Will u vremenu by Fraktura

www.fraktura.hr

will u vremenu

predgovor

Stephen Greenblatt

Will u vremenu Kako je Shakespeare postao Shakespeare preveo s engleskoga Dinko TeleÄ&#x2021;an

Fraktura

will u vremenu

Naslov izvornika: Will in the World: How Shakespeare Became Shakespeare © Stephen Greenblatt, 2004 © za hrvatsko izdanje Fraktura, 2010. © za prijevod Dinko Telećan i Fraktura, 2010. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika. ISBN 978-953-266-195-8 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 749781

predgovor

PosveÄ&#x2021;eno Joshu i Aaronu, joĹĄ jednom, a sada i Harryju

will u vremenu

predgovor

Sadržaj Predgovor

Zahvale

Napomena čitatelju

1. poglavlje Prvotni prizori

2. poglavlje San o obnovi

3. poglavlje Veliki strah

4. poglavlje Prosidba, vjenčanje i pokora

115

5. poglavlje Prelazak mosta

147

6. poglavlje Život u predgrađu

173

7. poglavlje Scenotresac

205

8. poglavlje Gospodar–gospa

232

will u vremenu

9. poglavlje Smijeh na stratištu

262

10. poglavlje Razgovor s mrtvima

294

11. poglavlje Začaravanje kralja

337

12. poglavlje Trijumf svakodnevice

370

Bibliografske bilješke

405

Indeks Kratice naslova prijevodâ iz kojih su preuzeti citati

425 437

predgovor

Predgovor Mladić iz provincijskog gradića – čovjek bez neovisnog imutka, bez jakih obiteljskih veza i bez sveučilišnog obrazovanja – seli se u London potkraj osamdesetih godina 16. stoljeća i, u izvanredno kratkom razdoblju, postaje najveći dramatičar ne samo svoga doba nego i svih vremena. Njegova djela nailaze na odaziv kod učenih i nepismenih, kod proﬁnjenoga građanstva i provincijalne publike koja prvi put odlazi u kazalište. On navodi gledateljstvo na smijeh i plač, pretvara politiku u poeziju, bezobzirno miješa pučko lakrdijanje i ﬁlozofsku istančanost. Jednako prodorno zahvaća intimne živote kraljeva i prosjaka; u jednom trenutku čini se da je studirao pravo, u drugom teologiju, u trećem pak povijest, a istodobno bez napora podražava govor seoskih prostaka i uživa u pripovijestima starih žena. Kako objasniti tako veliko postignuće? Kako je Shakespeare postao Shakespeare? Kazalište je, u naše kao i u Shakespeareovo vrijeme, uvelike društven umjetnički oblik, a ne igra beskrvnih apstrakcija. U elizabetinskom razdoblju i u vrijeme kralja Jakova postojao je tip drame koja nije pokazivala lice u javnosti; poznati kao komorne drame, ti komadi nikad nisu bili namijenjeni izvođenju, pa čak ni tiskanju, nego tihom čitanju u sobičcima, po mogućnosti bez prozora. No Shakespeareovi komadi uvijek su bili izrazito ne–komorni: oni su bili i ostali u svijetu i od svijeta. Ne samo što je Shakespeare pisao i glumio za komercijalnu industriju zabave u kojoj je vladala nesmiljena konkurencija; on je isto tako pisao tekstove koji su bili iznimno osjetljivi za društvenu i političku zbilju svoga doba. Teško da je i mogao

will u vremenu

drukčije: da bi se održala bez dûga, teatarska tvrtka u kojoj je on bio dioničar morala je dnevno privući 1500 do 2000 posjetilaca s plaćenom kartom među kružne drvene zidove kazališta, a konkurencija suparničkih kompanija bila je uistinu žestoka. Ključ nije bio toliko u aktualnosti – kraj vladine cenzure i uz stalna kazališta koja su često godinama reciklirala iste tekstove, bilo bi riskantno biti odveć aktualan – koliko u intenzitetu zanimanja. Shakespeare se morao baviti najdubljim žudnjama i strahovima svoje publike, a neobičan uspjeh što ga je postizao još u svoje vrijeme govori da mu je to blistavo polazilo za rukom. Takorekuć svi dramatičari koji su mu predstavljali konkurenciju bili su osuđeni na gladovanje, dočim je Shakespeare zaradio dovoljno novca da sebi kupi jednu od najboljih kuća u svome rodnom mjestu, kamo se, kao čovjek koji se uzdigao vlastitim radom, povukao u svojim ranim pedesetima. Ovo je, dakle, knjiga o zapanjujućem uspjehu koji se opire objašnjenju: ona teži otkriti stvarnu osobu koja je napisala najznačajniji korpus stvaralačke književnosti u proteklih tisuću godina. Ili, bolje rečeno, s obzirom na to da je stvarna osoba predmet bogato dokumentirane javne evidencije, ona nastoji ići sjenovitim putovima što vode iz života koji je vodio prema književnosti koju je stvarao. Osim samih pjesama i drama, preživjeli tragovi Shakespeareova života obilni su ali mršavi. Zahvaljujući upornom arhivskom radu tijekom naraštajâ iščeprkane su aluzije suvremenika kao i priličan broj dramatičarevih imovinskih transakcija, službeno odobrenje za sklapanje braka, isprave o krštenju, popisi izvođača u kojima je naveden kao glumac, porezni računi, beznačajna garantna pisma, kao i zanimljiva oporuka, ali nema i neposredno očitih ključeva koji bi odgonetnuli veliku tajnu tako neizmjerne stvaralačke snage. Poznate činjenice nekoliko se stoljeća uvijek iznova pretresaju. Već u devetnaestom stoljeću postojali su krasni, iscrpni i bogato dokumentirani životopisi, a svaka godina donese još jednu njihovu žetvu, katkad osnaženu pokojom teško izborenom mrvicom novih arhivskih otkrića. Nakon što prouče i najbolje među njima te strpljivo prosiju većinu dostupnih tragova, čitatelji se rijetko ćute bliži razumijevanju toga kako je došlo do dramatičarevih ostvarenja. Shakespeare se, štoviše, često doimlje kao još jednoličnija,

predgovor

bezbojnija osoba, a unutarnja vrela njegove umjetnosti čine se još mutnijima. Ta bi vrela bilo teško razaznati i ako bi životopisci mogli crpiti podatke iz njegovih pisama i dnevnika, suvremenih prisjećanja i razgovora, knjiga s razotkrivajućim marginalijama, bilježaka i skica. Ništa takvo, međutim, nije preživjelo, ništa što bi pružilo jasnu vezu između toga bezvremenog djela univerzalne privlačivosti i konkretnog života koji je ostavio brojne zareze u beživotnim birokratskim ispravama toga doba. To je djelo tako zapanjujuće, tako blistavo te se čini da je poteklo od nekog boga, a ne od smrtnika, kamoli pak od smrtnika provincijalnog podrijetla i skromnog obrazovanja. Tu, dakako, dolikuje prizvati čaroliju beskrajno moćne mašte, ljudskoga dara koji ne ovisi o “zanimljivom” životu. Znanstvenici se odavno bave plodnim proučavanjem preobražavajućeg djelovanja te imaginacije u knjigama što ih je, prema pokazateljima iz samih drama, Shakespeare zacijelo pročitao. Kao pisac rijetko je počinjao ni od čega; obično se laćao građe koja je već bila u optjecaju i onda je prožimao svojim vrhunskim kreativnim silama. Prerade su povremeno toliko precizne i podrobne da je knjigu iz koje je spretno posuđivao morao imati neposredno pred sobom na pisaćem stolu dok mu je pero brzalo po papiru. No tko god snažno reagira na Shakespeareovu umjetnost ne može vjerovati da te drame i pjesme potječu isključivo od njegova štiva. Barem u istoj mjeri kao i knjige koje je pročitao, središnji problemi s kojima se hvatao ukoštac kao mladić – Što da činim sa svojim životom? U što mogu vjerovati? Koga volim? – oblikovali su njegovu umjetnost tijekom čitave njegove karijere. Jedno od temeljnih obilježja Shakespeareove umjetnosti jest ona crta stvarnog. Kao i kod svih drugih pisaca čiji je glas odavno umuknuo i čije se tijelo raspalo u prah, sve što je preostalo jesu riječi na stranici, no čak i prije nego što nadaren glumac oživi Shakespeareove riječi, u tim riječima živo je prisutno stvarno, življeno iskustvo. Pjesnik koji je primijetio da je progonjeni, uzdrhtali zec “rosom škropljen”* ili koji je svoj okaljan ugled us-

VA, str. 939 – v. popis kratica Shakespeareovih djela u prijevodima iz kojih su preuzeti navodi, priložen na kraju knjige. Oznake mjesta katkad se razlikuju u izvorniku i prijevodima; u tim slučajevima zadržane su uz citirani prijevod oznake koje se navode u originalu. (Prev.).

will u vremenu

poredio s “dlanom bojadisára”,* dramatičar kod kojega muž kaže ženi da je kesa dukata “u stolu / koji je prekriven turskim ćilimom”** ili kod kojega se kraljević prisjeća kako njegov ubogi sudrug ima samo dva para svilenih čarapa,*** od kojih su jedne breskvine boje – taj umjetnik bio je neobično otvoren prema svijetu i otkrio je sredstva kojima je taj svijet uvlačio u svoja djela. Da bi se razumjelo kako je to činio tako efektno, važno je pažljivo razmotriti njegovu verbalnu umješnost – njegovo vladanje retorikom, njegovo nevjerojatno trbuhozborstvo, njegovu nepatvorenu opsjednutost jezikom. Da bi se razumjelo tko je bio Shakespeare, važno je pratiti verbalne tragove što ih je ostavio za sobom prema životu koji je živio i prema svijetu za koji je bio tako otvoren. A da bi se razumjelo kako se Shakespeare služio maštom da bi svoj život pretvorio u svoju umjetnost, važno je služiti se vlastitom maštom.

