BUNNY NICK CAVE by jimmy jim

Nick Cave Smrt Bunnya Munroa

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 712999 ISBN 978-953-6683-96-9

NICK CAVE Smrt

Bunnya Munroa

Za Susie

Prvi dio

ŠEVAC

1 “Ja sam proklet”, misli Bunny Munro u iznenadnom trenutku samoosvještenja rezerviranom za one koji će uskoro umrijeti. Osjeća da je negdje gadno pogriješio, ali ta se spoznaja izgubila u groznom lupanju srca, i sad je iščezla – ostavljajući ga u sobi u hotelu Grenville, u donjem rublju, ni sa čime osim s njim samim i s njegovim apetitima. Zatvara oči i zamišlja neku neodređenu vaginu, zatim sjeda na rub hotelskog kreveta i, kao u usporenom filmu, naginje se unazad prema prošivenom uzglavlju. Bradom pridržava mobitel a zubima lomi čep na minijaturnoj boci brendija. Strusi ga, baci bočicu na drugi kraj sobe, pa se trese i grči i govori u telefon: “Ne brini, ljubavi, sve će biti u redu.” “Plašim se, Bunny”, kaže njegova žena, Libby. “Čega se plašiš? Nemaš se čega plašiti.” “Svega, plašim se svega”, kaže ona. Ali Bunny shvaća da se nešto promijenilo u ženinom glasu, meka violončela su iščezla, a pojavila se kreštava violina koju svira odbjegli majmun ili nešto slično. Registrira to, ali tek mora razlučiti što to točno znači. “Ne govori tako. Znaš da te to nikamo ne vodi”, kaže Bunny, i poput ljubavnoga čina duboko uvuče dim Lambert & Butlera. Upravo je to faza u kojoj ga je pogodilo – babun na violini, neutješna, nizbrdna spirala njenih misli – i on kaže: “Jebemti!” i ispuše dvije divlje kljove iz nosnica. “Prestala si uzimati Tegretol? Libby, reci mi da si uzela Tegretol!” Tišina je na drugom kraju linije, a zatim slomljen, udaljen jecaj. 7

Nick Cave “Tvoj otac je opet zvao. Nisam znala što da mu kažem. Ne znam što hoće. Vikao je na mene. Bjesnio je”, reče. “Isusa ti dragoga, Libby, znaš što je doktor rekao. Ako ne uzimaš Tegretol, postaješ depresivna. A ti dobro znaš da je opasno za tebe da postaneš depresivna. Koliko jebenih puta moramo prolaziti kroz to?” Jecaj se stiša, pa još više, sve dok ne postane nježan, jadan plač koji podsjeti Bunnya na njihovu prvu zajedničku noć – Libby leži u njegovu naručju, preplavljena neizrecivim plačnim bremenom, u hotelskoj sobi bogu iza nogu u Eastbourneu. Sjeća se kako ga gleda i govori: “Žao mi je, postajem malko emocionalna ponekad” ili nešto slično, a Bunny zavlači ruku među prepone i pritišće, otpuštajući impuls ugode u donjem dijelu kralježnice. “Samo uzmi jebeni Tegretol”, kaže, popustljivije. “Plašim se, Bun. Tip trči okolo i napada žene.” “Koji tip?” “Boji si lice u crveno i nosi plastične đavolje rogove.” “Što?” “Sjevernije od nas. Na televiziji je.” Bunny posegne za daljincem s noćnog ormarića i s puno posrtanja i akrobacija upali televizor smješten na mini-baru. Isključivši ton, prebire programe dok na kabelskom programu CCTV ne pronađe neku crnobijelu snimku iz trgovačkog centra u Newcastleu. Neki tip golih prsa, u donjem dijelu trenirke šiša kroz gomilu užasnutih kupaca. Usta su mu razjapljena u beščujnom vrisku. Čini se da nosi đavolje rogove i maše nečim nalik velikoj crnoj palici. Bunny prokune u sebi i u tom trenutku sva energija, seksualna i sva drugovrsna, napusti ga. Tresne daljincem o televizor a izljev statičkog elektriciteta zabaci mu glavu. Usredotoči se na vlažnu mrlju na stropu u obliku zvonca ili ženske dojke. Negdje u vanjskim domenama svoje svijesti počinje registrirati manični cvrkut, šum pobješnjela prosvjeda, neki jeziv elektronički zvuk, ali Bunny ništa od toga ne prepoznaje, radije sluša ženu koja kaže: “Bunny? Jesi li tu?” 8

