1995. ZAGREB, Umjetnički paviljon

2005. SPLIT, Zavod za znanstveni i umjetnički rad HAZU

1987. SPLIT, Galerija umjetnina

1995. ŠIROKI BRIJEG, Franjevačka galerija

2005. ZAGREB, Gliptoteka HAZU

1987. ŠIBENIK, Galerija Krševan

1996. SPLIT, Galerija “Studio Naranča”

2006. SPLIT, Galerija umjetnina

1987. VODICE, Sv. Križ

1996. LJUBLJANA, Bežigradska galerija

2007. SPLIT, Muzej Grada Splita – Galerija

1988. ZAGREB, Galerija Kaptol

1996. ZAGREB, Studio D

Emanuel Vidović

1988. PANČEVO, Galerija Olga Petrov

1996. DUBROVNIK, Galerija Ars Longa Vita Brevis

2010.

1989. ZAGREB, Nova Ves, kapela sv. Dizme

1996. KAŠTEL LUKŠIĆ, Botanički vrt

2012. SPLIT, Atelje Vasko Lipovac

1989. SARAJEVO, Muzej XIV

1997. RIJEKA, Galerija Arh

2013. SPLIT, Galerija Ivana Meštrovića

Zimskih olimpijskih igara

1997. BOL, Lobol

2014. LONDON, Broadgate Centre

1989. BRUXELLES, Galerija “L’Oeil”

1997. NOVALJA, Galerija Era

2015. UTRECHT, Postakantoor Utrecht

1990.

1997. VARAŽDIN, Galerija Dora Art

2015. SPLIT, Stara gradska Vijećnica

1990. DUBROVNIK, Međunarodni slavistički centar 1997. SPLIT, Galerija Kula 1990. PERAST, Gospa od Škrpjela, Pomirbena dvorana 1990. ČAKOVEC, Galerija arh. Galič 1991. IMOTSKI, Dvorana Narodnog sveučilišta 1992. ZAGREB, Muzejsko-galerijski centar

1998. ŠIBENIK, Galerija Svetog Krševana 1998. LABIN, Galerija Alvona 1998. POREČ, Mala Galerija 1998. SARAJEVO, Collegium artisticum (s Matkom Trebotićem)

2016. SPLIT, Sveučilišna galerija „Vasko Lipovac“ (stalni postav) 2016. SPLIT, Sveučilišna galerija „Vasko Lipovac“ (Rani radovi) 2016. BOL, Galerija umjetnina „Branislav Dešković“

Nagrade za javne spomenike, skulpture, slike, grafike, crteže, ilustracije i scenografiju Awards for public monuments, sculpture, painting, graphics, drawing, illustration and scenography 1960. 1968. Nagrada 5. Plavog salona, Zadar 1968. Otkupna nagrada Cetinjskog salona, Cetinje 1969. Nagrada Zimskog salona, Herceg Novi 1970. 1970. Godišnja nagrada NIP “Slobodna Dalmacija”, Split 1971. Nagrada za skulpturu 6. Zagrebačkog salona, Zagreb 1971. Nagrada za skulpturu 3. Splitskog salona, Split 1972. Otkupna nagrada “Večernjeg lista” na VII zagrebačkoj izložbi Jugoslavenske grafike, Zagreb 1974. Otkupna nagrada na VII zagrebačkoj izložbi Jugoslavenske grafike, Zagreb 1974. Otkupna nagrada na I bijenalu suvremene Hrvatske grafike, Split 1975. Priznanje na II. Jugoslavenskom bijenalu male plastike, Murska Sobota 1975. Nagrada za skulpturu VII splitskog salona, Split 1977. Nagrada “Grigor Vitez” za ilustraciju, Zagreb 1978. Nagrada za skulpturu na VII mediteranskom bijenalu, Aleksandrija 1979. Nagrada grada Splita, Split 1980. 1981. Otkupna nagrada, Jugoslavenski bijenale male plastike, Murska Sobota 1986. Nagrada Emanuel Vidović Splitskog salona, Split 1987. Veliko svečano priznanje VII Jugoslavenskog bijenala male plastike, Murska Sobota 1988. Otkupna nagrada XIV zagrebačke izložbe crteža, Zagreb 1988. Nagrada III trijenala hrvatskoga kiparstva, Zagreb 1990. 1991. Nagrada Marul za likovnu adaptaciju prostora u Muci Spasitelja našega, Split 1993. Otkupna nagrada za spomenik kralju Petru Krešimiru, Šibenik 1995. Prva nagrada za spomenik Draženu Petroviću, Zagreb 1996. Nagrada Splitskog salona, Split 1997. Nagrada Festivala akvarela Hrvatske, Zagreb 1998. II nagrada za spomenik Marku Maruliću, Zagreb 2000. 2003. Nagrada grafičkog bijenala, Split 2004. Velika nagrada III trijenala akvarela Hrvatske, Karlovac 2006. Nagrada za životno djelo, Slobodna Dalmacija, Split Bez naziva, 1982. | Untitled, 1982 crtež | drawing, 50 x 35, 4 cm

Bez naziva, 2011. | Untitled, 2011 olikano drvo | painted wood, 40 x 20 x 10 cm

1960. Vlado Gotovac: Lipovac, Umjetnička galerija Dubrovnik 02. – 25. srpnja 1966., katalog izložbe, Dubrovnik, 1966. Miloš Milošević: Lipovac, Izložba slika, Pomorski muzej, Kotor, 20. 08. – 31. 08. 1966., katalog izložbe, Kotor, 1966. Miloš Milošević: Izložba slika Vaska Lipovca u Kotoru, Pobjeda, 25. 08. 1966. Miro Glavurtić: Mala galerija Vaska Lipovca, Pobjeda, 17. 09. 1967. Miloš Milošević (ur.): 800 godina Katedrale Sv. Tripuna u Kotoru (1166-1966), Kotor, 1966., str.75 i 80 Špiro Račeta: 800 godina katedrale Sv. Tripuna u Kotoru, Pobjeda, 24. rujna 1967. Boris lstranin: Umjetnost bez iznenadenja, XV izložba ULUH-a u Umjetničkom paviljonu, 1967. Miodrag Kolarić: Slike Vaska Lipovca u Galeriji Bibliografija | Bibliography kulturnog centra Beograda, 1968. Stevan Stanić: Povodom izložbe u Galeriji kultur1950. nog centra Beograda, Borba, 2l . travnja 1968. Katalog izložbe Pintura Yugoeslava del taller HegeJosip Depolo: Bez manifesta – Isključivo radni dušić Ateneo de Caracas 26 de abril de 1968. program, Sutra se u Umjetničkom paviljonu otvara Miodrag Kolarić: Vasko Lipovac, Galerija kulturizložba novoosnovane grupe “Mart”, Vjesnik, 20. nog centra, Književne novine, br 326, 27. travnja 10. 1957. 1968. Josip Depolo: Dinamični prodor, Uz prvu izložbu Kruno Prijatelj: Katalog izložbe Vaska Lipovca u grupe “Mart”, Vjesnik, 29. 10. 1957. Salonu Matice hrvatske u Splitu, svibanj 1968. Maligec Rudolf: Državna majsterska delavnica Mladen Pejaković: O slikarstvu Vaska Lipovca, prof. Krste Hegedušića, Jakopčev paviljon, LjuMogućnosti, br.7 1968. bljanja, 07. 01. 1958., katalog izložbe, Ljubljana, Katalog izložbe Grupa Mart Moderna galerija 1958. Narodnog muzeja u Zadru, Gradska loža Zadar, 04 Radoslav Putar: Nove mogućnosti, Uz izložbu – 17. lipnja 1968. jugoslavenske grafike u Umjetničkom paviljonu u Miro Glavurtić: Vasko Lipovac: slikarstvo nije stvar Zagrebu, Narodni list, 22. 05. 1958. trenutka, Pobjeda, 25. kolovoza 1968. Vesna Barbić: Presjek fundusa Gradske galerije Tomislav Šuljak: Vasko Lipovac, Studio, br.234 23. suvremene umjetnosti od pet godina otkupa 1954.- rujna – 04. listopada 1968. 1959., katalog izložbe, Galerije suvremene umjetAnnaregina De Giosa: Vasko Lipovac Bizantinegnosti, Zagreb, 03.07. – 23.09. 1959., str.3 i 25 giante, Sete giorni Arte, Bari, 07. svibnja 1969., Vladimir Majerović: Slikari Petlevski i Lipovac str.3 izlažu u Engleskoj, Večernji Vjesnik, 25. 05. 1959., Antonio Gnan, Sergio Pozzati: Notiziario, Mostre str.11 in Italia, NAC, br. 15, Milan, 15. 05. 1969., str.29 Hans Hess: 2 Yugoslav Painters, Vasko Lipovac, Pietro Marino: Tre giovani artisti a Bari, Mostre Ordan Petlevski, katalog izložbe, Leicester MuseNajava izložbe: Lipovac, Sivielli e Anna De Ruvo ums and Art Gallery, lipanj, 1959. Tomislav Šuljak: Katalog izložbe Vaska Lipovca u Katarina Ambrozić et al.: III Salon 59, Slikarstvo, San Marinu, lipanj 1969. Kipartsvo, Tapiserija, Galerija likovnih umjetnosti, Rijeka, katalog izložbe, Rijeka, 1959. 1970. Uluh, Izložba Mladih u čast 40-godišnjice Skoj-a, Umjetnički Paviljon, Zagreb, 25.V-21.VI.1959., Tomislav Lalin: Redukcija na bitno, Slobodna Zagreb, 1959, str.36 Dalmacija, 20. lipnja 1970. Anon.: Naš mladi slikar Vasko Lipovac izlaže u Vlado Bužančić: Katalog izložbe Vaska Lipovca u Engleskoj, Pobjeda, 09. 08. 1959. galeriji Forum, 26. 10.- 14. 11. 1970. Boris Kelemen: Slikarstvo poslijeratne generacije, Vladimir Maleković: lkonostasi nostalgije, 1970. katalog izložbe, Galerija Varaždin, 12. 12. 1959 – E. Cvetkova: Dijalog nijemih, izložba Vaska 23. 12. 1959., Varaždin, 1959. Lipovca u galeriji Forum, Večernji list, srijeda, 04.