V. 111. sonet, S, str. 119. KOM, str. 53. *** HIST, str. 401. **

zahvale

Zahvale Znak je posebnog užitka što ga Shakespeare podaruje svemu da me duboko ushićuje čak i navesti tko me sve zadužio pri pisanju ove knjige. Moji izvanredno nadareni kolege i studenti na Harvardskom sveučilištu bili su neiscrpan izvor intelektualnih poticaja i izazova, a glasoviti resursi toga sveučilišta – nadasve njegove slavne knjižnice i njihovo vrsno osoblje – omogućili su mi da se bavim i najzakučastijim pitanjima. Zaklada Mellon udijelila mi je dragocjen dar vremena, a Wissenschaftskolleg zu Berlin pružio mi je savršeno okružje za dovršavanje ove knjige. Zahvalan sam na prilikama koje su mi ukazane da iskušam svoje zamisli u Shakespeareovu udruženju Amerike, na Shakespeareovu festivalu u Bathu, Njujorškom sveučilištu, Seminaru Lionela Trillinga na Kolumbijskom sveučilištu, Konferenciji u spomen na Lea Lowenthala, Bostonskom koledžu, Koledžu u Wellesleyju, Hendrixovu koledžu, Einsteinovu forumu te, u brojnim prilikama, na Koledžu u Marlboru i na Glazbenom festivalu u Marlboru. Zamisao o Willu u vremenu potekla je prije nekoliko godina iz razgovorâ koje sam vodio s Marcom Normanom, koji je tada bio u ranoj fazi pisanja ﬁlmskog scenarija o Shakespeareovu životu. Taj je scenarij bio zametak slavnog ﬁlma Zaljubljeni Shakespeare, no moj projekt bio je zamrznut dok mi moja supruga Ramie Targoff nije stala pružati trajan intelektualni i emocionalni poticaj da ga se latim. Ključne savjete i pomoć pružila mi je Jill Kneerim, a moji prijatelji Homi Bhabha, Jeffrey Knapp, Joseph Koerner, Charles Mee i Robert Pinsky listom su za mene odijelili više vremena,

will u vremenu

znanja i mudrosti no što se mogu nadati da ću im ikad uzvratiti. Također sam se okoristio pomoći i prodornim pitanjima mnogih drugih prijatelja, uključujući Marcellu Anderson, Leonarda Barkana, Franka Bidarta, Roberta Brusteina, Thomasa Laqueura, Adama Phillipsa, Regulu Rapp, Moshea Safdieja, Jamesa Shapira, Deboru Shuger i pokojnog Bernarda Williamsa. Beatrice Kitzinger, Emily Peterson, Kate Pilson, Holger Schott, Gustavo Secchi i Phillip Schwyzer bili su mi neumorni i snalažljivi pomoćnici. S uzornim strpljenjem i pronicavošću, moja urednica Alane Mason nastavila je raditi na rukopisu knjige tijekom svoje trudnoće te ga je, nekim čudom, uspjela dovršiti upravo u svom terminu. Najviše i na najugodniji način dugujem onima koji su najbliži mome domu: supruzi i trojici sinova, Joshu, Aaronu i Harryju. Jedino je najmlađi, budući da je još mališan, bio pošteđen beskrajnih razgovora o Shakespeareu te nije svojim mislima davao izravan doprinos. No Harry, koji je na svijet došao 104 godine nakon rođenja svoga imenjaka, mog oca, naučio me je koliko smo zapanjujuće blizu životima koji se na prvi pogled doimlju tako dalekima.

napomena čitatelju

Napomena čitatelju Oko 1598. godine, u još razmjerno ranom razdoblju Shakespeareove karijere, čovjek po imenu Adam Dyrmonth, o kojemu se ne zna gotovo ništa, latio se popisivanja zbirke govorâ i pisama što ih je zapisao i prepisao. Misli su mu očito uskoro počele lutati, jer je stao dokono črčkati. Među bilješkama koje prekrivaju stranicu jesu riječi “Rychard drugi” i “Rychard treći”, uz poluzapamćene citate iz Izgubljena ljubavnog truda i Silovanja Lukrecije. No, prije svega, piskaralo je opetovano ispisivalo riječi “William Shakespeare”. Želio je znati, čini se, kakav je osjećaj pisati to ime kao vlastito. Dyrmonth je možda prvi bio potaknut takvom znatiželjom, ali zacijelo ne i posljednji. Dyrmonthove škrabotine ukazuju na to da je Shakespeare bio slavan još za života. Samo nekoliko godina nakon Shakespeareove smrti, Ben Jonson veličao ga je kao “čudo naše Pozornice” i “Zvijezdu među pjesnicima”. No u to doba književna slava obično nije vodila pisanju životopisa, a čini se da nijedan njegov suvremenik nije pomišljao kako bi vrijedilo sakupiti sve što se može naći o Shakespeareu dok je uspomena na njega još bila svježa. Slučaj je htio da se o njemu zna više nego o većini profesionalnih pisaca iz toga vremena, no to znanje mahom je posljedica činjenice da je Engleska potkraj šesnaestog i početkom sedamnaestog stoljeća već bila društvo koje je čuvalo zapise i da su mnogi zapisi preživjeli, da bi ih revni učenjaci potom usrdno pročešljavali. Čak i uz to razmjerno obilje podataka,

will u vremenu

postoje goleme praznine u našem znanju zbog kojih je svaka biografska studija o Shakespeareu vježba iz spekulacije. U svemu tome najvažnija su djela, od kojih su većinu (s iznimkom pjesama) brižljivo sakupila dvojica Shakespeareovih doživotnih kolega i prijatelja, John Heminges i Henry Condell, koji su 1623., sedam godina nakon dramatičareve smrti, iznijeli na vidjelo Prvi folio. Osamnaest od trideset šest drama u tome velikom svesku, uključujući remek–djela poput Julija Cezara, Macbetha, Antonija i Kleopatre te Oluje, nije se prije pojavilo u tisku; bez Prvog folija možda bi zauvijek iščeznule. Neizmjeran je dug svijeta prema Hemingesu i Condellu. No osim što su zapisali da je Shakespeare pisao silnom lakoćom – “ono što je mislio”, tvrdili su, “izražavao je takvom lakoćom te jedva da bismo od njega dobili pokoju mrlju na papiru” – priređivačima je bilo malo ili nimalo stalo da iznesu nekakav životopis. Odlučili su rasporediti sadržaj prema žanru – Komedije, Historije i Tragedije – i nisu se potrudili pribilježiti kad i u kojem slijedu je Shakespeare napisao svaku od svojih drama. Nakon mnogih desetljeća domišljatog istraživanja, znanstvenici su postigli prilično stabilan konsenzus, no čak i ta vremenska linija, tako ključna za svaku biograﬁju, katkad je neizbježno stvar nagađanja. Tako je i s mnogim pojedinostima njegova života. Stratfordski župnik John Bretchgirdle zabilježio je u župnoj matičnoj knjizi da je “Gulielmus ﬁlius Johannes Shakspere” kršten 26. travnja 1564. godine. Iako se sve može dovesti u pitanje, barem u to nemamo razloga sumnjati, no učenjaci koji su kao datum Shakespeareova rođenja potom odredili 23. travnja – vodeći se pretpostavkom da bi obično protekla tri dana između rođenja i krštenja – također su nagađali. Daljnji i potencijalno važniji primjer pružit će čitateljima predodžbu o opsegu tog problema. Od 1571. do 1575. ravnatelj stratfordske gimnazije bio je Simon Hunt, koji je 1568. diplomirao na Oxfordu. Po tome je on bio nastavnik Williamu Shakespeareu od njegove osme do dvanaeste godine. Otprilike u srpnju 1575. Simon Hunt se upisao na Sveučilište u Douaiju – katoličko sveučilište u Francuskoj – a 1578. postao je jezuit. To bi značilo da je Shakespeareov učitelj u djetinjstvu bio katolik, a to je pojedinost koja se uklapa u cijeli obrazac iskustava u njegovoj mladosti. No nema čvrstog dokaza da je Shakespeare pohađao gimnaziju u Stratfordu – zapisi iz tog

napomena čitatelju

razdoblja nisu preživjeli. Osim toga, jedan drugi Simon Hunt umro je u Stratfordu 1598. godine ili prije, i u najmanju je ruku moguće da je taj drugi Simon Hunt, a ne onaj koji je postao isusovac, bio ravnatelj škole. Shakespeare je gotovo sigurno pohađao tu školu – gdje bi inače stekao obrazovanje? – a zbog podudarnosti datuma i šireg uzorka iskustava sva je prilika da je ravnatelj od 1571. do 1575. bio Hunt katolik. No u pogledu tih pojedinosti, kao i u pogledu toliko toga drugog iz Shakespeareova života, nema apsolutne sigurnosti.

will u vremenu

1. poglavlje – prvotni prizori

1. poglavlje

Prvotni prizori

amislimo da je Shakespeare od dječaštva bio očaran jezikom, opsjednut čarolijom riječi. Postoji obilje pokazatelja te opsjednutosti od njegovih najranijih djela i stoga se s pouzdanjem može pretpostaviti da je ona počela rano, možda od prvog trenutka kad mu je majka u uho šapnula dječju pjesmicu: Kokotić, kokotić, sjedio vrh brijega, ako nije otiš’o – evo i sad njega.

(Upravo je ta pjesmica odzvanjala u njegovoj glavi godinama kasnije, dok je pisao Kralja Leara. “Kokotiček sjedi / na vrh kokošinjca: / Kukurijek! Kukurijek!”, pjevuši luda Tom [3.4.73].*) U zvucima riječī čuo je stvari koje drugi nisu čuli; među njima je povlačio veze koje drugi nisu povlačili, i bio preplavljen užitkom koji je bio samo njegov. Bili su to ljubav i užitak što ih je elizabetinska Engleska mogla pobuditi, obilato zadovoljiti i nagraditi, jer je ta kultura vrlo cijenila kićenu rječitost, njegovala ukus za raskošnu prozu od propovjednika i političara te čak i od ljudi skromna dara i trezvena senzibiliteta očekivala da pišu pjesme. U jednoj od svojih ranih drama, Izgubljenu ljubavnom trudu, Shakespeare je

KL, str. 91.

