Patrick Modiano Mali Dragulj
-1-
Naslov izvornika Le petit bijou ∂ Editions Gallimard 2001 ∂ za hrvatsko izdanje, Fraktura, 2005. ∂ za prijevod Latica BilopavloviÊ VukoviÊ i Fraktura, 2005. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika. ISBN 978-953-266-591-8 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 888362 -2-
Patrick Modiano
Mali Dragulj prevela s francuskog Latica BilopavloviĂŠ VukoviĂŠ
Fraktura -3-
-4-
Za Zinu Za Marie
Svi su likovi u ovoj knjizi izmiπljeni i nemaju nikakve veze sa stvarnim osobama. -5-
-6-
VeÊ me dvanaestak godina viπe nitko nije nazivao
“Malim Draguljem” i nalazila sam se na stanici metroa Châtelet u vrijeme najveÊe guæve. Bila sam u masi koja je klizila beskrajnim hodnikom, na pokretnoj traci. Jedna je æena nosila æuti kaput. Boja kaputa privukla mi je pozornost i promatrala sam je s lea, na pokretnoj traci. Zatim je hodala duæ hodnika na kojemu je pisalo “Smjer Château-de-Vincennes”. Sada smo stajali, zbijeni jedni uz druge usred stubiπta, ËekajuÊi da se otvore automatska vrata. Stajala je pokraj mene. Tada sam joj ugledala lice. SliËnost toga lica s licem moje majke bila je toliko zapanjujuÊa da sam pomislila da je to ona. Sjetila sam se jedne majËine fotografije, jedne od njih nekoliko koje sam saËuvala. Lice joj je osvijetljeno kao da ga je reflektor izvukao iz mraka. Uvijek sam se nekako nelagodno osjeÊala pred tom fotografijom. U mojim snovima, uvijek bi mi je
-7-
netko pruæao - policijski komesar, zaposlenik u mrtvaËnici - kako bih mogla identificirati tu osobu. Ja bih pak πutjela. Nisam niπta znala o njoj. Sjela je na jednu od klupa na stanici, podalje od ostalih koji su se, ËekajuÊi metro, gurali uz rub platforme. Mjesta na klupi pokraj nje bila su zauzeta pa sam stajala, po strani, naslonjena na automat za prodaju karata. Kroj njezina kaputa sigurno je nekoÊ bio elegantan, a njegova mu je æiva boja davala daπak ekstravagancije. No, æuta je boja izblijedjela i gotovo posivjela. Ona je izgledala kao da ne obraÊa pozornost ni na πto oko sebe te sam se zapitala hoÊe li ostati ondje, na klupi, sve do posljednjeg metroa. Profil isti kao i majËin, s tim tako osebujnim, lagano prÊastim nosom. Iste svijetle oËi. Isto visoko Ëelo. Kosa je kraÊa. Ne, nije se mnogo promijenila. Kosa joj viπe nije tako plava, ali, naposljetku, ne znam je li moja majka doista bila plavokosa. Usne su se stisnule u liniju punu gorËine. Bila sam uvjerena da je to ona. Propustila je jedan metro. Peron je nekoliko minuta bio prazan. Sjela sam na klupu kraj nje. Potom je platformu ponovno preplavila zbijena gomila. Mogla sam joj se obratiti. Nisam nalazila rijeËi i bilo je previπe ljudi oko nas. Umalo je zaspala na klupi, no kada se nado lazeÊi metro oglasio kao tek udaljeno podrhtavanje, ustala je. Uπla sam u vagon, iza nje. Vrata su se zatvorila i u tom sam trenutku pomislila da sam trebala, kao i inaËe, sjesti na metro u drugom
-8-
smjeru. Na sljedeÊoj me stanici val onih koji su izlazili izgurao van, zatim sam ponovno uπla u vagon i pribliæila joj se. Na prodornom svjetlu doimala se starijom nego na peronu. Oæiljak joj je prelazio lijevom slje pooËnicom i dijelom obraza. Koliko moæe imati godina? Pedesetak? A koliko na fotografijama? Dvadeset i pet? Pogled je bio isti kao i u dvade setpetogodiπnjakinje, bistar, s izrazom zaËuenosti ili neodreene bojazni, da bi se potom naglo po stroæio. SluËajno se spustio na mene, ali nije me vidjela. Iz dæepa kaputa izvadila je pudrijeru, otvorila je, pribliæila ogledalce licu te malim prs tom lijeve ruke preπla preko ruba vjee, kao da æeli otjerati zrnce praπine iz oka. Metro je ubrzavao, zatresao se, uhvatila sam se za metalni rukohvat, ali ona, ona nije izgubila ravnoteæu. Ostala je mirna, gledajuÊi se u