Dvorac u Romagni

Page 1


Copyright ∂ 2007 Igor Štiks i Fraktura All rights are represented by Fraktura. Prvo izdanje: Durieux, Zagreb, 2000. Sva prava pridræana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuπtenja nakladnika. ISBN 978-953-266-019-7

-2-


IGOR ©TIKS

Dvorac u Romagni roman

Fraktura

-3-


-4-


za M.

-5-


-6-


1.

K

ada se ljeti krene starim putem iz Riminija, tamo gore prema Ceseni, moæe se osjetiti kako se hrastova πuma pretvara u ugodan i tvrd kiπobran za teπku jaru. Nakon desetak kilometara vijugave ceste gore se na brdu, u koje se put spiralno usijeca, veÊ nazire Castello Mardi. Na popodnevnom suncu blijeπte njegovi krovovi te se Ëini kao da je krivo srastao s primirenom okolicom. Doeπ li do njega, pruæit Êe ti se prilika da promotriπ nadaleko poznate freske i izbliza osmotriπ svu ljepotu ranorenesansnoga graditeljskog umijeÊa. MoÊi Êeπ se takoer spustiti niz dvjesto trinaest stepenica u podrum u kojemu je, ËekajuÊi smrt, teπke dane proveo Enzo Strecci, taj velikan renesansne knjiæevnosti, glavni razlog zbog kojeg sam odluËio posjetiti dvorac Mardi. Bilo nas je troje. Dvije djevojke i ja u predivnom ljetnom danu, koji se mogao Ëitati na rumenim licima -7-


zadihanih redovnika koji upravljaju dvorcem i izgledom vrta, dok su “a destra, a destra” usmjeravali naπ hod prema turistiËkom dijelu zdanja. Na putu do mjesta na kojem je stari redovnik prodavao ulaznice i pruæao informacije o povijesti dvorca, povremeno bi se osjetio blagi propuh i miris memle koji je dopirao iz reπetkastih prozorËiÊa pri dnu zida, naiπli bismo na maË ili buzdovan, ili bismo zaËuli pokoji glas iz podruma, kao da se, Ëinilo mi se, sam Strecci i dalje opravdava. Nestaπna kosa bila je prvo πto sam primijetio na redovniku uz kojeg Êu nenadano doËekati veËer. Okruglo lice i oko njega, kao da si objesio grozdove, bujne sijede kovrËe. DoËekao nas je s ulaznicama u raπirenim rukama i s pripremljenim osmijehom tople dobrodoπlice. Uslijedilo je kratko predavanje o zanimljivostima dvorca, a onda, od neËeg se mora æivjeti, kako reËe, pet tisuÊa lira za slobodni obilazak. Dok je spremao novac u kutiju, vjerojatno da prekine πutnju, redovnik ljubazno upita djevojke: - Da dove venite, ragazze? Marianne odgovori Francia, Irène odgovori isto, a onda se okrenu prema meni i reËe: - E tu, bambino? - Sono Bosniaco - odgovorio sam skromno, na πto se redovnik glasno nasmije pa izvali gledajuÊi me ravno u oËi: -8-


- Bosnia?! - te zatim namjesti ruke kao da meu njima dræi puπku - paf, paf, bang, bang,... Bosnia, capisci... paf, paf... Stajao sam pred njim zbunjen, bez ijedne talijanske rijeËi za odgovor. - Capisci, bang, bang... - i dalje se smijuÊi ponovio je tekst, ali ne i toËku pred mojim zbunjenim pogledom (nevidljiva puπka u meuvremenu mu je nestala iz ruku), oËekujuÊi bilo kakvu reakciju, jer πtos je oËito trebao biti jasan, jer bilo je to ljeto devedeset i pete. - Bit Êe bolje da krenemo - dobacile su djevojke, spremne poÊi u obilazak i πto prije napustiti tog neugodnog starca. - Tip je lud - rekao sam gledajuÊi njegovu ukoËenu grimasu, na πto on odgovori joπ jednim iznenaenjem: - Moæda lud, ali barem na sigurnom - te rijeËi izgovorio je na jeziku na kojem piπem ove retke. Kao i ti. Ha, ha... ©to veliπ na to, Bosniaco? - Bit Êe bolje da posluπam djevojke - rekao sam, na πto me on naglo uhvatio za ruku, te isto tako brzo promijenio ton. Sada je opet bio prijazni redovnik, moæda Ëak i neπto prisniji zbog jezika koji smo dijelili samo nas dvojica u prostoriji, a, bit Êe da je tako, i u πiroj okolici. - ObiËna πala, hej, capisci. Nisam mislio niπta loπe. Predugo nisam vidio nikog iz zaviËaja. Barem ne bliskog. -9-


Tek tada sam pomislio na to koliko bi mogao imati godina. Tek kada je spomenuo vrijeme i podnio dokaz o svojim godinama, ostavljajuÊi svoju ruku dovoljno dugo na mojoj da bi me njezina povrπina podsjetila na skorup ispresijecan jedva vidljivim æilicama, tek tada sam ga paæljivije pogledao. Kasnije sam saznao da je prekoraËio πezdeset i petu. Zakratko je nastupila tiπina, a onda smo zaËuli kako se djevojke u susjednoj prostoriji veÊ dive dometima zidnog slikarstva i polagano udaljavaju hodnicima. Ponovo Êu ih sresti tek kad dvorac Mardi uroni u tamu. - Ja sam esulo. Izbjeglica, kao i ti - nastavio je ne dopustivπi mi da progovorim. Pokuπao sam mu objasniti da mi se æuri. On mi poËe puπtati ruku: - Ne bih volio da se ljutiπ. Neslana πala. Nije valjda da se ljutiπ. Sigurno ti se svia kako dobro govorim. Pred sobom imaπ æivi dokaz da se jezik ranih dana ne zaboravlja tako lako, joπ manje cijeli svijet kojeg samo taj jezik ili, bolje reËeno, samo mjeπavina moja dva jezika, moæe dobro opisati. Ti glasovi, ta lica, mirisi otoka, ne stare, razumijeπ. Nikad viπe terra nostra. Addio. Nikad viπe, mai più, u starom kraju, s druge strane ovog mora koje nas dijeli i koje dijelimo. Paf, paf, bang, bang, kao πto sam ti rekao. Dovienja do osloboenja, kako se onda govorilo, zar ne? - 10 -


Nije Ëekao moj odgovor: - Dugo, doista dugo nisam naletio na nekoga od tamo. Oprosti. Uzmi cigaretu. Ne æelim da se s joπ jednim Slavenom tako rastajem. Ne ljutiπ se? Sigurno? Rekoh mu, u nadi da Êu ga se rijeπiti, da mi to nije ni na kraj pameti, da sam bio samo neugodno iznenaen, da mi se ne govori o tome, da sam na praznicima, da me prate te dvije djevojke, koje ne vole Ëekati i koje Êu izgubiti iz vida ako odmah ne krenem, da sam, uostalom, platio kartu te sam nestrpljiv da vidim gdje je to svoje posljednje dane proveo znameniti Enzo Strecci. Kao da je samo to Ëekao, redovnik uzviknu: - Enzo Strecci! Da, da, veliki Enzo. NeÊeπ mi vjerovati ako ti kaæem da je Enzo neπto kao ti i ja. Kad ti kaæem, neπto kao ti i ja. Ovo posljednje izgovorio je naglaπavajuÊi svaki slog, urotniËki raπirivπi oËi kao da podvlaËi naπu novu sliËnost. - Doista? - rekao sam u nevjerici. - Da, doista! Ponekad pomislim da sam samo zbog toga joπ ovdje. Kao da cijeli æivot rjeπavam tue oporuke i Ëuvam priËu o neËijem æivotu... a tko Êe upamtiti naπe priËe? Pitaπ li se to, Bosniaco?... - Nek se pamti ono πta me snae - kako kaæe Enzo na jednom mjestu u svom kanconijeru, ako se ne varam? - 11 -


Kimnuo sam. Redovnik se nasmijeπio. Kao da nas je poznavanje Streccijeve poezije Ëinilo rijetkim pripadnicima sve manje upraænjavanog kulta. - A znaπ li πto ga je snaπlo? Tu, pod ovim krovom? Kada danas piπem o tome, mislim da sam u tom Ëasu posljednji put pokuπao ispraviti tu sitnu poËetnu πtetu nanesenu namjeravanom izletu u renesansu. No, neÊu daleko odmaknuti. Za moju osobnu utjehu moæda moæe posluæiti Ëinjenica da je to πto sam ostao uz redovnika cijelo to poslijepodne na kraju i omoguÊilo ovu pripovijest. Ponovio sam da moram krenuti, no tek πto sam se pomaknuo za nekoliko koraka u smjeru kojim su krenule djevojke, on progovori okrenut prozoru. Gledao sam njegova povijena, obla lea i odluËio zastati i nakratko ga posluπati. I tako je krenulo, od trenutka kad je ispruæio ruku i rekao: - Doi, pogledaj, onuda se na ovo brdo penjao Enzo Strecci, taj lombardijski ljepotan. Doi, pogledaj tu stazu, sad ga zamisli... Viπe se nisam mogao odvojiti od njega.

- 12 -


Prvo

K

aæu da se pojavio na tom putu nekoliko mjeseci nakon smrti posljednjeg Sforze, u jesen 1535. godine, i pada Milana i Lombardije u ruke πpanjolske kuÊe nezasitnih Habsburga. Utjecajni plemiÊ Strecci poslao je sina u rodni kraj svoje æene, pa se tako Enzo tog jutra naπao na prilazima dvorcu, stiπÊuÊi u ruci pismo za Francesca Mardija. U njemu ga je njegov dobri prijatelj Federico Strecci molio da mu u cijeloj toj guævi, kojoj ne treba suviπnih rijeËi, priËuva sina za kojeg vjeruje, pisalo je, da Êe u novoj sredini umijeÊe stihoslaganja viπe primjenjivati za kraÊenje kiπnih popodneva i suzbijanje dosade Mardijevih gospoica negoli za ometanje mira novih vladara, u Ëemu se, bit Êe da je tako, mladiÊ u posljednje vrijeme iskazao. Dakle, kada je, tada veÊ dvadesetpetogodiπnjak, grabio prema mjedenim vratima dvorca Mardi, mo-

- 13 -


ra da mu osmijeh s lica nije mogla skinuti ni prosta straæa ni dugo Ëekanje pred vratima gospodarevih odaja. Tu je vrstu osmijeha Enzu podario osjeÊaj da je iz ovog po svemu sudeÊi bezbriænog mjesta protjerana svaka opasnost i da Êe se ovdje brzo izbrisati sjeÊanje na nedavnu pogibelj. A na potvrdu da je tome tako, da osjeÊaj ne vara, da mu je sreÊa konaËno pomilovala smee kose - iako bi se moglo reÊi da je sreÊa imala itekakvu ulogu u tome da se iz Milana izvukao u jednom komadu - mladiÊ nije trebao dugo Ëekati. Kroz odaju u kojoj je oËekivao prijem, ona je proπla pred samo podne. Da, da... ako poznajeπ Streccijevu sudbinu, neÊe ti biti teπko da u njoj prepoznaπ lijepu Catarinu, Mardijevu mladu æenu, koja se tog trena naπla u pratnji svoje sobarice i drage prijateljice Marije. Samo moæemo zamisliti, a o tome nam neπto u svom izvjeπtaju govori istraæitelj cijele buduÊe zavrzlame, biskupski isljednik brat Giovanni, koji je nekoliko sati ispitivao dotiËnu sobaricu u vezi, ispostavit Êe se kasnije, s tim nemilim predmetom, da je Enzo hitro skoËio na noge, da je Catarina proπla mimo njega i ne osvrnuvπi se, da je mladiÊ pratio njezin hod sve do trenutka u kojem je ta mala zmija Maria zastala pred Streccijevim lijepim licem, upozoravajuÊi ga na svoju prisutnost.

- 14 -


“Zar gospodin nema oËi?” upita ga Maria poput umilnog janjeta. Nato se Enzo osvrnu i, usred zbunjenosti koju mu je priredio cijeli prizor, iskreno uputi nesmotrene rijeËi: “Oprostite, gospoice, ne primijetih vas.” Maria bez odgovora hitro proslijedi za gospodaricom, a Enzo se sruπi na klupu - πto od umora, πto od izgubljena daha - i utone u kobne sanjarije. I eto, tek toliko, Ëovjek bi dodao - niπta posebno, jedna prilika i nekoliko rijeËi, reklo bi se, izreËenih u vjetar, ali, hoÊeπ-neÊeπ, tako to krene: to je klica ljubavi, vjerovao ti ili ne, πto se sada gnijezdila u ova dva srca mlada, dok treÊe nije ni slutilo, a Ëetvrto se spremalo na dobro djelo. I dok i dalje misliπ da si drag zvijezdama, zaboravi, fratello, veÊ se vuku potrebne niti da te, kao πto to obiËno biva, prevari preËesto naklonjena horoskopska prognoza. Uskoro mladiÊa primi sijedi Mardi i velikoduπno mu ponudi odaje u desnom dijelu dvorca, naruËi da se putniku zagrije voda i poæeli mu sretne dane odmora, nakon svih guævi iz kojih se sretno izvukao izbjegliπtvom, za πto je Mardi imao lijek, ili se barem tako Ëinilo, u trenutku kada je, tapπuÊi ga po ramenu u ritmu svojih rijeËi, rekao:

- 15 -


“Suviπe poπtujem tvojeg oca da bi ti neπto nedostajalo, sine. Vjerujem da Êeπ se lako snaÊi i naÊi sreÊu, a moæda i æenu, u majËinom kraju. Za to vrijeme rado Êu s tobom dijeliti sve πto imam, dragi Enzo.” Strecci mu pristojno zahvali na tom izrazu neskrivene simpatije i pomisli, joπ uvijek pod dojmom susreta s Catarinom, da se starome naprosto mora dati za pravo. I dalje iskuπavajuÊi sudbinu, jer bio je mlad Ëovjek i, pored toga, uvjeren u to da dobru sprdnju opraπta i Bog sam, u sebi reËe ushiÊeno postoji li iπta prirodnije od toga da volimo ono πto vole naπi prijatelji, a zatim πirokogrudno, a zaπto i ne bi, pruæi dodatak Mardijevoj ponudi: ako Bog da, plus sreÊa junaËka, i nju, i nju Êemo dijeliti, dragi Mardi!

- 16 -


2.

N

a ovome mjestu, na kojem za tebe tek poËinje priËa o Enzu Strecciju, dozvoli mi da preskoËim nekoliko sati, da u svojem pripovijedanju promijenim tok dogaaja tog popodneva, da nas prebacim u vrijeme kad se joπ jedva vidi sunce s prozora redovnikove prostorije, kako bi moje prepriËavanje uspjelo, kako bih pustio joπ jednu priËu da se prepleÊe s onom koja je poËela, jer su njih dvije nerazmrsivo prisutne u mojem pamÊenju, jer je, uostalom, takvo Ëitanje moæda i najbolje meu onima kojima raspolaæemo. I sâm sam, nakon prvih nekoliko reËenica, zasjeo u stolicu, zaboravivπi na svoju prvotnu ljutnju, zaboravivπi zbog Ëega sam i s kim doπao ovamo. Za cijelo vrijeme trajanja priËe o sudbini Enza Streccija redovnik je ustajao, glumio prizore, dræao govore, oponaπao svoje likove, iznosio njihove misli i sne, prenosio sadræaje pisama i sluæbenih spisa, bio ono

- 17 -


πto nazivamo sveznajuÊim pripovjedaËem, πto se, uostalom, veÊ moæe zakljuËiti iz prvog dijela pripovijesti. - To je skoro prava knjiæevnost! - uzviknuo sam u trenutku kad je zavrπio priËu o Enzu Strecciju. - Vi ste od njegovog æivota stvorili novelu! - Kao πto sam ti rekao, mladiÊu - odgovori redovnik - ponekad mi se Ëini da sam samo zbog toga ovdje, da ispunim njegovu æelju, da se ne zaboravi da su mu se u ovom podrumu, duboko ispod naπih nogu, odbrojali dani. Na neki naËin, bez obzira na vrijeme i prostor, Strecci i ja smo povezani. Barem u tome da Êemo skonËati na istom mjestu. No, ima tu, vjerujem, joπ neËega. Netko je jednom rekao da sluπamo priËe i Ëitamo knjige samo zato da bismo znali da nismo sami. A ja bih joπ dodao, to πto ih do smrti ustrajno skupljamo, sluπamo ili Ëitamo, govori o toj teænji da se nadmaπi neponovljivost svake od njih. PriËe se negdje dotiËu, moæda ukrπtaju ili preklapaju, ali nikad nisu iste. Niti æivot, a niti knjiæevnost, moj djeËaËe, ipak nisu heraldika. »esto se, kao πto znaπ, na jednom grbu u njegovom desnom kutu nalazi taj isti grb, a u tom istom malom grbu, u njegovom desnom kutu, opet taj isti, samo joπ manji, jedva vidljivi grb koji sadræi u svom desnom kutu joπ jedan, sad veÊ neprimjetni grb, pa tako u beskonaËnost. To nikada ne uspijeva s ljudskim sudbinama.