will u vremenu

stvorio smiješnoga školskog ravnatelja Holofernesa, čiji je nastup parodija školničkog stila koji je većini u gledateljstvu zacijelo bio neposredno prepoznatljiv. Holofernes ne može spomenuti jabuku a da ne doda kako ona visi “kao kakav dragulj na uhu coeli, neba, svoda nebesa” i da odjednom padne “na lice terrae, tla, ledine, zemlje” (4.2.4–6).* On je komično utjelovljenje nastavnog programa koji se kao jednim od ključnih udžbenika služio Erazmovim djelom O blagorječivosti i bogatom stilu, knjigom koja je učenike upućivala u 150 različitih načina da kažu (na latinskom, dakako) “Hvala vam na pismu”. Ako se vješto rugao toj sumanutoj igri riječima, Shakespeare se isto tako živahno njima igrao vlastitim glasom i u vlastitu jeziku, kao kad u 129. sonetu piše da strast “krvava, pòdla, grešna je, sve slâmā, / Nepòuzdana, divljā, krúta, zla ``” (stihovi 3–4).** Negdje u pozadini toga strastvenog ispada kriju se mnogi sati što ih je dječak proveo u školi sastavljajući duge popise latinskih sinonima. “Svi ljudi”, pisao je Roger Ascham, kućni učitelj kraljice Elizabete, “čeznu da njihova djeca znaju latinski.” Kraljica je znala latinski – kao jedna od rijetkih žena u kraljevstvu kojoj je bilo dostupno takvo znanje, ključno za međunarodne odnose – kao i njezini diplomati, savjetnici, bogoslovi, svećenici, liječnici i pravnici. No vladanje drevnim jezikom nije bilo ograničeno samo na one koji su se njime služili u praktične, profesionalne svrhe. “Svi ljudi čeznu da njihova djeca znaju latinski”: u šesnaestome stoljeću, zidari, trgovci vunom, rukavičari, uspješni maloposjednici – ljudi koji nisu imali formalnog obrazovanja te nisu čitali i pisali ni engleski, a kamoli latinski – željeli su da njihovi sinovi ovladaju ablativom apsolutnim. Latinski je značio kulturu, uljuđenost, vertikalnu društvenu pokretljivost. Bio je to jezik roditeljske ambicije, univerzalna valuta društvene čežnje. I tako su Willovi otac i majka htjeli da njihov sin stekne pravo klasično obrazovanje. Čini se da je sam John Shakespeare bio tek djelomično pismen: kao osoba na značajnim javnim položajima u Stratford–upon–Avonu vjerojatno je znao čitati, ali se cijeloga života potpisivao samo znakom. Sudeći

ILJT, str. 67. S, str. 137.

1. poglavlje – prvotni prizori

prema znaku koji je stavljala na pravne dokumente, Mary Shakespeare, majka najvećega engleskog pisca, također se nije znala potpisati, premda je i ona možebit stekla neku minimalnu pismenost. No očito su odlučili da to neće biti dovoljno za njihova najstarijeg sina. Dijete je nesumnjivo počelo s “rožinicom” – drvenom pločicom za pisanje sa slovima Očenaša otisnutim na komadu pergamenta prekrivenom tankom rožinom – i sa standardnom školskom početnicom, Abecedom s katekizmom. (U Dvojici veronskih plemića ljubavnik uzdiše “kao đače koje je izgubilo početnicu” [2.1.19–20].*) Time je tek stjecao ono što je mogao znati njegov otac, a možda čak i njegova majka. No vjerojatno je u osmoj godini krenuo u slobodnu klasičnu školu u Stratfordu, čije je središnje obrazovno načelo bilo potpuno uranjanje u latinski. Škola se zvala Kraljeva nova škola, ali niti je bila nova niti ju je osnovao kralj čije je ime nosila, Elizabetin rano umrli polubrat Edvard VI. Kao i mnoge druge elizabetinske ustanove, i ova je nosila masku koja je trebala sakriti porijeklo obojeno rimokatoličanstvom. Sagradio ju je mjesni Ceh svetoga križa početkom petnaestoga stoljeća, a jedan od njenih katoličkih kapelana dodijelio joj je 1482. status slobodne škole. Školsko zdanje – koje je preživjelo više ili manje netaknuto – bilo je jedna jedina velika prostorija iznad cehovske vijećnice, a do nje se dolazilo vanjskim stubištem koje je nekoć bilo natkriveno crijepom. Možda je bilo i pregrada, naročito ako je pomoćni učitelj podučavao sasvim malu dječicu abecedi, ali većina učenika – po prilici četrdeset dvojica dječaka u dobi od sedam do četrnaest ili petnaest godina – sjedila je na tvrdim klupama sučelice profesoru, koji je sjedio u velikom stolcu na kraju prostorije. Prema statutu, nastavnik u Stratfordu nije smio naplaćivati poduku nijednom učeniku. Bio je zadužen podučavati svu mušku djecu koja su bila za to osposobljena – to jest, koja su poznavala osnove čitanja i pisanja – “ako im roditelji nisu tako siromašni a djeca tako nevična”. Za to je dobivao besplatan smještaj i godišnju plaću od dvadeset funti, što je bila znatna svota, najviša kojoj su se elizabetinski školski profesori mogli nadati. Gra-

KOM, str. 237.

will u vremenu

dić Stratford ozbiljno se bavio školovanjem svoje djece: nakon slobodne klasične gimnazije postojale su posebne stipendije koje su omogućavale obećavajućim učenicima s ograničenim sredstvima da pohađaju fakultet. Nije, doduše, bilo besplatnog obrazovanja za sve. Ondje kao i svagdje drugdje, djevojčice nisu mogle ni u gimnaziju ni na sveučilište. Sinovi vrlo siromašnih – velik udio stanovništva – također nisu išli u školu, jer se od njih očekivalo da počnu raditi u ranoj dobi, a osim toga, iako se nisu naplaćivale školarine, bilo je troškova: od učenika se očekivalo da donose pera za pisanje, nožić za oštrenje pera, svijeće po zimi i papir, posebno skupu potrepštinu. No sinovima obitelji koje su imale nekakav, makar skroman imetak, bilo je dostupno strogo školovanje usmjereno na klasike. Iako onodobni arhivi škole u Stratfordu nisu sačuvani, Will je gotovo sigurno pohađao tu školu, ispunjavajući time roditeljsku želju da nauči latinski. Škola je ljeti počinjala u 6 ujutro, a zimi, kao ustupak mraku i hladnoći, u 7. U 11 je slijedila stanka za ručak – Will bi, po svoj prilici, trknuo kući, udaljenoj samo tristotinjak metara – a onda je opet počinjala nastava, koja se nastavljala do 17 i 30 ili 18. I tako šest dana tjedno, dvanaest mjeseci u godini. Nastavni program nije naročito izlazio u susret širem rasponu ljudskih zanimanja: nije bilo engleske povijesti i književnosti, kao ni biologije, kemije i ﬁzike, ekonomije i sociologije, tek nešto malo aritmetike. Podučavali su se članci kršćanske vjere, ali ta se poduka vjerojatno činila gotovo nerazlučivom od nastave latinskoga. A poduka nije bila blaga: sastojala se od učenja napamet, nesmiljenoga mehaničkog vježbanja, beskonačnog ponavljanja, svakodnevne analize tekstova, složenih vježbi imitacije i retoričkog variranja, i sve je to bilo potkrijepljeno prijetnjom nasilja. Svi su predmnijevali da je učenje latinskog neodvojivo od šibanja. Jedan onodobni teoretičar obrazovanja umovao je kako je stražnjica stvorena za učenje latinskog. Dobar je nastavnik po deﬁniciji bio strog nastavnik; pedagoški ugled stjecao se energičnošću batinanja. Ta je praksa bila starostavna i uvriježena: kao dio završnog ispita na Cambridgeu, od diplomanta iz gramatike potkraj srednjega vijeka zahtijevalo se da demonstrira svoju pedagošku spremnost šibanjem kakva tromog ili nepokornog dječaka. Učenje latinskoga u tom razdoblju bilo je, kao što je kazao jedan moderni proučavatelj, obred muškog puberteta. Čak i za iznimno sposobnog učenika

1. poglavlje – prvotni prizori

taj obred sazrijevanja nije mogao biti ugodan. Međutim, iako je u određenoj mjeri nedvojbeno izazivala dosadu jednako kao i bol, Kraljeva nova škola očito je poticala i hranila Willovu neiscrpnu žudnju za jezikom. Postojao je još jedan vid toga veoma dugog školskog dana koji je Willu zacijelo pričinjao užitak. Takorekuć svi profesori slagali su se u tome da je jedan od najboljih načina usađivanja dobrog latinskog u učeničke glave taj da ih se natjera čitati i izvoditi antičke drame, poglavito Terencijeve i Plautove komedije. Čak i svećenik John Northbrooke, kvaritelj veselja koji je 1577. objavio mrzovoljan napad na “kockanje, plesanje, tašte igre ili međuigre s drugim dokonim razbibrigama”, dopustio je da su školske izvedbe latinskih drama, ako se iz njih uklone nepoćudna mjesta, prihvatljive. Northbrooke je nervozno naglasio da se komadi moraju izvoditi na izvornom jeziku, ne na engleskome, da učenici ne smiju nositi raskošne kostime i, iznad svega, da ne smije biti “sujetnih i razuzdanih ljubavnih igara”. Velika opasnost tih drama, naime, kao što je primijetio oksfordski učenjak John Rainolds, sastojala se u tome da je dječaka koji je igrao junaka radnja mogla navesti da poljubi dječaka koji je igrao junakinju, a taj poljubac mogao je biti propast za oba djeteta. Jer, poljubac lijepog dječaka je kao poljubac “stanovitih paukova”: “ako samo dotaknu ljude ustima, nanose im čudesnu bol i tjeraju u ludilo”. Ustvari, gotovo je nemoguće ukloniti nepoćudna mjesta iz Terencija i Plauta: maknite neposlušnu djecu i prepredene sluge, parazite, varalice, bludnice i budalaste očeve, grozničavu hlepnju za seksom i novcem, i neće vam ostati praktički ništa. No u nastavni program tada je bio ugrađen svojevrstan opetovani teatarski prijestup, komično oslobađanje od ugnjetavačke težine obrazovnog sustava. Da biste kao učenik u potpunosti sudjelovali u tom oslobađanju, trebao vam je samo histrionski dar i dovoljno znanja latinskog da uhvatite smisao. U dobi od deset ili jedanaest godina, a možda i ranije, Will je gotovo sigurno imao oboje. Nijedan preživjeli zapis ne ukazuje na to koliko su često stratfordski nastavnici tijekom Willovih školskih godina upućivali dječake da izvode drame i koje su komade propisivali. Možda je u neko vrijeme, po prilici godinu dana prije nego što je Will napustio školu, nastavnik – u Oxfordu školovani Thomas Jenkins – odlučio da dječaci izvedu frenetičnu Plautovu

