PRIRUČNIK ZA OSPOSOBLJAVANJE VODITELJA I ČLANOVA TIMA ZA EVAKUACIJU by HD usluge d.o.o.

Nakladnik: HD usluge d.o.o.

Autor: Zvonko Kardum

Priručnik osposobljavanje VODITELJA I ČLANOVA TIMA EVAKUACIJE

Naslovnu stranu izradio: Dario Kardum

Tisak i naklada: HD usluge d.o.o. 500 komada ZAGREB, 2014.

Nikad ne donosite vaĹžnu odluku ako niste razmotrili barem dvije moguÄ&#x2021;nosti izbora.

PREDGOVOR

mr.sc. Zvonko Kardum dipl.ing. sudski vještak za područja zaštite na radu, zaštite od požara i eksplozije

Po definiciji evakuacija je svrsishodno, organizirano i učinkovito napuštanje prostorije ili objekta prije nego što nastupi ugrožavanje života i zdravlja zaposlenika, a koje može izazvati iznenadni događaj čije posljedice je moguće predvidjeti. Evakuacija mora biti svrsishodna jer se mora temeljiti na razumnoj odluci ovlaštene osobe ili tijela, organizirana jer se mora provoditi na temelju plana na unaprijed utvrđen način te učinkovita jer se mora izvesti brzo i uz maksimalnu sigurnost osoba. Ovaj Priručnik1 izrađen je prema općem i specijalističkom programu osposobljavanja za evakuaciju i spašavanja radnika/zaposlenika /namještenika iz radnog prostora. Sadržaj priručnika obuhvaća zakonske obveze svakog pojedinca , voditelja tima evakuacije, zamjenika voditelja tima evakuacije kao i člana tima evakuacije. Priručnik je namijenjen svim koji se zateknu u ugroženom prostoru. Građa je odabrana po vlastitom izboru i grupirana sukladno obvezi osposobljavanja u dijelu evakuacije koja proizlazi iz Zakona o zaštiti na radu i Zakona o zaštiti od požara. Navedeni su odgovori i obrazloženja koja će, nadam se, olakšati svakom polazniku u procesu osposobljavanje za efikasno provođenje evakuacije. Posebno treba naglasiti kako jednom provedeno osposobljavanje nije u potpunosti potpunoma dovoljno, zato je potrebno kontinuirano ga provoditi, pogotovu u djelu viježbi koje se provode sukladno zakonskoj obvezi kao i uporabi sredstava i opreme za provođenje evakuacije i spašavanja koje se treba kontinuirano nadopunjavati i skrbiti o istom. Zvonko Kardum, Zagreb 2014. godine.

Priručnik je autorski zaštićen. Zabranjeno je svako neovlašteno umnožavanje ili korištenje bilo kojeg dijela bez dozvole autora.

UVOD Pod evakuacijom se podrazumijeva organizirano napuštanje objekta ili ugrožene zone. Evakuacija se poduzima u svim slučajevima prije neposredne i veće opasnosti ili po nastajanju iste. U požarima, naročito u početnoj fazi razvoja, rijetko se događa da se ne može provesti evakuacija jer u toj fazi požar vrlo rijetko zahvati veću površinu. Međutim, ako požar duže traje, isti uzrokuje zadimljene objekta pa i putova evakuacije, te se može očekivati i urušavanje pojedinih dijelova objekta. U ovakvim slučajevima često dolazi i do panike među ugroženim osobama. U osnovi čovjek je najvažniji čimbenik u svim navedenim mjerama i radnjama u poduzimanju evakuacije. Stoga je potrebno da usvoji znanja koja će se koristiti u određenoj situaciji. Stoga bez obzira na zakonsku obvezu osposobljavanja, potrebno vam je samo mali trud i dio slobodnog vremena da pomoću ovog nastavnog materijala naučite osnove, kao i praktične radnje za efikasno provođenje evakuacije, jer će se taj trud višestruko isplatiti ako uspijemo spasiti svoj ili tuđi život.

SADRŽAJ: 1.0 1.1. 1.2. 1.3. 1.4. 1.5. 2.0 2.1. 2.2. 2.3. 2.4. 2.5. 3.0. 3.1.

UVOD U ZAŠTITU NA RADU Sustav općih načela prevencije i pravnih pravila zaštite na radu Opća načela prevencije Osnovna pravila zaštite na radu Posebna pravila zaštite na radu Priznata pravila zaštite na radu ORGANIZIRANJE PROVEDBE I POSLOVI ZAŠTITE NA RADU Obveze poslodavca u provođenju zaštite na radu Obveza procjene rizika na radu Odgovornost poslodavca za organiziranje i provođenje zaštite na radu Ovlaštenik Poslovi ovlaštenika

......................... 8 ......................... 8 ..........................9 ......................... 9 ....................... 10 ....................... 11 ........................12 ....................... 12 ........................13 ........................14 ........................14 ........................14

EVAKUACIJA I SPAŠAVANJE Obveze poslodavca u vezi sa evakuacijom i spašavanjem Obveze radnika/voditelja i članova tima evakuacije

........................16

4.0. 4.1. 4.1.

MJERE ZAŠTITE OD POŽARA Uzroci nastanka požara Mjere zaštite od požara

........................21 ........................21 ........................25

5.0. 5.1.

OBAVJEŠĆIVANJE I SAVJETOVANJE Obveza obavješćivanja i savjetovanja

........................27 ........................27

6.0.

6.2.

SIGURNOSNI ZNAKOVI, PISANE OBAVIJESTI I UPUTE Obveze poslodavca u vezi sa sigurnosnim znakovima, pisanim obavijestima i uputama Znakovi za uzbunjivanj

7.0. 7.1.

PRUŽANJE PRVE POMOĆI Obveze poslodavca

3.2.

6.1.

........................16 ........................18

........................28 ........................28 ........................29 ........................30 ........................30 6

7.2.

Pružanje prve pomoći

........................31

8.0. 8.1.

....................... 47

8.2.

EVIDENCIJE, ISPRAVE I OBAVIJESTI Vođenje i čuvanje evidencija i isprava, te davanje podataka i obavijesti Isticanje i dostupnost na mjestu rada

9.0. 9.1.

PREKRŠAJNE ODREDBE Zakonom o zaštiti na radu NN 71/2014

........................48 ....................... 48

....................... 47 ....................... 47

1.0. UVOD U ZAŠTITU NA RADU 1.1.

Sustav općih načela prevencije i pravnih pravila zaštite na radu

Osnovna svrha zaštite je sprečavanje ozljeda na radu, profesionalnih bolesti, drugih bolesti u svezi s radom te zaštita radnog okoliša. U sustavu osiguranja i provođenja sigurnih uvjeta rada, sposobljavanja poslodavca kao i ovlaštenika poslodavca za rad na siguran način ima značajnu ulogu, jer svaki od njih mora steći znanje i vještine za postizanje takvih uvjeta gdje ne postoji opasnost od ugrožavanja vlastitog života te života i zdravlja ostalih radnika. Zaštita na radu kao organizirano djelovanje obuhvaća sustav pravnih pravila, a osobito: 

pravila pri projektiranju i izradi sredstava rada,



pravila pri uporabi, održavanju, pregledu i ispitivanju sredstava rada,



pravila koja se odnose na radnike te prilagodbu procesa rada njihovom spolu, dobi, fizickim, tjelesnim i psihičkim sposobnostima,



načine i postupke osposobljavanja i obavješćivanja radnika i poslodavaca sa svrhom postizanja odgovarajuće razine zaštite na radu,



načine i postupke suradnje poslodavca, radnika i njihovih predstavnika i udruga te državnih ustanova i tijela nadležnih za zaštitu na radu,



zabranu stavljanja radnika u nepovoljniji položaj zbog aktivnosti poduzetih radi zaštite na radu,



ostale mjere za sprječavanje rizika na radu, sa svrhom uklanjanja čimbenika rizika i njihovih štetnih posljedica.

Sustav pravnih pravila zaštite na radu čine pravna pravila o zaštiti na radu i u vezi s radom koja proizlaze iz međunarodnih ugovora, koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske te objavljeni, a koji su na snazi, iz Zakona o zaštiti na radu i podzakonskih propisa donesenih na temelju Zakona o zaštiti na radu, posebnih zakona i podzakonskih propisa donesenih na temelju tih zakona, kolektivnih ugovora, sporazuma sklopljenog između radničkog vijeća i poslodavca, ugovora o radu te općih akata poslodavaca. Zaštita na radu kao sustavno organizirano djelovanje sastavni je dio organizacije rada i izvođenja radnog postupka, koje poslodavac ostvaruje primjenom osnovnih, posebnih i priznatih pravila zaštite na radu u skladu s općim načelima prevencije. 1.2. Opća načela prevencije Poslodavac je obvezan provoditi zaštitu na radu na temelju sljedećih općih načela prevencije:  izbjegavanja rizika, 

procjenjivanja rizika,



sprječavanja rizika na njihovom izvoru,



prilagođavanja rada radnicima u vezi s oblikovanjem mjesta rada, izborom radne opreme te načinom rada i radnim postupcima radi ublažavanja jednolicnog rada, rada s nametnutim ritmom, rada po učinku i na vrijeme te ostalih napora s ciljem smanjenja njihovog štetnog učinka na zdravlje,



prilagođavanja tehničkom napretku,



zamjene opasnog neopasnim ili manje opasnim, 9



razvoja dosljedne sveobuhvatne politike prevencije povezivanjem tehnologije, organizacije rada, uvjeta rada, ljudskih odnosa i utjecaja radnog okoliša,



davanja prednosti skupnim mjerama zaštite pred pojedinacnim,



odgovarajuce osposobljavanje i obavješcivanje radnika,



besplatnosti prevencije, odnosno mjera zaštite na radu za radnike.

1.3. Osnovna pravila zaštite na radu Osnovna pravila zaštite na radu sadrže zahtjeve kojima mora udovoljavati sredstvo rada kada je u uporabi, a osobito:  zaštitu od mehaničkih opasnosti, 

zaštitu od udara električne struje,



sprjecavanje nastanka požara i eksplozije,



osiguranje mehaničke otpornosti i stabilnosti građevine,



osiguranje potrebne radne površine i radnog prostora,



osiguranje potrebnih putova za prolaz, prijevoz i evakuaciju radnika i drugih osoba,



osiguranje čistoće,



osiguranje propisane temperature i vlažnosti zraka i ograničenja brzine strujanja zraka,



osiguranje propisane rasvjete,



zaštitu od buke i vibracija,



zaštitu od štetnih atmosferskih i klimatskih utjecaja,



zaštitu od fizikalnih, kemijskih i bioloških štetnih djelovanja,



zaštitu od prekomjernih napora, 10



zaštitu od elektromagnetskog i ostalog zračenja,



osiguranje prostorija i uređaja za osobnu higijenu.