studenoga 1970. Vladimir Maleković: Nadiranje Splita, u povodu izložbe Splitski salon u Splitu, Vjesnik, Zagreb, 20. prosinca 1970. Katalog Suvremena hrvatska grafika, Split, Umjetnički salon Krešimirova 3, l0. kolovoza – 20. rujna 1971. Katalog III splitski salon 71, 26. listopada – 20. studenoga 1971. Tonko Maroević: Likovna reprezentcija grada, lll splitski salon u Splitu, Telegram, 05. studenoga 1971. Mladenka Šolman: Vasko Lipovac, Galerija Forum, Zagreb, 26. 10./14. 11.1970., Život umjetnosti, br. 14, Zagreb, 1971., str.130–132 Kruno Prijatelj: Katalog izložbe Vaska Lipovca Pohvala pticama, 27. prosinca 1971. – 27. siječnja 1972. Duško Kečkemet: Vasko Lipovac, Umjetnički salon, Split, 27. 12. 1971. – 27. 1. 1972., Život umjetnosti, br. 18, Zagreb, 1972., str.127–128 Kruno Prijatelj, Kosta Angeli Radovani: Izložba Vaska Lipovca, Nedjeljna Dalmacija, 02. siječnja 1972., str. 15 Šimun Jurišić: S jedrenjakom u srcu, treća samostalna izložba Vaska Lipovca u Splitu, Slobodna Dalmacija, 06. siječnja 1972. Andro Filipić: Stvaralačka zrelost, Slobodna Dalmacija, 11. siječnja 1972., str.4 Vladimir Maleković: Mornari, brodovi, katedrale… Vjesnik u srijedu, (kritika), 19. siječnja 1972. str.39 Katalog izložbe 7. Plavi salon u Zadru, srpanj – kolovoz -rujan 1972. Renata Gotthardi-Škiljan: VII. zagrebačka izložba jugoslavenske grafike, katalog izložbe, Kabinet grafike Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, svibanj – lipanj 1972. Ješa Denegri: Jugoslovenska grafika 1965 – 1972, katalog izložbe, Muzej savremene umetnosti Beograd, jul-avgust 1972. Zoran Kržišnik (ur.): Gravura Iugoslava contemporana, Sala Dalles, Bucuresti, iulie-august 1972, Bukurešt, 1972. Zoran Kržišnik (ur.): A mai Jugoszláv grafikából, Mücsarnok, Budapest, 1972 december, Budimpešta, 1972. Pietro Marino: Un artista Jugoslavo a Bari/l legni di Lipovac, Bari, 1972. Jerko Denegri: Katalog izložbe u Galeriji Davanzati – Firenze, 12. – 27. listopada 1972. Jakša Fiamengo: izložba Vaska Lipovca u Dubrovniku, Slobodna Dalmacija, 12. srpnja 1973. Katalog izložbe 8. Plavi salon, Zadar, srpanj – kolovoz – rujan 1974. Frane Jelinčić; S plohe u prostor, Studio, 27. siječnja 1973. Katalog Likovni umjetnici Splita – likovni umjetni-

ci Mostara, Mostar, veljača, 1973. Katalog izložbe Vaska Lipovca u galeriji Sebastian, 12. srpnja – 14. kolovoza, 1973., katalog br. 12 D. Hribar: Odprte roke, Lubljana, Delo, 16. kolovoza 1973., str.6 Jakša Fiamengo: izložba Vaska Lipovca u Dubrovniku, Slobodna Dalmacija, 12. srpnja 1973. Zdenko Rus: Odsjaji jednog plama (V Splitski salon), Oko, 07. studenoga 1973. Renata Gotthardi-Škiljan: VIII. zagrebačka izložba jugoslavenske grafike, katalog izložbe, Kabinet grafike Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, svibanj – lipanj 1974. Željka Čorak: Pomutnja kriterija i nevidljivo vrijeme, IX Zagrebački salon – slikarstvo, 26/27. svibnja 1974. Katalog izložbe 8. Plavi salon, Zadar, srpanj – kolovoz – rujan 1974. Milan M. Marović: Savremeni urbani prostori skulptura Vaska Lipovca, Ovdje, br. 7-8, 1974., str.20 Antun Karaman (ur.): Kretanja u suvremenoj jugoslavenskoj likovnoj umjetnosti, katalog izložbe, Umjetnička galerija, Dubrovnik, 02. kolovoza – 10. listopada 1974. Bogdan Pogačnik: Modri in Plavi salon, Delo, Ljubljana, 15. kolovoza 1974. Zdenko Kolacio: Lipovćeva plastika za nove urbane prostore, Čovjek i prostor, Zagreb, br. 257, kolovoz 1974. Božo Bek: Plastex-art ’75, katalog izložbe, Galerija suvremene umjetnosti, Zagreb, 21. 04 – 27.04. 1975. Kruno Prijatelj: Katalog izložbe Vaska Lipovca u Rimu, Studio d’arte moderna, 23. 04. – 06. 05. 1975. Duško Kečkemet: Vasko Lipovac: izložba objekata-skulptura, Umjetnički salon, Split, 6. – 18. 6. 1974., Život umjetnosti, br. 22-23, Zagreb, 1975., str.184–185 Kruno Prijatelj: Katalog izložbe Vaska Lipovca u galeriji Meduza u Kopru, 26. rujna 1975. Josip Škunca: Jedan dan veselja Vaska Lipovca, Nedjeljni vijesnik, 26. i 27. listopada 1975. Mihailo S. Petrov, Milivoje Nikolajević, Sućeska Hasan (ur.): VI izložba saveza udruženja likovnih umjetnika Jugoslavije, katalog izložbe, Collegium artisticum, KSC Skenderja, Sarajevo, 29. XI – 29. XII. 1975. Pero Zlatar: Neobični svijet slikara Vaska Lipovca: Čudesne ptice iz ekrana, Studio, br. 624, 20-26. ožujka 1976. Renata Gotthardi-Škiljan: IX. zagrebačka izložba jugoslavenske grafike, katalog izložbe, Kabinet grafike Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, svibanj – lipanj 1976. Irine Subotić: Katalog izložbe Vaska Lipovca u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu, 27. 05.08. 06. 1976.