- 18 -


Jedino πto ostaje jeste prepletanje, doticanje sudbina, Ëvorovi koji pritom nastaju. Vjerujem da svaka priËa ima svog, makar i obrnutog, srodnika, kojeg je, naravno, potrebno prepoznati. Redovnik je kimao kao da podvlaËi svoje rijeËi. - Osim πto dobro poznajete sudbinu Enza Streccija, priliËno se dobro izraæavate - nastavio sam ga hvaliti, joπ uvijek fasciniran onim πto mi je ispriËao. - Pa ja sam s Raba! - otkrio mi je. - Koliko znam, tamo dobro govore hrvatski! - smijao se vlastitoj doskoËici. - Pa kad ste otiπli od tamo? Zbog Ëega? - U ljeto Ëetrdeset osme, skoro da ima pedeset godina od tada. Bilo je to gadno doba, eto zbog Ëega. - »etrdeset i osme? U vrijeme Rezolucije Informbiroa? - zainteresirano sam dodao. - Upravo tako, mladiÊu. - Redovnik je ustao sa stolice i odπetao do prozora. - Da nije zbog toga? - nastavio sam ispitivati i ne znajuÊi da Êe to otvoriti novu priËu, ovog puta njegovu, u kojoj varijacije nisu dozvoljene, a humor ne nalazi mjesta. Tamo vani πuma je veÊ gutala sunce, ali sparina se za njim nije povlaËila. Redovnik se okrenuo, vratio u stolicu, uzdahnuo i poËeo govoriti kao πto se

- 19 -


govori o dragocjenoj stvari, polako i birajuÊi rijeËi, u nadi da je razumijevanje moguÊe. Dok je nebo sve viπe tamnjelo, da bi se na kraju pretvorilo u plaπt sa svjetlucavim zvijezdama, rasla je njegova priËa. - Jednim dijelom i zbog toga. No, dopusti mi da ovog puta priËu zapoËnem od njezine srediπnje toËke, u trenutku u kojem se brodom vraÊam iz Trsta, nekoliko dana nakon objave Rezolucije 28. lipnja. Bilo je nezamislivo vruÊe tog ranog ljeta Ëetrdeset osme, pomalo sliËnog ovome. Ne znaπ gdje je gore, na palubi svako malo vlaæiti glavu morem, ili unutra, gdje se viπe nije moglo disati. VeÊ rekoh, vraÊao sam se iz Trsta, kamo sam se uputio dan nakon Rezolucije, na nagovor oca, s namjerom da zauvijek odem u Italiju. Ipak, vrlo brzo sam odluËio da se vratim na Rab. Prepuπtam ti da u mojoj priËi sam naeπ razloge moje odluke. Za sada mogu samo reÊi da sam skupo platio taj povratak. Na Rabu je te paklenski vrele Ëetrdeset osme preostalo joπ samo nekoliko talijanskih obitelji, a bilo je jasno, kako je krenulo tih dana, da Êe ih biti joπ manje. Meu njima moj se otac volio diËiti svojom postojanoπÊu, govoreÊi im da nema sile koja bi njega istjerala sa zemlje za koju se borio. Do juËer ponizni i, barem s naπom obitelji solidarni mjeπtani bacali bi nam kamenje u prozore, izbjegavali rukovanje i po-

- 20 -


zdrave, a katkad i uvredljivo vikali za nama, ali to smo te godine veÊ doËekivali kao neuËinkovito i blago sredstvo zastraπivanja i prisile na odlazak. Nakon oËevog iskljuËenja iz Partije u svibnju 1946., za πto je razlog naen u pripomoÊi roacima za koje Êe biti ustanovljeno da je iz njihovih kuÊa poteklo nekoliko crnokoπuljaπa, milicija je bila redovit gost u naπoj kuÊi. Ocu je teπko pala ta izdaja drugova, s kojima je do juËer dijelio sve nedaÊe ratnog i poslijeratnog æivota, kad je trebalo izgraivati zemlju, kako se govorilo, na novim temeljima. Ovlaπtenim licima bezuspjeπno se opravdavao i traæio rehabilitaciju sve do dana kada smo ga naπli opruæenog na verandi. Srce mu je otkazivalo. U trenutku u kojem sam se brodom pribliæavao Rabu, skoro pa nepomiËno leæao je utamniËen u benediktinskom samostanu; moæda tek neπto spokojniji u laænom uvjerenju da sam barem ja na sigurnom. Ali evo kako je do svega toga doπlo. Nakon πto ga je sruπio srËani udar, o njemu se brinula stara Ivanka, veÊ odavno Ëlan obitelji, æena koja mi je bila druga mati i odgojiteljica. Moja je majka, naime, pokoπena upalom pluÊa, umrla joπ 1940. godine. Od teæih kazni, nakon iskljuËenja, oca je spaπavala Ëvrsta privræenost komunizmu i njegov izraziti doprinos, kako se to znalo reÊi, narodnooslobodilaËkoj

- 21 -


borbi u naπem kraju. Ili se varam, jer moæda je blagost vlasti prema njemu, koja se sastojala od osude na izolaciju, naprosto bila uzrokovana time πto je netko, a u takvim vremenima vlada takav zakon, na pravom mjestu rekao za njega koju dobru rijeË, vjerojatno na isti naËin kao πto je i poneka loπa presudila u njegovom sluËaju. Upravo zbog oËevih uvjerenja i brze odluke da se pridruæi narodnoj borbi protiv faπizma, svoje rane dane proveo sam skrivajuÊi se po partizanskim kuÊama na naπem otoku. I tu se krije odgovor na tvoje Ëuenje: zato tako dobro, joπ i danas, govorim hrvatski! Kraj rata tek je nakratko promijenio naπu situaciju. Razlika se ubrzo svela na Ëinjenicu da smo se sada, zapravo, umjesto po tuima skrivali u vlastitoj kuÊi. Nakon srËanog udara otac se poËeo paniËno bojati za moju sudbinu, a vijest o sukobu s Rusima samo je dodatno pojaËala njegov strah. Od kada je pao u krevet Ëesto bi znao govoriti ljutito, koliko je veÊ mogao, da za nas ovdje viπe nema æivota, da Êe se sad meu nama, mislio je Talijanima, traæiti ærtve, a onda Êe, znao bi reÊi, ærtvene janjce prepoznavati meu sobom. Tome bi gorko dodao da se ovdje poπteno zabrljalo, da je priËa zavrπena i da svjetski komunizam mora naÊi drugo mjesto da pokaæe da je

- 22 -


moguÊ. Ipak, sve do noÊi u kojoj se doznalo za Rezoluciju, nije nikad neotklonjivo odredio moj odlazak. Danas mislim da mu je moja prisutnost rastjerivala teπke misli, πto se Ëovjeku u takvom poloæaju skupljaju po glavi i poæuruju smrtni Ëas. Umirivao sam ga koliko sam mogao, zajedno sa starom Ivankom, zatvarao sam πkure i navlaËio zavjese. Trudio sam se da ga niπta ne uznemirava, pa sam se za njegov spas tajno molio u kuhinji. Nisam mu joπ mogao priuπtiti da u takvom stanju vidi da mu u vlastitoj kuÊi buja reakcija. Zaπto ga nisam posluπao i iz Trsta otiπao dalje u Italiju? Zaπto tada nisam posluπao oca na umoru? Zar sam mislio da mogu opstati na otoku? Kako to da mi odlazak moje rodbine i poznanika nije sugerirao da i ja krenem njihovim stopama? Zaπto sam æelio ostati u gradu koji je sve manje bio moj, u kojem je sve manje bilo onih πto su me rado viali? Pretpostavljam da ti ova pitanja salijeÊu misao. Sva ona imaju samo jedan odgovor. Ali, krenimo redom. Dajmo pravu sliku stvari. Ne zaboravimo detalje. Opiπimo zamke sudbine.

- 23 -


- 24 -


Drugo

D

a su je same avolske ruke spremale za taj, po svemu svakidaπnji ruËak, ne bi je uËinile takvom da se, u Ëasu kada mu se ukazala u mardijevskoj trpezariji, Enzo Strecci odrekao svih obzira i moralnih nedoumica, koji su mu povremeno muËili savjest za vrijeme opuπtanja u toploj vodi. Pa opet, da nije imao tako zamaman osmijeh i obeÊavajuÊu grau, moæda se ni gospodarica doma ne bi usudila da remeti mir svoje dosade. Ona kratko i koketno reËe: “A vi ste taj Lombardijac! Drago mi je πto Êete biti naπ gost. Kad vas bolje pogledam, sasvim mi je jasno crvenilo moje sobarice.” Enzo zadrhta od pogleda na pojavu od koje pristigoπe ove rijeËi, pa zatim otreænjujuÊe i pomalo uvrijeen pomisli: Zar me ona dræi balavcem? Kakva sobarica, bogati? Moj je obiËaj da se prvo gazdi javim kad u tuu kuÊu doem! Ta mu deviza, kojoj se od

- 25 -


srca nasmija u sebi, vrati krv u obraze pa se, podignuvπi obrvu, odvaæi na prvi mamac: “Kada se s gospojama sluπkinje mogu nadmetati, onda bit Êe da je predivan ovaj narod.” Catarini se u prvi mah uËini da je momak priliËno neotesan, no i, barem toliko, ako ne i viπe, drag, te nakon nekoliko trenutaka neodluke prva simpatija odnese pobjedu. Mardi se glasno nasmije i doda ko da ga je sam prst Boæji gurao opet na taj put: “Kako je krenulo, dragi Enzo, veÊ ja vidim, u ovom Êeπ si kraju naÊi i æenu!” Te rijeËi Mardi izgovori, i potvrdi da je moguÊe stazom istine iÊi slijep pored zdravih oËiju, pogleda uprtog u Mariju, pa sobarica nato hitro stavi glavu u dlanove i pomisli naivno iza te nejake ograde: Iz vaπih usta, gospodaru, ravno u uπi onih koji utjeËu. Da je Enzo kojim sluËajem znao da se iznevjerena radost lako laÊa maËa, ne bi zavrπio gdje je zavrπio, veÊ bi istog Ëasa posluπao Mardijevo sljepilo i oæenio to Ëeljade, koje i nije bilo tako loπa partija, ako znaπ na πta mislim. Bog je tako htio da joπ iste veËeri stigne biskupov glasnik i Mardi naredi da spreme konje. VeÊ je za nekoliko sati bio primljen u biskupov riminski ured, te je od njega mogao Ëuti ove povjerljive informacije: da sve vrvi od habsburπkih πpijuna i dodvorica, da informacije cure naveliko, da to moæe biti svatko i

- 26 -


da, usporedno s jaËanjem obrane, valja ojaËati i unutarnju kontrolu. Za to se vrijeme, koje je proveo proklinjuÊi sebe i plemiÊku lozu otaca πto mu je u naslijee ostavila i ovakve poslove, u njegovoj vlastitoj kuÊi odvijao daleko manje neugodan prizor. »im je nestalo prilike Francesca Mardija, kroz njegov veliki dom kao da je zapuhao vjetriÊ slobode. Catarina, po obiËaju, naredi straæi da na velikoj kuli podigne mardijevsku zastavu, koja je trebala, po njenoj zamisli, da obavijesti opÊinstvo da je gospodar izvan dvorca, ali da njegova dobra ruka, koju je na zastavi predstavljala isturena pandæa ljutitog risa, i dalje bdije nad sudbinama svojih podanika. Straæa se morala, kako je uredila mudra glavica, udvostruËiti i, Ëim primijeti povratak milog gospodara, zapuhati u sve dostupne trublje, pa bilo noÊno ili danje doba. Mardi je pokuπao Catarinu okaniti barem noÊnog trubljenja - jer svijet, draga, ni za πta nije kriv, ali je ona na tome posebno ustrajala, tvrdeÊi pritom da je njena ljubav jaËa i od sna (ova izjava, to ti je jasno, pripada antologiji banalnosti) i da, πto god da se desi, æeli budna doËekati svog jedinog muæa, itd., itd. I ovaj, kao i svaki put kada bi joj njegovo druπtvo za veËerom oduzela neodloæna politiËka pitanja, Catarina se rado prepuπtala osjeÊaju zapostavljenosti.

- 27 -


Na Marijin nagovor, joπ mnogo prije negoli se mladi Lombardijac pojavio na njenom horizontu, veËeri sliËne ovoj dopusti posluzi da joj krati vrijeme za gospodskim stolom. Da je stvar u vrijeme Enzovog dolaska veÊ poprimala obrise ustaljenog obiËaja, bilo je jasno po uæurbanosti s kojom se hitalo po hodnicima, po nesvakidaπnjem dotjerivanju sluæinËadi, po Ëestim razgovorima o stanju Umbertova glasa i njegovog æiËanog pratioca, jer se s uzbuenjem Ëekalo da Mardijev konjuπar, bude li pri snazi, svom vjernom drugu zduπno udijeli nebrojene udarce, na opÊu sreÊu i veselje. Eto, takva vika, cika i mrmor probude Enza iz popodnevnog sna. Tek πto se pridigao, kad u njegovu sobu upadne mali Beppo i prenese mu poziv gospodarice da se πto prije spusti na veËeru. Nakon πto je Beppo izgovorio poruku, pohita da se pridruæi miπjem kolu posluge i jednog dijela gospodara, πto je, dat Êeπ mi za pravo, neobiËna pojava Ëak i u naπe vrijeme, ali ga na vratima Enzo uspori upitavπi: “Mali, je li kod vas uvijek ovako?” “Samo kad nema star..., oprostite, gospodara Mardija, gospodine Strecci”, naivno, ali dragocjeno mu odgovori, za πto dobi zauπnjak, ali, valja reÊi, i lijep srebrnjak, po Ëemu Beppo zakljuËi da je doista rijeË o nesvakidaπnjem Ëovjeku. Kad je Enzo uπao u trpezariju, druπtvo je veÊ pokusalo ono πto se imalo pokusati i Umberto je veÊ - 28 -


otpjevao onu o πljivarici i govedaru, i onu o starom gosparu i mladoj sluπkinji. Druπtvo ga pozdravi naklonom, a Umberto se poæuri da dovrπi pjesmu te zbog toga pogrijeπi pri zadnjim stihovima, onima kad pop zakljuËno veli bludnici: Zato primi u se, greπna duπo, jerihonsku mi trublju zduπno... Svi se okrenuπe prema njemu i, nakon πto ga Catarina predstavi kao vaænog gosta, okupljeno druπtvo pruæi mu joπ srdaËniji izraz dobrodoπlice. “Pa ovdje se dobro zabavlja, bogami, kao i u mojem Milanu!” zapoËe Enzo, ali ga u taj Ëas netko, oËito bez osjeÊaja za trenutak, prekine uskliknuvπi neuspjelo: Æivio Milano!, no Enzo, bez obzira na razdraganost tog delije, nastavi u sveËanom tonu: “U roditeljskoj kuÊi odrastao sam sa slugama te sam zato veoma sretan πto takav prizor zatekoh i ovdje. Sretne sluge pod nogama one koju vrijedi oboæavati!” Ovo Strecci poprati njeænim pogledom upuÊenim Catarini, πto je poæelo uzdah nekih prostoduπnih djevojaka iz kuhinje, a onda se zaori aplauz. E, da je znao, kao πto nije, da se u Marijinom srcu ta gesta usadila tako nezgodno, tako bolno, meu sve one divne plodove tog vrta u cvjetanju za naπim Enzom, πarmantnim da poludiπ. “Dodajte mi to glazbalo!” zatraæi mladiÊ na valovima divljenja, i u njegovim rukama lutnja, inaËe plemenit instrument, postane magiËno sredstvo kojim - 29 -


zapoËinje preljub, brakolomstvo, nevjera, opaËina, zloËin i sve ono πto Bogu nije drago. I gospoja kojoj je te veËeri pjevao Enzo imala je mjesto oËiju dva sunca, s kosom od zrâkā te æivotodajne zvijezde, baπ kao i naπa Catarina, i takoer put bljeu od mlijeka, baπ kao i Catarina, i dva goluba skrivena ispod haljine i hod koji obara, baπ Ëudno, kao i Catarina; ona je, ukratko, bila dar Boæji, πto Catarina nije bila, jer dar boæanski neÊe biti da je ponikao iz avoljeg legla, kao πto njena ljepota jest, jer neÊe biti da bi za dar Boæji Ëovjek najradije uskliknuo, kao u sebi naπ Enzo, i mi skupa s njim: “HoÊu njeno tijelo, pa makar mi bilo zadnje!” Na posljednje rime te lijepe pjesme doe joπ jedan pljesak, a onda, taktiËki, Enzo opravda umorom svoje daljnje nesudjelovanje. I mogu ti reÊi da udivljenost koja je pratila njegov izlazak nije promakla Catarini.

- 30 -


3.