Osnovna pravila zaštite na radu imaju prednost u primjeni u odnosu na posebna pravila zaštite na radu. 1.4. Posebna pravila zaštite na radu Ako se rizici za sigurnost i zdravlje radnika ne mogu ukloniti ili se mogu samo djelomično ukloniti primjenom osnovnih pravila zaštite na radu, dodatno se primjenjuju posebna pravila zaštite na radu koja se odnose na radnike, način obavljanja poslova i radne postupke. Posebna pravila zaštite na radu sadrže zahtjeve u pogledu dobi, spola, završenog stručnog obrazovanja i drugih oblika osposobljavanja i savršavanja za rad, zdravstvenog stanja, tjelesnog stanja, psihofizioloških i psihičkih sposobnosti, kojima radnici moraju udovoljavati pri obavljanju poslova s posebnim uvjetima rada. Posebna pravila zaštite na radu sadrže i prava i obveze u vezi sa: 

organizacijom radnog vremena i korištenjem odmora,



nacinom korištenja odgovarajuće osobne zaštitne opreme,



posebnim postupcima pri uporabi, odnosno izloženosti fizikalnim štetnostima, opasnim kemikalijama, odnosno biološkim štetnostima,



postavljanjem sigurnosnih znakova kojima se daje informacija ili uputa,



uputama o radnim postupcima i načinu obavljanja poslova, posebno u pogledu trajanja posla, obavljanja jednoličnog rada i rada po učinku te izloženosti radnika drugim naporima na radu ili u vezi s radom,



postupcima s ozlijeđenim ili oboljelim radnikom do pružanja hitne medicinske pomoći, odnosno do prijma u zdravstvenu ustanovu.

1.5. Priznata pravila zaštite na radu Ako u pravnom poretku Republike Hrvatske nisu na snazi pravna pravila zaštite na radu koja bi poslodavac trebao primijeniti radi sigurnosti i zaštite 11

zdravlja radnika, primjenjivat će priznata pravila zaštite na radu, koja podrazumijevaju norme, pravila struke ili u praksi provjerene načine, pomoću kojih se otklanjaju ili smanjuju rizici na radu i kojima se sprječava nastanak ozljeda na radu, profesionalnih bolesti, bolesti u vezi s radom te ostalih štetnih posljedica za radnike.

2.0. ORGANIZIRANJE PROVEDBE I POSLOVI ZAŠTITE NA RADU 2.1.

Obveze poslodavca u provođenju zaštite na radu

Prava, obveze i odgovornosti u svezi zaštite na radu uređuju se na izravan i neizravan način i propisima radnog zakonodavstva, mirovinskoinvalidskog osiguranja, zdravstvenog osiguranja i zdravstvene zašite, tehničkim i drugim propisima kojima se štite sigurnost i zdravlje osoba na radu i drugih osoba te kolektivnim ugovorima. 1.

Poslodavac je obvezan organizirati i provoditi zaštitu na radu, vodeći pri tome računa o prevenciji rizika te obavještavanju, osposobljavanju, organizaciji i sredstvima.

Poslodavac je obvezan provoditi prevenciju u svim radnim postupcima, u organizaciji rada i upravljanju radnim postupcima, pri čemu mora osigurati radnicima največu moguču razinu zaštite na radu.

Pri organiziranju i provođenju zaštite na radu, poslodavac je obvezan uvažavati prirodu obavljanih poslova, te prilagoditi zaštitu na radu promjenjivim okolnostima radi poboljšanja stanja.

Poslodavac je u organizaciji radnog procesa i povjeravanju poslova radniku obvezan voditi računa o sposobnostima radnika koje mogu utjecati na zaštitu na radu. 12

U svrhu unaprjeđivanja sigurnosti i zaštite zdravlja radnika, poslodavac je obvezan poboljšavati razinu zaštite na radu i usklađivati radne postupke s promjenama i napretkom u području tehnike, zdravstvene zaštite, ergonomije i drugih znanstvenih i stručnih područja, te ih je obvezan organizirati tako da smanji izloženost radnika opasnostima, štetnostima i naporima, a osobito izloženost jednoličnom radu, radu s nametnutim ritmom, radu po učinku i na vrijeme, radi sprječavanja ozljeda na radu, profesionalnih bolesti i bolesti u vezi s radom.

Troškove provođenja zaštite na radu snosi poslodavac, odnosno njezino provođenje ne smije teretiti radnika.

2.2. Obveza procjene rizika na radu 1. Poslodavac je obvezan, uzimajući u obzir poslove i njihovu prirodu, procjenjivati rizike za život i zdravlje osoba na radu, osobito u odnosu na sredstva rada, radni okoliš, tehnologiju, fizikalne štetnosti, kemikalije odnosno biološke agense koje koristi, uređenje mjesta rada, organizaciju procesa rada, jednoličnost rada, statodinamičke i psihofiziološke napore, rad s nametnutim ritmom, rad po učinku i na vrijeme, psihičko radno opterečenje i druge rizike koji su prisutni, radi sprječavanja ili smanjenja rizika. 2.

Poslodavac je obvezan imati procjenu rizika izrađenu u pisanom ili elektroničkom obliku, koja odgovara postojećim rizicima na radu i u vezi s radom i koja je dostupna radniku na mjestu rada.

Poslodavac je obvezan na temelju procjene rizika primjenjivati pravila zaštite na radu, preventivne mjere, organizirati i provoditi radne i proizvodne postupke, odnosno metode, te poduzimati druge aktivnosti za sprječavanje i smanjenje izloženosti radnika utvrđenim rizicima, kako bi otklonio ili sveo na najmanju moguću mjeru vjerojatnost nastanka ozljede na radu, oboljenja od profesionalne bolesti ili bolesti u vezi s radom, te kako bi na svim stupnjevima organizacije rada i upravljanja osigurao bolju razinu zaštite na radu.

Propusti učinjeni u postupku procjene rizika (primjerice, propust uočiti vjerojatnost nastanka opasnog ili štetnog događaja na radu ili u vezi s radom, pogrešna procjena štetnosti događaja, odnosno podcjenjivanje njegove štetne posljedice i sl.), ne oslobađaju poslodavca obveza i odgovornosti u vezi sa zaštitom na radu.

Poslodavac je obvezan radnike i njihove predstavnike uključiti u postupak procjene rizika na način propisan Zakonom o zaštiti na radu. 13

2.3. Odgovornost poslodavca za organiziranje i provođenje zaštite na radu 1. Poslodavac je odgovoran za organiziranje i provođenje zaštite na radu radnika u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim postupcima. 2.

Poslodavac u skladu s općim propisom o radu, pravilnikom ili drugim aktom utvrđuje organizaciju provedbe zaštite na radu te prava, obveze i odgovornosti njegovih ovlaštenika i radnika, ako ta pitanja nisu uređena ovim Zakonom i propisima donesenima na temelju njega, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu.

Poslodavac je odgovoran za organiziranje i provođenje zaštite na radu, neovisno o tome je li u tu svrhu zaposlio jednog ili više stručnjaka zaštite na radu ili je obavljanje poslova zaštite na radu ugovorio s osobom ovlaštenom za obavljanje tih poslova.

Prenošenje ovlaštenja za provođenje zaštite na radu ne oslobađa poslodavca odgovornosti.

Na odgovornost poslodavca ne utjeću propisane obveze radnika u području zaštite na radu.

2.4. Ovlaštenik Poslodavac može provođenje zaštite na radu prenijeti na svojeg ovlaštenika u pisanom obliku i o tome ga pisano obavijestiti. 2.5. Poslovi ovlaštenika Poslodavac koji zaštitu na radu provodi djelovanjem ovlaštenika, obvezan je ovlastiti ovlaštenika, osobito za to da: 1.

radniku koji nije osposobljen za rad na siguran način ne dopusti rad bez nadzora osposobljenog radnika,

radniku za kojeg nije na propisani način utvrđeno da ispunjava tražene uvjete, ne dopusti obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada, odnosno da radniku koji više ne ispunjava tražene uvjete zabrani da nastavi obavljati poslove s posebnim uvjetima rada,

3. 4.

posebno osjetljivim skupinama radnika ne dozvoli da obavljaju poslove koji bi mogli na njih štetno utjecati, iskljuci iz uporabe radnu opremu koja nije ispravna, odnosno sigurna, kao i osobnu zaštitnu opremu na kojoj nastanu promjene zbog kojih postoje rizici za sigurnost i zdravlje radnika,

u suradnji sa stručnjakom za zaštitu na radu osigura evidentiranje svake nezgode i ozljede na radu te svakog slučaja postupanja radnika u skladu s odredbama Zakona o zaštiti na radu,

nadzire da radnici rade u skladu s pravilima zaštite na radu, uputama poslodavca, odnosno proizvođača radne opreme, osobne zaštitne opreme, opasnih kemikalija i bioloških štetnosti, te da koriste propisanu osobnu zaštitnu opremu,

radniku zabrani rad ako ga obavlja suprotno propisanim uputama,

osigura potreban broj radnika osposobljenih za evakuaciju i spašavanje, za pružanje prve pomoći, te da im stavi na raspolaganje svu potrebnu opremu,

osigura da se za vrijeme rada ne piju alkoholna pića, te da se ne uzimaju druga sredstva ovisnosti, odnosno da zabrani rad radnicima koji su na radu pod utjecajem alkohola ili drugih sredstava ovisnosti i da ih udalji s mjesta rada.

Poslodavac je obvezan ovlašteniku osigurati uvjete za rad, te ga ne smije staviti u nepovoljniji položaj zbog poduzimanja aktivnosti u skladu s pravilima zaštite na radu, te postupanja po pravilima struke i danim ovlaštenjima poslodavca.

3.0.

ZNAĆAJNOG RIZIKA, EVAKUACIJA I SPAŠAVANJE 15

3.0.