Katalog izložbe Međunarodna izložba originalnog crteža 1976., Rijeka Katalog skupne izložbe u Tivtu: izložbeni salon Tivat ’76. Katalog izložbe Vaska Lipovca, Zbirka umjetnina Juraj Plančić Stari Grad galerija , Sv. Jerolim, 31. srpnja – 9. kolovoza 1976. Katalog Osmi Splitski salon, Krešimirova 3/1 , 25. listopada – 10. studenoga 1976. Mladenka Šolman: Katalog izložbe Vaska Lipovca u Galeriji V. N. Zagreb, 25. studenoga – 15. prosinca 1976. Drago Štambuk: Vasko Lipovac, galerija Vladimir Nazor, Zagreb, Nedjeljna Dalmacija, Split, 12. prosinca 1976. Zoran Kržišnik (ur.): 12. [mednarodni] bienale grafike, Moderna galerija, Ljubljana, 13. maj – 31. avgust 1977., katalog izložbe, Ljubljana, 1977. Tomán László: A 12. Nemzetközi Grafikai Biennálé, Híd, vol. XLI. br. 9., Novi Sad, 1977., str.1159-1161. Antun Travirka: Katalog izložbe Vaska Lipovca U Modernoj galeriji Narodnog muzeja Zadar, 02. – 12. lipnja 1977. Katalog izložbe Hrvatsko kiparstvo od 1955 do l975.g., Zagreb, HDLU, Salon galerije Karas, 1977. Mladen Pejaković: Katalog izložbe Vaska Lipovca u Galeriji umjetnina, Split, l0. prosinca 1977. – l0. siječnja l978. Katalog izložbe Mai Jugoszlav szobraszat, Szepmuveszeti muzeum, Budapest, 20. 01. – 26. 02. 1978. Darko Sušić: Vasko Lipovac: svijet igre i radosti. Katalog izložbe: 12. bienale u Alexandriji, Alexandrija, 30. 03. 1978. Katalog izložbe Vaska Lipovca u galeriji Forum, 1978. Olga Perović: lgre oblika i svjetlosti, Pobjeda, Titograd, 29. srpnja 1978. Darko Schneider: Katalog izložbe Vaska Lipovca u Maloj galeriji u Ljubljani, 17. 10. – 19. 11. 1978 Katalog Contemporary art From Yugoslavia, Auckland City Art Gallery, 1978. Katalog izložbe Contemporary art from Yugoslavia. april to june 1979. Metropolitan museum of Manila. Ljuba Gamulin (ur.): Katalog izložbe Vaska Lipovca u galeriji Sebastin u Dubrovniku, katalog br.54, 10. kolovoza – 20. rujna 1979. 1980. Katalog izložbe Vaska Lipovca, izložbena dvorana Muzeja grada Šibenika, 21. 06. – 04. 07. 1981 Katalog 5. jugoslovanski bienale male plastike, Galerija Murska Sobota, 05. 0o. – 08. 08. 1981. Katalog izložbe Jugoslawische Kleinplastik, Ingol-

stadt, listopad 1981. Katalog Fifth triennale – lndia 1982. Katalog Prvi triennale hrvatskog kiparstva – konfrontacije, Zagreb, 06. kolovoza – 17. listopada 1982. Katalog 9. zagrebačka izložba jugoslavenskog crteža, Zagreb, svibanj – lipanj l983. Zlatko Gall: Svetkovina crteža, Slobodna Dalmacija, utorak, 31. svibnja l983. Kruno Prijatelj: Riječ na otvorenju izložbe u galeriji Alfa u Splitu, l3. 07. 1983. Vlado Bužančić: Vasko Lipovac, katalog izložbe, smotra jugoslavenske umetnosti Mermer i zvuci, Izložbeni paviljon Knjaz Miloš, Aranđelovac, 1831.7. 1983. i Galerija Spektar Centra za kulturu Novi Zagreb, prosinac 1983., Zagreb, 1983. Katalog Savremena jugoslavenska likovna umjetnost, XIV Zimske olimpijske igre, Sarajevo 1984. Tonko Maroević: Radosti sporta /sport u djelima hrvatskih likovnih umjetnika, 15 Dana, br. 4-5, 1984. Kruno Prijatelj: Katalog izložbe Vaska Lipovca u galeriji Dioklecijan (kripta), 1984. Vojko Mirković: Dragocjen rad s Janigrom /Marul II/, Danas, br. 131, 21. kolovoza 1984. Đurđica Ivanišević: Kako je nastao Marul /splitsko ljeto/, Danas, br. 130, 14. kolovoza 1984. Antun Karaman: Vasko Lipovac, Umjetnička galerija, Dubrovnik, 5. rujna – 5. listopada 1984. Katalog izložbe Settimana dell’amicizia Pescara/ Spalato, 12- 17. settembre 1984. Tonko Maroević: Vasko Lipovac (predgovor), katalog izložbe u Galeriji Mladost, Zagreb, 1985. Kruno Prijatelj: Vasko Lipovac, Lipovac – Trebotić (katalog), izložba u hotelu lntercontinental u Beogradu, 1985. Kruno Prijatelj: Predgovor, Vasko Lipovac, Moderna galerija – Budva, 26.05. – 07. 06. 1985. Miloš Milošević: Vasko Lipovac (povodom izložbe slika u Budvi, 26. maja 1985. i 30. kotorskih bronzanih reljefa, nastalih poslije zemljotresa), Boka, zbornik radova iz nauke, kulture i umjetnosti, br. 17, Herceg Novi, 1985. Judita Rey Hudaček: Djetinjstvo lutaka, Danas, Zagreb, 27. 08. 1985. Mirko Petrić: Bez šminkanja i koketiranja, Studio, br. 1117, 31. 08. – 06. 09, 1985. Mirko Petrić: Tradicija izvan trendova, Danas, br 185, Zagreb, 03. 09. 1985. Ješa Denegri et al.: Jugoslovenska grafika 19501980, katalog izložbe, oktobar 1985 – oktobar 1986, Muzej savremene umetnosti, Beograd, Umjetnička galerija BIH, Sarajevo, Galerija savremene likovne umetnosti, Novi Sad, Muzej za sovremenata umetnost, Skopje, Galerija umetnosti, Priština, Galerija suvremene umjetnosti, Zagreb, Moderna galerija, Ljubljana, Umjetnički muzej SRCrne Gore, Cetinje, Beograd, 1985.

Andro Filipić: More i sjećanja, izložba slika V. Lipovca u splitskoj galeriji Protiron, Slobodna Dalmacija, Split, 19. 10. 1985. Ingrid Gattin: Vasko Lipovac, slikari kipar, Slobodna Dalmacija, Split 25. 10. 1985. Vinko Srhoj: Nostalgičan album (uz izložbu Vaska Lipovca u galeriji Protiron u Splitu), Vjesnik, Zagreb, 26. listopada 1985. Tonko Maroević, Višnja Knezoci: Vasko Lipovac, Centar za kulturu i informacije, Galerija Forum, Zagreb, 23. 1 – 15. 2. 1986. S. Nikitović: Lipovčeva mijena /u fokusu kritike – izložbe/, Večernji list, Zagreb, utorak, 18. veljače, 1986., str.8 Tonko Maroević: Žanrovsko kiparstvo/izložba Vaska Lipovca u galeriji Forum u Zagrebu, Danas, 18. veljače 1986., str. 39-40 Antonija Bogner-Šaba: Povijest lutkarstva u Hrvatskoj od 1916-1985. (skica), Dani Hvarskoga kazališta, Građa i rasprave o hrvatskoj književnosti i kazalištu, Vol.12 No.1, Split, svibanj 1986., str.261 Rus, Zdenko: Postojanost figurativnog 1950-1987, Umjetnički paviljon, Zagreb, 1. rujna – 30. rujna 1987., katalog izložbe, Zagreb, 1987. Bela Duránci: Formák élete – A 4. jugoszláv szobrászati kiállítás, Pancsova, Létünk, vol. XVII br. 5, Novi Sad, 1987., str.729-743 Ive Šimat Banov: Vasko Lipovac i njegov Marul, Mogućnosti, br.7-8, 1987. Ive Šimat Banov: Vasko Lipovc, Crteži, slike i skulpture 1983 – 1987, katalog izložbe, Galerija umjetnina, Split, prosinac 1987. – siječanj 1988. Duško Kečkemet: Izleti u prošlost, Vjesnik, Zagreb, 10. prosinca 1987. Vinko Srhoj: Meditacija o visokom sjaju, Slobodna Dalmacija, 08. siječnja 1988. Tonko Maroević: Patina visokog sjaja, Danas, Zagreb, 10. siječnja 1988. Đurđica Ivanišević: Misao o zlatnoj boji /susreti/ Vjesnik, Zagreb, nedjelja, 07. veljače 1988. Darko Schneider: Katalog izložbe Vaska Lipovca u Galeriji Kaptol, Zagreb, ožujak – travanj 1988. Sava Stepanov: Vasko Lipovac, skulpture i crteži, katalog izložbe, Savremena galerija Centra za kulturu “Olga Petrov”, Pančevo, 14. VI – 30. VI 1988. Vlado Bužančić: Katalog izložbe Vaska Lipovca: Ciklus igre, crteži i skulpture, Muzej XIV zimskih olimpijskih igara, Sarajevo, 10. 05. – 23. 05. 1989. Grgo Gamulin: Točka izmirenja – za Vaska Lipovca /portreti likovnih umjetnika/, 15 dana, br.7, 1989., str.14-17 Katalog izložbe Vaska Lipovca u Galerie L’Oeil, 7 Rue Ravenstein, Brussels, 27. 10. au 15. 11. 1989. S. R.: Figures feminines et bois polychromes – cest ce que proposen Johan van Vlaenderen et Vasko Lipovac, La libre Belgique, vendredi 03. novembre 1989. Paul Caso: Les geants de Lipovac, Le Soir, mardi 7 novembre 1989.