D

a mi je otac naredio da se spremim i odem onako jasno kao πto je to, veÊ iscrpljen boleπÊu, uËinio one noÊi nakon πto je radio javio za Rezoluciju, da mi je, dakle, naredio to isto u mjesecima prije nego πto Êu se i doista naÊi na putu za Trst, vjeruj mi, objeruËke bih prihvatio. Doista, za talijanskog mladiÊa od osamnaest godina, iz obitelji iskljuËenog partijca i razvlaπÊenog partizana, viπe nije bilo mjesta u novoj Jugoslaviji. Moæda je nekim drugima, koji su u ratu uspjeli ostati po strani, privremeno savijanje lea moglo omoguÊiti bolji æivot sutra, ali nekako mi se Ëinilo da je od dana kada je reæim iznevjerio oca ta buduÊnost za nas postala tek stvar njegovog prkosa, koji se u to vrijeme veÊ lagano gasio, gore u sobi. Uz to, u razdoblju prije Rezolucije æelio sam biti bliæi roacima i prijateljima koji su veÊ na-

- 31 -


pustili Rab, izbjeglicama koje su traæile novi dom po sjevernoj Italiji. Kada mi je konaËno rekao da se spremim i sutradan krenem na put, bilo je veÊ kasno. Svojom tvrdoglavoπÊu, svojom Ëvrstom æeljom da se opstane, dopustio mi je da ju ugledam. Bila je sredina lipnja i naπ je vrt, naslonjen na cestu, sav bujao od πarenila. Ako bi stajao na njoj, negdje u doba kada se sunce poËinje spuπtati u lelujavu noÊ, koju nose ljetno nebo i zbor zrikavaca, mogao bi vidjeti da je na cijeli vrt kuÊa bacila sjenu i da se Ëini kao da je, naspram okoline, prekriven tamnom plahtom. Tada bi shvatio da je naπa kuÊa jedna od najveÊih u mjestu i da ju je moguÊe vidjeti iz skoro bilo kojeg kuta Raba, a s nje se, po volji, mogu promatrati i brodice u zaljevu Svete Fumije s jedne, i mirna voda rapske luke s druge strane grada. Nije joπ bilo to doba dana kada je s nekoliko prijateljica stala uz ogradu i poËela brati joπ crvene i kisele kupine. Ne bih ni primijetio da se neπto dogaa da jedna od njih nije rekla, na naËin zavjereniËki, »uvaj se, ovo su faπistiËke kupine. To me nije suviπe uzbuivalo, jedino me brinulo da li otac spava. Krenuo sam provjeriti, a onda sam zaËuo kako jedna od njih govori, politiËki πtetno i za svaku osudu, “Meni su dobre da su stoput faπistiËke.” Na te rijeËi ona

- 32 -


prva odvrati da to naπe odluËno vrijeme neÊe tolerirati, samo πto nisam znao πto pod time misli, na njen odgovor, na nas ili kupine. “Pa onda me prijavi, ako si Ëemu”, opet se zaËuo taj drski glas. Ovo sam veÊ morao provjeriti; konci sudbine povukli su se neotpletivo. Nakon πto sam se uvjerio da otac doista spava, iziπao sam na balkon i moja pojava bî odmah primijeÊena. - Smrt faπizmu, druæe Niccolò! - pozdravi me kako treba, ali sad oËito manje borbeno, ona prva, i ja u njoj prepoznah Anu, koja je, uz to πto je bila zgodna plavojka, vodila rapsku omladinu. I po svemu πto sam Ëuo, Ëinilo se da joj dobro ide. - Sloboda narodu, Ano! ©ta Êe bit da ti se ne sviaju moje kupine? Ona spusti glavu, malo se zarumeni pa reËe: - Niccolò, nisam ja tako mislila. Znaπ kakve se stvari priËaju. - ZnaËi ipak su dobre - poËeo sam se πaliti i Ana se nasmije tako da od preaπnje predvodnice naπih omladinki ne ostade skoro niπta, i bî mi drago πto je moje ranije i neozbiljno udvaranje donijelo i pokoji plod na raËun duænosti. No, u taj se Ëas javi buntovnica: - Dobre su, dobre, iako su faπistiËke - isplazi mi jezik i lagano se uputi niz cestu, a Ani je to bio znak

- 33 -


da se uozbilji. OdluËio sam saznati tko je ta djevojka, prije nego πto i ona pohita za svojim prijateljicama. - Ano, ko je ova? - Neki dan je doπla iz ©ibenika. Ime joj je Petra. Otac joj je novi komandir milicije - uspjela mi je otkriti. I to bijaπe poËetak. Smijeπna, sasvim nevaæna zgoda, πto se lako zaboravlja, rekao bi svatko. A ja Êu, eto vidiπ, na toj stijeni zamrsiti svoju sudbinu; onako, kao πto sam ti rekao, neotpletivo.

- 34 -


TreÊe

©

to sve ne kriju πume Romagne, kakvu sve divljaË, kakve uæitke. Mardi se kuÊi vratio iza ponoÊi, s licem koje kao da je i samo govorilo da je politika tvrd kruh. Kao vjerna supruga, Catarina mu reËe “I ja sam tvrda æena”, pa Francesco pomisli da shvaÊa πto je na stvari te naredi da se konji spreme rano ujutro, ovaj put za lov. Vaæno je joπ reÊi da mu biskupove rijeËi nisu podarile baπ mnogo sna. Enzu bjeπe prvo tog dana da opsuje kad mu, u sam cik zore, prodoran kao igla, Umbertov rog dopre do svijesti. Enzo izie na prozor i ugleda Mardija, koji mu se uËini nekako zamiπljen ili zabrinut, kako mu maπe zastavicom, koju poslije natakne na vrh svog tobolca. Umjesto njega, Catarina odgovori na pitanje “Kamo, prijatelji, u ovo noÊno doba?” πto ga Enzo postavi s ono malo dobre volje zateËene u pomuÊenoj svijesti.

- 35 -


“Gospodine Strecci”, reËe ona, “sunce se sprema izaÊi na istoku. To je najbolje vrijeme ako æelite bolje promotriti naπe πume.” Nakon tih rijeËi, od kojih Ëovjek ne bi znao πto da misli, odjaha predivna Catarina jedva povlaËeÊi za sobom zamiπljenog Mardija i dvadeset od noÊaπnje zabave joπ mamurnih slugu. Enzo ih je sustigao kod potoka koji je presijecao taj divni gaj, gdje je druπtvo, razgaljeno svjeæinom jutra i napetostima lova, smiπljalo akciju kako bi okruæilo jednu porodicu zeËeva. Prvo πto je razabrao od te gomile bio je Marijin at, kojeg je djevojka, puna one Ëudne nade koja, bez obzira na to πto um savjetuje oprez, pretvara ljubav u tako dramatiËnu, nerijetko i tragiËnu stvar, okrenula u njegovom pravcu. Enzo je mogao zapaziti da joj uzdah ËuËi iza svake rijeËi koju mu je onako uæurbano uputila, a Ëiji je skup sadræavao nuæne obavijesti o planu za zeËji gulaπ πto ga je sastavila sama gospoa Mardi. Na podrπku gospodara nisu mogli raËunati u njezinoj omiljenoj igri, jer je na prvi pogled bilo jasno da je gospodar Mardi sasvim odsutan duhom. Zadnju reËenicu Maria poprati smijeπkom, na koji Enzo ljubazno, ali ne i odveÊ srdaËno, odgovori. Maria pomisli kratko, jasno i ispravno, ali, nesreÊa je, na loπem primjeru, da se za ljubav valja boriti, i Ëvrsto se zakaËi za rep Enzovog konja, koji joj je on, Ëini se, rado udijelio probijajuÊi put prema Catarini. - 36 -


“Dragi Enzo, samo se vas Ëekalo da potpomognete akciju moje æene”, uzviknu jadni Mardi. “Naravno, u punoj mjeri i bez otezanja”, poruËi mu ona poznatim tonom te to poprati onom toliko neodoljivom kretnjom ruke, koja je bila tako ljupka nadopuna izgovorenom da bi Ëovjek najradije u isti Ëas punim priznanjem oslobodio duπu, pa nek sve ide u majËinu, kad veÊ mora. “Lav je moje srednje ime!” tek odgovori Enzo πeretski i, sloæit Êeπ se, priliËno neoriginalno. “Onda za mnom!” naredi Catarina i sluge se rastrËaπe, πto na konjima, πto sa psima, πto na vlastitim nogama, urlajuÊi da se cijela πuma tresla, ostavljajuÊi iza sebe starog Mardija, koji odluËi da odmori duπu ispod obliænjeg stabla. Sunce se tek diglo iznad πume. Catarina poleti, Enzo snaæno podbode svog riana, a Maria ni u Ëemu ne zaostane za njima. Da je Catarina letjela kao strijela i na mjestima gdje su se skoro doticala debla stoljetnih stabala, to je dobro osjetilo Enzovo kljuse, kojem on ne dopusti da odustane, a joπ i viπe Maria, koja mu nije æeljela pruæiti priliku da pobjegne pa je ta neugodna Ëinjenica - da je, ponavljam, Catarina letjela kao strijela u nepoznatom pravcu - jasno govorila toj maloj da se pripremljeni plan veÊ uvelike raspao i da je na snazi novi, koji ona, ako veÊ nije razumjela, onda je barem predobro osjeÊala u ovoj suludoj trci. - 37 -


Catarina naglo skrenu i izgubi se iza borovine, Enzo uspije zadræati korak, a Maria se zaustavi na mjestu na kojem su njihovi konji ostavili dubok trag pa na njemu tiho zajeca i prvi se put u njoj, joπ nedovoljno osvijeπteno, javi mrænja prema dobroËinitelju; nezdrav osjeÊaj za mladu duπu. Za to vrijeme Enzo je priliËno zaostao za Catarinom. SlijedeÊi tragove kopita i polomljene granËice, nakon nekoliko minuta primijetio je njenog konja, koji je mirno pio na malom izvoru. Kad se pribliæio vodi, ugleda je kako umiva vrat i lice. U tom Ëasu pomisli na stvari koje bi drage volje ærtvovao za tu æenu, no popis mu prekinu njen hitar okret. Enzo zamijeti da hini iznenaenje u trenutku kad je izgovorila: “Oh, dobro je da ste vi... Zaπto me gledate tako Ëudno?” “UËinilo mi se da ste se uplaπili.” “Vjerujte mi, gospodine Enzo, da bi strah ovdje bio sasvim na mjestu. Pa ova je πuma puna razbojnika svake vrsti, a odnedavno, kako mi je muæ sinoÊ otkrio, i habsburπkih πpija. Ne bi ih voljela vidjeti tu gdje stojite.” “Bogami, ni meni ne bi bilo najmilije sresti ih mjesto vas”, odgovori Enzo prekoravajuÊi samoga sebe πto nije smislio neπto pametnije. “Pobjegli su mi svi zeËevi, vidjeli ste. ©ta sad da radim?” reËe ona tugaljivo. - 38 -


“Priuπtite si odmor. Nakon onakve trke...” “Nije valjda da ste umorni, Enzo? Doite ovamo, osvjeæite se malo. Niste primijetili da smo izgubili Mariju.” Kakva sad Maria, pomisli Enzo dok joj se pribliæavao. “Ne, doista nisam. Vi ste me, Catarina, odvukli predaleko.” I prije nego πto je dovrπio reËenicu, veÊ je naπao njezinu ruku. Ona naglo odskoËi kao kakva maËka, gledajuÊi ga uvrijeeno, ali Enzu nije promaknulo da je ruku Ëak i nedopustivo dugo zadræala u njegovoj. PovuËe se za korak i pognute glave izgovori ispriku: “Oprostite, Catarina. Ne znam πto mi je. Valjda me ova trka liπila uma.” Iako je sve πto je uputio u njezinom pravcu nakon stiska bilo Ëista kurtoazija, rekli bismo danas, Catarina se svejedno pomalo uplaπi njegovih posljednjih rijeËi te mu odgovori blago, koliko se veÊ moglo u takvoj situaciji, sva prestraπena da je ne oda, Ëinilo joj se suviπe glasno lupanje srca: “Ne brinite, Enzo. Bit Êe da je to. Opio vas je jutarnji zrak.” Ona hitro skoËi na konja i, u Ëasu kada se spremala da odjuri prema slugama koje su se pribliæavale, joπ mu reËe: “»ini mi se da vas ona mala ljubi. Pripazite na to.” - 39 -


Catarina odjaha sa slugama, a Enzo se laganim kasom uputi prema drvetu ispod kojega je spavao stari Mardi. Posvuda uokolo Ëula se buka zagrijanih lovaca i poneki uzvik uspjeha, a rezultat gospodariËina lova, kao i inaËe, bio je teπko mjerljiv s potrebama dva odrasla i pritom zdrava Ëovjeka. No, to i nije bio razlog zbog kojeg se u lov kreÊe, veÊ se ovdje lovilo neπto πto se krilo iza imena dobrog raspoloæenja gospoe Mardi. Ipak, ovaj put izvjesnu klonulost i odsutnost Mardijeve supruge nisu mogli otjerati ni sva ljubav i zanos posluge. Bilo je jasno da æudi za krajem igre koju je zapoËela. Dok su konjuπari spremali malobrojne zeËeve u vreÊu, πto je ostalima pruæilo trenutak odmora, Maria uputi Catarini gorke rijeËi πto su u njoj nabujale kao divlje vode, a Ëiju vaænost tada nije osjetila zaljubljenost koja se gnijezdila u gospoi Mardi. “Kao da joπ uvijek jurite s Lombardijcem, gospoo.” Catarina odmahnu nevoljko, otklanjajuÊi sav pristigli otrov, te procijedi iskreno: “Umorna sam, Maria. Krenimo prema gospodaru.” Za to vrijeme Enzo se veÊ vratio na mjesto s kojeg je poËela ona jurnjava te se tamo posjeo kraj Mardija i otvorio svoju Ëuturicu. Mardi se træe na opor miris rakije i, onako iz sna, grliÊ rado prihvati.

- 40 -


“Valjda Êe mi ovo vratiti snagu, dragi Enzo. Toliko sam slomljen. A ona, bogati, kao da æivi u nekom drugom svijetu. Kako objasniti æeni da je domovina u pitanju?” objasni teæinu svojeg posla ne skrivajuÊi izvjestan ponos koji nudi zadaÊa njegova obavljanja. “Predobar sam, zato mi i jest ovako. Zna da bih ubio za nju”, nastavi popustljivije, s ljubavlju gledajuÊi prema oblaku praπine i sluπajuÊi konjsko komeπanje od Ëega se tresla πuma. “Do toga valjda neÊe doÊi”, tjeπio je Enzo obojicu. “Ha, nikad se ne zna. Ali, pustimo sad to. Moramo se Ëuvati Habsburga. Danas Êu obznaniti puku da uvodimo izvanredne mjere.” “Je li opasno? ©ta je Ëiniti?” “Dotle je doπlo da majke u Riminiju izlaze po djecu veÊ u pet sati.” “VeÊ u pet sati?!” ponovi vidno zabrinuti Enzo naglaπavajuÊi svaki slog. “PojaËajte straæe, gospodaru.” “VeÊ jesam”, reËe Mardi s jasnim zadovoljstvom u glasu. “Nema tog ko bi ugrozio moj dom, mladiÊu.” “Pa tko bi se i usudio?!” zakljuËi razgovor Enzo i, poteæuÊi gutljaj rakije, joπ jednom uvidje svu dobru prostoduπnost toga dragog Ëovjeka, koju nudi sigurnost i samoljublje, te osjeti neku Ëudnu zaπtiÊenost,

- 41 -


ali mu, u isti Ëas, Mardijeva kratka besjeda unese u duπu i daπak straha: oh, zar iÊi protiv sebe?! Ubrzo su poπli prema dvorcu, poslavπi malog Beppa da lovinu hitro odnese u kuhinju, nakon πto zakljuËiπe da za nju dostaju samo dvije vreÊe. Tek nekoliko fazana, ranije spomenute zeËeve i jednog divljeg praπËiÊa Beppo je veÊ nosio prema dvorcu. Skupina se umorno vukla; sunce se veÊ postavilo na sredinu neba i napor razliËitog porijekla vidio se na licima Catarinine lovaËke Ëete. Ispred Enza kaskali su Mardijevi, tako da je mogao Ëuti kad je Francesco zamijetio njezino bljedilo i uputio joj prijekore: “Pa, draga, rekao sam ti, lov je muπka igra. Tko je joπ vidio gospou u takvoj raboti! Nije to za tebe, okani se takvog posla kad shvaÊaπ da ti πkodi, Ëemu tvrdoglavost, draga... i tako dalje.” I tako dalje. Kako je samo dosadan i ishlapio taj starac - skoro u isti Ëas izdajniËki pomisle dvije glave u koloni.

- 42 -


4.

J

utro-dva nakon onog susreta otiπao sam do plaæe, u vrijeme kad joπ nema kupaËa, da naem bar malo osvjeæenja pred jarom koja je veÊ dobrano pritiskala. Ponio sam taj put sa sobom i poznati kanconijer Enza Streccija, da mi pruæi dodatni uæitak u opuπtanju pod kakvim borom koje slijedi nakon jutarnjeg kupanja. To su pjesme koje je pisao u danima πto Êe prethoditi njegovoj propasti, i baπ to jutro proËitah stihove koji su se u tom trenu Ëinili kao zgodan poticaj mojoj melankoliji, a bit Êe moto mojih priËa, vrijedne da ih se ukleπe na ploËi ispod koje Êu se opruæiti: A nestalno srce samo jedan zavjet muËi Da se ne zaboravi ono πto me snae.

- 43 -


Nije proπlo mnogo vremena, kad mi iznenada netko stavi ruke na oËi. Osjetih da su æenske i prvo na πto pomislih bilo je ono drsko stvorenje πto je tako glasno voljelo moje kupine. Njezina mi se tamna i teπka kosa, pa onaj jezik πto prijeti i oËi πto se rugaju nad nosom pomalo grËkim, sada priËinjala u glavi kao vrijedan izazov, a draæ te uzbudljive vizije nije smetala mojem inaËe pojaËanom osjeÊaju za boguugodna djela. To mi potjera vruÊinu kroz tijelo i zato rekoh: - Dobre su ti moje kupine, kaæeπ? - Ali nato se ruke naglo razmaknu i zaËuh: - Ne ljuti se, Niccolò, to sam ja tek tako. - RazoËarano shvatih da je Ana. Odmaknula se od mene gledajuÊi u more, kao da ju je iznenadilo moje pitanje. - Znaπ kako je, mora se - dodala je snuædeno se opravdavajuÊi. - Pa kud da baπ moje kupine ocrniπ, Ano? Joπ su crvene, zar ne?! Zar se na meni gradi karijera omladinke? - udario sam u πalu da je bar malo oraspoloæim, ali ona je nije prihvatila nego je zarumenjenih obraza nastavila uporno gledati prema namreπkanom moru, a onda je æivahno promijenila temu: - HoÊeπ li danas doÊi na mol? - Moæda - odgovorih joj misleÊi joπ uvijek na ono ljupko stvorenje. - Bit Êe i tvojih prijateljica tamo? Ona nervozno baci kamen, a onda me upita:

- 44 -


- A zaπto pitaπ? - gledala me ispod oka. - Je li ti se to neka moæda i svia? - Ma ne, ne, samo pitam. - ZnaËi nijedna ti se ne svia? - E, to je veÊ bilo nadmudrivanje. - Ma, sve ste vi lijepe. - Ali neka ti je ipak ljepπa? - Ne mogu se odluËiti - nasmijeπih se kao Ëovjek kojem je sudbina nametnula teret πto se slatko nosi, ali Ana ne nastavi igru nego naglo i skoro uvrijeeno ustane. - Ona nova, je li tako? Ona nova ti se svia - i ne saËekavπi moj odgovor otrËi dalje. Nakon nekoliko koraka zastane i dobaci zlokobno mojem zbunjenom pogledu: - »uvaj se njezinog oca. Kaæu da je odluËan kad mu je kÊer u pitanju. Ovo upozorenje primio sam s podsmijehom, a Aninu uvrijeenost s oholoπÊu koja i pristaje osamnaestogodiπnjem mladiÊu. Tko Êe znati kolika, ali je i njezina udjela bilo u nesreÊi koja Êe me uskoro zadesiti. Dok sam se polagano vraÊao kuÊi, Anina optuæba titrala mi je u uπima kao lijepa moguÊnost, kao ugoda koju stvara sve novo πto se nae u poznatoj i potroπenoj okolini. A ako je k tomu neodoljivo, tim se bolje hrani srce i um svakojakim, pa Ëesto i nemoguÊim mislima.