EVAKUACIJA I SPAŠAVANJE

3.1. Obveze poslodavca u vezi sa evakuacijom i spašavanjem

Poslodavac je obvezan poduzeti mjere zaštite od požara i spašavanja radnika, izraditi plan evakuacije i spašavanja, odrediti radnike koji će provoditi mjere, te osigurati pozivanje i omogućiti postupanje javnih službi nadležnih za zaštitu od požara i spašavanje, u skladu s posebnim propisima. Poslodavac je obvezan broj radnika, njihovu osposobljenost i potrebnu opremu, utvrditi i osigurati u skladu s propisima koji uređuju zaštitu od požara i spašavanje, ovisno o naravi procesa rada, veličini poslodavca, te ukupnom broju radnika. Poslodavac je u slučaju nastanka neposrednih i značajnih rizika po život i zdravlje radnika, obvezan: 

odmah ih obavijestiti o nastalom riziku kojemu jesu ili bi mogli biti izloženi, kao i o mjerama koje jesu ili bi trebale biti provedene, kako bi se sprijecio ili umanjio rizik za život i zdravlje,



poduzeti radnje i dati upute o prestanku rada, odnosno napuštanju mjesta rada i upućivanju na sigurno mjesto, organizirati nastavak rada tek nakon otklanjanja rizika.



Poslodavac je obvezan osposobiti radnike da u slučaju nastanka neposrednih i značajnih rizika po život i zdravlje, kojima su izloženi ili bi mogli biti izloženi, a o tome ne mogu obavijestiti odgovornu osobu, mogu samostalno poduzeti mjere i provesti postupke u skladu sa svojim znanjem i raspoloživim tehničkim sredstvima, kako bi rizike otklonili ili smanjili.

Osposobljavanje radnika obuhvaća osposobljavanje za početno gašenje požara u skladu s propisima koji uređuju zaštitu od požara, upoznavanje radnika s planom evakuacije i spašavanja za slučaj izvanrednog događaja i provođenje praktične vježbe evakuacije i spašavanja najmanje jednom u dvije godine. Poslodavac je obvezan provoditi zaštitu na radu na mjestima rada ugroženim eksplozivnom atmosferom u skladu s pravilima zaštite na radu i posebnim propisima.

3.2. Obveze radnika/voditelja i članova tima evakuacije  radnik/voditelj i članovi tima evakuacije dužni su se osposobiti za provođenje vježbi evakuacije i spašavanja kada ga na osposobljavanje uputi poslodavac 

sve zadatke u svezi provođenja evakuacije i spašavanja mora obavljati s dužnom pozornošću,



dužani su surađivati s poslodavcem ili s njegovim ovlaštenikom te s povjerenikom zaduženim za zaštitu na radu u svezi provođenja evakuacije i spašavanja,



dužni su odmah izvjestiti poslodavca ili njegovog ovlaštenika, te svog povjerenika o svakoj činjenici za koju opravdano smatra da predstavlja neposrednu opasnost za sigurnost i zdravlje radnika,



moraju biti obaiješten o svim promjenama u radnom procesu koje utječu na njegovu sigurnost i zdravlje,



imaju pravo odbiti rad ukoliko su zbog pojave opasnosti stvoreni uvjeti za evakuaciju i spašavanje,

Obveze ovlaštenika poslodavca Poslodavac provođenje evakuacije i spašavanja može prenijeti na svojeg ovlaštenika u pisanom obliku i o tome ga pisano obavijestiti. Prenošenjem ovlasti ovlaštenik mora osigura potreban broj radnika osposobljenih za evakuaciju i spašavanje, za pružanje prve pomoći, te da im stavi na raspolaganje svu potrebnu opremu,

Obveze povjerenika radnika za zaštitu na radu Povjerenik radnika za zaštitu na radu obvezan je štititi interese radnika na području zaštite na radu/evakuacije i spašavanja te pratiti primjenu pravila, mjera, postupaka i aktivnosti. Povjerenik radnika za zaštitu na radu ima pravo: 1. podnositi poslodavcu prijedloge vezane uz donošenje odluka iz zaštite na radu/evakuacije i spašavanja

2. 3.

zahtijevati od poslodavca da poduzme odgovarajuće mjere u svrhu smanjenja i otklanjanja rizika podnositi pritužbe tijelima nadležnim za zaštitu na radu

sudjelovati s poslodavcem u planiranju unapređivanja uvjeta rada/evakuacije i spašavanja, uvođenja nove tehnologije, uvođenja novih kemikalija i bioloških štetnosti u radni i proizvodni proces te poticati poslodavca i njegove ovlaštenike na provedbu zaštite na radu

biti obaviješten o svim promjenama koje utječu ili bi mogle utjecati na zaštitu na radu/evakuaciju i spašavanje

izvršiti uvid i koristiti dokumentaciju poslodavca iz zaštite na radu/evakuacije i spašavanja

primati primjedbe radnika u vezi s primjenom pravila zaštite na radu/evakuacije i spašavanja te ih prenositi poslodavcu ili njegovom ovlašteniku

izvijestiti nadležnog inspektora o svojim zapažanjima, odnosno zapažanjima radnika

prisustvovati inspekcijskim pregledima i očitovati se na činjenično stanje koje utvrdi nadležni inspektor

10. pozvati nadležnog inspektora, kada ocijeni da su ugroženi sigurnost i zdravlje radnika, a poslodavac propušta ili odbija provoditi potrebnu zaštitu na radu/evakuaciju i spašavanje 11. osposobljavati se za obavljanje poslova povjerenika radnika za zaštitu na radu/evakuaciju i spašavanje 12. staviti prigovor na inspekcijski nalaz 13. obavješćivati radnike o provedbi evakuacije i spašavanja. Odbor za zaštitu na radu Poslodavac koji zapošljava 50 ili više radnika obvezan je osnovati odbor zaštite na radu (u daljnjem tekstu: odbor) kao svoje savjetodavno tijelo za unapređivanje zaštite na radu kao i svih radnji vezanih za provođenje evakuacije i spašavanja. 19

Iznimno, odbor je obvezan osnovati i poslodavac koji zapošljava manje od 50 radnika ako je to propisano posebnim zakonom ili drugim propisom. Odbor se sastaje najmanje jedanput u tri mjeseca i o svojem radu vodi zapisnik. O sjednici odbora poslodavac obavještava nadležnog inspektora, koji može prisustvovati sjednici. Sa svrhom stalnog unapređivanja zaštite na radu, odbor planira i nadzire: 1)

primjenu pravila zaštite na radu/evakuacije i spašavanja kod poslodavca

organizaciju obavljanja poslova zaštite na radu/evakuacije i spašavanja

obavješćivanje i osposobljavanje radu/evakuacije i spašavanja

vezi

zaštitom

Odgovornost za provođenje evakuacije i spašavanja Piramidalno ustrojstvo s četiri razine: 1.

Poslodavac – ovlaštenik poslodavca

Voditelji evakuacijskih zona

Članovi evakuacijskih timova

Svi radnici

Osnovni elementi evakuacije i spašavanja Plan evakuacije i spašavanja u pravilu se izrađuje na razini jedne lokacije, tj. svaka lokacija treba imati svoj Plan evakuacije i spašavanja. U Planu se prema uvjetima građevina i prisutnih tehnoloških opasnosti i rizika određuju evakuacijske zone, te putovi evakuacije. 20

4.0.

MJERE ZAŠTITE OD POŽARA

Zaštitom od požara nije samo gašenje požara, nego su to sve radnje i mjere koje se poduzimaju s ciljem da do njega ne dođe. Takve mjere koje se poduzimaju s ciljem sprečavanja nastanka požara nazivamo preventivnim mjerama zaštite od požara. Preventivne mjere zaštite od požara moraju se provoditi već u fazi projektiranja i izgradnje objekta, te posebno u tijeku korištenja objekta. Za sve faze potrebno je predviditi što obuhvatnije preventivne mjere zaštite od požara, analizirati sve činitelje koji bi mogli izazvati požar, načine mogućeg širenja požara, te mjere kojima se sprječava nastajanje i širenje požara. 4.1.

Uzroci nastanka požara Za uzrokom nastanka požara smatra se svaki izvor topline koji na zapaljive tvari djeluje tako da se one mogu zapaliti. Jedna od značajnijih uzročnika požara je čovjek koji svojim radom, djelatnošću, a nadasve nemarom stvara mogućnost za nastanak požara i to:      

NEPRAVILNIM POSTUPANJEM S VATROOPASNIM TVARIMA, NEPOŠTIVANJEM ZNAKOVA ZABRANE O UPOTREBI OTVORENE VATRE, PUŠENJA, ZAMORA I NEZNANJA PRI RUKOVANJU RAZLIČITIM IZVORIMA PALENJA, POGREŠKA PRI PROJEKTIRANJU, NENAMJENSKE UPORABE STROJEVA, UREĐAJA, OPREME. 21

Kao mogući i najčešći uzroci požara su:      

otvoreni plamen, iskra i užarena tijela, vrući predmeti, instalacije i grijači, električne instalacije, statički elektricitet, samozapaljivost, prirodne pojave.

Otvoreni plamen, iskra i užarena tijela Glede temperature, odnosno stupanja zagrijanosti, gotovo svaki plamen koji prati neki proces izgaranja može dovesti do paljenja zapaljivih tvari ako dođu u neposredni dodir s plamenom ili u njegovu blizinu. Slično se dešava i s različitim usijanim tijelima, iskrama i sl. Kod raznih tehnoloških procesa i pri rukovanju s raznim zapaljivim tvarima najčešće može doći do dodira između plamena, užarenog tijela i iskre sa zapaljivom tvari. Najčešće se to događa u slijedećim slučajevima:        

zagrijavanjem zapaljivih tekućina na otvorenom plamenu, destiliranjem neposredno na plamenu, dodavanjem lakohlapivih i zapaljivih otapala kod otvorenog plamena, radovima s plamenom na spremnicima ugroženim eksplozijom, unutrašnjim osvjetljenjem spremnika i posuda, zavarivanjem na mjestima ugroženim od eksplozije (lakirnice, skladišta lakozapaljivih tekućina i sl.) čišćenje zapaljivim tekućinama u blizini otvorenog plamena, paljenjem šibice ili pušenjem u prostorijama ugroženim požarom i eksplozijom.

