Priče za razmišljanje

Priče za razmišljanje

1

Od istog autora: 20 koraka prema naprijed Računaj na mene Voljeti se otvorenih očiju Ispričat ću ti priču

2

Jorge Bucay

Priče za razmišljanje prevela sa španjolskog Željka Somun

Fraktura 3

Naslov izvornika Cuentos para pensar © 1999 by Jorge Bucay Prvo izdanje RBA Libros, S.A., Barcelona 2002 Objavljeno prema sporazumu s UnderCover Literary Agents © za hrvatsko izdanje Fraktura, 2013. © za prijevod Željka Somun i Fraktura, 2013.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.

ISBN 978-953-266-489-8 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 845599

4

Uvod

tri istine

Svi mi koji živimo tragajući za istinom, na svojem

smo putu nailazili na mnoge zamisli koje su nas zavele i prožele silinom dostatnom da preuzmu vodstvo nad našim uvjerenjima.

S vremenom bi ipak mnoge takve istine bivale odbačene zato što nisu izdržale naša intimna preispitivanja ili zato što je neka “nova istina”, nespojiva s njima, osvojila prostor koji su one do tada zauzimale, ili su jednostavno prestale biti istine.

U svakom slučaju, neka od postojećih uvjerenja poljuljana su i odjednom smo zbunjeni. Laćamo se kor­ mila našega brodića, svjesni vlastitih mogućnosti, ali nesposobni odabrati siguran smjer plovidbe.

Dok ovo pišem, iznenada se prisjećam Malog princa Antoinea de Saint-Exupéryja. ... Za svog obilaska malenih planeta svoje galaksije su-

5

sreo se s geografom koji je u veliki registar popisivao planine, rijeke i zvijezde.

Mali princ poželio je registrirati svoj cvijet (onaj što ga je bio ostavio na svom planetu), no geograf mu reče: “Ne bilježimo cvijeće zato što ne uzimamo u obzir ono što je kratka vijeka.”

Geograf objasni Malome princu da “kratka vijeka” znači da nečemu prijeti skori nestanak.

Kad je to čuo, Mali princ se jako rastužio. Upravo je spoznao da je njegov cvijet kratka vijeka ...

Pa se s jedne strane pitam: postoje li istine tvrde poput stijena i trajne poput geografskih odrednica? Ili je istina tek pojam koji podrazumijeva prolaznu i krhku narav cvijeća?

I s druge strane, sa stanovišta beskrajnog svijeta koji nas okružuje: Nisu li onda i planine, rijeke i zvijezde također suočene s mogućnošću skorog nestanka?

6

Koliko je “skoro” u usporedbi sa “zauvijek”?

Nisu li s tog gledišta i planine tek prolazne?

Danas bih želio pokušati pisati o nekim zamislima koje su za mene bile poput planina, rijeka i zvijezda, koje sam na svome putu susretao.

Te istine nekima mogu biti dvojbene, čak i meni samome jednoga dana mogu postati takvima, ali danas, čini mi se, imaju čvrstinu i uvjerljivost utemeljene na neupitnome zdravorazumskom razmišljanju.

1. Prva takva pouzdana spoznaja nedjeljiva je sastav­nica gestalt filozofije, a počiva na pretpostavci da znaš da što jest, jest (Pišem ovo zamišljajući razočaranje čitatelja: “Što jest, jest!”... I to je ta istina????...”)

Ova spoznaja obuhvaća sastavnice koje smatram važ­ ni­ma navesti. Kad spoznamo da ono “što jest, jest”, to podrazumijeva da prihvaćamo činjenice, okolnosti i situaciju takve kakve jesu.

7

Stvarnost nije kakva bi meni odgovarala.

Nije kakva bi trebala biti.

Nije kako su mi rekli da će biti.

Nije kakva je bila.

Nije kakva će biti sutra.

Pacijenti i učenici koji slušaju kako uvijek iznova navodim važnost te spoznaje uporno je doživljavaju kao naznaku bezvoljnosti, pojednostavnjenoga gledanja na stvari, predaje.

Smatram korisnim podsjetiti vas na činjenicu da se promjena može dogoditi samo onda kad smo svjesni postojeće situacije. Kako možemo planirati put u New York ako ne znamo gdje se nalazimo?