- 45 -


Ima li neπto u æudnji ili nas avo sve zajedno navodi na stazu propasti, ja to ne znam, ali ono πto sam ugledao u svom vrtu navelo me tada na pomisao kako nema druge nego se prepustiti sudbini. PribliæavajuÊi se kuÊi vidio sam da se nervozno miËe ono isto grmlje kupine, kao da ih netko bere s druge strane. Ta mi se moguÊnost uËini suludom, jer nisam vjerovao da bi Ivanka brala nedozrele kupine. Viknuo sam njezino ime, ali odgovor nije dolazio. Uπunjao sam se u vrt kao lopov, no moje je skrivanje ubrzo okonËao poznat glas. - Da nije opet Ana? - nestrpljivo sam prekinuo redovnika javljajuÊi se sa stolice iz drugog, veÊ skoro potpuno tamna kraja sobe. - E, da je bar bila Ana! - uzviknuo je redovnik. Bila je to ona! Shvatio sam kad je zapoËela: - Iz dana u dan sve su bolje. Ne znam za tebe, ali ja volim kad su kisele. Ne valja kad dozriju. To je znak da im je propast blizu. - Neki dan mi plaziπ jezik, a sada mi se motaπ po vrtu -hinio sam hladnoÊu i neuznemirenost, a u grudima kao da mi se omanji afriËki orkestar upravo zagrijao za svirku. Uplaπila me pomalo njena drskost i Ëvrstina, pa i hrabrost u ophoenju. Skrivao sam pogled zbog toga, i sam zabavljen branjem prekiselih kupina. - A motam li ti se po srcu? - upita me ne trepÊuÊi oËima, a ja istog Ëasa Ëvrsto odluËih da se ne dam smesti. - Kako tamo stojim? - nastavila je. - 46 -


- Do njega je ipak teæe. - Vidiπ kako sam bio mudar i zakuËast. - I to Êemo vidjeti - reËe pa mi se pribliæi na razdaljinu od jednog lakta. Bio sam miran kao kamen, ni u ludilu se ne bih odmaknuo ni za pedalj. Ona mi prisloni kupinu na usne i, dræeÊi je prstom, pree polako preko njih, kao da mi ih njome nanovo crta, a zatim je naglo stavi u svoja usta pa mi, joπ jednom, isplazi jezik, ovaj put tek da mi pokaæe netaknutu kupinu na njemu. Bit Êe da mi je uzbuenje povuklo svu krv s lica, jer se ona glasno nasmije i ponovi svoje rijeËi: - I to Êemo vidjeti - udaljavala se lica okrenutog prema meni. - Uostalom, upoznaj mog oca. Pratila sam ga. On je ovdje, gore u kuÊi. - ©ta?! - Ovo me presjeklo i vratilo iz svijeta najavljene slasti, pa se u hipu prisjetih Anina upozorenja. - Samo, pssst... Nestala je pokraj smokve dok sam sreivao svoje misli pametnim Aninim rijeËima, dok sam pokuπavao zamisliti tu prijetnju πto je bila njezin otac, kojemu je, kako kaæu, jako stalo po pitanju jedinice, ponavljajuÊi to u sebi i nakon πto sam shvatio da se zaljubljujem i da sam, uostalom, kao pravi zaljubljenik spreman liπiti se svih obzira. Svejedno me uplaπila Petrina obavijest, no posumnjao sam, tjeπeÊi se, da je u pitanju neka nova ludost. - 47 -


Bila je u pravu. Na oËevim vratima stajao je Petar NiæetiÊ, u tamnoplavoj uniformi komandira milicije, u sjajnim Ëizmama do koljena iako je bilo ljeto. ©apku je, kao kakav lola, pomaknuo s Ëela, pa se dobro vidjelo da mu je znoj slijepio tanke vlasi. Izgledao mi je sav podbuhao, kao pravi ljubitelj dobre loze koju izvrsno prave baπ u kraju iz kojeg nam je stigao. Gledao me ustrajno, kako veÊ gleda predstavnik reda, naherivπi podrugljivo glavu, u stranu, ne odgovarajuÊi na moj pozdrav, sve dok otac nije rekao s postelje: - To mi je sin, druæe NiæetiÊu. - Ma nemoj! Vidi, vidi, veÊ momËina. - Doπao je na razgovor - poËeo me upoznavati otac kad se od stranca viπe nije moglo izvuÊi. - On je novi komandir. VeÊ smo... - Samo provjeravamo, mladiÊu. Provjeravamo. Mi se, druæe Darsa - reËe okrenuvπi se ocu - brinemo za vas propale komuniste. Da znamo je l’ joπ viπe skreÊete ukrivo ili se, ako je sreÊe, popravljate. Otac preπuti te rijeËi spustivπi pogled, a NiæetiÊ me upita: - Kolko ti je godina, mali? - Osamnaest - odvratih sigurno. - Neπto stariji od moje kÊeri, bogati. Ovo mi se uËini kao nekakav znak popuπtanja, kao trenutak za moguÊu naklonost pa, prekrπivπi njezinu naredbu, nesretno izvalih: - 48 -


- Sreo sam vaπu kÊer neki dan u... Zastao sam vidjevπi njegov smrknut pogled. NiæetiÊ zakoraËi prema meni - Ana je ipak bila aneo upozorenja - ali se zaustavi na udaljenosti dovoljnoj da bi me velikim i mekim dlanom, odjednom, skoro pa njeæno potapπao po licu. Kao otac kad uz osmijeh dijeli æivotni savjet: - Ja ubijam za ono πto je moje, mali. Komunizam i ona. - Nato pree, nasmijana lica, kaæiprstom preko vrata. - To su moje svetinje. Za drugo ja ne znam. Nastane πutnja, koju prekine sam NiæetiÊ, valjda zadovoljan uËinkom njezina trajanja: - Javljajte se, javljate se. Znate gdje je stanica reËe i uputi se prema vratima, a na izlasku joπ pridoda kao kakav dragi gost πto joπ nije ni napustio kuÊni prag a veÊ se æeljno iπËekuje njegov sljedeÊi posjet: - »uvajmo jedni druge, braÊo, od veÊeg zla.

- 49 -


- 50 -


»etvrto

L

ov je traæio odmora, tako da je tiπina za vrijeme objeda i nakon njega potpomogla æelju prisutnih da se uvale u meke ponjave i prespavaju dan, a neki od njih, bogami, i da srede uskomeπane misli. RuËak proteËe mirno. Enzovo dobro srce ipak je pogaala njezina πutnja, koja, eto, traje joπ od scene na izvoru. Za cijelo vrijeme objeda nijedan pogled nije doπao s njene strane, nijedan trzaj lica, nijedan pokret ruke. Zar je jutroπnji dogaaj tek pusta tlapnja? Zar ruku nije i suviπe dugo zadræala u njegovoj, pitao se, a on zna πto to znaËi jer nisu djeca. Ove Enzove misli, za koje Êemo bez pretjerivanja reÊi da su bile na granici turobnosti, prekine Mardi, æeleÊi obavijestiti svoj uæi krug da, kao prvo, oËekuje njihovu prisutnost kad za nekoliko sati s terase velike kule svojim podanicima obznani opasnost u kojoj su se naπli zajedno s cijelom domovinom; to

- 51 -


jest, u onom trenutku kad bude uvodio izvanredne mjere na Ëitavom podruËju mardijevske grofovije, koja je imala tu Ëast i sreÊu da je od nesklonog udesa πtiti na njegovoj zastavi bijesni, a u takvom stanju, kako je zadovoljno naglasio, i izrazito æilav ris. Nakon Mardijeve govorancije Enzo se priliËno bezvoljan, a tu istu vrstu bezvoljnosti dijele kockari na povratku iz neuspjeπne noÊi, vratio u svoju prostranu sobu. Na stolicu odbaci prsluk, πeπir ostavi na fotelji, Ëizme gurnu pred vrata ormara od hrastovine, a hlaËe nevoljko odgurnu na rub kreveta. Punom se teæinom uvali u njega, æeljno oËekujuÊi prve zrake mirnog sunca popodnevnog sna, koje Êe njegovu izmiljelu tugaljivost stjerati u miπju rupu, jer tako se bar nadao da Êe biti, kad se ubrzo nae na konju pored Mardija te ga junaËki zagrli, pri Ëemu mu malo zasmeta zastavica na tobolcu, poznati ratoborni ris. Zatim nastavi u galopu za njim kroz πumu, od koje je u toj brzini primjeÊivao samo svjetlucanje listova. Kamo juri taj diËni vojvoda? Za πpijama habsburπkim krenula je naπa plavca, hej, ko ne psuje ko ne huli omastit Êe biskupova lanca... I dok je pjesma odjekivala svud naokolo, Enzo vidje Catarinu kako im se pribliæava s boka i na njih prije- 52 -


teÊi napinje luk, a Mardi se smije kao da ide u svatove, bogati, kao da i njemu ne prijeti njezina oËita ludost. I otpusti ona strijelu koja Enza strefi u rebra, a njemu se uËini po njezinim suzama i ljutitom lomljenju luka da joj on baπ i nije bio meta, ali da se loviti ne uËi lako; uvidjevπi πto se zbiva, Mardi izvuËe osobni stilet i zabije ga Enzu neπto niæe od prve rane, iz koje je veÊ dobrano tekla krvca... Enzo na sve to skoËi sav u znoju i uhvati se za ranjeno mjesto. Odobrovolji ga pogled na vlastitu sobu, tako da joπ jednom, za svaki sluËaj, provjeri tek maloprije izrazito bolnu ranu. Kad tamo, umjesto otvorenog mesa i krvi, opipa presavijeni papir i njegove oπtre bridove te, prevrÊuÊi ga, od svega primijeti samo jedno kiÊeno M. na poleini. Evo πto je stajalo u njemu: Otkad su te oËi moje ugledale, one ne vide niπta drugo, niπta doli tebe, i ti to znaπ. Mogao bi me izvrgnuti ruglu, i to bi otrpjela, mogao bi Ëizmom gaziti moje srce, o treba li ti iπta viπe od ovog pisma, no ono bi kucalo i dalje, samo ako budeπ moj. Za to sam spremna primiti kaznu, za to sam spremna napustiti sve. Zaπto si okrutan, zaπto me muËiπ? Kad si danas dolazio prema meni u πumi, vidjela sam tvoj osmijeh i, osim njega, meni ne treba drugih potvrda da me voliπ. Ako ti ne poznaπ svoje srce, onda dobro, ali ja sam ga prozrela! Zaπto si me æelio uËiniti ljubomornom, kad - 53 -


si pohitao za gospodaricom? Zar voliπ moje suze? Reci onda to, dobit Êeπ ih i preko mjere! Zaπto ne priznaπ, kome si pjevao sinoÊ? Kome, ako ne meni? Dok ti piπem ove retke moje srce hoÊe da napusti moju grud. Sad je sve na tebi. O, zar je nuæno ponoviti da bi u tamnici, pod lancima, s nogom u πpanskoj Ëizmi, æivjela s tobom, samo, rekoh - samo ako budeπ moj. Zar je potrebno dodati da te voli Maria ProËitavπi posljednje rijeËi (izrazito stilizirane), Enzo nije znao πto da misli, kuda da se djene. Onako bunovan nakon more u kojoj mu je ljubljena Catarina greπkom provukla strijelu kroz rebra, a Mardi, sav presretan, isprobao svoj noæiÊ, ovo pismo, u kojem se spominju ljubomora i pjesma i u kojem se prijeti muËenjem i tamnicom, u toj mjeri rastjera njegovu dobru volju da ga je bijesno razderao gotovo u paramparËad. I dok su komadiÊi joπ letjeli po sobi, uzviknu iscrpljen: O, da li se to netko πali sa mnom?! ©ta hoÊe ta djevojka?! Kakvo ruglo, kakvo srce, koji dokazi, Ëija ljubomora?! ©ta to znaËi: Zar je potrebno dodati?! Kakvi Boæji lanci i tamnice, jebo te patak?! Netko je ovdje stvarno lud!

- 54 -


5.

©

to sam drugo mogao nego da je se klonim. Izbjegavao sam izlaske, kupao se na osamljenim mjestima. »inio sve to i, kako to biva, neprestano mislio na nju. Zapravo sam Ëekao na susret poput onoga u vrtu, nadao se da Êe me ona naÊi na takvim mjestima, gdje sam, πta Êemo - svi smo banalni, pisao njeno ime na pijesku, πifrirao poruke u drveÊe, vjerovao u srodnost duπa, osjeÊao tugaljivost kada se ne bi pojavila na neugovorenom sastanku. Ukratko, bio sam zaljubljen Ëovjek: uzeo sam nagovjeπtaj kao neotklonjiv usud, bio spreman na patnju. I, naravno, pomalo uæivao u njoj. Ti se, Bosniaco, smijeπiπ, ali ima li onoga koji bar jednom nije proπao kroz takva πta. Ako ima, onda je to prije, πto bi rekao UËitelj, æivotinja ili kakav bog. Bliæio se kraj lipnja, bliæili su se veliki dogaaji. Dok su duænosnici Centralnih komiteta Informbiroa - 55 -


sastanËili u Rumunjskoj, bez sudjelovanja naπih predstavnika, πto je bio uvod u doba novih ærtava, ja sam Ëuvao svoje srce, barem mi se tako Ëinilo, od puknuÊa, branio sam, kako se govorilo, sitnosopstveni interes i, pravo da ti kaæem, lijepo ti se meni fuÊkalo za neoborive zakone povijesnih gibanja. Samo bi mi glavu ponekad noÊu ohladio pokoji oËev hripac, ali kad bih Ëuo da opet diπe, vraÊao sam se u svijet zamiπljene naslade u dvoje. Posebnu hrabrost pokazivao sam πeÊuÊi ispod njenog prozora, po nekoliko puta dnevno, nadajuÊi se kakvom znaku od nje, ne usuujuÊi se zastati ili, nedajboæe, baciti kamenËiÊ. Da, da, bolovala mi je i duπa i tijelo, pa sam odluËio da je potraæim meu omladinom. Bio je dvadeset osmi lipnja Ëetrdeset osme. Svaki Ëovjek ima dan koji je kao rupa za polugu πto Êe preokrenuti dotadaπnji æivot. Taj je dan bio moja rupa. »ovjek koji sjedi pred tobom i kojeg sluπaπ cijelo ovo popodne proizaπao je iz nje. Saznao sam da ju je otac dræao zatvorenu u kuÊi nakon one Ëudne obiteljske posjete naπem domu. To mi je, naravno, opet otkrila Ana, koju sam naπao negdje oko podneva na bini Narodnog doma, kako rukovodi postavljanjem parola i kiÊenjem dvorane za skore sveËanosti proslave Dana ustanka. Viπe se

- 56 -


nije smijala kao onda. Izgledala je pomalo ljutito, Ëemu je vjerojatno kumovao naπ posljednji susret. Kao πto rekoh, bio sam zaljubljen Ëovjek i nisam mnogo mario za tua Ëuvstva. Zato sam suviπe nestrpljivo upitao za nju i pruæio joj πansu da se osveti za moje prijaπnje strelice. Igrala se sa mnom uvidjevπi πto me muËi. - Pa ti si zaljubljen u nju?! O-ho-ho... Branio sam se kao Ëovjek kojeg bi priznanje koπtalo glave. Ona mi to i reËe, a kad se suoËila s mojom nedvosmislenom πutnjom, pridoda zlobno: - A moæda bi i koπtalo, ko zna! Uostalom, pitao me za tebe niko drugi doli komandir Petar NiæetiÊ. - I πta si mu rekla? - dræao sam se hrabro. - Ono πto svaka cura zna - smijala se i otezala. - Da si... opasan. I... - ©ta i? - rekoh nervozno - Pa da se raspitujeπ za nju. - Ali, ja se nisam... - pokuπao sam se nevjeπto obraniti. - Rekao si da ti se svia, a sad se bojiπ. E pa, druæe Niccolò, nas uËe da snosimo odgovornost. A ko je kolko odgovoran, najbolje zna naπ komandir, pa je zato i dræi u kazni, jer se vani πeÊu protudræavni elementi. Gledala me kao da mi posljednje dvije rijeËi æeli nalijepiti na Ëelo. Pokuπah neπto prosiktati, ali je

