sno, da je vrijedno imati znanja i vještine te da se tako obogaćujemo i oplemenjujemo. Treba razvijati stav kako učenjem postižemo da nas ljudi više cijene i poštuju. „Non scholae, sed vitae discimus.” Ne učimo za školu nego za život. (Seneka) Odrasli su, uglavnom, naučili i pronašli svoje strategije učenja i pamćenja (ili nisu) dok kod djece vještinu učenja treba stalno njegovati i usavršavati, stalno pronalaziti nove zanimljivije metode učenja i pamćenja jer svakom djetetu ne odgovaraju sve metode ili strategije učenja. Ipak, prema izreci za sve vrijedi: „Što čujem – zaboravim, što vidim – zapamtim, što učinim – razumijem i znam.” tj. „Iskustvo je izvrstan učitelj.” Djecu treba poticati na učenje i rad, biti pun optimizma u očekivanjima, ali ne previsokima. Najbolje je djeci pokazati primjerom kako se uči. Razviti im naviku učenja u određeno vrijeme i na istom mjestu. Poželjno je napraviti plan rada i učenja. Nešto poput rasporeda sati u školi. Npr. nakon dolaska iz škole uvesti kratak odmor, zatim napisati zadaće tog dana, pregledati što se učilo i što treba pripremiti ili naučiti za sutra. Svaki radni dan učenika nije isti prema sadržaju pa se svaki dan treba isplanirati. Naravno, stariji uzrast učenika ima i više aktivnosti u tom rasporedu. Ne smije se dogoditi da dijete uči gladno ili bolesno. Tijekom učenja treba isplanirati odmor ili igru, a da bi učenje bilo učinkovito, ne smije biti predugo, a ni pod prisilom. Učenje koje je kazna nikad ne urodi plodom. „Za kaznu ćeš ići u sobu i učiti!”, kaže roditelj koji nije naučio da djetetu treba pomoći pronaći svoje strategije učenja da bi bilo uspješno, da učenje nije kazna, već bi trebalo postati zadovoljstvo. Dijete koje je stvorilo dnevnu naviku čitanja, učenja kroz igru postaje sve uspješnije, samostalnije i ima više samopouzdanja. Djeca čiji roditelji i u odrasloj dobi imaju pozitivan stav prema učenju i znanju, koji se stalno usavršavaju u svom poslu, bit će uspješnija i lakše će učiti. Ozračje opuštajućeg obiteljskog učenja bez prisile najbolja je motivacija. Ako dijete
42
uspijemo naučiti da bude zadovoljno nakon učenja postigli smo mnogo u razvoju njegove pozitivne osobnosti. „Majka je obrazovni sustav u jednoj riječi.” (Napoleon Bonaparte) Mnogi stručnjaci preporučuju metodu učenja u 6 koraka: 1. korak: PREGLEDATI – letimično pregledati cijeli materijal učenja te zključiti o čemu se, zapravo, radi, koja je tema materijala 2. korak: PITATI SE – postavljati pitanja vezana uz materijal i tražiti odgovore u tekstu 3. korak: PROČITATI – čitati i podcrtavati bitne riječi ili izraze 4. korak: PROMISLITI – sjetiti se primjera iz života vezanih uz materijal koji se uči, sjetiti se različitosti i suprotnosti 5. korak: SAŽETI– odgovarati na pitanja s početka učenja ali bez traženja u tekstu Dobro je ako se taj sažetak može izreći na glas u obliku neke priče s poznatim likovima. Ne zaboraviti na humor u učenju. On pomaže zapamćivanju. Ovaj korak treba biti najaktivniji jer se taj sažetak stalno može dopunjavati kako se dopunjava gradivo , može se crtati, mogu se lijepiti sličice, načiniti mentalna (umna) mapa ili shema. Najbolje je ako je originalna – čitljiva samo onom tko je napravi. Može se izraditi plakat sa slikovnim materijalom koji će biti na vidljivom mjestu u sobi i tako će biti stalan podsjetnik na gradivo.
Također ne zaboraviti koristiti više izvora znanja (udžbenik, pitaj starije, internet itd.). 6. korak: PONOVITI – izrađene bilješke, crteže, mentalne mape koristiti za dodatno ponavljanje Treba naglasiti da ovi koraci traju i manje od jednog sata jer se preporuča učiti kontinuirano, kad je gradiva malo. Svako kampanjsko učenje opsežnog materijala nije preporučljivo i tako naučeno znanje brzo se zaboravlja. Pozitivan poticaj okoline i pružanje pomoći u učenju razvijaju stav da je učenje korisno, da je vrijedno imati znanja i vještine te da se tako obogaćujemo i oplemenjujemo. U početku je dobro stalno dijete upućivati i podsjećati da ne uči napamet već da prepričava, da koristi rječnike, da uvijek pita ako nešto ne razumije i slično. Na početku učenja je potrebno više ponavljanja, a kasnije će se dijete samo istrenirati da bolje i brže pamti. Svaka aktivnost koja se ponavlja, izvodi se svaki put sve bolje pa tako i učenje. Uspješni učenici kontinuirano provjeravaju kvalitetu svog plana i procesa učenja, svog znanja i razumijevanja gradiva te mijenjaju način učenja po potrebi. „Korijeni učenja su gorki, ali plodovi su slatki.” (Aristotel)
Ružica Martinec