zrcalu. Na stanici Bastille, svi su se koliko-toliko uspjeli ukrcati i vrata su se jedva zatvorila. Stigla je spremiti pudrijeru prije nego πto Êe ostali nahrupiti u vagon. Na kojoj Êe stanici izaÊi? HoÊu li je slijediti sve do kraja? Je li to doista neophodno? Morat Êu se naviknuti na pomisao da æivi u istome gradu kao i ja. Rekli su mi da je umrla, joπ davno, u Maroku, a ja nisam nikada pokuπala saznati neπto viπe o tome. “Umr la je u Maroku”, jedna od onih reËenica koje Ëujemo u djetinjstvu i Ëije znaËenje ne razumijemo u potpunosti. Od tih vam reËenica samo melodija ostane u sjeÊanju, kao neke rijeËi pjesama koje su
-9-
me plaπile. “Bio jednom mali brod…”* “Umrla je u Maroku.” Na mojem je rodnom listu upisana njezina godina roenja: 1917., a u vrijeme fotografiranja tvrdila je da ima dvadeset i pet godina. No, zacijelo je veÊ tada skrivala godine i falsificirala dokumente kako bi se pomladila. Pridigla je ovratnik kaputa kao da joj je hladno u tom vagonu u kojem smo meutim bili stisnuti jedni uz druge. Vidjela sam da je rub ovratnika potpuno izlizan. Koliko dugo nosi taj kaput? Od vremena fotografiranja? Eto zaπto je æuta boja izblijedjela. DoÊi Êemo do posljednje stanice i ondje Êe nas autobus odvesti do udaljenog predgraa. U tom Êu joj trenutku priÊi. Nakon kolodvora Lyon, u vagonu je bilo manje ljudi. Njezin je pogled ponovno poËivao na meni, no bio je to pogled kakve putnici nesvjesno meusobno izmjenjuju. “SjeÊate li se da su me zvali Malim Draguljem? I vi ste takoer, u ono vrijeme, uzeli laæno prezime. Pa Ëak i laæno ime koje je glasilo Sonia.” Sada smo sjedile jedna nasuprot drugoj na sje dalima tik uz vrata. “Pokuπala sam vas pronaÊi u imeniku i Ëak sam nazvala Ëetiri ili pet osoba koje su se prezivale isto kao i vi pravim imenom, ali nisu nikada Ëule za vas. Pomislila sam kako Êu
* Il était un petit navire, poznata djeËja pjesma (op. prev.).
- 10 -
jednoga dana morati poÊi u Maroko. Bio je to jedini naËin da provjerim jeste li zaista mrtvi.” Nakon stanice Nation, vagon je bio prazan, ali ona je i dalje sjedila nasuprot meni, sklopljenih ruku, zglavaka prekrivenih rukavima sivkastog kaputa. Ruke gole, bez ikakva prstena, ikakve narukvice, ispucale ruke. Na fotografijama je no sila prstenje i narukvice - masivan nakit kakav se nosio u ono vrijeme. Ali danas, viπe niπta. Sklopila je oËi. Joπ tri stanice i stiÊi Êemo do kraja. Metro Êe se zaustaviti na stanici Château-de-Vincennes, a ja, ja Êu ustati πto je tiπe moguÊe i izaÊi iz va gona ostavivπi je usnulu na sjedalu. UÊi Êu u drugi metro, u smjeru Pont-de-Neuilly, kao πto bih bila uËinila da nisam maloËas primijetila taj æuti kaput, u hodniku. Metro se polagano zaustavio na stanici Bérault. Otvorila je oËi koje su ponovno poprimile svoj strogi odsjaj. Bacila je pogled na peron, zatim je ustala. Ponovno sam je slijedila duæ hodnika, no sada smo bile same. Tada sam primijetila da nosi one pletene papuËe u obliku sokni koje smo nazivali panchos, πto je naglaπavalo njezin hod nekadaπnje plesaËice. ©iroka avenija, obrubljena zgradama, izmeu Vincennesa i Saint-Mandéa. Spuπtala se noÊ. Preπla je aveniju i uπla u telefonsku govornicu. Pustila sam da se nekoliko puta upali i ugasi crveno svjet lo te sam i ja preπla cestu. U govornici, trebalo joj je vremena da nae kovanice ili æeton. Pravila sam
- 11 -
