Kada dodajemo –ji, često dolazi do jotacije (npr. skup + ji skuplji). Tom pravilu ne podliježu sljedeći pridjevi: pust pustiji; svet svetiji. Morfemom –ji tvori se komparativ dvosložnih pridjeva koji pri tom gube zadnji slog (npr. sladak – sladji slađi). Isto se kompariraju pridjevi koji završavaju na –ek, -ok, -el (npr. dalek dalji; visok viši; debel deblji). Višesložni pridjevi tvore komparativ nastavkom –iji (npr. tvrdoglav tvrdoglaviji; lakouman lakoumniji). Morfemom –ši tvore se samo komparacije od mek (mekši), lak (lakši), lijep (ljepši). Treći stupanj je superlativ. Njime se izriče da netko ili nešto ima najveću mjeru kakve osobine od drugih (npr. najtvrđi, najmekši, najizdržljiviji). Superlativ se tvori prefiksom „naj“ koji se stavlja ispred komparativa (npr. najjači, najljepši).
o
25. ZAMJENICE-VRSTE ZAMJENICA PO ZNAČENJU -
-
-
-
-
Zamjenice se po značenju dijele na: lične (osobne), povratne, povratno-posvojne, pokazne, posvojne, odnosne, upitne i neodređene. Osobne zamjenice: o ja, ti, on, ona, ono, mi, vi, oni, one, ona. o Sklonidba osobnih zamjenica pokazuje da se u nekim padežima pojavljuju po 2 ili čak 3 oblika. 1. je naglašen, a 2. i 3. nenaglašen. o Uloga osobnih zamjenica je da uspostave odnose među sudionicima u razgovoru. Povratna zamjenica: G – sebe, se D – sebi, si A – sebe, se L – o sebi I – sobom o Ti se oblici rabe i za jedninu i množinu, i za ženski, muški i srednji rod, i za 1., 2. i 3. lice. Oni se rabe kad subjekt vrši radnju sam na sebi. Povratno-posvojna zamjenica: o (svoj) Tako se zove jer se njome izriče pripadanje čega subjektu. Jednako se rabi za jedninu i množinu, i za muški, ženski i srednji rod, te za 1., 2. i 3. lice. Posvojne zamjenice: o Njima se izriče kojoj govornoj osobi pripada ono o čemu se govori. moj, moja, moje tvoj, tvoja, tvoje njegov, njegova, njegovo njezin, njezina, njezino naš, naša, naše, vaš, vaša, vaše Pokazne zamjenice: o Upućuju na osobu, predmet ili pojavu koje su u dogledu govorne osobe. ovaj, ova, ovo taj, ta, to onaj, ona, ono o Ove zamjenice odgovaraju na pitanje „koji?; koja?; koje?“, a postoje i pokazne zamjenice koje odgovaraju na pitanje „kakav?; kolik?“ (npr. ovakav, onakav, takav, ovolik, tolik, onolik). Odnosne zamjenice: o Upućuju obično na kakvu imenicu u prethodnoj rečenici. o koji, čiji, tko, što, kakav, kolik. Upitne zamjenice: o Razlikuju se od odnosnih samo svojim značenjem. Oblikom su iste.(tko,što,koji,čiji..) Neodređene zamjenice: o Upućuju na nepoznate i neodređene osobe, stvari ili pojave. o Tvore se od upitnih i odnosnih zamjenica različitim predmetcima, npr. ne, ni, po, i; te dometcima god ili im se predmeće čestica ma.
13