will u vremenu

farsu o istovjetnim blizancima, Menehmi. I možda je tom prigodom Jenkins, uviđajući da je jedan od njegovih učenika odrana nadaren ujedno kao pisac i kao glumac, dodijelio Willu Shakespeareu jednu od naslovnih uloga. Postoje čvrsti dokazi iz njegova kasnijeg života da je Shakespeare volio spoj logike i vrtoglave zbrke u toj drami, gdje likovi neprestano za dlaku izbjegavaju izravni susret i objašnjenje koji bi razriješili sve veći kaos. Kad se kao mladi dramatičar u Londonu dao u potragu za radnjom kakve komedije, naprosto je preuzeo Menehme, dodao još jedan par blizanaca da udvostruči kaos i napisao Komediju zabluda. Komedija je požnjela velik uspjeh: prilikom izvedbe u jednoj od londonskih pravnih škola, učenici su se potukli pokušavajući doći do sjedala. No za nadarenog školarca u Kraljevoj novoj školi, budući trijumf zacijelo se doimao jednako nevjerojatnim kao i šašavi događaji opisani u tom komadu. U početnom Plautovu prizoru, Menehmo iz Epidanuma porječka se sa svojom ženom i potom odlazi u posjet ljubavnici, kurtizani Erotiumu (ženske uloge, jednako kao i muške, u Willovu bi razredu igrali dječaci). Prije nego što joj Menehmo pokuca na vrata, ona se širom otvaraju i pojavljuje se Erotium glavom, ushićujući mu osjetila: “Eapse eccam exit!” (“Evo, sama izlazi!”). I onda, u tom trenutku zanosa – sunce je zasjenjeno, kliče on, blistavilom njezina ljupkog tijela – Erotium ga pozdravlja: “Anime mi, Menaechme, salve!” (“Menehmo, dušo moja, dobro došao!”) To je trenutak kojega su se revni moralisti poput Northbrookea i Rainoldsa najviše bojali i mrzili ga: poljubac dječaka–pauka. “Lijepi dječaci”, piše Rainolds”, cjelivanjem ubadaju i potajice ubrizgavaju svojevrstan otrov, otrov razuzdanosti.” Lako je smijati se toj histeriji, ali ona možda i nije posve apsurdna – u ponekoj takvoj prilici, moguće je da je mladi Shakespeare osjetio silovito uzbuđenje u kojemu su kazališna izvedba i seksualna nadraženost bile združene. Dugo prije izvedaba u školi, Will je možda već otkrio svoju strast prema glumi. Godine 1569., kad je Willu bilo pet godina, njegov otac, kao upravitelj – to jest gradonačelnik – Stratford–upon–Avona naložio je da se isplate dva ansambla profesionalnih glumaca, Kraljičina družina i Družina grofa Worcestera, koji su u sklopu turneje doputovali u grad. Te putujuće glumačke trupe po svoj prilici nisu tvorile osobito dojmljiv prizor: približno

1. poglavlje – prvotni prizori

šest do dvanaest “potucala” koji su nosili svoje kostime i rekvizite u teretnim kolima i koje su okolnosti prisiljavale, kao što se zajedljivo izrazio jedan suvremeni promatrač, “da putuju truckajući se od sela do sela za malo sira i mlaćenice”. Uobičajena nagrada zapravo je bila nešto obilnija – funta ili dvije u gotovini ako su imali sreće – ali ne tako velika da bi glumci frknuli nosom na besplatan sir i mlaćenicu ako su ih ikako mogli iskamčiti. No za većinu mališana to je jamačno bilo neizrecivo uzbudljivo. Dolazak u provincijske gradiće obično se odvijao prema ustaljenom obrascu. Uz zvuke fanfara i bubnjeva, glumci su se šepirili ulicom u svome slikovitom ruhu, crvenim plaštevima i kapama od grimiznog baršuna. Produžili bi do gradonačelnikove kuće i predočili pismo preporuke, zapečaćeno voskom, kojim se dokazivalo da nisu skitnice i da ih štiti moćan pokrovitelj. U Stratfordu 1569. došli bi u Henleyjevu ulicu, u dječakovu vlastitu kuću, te bi pokorno razgovarali s njegovim ocem, jer je on odlučivao hoće li morati spakirati kovčege i otići ili će im biti dopušteno da izvjese plakate kojima će najaviti predstave. Prva predstava zvala se Gradonačelnikov komad i obično je bila besplatna za sve namjernike. Od načelnika Stratforda svakako se očekivalo da bude nazočan, jer je on imao povlasticu da odredi visinu nagrade koja će se plaćati iz gradske riznice; po svoj bi prilici bio dočekan s velikim poštovanjem te bi mu dali jedno od najboljih mjesta za sjedenje u cehovskoj vijećnici, gdje je bila podignuta posebna pozornica. Ta prigoda nije uzbuđivala samo mališane: u općinskim ispravama u Stratfordu i drugdje redovito se bilježilo kako gomile neotesanih gledatelja razbijaju prozore i oštećuju stolce gurajući se radi dobrog pogleda. Bili su to svečani događaji, prekidi u rutini svakodnevnog života. Osjećaj oslobađanja, koji je uvijek graničio s prijestupom, bio je razlog zbog kojega su kruti gradski dužnosnici povremeno otpravljali glumce, osobito u vrijeme nestašice, bolesti ili nereda, i zbog kojega glumcima nije bilo dozvoljeno igrati nedjeljom i tijekom korizme. No čak i najpuritanskiji gradonačelnici i vijećnici morali su dvaput razmisliti prije nego što će naljutiti aristokrate čije su livreje glumci ponosno nosili. Napokon, po završetku svake predstave u tim provincijalnim gradićima glumci bi svečano kleknuli i pozvali sve prisutne da se zajedno s njima pomole za njihova

will u vremenu

dobroga gazdu i gospodara – ili, u slučaju Kraljičine družine, za samu veliku Elizabetu. Stoga su trupe, čak i kad bi im bilo zabranjeno nastupati, često otpravljali uz napojnicu te su zapravo bile podmićene da odu. Arhivi ukazuju na to da John Shakespeare nije otpustio glumce. Dozvolio im je da nastupaju. No je li poveo petogodišnjeg sina da vidi predstavu? Drugi očevi zasigurno jesu. U svojoj poznoj dobi čovjek po imenu Willis, rođen iste godine kad i Will, prisjetio se komada (danas izgubljenog) zvanog Kolijevka sigurnosti koji je vidio u Gloucesteru – šezdeset kilometara od Stratforda – dok je bio dijete. Stigavši u gradić glumci su, zapisao je Willis, slijedili uobičajenu rutinu: predstavili su se načelniku, obavijestili ga kojeg su plemića sluge i zatražili dozvolu za nastupanje u javnosti. Gradonačelnik im je udijelio dozvolu i odredio da ansambl izvede prvu predstavu pred vijećnicima i ostalim mjesnim dužnosnicima. “Na takve predstave”, prisjeća se Willis, “otac bi me poveo sa sobom i postavio me da stojim između njegovih nogu, a on je sjedio na jednoj od klupa, odakle smo vrlo dobro vidjeli i čuli.” Bilo je to iznimno snažno iskustvo za Willisa: “Prizor me se toliko dojmio”, zapisao je, “da mi je, kad sam zašao u muževnu dob, bio toliko svjež u pamćenju kao da sam ga vidio netom odigranog.” Vjerojatno se ne možemo više približiti prvom kazališnom prizoru što ga je sâm Will imao pred očima. Kad je načelnik ušao u dvoranu, svi su ga zacijelo pozdravili i razmijenili pokoju riječ s njime; kad je zauzeo sjedalo, mnoštvo je zašutjelo iščekujući da će se dogoditi nešto uzbudljivo i ugodno. Njegov sin, bistar, hitar i osjetljiv, stao je, bit će, između očevih nogu. Prvi put u životu William Shakespeare gledao je kazališni komad. Kakav je to komad Kraljičina družina upriličila 1569. u Stratfordu? Zapisi to ne pokazuju, a možda i nije važno. Čista čarolija igranja – stvaranja zamišljenog mjesta, umješne glumačke izvedbe, dotjerani kostimi, plima povišenog jezika – možda je bila dovoljna da zauvijek osvoji malenog dječaka. Bilo je, u svakom slučaju, više prilika da bude tako zatravljen. Trupe su opetovano dolazile u Stratford – Družina grofa Leicestera došla je, primjerice, 1573., kad je Willu bilo devet godina, a Družina grofa od Warwicka i grofa Worcestera 1575., kad je imao jedanaest – i svaki put je to uzbuđenje, u početku pojačano djetetovim osjećajem očeve važnosti i moći, moglo biti

1. poglavlje – prvotni prizori

obnovljeno i osnaženo, a dovitljive doskočice pohranjene kao drage uspomene. Shakespeareov suvremenik Willis sjećao se pak cijeloga života što je vidio u Gloucesteru: kralja su tri zavodljive dame odmamile od njegovih trezvenih, pobožnih savjetnika. “Na koncu su ga navele da legne u kolijevku na pozornici”, prisjetio se, “gdje su ga te tri dame, udruživši se u milozvučnoj pjesmi, uljuljale u san, te je iznova zahrkao; a u međuvremenu su mu pažljivo ispod odjeće kojom je bio prekriven na lice stavile masku nalik na praseću gubicu, za koju su za jedan kraj bila pričvršćena tri žičana lanca, a za drugi kraj su ih držale one tri dame; stale su iznova pjevati i potom mu otkrile lice, da gledatelji mogu vidjeti kako su ga preobrazile.” Gledateljima je to zacijelo bilo vrlo uzbudljivo. Neki stariji među njima vjerojatno su se sjećali svinjskog lica Henrika VIII., a svi su u publici znali da samo u posebnim okolnostima mogu javno dijeliti misao da je monarh svinja. Mladi Will je vjerojatno vidio nešto slično. Kazališni komadi na repertoaru u 1560–ima i 1570–ima većinom su bili “moraliteti” ili “moralne međuigre”, svjetovne propovijedi osmišljene da pokažu strašne posljedice neposluha, lijenosti ili rastrošnosti. U pravilu se neki lik – utjelovljena apstrakcija nazvana Čovječanstvo ili Mladost – okreće od pravog vodiča kao što je Čestita razonoda ili Kreposni život i počinje provoditi vrijeme s Neznanjem, Srebroljupcem ili Raspikućom. Halo, halo! Tko me zvao? Raspikuća ja sam, pun veselja. Srce mi lako poput vjetra, a na umu samo terevenka. (Međuigra Mladosti) Odavde sve rapidno kreće nizbrdo – Raspikuća upoznaje Mladost sa svojim prijateljem Ponosom; Ponos ga upoznaje sa svojom zamamnom sestrom Pohotom; Pohota ga mami u krčmu – i izgleda kao da će sve loše završiti. Ponekad i završi loše – u drami koju je vidio Willis, kralja koji se preobrazi u svinju zlobni duhovi kasnije odvode u propast – ali češće se dogodi nešto