se da sam zaokupljena izlogom najbliæim govornici, izlogom ljekarne u kojem se nalazio plakat koji me plaπio u djetinjstvu: vrag koji riga vatru. Osvrnula sam se. Birala je broj polako, kao da joj je to prvi put. Dræala je sluπalicu objema rukama, uz uho. Ali nitko se nije javljao. Spustila je sluπalicu, izvadila iz jednog od dæepova kaputa komadiÊ papira i, dok je njezin prst okretao brojËanik, nije odvajala pogled s papiriÊa. U tom sam se trenutku zapitala ima li negdje neko prebivaliπte. Ovoga joj je puta netko odgovorio. Iza stakla, pomicala je usne. I dalje je dræala sluπalicu objema rukama i, s vremena na vrijeme, kimala bi glavom, kao da se æeli usredotoËiti. SudeÊi prema pokretima usana, govorila je sve glasnije i glasnije, no ta se æestina naposljetku umirila. Koga li je samo mogla nazvati? Meu rijetkim predmetima koji su mi ostali od nje, u metalnoj kutiji za kekse, rokovnik i adresar potjecali su iz vremena nastanka fotografija, tog vremena kada su me zvali Malim Draguljem. Dok sam bila mlaa, znatiæelja me nije nikada gonila da otvorim taj rokovnik i adresar, no, u zadnje vrijeme, naveËer, listala bih ih. Imena. Brojevi telefona. Bilo mi je potpuno jasno da ih nema smisla birati. Uostalom, nisam imala æelje za tim. U govornici, i dalje je govorila. Doimala se tako zadubljenom u taj razgovor da sam se mogla pribliæiti, a da ne primijeti moju prisutnost. Mogla sam Ëak i hiniti da Ëekam red za telefoniranje te
- 12 -
kroz staklo uhvatiti nekoliko rijeËi koje bi mi malo razjasnile πto se dogodilo s tom æenom u æutom kaputu i panchosima. No nisam niπta Ëula. Moæda je nazvala nekoga od onih koji su se nalazili u adresaru, jedinog s kojim je ostala u kontaktu ili koji je joπ bio æiv. »esto netko ostane uz vas tijekom cijeloga vaπeg æivota, a da ga nikada ne uspijete obeshrabriti. Vjerojatno vas je upoznao u sretnim danima, no, kasnije, slijedit Êe vas u bijedi, i dalje pun divljenja, jedini koji joπ ima povjerenja u vas, koji vam slijepo vjeruje. Kloπar poput vas. Dobar, vjeran pas. VjeËiti ærtveni jarac. Pokuπavala sam si zamisliti kako je izgledao taj muπkarac, ili ta æena, na drugom kraju æice. Izaπla je iz govornice. Nezainteresirano me pogledala, istim pogledom kakvim me bila okrznula u metrou. Otvorila sam staklena vrata. Ne uba civπi æeton u otvor, okrenula sam neki telefonski broj, nasumce, tek toliko, ËekajuÊi da se malo udalji. Dræala sam sluπalicu na uhu, nije Ëak bilo ni signala. Tiπina. Nisam se mogla odvaæiti da je spustim. Uπla je u kafiÊ pored ljekarne. Oklijevala sam prije nego πto Êu poÊi za njom, no rekla sam si da me neÊe primijetiti. Tko smo nas dvije? Æena neodreene dobi i mlada djevojka izgubljene u masi metroa. Nitko nas u toj masi ne bi uspio razlikovati. A kada smo izaπle, nalikovale smo na tisuÊe i tisuÊe ljudi koji se uveËer vraÊaju u svoje predgrae.
- 13 -
Sjedila je za stolom u dnu kafiÊa. Plavokosi debeljko sa πanka donio joj je kir*. Trebat Êe pro vjeriti dolazi li ovamo svake veËeri, u isto vrijeme. ObeÊala sam si da Êu zapamtiti ime kafiÊa. Calciat, Pariπka avenija 96. Ime je pisalo na staklenim vratima, u obliku polukruga, bijelim slovima. U metrou, na povratku, ponavljala sam si ime i adresu kako bih je zapisala Ëim budem mogla. Ne umiremo u Maroku. Nastavljamo æivjeti potajnim æivotom, nakon svog æivota. Svake veËeri pijemo kir u kafiÊu Calciat Ëiji su se gosti naposljetku navikli na tu æenu u æutom kaputu. Nikada joj nisu postavljali pitanja. Sjela sam za jedan stol, ne predaleko od njezina. I ja sam isto naruËila kir, glasno, tako da Ëuje, u nadi da Êe tu vidjeti suuËesniËki znak. No ona nije ni trepnula. Glavu je dræala lagano nagnutom, pogleda istovremeno stroga i melankoliËna, ruku prekriæenih i nalakÊenih na stol, u istoj pozi kao i na slici. Gdje li je zavrπila ta slika? Slijedila me tijekom cijeloga moga djetinjstva. Visjela je na zidu u mojoj sobi u Fossombronne-la-Forêtu. Rekli su mi: “To je portret tvoje majke.” Naslikao ju je neki tip po imenu Tola Soungouroff u Parizu. Njegovo ime i ime grada pisalo je u dnu slike, na lijevoj strani. Ruke su joj bile prekriæene, kao i
* Liker na bazi bijelog vina i likera od crnog ribiza (op. prev.).
