URMUZ Bizarne stranice
Urmuz BIZARNE STRANICE Naslov izvornog izdanja PAGINI BIZARE S rumunjskoga preveo PETRU KRDU Ilustracije u knjizi ION MINCU Urmuzov portret na naslovnici MARCEL IANCU Izdavač ŠARENI DUĆAN Biblioteka STRANCI U NOĆI 28 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 840912 ISBN 978-953-320-052-1
URMUZ
BIZARNE STRANICE
Bizarne stranice
LIJEVAK I STAMATE (Roman u četiri dijela) I Dobro provjetren apartman, sastavljen od tri glavne prostorije, s ostakljenom terasom i zvoncem. Naprijed, raskošan salon čiji je zid u pozadini prekriven velikom bibliotekom od hrastovine, uvijek dobro umotanom u mokre plahte... U sredini stol bez nogu, koji se oslanja na računice i vjerojatnost, podupire posudu koja sadrži vječnu bit »stvari u sebi«, češanj češnjaka, statuetu koja predstavlja svećenika (erdeljskog), koji drži u ruci sintaksu i 20 bania napojnice... Ostalo nema nikakve važnosti. Treba, međutim, upamtiti da ova soba, vječno prožeta tamom, nema ni vrata ni prozore, i da ne komunicira s vanjskim svijetom osim putem jedne cijevi kroz koju ponekad izlazi dim i kroz koju se noću može vidjeti sedam 5
URMUZ
Ptolomejevih hemisfera, a danju dva čovjeka kako postaju iz majmuna, konačni niz osušenih plodova sljeza kao i beskonačni i beskorisni Auto-Svemir... Druga prostorija, uređena u turskom stilu, raskošno je ukrašena i sadrži rijetke i fantastične stvari, orijentalni luksuz... Bezbroj skupocjenih tepiha, stotine komada starog oružja, još uvijek umrljanog junačkom krvlju, prekrivaju stupove prostorije, a njezini golemi zidovi, primjereno orijentalnom običaju, dotjeruju se svako jutro, ponekad se izmjere kompasom da se utvrdi kako se nisu u međuvremenu slučajno smanjili. Odavde se, kroz poklopac napravljen u podu, stiže s lijeve strane do podzemnog dijela u kojem je salon za primanja, a s desne strane, i to pomoću kolica s ručkom, prodire se u hladan kanal, za čiji se jedan kraj ne zna dokle seže, dok drugi, na suprotnoj strani, vodi u sobu sa zemljanim podom, na čijoj se sredini nalazi zaboden kolac za koji je vezana cijela porodica Stamate...
6
Bizarne stranice
II Ovaj čovjek dostojan divljenja, mastan i skoro eliptična oblika, zbog pretjerane nervoze koju je zadobio radeći kao općinski savjetnik, primoran je žvakati, skoro cijeli dan, sirov celuloid, koji potom, izmrvljen i natopljen pljuvačkom, izbacuje na svoje jedino dijete staro četiri godine, debelo i otupjelo, po imenu Bufty... Dječak, iz prevelikog poštovanja prema ocu, pretvarajući se da ništa ne primjećuje, vuče po suhom mala nosila, dok njegova majka, legitimna i ošišana Stamateova supruga, sudjeluje u zajedničkoj radosti, sastavljajući madrigale koje potpisuje otiskom prsta. Ova zanimanja, dovoljno zamorna, s pravom ih razveseljavaju, tako da katkad odvažno dosežu do besvjesnog stanja i onda, sve troje, promatraju dalekozorom, kroz pukotinu u kanalu, Nirvanu (koja se nalazi u istoj četvrti i počinje na uglu pokraj dućana) i gađaju je grudicama kruha ili oklascima. Drugi put ulaze u salu za primanja i otvaraju na 7
URMUZ
8
Bizarne stranice
9
URMUZ
brzinu instalirane slavine, puštajući vodu sve dok im ne dosegne do očiju, kada svi skupa, od radosti, pucaju iz pištolja u zrak. Što se Stamatea osobno tiče, posao koji ga najviše zanima jest da s večeri slika starije svece po crkvama, čije slike zatim prodaje po sniženoj cijeni svojoj lakovjernoj supruzi a naročito sinu Buftyu, koji posjeduje svoj imetak. Stamate se ne bi bavio ovom nedopuštenom trgovinom, nizašto na svijetu, kada ne bi bio u potpunoj oskudici. Bio je primoran ići u vojsku kada je imao samo godinu dana, kako bi što prije mogao pomoći svojoj siromašnoj braći jer su obojica imali iščašene kukove, zbog čega su dobili otkaz na poslu. III Jednoga dana dok je Stamate bio zauzet svojim uobičajenim filozofskim istraživanjima, na tren mu se učini da je pronašao drugu polovinu »stvari u sebi«, kada mu ženski glas privuče pažnju, glas sirene koji mu uđe ravno u 10
Bizarne stranice