Smrt Bunnya Munroa “Libby. Gdje si?” “U krevetu.” Bunny gleda na sat, pomičući ruku kao da svira trombon, ali ne može se koncentrirati. “Isusa ti dragoga. Gdje je Bunny Junior?” “U svojoj sobi, valjda.” “Gle, Libby, ako moj tata opet nazove...” “On nosi trozubac”, kaže njegova žena. “Što?” “Vrtlarske vile.” “Što? Tko?” “Tip, sjevernije.” Bunny tada shvaća da onaj kričeći, pišteći zvuk dolazi izvana. Sad ga čuje ponad bombardiranja klima-uređaja i dovoljno je apokaliptičan da gotovo privuče njegovu znatiželju. Ali ne sasvim. Vodeni žig na stropu raste, mijenjajući oblik – veća dojka, dupe, seksi žensko koljeno – a kapljična forma izdužuje se i podrhtava, odvaja se od stropa slobodno padajući i eksplodirajući na Bunnyevim grudima. Bunny lupka po njima kao da je sanjao i kaže: “Libby, dušo, gdje mi živimo?” “U Brightonu.” “A gdje je Brighton?”, kaže, prelazeći prstom preko reda minijaturnih boca žestice postavljenih na noćnom ormariću i odlučujući se za Smirnoff. “Dolje južno.” “Što je otprilike toliko udaljeno od ‘sjevernije’ koliko je moguće a da ne upadneš u posrano more. Čuj, mila, isključi TV, uzmi Tegretol, uzmi tabletu za spavanje – kvragu, uzmi dvije tablete za spavanje – a ja se vraćam sutra. Rano.” “Mol gori”, kaže Libby. “Što?” “Zapadni mol, gori. Osjećam dim odavde.” “Zapadni mol?” Bunny iskapi bočicu votke, zapali još jednu cigaretu i ustane iz kreveta. Soba se leluja dok Bunnyu sviće spoznaja da je vrlo pijan. S rukama postrance i na vršcima prstiju, 9

Nick Cave Bunny mjesečari kroz sobu do prozora. Tetura i posrće i poput Tarzana za lijanu hvata se za izblijedjele satinirane zastore dok ne uhvati ravnotežu i ne stabilizira se. Neobuzdano ih rastvara, a vulkanizirano dnevno svjetlo i kričanje ptica komešaju sobu. Bunnyeve zjenice se bolno sužavaju dok se mršti kroz prozor, ususret svjetlu. Vidi mračni oblak čvoraka koji pobješnjelo cvrkuću na plamtećem, zadimljenom skladištu Zapadnog mola koje bespomoćno leži u moru preko puta hotela. Pita se zašto to nije vidio prije, a zatim se pita koliko je dugo bio u toj sobi, zatim se sjeti svoje žene i čuje je kako kaže: “Bunny, jesi li tu?” “Je”, kaže Bunny, zapanjen pogledom na pristanište u plamenu i na tisuće ptica koje kriče. “Čvorci su poludjeli. To je tako strašno. Njihovi mali ptići gore u gnijezdima. Ne mogu to podnijeti, Bun”, kaže Libby, povisujući ton violine. Bunny se vraća na krevet i čuje ženu kako plače na drugom kraju linije. Deset godina, misli, deset godina a te suze ga još uvijek ganu – te tirkizne oči, ta radosna pica, ah čovječe, i to nedokučivo jecanje – i on liježe nazad na uzglavlje i lupka, poput majmuna, po svojim genitalijama i kaže: “Vraćam se ujutro, mala, rano.” “Voliš li me, Bun?”, pita Libby. “Znaš da dâ.” “Kuneš li se životom?” “Isusom i svim svecima. Sve do tvojih cipelica, mala.” “Ne bi mogao noćas doći doma?” “Došao bih kad bih mogao”, kaže Bunny, koprcajući se po krevetu u potrazi za cigaretama, “ali miljama sam daleko”. “Oh, Bunny... ti jebeni lažljivče...” Veza crkne, a Bunny kaže: “Libby? Lib?” Zabezeknuto zuri u mobitel kao da je tek sad otkrio da ga drži, zaklapa ga dok još jedna kaplja vode eksplodira na njegovim prsima. Bunny usnama oblikuje malo “O” u koje gurne cigaretu. Zapali je Zippom, duboko povuče, a onda ispusti popriličan sukljaj sivog dima. 10