- 57 -


naglo napustih s odlukom da to biÊe viπe nikada ne vidim, jer mi se Ëinilo da ne samo da najavljuje nesreÊu nego je veÊ i potiËe. Ali, kao πto kaæe pjesnik, ono πto nemamo, traæimo svagdje, a tog se dana valjalo uputiti kuÊi, jer opet je bila tamo. DoËekala me je na verandi, onako izmuËenog Aninom zlobom. Kada sam pristigao, razgovarala je s Ivankom. Iznenaenje koje sam doæivio vidjevπi je bilo je dovoljno da se u meni sve raspali i podivlja. Ugledavπi me, uzbueno je viknula: - »ekam te veÊ cijeli sat, zloËesti Niccolò! Odmah joj uplaπeno primijetih modricu ispod desnog oka, na πto ona, skoro pa ponosno, reËe: - Zaradila sam to zbog tebe. Ivanka se povukla u kuhinju. Sjeo sam pokraj nje. Nisam znao kako da nastavim. Uzela mi je ruku i mojim prstima preπla preko modroljubiËaste koæe. Kao da je moja ruka skinula s tog lica svu sigurnost. UËini mi se to kao pogodan Ëas da je poljubim, no odmaknula se kad sam joj pribliæio usne. - Oprosti. Ne znam πto me snaπlo - pokunjeno sam rekao. - Valjda ja. - Izgleda da ju je taj odgovor vratio k sebi pa me upita, pretvarajuÊi se da se uplaπila: - Ili moæda nisam? Opet je bila dragi avo. Spustio sam pogled. Zamolila me da je otpratim bar jedan dio puta do kuÊe. - 58 -


Dodala je da joj je otac na poslu od jutra i da se radi o neËem gadnom, pa se ne moramo bojati. I ja sam je posluπao, jer poziv od nje lako je vraÊao na stazu zlog usuda. Krenuo sam ispred nje. Pretvarao sam se da sam uvrijeen njezinom igrom. Uzela mi je ruku nasred ulice. Od toga se nisam htio braniti. Uskoro pokraj nas proe Ëovjek na biciklu. - Evo πpije mog starog. Taj niπta ne prepuπta sluËaju - reËe, skoro s divljenjem prema oËevoj lukavosti, pa onda mahne Ëovjeku na biciklu kada se okrenuo da se joπ jednom uvjeri, i nasmije se mojoj zbunjenosti. - Opet Êe ti zabraniti izlazak... - poËeo sam ozbiljno, ali joj se ne svidje pravac u kojem sam uputio razgovor pa naglo zastane: - Ti me voliπ, Niccolò? - Traæila mi je oËi, a ja od zbunjenosti nisam znao πto da uËinim, πto da kaæem. U meni su se mijeπale povrijeenost koja je sad prkosila i zaljubljenost πto traæi odrjeπenje. Poæelio sam da je muËim i zagrlim u isto vrijeme. Nisam znao kako da poËnem, i ne znajuÊi da mi se prilika za to neÊe ni ukazati, jer se iza ugla, baπ u tom Ëasu, pojavio oËito obavijeπteni i zadihani NiæetiÊ i nasrnuo na nas. Uhvatio ju je za ruku i odgurnuo u stranu, a mene je πËepao za koπulju. Zamahnuo je rukom, ali mu je njezin krik omeo namjeru. Samo mi je rekao, prije nego πto me gurnuo na pod: - 59 -


- Mali, izdo nas je Staljin, a ti se zajebavaπ sa æivotom. Bjeæi kuÊi, najebat Êeπ. LeæeÊi u praπini nemoÊno sam gledao kako je odvlaËi. A onda mu se ona u jednom trenutku otrgla i viknula prema meni: - Da ili ne?! Nisam odgovorio, jer niπta viπe nisam vidio ni Ëuo, jer sam bjeæao kao sumanut. Sakrio sam se u neËijem dvoriπtu ËekajuÊi da mi se vrati smirenost i hrabrost da se uputim kuÊi. Nisam mogao takav pred bolesna oca.

- 60 -


Peto

D

iËni narode! Neprijatelj vreba! Na naπim granicama stada viπe ne pasu mirno svoju travu. Naπe æito tue ruke æanju. U naπim se oranicama vojske ukopavaju. Zaπto je tomu tako?! Otkad je Lombardija pala u habsburπke ruke, ugroæen je sjever naπe zemlje, a bezobzirna pohlepa neprijatelja usmjerena je prema nama. U ime biskupa upozoravam vas da je domovina u opasnosti. Prema najpovjerljivijim informacijama, svuda, moæda i u ovom trenutku meu vama, djeluju habsburπke πpije. To, vjerovali ili ne, moæe biti svatko. Duæni ste prijaviti svaku sumnjivu osobu i svakog stvora koji stiæe u naπe krajeve sa sjevera, pa bio on dobri trgovac ili roak. UtrostruËit Êemo svoje straæe. Svatko je duæan, ako je zdrav i pri sebi, da se prijavi prvoj vojnoj postaji, a svako se domaÊinstvo ovim progla-

- 61 -


som obavezuje da Ëetvrtinu svojih prihoda uplati u biskupsku blagajnu u Riminiju, radi obrane domovine i buduÊnosti naπe djece, πto je, svi dobro znamo, prvo i najpotrebitije svakom Ëestitom srcu... itd. I dok je gospodar Francesco Mardi govorio okupljenome mnoπtvu, Catarina stajaπe korak iza njega, Enzo, kao vaæan gost, s njezine desne strane, a sobarica, kao i uvijek, dva koraka iza. Kada je dolazio na veliku kulu, Maria presretne Enza u hodniku uËtivim pozdravom, ali se on samo blago nasmijeπi i nakloni, te proe dalje uvjeren da je tako najbolje i da Êe se, uostalom, mala veÊ ohladiti. Mariji se, naprotiv, zbog njegove hladnoÊe uËini da je pismo, moæe biti, skliznulo pod krevet ili da ga je nalet vjetra odnio daleko od njegovih oËiju, pa odluËi da ispita stvar kad joj se pruæi bolja prilika ili, jer njoj nije teπko, sastavi novo. I dok je masa izmjenjivala Ëuenje s ratobornim skandiranjem, a doboπi pruæali Mardijevim rijeËima veliËanstvenu podlogu, Enzo se trudio nasloniti na Catarinu, πto mu nekoliko puta uspije, i pri Ëemu ona pokaza malo viπe susretljivosti negoli je to bio sluËaj nakon danaπnjeg lova. Iza oznojenih lea starog Mardija, kojemu je domovina stajala i u srcu i u grlu, kojemu su okupljeni oduπevljeno klicali, potvrujuÊi tako vjeËnu vrijednost starih formula, Cata-

- 62 -


rina je izbjegavala Enzovu ruku, dostojanstvenog pogleda uprtog u masu. Tek kada bi se zaËulo buËno odobravanje, imali su priliku da razmijene pokoju reËenicu. ©aptanje primijeti Maria i ljubomora joj stegnu srce. Vaæno je napomenuti, a da bi se znalo gdje smo, da se u tim trenucima Enzova upornost viπe nikako nije dala opravdati niti zrakom niti gubitkom daha, ili neËim sliËnim: igralo se otvoreno. “Izdao bi ovakvog Ëovjeka? Izdao bi njegovu gostoljubivost?” Catarina prosikta zagonetku u Ëasu kad joj je stegnuo ruku. “Bog mi je svjedok da bi za tog Ëovjeka u vatru. Bog mi je svjedok, Catarina, da moja duπa voli sve njegovo. Bog je svjedok mojoj muci i ljubavi, koja ne zna rijeËi, koja ne sluπa objaπnjenja, koja ne traæi pristanak”, πaptao je Enzo dok je palcem i kaæiprstom hvatao vjenËani prsten na desnoj ruci i veÊ doticao zlatom okovani zeleni dijamant, naruËen iz dalekog Anversa iliti Antwerpena. Na to Catarina malo ustuknu, kao da joj je tek sad postalo jasno u πto se upuπta, a Enzo, prepoznavπi trenutak, hitro nastavi. “Reci, traæiπ li da odem? Evo, nahuπkaj muæa na mene. Istjeraj me iz svog doma... Spasila bi moju duπu da me predaπ njegovim psima. Ali, dobro znaj”, reËe Enzo, kralj slatkorjeËivosti, nakon kratke pauze, “ova Êe ti ljubav razdirati grudi i kada posljednji

- 63 -


moji tragovi nestanu iz tvog svijeta. Reci ako to æeliπ, i na moj odlazak neÊe trebati Ëekati da sunce zavrπi svoj danaπnji put. Tebi sam prepuπten, tvoja je odluka.” Ovo posljednje uËini mu se odnekud poznatim, ali se povrati iz tih misli u Ëasu kad joj prsten skoro skliznu s prsta. Catarinu strah zamalo skameni pa naglo odgurne njegovu ruku, drugi put u istom danu. “Sada je dosta”, reËe i suviπe glasno, te se stari Mardi okrenu svojoj æeni i osmijehom zamoli za joπ malo strpljenja.

- 64 -


6.

K

ada sam uπao u kuÊu, ugledao sam ga pridignutog na krevetu. »ule su se vijesti s radija obasjanog plamenom dviju svijeÊa, Ëija je svjetlost oËevo lice Ëinila joπ sablasnijim. Umio sam se, oËistio te pustio vodu da mi se slijeva niz lice. - Niccolò, vidiπ li πta se zbiva? Sad Êe lupit po nama - rekao je klonulim glasom, koji mi nije pomogao da se priberem. Nisam shvaÊao πto govori. Dræao sam da se opet nepotrebno uzrujava. - Vrijeme je da odeπ. Moraπ u Italiju, Niccolò. Gotovo je za nas. Naredio mi je da sjednem na krevet nakon πto sam rekao da Êemo iÊi zajedno ili nijedan, da ja bez njega ne idem nikuda. Izostala je uobiËajena ljutnja. Joπ je jednom ponovio isto, vidim li ja πto se dogaa i sliËno, kao da me privodi razumu.

- 65 -


- Meni je odzvonilo, Niccolò. Ja joπ neÊu dugo. Ti ne smijeπ ostati ovdje, udarit Êe po nama. Zar ne shvaÊaπ da im sada trebaju ærtve? Traæio je da mu donesem jastuk. Lice mu je odavalo Ëovjeka koji je izgubio bitku sa æivotom, Ëovjeka πto joπ ima snage samo da u buduÊnost posije joπ koju æelju. Dræao me za ruku kao da pazi da mu ne pobjegnem, dok joπ moæe govoriti. Po prvi put me uhvatio istinski strah da Êu izgubiti oca. Zaplakao sam glasno na njegovim koljenima, onako kao πto veÊ djeca plaËu, zbog obojice. - Niccolò, moraπ otiÊi - poËeo je. - Za tebe se ovdje viπe nitko neÊe brinuti kad umrem. Ti nemaπ zaπto ostati. Ti nisi ja, koji sam imao san. Tebe on joπ uvijek Ëeka, bilo gdje da kreneπ. Nikada do tada, tog dana i te veËeri mnogih otkriÊa, nisam shvaÊao njegov rasap. Njegov pokuπaj da me nagovori bio je pokuπaj Ëovjeka koji vjeruje da su predsmrtne rijeËi svetinja i da Êe, zbog uspomene na pokojnika, ono πto poruËuju biti poπtovano. Ali, tko je od nas ikad bio spreman da ih prihvati, da shvati ozbiljno tu smrt πto bi ih potvrdila? Bila bi to, ipak, izdaja voljenog. - Vidiπ, kad je stigla Mussolinijeva okupacija, uËinio sam sebi samom jedan zavjet - nastavio je. - Moæda bezuman, ali i ljudski, svakako. Dolje ispod naπe smokve zakopao sam jednu malu baËvu. U nju

- 66 -


sam stavio naπu zastavu, Niccolò. Æelio sam je otvoriti kad doe sloboda i staviti na vrh naπe kuÊe. Nakon Ëetiri godine rata, kada je sloboda konaËno izborena, u radosti πto smo je doËekali zaboravio sam na nju. No, ubrzo nakon πto su me izbacili iz Partije, sjetio sam se te zastave jedne noÊi, besane kao i mnoge druge do tad. U jednom trenutku, gledajuÊi na smokvu ispod koje sam je zakopao, osjetio sam da plaËem, baπ kao i ti u ovom trenutku. Bio sam iscrpljen i usamljen Ëovjek, takoreÊi nagnut nad vlastitim æivotnim djelom, koje se sad Ëinilo kao πto se od vlastite ruke iskopan grob Ëini osueniku. No, za razliku od mene, osuenik bi mogao naÊi utjehu, jer sve πto ga je snaπlo tua je volja. Bilo mi je teπko misliti na tu glupu baËvu ispod smokve. I ta mi slika sasvim dobro predoËi moje stanje. Ta mi se zastava u baËvi uËinila kao zakopana sreÊa, Niccolò, zastava koju nikad neÊemo razviti. To su bile sve oËeve rijeËi. »inilo se da viπe ne moæe dalje. Okretao je glavu oblizujuÊi suhe usne. Podignuo me i uspio joπ mirno dodati da sutra naveËer, brodskom linijom u deset, kreÊem za Trst. Nije ostavljao prostor za pogovor. Sada je bio potpuno blag Ëovjek, niπta viπe od nekadaπnje borbenosti i strogosti, bolest je iz njega izvukla sve. Svoje je rijeËi otac mogao popratiti samo malaksaloπÊu. Obrisao mi je suze i potapπao me po mokrom

- 67 -


obrazu. A onda mu je, kao da je i to predstavljalo teret, klonula ruka.

- 68 -


©esto

D

a, da... kako sad? Sve je jasno, zavrπila je igra skrivaËa. Kako dalje? Nije li buduÊnost neizvjesna, ovako svedena na volju jedne æene? Pritajiti se ili ne? Pritisnuti jaËe ili ne? Ako bi se napustilo sve, uvreda bi je mogla natjerati na loπa djela. A opet, povuÊi vola za rogove... mislio je smeteni Enzo, neke stvari jasno ohrabruju, ali, ako uzmeπ poπteno, i dalje niπta ne znaπ. Samo kad bi nas neπto izvuklo na Ëistinu, pa kako god. I neÊe proÊi dva sata od velikog govora starog Mardija, koji se, baπ negdje u to vrijeme, bavio novaËkim poslovima u svojoj opÊini, niti Êe biti potrebno preokrenuti pjeπËanik srednje veliËine, kadli na vrata zakuca mali Beppo sa smotuljkom u ruci. Enzo mu ga ljutito istrgnu pomislivπi u trenu da je sobarica sada krenula sluæbeno, po sluæinskim kanalima, na provjeren i pakostan naËin svojstven tom sloju,

- 69 -


da se, njemu iza lea i bez njegovog znanja, pripremi javno mnijenje, da ga se, ukratko, primora na kakve nepromiπljene Ëine, izloæi pritiscima, gospodo moja draga, ali tada shvati da je Beppo odskoËio u stranu nakon uistinu nasilniËkog preuzimanja poπiljke te da se ne miËe iz tog poloæaja, kao da oËekuje udarac s neskrivenom æeljom da ga ublaæi. Prvo πto Enzu pade ne pamet bilo je da, iz pedagoπkih razloga, dopusti ruci da izrazi njegovo unutarnje stanje, ali, hitro zatim, sjeti se delikatnosti same stvari pa, u vjeri da ljude ipak treba mirnije privoditi razumu i na svoju stranu, izvuËe srebrnjak pogodivπi Beppove nade. “Ovaj put bez truda i ukrasa, ha?!” reËe naglas Ëim je zatvorio vrata, sav izvan sebe preokreÊuÊi u rukama bijeli smotuljak. No, sam pogled na rukopis govorio mu je da ovdje nije u pitanju sobarsko maslo. To je bio glas od nje, mili Boæe. To je bila poluga koja se Ëekala. To je uzbudilo nadu kao æestok povjetarac hrpu praπine, a ti sad prosudi da li se izbilo na Ëistinu. Sve je ovo otiπlo predaleko. Uniπtili ste moj lov. Pokvarili mi uæitak sluπanja vaænog govora mojeg muæa, dobrostivog Francesca. Poremetili moje veËernje sate. Zaπto to Ëinite? S obzirom na to da nemam vre-

- 70 -


mena Ëekati Vaπ odgovor, jer prethodno pitanje nije samo zapovijed πto ga retorika nalaæe, æelim da znate da mi je sasvim jasno da Êe se sliËno (dakle, uniπtiti - pokvariti - poremetiti) nastaviti i dalje. To Vam neÊu dopustiti! Zato od Vas traæim, a mnogo ste mi zla veÊ nanijeli da me ne biste posluπali, da sadræaj dræite u tajnosti (ne prigovarajte veÊ, Beppo ne zna Ëitati), te da slijedite moje upute. Prvo, kad mog muæa nestane s vidika, zbog neodloænih poslova, i kada se zastava podigne na velikoj kuli, priËekajte da se æamor po hodnicima smanji i pohitajte prema mojim odajama. To Vam je dovoljno. Jasno Vam je da se ovo mora raspraviti. Samo me moje dobro srce sili na to da Vam pruæim joπ jednu priliku. Catarina M. O, kako su dugi bili ti dani dok se brojalo odmicanje dosade u Ëekanju na politiËki angaæman ljutitog risa, Francesca Mardija, kojem kandæice konaËno zablistaπe otkad se zakuhalo u tim krajevima! Nije im bilo lako, na sve Ëetvero mislim. Zatvoreni u svojim odajama i namjerama, spuπtali su se tek za objednih sati u mraËnu trpezarijsku prostoriju, koju su, zbog tamnih oblaka πto su danima istresali kiπu nad ovim krajem, dali osvijetliti teπkim svijeÊama iz Assisija. Gospodar je pisao pisma i Ëekao odgovore. Stalna veza s Riminijem morala je biti uspostavljena bez

- 71 -


obzira na odron na putu, na koji je jedno jutro naiπao njegov glasnik i koji je trebalo sanirati joπ isto prijepodne, te je u tome sudjelovao i sam Enzo. To je bio jedini dogaaj koji ga je izvukao iz kreveta i njegove sobe tih dana, u kojoj je slagao neku vrstu zaostavπtine u stihovima, πto Êe ga kasnije uËiniti slavnim, potaknut onom histerijom koju proizvodi Ëekanje na ljubav, sumnjama koje raaju bol i ushit. A ona je za to vrijeme do svojih nogu Ëuvala Mariju, vrlo se Ëesto s njom zatvarajuÊi u sobu, πto se Mardiju Ëinilo kao nepotrebna djetinjarija, a πto je Catarina opravdavala ljubavnim jadima koji su pritisli tu Ëestitu djevojku i u Ëemu joj ona, hvala Bogu, mora pomoÊi. U kakvoj je sretnoj zabludi, nikad se neÊemo dovoljno naËuditi, æivio taj Mardi, a i sobarica njegove æene. ZahvaljujuÊi ovoj, zbog kiπe prinudnoj obamrlosti druπtvenog æivota, to jest u nemoguÊnosti da Ëesto susreÊe Enza, i, ne treba zaboraviti, u nemoguÊnosti njezine gospodarice da Ëini to isto, Maria je zaboravila na raniju ljubomoru te je, pritisnuta svojim ludim srcem, satima ushiÊeno priËala Catarini o njegovim ustajanjima, navikama, πetnjama po dvorcu, tajnovitom pisanju kojem se potpuno predao. Pa onda, kaæem ja tebi, Bosniaco, niπta nije Ëudno. Je li potrebno viπe od toga - da svakodnevno pred sobom imaπ divni uËinak πto ga je na tebi blisku oso-

- 72 -


bu proizvela njegova duπa? Da skoro svaka tvoja misao i rijeË budu jasan dokaz o stalnoj prisutnosti predmeta njezinih javnih, a i tvojih jedva skrivenih, æelja i da, s obzirom na to, moram li opet reÊi, ludo ne zavoliπ ono πto vole tebi najbliæi? Jer, ima li iπta prirodnije od toga? Jer, ima li iπta prirodnije od straha da ti ne preotmu ono πto ti se veÊ utaborilo u srcu?