Na put mogu krenuti samo s mjesta na kojem se nalazim, a to je mjesto spoznaja da su okolnosti takve kakve jesu.

Iz ove spoznaje, i izravno povezano s njom, izvodimo sljedeću spoznaju, koja kaže takav sam, kakav sam.

8

I opet Nisam kakav bih želio biti.

Nisam kakav bih trebao biti.

Nisam kakav bi moja majka željela da budem.

Ni približno nisam kakav sam bio.

Takav sam, kakav sam.

Usput budi rečeno, smatram da sva naša psihološka patologija proizlazi iz negiranja ove rečenice.

U svojoj knjizi Ispričat ću ti priču, pisao sam o samo­ odbacivanju: Sve je počelo onog sivog dana Kad si prestao s ponosom govoriti: “Ja jesam!”

I, pomalo zbunjen i preplašen, spustio si glavu i zamijenio svoje riječi i držanje razmišljanjem: “Ja bih trebao biti…”

9

Ako je teško prihvatiti da sam takav kakav sam, koliko li nam je onda tek teško, ponekad, prihvatiti treću spoznaju koja proizlazi iz onoga “Što jest, jest”. budi ono što jesi. Što će reći: Ti nisi onakav kakav meni trebaš.

Ti nisi kakav si bio.

Ti nisi onakav kakav bi meni najviše odgovarao.

Ti nisi kakav bih ja želio da budeš.

Ti si takav kakav jesi.

Kad to prihvatim, znači da te poštujem i da ne tražim da se mijenjaš.

Ne tako davno, počeo sam ljubav definirati kao veli­ kodušan pothvat stvaranja prostora u kojem bi drugi mogao biti ono što uistinu jest.

Ova prva “istina” jest počelo (u oba svoja značenja, glavnom i prvotnom) svakoga zrelog odnosa.

Ostvaruje se kad te prihvaćam onakvog kakav jesi i kad primjećujem da ti mene također prihvaćaš onakvoga kakav jesam.

10

2. Drugu istinu koju smatram izuzetno važnom uzeo sam iz mudrosti sufija. sve što je dobro ima svoju cijenu.

Iz ovoga mi se nameću dvije spoznaje.

Prva: želim li nešto što je dobro za mene, morao bih znati da ću za to platiti određenu cijenu. Dakako, ne plaća se uvijek u novcu (kad bi bilo tako, bilo bi prejednostavno).

Cijena koju valja platiti ponekad je visoka, ponekad niska, ali uvijek postoji. Jer sve što je dobro, ima svoju cijenu.

Druga: moram shvatiti da ako nešto dobijem, ako mi se nešto lijepo događa, ako proživljavam ugodu i užitak, znači da sam to i zavrijedio. Za to sam već ranije platio, pa to i zaslužujem.

(Tek da upozorim pesimiste i obeshrabrim one proračunate duše, želio bih pojasniti kako se uvijek plaća unaprijed. Sve ono lijepo što proživljavam, već sam i platio. Nema plaćanja s odgodom!)

Dogodi se da me neki, kad ovo čuju, pitaju:

11

A ono loše?

Je li moguće da ono loše dolazi samo po sebi?

Ako mi se događa nešto loše, nije li i to zbog nečega što sam napravio, ... jer na neki način i to zaslužujem?

Moguće. Međutim, govorim o istinama koje su za mene neupitne i bez iznimke univerzalne. Zato mi pretpostavka da “zaslužujem sve što mi se događa, uključujući i sve ono loše” nije nužno točna.

Odgovorno tvrdim da poznajem pojedince koje su zadesile velike i bolne nedaće koje, bez ikakve sumnje, ne zaslužuju!

Prihvatiti ovu istinu (“Sve što je dobro ima svoju cijenu”) znači zauvijek napustiti djetinjasto razmišljanje da bi mi netko nešto morao dati eto tako, samo zato što ja to želim. Da bi mi život morao stvoriti što želim “već zbog samoga mog htijenja”, čistom sretnom okolnošću, čarolijom.

3. A treću spoznaju, koju smatram jednim od polazišta, mogao bih najaviti na sljedeći način.

12

Točno je da nitko ne može činiti sve što poželi, ali sva­ tko može nikada ne činiti ono što ne želi.

Ponavljam: nikada ne činiti ono što ne želim.

