→ riječi različite po zvuku, no iste ili vrlo bliske po značenju, riječi koje se razlikuju od druge s kojom ima isto ili blisko značenje
glasovnim sastavom
hrabar⇔ odvažan cesta⇔put plamen⇔vatra⇔oganj Sinonimija je semantički odnos između dvaju ili više leksema koji pripadaju istoj vrsti riječi i imaju različite izraze, a sadržaji im se podudaraju djelomično ili potpuno. npr. Svaki naraštaj mora dopridonijeti boljitku domovine. Svako pokoljenje mora dopridonijeti boljitku domovine. Svaka generacija mora dopridonijeti boljitku domovine. SINONIMIJA – semantički odnos između dvaju ili više leksema koji pripadaju istoj vrsti riječi i imaju različite izraze a sadržaji im se podudaraju djelomično ili potpuno Sinonimi - različiti leksemi s istim značenjem; dijele se na: a) Bliskoznačnice – međusobno zamjenjive samo u nekim kontekstima b) Istoznačnice – međusobno zamjenjive u svi kontekstima, vrlo su rijetke i odnose se na sinonimske parove u kojima je jedan parnjak hrvatski leksem, a drugi posuđenica Homonim = riječ koja jednako zvuči s drugom, a ima različito značenje, istozvučnica kosa = vlasi na glavi čovjeka kosa = gorska kosa, padina kosa = oruđe za košenje trave 35. HOMONIMIJA Homonimija = kad se u jeziku izjednače izrazi dvaju leksema različitih značenja kartaški = koji se odnosi na Kartagu kartaški = koji se odnosi na kartaša HOMONIMIJA – jednak izraz dvaju leksema, a različito značenje Dvije vrste: a) oblični (morfološki) – u deklinaciji imaju iste gramatičke morfeme b) leksički – podudarnost nije morfološki uvjetovana i ostvaruje se u osnovnim oblicima, a dijelom i u ostalim oblicima Homonimski par – dva leksema koji imaju iste izraze, a različita značenja Homografi – istopisnice – razlikuju se po prozodijski značajkama Homofoni – različito se pišu a jednako izgovaraju (rijeka-Rijeka) Četiri nastanka leksičkih homonima: 1) posuđivanje – izraz se posuđenog leksema poslije prilagodbe izjednjači s izrazom hr. leksema (bor-četinjača, bor-kem. Element) 2) tvorba – tvorbeni homonimi (tupiti – stupiti – iz+tupiti) 3) glasovne promijene u prošlosti – rezultat glas. promijena u prošl., najmanja skupina, biti(tući)-biti(postojati) 4) postupno značenjsko udaljavanje – dva su leksema toliko udaljena da u svijesti govornika postaju dva neovisna značenja, brana(nasip)-brana(obrana); postanak homonima koji su posljedica raspada višeznačnosti moguć je i danas jer je jezik dinamička kategorija - jezik ne voli homonime jer otežavaju komunikaciju
17