- 73 -


- 74 -


7.

S

ljedeÊeg popodneva dok sam spremao stvari za polazak, uznemiri me mjesni razglas. Ponavljao je svakih nekoliko minuta poziv na narodni skup ispred Kneæevog dvora i s prozora sam mogao vidjeti kako niz ulicu veÊ uæurbano hrle mladiÊi sa zastavama, Ëula se pjesma, pratila su ih djeca, a bilo je tu i æena i staraca πto su ostavili svoje poslove i krenuli da posluπaju narodnu vlast. Bio je to, vjerovao sam, moj posljednji dan meu ovim ljudima i poæelio sam da se umijeπam. Zapravo, æudio sam za tim da je vidim, traæio sam priliku za odgovor. Za nepunih desetak minuta stajao sam u masi pod balkonom Kneæevog dvora, ËekajuÊi s ostalima govor Petra NiæetiÊa. Traæio sam Petru u gomili kao mahnit, gurajuÊi se s okupljenim mjeπtanima. Napokon sam odustao i smjestio se, na priliËnoj udaljenosti od bal-

- 75 -


kona, iza nekog dugajlije, joπ uvijek bolno svjestan sinoÊnjeg obraËuna. Na putu od kuÊe do trga ispred Kneæevog dvora zaËudilo me da viπe nisam mogao vidjeti niti jednu parolu sa Staljinovim imenom. Bijele mrlje po zidovima kuÊa sada su neuspjelo pokrivale znake okonËanog doba, preko kojega, skoro bez upozorenja, proπle noÊi pade plaπt od kreËa. Graja se dizala, zavrtilo se kolo, pjevala se mnoga borbena pjesma πto je joπ pamte ratne pjesmarice. »im je radost poËela splaπnjavati, kao dobar reæiser udesio je NiæetiÊ da se, baπ u taj Ëas, pojavi na balkonu koji nose Ëuvene lavlje glave i s kojeg su velike vijesti stoljeÊima objavljivane Rabljanima. Iza njega netko je na zidu razvukao trobojnicu i NiæetiÊ joj, prije nego πto se okrenuo prisutnima, uputi odluËan pozdrav. Zatim, ovaj put sav utegnut i dotjeran, prekrije svojom tjelesinom mjesto na kojem je stajala petokraka, kao da samim stavom poruËuje tko je prvi na braniku domovine i tko moæe govoriti u njezino ime. Redovnik se popeo na stolicu na kojoj je do maloprije sjedio te zauzeo stav govornika, oponaπajuÊi NiæetiÊa. Namigne mi, pa pogledom zaokruæi preko cijele prostorije, rukom napravi pokret kao da umiruje zamiπljenu publiku.

- 76 -


Sve se stiπa, a on poËe: Drugarice i drugovi! Zaπto su vaπi vinogradi danas prazni, a na vaπim njivama strπe ostavljene motike? Zaπto su nam, drugovi ribari, mreæe raspete na molu? Na domovinu pade mrka sjena otamo gdje smo do juËer viali samo svjetlost. Otamo nam doe neprijatelj, koji na naπu malu zemlju æeli poslati tenkove, sa jedinom æeljom da sruπi ovu teπkom krvlju izborenu slobodu naπih naroda i narodnosti. Ali, mi viπe neÊemo pod Ëizmu, drugovi! Ali, mi im to neÊemo dopustiti! “Tako jee!” Pljesak, glasno odobravanje, “Druuæeee Titooo...”, no NiæetiÊ rukom pokazuje da pjesma prestane; tiπina. Domovina je ugroæena! Djedovina je u opasnosti! Ali naπu slobodu, πto smeta nekima, samo mi moæemo obraniti! Iz mnoπtva: “Æivio drug Tito!” - “Æiviooo!”; pljesak; opet netko zapoËinje pjesmu, ali je NiæetiÊ, sad sve nervozniji, presijeËe britkim potezom ruke, prije nego πto se primi meu narodom i tako omete zamiπljeni tok njegovog govora. Pod vodstvom druga Tita spremni smo opet, uza sva potrebna sredstva i ærtve, braniti domovinu do posljednjeg. Jesmo li na to spremni? “Jesmooo!” odgovara masa.

- 77 -


Ali, varate se ako mislite da svi misle kao i vi. Meu nama joπ se vide ostaci proπlog vremena, meu nama joπ je onih πto se nisu pomirili s novim poretkom, i πto bi rado presudili naπoj mladoj socijalistiËkoj dræavi. Tko su oni, pitate li se? Pauza; tiπina koju ometaju samo povremena πaputanja; upitni pogledi prisutnih. To su, drugarice i drugovi, svi oni πto danju zabuπavaju na zadruænim poljima, a noÊu sluπaju Radio London i Radio Moskvu! NiæetiÊ posebno naglasi zadnje dvije rijeËi pa zaπuti, a na to zavlada potpuni muk, i neka napetost i zbunjenost meu okupljenima. Na naπim granicama imperijalistiËka politika Sovjetskog Saveza postavila je svoju ratnu maπineriju kako bi uniπtila plod borbe naπih naroda. Joπ juËer braÊa, danas voena sebiËnim ciljevima i napuπtajuÊi davno zacrtanu politiku druga Lenjina, okrenula su lea naπoj domovini. Ali, nikad rob! I to bje pravi signal i masa poËne viπestruko: “Bolje grob, ne-go rob!”, NiæetiÊ se osmjehnu i zaurla sasvim jasno i glasno. Dolje ruski imperijalizam i njegove sluge! Æivio drug Tito! To izazva silno oduπevljenje, koje potraje neko vrijeme uz zvuke limene glazbe i veÊ razvijena kola, ali mirna figura NiæetiÊeva dâ do znanja okupljenima

- 78 -


da joπ nije gotovo, te se skup uskoro opet pokorno stiπa. Govorio sam vam o njihovim slugama, drugarice i drugovi. One su meu nama. One sjedaju za vaπ stol, drugarice i drugovi. One zmijski ljube vaπu djecu i smiπljaju kako da uniπte ono za πto smo lili krv u narodnooslobodilaËkoj borbi. Zbog toga je, zbog druπtvene sigurnosti, svako duæan, kome je domovina na srcu a djelo druga Tita u glavi, da prijavi sve πto zna o svakom sumnjivom sluËaju i osobi, jer niko viπe nije siguran, drage moje drugarice i drugovi! Ovo kao da sledi skup. Niko! A je li oprez dovoljan? Je li dovoljno samo reÊi? Je li dovoljno samo se zaklinjati? E, na to vam kaæem: odluËno nije! Domovini su potrebna djela! Dje-la, drugarice i drugovi! Neka se svako sposobno momËe prijavi narodnoj vlasti na raspolaganje! Neka svaka kuÊa u zadruænu stanicu izdvoji dio svojih prihoda! Neka se poveÊa satnica rada na zadruænim poljima! I joπ mnoge druge mjere neka budu poduzete, jer samo se tako brani sreÊa domovine, jer samo tako gradimo buduÊnost svoje djece, jer samo tako, drugarice i drugovi, stojimo Ëvrsto iza rijeËi druga Tita izreËenih na Neretvi: Branit Êemo sunce naπe slobode! E pa, æivio drug Tito!

- 79 -


NiæetiÊeva odluËnost poæela je veliËanstven uspjeh, masa kao da je prokljuËala, opet zazvone mili zvuci limene glazbe, razviπe se zastave, a onda iz zadnjih redova, meu svim tim parolama i klicanjem sada mnogo odluËnije prodre ona ista pjesma πto ju je NiæetiÊ ranije uspjeπno stiπavao “Dru-æe Ti-tooo...” i koju, u tom trenu, i on spremno prihvati s megafonom prislonjenim na usta. Sve je izgledalo kao da Êe se zabava oduæiti do dugo u noÊ. Redovnik sie sa stolice i sjedne na nju. Nasmijao sam se njegovoj toËki. - Da, da, bilo je dramatiËno. Jedva sam se izvukao iz te gomile. Zaputio sam se kuÊi. Vrijedilo je dovrπiti spremanje, poljubiti oca i napustiti rodni kraj. Pomisao na Petru nije me napuπtala. Teæina onoga πto ostavljam iza sebe u tim trenucima uËini da sjednem na pokrajnji zidiÊ i zagnjurim glavu meu dlanove. Odjednom se razlog moje tuge, sadræan u Ëinjenici da je nisam sreo, pretvori u temelj moje nagle hrabrosti. Pade mi na um kobna pomisao, koju spremno i bez razmiπljanja prihvatih. Skoro sam kriknuo od radosti. Uskoro su brzo bujanje moje zamisli podræavale prazne ulice kojima sam se upuÊivao prema njezinoj kuÊi i, kad danas mislim o tome, znam da tu nije moglo biti pomoÊi, jer se kolo moga vlastitog udesa okretalo sve veÊom brzinom, i to uz moju svesrdnu podrπku. - 80 -


Valjda je bila Boæja volja πto se ne osvrnuh iza sebe. Saznat Êu poslije da se za mojim tragovima, vidjet Êeπ kasnije da nisam patetiËan, tada povlaËila moja propast osobno. Ohrabrila me pustoπ oko Petrine kuÊe pa sam spremno pokucao. Pojavila se na prozoru. Zastala je u prvi mah, kao da ju je uplaπila moja odvaænost, no ubrzo joj je iznenaenje nestalo s lica, pogledala je okolo oprezno te je ponovila onim dobro poznatim glasom: - Onda... da ili ne? Nije saËekala da odgovorim nego mi je za koji trenutak otvorila vrata i nestrpljivo me uvukla unutra. - ZnaËi ipak da - rekla je po prvi put ne skrivajuÊi uzbuenost i vjeruj mi da nije bilo potrebno odgovoriti. SvlaËila me nestrpljivo kao da je to dugo planirala, kao da je znala svaki djeliÊ moga tijela. Odvukla me u svoju sobu. Cijelo to poslijepodne izvana su dopirali pjesma i mrmor gomile, koji su bili, vjerovali smo, zaπtitni plaπt naπeg sjedinjenja. Vukla se noÊ s istoka i sada mi je jasno da je sve to bilo samo bunilo i san. Laæna vjera u naklonost sudbine, sljepilo, zaluenost sreÊom, za koju nam se Ëinilo da je doπla da nas zauvijek prati, a koju nam je - o, saznat Êu to uskoro vrlo dobro! - veÊ krojio Petar NiæetiÊ poslavπi za mnom svoje uhode. Nisam imao snage da joj kaæem da odlazim. Pustio sam da se odvrti ta, u mom æivotu rijetka, moæda i jedina, rola sreÊe. - 81 -


Tek kada smo zaËuli korake mjeπtana πto su se s narodnog sijela vraÊali kuÊama, shvatili smo da nam se pribliæio kraj: ona je mislila, za ovu noÊ, a ja sam bio uvjeren, za ovaj æivot. Ipak, preπuÊujuÊi oËevu naredbu, obuzet tugom zbog odlaska i kajanjem zbog πutnje, ispriËao sam joj dio onoga πto mi je rekao sinoÊ. IspriËao sam joj na vratima, πto su vodila u njezin vrt pa preko njega mojoj kuÊi, priËu o zastavi, borbi ili sreÊi, kako hoÊeπ. Na kraju sam zlokobno rekao da Êe tom zastavom pokriti naπe leπine. Ona mi je, umjesto bilo Ëega drugog, samo utisnula poljubac na Ëelo, njeæno kao da smiruje kakvo dijete, te je puna nade nasmijano dodala: - Zar ne vidiπ da se naπa veÊ zavijorila?

- 82 -


Sedmo

T

o stanje prividne zastalosti i na povrπini nevidljivih gibanja, to stanje nemira i velikih odluka, u kojem Ëovjek Ëesto puπta da ga misli zaustave pored prozora ili zadræe s glavom uronjenom u jastuk; to stanje u kojem nam bliænji ne bivaju, rekli bismo, najvaæniji, a najmanje njihova zabrinutost za naπe ponaπanje, dakle stanje πto je tek oprezna mirnoÊa, privelo se svome kraju u predveËerje petoga dana od kada su zamijeÊene prve kiπne kapi na prozorima dvorca, a priËu je (opet) potaknuo riminski biskup sa svojim neodloænim pozivom Mardiju na noÊnu sjednicu. Misliπ li da je Enzo, Ëuvπi trubu koja najavljivaπe Mardijev odlazak, strpljivo saËekao da se digne zastava, da hodnici utihnu, da se raja razie, kao πto mu je jasno naloæila Catarina? O, ne! Dovoljno je bio iscrpljen u opisanim danima, s potrebnom samo-

- 83 -


Êom i mirom koji pomaæu stvaranju, ali i traæe glas podrπke, pritisnut svim posljedicama njezine poruke, koje su, suprotno oËekivanjima, rastjerale sve slabe misli i uËvrstile odluku i ritam srca, jer sve je bilo u njezinom znaku, jer sve je u njemu s nestrpljenjem Ëekalo Ëas da se zavijori zastava. Dovoljno je bio iscrpljen, kaæem, da bi napustio svoje odaje u trenutku kad se Maria, iskoristivπi nastalu guævu i Catarinin posljednji zahtjev te noπena odlukom punom zaljubljene nade i optimizma, pojavila u njegovom hodniku. Naime, nakon πto je naredila da se podigne zastava, Catarina je uputila Mariju u æelju da je se ne uznemirava u sljedeÊim satima, pravdajuÊi istodobno svoj izostanak s veËere, i moguÊe zabave, naglom glavoboljom. Maria je pogreπno shvatila da je kucnuo Ëas da neometano posjeti Enza ili, ako ga ne nae, da mu barem ostavi novo pismo, pa se k njegovim odajama æurno i uputila. Kada se ukazala na hodniku, ugledala je Enza kako odmiËe niz njega i to joj se na pozadini njegovih proteklih, melankoliËnih dana uËini priliËno Ëudnim. Taj nagli preporod, taj æurni izlazak savjetovao joj je da provjeri kamo to tako odluËno grabi taj Ëovjek. Enzo pojuri kroz hodnik i uskoro se nae u najljepπem dijelu zdanja, u odajama gospodara. Portreti dostojnika upuÊivali su svojim rasporedom na razvoj i Ëvoriπta mardijevske loze. Zadivi ga njihova

- 84 -


veliËanstvenost dok su hrabro na konju preskakali prepreke (lica okrenuta portretisti), dok su sjedili kruto pored obiteljskog grba i s kriæem ponad glave, dok su dræali djecu na koljenima i rukom gladili suprugino tjeme, pa on, koji se kao lopov sada spremao na nedjelo, probadan tim strogim pogledima kao da osjeti trnce. Ubrzo se uzbuenost koja mu je stezala grlo poËela povlaËiti pred kasno spoznatom nedoreËenoπÊu poruke: na koja vrata pokucati? Enzo proslijedi dalje i, nakon πto se nekoliko puta zaustavio i prislonio uho na razliËita vrata, konaËno ugleda pred jednima, skoro neprimjetni, rozi veo. Obiljeæen ulaz u njezine osobne prostorije, predviene za umor od svijeta. Enzo pokupi veo s poda i ue unutra ne pokucavπi; i da je, u tom trenu, pogledao niz hodnik kojim je doπao, moæda bi primijetio Mariju kako proviruje iza ugla, i, tko Êe znati, moæda bi ga to spasilo. Soba je bila u mraku, niπta nije mogao Ëuti, pa uËas pomisli da je pogrijeπio. No, ubrzo ugleda priliku pored prozora i nestrpljenje ga svlada: “Evo me...” proπapta. “Je li vas netko vidio?” Catarina ga prekine grubo. “Mislim da nije...” promuca Enzo. “Nemojte misliti! Jeste li svjesni πto sve riskiram da bih se s vama naπla nasamo, Enzo?” pomalo ga

- 85 -


uplaπi ton kojim je ovo izrekla, ali ga utjeπi to prisno zazivanje. OËi su mu se navikavale na tamu. »inilo se da se trese, neuspjeπno pokuπavajuÊi primiriti podrhtavanje glasa. “Jeste li svjesni?” ponovi. “Dobro znate zaπto sam vas pozvala. Jasno vam je da ste uËinili nedopuπteno...” Zaustavi se kao bez daha. Iz njega sada konaËno iπËeznu strah te joj se odluËno pribliæi. Dovoljno blizu da je mogao osjetiti da njezina ljepota veËeras ima najbolje uvjete da pokaæe svu svoju moÊ. OÊuti nepokretnost sliËnu susretu s dugo traæenim predmetom, onu mirnu napetost u tijelu koja nas, prije nego πto ga uzmemo u ruke, tjera da zastanemo na trenutak, kao da mu se sa svakom proteklom sekundom dodatno poveÊava vrijednost. To ubrzano dizanje grudi, Catarinina figura koja svjetluca na rubovima, prislonjena uz prozor, njezino lice pod tamnim velom, usne Ëiji je obris mogao vidjeti tek kada bi glavu okrenula u stranu, te oprezne rijeËi, o, Boæe moj, bilo je vrijedno Ëekati... “Ne prilazite bliæe. Ovo je sasvim dovoljna razdaljina da bismo se dobro Ëuli. »ak vrlo dobro. Kao πto sam rekla, imamo mnogo toga o Ëemu vrijedi govoriti. Enzo, vi ne moæete... zbog svega...” “Catarina, naredite da odem. Zaustavite ovo jadno trajanje u vaπoj sjeni. Otjerajte onoga koji vam prijeËi sreÊu. Bit Êe bolje za oboje...”