Mogućnost da se pri naprijed pobrojenim postupcima, poslovima i radnjama izazove požar proizlazi iz činjenice što su temperature paljenja kod većine zapaljivih tvari niže od temperature otvorenog plamena ili iskre. Zaštita od opasnosti izbijanja požara, koji mogao biti uzrokovane otvorenim plamenom, užarenim tijelom ili iskrom postiže se zabranom korištenja otvorenog plamena, zabranom obavljanja radova pri kojima dolazi do stvaranja iskri na mjestima ugroženim požarom i eksplozijom. Ovo se pak može izbjeći osiguranjem dovoljno velikog razmaka između izvora ovih opasnosti i najbliže zapaljive tvari. Požar izazvan vrućim predmetima Razni grijači (radijatori, parovodi i sl.) ponekad mogu biti uzrokom požara, pogotovo ako se u njihovoj blizini radi s lakozapaljivim tvarima. Toplina trenja kao uzrok požara Kod međusobnog trenja pokretnih (rotirajućih) dijelova nekog stroja može se razviti tolika toplina, da ona bude dovoljna za zagrijavanje zapaljive tvari do temperature paljenja. Toplina do koje dolazi trenjem rotirajućih dijelova stroja najčešće dovodi do temperature paljenja sredstva za podmazivanje (ulja) u dotičnom stroju. Rjeđe dolazi do paljenja neke druge zapaljive tvari, pogotovo ako je udaljena od stroja. Ako se i desi požara većih razmjera, onda se to obično radi o prenošenju požara sa stroja na okolne zapaljive materijale. Električna struja kao uzrok požara Smatra se da je električna struja dosta čest uzrok nastanka požara. Međutim, potrebno je istaći da je najveći broj požara koji se pripisuju "električnoj struji" kao uzročniku, zapravo posljedica nepažnje, nepravilnog korištenja, pa i propusta kod projektiranja električnih uređaja. Preopterećenje električnih instalacija, ugradnja neodgovarajućeg osigurača, nepravilna uporaba i neispravna trošila i sl., mogu izazvati požar. Statistički sve se to pripisuje električnoj struji, međutim ipak je to samo posljedica ljudske nepažnje i nepravilnog korištenja električne struje naročito ako se u blizini nalazi neka lakozapaljiva tvar. 23

Požar zbog statičkog elektriciteta Posljedica pražnjenja skupljenog statičkog elektriciteta je pojava iskre koja također može biti uzrokom požara, pogotovo ako se u blizini stroja ili dijela stroja na kojem se skuplja statički elektricitet nalazi neka lakozapaljiva tvar. Stvaranje statičkog elektriciteta može doći pri strujanju tekućina ili plinova kroz cjevovode, na strojevima u gumarskoj industriji (valjci), na strojevima u tekstilnoj industriji, u silosima, u cijevima za pneumatski transport itd. U kojom će obimu doći do skupljanja statičkog elektriciteta u određenoj situaciji ovisi o prirodi materijala od kojega je neko tijelo izrađeno i to nadasve od njegove vodljivosti. Ako se radi o tijelu manje vodljivosti (odnosno boljoj izolaciji toga tijela prema zemlji), tada postoje veće mogućnosti za skupljanje statičkog elektriciteta. Najbolji način sprječavanja nakupljanja statičkog elektriciteta izvodi se uzemljenjem onih uređaja i instalacija kod kojih može doći do skupljanja statičkog elektriciteta. Pored toga što uzemljenje nije jedini način za otklanjanje opasnosti od statičkog elektriciteta, ipak se ono najčešće i gotovo isključivo primjenjuje kao zaštitna mjera protiv nakupljanja statičkog elektriciteta. Samozapaljivost Jedan od uzroka nastanka požara može biti i samozapaljivost. Naime, neke tvari, a prvenstveno tvari organskog podrijetla, sklone su takvim promjenama koje dovode do samozagrijavanja pa i do samozapaljivosti. Samozagrijavanje i samozapaljivost su posljedica određenih fizikalnih, kemijskih i bioloških promjena. Poznato je da do samozagrijavanja i samozapaljivosti ugljena dolazi zbog apsorpcije kisika iz zraka na česticama ugljena, što dovodi do postupnih povećanja temperature – do samozapaljivosti. Karakteristično je da kod pamuka natopljenog nekim vrstama biljnih ulja dolazi do oksidacije s kisikom iz zraka i na taj način do samozagrijavanja i samozapaljivosti. Kod samozapaljivosti sijena početno samougrijavanje i samozapaljivost nastaje zbog rada mikroorganizama, daljnje samozagrijavanje i samozapaljivost posljedica su određenih fizikalnih i kemijskih promjena.

U tvari koje su sklone pojavi samozagrijavanja izdvajaju se neke vrste ugljena, pamuk natopljen masnim tvarima, vlažni aluminijski prah, olovni oksid natopljen firnisom, željezo u prahu natopljeno uljem, mast, sijeno, vreće od jute itd. Poznato je da do procesa samozagrijavanja koji dovodi do samozapaljivosti kod pojedinih tvari traje relativno kratko, a kod drugih taj proces traje dosta dugo. Proces samozagrijavanja kod pamučnih krpa natopljenih lanenim uljem traje svega nekoliko sati, a kod ugljena taj proces može trajati i po nekoliko mjeseci. Prirodne pojave Poznato je da požar mogu prouzročiti i neke prirodne pojave. Najčešće je to kod pojave: groma, munja, potresa, topline sunčeve energije, pa i vjetra koji uglavnom pogoduje proširenju i razbuktavanju požara, a manje predstavlja neposredni uzrok.

4.2.

Mjere zaštite od požara

Kako u svakodnevnom životu postoje razne požarne opasnosti, potrebno je stalno i sistematski poduzimati mjere da se izvori opasnosti smanje ili ako je moguće potpuno uklone. Zaštita od požara nije samo gašenje požara, nego i sve one mjere koje se poduzimaju da do požara ne dođe. Posebno je potrebno utvrditi najčešće uzroke požara i izvore paljenja, vrste gorivih tvari koji se skladište ili upotrebljavaju i shodno tome odrediti osnovne mjere zaštite na svakom mjestu. Zakonom o zaštiti od požara propisane su radnje i aktivnosti koji se svaki pojedinac ili tvrtka moraju pridržavati. U radnim sredinama potrebno je izraditi normativni akt – Pravilnik o zaštiti od požara, kojim se propisuju osnovna pitanja i mjere zaštite od požara u toj sredini. Odgovorne osobe dužne su upoznati sve zaposlene s donesenim mjerama pri raspoređivanju na radno mjesto ili premještanju na drugo. Zaposlenici su dužni provoditi sve propisane i utvrđene mjere zaštite od požara, a stranke koje borave u tom prostoru pridržavati se pisanih ili usmenih naputaka i vidljivo istaknutih ploča upozorenja i zabrana.

Najdjelotvornije mjere zaštite od požara su građevinske mjere koje se primjenjuju i izvode pri gradnji ili adaptaciji građevine i drugih prostora sukladno propisima i tehničkim normativima, te uporabi vatrootpornih materijala, pravilnog izvođenja i odvajanja požarnih sektora (vrata, armirano staklo i dr.). U svim građevinama u kojima postoji mogućnost nastanka požara potrebno je, ovisno o opasnostima, predvidjeti i osigurati odgovarajuću vatrogasnu opremu i sprave za gašenje. Oprema i sprave za gašenje su:        

ručni vatrogasni aparati, prijevozni vatrogasni aparati, prijenosne vatrogasne prskalice s pripadajućom opremom, zidni hidranti s pripadajućom opremom, vanjski (podzemni i nadzemni) hidranti s pripadajućom opremom, stabilni automatski uređaji za gašenje, polustabilni uređaji za gašenje i vatrogasna vozila.

Za uspješno gašenje požara potrebno je da su svi korisnici prostora osposobljeni i uvježbani u rukovanju aparatima. Za vatrogasne aparate od izuzetne važnosti je da se: 

obavlja propisani pregled, kontrola i servisiranje.

Nakon svake upotrebe aparat za gašenje požara potrebno je nanovo servisirati. Prema sredstvima za gašenje kojima su punjeni, razlikujemo aparate za gašenje:    

Prahom "ABC", "D" Ugljičnim dioksidom "CO2" Pjenom "Pz" Vodom "V"

5.0.

OBAVJEŠĆIVANJE I SAVJETOVANJE

5.1. Obveza obavješćivanja i savjetovanja Poslodavac je obvezan obavješćivati i savjetovati se s radnicima, odnosno njihovim predstavnicima, o pitanjima zaštite na radu/evakuacije i spašavanja u skladu s Zakonom o zaštiti na radu i općim propisima o radu. Obavješćivanje Poslodavac je obvezan obavijestiti radnike, povjerenika radnika za zaštitu na radu, stručnjaka zaštite na radu, ovlaštenu osobu ako je s njom ugovorio obavljanje poslova zaštite na radu i druge osobe o svim rizicima i promjenama koje bi mogle utjecati na sigurnost i zdravlje radnika, a osobito o:   

rizicima vezanim uz mjesto rada i narav ili vrstu poslova, o mogućem oštečenju zdravlja te o zaštitnim i preventivnim mjerama i aktivnostima u svakom radnom postupku, mjerama pružanja prve pomoci, zaštite od požara, zaštite i spašavanja radnika te o radnicima koji ih provode.

Poslodavac je obvezan pisanim uputama osigurati provedbu radnog postupka u skladu s pravilima zaštite na radu, te je obvezan dati radnicima upute za radu. Poslodavac je obvezan istaknuti na mjestima rada pisane upute o radnom okolišu, sredstvima rada, opasnim kemikalijama, biološkim štetnostima, opasnostima na radu, izvorima fizikalnih štetnosti i drugim rizicima na radu i u vezi s radom, u skladu s procjenom rizika. Poslodavac je obvezan pravovremeno dati radniku upute o postupanju u slučaju nastanka neposrednog rizika po život i zdravlje, kojemu je, ili bi mogao biti izložen, kao i mogucim mjerama koje je u tom slučaju potrebno poduzeti radi sprječavanja ili smanjivanja rizika.

6.0.