srce, čuo se izdaleka, gubeći se zatim kao jeka. Brzo je dotrčao do cijevi za komunikaciju i, na svoje veliko zaprepaštenje, vidio je u toplom, balzamiranom večernjem zraku, sirenu koja zavodljivim glasom i pokretima pruža svoje lascivno tijelo po vrelom pijesku mora... U velikoj borbi sam sa sobom, da ne bi postao plijen iskušenja, na brzinu unajmi barku i, zaputivši se na pučinu, začepi uši voskom, zajedno sa svim mornarima... Međutim sirena postade još izazovnija... Pratila ga je po površini vode pjesmama i razvratnim pokretima sve dok se tucet Drijada, Nerejida i Tritona nije skupilo iz dubina i širina te na sjajnoj, sedefnoj školjki donijelo nevin, pristojan i zahrđali lijevak. Plan zavođenja ozbiljnog i čednog filozofa mogao bi se smatrati uspješnim. Jedva se prišuljao do cijevi za komunikaciju, kada morske vile gracioznim pokretima postaviše lijevak u blizini njegova stana, potom lepršave i vesele, smijući se i ludo hihoćući, nestadoše ispod vodene površine. 11
URMUZ
Zbunjen, zaluđen, rastrojen, Stamate jedva prođe svojim kolicima kroz kanal... Ne gubeći sasvim hladnokrvnost, prosu nekoliko puta zemlju preko lijevka, pojede malo kuhanog štavelja i baci se na zemlju, diplomatski, licem nadolje, ostajući bez svijesti osam slobodnih dana, rok potreban prema građanskoj pravici, mislio je on, da dospije u posjed objekta. Poslije ovog proteklog vremena, vraćajući se svojim svakodnevnim obavezama i uspravnom stanju, Stamate se osjećao preporođenim. Nikada dotada nije upoznao božanstvene osjećaje ljubavnog uzbuđenja. Osjećao se sada boljim, strpljivijim, a uznemirenost koja ga obuze kada je ugledao lijevak, natjera ga da se istovremeno raduje, pati i plače kao dijete... Obrisa lijevak krpom, namaza važnije rupe rastvorom joda, ponese ga sa sobom i, uz svežanj cvijeća i čipki, pričvrsti ga paralelno s cijevi za komunikaciju i tada prvi put, iscrpljen osjećajima, prođe kroz njega kao munja i ukrade mu poljubac. 12
Bizarne stranice
Za Stamatea lijevak je tada postao simbol. Bio je jedino biće ženskog spola s cijevi za komunikaciju koje bi mu omogućilo da zadovoljava i ljubavne potrebe i uzvišene interese znanosti. Sasvim zaboravivši svete dužnosti oca i muža, Stamate počne svake noći sjeći veze koje su ga držale pričvršćenog za kolac i, da bi dao slobodu svojoj bezgraničnoj ljubavi, počne sve češće i češće prolaziti kroz unutrašnjost lijevka, skočivši u njega s trambulina, izrađenog na brzinu, i silazeći potom na rukama, munjevitom brzinom, pokretnim ljestvicama od drveta, na čijem je kraju rezimirao rezultate svojih vanjskih opažanja. IV Velike sreće kratko traju... Jedne noći Stamate krenu da obavi svoju ustaljenu sentimentalnu dužnost, ali s velikim iznenađenjem i razočaranjem, zbog razloga u koje se još ne može proniknuti, shvati da se izlazni otvor lijevka toliko suzio da je svaka 13
URMUZ
komunikacija kroz njega bila nemoguća. Zbunjen, ali ipak sumnjičav, krenu u zasjedu. Druge noći, ne vjerujući vlastitim očima, s užasom je ugledao gore zadihanog Buftya, koji bi pušten da uđe i prođe. Skamenjen, Stamate je jedva imao snage da ode do kolca i da veže sam sebe; sljedećeg dana donese konačnu odluku. Najprije zagrli vjernu suprugu i na brzinu je oboji, potom sveže u neprobojnu vreću, kako bi i dalje sačuvao nedodirljivu kulturološku tradiciju porodice, zatim, usred hladne i mračne noći uze lijevak i Buftya, baci ih u tramvaj koji je slučajno prolazio tuda i hitne ih s prezirom u Nirvanu. Kasnije je očinski osjećaj ipak pobijedio i Stamate je, zahvaljujući svojim računicama i kemijskim kombinacijama, tijekom vremena, uz pomoć znanosti, uspio tamo osigurati Buftyu radno mjesto zamjenika šefa ureda. A naš heroj Stamate, posljednji put čeprkajući po cijevi za komunikaciju, pogleda još jednom Svemir s ironijom i opraštanjem. Potom, odlazeći zauvijek popeo se u 14
Bizarne stranice
kolica s ručkom i uputio prema tajanstvenom kraju kanala, okrećući ručku ustrajnošću koja se postupno povećava, i dan-danas juri kao lud, stalno smanjujući svoj obujam, ne bi li uspio jednom prodreti i nestati u mikrokozmosu.