1990. Branko Sbutega: Crkvi treba umjetnost, Oko, br.9, 03. svibnja 1990. Tonko Maroević: Bog i autonomija, Oko, br.9., 03. svibnja 1990. Tonko Maroević: Crteži Vaska Lipovca, Republika, 7-8, Zagreb, 1990., str.276 Branko Sbutega: Katalog izložbe Vaska Lipovca u galeriji Pomirdbena dvorana, Gospa od Škrpjela, Perast, 22. srpnja – 16. kolovoza 1990. Ljubica Ramušćak: Katalog izložbe Vaska Lipovca u galeriji Arh-Gall, Čakovec, rujan 1990. Drago Ovčar: Nov odnos prema povijesti i kulturnoj baštini, Vjesnik, Zagreb, 08. rujna 1990. Kruno Prijatelj: Splitski izlog: Od Emanuela Vidovića do Kuzme Kovačića, 1991. Katalog Tisuću godina hrvatske skulpture, Muzejsko galerijski centar, Muzejski prostor, Jezuitski trg 4, Zagreb ožujak – lipanj 1991. Katalog Salon sakralne umjetnosti, prigodom Sudamje, Split, svibanj – lipanj 1991. Aleksander Bassin: Med sliko in plastiko, ob razstavi Vaska Lipovca v ljubljanski galeriji Insula, Naši razgledi, 41, št.1, Ljubljana, 10. 01. 1992., str.23 Boris Gorupič: Vasko Lipovac v Insuli, Slovenec, št.8, Ljubljana, 11. 01. 1992., str.7 Lili Bojanič: Vasko Lipovac v primorskih galerijah, galeriji “Insula” v Ljubljani in Izoli, galerija “Bažato” v Šempetru, Primorska srečanja, št.136, Nova Gorica, 1992., str.553 Tea Štoka: Učenec Krste Hegedušića v lnsuli, Primorske novice, öt.8, 31. 01. 1992. Paul Caso: Katalog izložbe Vaska Lipovca u Bruxellesu, Belgija, Galerija Racines, 5 Rue Ravensteinstraat, 07. 02. – 26. 02. 1992. Kruno Prijatelj: Suvremeni ritam svečeva lika, Slobodna Dalmacija, Split, 24. svibnja 1992. Nada Beroš; Vasko Lipovac: Sveti Vlaho i Dubrovnik, Novi Vjesnik, 08. srpnja 1992. Katalog Bedem ljubavi, pokret majki za mir. 1992. Vlado Bužančić: Jedno svjedočenje o Kruni Prijatelju, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, Vol.33 No.1, Split, 1992., str.649-668 Josip Depolo: Biti slikar u ratnom Dubrovniku, Mersad Berber i Vasko Lipovac, dva stvaraoca kraj uzglavlja ranjenog grada, Dubrovnik, n.s. 4, br.3, Dubrovnik, 1993., str.189-192 Branko Sbutega: Katalog izložbe Mare Croaticum ’93/ljudi, more, obala, Galerija Svi Sveti, 30. VII – 15. VIII 1993., Trogir Zlatko Gall: Brkati mornari i ocvale boginje, Nedjeljna Dalmacija, 08. prosinca 1993., str.34 Tomislav Lalin: Slike u tri dimenzije, Slobodna Dalmacija, četvrtak, 27. 01. 1994., str.4 Križaljka s likom Vaska Lipovca, Slobodna Dalmacija, 09. 02. 1994. Katalog izložbe Stradun – Galerija ’94, Dubrovnik,

10. – 20, srpnja 1994. Katalog Peti triennale hrvatskog kiparstva, HAZU, Gliptoteka Zagreb, 06. 09. – 30. 10. 1994. Katalog izložbe natječajnih radova za spomenik Draženu Petroviću, predgovor kataloga: Tonko Maroević Vesna Kusin: Tko će ubaciti loptu? /spomenik Draženu Petroviću u Lausanni/, Vjesnik, petak, 13. siječnja 1995., str. 14-15 D. Jendrić: Hrvatski znak u Lausanni /Dražen Petrović u kiparskoj interpretaciji Vaska Lipovca odabran za olimpijski park/, Večernji list, srijeda, 18. siječnja 1995. Polémica entre el COI y la familia de Petrovic, El Mundo Deportivo, EFE, 22. 01. 1995., str.50 Familia de Petrovic, Inconforme, Diario Desportes (podlistak), Diario de Colima, 22. 01. 1995., str.3C i 6C Elena Cvetković: Ni kovina ni kamena ni gips, Večernji list, Zagreb, nedjelja 19. veljače 1995. A sclpture for Drazen Petrović, Olympic magazin, Olympic museum Lausanne, N.5, march 1995. Katalog izložbe Erotika, Dubrovnik, 20. 03. – 07. 04. 1995. Stanko Špoljarić: Vasko Lipovc, Cyclus, kataog izložbe, Zagreb, rujan – listopad 1995. Zlatko Gall: Cyclus ili teorija kotača, 1995. Olga Vujović: Vasko Lipovac, zaustavljena trka, Umjetnički paviljon, Zagreb, rujan-listopad 1995. /izložbe u Hrvatskoj/, Kontura, br.39/40, rujan-listopad 1995. str.44-45 Sandra Križić Roban: /izložbe/ Biciklom kroz život, Vijenac, 19. listopada 1995. Miroslav Pelikan: Igra životne borbe, Glas Slavonije, 29. rujna 1995. Zlatko Gall: Kapom do mora /intervju – Vasko Lipovac/, More – magazin, br.9, prosinac 1995./ siječanj 1996. Zlatko Gall: Katalog izložbe Vaska Lipovca u muzeju, Široki Brijeg – Franjevačka galerija, 20. prosinca 1995. – 10. siječnja 1996. Stanko Špoljarić: Kolesarji, Bežigrajska galerija, Ljubljana, 8. maj – 26. maj 1996., Ljubljana, 1996. Janez Mesesnel: Množica in posamezniki /kolesarji v Bežigrajski galeriji/, Delo, 38, št. 110, Ljubljana, sreda 15. maja 1996., str.6 Darko Glavan: Rejefne slike ili oslikani reljefi/Doživljaj mora i sunca Vaska Lipovca u zagrebačkom Studiu D, Hrvatsko slovo, 24. svibnja 1996. Tomislav Lalin: Radosni postav, Slobodna Dalmacija, 29. i 30. svibnja 1996., str. 17 Josip Škunca: Uzbudljiva podvojenost, Vjesnik, 31. svibnja 1996. Andriana Škunca: Vasko Lipovac, kapetani, vježbači, kupačice i šetači, Kontura, br. 49/50, Zagreb, 1996., str.7-10 Olga Vujović: Mitski gaj skulpture, Vjesnik, 05.