will u vremenu

što pravovremeno probudi junakovu usnulu savjest. U Međuigri Mladosti Milosrđe podsjeća Grešnika na veliki dar koji mu je Isus dao, izbavlja ga od utjecaja Raspikuće i vraća ga u društvo Poniznosti. U Zamku ustrajnosti Pokora svojim kopljem dodiruje srce Čovječanstva i spašava ga od pokvarenih drugova, Sedam Smrtnih Grijeha. U komadu Razbor i Znanje, junak Razbor, usnuo u krilu Lijenosti, preobrazi se dokraja u ludu, s kapom i zvoncima, ali biva spašen kad sebe ugleda u zrcalu i shvati da izgleda “kao magarac pravi!” Tek nakon što ga žestoko išiba Sram i poduči ga skupina strogih učitelja – Pouka, Učenje i Mar – Umniku se vraća njegov pravi izgled te može proslaviti vjenčanje s Gospom Znanjem. Neumoljivo didaktični i često nezgrapno napisani, moraliteti su počeli djelovati staromodno i sirovo – koji god od njih ukratko iznijeli, zvučat će dosadno – ali su dugo bili u modi, sve do Shakespeareove mladenačke dobi. Njihov spoj visokoparnosti i žive teatarske snage dopadao se dojmljivo širokom rasponu gledatelja, od onih nepismenih do najistančanijih. Iako su ih malo ili nimalo zanimali psihološki detalji ili društveni ustroj, te su drame često krasile prepredena pučka mudrost i snažna crta subverzivnog humora. Humor je mogao poprimiti obličje kralja s prasećom njuškom, ali je češće bio usredotočen na uvriježenog lika općenito znanog kao Porok. Taj šaljivi, brbljavi smutljivac – koji je u različitim interludijima nosio imena kao što su Raspikuća, Opačina, Razuzdanko, Besposleni, Nered, Dvoličnjak pa čak, u jednom značajnom primjeru, i Prostak – istovremeno je utjelovljivao duh opakosti i duh zabave. Publika je znala da će na kraju biti poražen i, udarcima ili verbalnim vatrometom, otjeran s pozornice. No dotle se šepirio, rugao se zadrtima, vrijeđao ozbiljne pobornike reda i pobožnosti, podvaljivao bezazlenima, smišljao psine i vabio nedužne u krčme i bordele. Publika je u tome uživala. Kad bi sjeo pisati za londonsku pozornicu, Shakespeare je crpio građu iz tih prilično izlizanih zabava koje su ga zacijelo uveseljavale kao dijete. Iz njih je naučio davati mnogim svojim likovima simbolična imena: bludnicama Plahtoderki i Jani Noćobdiji te časnicima Pandži i Omči u Drugom dijelu Henrika IV., pijanom Tobiji Podrigu i puritancu Malvoliju (“Zlovolji”) u Na Tri kralja. U rijetkim prilikama odlazio je i dalje te na pozornicu izravno dovodio personiﬁcirane apstrakcije – Glasinu, u ruhu oslikanom jezicima,

1. poglavlje – prvotni prizori

u Drugom dijelu Henrika IV., i Vrijeme, koje nosi pješčanu uru, u Zimskoj priči. No većinom je njegov dug spram moraliteta bio manje izravan i suptilniji. Njihov je utjecaj upio rano i oni su pridonijeli uobličavanju temelja njegova pisanja, umnogome skrivenih duboko ispod površine. To se pisanje zasniva na dvama ključnim očekivanjima što su ih moraliteti usadili u svoje gledateljstvo: prvo, na očekivanju da će drama vrijedna gledanja dospjeti do nečeg od središnje važnosti za ljudsku sudbinu i, drugo, da će doprijeti ne samo do klike obrazovane elite nego i do velike mase običnog puka. Shakespeare je iz moralitetâ usvojio i specifične elemente svoga scenskog umijeća. Oni su mu pomogli da shvati kako fokusirati teatarsku pažnju na psihološki, moralni i duhovni život svojih likova, kao i na njihovo izvanjsko ponašanje. Pomogli su mu u smišljanju tjelesnih simbola toga unutarnjeg života, kao što su usahnula ruka i grba koje ukazuju na nepoštenje Rikarda III. Pomogli su da uvidi kako graditi drame oko borbe za dušu protagonista: kraljevića Hala, razapetog između trezvenog, revnog, proračunatog oca i neodgovornog, zavodljivog, lakoumnog Falstaffa; suca Angela, u Mjeri za mjeru, koji u ruke dobiva uzde vlasti te ga grof, njegov gospodar, stavlja na kušnju; Othello, razdiran između vjere u nebesku Desdemonu i bestidnih sugestija demonskog Jaga. A iznad svega su mu pružile izvor za teatarski snažnu i subverzivnu figuru pokvarenjaka. Porok, veliki subverzivan lik iz moraliteta, nikad nije bio daleko od Shakespeareova stvaralačkog uma. Uz istovremenu naklonost i oprez, Hal govori o Falstaffu kao o “tom velečasnom poroku, toj sivoj grješnosti” (1 Henrik IV., 2.5.447*); zajedljivo duhoviti, zlobni Rikard III. uspoređuje sebe s “oličenjem poroka, nepravdom” (3.1.82),** a Hamlet opisuje svoga lukavog uzurpatorskog strica kao “lakrdijaškog kralja” (3.4.88). Riječ “porok” ne mora biti izravno prizvana da bi utjecaj bio očit: “Čestiti Jago”, primjerice, sa svojim drugarskim držanjem, vragolastim šalama i iskrenim priznavanjem lupeštva, uvelike se oslanja na tu figuru. Nije slučajno što njegova

HIST, str. 296. Ibid., str. 1100.

424

will u vremenu

indeks

425

Indeks A Abeceda s katekizmom 21 Abigail (lik) 284, 288 Adams, Joseph Quincy 144 Addenbrooke, John 377 Adonis (lik) 124, 245, 247–251 Adriana (lik) 127–128 Agincourt 229, 304, 315 Aglionby, Edward 38 Alba (Burton i dr.) 346 Alkemičar (Jonson) 164 Allen, Giles 297–298 Allen, William, kardinal 107 Alleyn, Edward 189, 204, 219, 279 Amleth (lik) 309, 310, 312 Angelo (lik) 29, 107, 134 Anne Boleyn (lik) 53 Annesley, Cordell 371 Annesley, sir Brian 371–372 Antigon (lik) 82 Antigona (Sofoklo) 206, 214 Antonije (lik) 65, 141, 145–146, 254, 308, 384 Antonije i Kleopatra (Shakespeare) 16, 65, 168, 200, 302, 383, 403 Antonio (lik) 289–292, 390 Arcadia (Sidney) 372 Arden, Edward 56, 155–156, 158, 171

Arden, Robert 56 Aretino, Pietro 214 Ariel (lik) 388 Ariosto, Ludovico 356 Armado (lik) 120 Asbies (posjed) 56, 58 Ascham, Roger 20 Aspinall, Alexander 52 Astrophil i Stella (Sidney) 127, 241 Aubrey, John 51, 68, 86, 142, 215, 345 Audley, John 61 Auﬁdije (lik) 123 Austen, Jane 131 Autolik (lik) 52, 385, 387 B Bacon, Francis 89, 213, 260, 280 Baldwin, William 201 Bale, John 88 Ball, Cutting 211, 222 Ball, Em 211, 222 Bankside 178, 206, 212, 242, 298, 382 Banquo 347–349, 354, 363 Banquo (lik) 136, 347–350, 364 Baraba (lik) 264, 271, 273, 276, 284, 288 Bardolph (lik) 224, 229 Barnstaple 380 Bartolomejski sajam (Jonson) 164, 180

426 Barton–on–the–Heath 58, 66 Barutna zavjera 351–356, 365 basna o cvrčku i mravu (Ezop) 219 Bassanio (lik) 133, 277, 286 Beatrice (lik) 132–133, 178, 265, 296, 304 Bedlam 217 Beeston, Christopher 86 Beeston, William 86 Belleforest, François 302, 310 Benedetto (lik) 132, 133, 178, 265, 266, 296, 304 Bertram (lik) 120 Bertram, grof (lik) 134 Bijeda pameti i ludost svijeta (Lodge) 221 Bijesni Orlando (Greene) 211 Bishopsgate 163, 181, 376 Bishopton 398 Bitka kod Alcazara (Peele) 208, 221 Blackfriars 200 Blackfriars, kazalište 382–383, 393 Bolingbroke 306 Boromejski, Karlo 98 Brabanzio (lik) 124 Bradley, William 207 Brayne, John 180, 183 Bretchgirdle, John 16, 91, 93 Bridewell 176 British Library 269 Brook, William, sedmi lord Cobham 315 Brut (lik) 307–308, 310 Bryan, George 101, 279 Bull, Eleanor 274 Burbage, James 180, 183, 297, 380–382 Burbage, Richard 183, 204, 401 Burgess, Anthony 122 Burghley, Robert Cecil, lord 280 Burghley, William Cecil, lord 234, 241, 247, 280 Burton, Robert 346

will u vremenu C Cade, Jack 38, 165–168, 169, 202 Calvin, John 199 Cambridge 274 Cambridge, Sveučilište 22, 62, 209, 212, 214, 263 Camden, William 283, 286 Campion, Edmund 94, 98, 103–106, 109–115, 154 Canterbury 160 Cardenio (Shakespeare) 384 Carey, George, lord Hunsdon 294 Carey, Henry, lord Hunsdon 279, 294 Cavendish, Thomas 207 Cecil, Robert 315 Ceh svetoga križa 21 Celia (lik) 164 Cesario (lik) 79, 101 Cezar, Julije (lik) 65, 146, 167, 221, 304, 308 Chark, William 112 Charlecote 57, 90, 148–151, 157 Cheston, Joan 358 Chettle, Henry 218, 220, 232, 269 Children of Paul’s 299 Children of the Chapel 299 Clapham, John 235 Claudio (lik) 139, 178 Clink, Surrey 376 Clopton 398 Coke, Edward 351 Coleridge, Samuel Taylor 340 Collins, Francis 400 Combe, Thomas 401 Combe, William 74, 397–398 Condell, Henry 16, 401 Cordelia (lik) 36, 82, 342–343, 370 Cordella (lik) 342 Corin (lik) 54 Corpus Christi, koledž Cambridge 199 Oxford 402

indeks Costard (lik) 266 Cottam, John 94–96, 99, 100 Cottam, Thomas 94–97, 112, 114 Coventry 32, 33, 39, 40, 41, 47, 90, 157, 159 Cox, Captain 40 Cranmer, Thomas 88 Cripplegate 299, 376 Cromer, sir James (lik) 169 Cross Keys, gostionica 182 Curtain, kazalište 183, 187, 207, 297 D Dante Alighieri 126 Darcy, Brian 358–359 Davenant, Jane 345 Davenant, John 345 Davenant, Robert 345 Davenant, William 345–346 Davies, Richard 147, 152, 402 Day, William 112 Debdale, Robert 93, 95, 96, 114, 115 Dekker, Thomas 164, 176, 269 Demetrije (lik) 132 Demonologija (Jakov I. Engleski) 357–359 Deptford 274 Desdemona (lik) 29–30, 124, 130, 178, 254, 339–340 Deset razloga (Campion) 105, 112 Dethick, sir William 76, 78 Devereux, Penelope 127 Dickens, Charles 86 Djela i spomenici (Foxe) 157 Doktor Faustus (Marlowe) 263 Don Juan (lik) 178 Donati, Gemma 126 Donegal, grofovija 319 Donne, John 145, 172, 213, 344 Dora Plahtoderka (lik) 28, 178, 222, 225 Douai, Sveučilište 16 Dover 380