SIGURNOSNI ZNAKOVI, PISANE OBAVIJESTI I UPUTE

6.1. Obveze poslodavca u vezi sa sigurnosnim znakovima, pisanim obavijestima i uputama Obveza postavljanja znakova upozorenja od određenih opasnosti predstavlja jedno od posebnih pravila zaštite na radu. U radnom okolišu prisutne su različite opasnosti kao što su: mehaničke i kemijske opasnosti, štetna zračenja, štetne tvari, električna struja, buka, vibracija, opasnost od požara i eksplozije, opasnost pri kretanju na radu itd. Ove opasnosti često nisu poznate ni onima koji rade u njihovoj neposrednoj blizini, a pogotovo ne osobama koji se iz različitih razloga kreću radnim prostorom. Pored toga ljudima je svojstveno da svakodnevni susretanjem s opasnostima prestanu o njima razmišljati i zanemarivati ih. Radi toga potrebno je jasno, precizno i trajno označiti opasnosti i način ponašanja radnika u odnosu na te opasnosti. Upozorenja za određene situacije moraju uvijek biti identična, kako bi radnici u svakoj ili sličnoj situaciji odmah ispravno reagirali. Sustav znakova sigurnosti i/ili zaštite zdravlja na radu je cjelovit vizualni sustav u kojem je određen raspored opažanja pojedinih elemenata: geometrijski oblik, boja, piktrogram i prateći tekst. Dimenzije znakova se razlikuju ovisno o namjeni i udaljenosti promatranja znaka. Znakovi moraju biti izrađeni prema SMJERNICAMA VIJEĆA EEZ-a br. 58/92. Obveza primjene znakova u Hrvatskoj regulirana je na osnovu Pravilnika o standardima za sigurnosne boje i znakove i HRN Z.SO 001 do Z.SO 005 i Z.SO 010. 28

6.2. Znakovi za uzbunjivanje

Poslodavac je obvezan u obijektu rada i boravišta radnika trajno postaviti sigurnosne znakove na vidljivom mjestu.

7.0.

PRUŽANJE PRVE POMOĆI

7.1. Obveze poslodavca Poslodavac je obvezan organizirati i osigurati pružanje prve pomoći radnicima i drugim osobama do pružanja hitne medicinske pomoći ili do prijema u zdravstvenu ustanovu te je obvezan omogućiti postupanje javne službe hitne medicinske pomoći. Na svakom radilištu i u radnim prostorijama gdje istovremeno radi 2 do 20 radnika, najmanje jedan radnik, te još po jedan na svakih daljnjih 50 radnika, mora biti osposobljen za pružanje prve pomoći u skladu s pravilima zaštite na radu i u pisanom obliku dobiti obavijest da je određen za pružanje prve pomoći. Poslodavac je obavezan osigurati sredstva i opremu za pružanje prve pomoći, koji uvijek moraju biti dostupni, oznaćeni i zaštićeni od neovlaštenog korištenja. Život i zdravlje unesrećenih često ovise o znanju i spretnosti onih koji se u tom trenutku zateknu u blizini, a zbog nepravodobnog ili krivog pružanja prve pomoći unesrećena osoba može ostati doživotni invalid (vezan uz invalidska kolica) ili može umrijeti. Mnogi unesrećeni ostali bi živi i zdravi da im je pravodobno i pravilno pružena prva pomoć. Ozlijeđenim ili naglo oboljelim radnicima treba pružiti prvu pomoć. Svatko je sposoban da uz malo znanja i vještine pruži prvu pomoć, dok se ne osigura stručna medicinska pomoć i ozlijeđeni ili naglo oboljeli ne uputi na liječenje u zdravstvenu ustanovu. Na svakom radilištu i u radnim prostorijama u kojima istovremeno radi do 20 radnika najmanje jedan od njih mora biti osposobljen i određen za pružanje prve pomoći te još po jedan na svakih daljnjih 50 zaposlenika. Pored toga, za stručno pružanje prve pomoći moraju biti osposobljeni svi neposredni rukovodioci, te odgovarajući postotak od ukupnog broja zaposlenih radnika u tvrtci. Osobama određenim za pružanje prve pomoći mora se staviti na raspolaganje potrebna oprema.

7.2. Pružanjem prve pomoći Pod prvom pomoći podrazumijeva se pomoć što je unesrećenima na mjestu nezgode pružaju osobe koje se tu zateknu. Najčešće to nisu zdravstveni djelatnici jer se vrijeme i mjesto potrebe pružanja prve pomoći nemože predvidjeti. Postupak s ozlijeđenim Na mjestu nezgode nužno je što prije obaviti orijentacijski pregled ozlijeđenog. Prvo provjeravamo je li ozlijeđeni pri svijesti, kako bismo od njega mogli dobiti podatke o ozljedama. Ako se uoči jače krvarenje potrebno ga je odmah zaustaviti. Ako je unesrećeni bez svijesti nakon što smo mu provjerili prohodnost dišnih putova, okrećemo ga u bočni položaj, ukoliko nema sumnje na povredu kralješnice. Ako unesrećeni ne diše i ne radi mu srce, odmah moramo započeti s oživljavanjem. Spomenuta stanja su neodgodiva prva pomoć odnosno postupci koji se moraju odmah, bez odlaganja primijeniti, jer predstavljaju opasnost po život. Pregled unesrećenog Kako bismo mogli ocijeniti stanje unesrećenog, nužno je:  utvrditi postojanje krvarenja,  utvrditi prisutnost tj. odsutnost svijesti (uštipnemo ga da vidimo hoće li reagirati),  utvrditi rad srca pipajući puls na krvnoj žili vrata,  utvrditi disanje promatranjem prsnog koša ili, ako to ne zamijetimo, prislanjanjem našeg obraza uz nos i usta unesrećenog istodobno mu zabacujući glavu unatrag.

Kako bismo mogli detaljno pregledati unesrećenog zbog što boljeg pružanja prve pomoći, moramo skinuti odjeću i obuću s onih dijelova gdje je ozlijeđen. Valja imati na umu da nepažljivo rukovanje pri tome može dovesti do težih oštećenja i pojačavanja boli. Zato odjeću skidamo paranjem po šavu, a ako svlačimo, onda to činimo prvo sa zdravog dijela, a onda s ozlijeđenoga. (Odijevamo obrnutim redom). Za tijelo zalijepljena 31

odjeća se ne skida ! (izuzetak su slučajevi kada je natopljena kemikalijom koja može oštetiti kožu: koncentrirane kiseline ili lužine napr.) Neodgodiva prva pomoć Najhitnija stanja u prvoj pomoći, kad je nužno pružiti tzv. neodgodivu prvu pomoć, jesu stanja u kojima je život unesrećenog u opasnosti, a to je onda kada nastupi:  krvarenje  besvjesno stanje  stanje prividne smrti U slučaju da među povrijeđenima ima onih koji su u nekom od ovih stanja, to znači da ćemo prvo zbrinuti njih i spasiti im život, a tek nakon toga ćemo pristupiti pružanju prve pomoći ostalim povrijeđenima kojima život nije u opasnosti. Ako smo u naseljenu mjestu, u blizini organizirane službe hitne pomoći i zdravstvene ustanove, pružanje prve pomoći svesti će nam se upravo na stanja neodgodive prve pomoći, dok ne stignu kola hitne pomoći odnosno stručni zdravstveni djelatnik. Ostale povrede i stanja koja nisu tako hitna, osobito u onih unesrećenih kojima bismo nestručnom pomoći mogli naštetiti, prepustit ćemo stručnoj ekipi hitne pomoći. Krvarenje Pod krvarenjem podrazumijevamo istjecanje krvi iz oštećenih krvnih žila ili ozlijeđenih organa. Vanjsko krvarenje je odmah uočljivo i prati većinu otvorenih ozljeda. Unutarnje krvarenje prouzročeno je istjecanjem krvi u tjelesne šupljine (prsni koš, trbuh). Zaustavljanje vanjskog krvarenja U prvoj pomoći je bitno što prije zaustaviti krvarenje. Pravodobnim i pravilnim zaustavljanjem krvarenja sprečavamo daljnji, veći gubitak krvi, iskrvarenje, pa time i šok. Svaki značajniji gubitak krvi zahtijeva odgovarajuću nadoknadu, a to je moguće samo u bolnici. Krvarenje zaustavljamo na slijedeći način:  pritiskom prsta  kompresivnim zavojem  podvezivanjem  pritiskom prsta ili šake u samu ranu Zaustavljanje krvarenja pritiskom prsta je privremeni način. U prvi trenutak, kada pristupimo unesrećenom, odmah, ne gubeći vrijeme na traženje gaze i zavoja, zaustavljamo krvarenje pritiskom prsta. Postupak se svodi na to da se prstima pritisne na određeno mjesto gdje se krvna žila nalazi iznad kosti (tvrda podloga) čime se prekida tok krvi do mjesta rane pa time i krvarenje. Treba zato dobro znati gdje su ta mjesta na tijelu

i kako se pritiskom prsta zaustavlja krvarenje. Razumije se da će to mjesto, gdje treba pritisnuti, biti između srca i rane.

zaustavljanje krvarenja na glavi

zaustavljanje krvarenja na nadlaktici

zaustavljanje krvarenja na podlaktici

zaustavljanje krvarenja prstiju ruke

Način zaustavljanja krvarenja pritiskom prsta je privremena metoda. Koristi se dok ne postavimo kompresivni zavoj ili dok ne napravimo podvezivanje, kao zaustavljanje krvarenja na nozi trajnije metode zaustavljanja krvarenja, ovisno o vrsti povrede. Zaustavljanje krvarenja kompresivnim zavojem ima svrhu da se pritiskom u područje rane (samo ime kaže: kompresija = pritisak) spriječi daljnje krvarenje. Kompresivni zavoj se sastoji od ovih dijelova: 1. sterilne gaze (koja se stavlja na ranu) 2. predmeta koji pritišće (obavlja kompresiju) 3. zavoja U normalnim uvjetima za "predmet koji pritiska" koristimo smotuljak zavoja, a u nestašici zavoja može nam poslužiti neko priručno sredstvo kao što je kutija šibica, upaljač, smotuljak papira, neki obli predmet npr., kamenčić ili što slično. Preko tako postavljenog predmeta na sterilnu gazu, kružno postavljamo zavoj. Tek kada smo kompresivni zavoj postavili, smijemo popustiti pritisak 33

prsta kojim smo do tada zaustavljali krvarenje. Treba dobro paziti da kompresivni zavoj ne bude prejako stegnut (ako vrhovi prstiju iza zavoja poplave ili utrnu, tada zavoj treba malo popustiti). Međutim, ne smije biti niti prelabav jer tada ne obavlja svoj zadatak tj. ne zaustavlja krvarenje. To ćemo vidjeti ako krv probija uz kompresivni zavoj. U tom slučaju postojeći zavoj NE SKIDAMO, nego na njega stavljamo drugi (novi) predmet koji pritiska i zavojem ponovo zavijemo. Skidanje postojećeg dovelo bi do jačeg gubitka krvi. Svaku težu povredu imobiliziramo, pa ćemo imobilizirati i dio tijela na kome je postavljen kompresivni zavoj. Zaustavljanje krvarenja podvezivanjem se primjenjuje kad je dio ruke ili noge odrezan (amputiran !).