kolovoza 1996. Katalog izložbe: I. hrvatski trienale crteža Kabinet grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, listopad – studeni 1996. Olga Vujović: Park skulptura, Glas lstre, Pula, 08. listopada 1996. Andriana Škunca: Perle na hridi Svetoga Andrije, Vjesnik, 23. listopada 1996. Katalog izložbe Dix peintres et sculpteurs splitois contemporains, Paris maison de l’UNESCO, janvier 1997. Branka Arh: Galerija Arh, Rijeka, Katalog, 6. do 27. lipnja 1997. D. Anić. Otvorenje izložbe Vaska Lipovca, Dnevnik, Rijeka, str. 23, 6. lipnja 1997. Nataša Stipanov: Uzmorski svijet Vaska Lipovca, Novi list, Rijeka, 6. lipnja 1997. Nataša Stipanov: Čudesni svijet Meditema, Novi list, Rijeka, 29. lipnja 1997. Mara Ožić Bebek: Golubovi, lmotska krajina, Imotski, 1997. Marina Barićević: More u djelima hrvatskih umjetnika, Katalog, 15. srpnja do 01. kolovoza 1997. Gradski muzej Makarska Gordana Benić: Morske teme, Slobodna Dalmacija, Split, 02. kolovoza 1997. Andriana Škunca: U povodu 10. obljetnice Galerije Era u Novalji, Kontura, br. 53, Zagreb, 1997. Mirjana Tonković: Početak stvaranja “Bijele ceste” / Uz 25. mediteranski simpozij u Labinu/, Nedjeljni vjesnik, Zagreb, 17. kolovoza 1997. Marina Tenžera: Prvi hrvatski trijenale grafike, Nedjeljni vjesnik, Zagreb, 12. listopada 1997. Marina Tenžera: 6. triennale hrvatskog kiparstva “Zasićenost idejama”, Nedjeljni vjesnik, Zagreb, 09. studenoga 1997. Kruno Prijatelj: Vasko Lipovac, katalog izložbe u galeriji “Kula” u Splitu, 1997. Ivana Prijatelj-Pavičić: Kiparska i slikarska umjetnička baština bratovština u Dalmaciji između XIV. i XIX. st., Croatica Christiana Periodica, Vol.21 No.40, Zagreb, prosinac 1997., str.53 Tonko Maroević: Marul u metropoli, Zagreb, prosinac 1997. Sandi Vidulić: Izložba Vaska Lipovca u splitskoj galeriji Kula, Slobodna dalmacija, Split, 10. prosinca 1997. Vesna Kusin: Hoče li Marulić opet na čekanje, Vjesnik, 19. siječnja 1998. Sandra Križić Roban: EXPO ’98 u Lisabonu, Nedjeljni vjesnik, Zagreb, 15. veljače 1998. Elena Cvetkova: Hrvatsko čudo u plavom Lisabonu, Večernji list, Zagreb, 27. 3. 1998. Snjeska Knežević: Umjesna ideja-problematičan raspis, Vjesnik, Zagreb, 5. 4. 1998. Oka Ričko: Hrvatska na EXPO-u ’98 – Hrvatski paviljon, Kontura, br 56, proljeće 1998. Tomislav Lalin: Derogiranje struke i stručnosti,

Kontura, br. 56. 1998. Slavko Harni: Dika Hrvata, Hrvatsko slovo, Zagreb, 1. svibnja 1998. Vesna Kusin: Hrvatska je prepoznata u Lisabonu zahvaljujući iznimnom projektu paviljona, Vjesnik, Zagreb, 9. lipnja 1998. Dražen Stjepandić: Kontroverzni kipar iz zaljeva hrvatskih svetaca, Nacional, Zagreb, 1. srpnja 1998. Sandi Vidulić: Trodimenzionalne slike, Slobodna Dalmacija, Split, 12. kolovoza 1998. Ivan Remeta: Između moral neba, Vjesnik, Zagreb, 1. rujna 1998. Leopold Botteri: Želio bih sve sportove prikazati skulpturom, Nedjeljna Dalmacija, 18. rujna 1998. Zvonko Maković: Vasko Lipovac, Mala galerija, Poreč, 07. 10. – 24. 10. 1998. Lili Bojanić: Vasko Lipovac, Atelier Galerie SQART, Oktober 1998. Darko Glavan: Uz izložbu “More” u galeriji “Miro” u Pragu, Vjesnik, Zagreb, 14. ožujka 1999. Siniša Ninčević, Iris Slade: Mediteranski panoptikum, katalog izložbe, Galerija umjetnina, Split, 15. lipnja – 10. srpnja 1999. Gordana Benić: Mediteran – mjera i povod, Slobodna Dalmacija, 17. 06. 1999. Sandi Vidulić: Uz izložbu Vaska Lipovca u splitskoj Galeriji umjetnina, Slobodna Dalmacija, Split, 21. i 22. lipnja 1999. Dorotea Jendrić: Preko Splita do Mediterana, Večernji list, Zagreb, 24. 6. 1999. Božo Majstorović: Vasko Lipovac, Kontura, br. 60, Zagreb, proljeće 1999. Nada Benzia: Izložba Vaska Lipovca u krčkoj galeriji Decumanus, Novi list, Rijeka, 20. kolovoza 1999. Sandi Vidulić: Komu treba štandarac na Pjaci?, Slobodna Dalmacija, 26. 08. 1999. Mladen Vuković: Uz slike i skulpture Vaska Lipovca, Hrvatska obzorja, Split, br.3, rujan 1999. Grgo Gamulin: Točka izmirenja – za Vaska Lipovca, u Itaka koja traje, Zagreb, 1999., str.201-213 Davor Burazin: Goran Ivanišević, prvi laureat hrvatskog sporta u Mate Parlov je legenda, Slobodna Dalmacija, 31. 12. 1999., 01. i 02. 01. 2000. 2000. Merien Jelača: Priznanje našem istaknutom kiparu u Lausanni, LIPOVČEVI BICIKLISTI, Slobodna Dalmacija, Split 2. ožujka 2000., str. 19 Lili Bojanić: Vasko Lipovac, Squart, št.3, Koper, 2000., str.4 Le Parc Olympique de Lausanne 2000. Vodič i program kulturnih zbivanja u Olimpijskom muzeju u Lausanni, 2000. Le velo dans tous ses etates Nv Lundi 10 avril 2000., Le velo donne a pedaler Mais il donne aussi

a s emouvoir La Liberte, Fribourg 11. 04. 2000. Les artistes du velo, Au Musee olimpyque, L’Union Cycliste lnternationale a l00 ans 24 Week-end, Vendredi 14. avril 2000. Zweiräder – zwanzig Künstler, Schweizer Illustrierte die besten, Kunst, 1. mai 2000. Rachele Caloz: Quand les artistes ont un petit velo dans la tete… Le journal du Musée olympique Lausanne, no.10 8. mai 2000., str. l Claudia Manzoni: Quando la bicicletta diventa un oggetto d’arte, EXTRA, Muzano, 13. 05. 2000., str. 14 Zvionimir Buljević: “(De)mitološke priče” crteži Vaska Lipovca, Književni krug, Split, 2000. Večernji list, kulturni obzor nedjelja, 21. 5. 2000., str.31/5 Blanka Magaš: Dani Hrvatske u Sarajevu 2000., Slobodna Dalmacija, 29. i 30. 05. 2000. Branko Nadilo: Hrvatski paviljon na svjetskoj izložbi u Hannoveru, Građevinar, vol.52 no.6, Zagreb, 2000, str.345-347 Ivan Ugrin: Kulturne “mrvice”, Slobodna Dalmacija, 10. 06. 2000. Nela Valerjev: Večeras na Trsatskoj Gradini izlaže Vasko Lipovac, Novi list, Rijeka, 13. lipnja 2000., str. 35 Branka Arh: predgovor u katalogu Vasko Lipovac, Gradina Trsat 13. – 25. lipnja 2000. Nela Valerjev: Galerija likova dalmatinskog juga, Novi list, Rijeka, 14 lipnja 2000., str. 35 Natasa Segota: Izložba Vaska Lipovca u svim izložbenim prostorima Trsatske gradine, Bokeljski pop-artist, Novi list, Kulturni prilog Mediteran, Rijeka, l8. lipnja 2000., str. 4-5 Boris Toman: Poruke u boci, Izložba Vaska Lipovca u Galeriji Laval na Gradini Trsat u Rijeci, Hrvatsko slovo, Zagreb, 7. srpnja 2000. str. 14 Mirjana Kos Nalis: Neprobojan i zagonetan svijet, Vasko Lipovac, Gradina Trsat, 13. lipnja-3. srpnja 2000, Izložba slika, skulptura, keramike, Vijenac, br. l66, Zagreb, 13. srpnja 2000., str. 30 Homo ludens, Feral Tribune, Kultivator, Split, 15. srpnja 2000. Patricija Kiš: Biciklisti Vaska Lipovca na izložbi u povodu Tour de Francea, Jutarnji List, Zagreb petak 21. 07. 2000., str. l8 Patricia Kiš: Izložba “Umjetnost na tragu homo ludensa”, Čovjek u središtu svega, Jutarnji list, Zagreb, petak, 21. 07. 2000. Marina Barićević: HOMO LUDENS, Gradski muzej Makarska, katalog skupne izložbe, 17. – 24. 2000. J. M.: Izložba slika i skulptura Diminića, Lipovca, Lončarića i Radoičića, ČETVERAC HOMO LUDENSA, Novi list, /kultura/, Rijeka, 24. srpnja 2000. Jasna Gluič: Kvartet autora u makarskome gradskome muzeju, Slatki otkačenjaci, Slobodna Dalmaci-