427 Drayton, Michael 401 Družina grofa od Derbyja 279 Družina grofa od Essexa 279 Družina grofa od Hertforda 279 Družina grofa od Pembrokea 279 Družina lorda admirala 159, 187, 189, 207, 279 Družina lorda Hunsdona 294 Družina lorda komornika 279, 294, 297, 300, 343 Družina lorda Strangea 101 Dudley, Robert, grof od Leicestera 39, 42, 45–46, 155 Dulwich College 189 Duncan (lik) 349, 352, 368 Duncane, Geillis 361, 362, 365, 369 Dvojica veronskih plemića (Shakespeare) 21, 116, 218, 265, 277, 384, 387 Dyos, Roger 91 Dyrmonth, Adam 15 E Edgar (lik) 113, 372 Edgeworth, Roger 93 Edmund (lik) 30, 370, 372 Edvard II., engleski kralj 213, 264 Edvard II. (Shakespeare) 262 Edvard VI., engleski kralj 21, 87–89, 321 Efez 167 Egej (lik) 124 Elizabeta I., engleska kraljica 20, 26, 38, 41, 43–45, 89, 90–94, 96, 111, 155, 157, 159, 175, 185, 228, 279, 317, 321, 343, 346–348, 353 Erazmo 20 Erotium (lik) 24 Eseji (Montaigne) 233 Euripid 208 Evans, sir Hugh 62, 152 Ezop 219

428 F Fabijan (lik) 53, 221 Falstaff (lik) 29, 30, 36, 67–69, 152, 221–229, 257, 265–266, 296, 315 Robert Greene kao inspiracija 222–225, 231 smrt 230 Faversham 294 Fawkes, Guy 351 Felton, John 90 Feng (lik) 309, 310 Ferdinand (lik) 140 Field, Jacqueline Vautrollier 200 Field, Richard 199–201, 246, 381 Filip II. Španjolski 159, 280 Finsbury Field 174 Firth of Forth 361 Fitton, Mary 239 Fletcher, John 384, 387, 393, 394 Florio, John 184, 233 Fortune, kazalište 299 Foxe, John 89, 157 fratar Lovro (lik) 108, 118 Fripp, Edgar 123 Frizer, Ingram 274 Frula (lik) 48 G Garnet, Henry 351, 353 Gauguin, Paul 160 Geoffrey od Monmoutha 201 Gertruda (lik) 134–135, 221, 312–314 Gerutha (lik) 309 Gilborne, Samuel 71 Giovanni, Ser 277 Giraldi, Giambattista 339 Giulietta (lik) 139 Glad (lik) 48 Globe, kazalište 187, 298–299, 344, 379–382, 394–396 požar 394

will u vremenu Gloucester, grof od (lik, Richard III.) 177 Gloucester (lik, Kralj Lear) 164, 370–372 Goldingham, Harry 45, 47 Goneril (lik) 124, 370, 374 Gospa Grebena (lik) 178 Gospa Hitra (lik) 226, 230 Gospel Bush 398 Gosson, Stephen 184, 276 Gowrie, Alexander 354 Gowriejeva tragedija 355–356, 378 Gradonačelnikov komad 25 Granada, Luis de 155, 156 Gray, Joseph 122 Gray’s Inn 112, 234 Graziano (lik) 133, 285, 286 Grboslovni zavod 73, 75, 78, 84 Greene, Doll 222, 226 Greene, Robert 206, 209–214, 216–220, 222–225, 230–232, 257, 317, 376, 385, 391 Greene, Thomas 397, 398 Greeneov groš mudrosti, kupljen s milijunom pokajanja 218–221, 232, 246 Grgur XIII., papa 96 grof od Essexa 279, 314 grof od Gowrieja 354, 355 grof od Salisburyja 353 grof od Tyronea 314 Guildenstern (lik) 312 Gwinn, Matthew 346, 348, 350, 363–364 Gyllome, Fulk 101 H Hall, Edward 201 Hall, Elizabeth (unuka) 392 Hall, Hugh 155, 156 Hall, John 143, 392, 398 Hamlet (lik) 29, 53, 64–65, 68, 135, 156, 209, 221, 300, 311–314, 324–326, 368, 377, 383

indeks ranije drame o 301, 309, 310, 324 Hamlet (Shakespeare) 64, 72, 100, 134, 136, 139, 153, 263, 300, 304, 305, 314, 317–319, 324, 335–338, 342, 357, 368 Hamlet, otac (lik) 135 Harrington, John 356 Harris, Richard 155 Harvey, Gabriel 212, 214–217, 221, 317 Hathaway, Richard 115 Helen (lik, Sve je dobro što se dobro svrši) 134 Helena (lik, San ivanjske noći) 132 Heminges, John 16, 101, 279, 401 Henrik IV. (Shakespeare) 227, 302, 315 Henrik IV., Prvi dio (Shakespeare) 29, 37, 124–125, 223–224, 265, 294, 297 Henrik IV., Drugi dio (Shakespeare) 28–29, 67, 69, 221, 222, 229 Henrik V. (Shakespeare) 63, 229, 302, 315, 317 Henrik VI. (lik) 107 Henrik VI., engleski kralj 201 Henrik VI. (Shakespeare) 190, 201, 204, 205, 207, 215, 216, 218, 262 Henrik VI., Prvi dio (Shakespeare) 120, 153, 204 Henrik VI., Drugi dio (Shakespeare) 38, 107, 165, 167, 171 Henrik VI., Treći dio (Shakespeare) 121, 219, 262, 303 Henrik VIII., engleski kralj 27, 87–88, 91, 240, 321, 348 Henrik VIII. (Shakespeare) 53 Henslowe, Philip 180, 279 Herbert, William 238 Hermija (lik) 124, 132 Hermiona (lik) 128–130, 390 Heroj i Leandra (Marlowe) 262 Heroja (lik) 178 Hesketh, sir Thomas 87, 101, 103

429 Heywood, Thomas 269 Hipolita (lik) 49 Historia regum Britanniae (Geoffrey od Monmoutha) 201 Hock Tuesday 32, 39–40, 47 Hog Lane 207 Hoghton, Alexander 86, 100–103, 111 Hoghton, Richard 103 Hoghton, Thomas 101 Holinshed, Raphael 201, 350 Holofernes (lik) 20 Holywell 181 Honigmann, Ernst 100, 219 Hooper, John 90 Hope, kazalište 180, 187 Hopton, sir Owen 112 Horacije (lik) 53, 64, 312, 357, 377 Horwendil (lik) 309 Hotspur, Harry Percy (lik) 124, 125 Howard, Charles, lord od Effinghama 279 Hunt, Simon 16, 17, 93–94, 99, 115 Hythe 160 I Il Pecarone (Giovanni) 277 Innogen (lik) 164 Isabella (lik) 107 Isam, gđa 216, 226 Isam, postolar 216 Ivana Orleanska (lik) 107, 204 Izgubljeni ljubavni trud (Shakespeare) 15, 19, 107, 120, 213, 266, 297, 304, 344 Izgubljeni raj (Milton) 126 J Jaggard, William 241 Jago (lik) 29–30, 177, 339–340, 368, 387 Jakov I. Engleski, kralj 343, 346–348, 350, 351, 354–362, 364–367, 378

430 Jana Noćobdija (lik) 28 Jegulja (lik) 266 Jenkins, Thomas 23, 94, 99 Jessica (lik) 130, 133, 277, 287–288 John od Gaunta (lik) 265 Jones, Inigo 346 Jonson, Ben 15, 63, 77, 164, 172, 180, 187, 233, 262, 295, 344, 401 Joyce, James 142 Julija (lik) 119, 139, 145, 384 Julije Cezar (Shakespeare) 16, 53, 125, 167, 200, 299, 302, 307, 309, 314, 317, 337 K Kako vam drago (Shakespeare) 36, 52, 54, 61, 116, 131, 132, 174, 213, 275, 276, 295, 302 Kaliban (lik) 388 kazalište 187 Kemp, Ursula 358 Kempe, Will 101, 279 Kenilworth 39, 41, 42, 43, 44, 47 Kent 294 Klaudije (lik) 30, 134, 135, 221, 309, 311, 314, 317 Kleopatra (lik) 141, 145, 168 Klin (lik) 48 Knell, William 159 Knjiga mučenika (Foxe) 89, 157 Koliko ljudi toliko ćudi (Jonson) 86, 344, 379 Komedija zabluda (Shakespeare) 24, 53, 79, 127–128, 167, 214, 218, 282, 344 Koriolan (Shakespeare) 123, 167–168, 200, 302 Kraljeva družina 343, 355, 362, 369, 387 Kraljeva nova škola (Stratford–upon– –Avon) 21, 23, 93, 94