- 14 -
sada, s jedinom razlikom πto joj je teπka narukvica s karikama obavijala jedan zglavak. Sada sam imala izliku za poËetak razgovora. “Nalikujete na æenu Ëiji sam portret vidjela proπli tjedan na buvljaku, kod Porte de Clignancourt. Slikar se zvao Tola Soungouroff.” No nisam smogla snage da se dignem i da joj priem. Pretpostavimo da uspijem izgovoriti tu reËenicu bez greπke: “Slikar se zvao Tola Soungouroff, a vi Sonia, no to je bilo laæno ime; pravo, ono koje piπe na mojem rodnom listu, bilo je Suzanne.” Da, kada bih konaËno i izgovorila tu reËenicu, vrlo brzo, πto bi mi to vrijedilo? Pravila bi se da ne razumije ili bi joj se rijeËi ispremetale na usnama i pobrkale bi se, zato πto veÊ dugo nije ni s kim razgovarala. Ali lagala bi, zamela bi tragove, kao πto je radila u vrije me nastanka slike i fotografija skrivajuÊi godine i predstavljajuÊi se laænim imenom. I laænim prezimenom. Pa Ëak i laænom plemiÊkom titulom. Izdavala se za osobu roenu u irskoj aristokratskoj obitelji. Pretpostavljam da je postojao neki Irac u njezinu æivotu, inaËe ne bi doπla na tu ideju. Irac. Moj otac, moæda - kojeg bi bilo teπko pronaÊi i kojeg je zacijelo zaboravila. Sigurno je sve ostalo zaboravila i zaËudila bi se da joj o tome priËam. Radilo se o osobi koja nije bila ona. Laæi su se s vremenom rasprπile. Ali, u ono vrijeme, sigurna sam da je vjerovala u njih, u sve te laæi. Plavokosi debeljko donio joj je joπ jedan kir. Sada je bilo mnogo svijeta za πankom. I svi su
- 15 -
stolovi bili zauzeti. Ne bismo se mogle Ëuti u tom æamoru. Imala sam dojam kao da sam joπ uvijek u vagonu metroa. Ili prije u Ëekaonici nekog kolodvora, ne znajuÊi toËno na koji se vlak imam ukrcati. Za nju pak viπe nije bilo vlaka. Odgaala je trenutak povratka kuÊi. Nije stanovala daleko odavde, sigurno. Bila sam doista znatiæeljna gdje. Nisam uopÊe osjeÊala æelju da razgovaram s njom, nisam niπta posebno osjeÊala prema njoj. Okolnosti su uËinile to da meu nama nema onoga πto se naziva ljudskim mlijekom dobrote. Htjela sam znati jedino gdje je naposljetku zavrπila, dvanaest godina nakon svoje smrti u Maroku.
- 16 -
Patrick Modiano roen je 30. srpnja 1945. u Pa rizu. Otac mu je bio Židov porijeklom iz Alek sandrije, a majka Belgijka koja je u Pariz došla 1942. okušati sreÊu kao komiËarka. Roditelji, koji su se upoznali u okupiranom Parizu, živjeli su napola u tajnosti. Vrlo rano prepušten sam sebi, Patrick Modiano saËuvao je iz svoga pustolovnog djetinjstva prvotnu nostalgiju, koja se odražava u gotovo svim njegovim romanima. Atmosfera poslijeratnog Pariza i oËevo zanemarivanje duboko su utjecali na njegova djela. Škole je pohaao u nekoliko gradova francuske provincije i u Parizu, ali studij nikada nije upisao. Od 1967. profesi onalni je pisac. Objavio je preko dvadeset knjiga, a osim po književnim djelima poznat je i kao autor nekoliko scenarija prema vlastitim ili tuim predlošcima. Za svoja je djela primio brojne nagrade, meu ostalima Goncourtovu nagradu, Nagradu Francuske akademije i Nobelovu nagradu za književnost 2014. - 143 -
Nakladnik Fraktura, ZaprešiÊ Za nakladnika Sibila SerdareviÊ Urednik Seid SerdareviÊ Lektura i korektura Margareta MedjureËan Prijelom i dizajn Fraktura Dizajn naslovnice Silvija BuniÊ Fotografija na naslovnici ∂ akg-images Godina izdanja 2014., listopad (drugo izdanje) Tisak Denona, Zagreb ISBN 978-953-266-591-8 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20 - 144 -
- 145 -
- 146 -