Prihvatiti tu spoznaju kao stvarno uvjerenje, što znači živjeti u skladu s tim, nije lako, a ponajprije ima svoju cijenu.

(Tako je sa svime što je dobro, i dobro da je tako). Želim reći da, budući da sam odrasla osoba, nitko me ne može prisiliti da činim ono što ne želim. Najgore što mi se u tom smislu može dogoditi jest da moram platiti životom.

(Ne umanjujem cijenu, no i dalje mislim da postoji razlika između razmišljanja da to ne mogu napraviti i sigurnosti da bi me, učinim li to, stajalo života).

Ipak, u svakodnevnom životu cijene budu mnogo niže. Sve u svemu, jedino treba moći odustati od potrebe da mi određeni pojedinci povlađuju, da me hvale, da me vole.

(Samome sebi rado kažem kako je cijena koju valja platiti, kad konačno uzmognemo reći ne, prilika da

13

ugledamo dosad nepoznate vizure naših prijatelja: po­ tiljak, leđa i sve one dijelove koji se vide samo kad netko odlazi.)

Ove su tri istine za mene poput planina, rijeka i zvijez­da.

To su istine koje će opstati u vremenu i u izmijenjenim okolnostima.

To su spoznaje koje nisu vezane uz određene trenutke, već postoje u svim onim trenucima koje objedinjene običavamo nazivati našim životom. istine postojane poput planine... kako bi­smo kuću mogli sagraditi na čvrstome tlu. istine nabujale poput rijeke... da utaže našu žeđ i da njima plovimo prema novim obzorima. istine sjajne poput zvijezda... da nam budu vo­dilje i za najcrnjih noći.

14

Psihoterapeut i pisac Jorge Bucay rođen je 1949. u Bue­ nos Airesu. Živi između Argentine, Španjolske i Meksika. Širom svijeta poznat je kao voditelj grupnih terapija te slavan kao uspješan pisac. Objavio je dvanaest uspješnica, među kojima se ističu Ispričat ću ti priču, Voljeti se otvorenih očiju, Računaj na mene, Cartas para Claudia, Cuentos para pensar, El Cochero i El Juego de los cuentos, koje su prodane u milijunima primjeraka i pre­ vedene na dvadesetak jezika.

137

138

Željka Somun rođena je 1967. u Zagrebu, gdje živi i radi. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je španjolski jezik i književnost te francuski jezik i književnost. Književnim prevođenjem bavi se od 2000. Članica je Društva hrvatskih književnih prevodilaca od 2005.

Sa španjolskog je prevela: Luis Sepúlveda, Yacaré, Dnevnik sentimentalnog ubojice, VBZ, 2000., Luis Sepúlveda, Svijet na kraju svijeta, VBZ, 2000., Juan Arias, Paulo Coelho: Ispovijest hodočasnika, VBZ, 2001., Javier Marías, U boju sutra na me misli, VBZ, 2005., Gabriel García Márquez, Sjećanje na moje tužne kurve, VBZ, 2006., Roberto Bolaño, Čileanski nokturno, AGM, 2008. i Ramón Díaz Eterovic, Druga želja, AGM, 2010.

139

140

sadr žaj

Uvod – Tri istine 5 Tragač 15 Strašni neprijatelj 21 Ne želim znati 31 Juan Beznogi 33 Spoznavanje 39 Priča u priči 43 Gramzivost 47 Medvjed 49 Sve zbog ljubavi 55 Slavim te 59 Prepreke 61 Bilo jednom 65 Kratkoća 67 Grad bunara 69 Priča bez U 75 Mala autobiografska pripovijest 81 Tuga i bijes 89 141

Pismo samopriznatog ubojice 91 Ratnik 107 Pobuna 113 Snovi sjemenki 115 Posmrtni govor običnom čovjeku 119 Mjesto u šumi 133 O autoru O prevoditeljici

137 139

142

143

Nakladnik Fraktura, Zaprešić Za nakladnika Sibila Serdarević Glavni urednik Seid Serdarević Urednik Roman Simić Bodrožić Lektura i korektura Antonija Vidović Grafička urednica Maja Glušić Prijelom Fraktura Dizajn naslovnice Grey Zagreb Godina izdanja 2013., lipanj (prvo izdanje) Tisak Denona, Zagreb ISBN 978-953-266-489-8 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20

144