will u vremenu kraljević Hal (lik) 29, 30, 68, 69, 222–231, 257 Kraljevsko vijeće 274 kraljica Margareta (lik) 202 Kraljičina družina 159, 160, 226, 342 Kralj Ivan (Shakespeare) 108, 294, 295 Kralj Lear (Shakespeare) 19, 30, 36, 72, 82, 113, 124, 131, 177, 302, 338, 341, 368, 370–375, 379, 383, 389 Kramer, Heinrich 366 Kroćenje goropadnice (Shakespeare) 46, 53, 66, 116, 131–132, 218 Kronike (Holinshed) 201, 350 Kyd, Thomas 206, 209, 268, 275, 300, 310 L Laert (lik) 135, 317, 318 Lambert, Edmund 58 Lancashire 86, 93, 94, 96, 100, 102, 103, 105, 110–112, 115, 147, 171, 274, 319 Lancillotto (lik) 287 Langham (Laneham), Robert 40, 42 Lanier, Emilia 239 Latimer, Hugh 34, 90 Laura (Petrarca) 126 Lear (lik) 341, 368, 370–374 Leicester 380 Leont (lik) 82, 128–130, 385–386 Lisandar (lik) 132 Lodge, Thomas 206, 207, 213, 214, 218, 221, 300, 310 Lodowick (lik) 284 London 24, 37, 49, 51, 59, 64, 86, 122, 142, 147, 160, 161, 168, 172, 178, 205, 208, 209, 274, 278, 353, 370, 380, 393 Lopez, Roderigo (Ruy) 279, 280–284, 286, 292, 365 Lorenzo (lik) 133, 277, 287 Lucio (lik) 120, 134

indeks Lucy, sir Thomas 57, 96, 99, 148–152, 157–160, 164, 322, 413 Lucy, sir William 153 Luther, Martin 91, 267 Lyly, John 206 M Macbeth (lik) 136, 137, 175, 177, 348–352, 363, 365, 368, 383 Macbeth (Shakespeare) 16, 136, 139, 282, 302, 338, 348–354, 360, 364–368, 382, 387 Macbeth, lady (lik) 136–137, 352, 368 Macduff (lik) 365, 368 Machiavelli, Niccolò 403 Maidstone 380 Mainwaring, Arthur 397 Malik (lik) 30, 31, 43 Malleus maleﬁcarum 366, 366 Malone, Edmond 98 Malteški Židov (Marlowe) 263, 268, 271, 273, 282, 284, 292 Malvolio (lik) 28, 65, 80, 81 Mamilije (lik) 82 Manningtree 223 Mansﬁeld, Majka 358 Maria (lik) 80, 81 Mariana (lik) 134 Marija, škotska kraljica 102, 155 Marija Tudor, engleska kraljica 89, 157 Marina (lik) 124 Marlborough 380 Marlowe, Christopher 187–190, 199, 201–209, 212, 213, 215, 218, 262–263, 268, 273–276, 278, 285, 301, 391 Marshalsea, zatvor 176 Maur Aron (lik) 30 Menaphon (Greene) 209 Menehmi (Plaut) 24 Menehmo (lik) 24 Mercuzio (lik) 53, 290

431 Meres, Francis 206 Middleton, Thomas 164 Milton, John 126 Miranda (lik) 124 Mjera za mjeru (Shakespeare) 29, 107, 120, 134, 139, 174, 344, 375, 399 Mletački trgovac (Shakespeare) 79, 132, 263, 271, 276, 278, 283, 285–286, 290–294, 303, 344 Mnogo vike ni za što (Shakespeare) 132, 133, 178, 254, 265, 295, 302 Moljac (lik) 266 Montaigne, Michel de 233 moraliteti 27 kao Shakespeareova inspiracija 29, 30 Međuigra Mladosti 28 Razbor i Znanje 28 Zamak ustrajnosti 28 moreška, plesovi nalik 35, 39 More, sir Thomas 221, 269, 271 Mortimer, Edmund (lik) 125 N Na Tri kralja (Shakespeare) 28, 37, 43, 53, 65, 79, 101, 121, 132, 221, 233, 244, 302, 379 Narcis (Clapham) 235, 236 Nashe, Thomas 204, 206, 208–211, 213–214, 218, 232, 300 Negro, Lucy 239 Nerissa (lik) 133 Nesretni putnik (Nashe) 209 New Place 123, 142–143, 344, 375–378, 401 Nicklyn, Thomas 41 North, sir Thomas 200 North Berwick 361 Northbrooke, John 23, 24, 184 Norwich 211, 214 Novosti iz Škotske 360, 362 Nowell, Alexander 112

432 O O molitvi i meditaciji (de Granada) 155 O Židovima i njihovim lažima (Luther) 268 Oberon (lik) 43, 44 Ofelija (lik) 221, 312, 318 Old Stratford 378 Oldcastle, sir John, lord Cobham 157, 226 Olivia, lik 81, 244 Oluja (Shakespeare) 16, 82, 116, 140, 164, 263, 384, 387–390, 392–393, 395, 399, 404 Omča (lik) 28 Optužba Pariza (Peele) 208 Orlando (lik) 52, 61, 124, 131, 132, 133, 384 Orsino (lik) 121, 132, 134, 233, 244 Othello (lik) 29, 30, 340, 368, 383 Othello (Shakespeare) 139, 177, 178, 302, 338, 341–342, 344, 368, 385 Otkriće čarobnjaštva (Scot) 367 Ovidije 240, 367 Oxford 89, 90, 345, 346, 357, 380 Oxford, Sveučilište 16, 23, 60, 61, 62, 94, 103, 111, 155, 206, 207, 209, 214, 225 P Page, gđa (lik) 62 Pandosta (Greene) 213 Pandža (lik) 28 Park Hall 56, 73, 83, 155 Paroles (lik) 227 Parry, William 158 Parsons, Robert 94, 98, 103, 111 Parsons, William 60, 115 Paulina (lik) 385, 386, 387 Peele, George 206–209, 213, 214, 218, 221 Percy, Kate (lik) 124, 125, 127

will u vremenu Perdita (lik) 36, 164 Periklo (lik) 124, 164 Periklo (Shakespeare i Wilkins) 383, 404 Perlin, Etienne 170 Peto (lik) 224, 265 Petrarca, Francesco 126, 206 Petruccio (lik) 53, 124, 132 Phillipps, sir Thomas 117 Phillips, Augustine 71, 72, 101, 279, 299, 316 Pio VI. 90 Platter, Thomas 299 Plaut 23, 127 Plume, Thomas 64 Poins (lik) 224 Pokolj u Parizu (Marlowe) 268 Poley, Robert 274 Polonije (lik) 135, 221, 312 Pope, Thomas 101, 279 Porcija (lik) 125, 127, 133 Portinari, Beatrice 126 Porzia (lik) 291 Poslanica Korinćanima 31 Preston, Thomas 48 Pripovijest starih žena (Peele) 209 Prospero (lik) 124, 140, 141, 387, 388–391, 395, 397, 399, 404 Pucko (lik) 44 Puddle Wharf 394 Puttenham, George 37 Q Quiney, Richard 277 Quiney, Thomas 398–400, 402 R Rabelais, François 214, 225 Rainolds, John 23, 24 Ralegh, sir Walter 70, 103, 162, 213, 239, 315 Ramsay, John 354

indeks Rane građanskog rata (Lodge) 207 Rasprava o dvosmislenosti (Garnet) 351 Red Bull, kazalište 187 Red Lion, kazalište 180 Red podvezice 228, 394 Regan (lik) 370, 374 Reims 274 Replingham, William 397 Rikard (lik, Henrik VI., Treći dio) 202 Rikard II. (lik) 306, 308, 316 Rikard II. (Shakespeare) 262, 265, 297, 303, 306–307, 317 Rikard III. (lik) 29, 30, 124, 177, 304, 306, 387 Rikard III. (Shakespeare) 218, 282, 297, 303, 305, 317 Robinson, John 394 Rogers, Philip 376 Romeo (lik) 52, 53, 118–120, 139, 145, 384 Romeo i Julija (Shakespeare) 49, 53, 108–109, 119, 139, 290, 302, 304, 337, 338, 344, 403 Rosalinda (lik) 124, 131–133, 164, 384 Rosalinda (Lodge) 207, 213 Rose, kazalište 187, 279, 298–299 Rosencrantz (lik) 300, 312 Rowe, Nicholas 61, 148, 151, 152, 335 Rufford 87 Russell, Thomas 401 Rychardson, John 120 S Sadler, Hamnet 318 Sadler, Judith 318 Saffron Walden 380 Saint Paul’s, groblje 351 Sakso Gramatik 302, 309 Salerio (lik) 285–287, 291 Sampson, Agnes 361 Sandells, Fulke 120

433 Sander, Nicholas 103 Sands, James 71 Sandys, Edwin, biskup od Worchestera 57 San ivanjske noći (Shakespeare) 30, 36, 43–49, 53, 83, 109, 130, 132, 248, 302, 304, 338, 387, 392 Saye, lord (lik) 169 Schoenbaum, Samuel 151 Scilina metamorfoza (Lodge) 209, 213 Scot, Reginald 366 Sebastian (lik) 80 Shakeshafte, William 101 Shakespeare, Anne (sestra) 295 Shakespeare, Anne rođ. Hathaway (supruga) 114–118, 120, 122, 126, 139, 141, 143, 144, 146, 260, 261, 321, 344, 394, 400, 401, 404 Shakespeare, Edmund (brat) 63, 76, 147, 370 Shakespeare, Gilbert (brat) 63, 76, 147, 396 Shakespeare, Hamnet (sin) 71, 294–297, 318–319, 321–323 Shakespeare, Joan (sestra) 76, 91, 143, 147, 396, 400 Shakespeare, John (otac) 20, 26, 39, 51–61, 65, 66, 73–78, 90–93, 96, 98, 99, 118, 158, 278, 322, 323, 335 Shakespeare, Judith (kći) 71, 143, 144, 318, 344, 392, 398, 400, 401, 404 Shakespeare, Mary rođ. Arden (majka) 21, 55, 56, 59, 91, 98, 118, 155, 158, 322, 396 Shakespeare, Richard (brat) 64, 76, 147, 396 Shakespeare, Sussana (kći) 71, 114, 117, 143, 172, 321, 344, 392, 398, 400–401, 404