Smrt Bunnya Munroa “Imaš pune ruke posla, dragi.” S velikim naporom Bunny okreće glavu i pogleda prostitutku koja stoji na vratima kupaonice. Njene fluorescentne ružičaste gaćice na čokoladnoj koži bodu ga u oči. Ona čeprka po svojim pletenicama a komadić narančastog mesa izviruje iza njene drogom olabavljene donje usne. Bunny misli da njene bradavice izgledaju kao okidači na onim minama koje plutaju morem da bi raznijele brodove u ratu ili nešto takvo, i skoro joj je to rekao, ali zaboravlja i opet povuče dim i kaže: “To je bila moja žena. Pati od depresije.” “Nije u tome jedina, mili”, kaže ona, skačući po kričavom Axminster tepihu dok joj se šokantni vrh jezika ružičasto pomalja između usana. Spušta se na koljena i stavlja Bunnyev kurac u usta. “Ne, to su zdravstvene smetnje. Na lijekovima je.” “I ona i ja, dragi”, kaže djevojka preko Bunnyevog trbuha. Bunnyu se čini da tako govori dok promatra njegovo manevriranje bokovima. Mlitava crna ruka odmara se na njegovu trbuhu, a Bunny vidi kako je svaki nokat oslikan detaljnim prikazom tropskog sutona. “Ponekad to bude vrlo gadno”, kaže on. “Zato to i zovu bluesom, dragi”, kaže ona, ali Bunny jedva da čuje njen glas nalik dubokom, nerazumljivom graktanju. Ruka se izvije i zatim skoči na njegov želudac. “Hej? Što?”, kaže on, usisavajući zrak kroz zube, pa zine iznenada i eto je opet, ispaljene iz njegova srca – krajnje i konačne pomisli – ‘Ja sam proklet’ – dok rukom prekriva oči i lagano izvija tijelo u luk. “Jesi dobro, dragi?”, kaže prostitutka. “Mislim da se u sobi iznad nas preplavljuje kada”, kaže Bunny. “Ššš, dragi.” Djevojka diže glavu i letimice pogledava Bunnya, a on nastoji pronaći središte njenih crnih očiju, izdajničke ubodne igle njenih zjenica, no pogled mu gubi intenzitet i zamagljuje se. Stavlja ruku na njenu glavu, osjeća vlagu sjajila na nje11

Nick Cave nom potiljku. “Ššš, sada, dragi”, kaže ona opet. “Zovi me Bunny”, kaže on i vidi još jednu kapljicu vode kako se njiše na stropu... “Zvat ću te kako god hoćeš, slatki.” Bunny zatvara oči i prebire po krupno tkanim pletenicama njene kose. Osjeća mekanu eksploziju vode na svojim grudima, nalik jecaju. “Ne, zovi me Bunny”, prošapće.