Podvezujemo ODMAH iznad mjesta gdje je ruka ili noga odrezana. Treba uvijek imati na umu da kirurg reže ruku ili nogu na onom mjestu gdje je podvezana (jer tkivo dalje od tog mjesta odumire ). Ako su odrezani samo prsti, nikada ne smijemo podvezati ruku u ručnom zglobu (to je česta greška !). Podvezivanje obavljamo trokutnim rupcem, a ako ga nemamo onda nekim priručnim sredstvom kao što je šal, kravata i sl. Nakon postavljanja poveske, ranu moramo zbrinuti (sterilna gaza, zavoj), a preostali dio ruke odnosno noge moramo imobilizirati. Odrezani dio ruke ili noge treba omotati sterilnom gazom i staviti u polivinilsku vrećicu, a u tijeku transporta, ako je moguće, treba ga držati na hladnom (termos-kutija ili usitnjeni led okolo, ako je vani toplo). Zaustavljanje krvarenja pritiskom prsta ili šake u samu ranu primjenjujemo samo iznimno tj. kada niti na jedan drugi način ne možemo zaustaviti krvarenje (rana na donjem dijelu vrata ili na debelom mesu). Unutarnje krvarenje Pod pojmom unutarnjeg krvarenja podrazumijeva se krvarenje u prsnom košu ili trbuhu (oštećenje unutarnjih organa: jetre, slezene, krvnih žila). 34

Znaci unutarnjeg krvarenja javljaju se onda kada dođe do većeg gubitka krvi. To je bitno na vrijeme uočiti, budući da unutarnje krvarenje prepoznajemo po znacima iskrvarenja, ako nema otvorene rane koja bi nam na to ukazala. Prva pomoć: transport što prije u bolnicu, ravno ležeći, bez uzglavlja. Iskrvarenje Svaki veći gubitak krvi ugrožava život unesrećenog pa je stoga bitno prepoznati znakove većeg gubitka krvi odnosno iskrvarenja. To su sljedeći znakovi: unesrećeni je blijed, orošen hladnim znojem, puls mu je ubrzan ali slab i često jedva opipljiv, disanje mu je ubrzano ali plitko i jedva zamjetno.

Prva pomoć pri iskrvarenju : vanjsko krvarenje treba ODMAH zaustaviti i spriječiti daljnji gubitak krvi. Nakon zaustavljenog krvarenja unesrećenog treba postaviti u tzv. položaj autotransfuzije tj. glavom na niže, u koso, s povišenim nogama kako bi se preostala krv preraspodijelila da mozak ne ostane bez krvi (odnosno kisika) i tako ga transportirati, dakako ako je unesrećeni pri svijesti. Pri unutarnjem krvarenju (krvarenje u prsni koš ili trbuh) unesrećenog ne smijemo stavljati u položaj autotransfuzije, nego ga moramo poleći ravno i tako transportirati. Svaki veći gubitak krvi odnosno iskrvarenje može dovesti do šoka. Šok Šok je teško stanje ozlijeđenog, a posljedica je velikog gubitka krvi ili velike boli kod teških povreda (velike rane, lomovi). Može biti uzrokovan i gubitkom tekućine kod većih opeklina. Šok se prepoznaje po tome što je ozlijeđeni blijed, orošen hladnim znojem, disanje mu je površno i ubrzano, rad srca je ubrzan, a puls (na vratu!) je jedva opipljiv. Usporeno i nezainteresirano odgovara na postavljena pitanja (s ozlijeđenim se može uspostaviti komunikacija, što je znak njegova svjesnog stanja). Unesrećeni u šoku ne zove u pomoć i ne zapomaže. Prva pomoć se pruža prema uzroku šoka: Ako je uzrok krvarenje, potrebno ga je što prije zaustaviti i ozlijeđenog postaviti u položaj autotransfuzije (vanjsko krvarenje), tj. u ravno ležeći položaj, ako se krvarenje ne može zaustaviti (unutarnje krvarenje). 35

Ako je uzrok bol (lomovi, veće rane ruku ili nogu), potrebno ih je što prije imobilizirati. Ako su uzrok opekline, onda se one moraju što prije zbrinuti (previti i imobilizirati), te unesrećenom davati tekućinu. Povrijeđenoga u šoku treba u toplim ljetnim mjesecima rashlađivati, a kada je hladno utopliti, tj. davati mu hladne, odn. tople napitke (osim pri sumnji na ozljedu trbušnih organa). Postavljenu imobilizaciju provjeravati da ga ne bi stezala i izazivala dodatnu bol.

Besvjesno stanje Besvjesno stanje je jedno od najopasnijih stanja s kojima se susrećemo pri pružanju prve pomoći jer ga često ne prepoznajemo. Besvjesno stanje je stanje u kojem unesrećeni ne reagira na vanjske podražaje, ali diše i srce mu radi. Prva pomoć: unesrećenog odmah treba postaviti u bočni položaj, a ako u ustima postoji strani sadržaj (povraćani sadržaj, pijesak kod utopljenika ili sl.) treba ga odstraniti rupčićem ili gazom omotanom oko prsta. Ako ima umjetno zubalo, potrebno ga je izvaditi. Postavljanjem unesrećenog u bočni položaj omogućeno je da se sav tekući sadržaj iz usta (slina, krv) ocijedi i time ne zatvara prolaz zraku, a jezik ne upada u ždrijelo.

Unesrećenom u besvjesnom stanju prva pomoć je obvezatno postavljanje u bočni položaj, bez obzira na uzrok koji je doveo do besvjesnog stanja. Ukoliko imamo sumnju na povredu kralješnice, ne smijemo ga okretati u bočni položaj; gušenje sprečavamo zabacivanjem glave unazad i držanjem donje čeljusti podignutom. Stanje prividne smrti Prividna smrt je stanje kada unesrećeni ne diše i kada mu ne radi srce, ali nema sigurnih znakova smrti. Prva pomoć u prividnoj smrti je oživljavanje koje čini: masaža srca i umjetno disanje.

Masaža srca Prestanak rada srca ustanovit ćemo na osnovi odsutnosti pulsa na vratnoj žili kucavici (nikako ne pipanjem pulsa na ruci !).

Masaža srca izvodi se na sljedeći način :  kleknite kraj unesrećenog,  odredite "žličicu" pipajući prstima (spajanje rebara),  odmjerite 3 poprečna prsta iznad žličice na prsnoj kosti, u sredini,  postavite korijen desnog dlana na prsnu kost, a lijevu ruku na desnu s uzdignutim prstima (ljevaci dolje stavljaju lijevi dlan, a gore desni),  odmjerenim pritiscima oko 100 puta u minuti, izvodite masažu srca prenoseći pritom težinu gornje polovine tijela ne dižući šaku s prsnog koša pri popuštanju pritiska (ne masirati iz laktova jer je zamorno !). Ako je moguće oživljavanje obavljaju dvije osobe, svaka radi svoj posao u svom ritmu. Za vrijeme upuhavanja zraka, spasilac koji masira srce pravi stanku. Kad oživljavanje obavlja jedan spasilac, započinje s umjetnim disanjem, pa naizmjenično izvodi 2 upuhavanja i petnaestak pritisaka masaže srca. Nakon nekoliko ciklusa provjerava se stanje unesrećenog (provjera disanja i rada srca), ne gubeći na to previše vremena.

Umjetno disanje "usta na nos" izvodi se na sljedeći način:  kleknite kraj unesrećenog,  zabacite mu glavu i oslobodite mu dišne putove,  zatvorite usta unesrećenog, 37

    

prstima jedne ruke podižite mu bradu i gurajte je naprijed zatvarajući mu usta, a drugom rukom na čelu pomognite zabaciti glavu, udahnite zrak, svojim usnama obuhvatite nos unesrećenog i upušite zrak u njega i pri tom promatrajte diže li se prsni koš, dignite svoju glavu i udahnite svježi zrak, a za to vrijeme pustite da unesrećenome upuhani zrak slobodno može izaći, ponavljajte postupak u ritmu normalnog disanja.