ja, Split, 2o. srpnja 2000., str. 19 J. M.: Diminić, Lipovc, Lončarić i Radoičić, ČETVERAC HOMO LUDENSA, Glas Istre, 28. srpnja 2000., str. 19 Vasko Lipovac: Sjeta zaustavljenog vremena, razgovarala: Gordana Benić, Slobodna Dalmacija, 22. 08. 2000. Jasna Gluić: Izložba Lipovca, Diminića, Lončarića i Radoičića, “Umjetnost na tragu homo ludensa”, Doživljaj lakoće i ležernosti, Slobodna Dalmacija, 4. 10. 2000., str. 14 Marina Barićević: Umjetnost na tragu homo ludensa, autorski projekt Makarska, 24. srpnja – 08. kolovoza 2000., katalog Iris Slade: Lipovac, slike i skulpture, Galerija Sebastian Dubrovnik, Sebastianart, 8. 8. – 31. 8. 2000. Sonja Seferovič: S povodom: Vasko Lipovac veliki umjetnik i radnik, Dubrovački vjesnik, 12. 8. 2000. Gordana Benić: Gost Foruma: Vasko Lipovac – slikar i skulptor, Sjeta zaustavljenog vremena, Slobodna Dalmacija, kulturni prilog Forum, Split, 22. kolovoza 2000. str. 2 Janja Glučina: Izložba, Umjetnost na tragu homo ludensa, Makarsko primorje, Makarska, 25. kolovoza 2000., str. 1 Damir Globočnik: Tekst govora pri otvorenju izložbe u Galeriji Mestna hiža u Kranju, petak, 29. rujna 2000. V. U.: Lipovac, Likovna razstava, Delo, Ljubljana, 29. rujna 2000., str. 18 Lilijana Resnik: Razstava Vaska Lipovca iz Splita, Resno tudi neresne stvari, Gorenjski glas, /kultura/, leto 53, št.79, 16. listopada 2000., str. 18 Jadranka Matić: 3×4, Nedjeljna Dalmacija, 29. 12. 2000. Ive Šimat Banov: Vasko Lipovac, Zagreb, 2001. Damir Šarac: Bokeljska noć u Vili Dalmaciji, Slobodna Dalmacija, 12. 02. 2001. Igor Brešan: Bijelo zlato za ekološku enklavu, Slobodna Dalmacija, 18. 02. 2001. Jasmina Parić: Molimo, bez ideologija, Slobodna Dalmacija, 04. 05. 2001. Jasmina Parić i Siniša Vuković: Glazbene sličice bez arome, Slobodna Dalmacija, 07. 05. 2001. Tonći Šitin: Nek se dica divertiju, Dvije hrvatske premijere Male Floramye — u Splitu i Zagrebu, Vijenac, br.189, Zagreb, 31. svibnja 2001. Vasko Lipovac: Umjesto mojih skulptura u Splitu 3 postavljene su kamene klupe, razgovarao: ?, Nedjeljna Dalmacija, 21. 06. 2001. Jasna Gluič: S poštovanjem Maruliću, Slobodna Dalmacija, 06. 09. 2001. Anatolij Kudrjavcev: Skok u sitne obmane, Slobodna Dalmacija, 03. 10. 2001. Slavica Marković, Nikola Albaneže: 3. hrvatski trijenale crteža, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb i Kabinet grafike HAZU, Zagreb, lipanj – srpanj

2002. Dorotea Jendrić: Plaketa Josipu Diminiću, Večernji list, 20. 06. 2002. Jasna Gluič: Kvaliteta prije svega, Slobodna Dalmacija, 23. 06. 2002. Samir Mila: Born najdojmljiviji, Slobodna Dalmacija, 26. 06. 2002. Marko Giljača: More i mornari, Slobodna Dalmacija, 10. 07. 2002. Marko Kružić: Svi crtaju! Treći hrvatski trijenale crteža, Galerija Klovićevi dvori, Vijenac, br.218, 11. srpnja 2002. Denis Derk: Poučni vic Željka Kipkea, Večernji list, 16. 07. 2002. Anamarija Stibilj Šajn, Nataša Kovšca: MMM art 02, Nova Gorica, 2002. Dorotea Jendrić: Sporni Milivoj Uzelac, Večernji list, 31. 05. 2003. Ante Tomić: Vasko Lipovac, šutljivi graditelj nostalgije, Magazin (podlistak), Jutarnji list, 28. 06. 2003. Josip Šmidt: Čarolije iz kazališnog muzeja, Slobodna Dalmacija, 28. 06. 2003. Dragan Miljuš: Izostala potpora države, Večernji list, 02. 07. 2003. Nataša Lah, Autogram, Rijeka, 2004., str.? Rajka Polić: Odgoj i dokolica, Metodički ogledi, Vol.10 No.2, Zagreb, siječanj 2004., str.33 Merien Jelača: Usidreno vrijeme, Slobodna Dalmacija, 10. 01. 2004. Marijana Kasalo: Vasko Lipovac operirao kralježnicu, Slobodna Dalmacija, 20. 02. 2004. Damir Šarac: Lipovcu povjeren Dujam Kotorski, Slobodna Dalmacija, 20. 02. 2004. Umjetnost na boci, Slobodna Dalmacija, 05. 03. 2004. Damir Šarac: Split spasio svetog Dujma Kotorskog, Slobodna Dalmacija, 17. 04. 2004. Noina arka u Biblijskom vrtu, Slobodna Dalmacija, 30. 04. i 01. 05. 2004. Nova Gorica, Paviljon HIT, razstava Vaska Lipovca (27.maj-20.junij 2004), Likovni svet, št.89/90, Štore, maj-jun. 2004., str.33-34 Tino Jurić: Vasko Lipovac gradi Noinu arku, Večernji list, 03. 05. 2004. Damir Šarac: Vasko Lipovac radi Smoju na Matejuški, Slobodna Dalmacija, 16. 06. 2004. Smoju na Matejušku, Slobodna Dalmacija, 19. 06. 2004. Merien Jelača: Arka doplovila u Stomoriju, Slobodna Dalmacija, 23. 06. 2004. International Helsinki Federation for Human Rights (IHF): International Helsinki Federation Annual Report on Human Rights Violations (2004): Serbia and Montenegro, 23. 06. 2004. Marul u Vukovaru, Slobodna Dalmacija, 02. 07. 2004. Završio Lobol, Slobodna Dalmacija, 19. 07. 2004.

Mia Sesartić: Noina arka zaplovila Biblijskim vrtom, Slobodna Dalmacija, 20. 07. 2004. Renato Baretić: Motovun – Dalmacije pun, Slobodna Dalmacija, 26. 07. 2004. Renato Baretić: Sić bolskog žala, Slobodna Dalmacija, 31. 07. 2004. Iva Körbler: Kustosi i kritičari uništili su akt, dossier: golotinja u ateljeima, Nacional, br.464, 05. 10. 2004. Daina Glavočić: Grafike odabrane iz zbirke MMSU-a, Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, 20. 10. – 29. 11. 2004. Linda Vukorepa: Smoje se vraća na Matejušku, Slobodna Dalmacija, 12. 11. 2004. Stanko Špoljarić: Vasko Lipovac, Ozračje Mediterana, Izložbeni prostor Porezne uprave, Zagreb, 09. 12. 2004. – 22. 01. 2005. Triennale keramike u Zagrebu, Slobodna Dalmacija, 31. 12. 2004. i 01. 01. 2005. Martin Henc (ur.): More Mornari i Galebovi, Galerija Mona Lisa, Zagreb, ljeto 2004., Zagreb, 2004., str.14-15 Daniel Butala, Višnja Lesić (ur.): 3. Hrvatski triennale akvarela, katalog izložbe, Karlovac, 09. lipnja 2004. – 30. rujna 2004., Slavonski Brod, 11. listopada 2004. – 11. studenog 2004., Zagreb 22. prosinca 2004. – 28. siječnja 2005., Karlovac, 2004. Antonija Škrtić: 3. hrvatski triennale akvarela, Galerija „Vjekoslav Karas“, lipanj − rujan 2004., Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda, listopad − studeni 2004., Galerija „Zvonimir“, Zagreb, prosinac − siječanj 2005., Glas Gradskog muzeja Karlovac, god. IV, br. 1, Karlovac, rujan 2005., str.46-47. Marko Kružić: Element H2O, Treći hrvatski trijenale akvarela, Galerija Karas, Karlovac, 9. lipnja – 30. rujna 2004; Likovni salon Vladimir Becić, Slavonski Brod, 11. listopada – 11. studenog 2004; Galerija Zvonimir, Zagreb, 22. prosinca 2004 – 28. siječnja 2005., Vijenac, br.285, 3. veljače 2005. Damir Šarac: U subotu posvećenje obnovljene crkve svetog Dujma u Kotoru, Slobodna Dalmacija, 31. 03. 2005. Damir Šarac: Kotor, Blagoslovljena crkva svetog Dujma, Slobodna Dalmacija, 03. 04. 2005. Jakša Fiamengo: Ovalovljavanje života, Slobodna Dalmacija, 20. 04. 2005. Nenad Cambi: Vasko Lipovac Studije za Marulića, katalog izložbe, Zavod HAZU, Split, 22. travnja 2005. Sva stanja mora, Slobodna Dalmacija, 22. 04. 2005. Vesna Božanić Serdar: Zreo muškarac introvertirana izgleda, kako umjetnik Vasko Lipovac vidi Marka Marulića, Novi list, 25. 04. 2005. Jasmina Parić: Neki drugi Marul, Vasko Lipovac izložio studije za Marulićev spomenik u Vukovaru,