- 86 -


“Tiπina. Ne govorite tako, Enzo. Bog ima uπi.” Zastane nakon πto se primakao za joπ jedan korak. “Ne navodite me...” Prekine zaklopivπi oËi. Osjeti da je izgubila svu sigurnost, da se ono πto je htjela reÊi podignulo u nepovrat, kao i njezin veo, da se viπe ne snalazi udiπuÊi Enzov sve snaæniji miris. Da je, ukratko, prekasno, shvatila je kada je otvorila oËi; viπe nije mogla narediti da odstupi, viπe mu nije mogla spomenuti ime, privesti ih oboje razumu.

- 87 -


- 88 -


8.

R

edovnik je zastao nakon zadnjih rijeËi, kao da mu je ponestalo snage. - Ipak ste se vratili. - Zahvalan si sluπatelj, Bosniaco - pohvalio me i nastavio. - Da, vratio sam se iz Trsta, pravo pred noge svoje propasti. Nekoliko je dana tek proπlo od one noÊi mog odlaska iz Raba, a veÊ sam s palube broda gledao rodno mjesto, naπa Ëetiri zvonika, obrise crkvi svetog Ivana Evaneliste i svete Marije, Kneæev dvor i palaËu Dominis-Nimira, kao i zidine samostana svetog Andrije. A to je znaËilo biti kuÊi. SjeÊam se, tresla me neka Ëudna groznica, neka Ëudna radost povratka, misli o njoj πto mnogo priæeljkuju, misli πto su ipak bile samo plod, za to vrijeme stradanja poremeÊene optike zaljubljena mladiÊa. Da, samo je nekoliko dana proπlo od Rezolucije i vruÊina πto se spustila na nas bila je Boæje upozorenje.

- 89 -


Otkad sam stupio na rivu, pomiπljao sam na rijeËi s kojima Êe me doËekati otac, njegovu ljutnju i svoja opravdanja. VjerujuÊi da je moja i Petrina ljubav okruæena tajnom, da se nemam Ëega bojati, da sam se vratio ovamo da pravi æivot tek zapoËnem, lagano sam koraËao rapskim ulicama zadræavajuÊi se na putu kuÊi. Pomislio sam na to da ugovorim susret s njom veÊ za veËeras. Zavodio sam se takvim mislima, a moje mi se uzbuenje usred gradskog mira priËinilo kao baklja upaljena u bistroj noÊi. Krajolik je bio uljuljkan u smiraj otoËkog popodneva. Niπta nije odavalo ono πto Êe me snaÊi tek nekoliko koraka dalje. Proπlo je neπto viπe od sata prije nego πto sam se odluËio usmjeriti ravno prema domu. Ipak, dovoljno dugo da vijest o mojem dolasku stigne do progonitelja. SjeÊam se da sam se priliËno zaËudio kada sam na kraju jedne ulice ugledao kako ju je u dva-tri skoka pretrËao Ëovjek u modroj uniformi. Iznenada, kao da mi se neki mraËan predosjeÊaj uvukao u pluÊa. No, nastavio sam dalje i, tek πto sam doπao do mjesta na kojemu je onaj Ëovjek maloprije preskoËio cestu, osjetio sam snaæan udarac po leima, od kojeg mi se zacrnjelo pred oËima. SljedeÊe πto sam ugledao bilo je oËevo lice. Kada sam shvatio da je iznad mene, uËini mi se, u jedan Ëas, da

- 90 -


nisam nikad ni otiπao iz rodne kuÊe. Vidjelo se da je na rubu snaga, jer jedva me uspijevao pomilovati po kosi, ne govoreÊi niπta. U tom bunilu javio mi se varljiv osjeÊaj da sam pod krovom rodne kuÊe, πto me ispuni kratkotrajnim ushitom, ali Ëim sam pokuπao ustati, javi se bol u ramenu i vratu, a strop prepun anela, koji sam tek poËeo razaznavati, i oËeve prve rijeËi bile su dovoljne da rastjeraju nadu: - Samo mi reci, πto te to natjeralo da se vratiπ? »ekam da se probudiπ i mislim samo na to. ©to te natjeralo da se vratiπ ovamo? - reËe otac. Podignuo sam glavu i uvidio da nismo sami. S nama, u tom sobiËku s naslikanim anelima, bilo je stisnuto joπ sedmero ljudi. Neke sam od njih poznavao. Njihovu priËu neÊu ti govoriti, jer bi nas to odvuklo predaleko, a opet bismo rekli isto - da su se u neËemu zamjerili novoj vlasti ili, bolje reËeno, onima koji su je predstavljali. Osvrnuo sam se oko sebe, ugledao sam prozore s reπetkama, a svaku sumnju o naπem tadaπnjem stanju rastjera Ëovjek u milicijskoj uniformi, koji proviri kroz prozorËiÊ na teπkim drvenim vratima. Samo... pomislio sam, gdje smo to mi? - U samostanu benediktinaca, pored crkve svetog Andrije - reËe netko od muπkaraca koje s nama ovako spoji, kako su mi objasnili, ista optuæba urote protiv narodne vlasti.

- 91 -


Moj je otac, po njoj, bio voa pobune informbiroovaca na otoku, a ja njegov pomoÊnik, tri teæaka iz unutraπnjosti naπi douπnici, a ovih Ëetvero Talijana, uz nas dvojicu, agenti talijanske komunistiËke partije koja se po pitanju Jugoslavije priklonila Staljinu. Tako je glasila optuænica na osnovi koje su uhapπeni dan nakon mojeg odlaska. Kao Ëvrst dokaz optuænice protiv oca naveden je moj odlazak u Trst. Otac mi je rekao da nam slijedi robija, a moæda i smrt. Zagrlio sam ga plaËuÊi, na πto on joπ jednom procijedi: - Niccolò, πto te vratilo ovamo? Izgledao je kao da ga neπto proædire iznutra, njegovo bljedilo i usahlost govorili su sasvim jasno da se bliæi smrtni Ëas, i, promatrajuÊi ga tako, preplavi me stid zbog mojih razloga. Nisam rekao ni rijeËi. Sklonio sam pogled pred njim. Moj suludi povratak omoguÊio mi je da ga otpratim u smrt koja mu se prikradala. I mog je udjela bilo na putu kojim je krenuo umiruÊi kao riba, brzo i bezglasno. Negdje predveËer ue u prostoriju NiæetiÊ. Spretno okreÊuÊi palicu u rukama, odmah s vrata, vidno zadovoljan vlastitim uËinkom, reËe: - ©ta je, ptiËice? Je l’ vam sada lakπe kad niste sami, a?! A ti, mali, ti Êeπ sa mnom. Dolijao si majci, ovog puta.

- 92 -


Krenuh prema vratima, ali me prije izlaza zaustavi njegova palica: - ©ta sam ti reko zadnji put? NajebaÊeπ, ne zvao se ja NiæetiÊ Petar! Krenuo sam dugim samostanskim hodnikom, a za mnom straæar kojem Êu dugovati æivot. Sluæbeno i bez glasa, Ëak i pomalo grubo, pratio me i gurao do prvog ugla. Kad smo se naπli sami na stepeniπtu πto vodi prema podrumu, upita me: - Je l’ ti ime Darsa? - Niccolò Darsa - odgovorih ne okreÊuÊi se. - Samo provjeravam je li to onaj isti s kojim sam derao klupu - nasmije se i zastane nasred hodnika, ËekajuÊi da se i ja zaustavim i okrenem. Nije bilo sumnje, bio je to Ivan MrπiÊ, sin teæaka iz unutraπnjosti otoka, s kojim sam zajedno polazio prve razrede improvizirane partizanske πkole, koji mi je sad izgledao neprepoznatljiv pod kapom i u odori milicajca. Skoro da mu nisam skoËio u naruËje od veselja, ali on odjednom hitro okrenu bajunet prema meni, viknuvπi: - Hodaj, marvo izdajniËka! Naredba se zaorila hodnikom. Kad sam se okrenuo i krenuo dalje, ugledao sam kako iz pravca podruma dolazi milicijski poruËnik: - Samo tako, MrπiÊu. Ne daj bandi æivit! - poruËi poruËnik u prolazu.

- 93 -


Iπli smo dalje u tiπini sve do uske podrumske prostorije gdje sam trebao Ëekati NiæetiÊa. MrπiÊ me posjedne na stolicu, stane, opreza radi, na vrata i reËe: - Bio sam s njima kad smo hapsili tvog oca i pratio sam te po cijelom gradu. Skoro da nije na mene palo da te opalim po tikvi - nasmijao se. - No, pustimo zajebanciju, Niccolò, o ovome ne govori niπta, nikome, razumijeπ. PomoÊi Êu ti kolko budem mogao, al ne traæi previπe. Nije ni meni sigurno. - I tada mi sve otkrije. - Sluπaj, izgleda da se ovaj ozbiljno namjerio na tebe. PriËa se da si mu dirao u kÊer, barem tako kaæe Pere, πto te vidio da joj se zavlaËiπ u kuÊu. Suspendiralo ga neki dan zbog neposluha, pa sad okolo πiri priËe, sve dok ga NiæetiÊ ne uhvati, a onda... Nastavio je govoriti, ali od koπmara koji mi je zarobio glavu niπta viπe nisam Ëuo niti sam mogao reÊi rijeË. Promrmljao sam tek nekoliko nesuvislih pitanja, sabiruÊi misli. Od kada sam se osvijestio, cijelo smo vrijeme pokuπavali pripremiti svoju obranu, nadajuÊi se da Êemo pred sudom imati priliku da otklonimo besmislene optuæbe. Ni u jednom Ëasu nisam pomislio na NiæetiÊeve prijetnje, niti su mi se Ëinile vaænima rijeËi izgovorene prije nekoliko minuta. Nju sam, u svom sljepilu, uklonio iz ovoga πto nam se deπavalo, i dalje uvjeren u tajnovitost naπe

- 94 -


ljubavi, koja samo Ëeka da se izglade vanjski nesporazumi pa da nastavi svoj anonimni æivot. Sada je sve bilo jasno. Svjestan NiæetiÊeve osvete, zamolio sam Ivana da mi joπ jednom ponovi sve πto je veÊ rekao. Spustio sam glavu u dlanove. Pred nesreÊom svi smo ovce πto skamenjeno promatraju vatru i ponekad skoËe u nju. Prestravi me pomisao na oca i ljude πto su dovuËeni s njim. Ivan mi je prepriËao dogaaje koji su se zbivali nakon mog odlaska. Govorio je o narodnim skupovima po otoku, hapπenju nekih skupina ibeovaca i njihovom prebacivanju na obliænje otoËiÊe pod Velebitom, o brzim suenjima i teπkim vremenima πto su doπla da potraju. Rekao mi je neπto i o sebi, o tome da je veÊ nekoliko mjeseci u miliciji: - Kud baπ u ovo doba, u materinu! - doda æalobno, ali se onda vrati na moj sluËaj. - Je li istina to πto priËa Pere, da sve vas NiæetiÊ progoni samo radi kÊerke? To jest, radi tebe? Tad sam mu, u nekoliko minuta, otkrio sve od samog poËetka, a on mi na to, ogledavajuÊi se, reËe ono πto se nisam usudio pitati: - Skoro da je nitko nije vidio od tada. NiæetiÊ πuti. Po gradu se priËa da je dræi zavezanu u kuÊi. Prije nekoliko dana jedna ju je æena ugledala kako skoro gola stoji na prozoru i viËe neπto... na talijanskom. PriËaju da ju je NiæetiÊ ubrzo zgrabio i uvukao unu-

- 95 -


tra. PriËaju da su ludi, i ona i on. Nego... - Odjednom je zastao, da bi se u sekundi pretvorio u pouzdanog straæara. - Poo-zdrav, druæe komandire! NiæetiÊ mu da otpust i zasjedne s druge strane uskog stola. Sve πto je namjeravao uËiniti sa mnom, nije potrajalo viπe od pola minute. On sporo ustane, bez rijeËi izvuËe debeli opasaË, spusti piπtolj na stol, omota jedan dio opasaËa oko desne ruke, ukipi se na nekoliko trenutaka gledajuÊi me pravo u oËi, a onda poËe po meni udarati njegovim vrhom, ispuπtajuÊi pritom krik kao da plaËe: - Jebali bi tue Êeri... a?!, a?! Bando izdajniËka! Jebali bi moju Êer...! Nakon nekoliko udaraca, viπe niπta nisam upamtio. Leæao sam na podu, dok me NiæetiÊ lupao po cijelom tijelu, a najviπe po trbuhu i preponama, tko zna koliko dugo. Ivan mi je poslije rekao da se od mojih krikova nekoliko minuta orio samostan. Ne znam. Upropastio mi je bubrege i iskasapio tijelo. Redovnik mi se pribliæio. Podignuo je halju na predjelu trbuha i pokazao nekoliko dubokih i dugih oæiljaka. Rekoh mu tiho prvo πto mi pade na pamet, rekoh samo da bih neπto rekao, da otjeram taj prizor s oËiju: - Straπno. - E, da su to bar bile sve muke! - nastavi ozlojeeno. - Ne znaπ ti, mali, πta je straπno. Sigurno ne

- 96 -


ovako. Nitko ne zna ovako. - Zastao je i uËini mi se kao da je uvrijeen mojim upletanjem, nedovoljnoπÊu mojih rijeËi, njihovom suviπnoπÊu. ©utio je nekoliko sekundi pa sam pomislio da mu je dosta, ali onda uzdahnu, kao plivaË pred posljednju etapu, kao da prikuplja snagu. - Elem, Ivan i joπ neki straæar dovukli su me u Êeliju u takvom stanju. PriËali su mi poslije da je otac zaplakao kao nemoÊna kuja i kasnije mi samo gladio kosu, bez snage da uËini bilo πto, dok su ostali pokuπavali pomoÊi kako su veÊ znali. Nikad neÊu zaboraviti te ljude, oni su me lijeËili i bdjeli nada mnom i agonijom mog oca, koja je uslijedila veÊ ujutro i protegnula se na cijeli dan i joπ jednu noÊ. Nije mogao viπe ni gutati vodu koju je potajno donosio Ivan. Ispustio je duπu pred sljedeÊu zoru, sav zgrËen i sasvim sitan. Zavrπio je steæuÊi mi ruku. Od njega nemam zadnjih rijeËi. Niti glas od njegovog kraja. Umirao je bez slova. Valjda zato πto stradanju ne treba komentara.

- 97 -


- 98 -


Osmo

D

a smo stajali pokraj Marije, koja je uha prislonjenog na vrata Catarinine sobe jedva uspijevala naËuti neπto od njezina razgovora s Enzom, u trenutku kada je unutra zavladao muk, nakon Ëega se moglo Ëuti samo πuπkanje, koje je nastajalo ili od tkanine ili od πaputanja (s tog se mjesta nije moglo nedvosmisleno zakljuËiti), vidjeli bismo kako joj suze tiho kapaju na bedra. Da smo, dakle, mogli stajati pokraj nje desetak minuta, i nama bi postalo kristalno jasno πto se dogaa unutra, kakva je to stvar na djelu, i mi bismo se, kao i ona, ispravili i uputili prema svojim odajama. Samo πto bi nama srce stajalo i dalje u grudima, i dalje mirno radeÊi svoj posao, a naπa glava ne bi smiπljala to πto je smiπljala Marijina, u naπoj se glavi ne bi rodila osveta, koja je u njezinoj veÊ znala naËin svojeg ispunjenja.