Umjetno disanje "usta na usta" izvodi se na slijedeći način:  kleknite kraj unesrećenog,  zabacite mu glavu i oslobodite dišne putove,  jednom rukom potiskujte mu čelo prema dolje i ujedno mu prstima zatvorite nos,  drugu ruku stavite pod vrat unesrećenog i podizanjem vrata pomognite zabacivanju glave,  udahnite zrak iz okoline,  svoja usta prislonite na usta unesrećenog, i upušite zrak u njega i pritom promatrajte diže li se prsni koš unesrećenog,  dignite glavu i udahnite svježi zrak, a za to vrijeme pustite da unesrećenome upuhani zrak slobodno može izaći,  ponavljajte postupak u ritmu normalnog disanja. Umjetno disanje obično počinjemo s nekoliko bržih upuhivanja zraka i nastavljamo u ritmu normalnog disanja( 12 - 14 puta u minuti, odnosno udisaj svakih 5 sekundi). Oživljavanje izvodimo sve dotle :  dok unesrećeni ne počne disati i dok mu ne proradi srce (budući da je u besvjesnom stanju moramo ga nakon toga postaviti u bočni položaj !)  dok unesrećenog ne predamo u stručne ruke zdravstvenih djelatnika; ili da ekipa hitne pomoći dođe na mjesto nesreće ili da ga oživljavajući dovezemo u zdravstvenu ustanovu  dok se u tijeku oživljavanja ne pojave sigurni znaci smrti 38



dok spašavatelj ne bude iscrpljen

Ozljede Ozljede dijelimo na: otvorene (s vidljivim oštećenjem kože i tkiva ispod nje) i zatvorene (kada koža na svojoj površini ostaje naizgled neoštećena: nagnječenja, natučenja, ozljede unutarnjih organa) Rane Rane su ozljede pri kojima je obično odmah uočljiva povreda. U otvorenoj rani su tkiva koja su do povređivanja bila zaštićena kožom, sada neposredno izložena vanjskoj sredini. Praćene su pojavom crvenila, oteklina i bola i kada naizgled nema oštećenja površine kože. Međutim, tkiva ispod kože (mišići, kosti, krvne žile, živci i dr.) mogu biti ozlijeđena bez obzira je li površina kože oštećena ili ne. Rane vatrenim oružjem (ustrijel, prostrjel) ili drugim projektilima Pri ustrijelnoj rani vatrenim oružjem riječ je o ulasku projektila (metak, zrno, geler) kroz površinu tijela i njegovu zaustavljanju u tkivima ili organima. U tim slučajevima imamo tzv. "ulaznu ranu" koju moramo zbrinuti po svim pravilima za postupak s ranom (strano tijelo ne vadimo !). U prostrijelnoj rani projektil je prošao kroz tkiva ili organe unesrećenoga i na tzv. "izlaznoj rani" izašao van. U ovom slučaju moramo zbrinuti i "ulaznu" i "izlaznu" ranu imajući na umu da obje rane mogu biti izvor opasnosti vezanih uz ranu (krvarenje, infekcija, šok), ali isto tako treba misliti i na opasnosti vezane uz oštećenja koja je projektil mogao prouzročiti prolaskom kroz tkiva ili organe (unutarnje ozljede krvnih žila, kostiju, organa...). U tim slučajevima moramo osobitu pozornost usmjeriti na prepoznavanje znakova unutarnjeg krvarenja, ozljeda kostiju ili zglobova i znake šoka. Poseban slučaj među ozljedama vatrenim oružjem su one koje dovode do otvorene rane prsnog koša. (Otvorena povreda prsnog koša posebno je obrađena u cjelini "povrede prsnog koša"!) Ubodne rane mogu nastati prodiranjem bilo kakvog oštrog predmeta u tkivo unesrećenog: noža, šiljka i sl. Pri ubodnim ranama, ali i ostalima, moramo voditi računa o opasnostima koje prate svaku ranu: krvarenju, infekciji i šoku. Poseban slučaj su ubodne rane u prsni koš i trbuh kada dolazi do probijanja stjenke, odnosno do otvorenih povreda prsnog koša i trbuha. Takve otvorene povrede su posebno teške i opasne i zahtijevaju poseban postupak koji je naveden zasebno u cjelinama gdje su opisane povrede prsnog koša, odnosno trbuha.

Ozljede glave Pri pružanju prve pomoći moramo voditi računa o dvije opasnosti vezane uz ozljede glave koje su neodgodive za pružanje prve pomoći, a to su krvarenje i besvjesno stanje. Krvarenje zaustavljamo pritiskom prsta na vratnu krvnu žilu, samo s jedne strane, kako je objašnjeno u poglavlju o krvarenju i dalje zbrinemo kompresivnim zavojem. Udarac u glavu može izazvati povredu mozga, a da pritom nema vanjskih znakova (oštećenja kože). Najčešće je pritom riječ o potresu mozga koji je praćen bar jednim od slijedeća tri znaka: besvjesno stanje, povraćanje i povrijeđeni se ne sjeća nesreće. Prisutnost i jednog od spomenutih znakova nakon udarca u glavu dostatan je razlog da unesrećenoga uputimo na pregled liječniku. Ako je u besvjesnom stanju, unesrećenog obvezatno odmah okrenuti u bočni položaj ! Moguć je i lom kostiju lubanje koji ne mora uvijek imati vanjske znakove. U nekim slučajevima znak prijeloma može biti istjecanje krvi, sukrvice ili bistre žućkaste tekućine iz uha ili nosa, ili nastanak modrica oko očiju ili iza uha. Povrede prsnog koša Pri povredi prsnog koša razlikujemo zatvorene i otvorene rane. Otvorene rane prsnog koša najčešće su ubodne ili strijelne rane, a prepoznat ćemo ih po pjenušanju krvi na rani i šištanju zraka koji prolazi kroz ranu (kada je otvor rane manji). Kod otvorene rane prsnog koša potrebno je što prije spriječiti zraku daljnji prolaz kroz ranu. To se postiže postavljanjem nepropusnog materijala (polivinilske folije, gumiranog platna ili čega sličnog) preko sterilne gaze koju smo prije toga postavili na ranu, te dobro oblijepimo flasterom ili nekom drugom ljepljivom trakom, kako zrak ne bi mogao prolaziti (nepropusna folija mora biti površinom veća od sterilne gaze). Nakon toga sve skupa čvrsto previjemo zavojem kružno oko prsa, a unesrećenog postavljamo u polusjedeći položaj. Pozornost ! Kod prostrijele rane prsnog koša koja je prošla kroz pluća (otvorena rana), potrebno je na opisani način zbrinuti obje rane, i ulaznu i izlaznu. Zatvorene povrede prsnog koša, ako ima površinskih ozljeda, treba ih zbrinuti, a unesrećenog postaviti u polusjedeći položaj. Posebnu pozornost treba usmjeriti na otkrivanje znakova unutarnjih povreda (npr., slomljeno rebro može ozlijediti pluća ili srce !). Unesrećenog s povredom prsnog koša, ako je pri svijesti i ako nema znakova unutarnjeg krvarenja, transportiramo u polusjedećem položaju. Ako su prisutni znaci unutarnjeg krvarenja, odnosno iskrvarenja, unesrećenog transportiramo ravno ležeći, bez uzglavlja. 40

Povrede trbuha Povrede trbuha mogu biti otvorene i zatvorene, ovisno je li trbušna šupljina nakon povrede trbušne stjenke komunicira s vanjskom okolinom ili ne. Zatvorene povrede nastaju tupim udarom u područje trbuha. Bez obzira što trbušna stjenka nije oštećena, svaki jači udarac u trbuh može izazvati ozbiljne ozljede trbušnih organa (jetre, slezene, bubrega, crijeva...). Pri sumnji na ozljede unutarnjih organa trbuha, unesrećenom ne smijemo davati ništa "na usta" : niti piti, niti jesti. Otvorene povrede nastaju ustrijelom, prostrjelom ili prodiranjem oštrog tijela kroz trbušnu stjenku: ubodna rana nožem, šiljkom ili drugim oštrim tijelom. Ako je otvorena ozljeda trbuha s ispadom unutarnjih organa (npr., crijeva ), onda se ti organi ne smiju dirati niti vraćati u trbušnu šupljinu. Ako je unesrećeni s ozljedom trbuha žedan, ne smije mu se davati tekućine ("ništa na usta"), nego mu usne ovlažimo mokrom gazom ili rupčićem.

Prijelom kostiju i iščašenja zglobova Prijelome kostiju dijelimo na otvorene i zatvorene. Kod otvorenih prijeloma imamo vidljivu ranu iz koje obično vire ulomci slomljene kosti. Ako pri otvorenom lomu rana krvari, moramo zaustaviti krvarenje, zbrinuti ranu i pristupiti imobilizaciji loma. Zatvoreni prijelom ili iščašenje teže ćemo prepoznati ako nema uočljivog deformiteta ozlijeđenog dijela koji nam je siguran znak za to. Nemogućnost pokretanja ozlijeđenog dijela mora u nas uvijek izazvati sumnju da je riječ o lomu (odn. iščašenju). Imobilizacija SVAKU TEŽU POVREDU IMOBILIZIRAMO ! Svrha imobilizacije pri prijelomu i iščašenju je da se ozlijeđeni dio učvrsti i učini nepomičnim, kako bi se spriječilo njegovo pomicanje koje može 41

dovesti do daljnjih oštećenja (u lomova oštri rubovi kosti mogu oštetiti krvne žile, živce, mišiće), a kod svih ostalih težih povreda, svrha imobilizacije je smanjenje boli, a time i sprečavanje nastanka šoka. Imobilizacija je, dakle, stavljanje u nepokretni položaj.

Opekline (toplinom i kemikalijama) O opeklinama govorimo kada su ozljede uzrokovane toplinom (vrela tekućina, kruto tijelo, otvoreni plamen i sl.), ali opekline mogu biti uzrokovane i jakim kemikalijama (kiselinama, lužinama) i djelovanjem groma ili električne struje. Ukoliko su opekline uzrokovane jakim kemikalijama, one nastaju kada sa kožom ili sluznicom uzročni agens dođe u kontakt, bilo neposredno, bilo s parama agensa. Pri opeklini pojavljuje se :  oštećena koža i / ili sluznica,  crvenilo, oteklina, mjehuri, u teškim slučajevima pougljene,  bol,  gubitak tekućine. Što je opečena površina veća, zbog boli i gubitka tekućine, to brže i lakše dolazi do šoka! Kod izloženosti manjim koncentracijama kemikalija dolazi do nadražaja kože odn. sluznica, a ako je ta izloženost dugotrajnija, može

doći do kroničnih upala kože i/ili sluznice, do razvoja ožiljaka, koji, ako nastanu na očima, mogu dovesti do sljepoće. Postupak kod opeklina :  Opečeni dio ODMAH staviti pod tekuću hladnu vodu (ako nema tekuće vode, opečeni dio uranjamo u posudu s čistom hladnom vodom) i dugotrajno ispirati.  Istodobno skidamo sve predmete koji obavijaju opečeni dio (prsten, sat, narukvicu, uske dijelove odjeće) prije nego što taj dio otekne.  Zalijepljene dijelove odjeće ne skidamo osim pri opeklini kemikalijama, kada treba natopljenu odjeću ukloniti kako ne bi došlo do duljeg dodira kože s kemikalijom, a time i većeg oštećenja tkiva (paziti da naša koža ne dođe u dodir s kemikalijom!).  Mjehuri se ne smiju dirati niti bušiti.  Nakon što smo ga ohladili odnosno isprali, opečeno mjesto valja prekriti sterilnom gazom (ili aluplast-folijom; srebrna strana ide na opeklinu) i previti (zavojem ili trokutnim rupcem). Opečene prste svaki zasebno omotamo sterilnom gazom.  Svaku veću opeklinu na rukama ili nogama trebamo imobilizirati.  Unesrećenom s većim opeklinama dajemo tekućinu. Gušenje stranim tijelom (zalogajom hrane) Svakome se dogodilo da mu komadić hrane "ode krivo", što je izazvalo jak i neugodan kašalj. No, može se dogoditi da taj zalogaj hrane bude veći, ili da se djetetu u igri zaleti dio igračke koji će potpuno zatvoriti prolaz zraku. Ako brzo ne pomognemo, dolazi do gušenja i smrti. Prvo se može pokušati pomoći lupanjem unesrećenog u leđa, između lopatica, a ako to ne pomogne, naglim pritiskom u područje žličice (mjesto gdje se spajaju rebrani lukovi) - Heimlichov hvat (Haimlihov hvat). Ako unesrećeni ne može stajati, leži na leđima, a mi pritiskamo u područje žličice klečeći, opkoračivši mu noge.