15
URMUZ
16
Bizarne stranice
17
URMUZ
ISMAÏL I TURNAVITU Ismaïl je sazdan od očiju, zalizaka i haljine, i danas ga se može veoma teško naći. Nekada je rastao i u botaničkom vrtu, a kasnije, zahvaljujući napretku moderne znanosti, proizveden je kemijskim putem, sintezom. Ismaïl nikada ne šeće sam. Ali možete ga sresti oko pola šest izjutra, dok krivudavo luta ulicom Arionoaia u pratnji jednog jazavca, za kojega je čvrsto vezan brodskim užetom i kojega noću pojede živog i sirovog, nakon što mu najprije otkine uši i iscijedi na njega malo limuna... Druge jazavce Ismaïl uzgaja u uzgajalištu koje se nalazi na dnu jedne jame u Dobrogei, gdje ih drži dok ne navrše 16 godina i poprime punije obline kada ih, zaštićen od bilo kakve kaznene odgovornosti, redom obeščašćuje, bez trunčice grižnje savjesti. Ne zna se gdje Ismaïl stanuje tijekom 18
Bizarne stranice
najvećeg dijela godine. Vjeruje se da leži konzerviran u posudi na tavanu kuće svoga voljenog oca, simpatična starca, s nosom izvučenim ispod preše, okružene malim plotom od pruća. Govori se da ga ovaj, iz prevelike roditeljske ljubavi, drži zatvorenog kako bi ga zaštitio od uboda pčela i od korupcije naših izbornih navika. Ipak Ismaïl se uspijeva izvući otuda na tri mjeseca godišnje, tijekom zime, kada mu je najveće zadovoljstvo oblačenje svečane haljine s krupnim crvenkastim cvjetovima, izrađene od sukna za krevetne pokrivače i potom vješanje o grede na raznim gradilištima na dan kada se slavi žbukanje, s jednim jedinim ciljem, da ga vlasnik podijeli radnicima kao naknadu... Na taj način, nada se, da će u značajnoj mjeri doprinijeti rješavanju radničkih pitanja... Ismaïl prima stranke, ali samo na vrhu brijega pored uzgajališta jazavaca. Stotine molitelja za radna mjesta, za pomoć u novcu i ogrjevu, najprije budu uvedeni ispod ogromnog abažura, gdje svatko mora izleći po četiri jaja. Potom budu natovareni u gradski kamion za 19
URMUZ
smeće i munjevitom brzinom odvezeni gore kod Ismaïla, i to uz pomoć njegovog prijatelja, zvanog Turnavitu, koji ih servira kao salamu; čudan lik koji za vrijeme uspinjanja ima loš običaj da od molitelja zahtijeva da mu obećaju ljubavnu prepisku, u protivnom, zaprijetio bi im prevrtanjem kamiona. Turnavitu je dugo bio samo običan ventilator u raznim prljavim grčkim kavanama u ulicama Covaci i Gabroveni. Ne mogavši više podnijeti smrad koji je bio prisiljen tamo udisati, dugo se vremena bavio politikom i uspio je u nakani da postane državni ventilator u kuhinji vatrogasne stanice »Radu-Vodă«. Na jednoj zabavi upoznao je Ismaïla. Izlažući mu bijednu situaciju u kojoj se nalazio zbog tolikih okretaja, Ismaïl, milostiva srca, uzeo ga je u zaštitu. Obećano mu je odmah po 50 bania dnevno i obrok, s jednom jedinom obavezom, da bude sobar jazavcima; također, da mu dođe u susret svakog jutra u ulici Arionoaia i, praveći se da ga ne poznaje, nagazi jazavca po repu, da bi mu se poslije tisuću puta ispričao zbog nepažnje, a Ismaïla da miluje po 20
Bizarne stranice
haljini peruškom umočenom u ulje od repice, želeći mu blagostanje i sreću... Sve da bi bio po volji svom prijatelju i zaštitniku, Turnavitu poprima jednom godišnje oblik kanistra i, ako je napunjen plinom do vrha, obavi daleko putovanje, obično na otoke Mallorca i Minorca: skoro sva ta putovanja sastoje se od polaska, vezanja jednoga guštera na vrata Lučke kapetanije i potom od povratka u domovinu... Na jednom od tih putovanja Turnavitu se razbolio od nepodnošljive hunjavice, a na povratku je tako grozno zarazio sve jazavce da ih zbog čestog kihanja Ismaïl više nije mogao držati uza se. Zato je Turnavitu odmah dobio otkaz. Veoma osjetljiv po prirodi, nije mogao podnositi to poniženje, te se latio zlokobnog plana samoubojstva, nakon što se najprije pobrinuo da si izvadi sva četiri očnjaka. Prije smrti strašno se osvetio Ismaïlu. Namjestivši krađu svih njegovih haljina, zapalio ih je na pustari plinom koji je imao u sebi. Sveden tako na bijednu situaciju da 21
URMUZ
22