Slobodna Dalmacija, 24. 04. 2005., str.14 Ivana Rončević: Vasko Lipovac, Sinteza, Kontura art magazin, br.85, 2005, str.91 Marko Kružić: Ritam valova, Izložba Vaska Lipovca Val, Gliptoteka HAZU, Zagreb, 20. travnja – 20. svibnja 2005., Vijenac, br.293, 25. svibnja 2005. Od danas u prodaji festivalske ulaznice!, Slobodna Dalmacija, 20. 06. 2005. Željana Matijević: Daniela Trbović i Duško Ćurlić voditelji ’Splita 2005.’, Slobodna Dalmacija, 21. i 22. 06. 2005. Paulina Peko: Kravate oslikali likovni umjetnici, Slobodna Dalmacija, 21. 07. 2005. Vasko Lipovac: Erotika me održala, razgovarala: Jasmina Parić, Slobodna Dalmacija, 04. 12. 2005. Ivo Sanader: Marulić u Litvi, Judita na litavskom (Zapis sa službenog državnog posjeta Republici Litvi), Colloquia Maruliana, Vol.15, Split, travanj 2006., str.209-212 Joško Belamarić: Vasko Lipovac, More, sport, erotika – 3 puta Lipovac, katalog izložbe, Galerija umjetnina Split, svibanj – lipanj 2006. Ante Tomić: Prizori iz građanske intime, Jutarnji list, 08. 05. 2006. Ana Jerković: Presretan je grad koji ima Vaska Lipovca, Slobodna Dalmacija, 10. 05. 2006. Mak Jovanović: ‘More, sport, erotika’ Vaska Lipovca u Splitu, Jutarnji list, 10. 05. 2006. Željko Rogošić: „Sretan sam jer još maštam o erotici“, novi radovi umjetnika mora, Nacional, br.548, 15. 05. 2006. Denis Krnić: Umjetnine za pišanje i smeće, Slobodna Dalmacija, 02. 06. 2006. Damir Šarac: Ovisnost o Slobodnoj Dalmaciji, Slobodna Dalmacija, 17. 06. 2006. Darko Glavan: Preminuo slikar i kipar Vasko Lipovac, Jutarnji list, 05. 07. 2006. Vanja Škrobica: Najvažnije umjetnikove strasti, Galerija umjetnina u Splitu, izložba Vaska Lipovca More, sport, erotika – tri puta Lipovac, Galerija umjetnina Split, 9. svibnja – 25. lipnja 2006., Vijenac, br.322, 6. srpnja 2006. Ive Šimat Banov: Mornar na posljednjoj plovidbi, Sjećanje: Vasko Lipovac (1931 – 2006), Vijenac, br.323, 20. srpnja 2006. Tonko Maroević: Zaigran i ozbiljan, Sjećanje: Vasko Lipovac (1931 – 2006), Vijenac, br.323, 20. srpnja 2006. Dejan Mehmedovič: Strunjan, Galerija Talasa, grafike Vaska Lipovca, Likovni svet, št.111, Štore, septembar 2006., str.35-36 Nikola Bajto: Kako su pokrali, sakrili i osakatili Vaska Lipovca, Slobodna Dalmacija, 23. 09. 2006. Srećko Horvat: Sretni egzistencijalizam hommage à Vasko Lipovac, Dalcasa, br.16, Split, 10. 2006., str.56-61. Linda Perić: Nova spomenička lista, Meštrović, Ujević, Bulić, Slobodna Dalmacija, 23. 10. 2006.

Tko će nam nedostajati, a tko neće, Jutarnji list, 23. 12. 2006. Leo Kovačić: Obnova Matejuške kreće u listopadu, Slobodna Dalmacija, 05. i 06. 01. 2007. Mirko Tomasović: Marulićevi spomenici u Vukovaru, Bratislavi… (riječ na proslavi 556. rođendana Marka Marulića), Colloquia Maruliana, Vol.16 No.16, Split, travanj 2007., str.335-338 Nenad Cambi: Vasku Lipovcu u počast, godinu dana poslije smrti, Mogućnosti, god.54 br.4/6, Split, 2007., str. 208-209 Joško Belamarić, Mirko Gelemanović: Vasko Lipovac, grafičke igre, katalog izložbe, Galerija Emanuel Vidović, Split, listopad – studeni 2007 Leo Kovačić: Split podiže 21 spomenik, Slobodna Dalmacija, 05. 10. 2007. Leo Kovačić: Svemirska knjižnica 400 tisuća naslova ni na nebu ni na zemlji, Slobodna Dalmacija, 19. 10. 2007. Edo Šegvić: Kip, Baština, br. 34, Split, prosinac 2007., str.321, 333, 335 i 348-349 Leo Kovačić: Prvi na postamentu Gotovac i Kaliterna, Slobodna Dalmacija, 06. 12. 2007. Slobodan Prosperov Novak: 101 Dalmatinac i poneki Vlaj; od Cara Dioklecijana i Jeronima Dalmatinca preko Marka Marulića i Marina Držića do Borisa Dežulovića i Ante Tomića, Zagreb, 2007., str.188 Lovorka Magaš: Grafičke igre Vaska Lipovca, Grafika, br.16-17, Zagreb, 2008., str.28-31 Vasko Lipovac, Erotika (monografija), Zagreb, 2008. Božo Biškupić: Govor na svečanom otkrivanju skulpture Vaska Lipovca “Marko Marulić” u Parku skulptura u čileanskom glavnom gradu Santiagu, Colloquia Maruliana, Vol.17 No.17, Split, travanj 2008., str.304-306 Vaskov mediteranski svijet na okupu u Vukovarskoj, Slobodna Dalmacija, 15. 04. 2008. Ljiljana Zeković: Crnogorsko savremeno slikarstvo, od figuracije do znaka, katalog izložbe, Narodna galerija, Ljubljana, 19. jun – 15. septembar 2008., Cetinje, 2008. MDF, Izložba ilustracija nagrađenih Nagradom “Grigor Vitez”, Slobodna Dalmacija, 22. 06. 2008. Iva Körbler: Okrunjeni majstor tijela i erosa, Vasko Lipovac, Erotika, Profil International, Zagreb, 2008., Vijenac, br. 374, 3. srpnja 2008. Siniša Kekez: Krste Juras – sve je reka u dvi riči, Slobodna Dalmacija, 18. 10. 2008. Council of Europe: Council of Europe Art Collection, Strasbourg, 2009., str.35 Edo Šegvić: Matejuška, Baština, br. 35, Split, 2009., str.159-161 Damir Šarac: Split ostao bez prilike za javni spomenik velikog umjetnika: Lipovčeva Jeru proglasilo falšim Lipovcem!?, Slobodna Dalmacija, 25. 11. 2009.