Kratkotrajna nesvjestica Najčešće se događa zbog vrućine, boravka u prostoriji s premalo kisika (u zagušljivom), zbog naglih uzbuđenja, a potpomognuta je slabošću organizma, iscrpljenošću, glađu ili bolešću. Takvom stanju obično prethodi slabost, magljenje, mračenje pred očima, zujanje u ušima, vrtoglavica, mučnina, hladni znoj. Kad takav "onesviješteni" leži vodoravno, obično za nekoliko trenutaka dolazi k svijesti. Treba ga ostaviti da leži; preporuča se podići mu noge, a glavu položiti niže (NE podizati ga na noge, što je greška !). Ukoliko slučajno ne dođe k svijesti, postavlja se u bočni položaj. Trovanje U procesu proizvodnje radnici se susreću s nizom kemijskih tvari koje mogu izazvati lokalna i opća, akutna i kronična oštećenja zdravlja. Uzrok profesionalnih trovanja najčešće je udisanje atmosfere zagađene nekom kemijskom tvari, prodiranje kemijske tvari kroz kožu ili unošenje kemijskih tvari u probavni trakt. Kod pružanja prve pomoći treba prvenstveno prekinuti djelovanje otrova na organizam, a otrov ukloniti iz tijela ili neutralizirati. Ugrizi, ubodi, toksični učinci. Pri ugrizu zmije (u našim krajevima poskok i riđovka) vidimo dvije točkaste ranice od zuba kroz koje je otrovnica ubrizgala otrov. Što je rana bliža glavi, to je opasnost otrovanja veća. Ukoliko je ugriz na rukama ili nogama, potrebno je odmah stegnuti (trokutnom maramom, čvrstim zavojem, šalom ili drugim priručnim sredstvom) malo iznad rane kako bi se spriječilo širenje otrova, a unesrećenoga što prije transportirati u najbližu zdravstvenu ustanovu gdje će dobiti serum protiv zmijskog otrova. Podvez ne bi smio trajati dulje od dvadesetak minuta. Unesrećeni treba apsolutno mirovati, davati mu tekućine (bezalkoholne napitke!), a ozlijeđeni dio valja imobilizirati. Isto vrijedi za ubod pauka crne udovice. Ugrizi i ubodi, toksični i alergijski učinci kukaca, biljaka i dr. U blažim slučajevima pojavljuje se crvenilo, svrbež i oteklina što se može ublažiti hladnim ili alkoholnim oblozima (može oblog od rakije) ili ledom. Ako su žalci (pčela, stršljen) ostali u koži, treba ih odmah izvaditi. Ako je reakcija jača, uz spomenute obloge ozlijeđeni dio treba imobilizirati, a unesrećenog svakako uputiti liječniku. Ugriz divlje životinje, osobito one čudnog ponašanja (npr. lisice koja se približi čovjeku) ili psa za kojeg ne znamo je li cijepljen protiv bjesnoće, uvijek donosi rizik zaraze bjesnoćom, ali i tetanusom. Ako pri ruci imamo kakvo dezinfekcijsko sredstvo (ako ništa drugo, dobro dođe i sapunica), 44

takvu ranu treba njime dobro isprati. Ostali postupak je isti kao i s drugim ranama (zbrinjavanje krvarenja, sterilna gaza, zavoj, imobilizacija), s time da unesrećenoga svakako treba uputiti liječniku (potreba cijepljenja!). Pružanje prve pomoći u prometnoj nezgodi Posebni slučajevi pružanja prve pomoći su kada je riječ o unesrećenima koji su stradali u prometnoj nezgodi. Osobitu pozornost treba svratiti na osobe koje se nađu u oštećenu vozilu. Ponajprije treba dobro pregledati unesrećenoga u vozilu, te ispitujući ga pomno (dakako, ako nije u besvjesnu stanju), ustvrditi o kakvim je ozljedama riječ. Tek kada smo sigurni, možemo planirati daljnje postupke. Za slučaj da unesrećenoga moramo vaditi iz vozila, postupamo na sljedeće načine: Kada pristupamo izvlačenju iz vozila, a ne dvojimo u postojanje bilo kakvog prijeloma (osobito ne na povrede kralješnice!), unesrećenoga izvlači jedna osoba. Pristupa mu s leđa, podvlači ruke pod njegove pazuhe i hvatajući ga za podlakticu koja se nalazi u prirodnom položaju, izvlači ga van.

Kada u vozilu imamo unesrećenoga s prijelomom ruke ili noge (npr. lom desne potkoljenice), a unesrećenoga moramo izvaditi iz vozila, izvlače ga tri osobe; prva osoba ga hvata za podlakticu i pristupa mu s leđa, ostale dvije osobe pridržavaju ozlijeđeni dio (npr. desnu potkoljenicu) postupajući po pravilima za pridržavanje ozlijeđenog dijela (u slučaju loma potkoljenice pridržava se koljeno, skočni zglob i podlaže se ruka pod mjesto loma, kako ne bi došlo do ulamanja).

Transport povrijeđenih Prijevoz povrijeđenih, ako je ikako moguće, ostavljamo stručnoj službi hitne pomoći. ZAPAMTITE: od vaših postupaka ovisi hoće li unesrećeni ozdraviti, ostati doživotni invalid, ili možda umrijeti ! Ako je unesrećeni u besvjesnu stanju, (a nema povredu kralješnice), transportiramo ga u bočnom položaju (kako ne bi došlo do gušenja). Unesrećenoga koji je iskrvario, nakon što smo krvarenje zaustavili, obvezatno stavljamo u tzv. "autotransfuzijski položaj" - glava niže, ostali dijelovi tijela povišeno. Unesrećenoga s povredom prsnog koša treba postaviti u polusjedeći položaj, a onome s povredom trbuha saviti koljena. Ako takvi povređeni imaju znakove krvarenja u prsnom košu odnosno u trbuh (unutarnje krvarenje), postupamo kao pri iskrvarenom kojemu ne možemo zaustaviti krvarenje: transportiramo ga što prije u zdravstvenu ustanovu ravno ležeći (bez dignutog uzglavlja, bez podignutih ruku i nogu).

Osobitu pažnju treba posvetiti unesrećenima koji imaju lomove kako ne bi došlo do daljnjeg oštećenja nestručnim pomicanjem slomljenog dijela. Ukoliko smo odlučili transportirati unesrećenoga, prije bilo kakvog pomicanja i transporta, obvezno ga treba imobilizirati. Poseban slučaj su povrede kralješnice i zdjelice koje moraju biti imobilizirane na tvrdoj ravnoj podlozi (npr. vrata ormara) i koje zahtijevaju posebne uvjete transporta zbog toga. Podrazumijeva se da tako imobilizirani ne može stati u obično osobno vozilo, pa je potrebno pričekati odgovarajuće (npr. kombi, kamion, traktorska prikolica). Imajte na umu da brzopleti postupak transporta unesrećenoga u neodgovarajućim uvjetima može dovesti do njegove trajne invalidnosti, pa i do smrti !

8.0.

EVIDENCIJE, ISPRAVE I OBAVIJESTI

8.1. Vođenje i čuvanje evidencija i isprava, te davanje podataka i obavijesti Poslodavac je obvezan voditi evidencije, čuvati isprave te davati obavijesti i podatke u skladu s Zakonom o zaštiti na radu i drugim propisima o zaštiti na radu. Poslodavac je obvezan voditi evidencije o ozljedama na radu, profesionalnim bolestima i nezgodama na radu. Davanje obavijesti i podataka, poslodavac je obvezan provoditi na način da čuva privatnost radnika u skladu s posebnim propisom o zaštiti osobnih podataka. 8.2. Isticanje i dostupnost na mjestu rada Poslodavac je obvezan na mjestu rada postaviti na vidljivo mjesto:  sigurnosne znakove,  znakove za evakuaciju i spašavanje,  upute i oznake za rukovanje radnom opremom,  upute i oznake za rad s opasnim kemikalijama, biološkim štetnostima, izvorima zračenja i drugim izvorima opasnosti i štetnosti. Poslodavac je obvezan osigurati da na mjestu rada budu dostupni:  procjena rizika za mjesto rada i poslove koji se na njemu obavljaju,  upute za rad na siguran način za mjesto rada i poslove koji se na njemu obavljaju,  pisani dokaz o osposobljenosti radnika za rad na siguran način,  pisani dokaz da radnik udovoljava uvjetima za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada,  zapisnik o ispitivanju radne opreme, instalacija i radnog okoliša. Iznimno, pocjena rizika, dokazi i zapisnici ne moraju se nalaziti na radilištu na kojemu rad ukupno traje krace od pet dana, ali moraju biti dostupni u roku kojeg odredi nadležni inspektor.

9.0.

PREKRŠAJNE ODREDBE

9.1. Zakonom o zaštiti na radu NN 71/2014 Članak 95. (1) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj poslodavac pravna osoba: 2) ako ne izradi plan evakuacije i spašavanja ili ne odredi radnike koji će provoditi mjere i osigurati pozivanje i omogućiti postupanje javnih službi nadležnih za zaštitu od požara i spašavanje, ili ne osposobi radnike na način da ih upozna s planom evakuacije i spašavanja za slučaj izvanrednog događaja, ili ne provodi praktične vježbe evakuacije i spašavanja najmanje jednom u dvije godine (članak 55. stavci 1. i 5.)