434 Shakespeare, William 212, 286 Antonije i Kleopatra 16, 65, 168, 200, 302, 383, 403 datum rođenja 16 Dvojica veronskih plemića 21, 116, 218, 265, 277, 384, 387 Edvard II. 262 ﬁnancijska propast obitelji 58 grb 84 Hamlet 64, 72, 100, 134, 136, 139, 153, 263, 300, 304, 305, 314, 317, 318, 319, 324, 335–338, 342, 357, 368 Henrik IV. 227, 302, 315 Henrik IV., Prvi dio 29, 37, 124, 125, 223–224, 265, 294, 297 Henrik IV., Drugi dio 28, 67, 69, 221–222, 229 Henrik V. 63, 229, 302, 315, 317, 344 Henrik VI., Drugi dio 38 Henrik VI., Treći dio 121 Henrik VIII. 53 izgubljene godine 51 Izgubljeni ljubavni trud 15, 19, 107, 120, 213, 266, 297, 304, 344 Julije Cezar 16, 53, 125, 167, 200, 299, 302, 307, 309, 314, 317, 337 Kako vam drago 36, 52, 54, 61, 116, 131–132, 174, 213, 275–276, 295, 302 kao glumac 85 kazališna kompanija 49 Komedija zabluda 24, 53, 79, 127, 128, 167, 214, 218, 282, 344 Koriolan 123, 167, 168, 200, 302 Kralj Ivan 108, 294, 295 Kralj Lear 19, 30, 36, 72, 82, 113, 124, 131, 177, 302, 338, 341, 368, 370–375, 379, 383, 389 Kroćenje goropadnice 46, 53, 66, 116, 131–132, 218

will u vremenu Macbeth 16, 136, 139, 282, 302, 338, 348, 350, 352, 354, 360, 364–369, 382, 387 Mjera za mjeru 29, 107, 120, 134, 139, 174, 344, 375, 399 Mletački trgovac 79, 132, 263, 271, 276, 278, 283, 285, 286, 290–294, 303, 344 Mnogo vike ni za što 132–133, 178, 254, 265, 295, 302 moraliteti kao inspiracija 28, 29 motivi od Marlowea 285 Na Tri kralja 28, 37, 43, 53, 121, 132, 221, 233, 244, 302, 379 školovanje 22 Oluja 16 oporuka 143 osobna imovina 376 Othello 139, 177–178, 302, 338, 341, 342, 344, 368, 385 Periklo 383, 404 personiﬁcirane apstrakcije 28 pogreb 401 privlačnost glume 73 prvi doticaji s kazalištem 23, 25, 26 rani poslovi 69 razdoblje na sjeveru Engleske 102 Rikard II. 262, 265, 297, 303, 306, 307, 317 Rikard III. 282, 297, 303, 305, 317 Romeo i Julija 49, 53, 108, 109, 119, 139, 290, 302, 304, 337, 338, 344, 403 San ivanjske noći 30, 36, 43–49, 53, 83, 109, 130, 132, 248, 302, 304, 338, 387, 392 Silovanje Lukrecije 15, 56, 246, 251, 262 sinov pogreb 318 Sir Thomas More 269, 271, 273 smrt 401 soneti 141, 142, 172, 236–239, 255, 260

indeks spomenut kao dramski pisac 59 spomenut kao glumac i dramatičar 51 Sve je dobro što se dobro svrši 120, 134, 227, 375 svibanjske svetkovine 34 Tit Andronik 30, 150, 177, 213, 218, 302, 337 Troilo i Kresida 270 utjecaj sinove smrti 297, 324 Vesele žene windsorske 62, 131, 151–154, 175, 221, 228, 295, 344 Zimska priča 29, 36, 52, 54, 82, 83, 109, 116, 128, 130, 139, 142, 254, 297, 384–387, 399, 404 Shoreditch 181, 206, 212, 279, 297, 298, 376 Shottery 93, 94, 114, 359, 378 Shylock (lik) 130, 133, 263–264, 276, 278, 285–292 Sidney, Philip 126, 238, 372 Sidney, sir Philip 185, 240, 241, 303 Silen 225 Silovanje Lukrecije (Shakespeare) 15, 56, 246, 251, 262 Simpson, Richard 105 Sir Thomas More (Shakespeare i dr.) 269, 271, 273, 290 Skeres, Nicholas 274 Slavne pobjede Henrika Petoga (anon.) 226 Sledd (doušnik) 95 Slender (lik) 131, 152, 175 Sly, Kristofor (lik) 66 Sly, Stephen (iz Stratforda) 66 Smith, sir Thomas 74, 75 Smithﬁeld 176 Snitterﬁeld 55, 56, 58, 359 Solanio (lik) 285, 286, 287, 291 Somerville, John 154–157, 171 soneti (Shakespeare) 142, 172, 236–239, 245, 255, 260 prvo izdanje 237

435 Southwark 171, 174, 179, 180, 206, 212, 241, 298, 299 Spenser, Edmund 213, 238, 259, 260, 341 Sprenger, James 366 St. John’s College (Oxford) 94, 346 St. Paul’s College 346 Stanley, Henry, grof od Derbyja 101 Stationer’s Company 200 Stepney 180 Strange, Ferdinando, grof od Derbyja 101 Strange, Ferdinando, lord od Derbyja 279 Stratford–upon–Avon 17, 20, 21, 24–26, 32, 35, 39, 52, 54, 56, 57, 66, 77– –78, 83, 86, 87, 90–94, 96–100, 111, 114, 115, 117, 118, 122, 123, 127, 142, 147, 153, 154, 156, 204, 246, 296, 378, 383, 392–394, 398, 404 Streete, Peter 298 Stubbes, Philip 34, 35 Sturley, Abraham 60, 277, 378 Surla (lik) 48 Surrey 376 Sv. Toma Becket 92 Sve je dobro što se dobro svrši (Shakespeare) 120, 134, 227, 375 Swan, kazalište 187 Š Španjolska tragedija (Kyd) 310 T Tabard Inn 174 Talbot (lik) 203, 204 Tamerlan (lik) 188–190, 202–203, 221, 263 Tamerlan (Marlowe) 187, 190, 199, 201, 203, 208, 213, 215, 262

436

will u vremenu

Tasso, Torquato 206 Taverne, točionica vina 345 Teatar, kazalište 180 Temple Grafton 121, 413 Temza, rijeka 161, 174, 298 Terencije 23 Tezej (lik) 47, 49 Theater, kazalište 187, 207, 297–298, 300, 381 Thompson, Agnes 361 Thurlow, gđa 358 Tikva (lik) 120, 266 Tilney, Edmund 269 Timon Atenjanin (lik) 82 Timon Atenjanin (Shakespeare) 200 Tit Andronik (Shakespeare) 30, 150, 177, 213, 218, 302, 337 Tobija Podrig (lik) 28, 36, 65, 68 Tolstoj, Lav Nikolajevič 403 Tom, luda (lik) 19 Tower Hill 176 Town, John 159 Troilo i Kresida (Shakespeare) 270 Tubal (lik) 287, 289, 290 Turchill iz Ardenske šume 83 Tutkalo (lik) 47, 48 Tyburn 95, 104, 113, 176, 211, 282 Tyndale, William 88

Viola (lik) 43, 80, 132, 134, 164, 244 vojvoda od Albanyja (lik) 124 vojvoda od Yorka (lik) 38, 202, 203, 219 Vratilo (lik) 30, 31, 48

V Vautrollier, Thomas 199, 200, 201 Venecija 267 Venera (lik) 69, 124, 247, 248–251 Venera i Adonis (Shakespeare) 70, 213, 246, 247, 249, 251, 262, 317, 403 Vernon, Elizabeth 260 Vertumnus (Gwinn) 346 Vesele žene windsorske (Shakespeare) 62, 131, 151–154, 175, 221, 228, 295, 344 Vilim Osvajač 56 Vilinska kraljica (lik) 31, 53 Vilinska kraljica (Spenser) 341

Z Zasade kršćanske religije (Calvin) 199 Združivanje dviju plemenitih i znamenitih obitelji iz Lancastera i Yorka (Hall) 201 Zimska priča (Shakespeare) 29, 36, 52, 54, 82–83, 109, 116, 128–130, 139, 142, 254, 297, 384–387, 399, 404 Zrcalo za suce (Baldwin) 201

W Walpole, Henry 113 Walsingham, Frances 127 Walsingham, sir Francis 274 Ward, John 401 Warwickshire 55, 96, 121, 148, 153, 154, 158, 189, 401 Watson, Thomas 206, 207, 208, 213, 214, 217, 218 Webbe, William 241 Westminsterska opatija 89 Whatley, Anne 121 Wheeler, Margaret 399 Whitaker, William 112 White, sir Thomas 94 Wilkins, George 383 Willis, Shakespeareov vršnjak 26, 27 Wilmcote 56, 58, 359 Wincot 66 Wriothesley, Henry, treći grof od Southamptona 232, 234–238, 240, 246, 247, 249, 255, 260, 314, 315 Wyatt, sir Thomas 206, 240

Ž Ženeva 89 Životi (Plutarh) 200

indeks

437

kratice naslova prijevodâ iz kojih su preuzeti citati

AK – Antonije i Kleopatra, preveo Antun Šoljan, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1987. HAM – Hamlet, preveo Josip Torbarina, Školska knjiga, Zagreb, 1996. HIST – Historije, preveo Mate Maras, Nakladni zavod MH, Zagreb, 2006. ILJT – Izgubljeni ljubavni trud, preveo Luko Paljetak, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1977. KL – Kralj Lear, preveo Antun Šoljan, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1990. KOM – Komedije, preveo Mate Maras, Nakladni zavod MH, Zagreb, 2007. MAC – Macbeth, preveo Josip Torbarina, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1969. MZM – Mjera za mjeru, preveo Josip Torbarina, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1987. OL – Oluja, preveo Antun Šoljan, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1979. ROM – Romance i poezija, preveo Mate Maras, Nakladni zavod MH, Zagreb, 2007. S – Soneti, preveo Luko Paljetak, Nakladni zavod MH, Zagreb, 2009. SD – Sve je dobro što se dobro svrši, preveo Antun Šoljan, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1987. TAN – Tit Andronik, preveo Tomislav Ladan, Signum, Zagreb, 2001. TRAG – Tragedije, preveo Mate Maras, Nakladni zavod MH, Zagreb, 2006. VŽW – Vesele žene windsorske, preveo Josip Torbarina, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1982.

438

will u vremenu

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Nakladnik Fraktura, Zaprešić Za nakladnika Sibila Serdarević Glavni urednik Seid Serdarević Urednica Iva Karabaić Kraljević Lektura i korektura Nana Moferdin Graﬁčka urednica Maja Glušić Dizajn i prijelom Fraktura Godina izdanja 2010., prosinac (prvo izdanje) Tiskano u Hrvatskoj ISBN 978-953-266-195-8 Biblioteka Platforma, knjiga 17 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20

indeks

439