Sandi Vidulić: A sveti moj Jere… ‘Izabranog pustinjaka na Marjan, a Lipovčeva sveca pred knjižnicu’, Slobodna Dalmacija, 25. 11. 2009. Damir Šarac: Vaskocid, Slobodna Dalmacija, 25. 11. 2009. 2010. Mladen Lučić: Zbirka promašaja u Muzeju suvremene umjetnosti, A gdje su vam Dalmatinci?, Slobodna Dalmacija, 28. 03. 2010. Suvremena sakralna baština Boke, Dubrovački list, 10. 06. 2010. Vesna Božanić Serdar: Erotska vrata Vaska Lipovca posebna atrakcija, Novi List, 15. 07. 2010. Jasmina Parić: Lipovčev povratak u mladost kroz vratnice Erosa, Slobodna Dalmacija, 20. 07. 2010. Igor Brešan: Lažni Jurkići stižu iz Livna, a lažni Bukovci – iz Praga, Slobodna Dalmacija, 14. 08. 2010. Jasmina Parić: Neno Mikulić: Moje kipove turisti – štipaju, Slobodna Dalmacija, 26. 09. 2010. Slobodan Prosperov Novak: Vasko Lipovac – slikar dječje ikonografije i mitskih slutnji, u Boka Kotorska – od kampanela do kampanela, Zagreb, 2011., str.59-62 Ive Šimat Banov: Više sadržaj, a manje forma, razgovarao Saša Šimpraga, 1postozaumjetnost [online], 2011. Davor Krile: Nećete u Akademiju, niste ni prije!, Slobodna Dalmacija, 02. 03. 2011. Igor Brešan: U Splitu niče Plavo stablo Vaska Lipovca, Slobodna Dalmacija, 09. 06. 2011. Jasmina Parić: Ljubitelji Vaska Lipovca pohrlili u njegov atelje, Slobodna Dalmacija, 14. 06. 2011. Igor Brešan: Atelje je tijesan za sve mornare Vaska Lipovca, Slobodna Dalmacija, 14. 06. 2011. Stipe Majić: Jato golubova – na pošti golub samoubojica!, Imotske novine, 28. 06. 2011. Jadran Babić: Na početku Vukovarske postavljeno “Plavo stablo” u čast Vasku Lipovcu, Dalmacija News [online], 13. 07. 2011. Igor Brešan: U Vukovarskoj stablo za Vaska Lipovca, Slobodna Dalmacija, 13. 07. 2011. Leo Nikolić: Splitsko ‘Plavo stablo’ za protutežu Kerumovim spomenicima, tportal.hr [online], 14. 07. 2011. Jelene Mandić-Mušćet: Stvoren za veličanstvene urbane intervencije, Vjesnik, 14. 07. 2011. Damir Vrdoljak Mandeta: Vasko Lipovac, Yachts Croatia, br. 17, Split, 2011., str.100-104 Tonči Kranjčević Batalić: Vaskovo plavo stablo u Splitu, pogledaj.to [online], 15. 07. 2011. Ante Tomić: Pod Plavim stablom, Jutarnji list, 16. 07. 2011. Vesna Kusin: Politikantski spomenici, Vjesnik, 18. 07. 2011. Jurica Pavičić: Vaskov Split, kakav neće nikada biti,

Slobodna Dalmacija, 19. 07. 2011. Irena Kraševac: Danas sve mora funkcionirati interdisciplinarno, razgovarao Saša Šimpraga, 1postozaumjetnost [online], 2012. Snežana Pejović, Aleksandra Kapetanović: Istorijski arhiv Kotor u kulturno-istorijskom objektu, prednosti i nedostaci, Atlanti, vol. 22, Trst, 2012., str.71-89 Leo Nikolić: Zavirite u čudesan svijet Vaska Lipovca, tportal.hr [online], 27. 01. 2012. Marko Didić: Vlasnik splitske galerije prijavljen zbog prodaje lažnog Lipovca, Slobodna Dalmacija, 14. 03. 2012. Jasmina Parić: Vrata Europe otvorena za djela Vaska Lipovca, Slobodna Dalmacija, 10. 05. 2012. D.N.: Dani otvorenih vrata ateljea Vaska Lipovca: Sport kakav više ne postoji, Dalmacija News [online], 25. 07. 2012. Leo Nikolić: Otvorena izložba sportskog opusa Vaska Lipovca, tportal.hr [online], 27. 07. 2012. Merien Ilić: Vaskov biciklist ‘obišao’ neoplemenjene gradske punktove, Slobodna Dalmacija, 19. 08. 2012. Merien Ilić: Biciklisti Vaska Lipovca “provozali” se ulicama Splita na 6. godišnjicu umjetnikove smrti, Slobodna Dalmacija, 20. 08. 2012. Leo Nikolić: Lipovčevi Biciklisti provozali Splitom, tportal.hr [online], 21. 08. 2012. Jelena Mandić-Mušćet: Split kakav je mogao biti, Plan B – tportal.hr [online], 25. 08. 2012. Zlako Gall: Splitsko stanje bezumlja, Slobodna Dalmacija, 29. 08. 2012. Merien Ilić: Split: ‘Cyclists’ belong on the street, Slobodna Dalmacija, 07. 09. 2012. Iva Ceraj: Bernardo Bernardi – spiritus movens inicijalnog razdoblja uspostave dizajna u Hrvatskoj, Art Bulletin, No.63, Zagreb, 2013., str.118 Damir Šarac: Kman čeka svog sveca, Slobodna Dalmacija, 04. 03. 2013. Renato Kragić: Vasko Lipovac u rodnom gradu, Slobodna Dalmacija, 15. 05. 2013. Jelena Komnenić: Izložba djela Vaska Lipovca otvorena u Kotoru, Vijesti [online], 16. 05. 2013. Tadej Glažar: Vaskov rad u javnom prostoru, Vasko Lipovac i njegovo doba, Pomorski muzej Crne Gore, 10. 06. 2103., Jedra Boke, Kotor, lipanj 2013. str.5-6 Tonko Maroević: Nenaslovljeno predavanje u sklopu okruglog stola Vasko Lipovac i njegovo doba, Pomorski muzej Crne Gore, 10. 06. 2103., Jedra Boke, Kotor, lipanj 2013. str.4-5 Ante Tomić: Nenaslovljeno predavanje u sklopu okruglog stola Vasko Lipovac i njegovo doba, Pomorski muzej Crne Gore, 10. 06. 2103., Jedra Boke, Kotor, lipanj 2013. str.6 Radojka Abramović: Nenaslovljeno predavanje u sklopu okruglog stola Vasko Lipovac i njegovo doba, Pomorski muzej Crne Gore, 10. 06. 2103.,

Jedra Boke, Kotor, srpanj 2013. str.6-10 Jovan Martinović: Hommage Vasku Lipovcu, Vasko Lipovac i njegovo doba, Pomorski muzej Crne Gore, 10. 06. 2103., Jedra Boke, Kotor, srpanj 2013. str.4-5 D.N.: Lipovčevi “Valovi” u Galeriji Meštrović, Dalmacija News [online], 27. 07. 2013. Jasmina Parić: More od željeza i stakla, Slobodna Dalmacija, 29. 07. 2013. Živana Šušak Živković: “Valovi” u Galeriji Meštrović: Baldasar najavio dostojan prostor za ostavštinu Vaska Lipovca, Dalmacija News [online], 29. 07. 2013. Andro Krstulović Opara: Valovi, katalog izložbe, Galerija Meštrović, Split, 29. srpnja – 1. rujna 2013. Damir Šarac: (K)rovovska bitka za udomljavanje Lipovca, Slobodna Dalmacija, 10. 08. 2013. Živana Šušak Živković: Cijeli svijet se divio kompleksu Split 3, Dalmacija News [online], 21. 11. 2013. Leo Nikolić: Četiri velikana za 30 godina splitske galerije, tportal.hr [online], 18. 12. 2013. Nives Matijević: Noć Muzeja 2014. u ateljeu Vaska Lipovca, Spomenik Draženu Petroviću u Lausanni, Hrvatski Fokus [online], 07. 02. 2014. Nataša Bakotić: 50 Vaskovih biciklista vozi utrku do londonskog Cityja, Slobodna Dalmacija, 16. 06. 2014. Gabriella Griffith: Broadgate celebrates Tour de France with Cyclus sculpture, City A.M., 02. 07. 2014. Damir Šarac: Vaskovi Biciklisti putuju u London, Slobodna Dalmacija, 05. 07. 2014. Marcus Agar: Vasko Lipovac cyclists on display in London, Wild Rooster [online], 18. 07. 2014. Ante Tomić: Lipovac – splitski brend, Slobodna Dalmacija, 22. 07. 2014. Haris Alijagić: Vasko Lipovac in London, Haris & The City [online], 27. 07. 2014. Merien Ilić: Biciklisti, Šetači, Ptice… Čudesna djela Vaska Lipovca trebaju postati splitski brend, Slobodna Dalmacija, 11. 08. 2014. Patricia Kiš: ‘Entuzijazam koji je pratio Split 3 više se nikad neće osjetiti u ovom gradu’, Jutarnji list, 03. 11. 2014. Mirko Gelemanović Šime Vulić

CIP- Katalogizacija u publikaciji Nacionalna biblioteka Crne Gore, Cetinje ISBN 978-86-85567-60-5 COBISS.CG-ID 31202064