- 99 -


Enzo se iskrao iz sobe vrlo brzo nakon πto su trublje, negdje oko tri sata izjutra, oglasile gospodarov povratak. Prije nego πto se izvukao iz kreveta Catarina mu je objasnila sve vaænije strane obiËaja koji je stvorila, obiËaja koji Êe odsad, kako je naglasila, πtititi njihovu ljubav, njihovu sreÊu pod vijoreÊom mardijevskom zastavom. Nije se mogao naËuditi vrijednosti ove æene. Nakon πto su se obukli i krenuli, on prema svojoj sobici a ona u braËni log, udijeli joj joπ nekoliko poljubaca na hodniku, na πto ga ona, pritisnuvπi prstom njegove usne, upozori na oprez. Tu noÊ prespavao je u snu dubokom i Ëvrstom, i ne manje spokojnom, snu kakvog nije imao veÊ nekoliko mjeseci, pa se probudi savrπeno odmoran i veseo negdje u doba ruËka. Bacio je tek letimiËan pogled na rukopise, a kada se ozbiljno spremao zapoËeti s radom, osjeÊajuÊi novu energiju u cijelom tijelu i duπi, zvono koje je zaËuo natjera ga da se istog Ëasa spusti u dvoranu za jelo. Za trpezarijskim stolom zatekao je Mardijeve. Maria je kao bliska prijateljica objedovala u istoj prostoriji, ali ipak, kako i dolikuje, za posebnim stolom. “A, evo nam danas poletnog Enza!” zamijeti stari Mardi nudeÊi mu stolicu do sebe. Enzo od uzbuenja i lude radosti i ne pogleda Catarinu, a ona mu sa svoje strane, svjesna pogibelji,

- 100 -


uputi skoro neËujan pozdrav. Maria je πutjela nagnuta nad jelom. Njezina πutnja trajala je veÊ cijelo jutro, te se Catarina uplaπi (moæda neπto osjeÊa? moæda zna?) njezinog dræanja i odluËi da porazgovara s djevojkom kako bi saznala uzrok ovoj bezvolji, kako bi i sama smirila svoje uskomeπane misli. Nakon jela, kao i inaËe, Mardi zapoËne priËu o tome πto se dogaa na terenu, o trenutnom politiËkom stanju u njihovoj regiji, o svom sinoÊnjem susretu s biskupom, o novim uspjesima protuπpijunskih djelatnosti. Ukratko, prisutni su mogli saznati da je juËer ujutro uhvaÊena jedna skupina πpijuna kod San Benedetta i da je svaki od njih kod sebe, kao znak raspoznavanja i kao propusnicu za graniËne straæe, imao komad crnog platna sa æeljeznim habsburπkim grbom. Okupljenima zatim Mardi ponosno pokaæe nekoliko takvih komada πto su bili dio ratnog plijena, kako je naglasio, pa nastavi priËu s tim kako su, kasnije, πpijune ispitali biskup i njegov istraæitelj brat Giovanni, i da su saznanja koja su se mogla izvuÊi od njih potvrdila da je cijela biskupova akcija itekako opravdana, ali takoer da je ona tek na poËetku te da je valja nastaviti s joπ veÊim intenzitetom i sredstvima. A sve to u æelji da se i njima ne ponovi nesretna sudbina Enzovog zaviËaja. Mardi je joπ dodao da je masa koja se okupila pred biskupovom palaËom, nakon πto se vijest o uhi-

- 101 -


Êenju proπirila okrugom, traæila hitno i javno pogubljenje, πto je i uËinjeno sinoÊ, uz svjetla mnogobrojnih baklji. To je donekle smirilo uspaniËenu gomilu, napomenuo je Mardi, i pridodao da stvari ne stoje najbolje ni s ubiranjem ratnog poreza, to jest da se neke seoske glaveπine bune protiv biskupovih mjera. Uslijedio je kratak razgovor u kojem se, uz poneku Catarininu primjedbu, posebno isticao raspoloæeni Enzo, dok je Maria i dalje uznemirujuÊe πutjela. Ispitivao je Mardija o pojedinostima samog sluËaja, komentirao moguÊe politiËke implikacije, hvalio sposobnost biskupovih i njegovih vojnika. Izgleda da se takav razgovor starom iznimno svidio te se on, s mudroπÊu koju donosi dugogodiπnje bavljenje politikom u burnim vremenima i velikoduπnoπÊu koja steËenu mudrost ne Ëuva za sebe, nadugo i naπiroko raspriËa, tako da se nevoljko razioπe tek nakon nekoliko sati. Treba reÊi da je Catarina nakon toga pozvala sobaricu k sebi, na njihovo uobiËajeno druæenje, na πto joj je ova pomalo tajanstveno odgovorila da je gadno muËi glavobolja i da je, uostalom, danas veÊ prekasno. Te je rijeËi priliËno zabrinu: prvo, jer joj se uËine neugodno poznatima, a drugo, jer su bile neistina, s obzirom na to da su otkucala tek tri sata nakon podneva.

- 102 -


9.

I

z Êelije su nas odvukli u improviziranu sudnicu to jutro, nekoliko sati nakon oËeve smrti. SjeÊam se da su muhe zujale oko nas, kao da je neπto od nje ostalo i na naπoj odjeÊi i rukama. Iza nekoliko spojenih stolova u sredini prostorije, moæda neËega πto je benediktincima sluæilo za objed, sjedilo je troje ljudi: sudac, tuæitelj i Petar NiæetiÊ. Njima s desne strane, nekoliko staraca i milicijskih sluæbenika, koji su predstavljali porotu. Nas su smjestili na klupu s lijeve strane, pored dræavnih odvjetnika dodijeljenih za ovaj sluËaj. Vjeruj mi da nismo stigli ni sjesti, a sudac je otvorio proces i pozvao svjedoke. Neki od njih bili su zatvorenici u sivim prnjama, ljudi koje do tada nisam vidio, a kamoli upoznao, a koji su sasvim uvjerljivo govorili o naπoj krivnji optuæujuÊi oca za pripremanje pobune. Nisu preπutjeli ni svoju, traæeÊi milost

- 103 -


suda. Vrijeme za naπ odgovor bilo je kratko. Negirali smo navedeno, zaklinjali se u nevinost. Odvjetnici samo ponoviπe naπe rijeËi i pozvaπe na blaæe kazne, i prije negoli nam je krivnja bila utvrena. Porota se nije dugo dvoumila. Sudac je izrazio æaljenje πto je glavni krivac vlastitom smrÊu izmaknuo kazni, pritom napominjuÊi da ni naπa odgovornost nije niπta manja. Pohvalivπi NiæetiÊevu akciju, objavi nam smrt strijeljanjem, kao zadnju rijeË narodne vlasti u ovom procesu. Bljeskalo mi je pred oËima. TeturajuÊi iziπao sam iz prostorije, zapamtivπi jedino Ivanovo prestravljeno lice. Kada su nas doveli u Êeliju, tiho smo se razmjestili po njoj, udaljeni jedni od drugih, kao nesvjesni tue prisutnosti, kao da branimo pravo na vlastitu samoÊu, sad kada se Ëekaju posljednji trenuci. Naslonio sam se na zid tiho jecajuÊi. Eto gdje smo zavrπili. Proπlo je nekoliko sati u tiπini. Zatim se netko ipak pokrenu, neπto priupita. Jedan Talijan kao da je samo Ëekao ovu priliku da zapoËne svoju priËu i sve se glave okrenuπe prema njemu, paæljivo sluπajuÊi, bez pitanja i upletanja. Soba je veÊ duæe vrijeme bila u potpunom mraku, kad je straæar otvorio vrata i u nju propustio Ivana. On mi reËe sasvim sluæbeno: - Ustaj! Komandir ti je odobrio zahtjev da joπ jednom vidiπ oca. - 104 -


Nisam æelio proturjeËiti, no na njegovom licu nisam uspijevao pronaÊi bilo kakav signal utjehe pa sam se uplaπio da mi je kucnuo Ëas. Krenuo sam za njim bez rijeËi, ni sam svjestan da se, jedva vukuÊi noge, udaljavam od smrti, na Ëijem su se popisu neobavljena posla joπ uvijek nalazili ljudi iza mojih lea. Jedan od njih potapπa me po ramenu i to mi se uËini posljednjim pozdravom. Drhtao sam dok smo se onim istim stubiπtem kretali prema podrumu. Plaπilo me Ivanovo dræanje i pomislih kako nas nevolja, ipak, sve ostavlja samima. Njegovo sam ponaπanje primao teπko, kao πto se veÊ prima izdaja prijatelja i dobroËinitelja. Osuivao sam ga u tim minutama, duboko nesvjestan njegove plemenite ærtve. Stvari su mi postale jasnijima kada me uveo u mraËnu podrumsku prostoriju na Ëijoj je sredini bio polegnut otac. OsjeÊao se jedva podnoπljiv vonj tijela u raspadanju, no svejedno sam kleknuo pred njega, uhvatio mu hladnu ruku i prinio je obrazu, ali Ivan me prekine: - Ne oteæi æeliπ li vidjeti sljedeÊi dan. Gledao sam ga u Ëudu, zbunjen njegovim rijeËima, kako raskopËava nekoliko puceta na svojoj uniformi, podiæe kragnu, skida milicijske lisice i unereuje kosu. - On je mrtav, a bit Êeπ uskoro i ti ako se ne odmakneπ od njega. - 105 -


Dobaci mi kljuËeve i uputi me da srednjim otvorim katanac na drvenim ploËama koje su iznutra prekrivale prozor te doda da Êe mi najmanji od njih trebati za lisice. Shvativπi πto radi, shvativπi da mi taj ludi deËko spaπava glavu, pokuπao sam mu izreÊi rijeËi zahvale. - Samo πuti, sluπaj me i ne radi sranja - upozorio me. - Znaπ da odavde do borika izvan grada nema ni desetak minuta. Toliko Êe trebati da se otkrijem i da poËne potjera. U zaljevu ispod borika Ëeka te mala barka, pa bjeæi prema Italiji ili gdje veÊ znaπ. Imat Êeπ dovoljno vremena da odveslaπ daleko dok te oni traæe po gradu. Sad otvori ove πkure. Razmaknuo sam drvena krila. Vladao je potpuni mrak bez mjeseËine: dobri uvjeti za spaπavanje æivota. Pozvao me je k sebi da ga priveæem za vrata, a onda mi je naredio da mu opalim nekoliko udaraca. Jedva sam to uËinio, uz njegovo bodrenje, te sam ga na kraju, za oproπtaj i zahvalu, zagrlio. - Vidi se da samo to znaπ - rekao je smjeπkajuÊi se, i bilo je to posljednje πto sam Ëuo od tog nevjerojatnog mladiÊa, prije nego πto je objesio tijelo kao u nesvijesti.

- 106 -


Deveto

P

roe nekoliko dana, Ëije trajanje za zaljubljene i one Ëija je krv zatrovana osvetom bjeπe neizmjerljivo tada uobiËajenim napravama. I dok je Mardi pisao pisma, Ëitao odgovore na njih, tu i tamo provjeravao stanje straæa i sve viπe vremena i æivaca posveÊivao samovolji seoskih glaveπina, πto je i bio razlog spomenute intenzivne korespondencije, Catarinino srce tiπtala je briga zbog Marijinog sve ËeπÊeg izostajanja, osamljivanja te oËite turobnosti, ali bi joj crne misli, kao kakav neumoljivi vjetar, rastjerala pomisao na skori biskupov poziv, oËekivanu πpijunsku diverziju, bilo kakvu nepogodu. Enzo se tih dana prepuπtao dugim πetnjama po okolici, iza kojih stajahu nestrpljivost i smetenost koje mu nisu dopustile nastavak rada na rukopisima. To je, izmeu ostalog, razlog nedovrπenosti njegovog poznatog kanconijera. ©etnje su u njemu poticale

- 107 -


nadu u moguÊi susret. Catarina, kao ipak razumno i preplaπeno biÊe, nije se predavala ovim ustrajnim mamljenjima. Najmanje je æeljela da ih izdaju sitnice. Njihovi sluæbeni razgovori svodili su se na uobiËajenu razmjenu osnovnih informacija, Ëije traæenje, uostalom, nameÊe i sama uËtivost. UËtivost, upravo tako, mislila je Catarina, to je pravi naËin da nitko ne posumnja, da nikome Ëak i ne padne na pamet da mi gaÊice pucaju kad ugledam ovog momka. Da je pretjerala u svojoj hinjenoj hladnoÊi, bilo je jasno u trenutku kada joj je Mardi u usputnom razgovoru izrazio prijekor i zatraæio viπe srËanosti u tretiranju tog mladiÊa. U sebi se Catarina na taj zahtjev krenu smijati, ali je, kao da je krivo progutala, u tome najednom zaustavi crna pomisao da joj staza kojom je krenula nudi sve, samo ne sigurnost. Ipak, u nekoliko navrata dogodilo se da joj je Enzo stegnuo ruku, vrπkom cipele za ruËkom milovao koljeno, na jednoj zajedniËkoj πetnji dodirnuo usne, a pri jednom sluËajnom susretu u konjuπnici, kada im je Umberto svojom kratkom odsutnoπÊu omoguÊio nekoliko zajedniËkih trenutaka, uspio otkopËati i nekoliko puceta, πto je, na nesreÊu, bilo nedovoljno da bi se uvukla ruka. Takvi su bili njihovi dani, tako se raspaljivala strast, u nemoÊi, u strahu gajena. No, ni to neÊe potrajati dugo, a bilo bi bolje da jest, dat Êeπ mi za pravo kad privedem priËu kraju.

- 108 -


I doe dugo Ëekani dan za nove ljubavne naslade, mislili su neki. Da je sve bilo spremno, da je krv kljuËala, da se, ukratko, glava gubila, pokazaπe i Catarinine suze i hinjena ljutnja kada je Mardi proËitao biskupov brzojav, πto ga donese neki zadihani mladiÊ. Umirivao ju je tada stari rogonja veÊ bezbroj puta sluπanim razlozima, podmiÊivao ju je novim lovovima ili balovima, pa Ëak joj nudio gradnju ljetnikovca na obali mora. Enzo ga utjeπi na izlazu poæeljevπi mu dobru sreÊu, jer duænost je duænost, a æene su æene. A moÊi ove æene, mislio je oduπevljen gledajuÊi njene suze, Ëine mi se neiscrpnima. Ne moraπ mi vjerovati, ali ako je proπlo pola minute otkad se stiπao topot Mardijeve garde do trena u kojem Êe Catarina po prvi put osjetiti neravnine vlastitog poda, neka me grom prvom prilikom prepolovi na pola. I tko bi onda imao vremena da se sjeti onoga πto Êe πtititi naπu ljubav, Enzo dragi, tko bi imao vremena da se sjeti da zastava nije podignuta na velikoj kuli, da se zaboravilo izdati naredbu za njezino podizanje, kako veÊ nalaæe obiËaj koji je stvorila, da veÊi dio straæe ne zna za gospodarov odlazak i da se nikakva trublja neÊe zaËuti, osim ako on sam ne bude toliko mudar, ili toliko lud, pa poπalje glasnika, kao πto svaki dobar obiËaj i zahtijeva. Tko bi se sjetio u takvim okolnostima, pitam ja tebe?! Ja prvi ne bih.

- 109 -


E sad, vidiπ, upravo je na to Ëekala osveta. Mariji nije trebalo reÊi dvaput gdje gori, dok je Catarina bez rijeËi i, kao πto rekoh, bez ikakve naredbe izdane straæi, hitro odmicala prema svojim osobnim odajama. Ovaj put, izgleda, ne boli glava, pomisli djevojËe i shvati, u isti mah, da njena osveta konaËno dobiva nuæan poticaj. Ta sve je veÊ smislilo to prevareno Ëeljade. I pomalo joj se svidje taj osjeÊaj, to obrtanje uloga, to tue neznanje, te sudbine koje je sad prevrtala u svojim rukama kao krhke kuglice, kao, boæemiprosti, neËija muda. Ona zastane kraj odπkrinutog prozora i pogleda u pravcu velike kule. Nigdje razgoropaenog risa, nigdje mardijevske zastave vjernosti i Ëekanja. Sa spokojnoπÊu krupjea koji skuplja tue uloge na kup i zna da su igra i novac unaprijed izgubljeni, pa se samo uglaeno smijeπi dok se ostali uzbuuju i znoje, s upravo takvom spokojnoπÊu poe Maria od prozora prema svojoj sobi da napiπe, ovaj put mnogo uËinkovitiju poruku. Francesco Mardi znao je da neπto nije u redu kada je ugledao uplaπenog Umberta pred vratima biskupske palaËe. Sama biskupova zlovolja zbog takvog neumjesnog prekida vaæne sjednice bila je dovoljna da mu sa svakom novom stepenicom s kojom se spuπtao prema izlazu iz palaËe lice postaje sve tmurnije. S jedne strane, biskup i prezriv pogled okupljenih

- 110 -


plemiÊa, nakon πto je posilni objasnio skupu da velepoπtovanog Mardija izvlaËi sa sastanka regionalnih glaveπina nitko drugi doli njegov konjuπar, a onda, s druge, nabujala briga koja je veÊ rovarila po srcu, jer mora da se, majku mu, neπto i dogodilo. “Koji te je to vrag natjerao da me odvlaËiπ od posla, Umberto?” reËe prijekorno Ëim se pojavio na ulaznim vratima. “Gospodaru”, poËe odmah brzati Umberto, “nisam pravo ni raspremio konje, kadli ue ta æenska prilika zamotana lica, ko Êe znati ko je, i reËe mi da ne odugovlaËim previπe nego da ovu poruku prenesem vama, da je o πpijama i izdajnicima rijeË, i ja se sjetih, gospodaru, vaπeg govora i vaπih naredbi te poæurih da vam donesem ovaj smotuljak, jer moæebit je od velike vaænosti.” Mardi, nakon πto je shvatio da je rijeË tek o nekakvom smotuljku, odahne i ukloni jednim potezom ruke sve najgore i najcrnje slike πto su mu bole oËi pa ga ljutito uze i podsjeti Umberta da ovo πto je uËinio nalaæe samo najhitnija stvar, a ne neke tamo zamotane æene, i, ako ovo nije najhitnije, da Êe Umberto, bogami, ostati bez plaÊe za ovaj mjesec. Na Umbertovom licu ove rijeËi ostaviπe vidljiv trag te on pokuπa neπto reÊi o svojoj privræenosti, ali prestade u Ëasu kad je gospodar poËeo razmotavati smotuljak. Kratko zakljuËi da jauci ne pomaæu i lice mu povra-

- 111 -


ti iz preaπnjeg stanja neka nada da Êe ipak biti najhitnije, da je poruka od vaænosti najvelike. Mardi otvori smotuljak, udalji ga od oËiju na cirka pola lakta, i prije nego πto poËe Ëitati, pogleda joπ jednom Umberta na onaj naËin πto sam od sebe govori: znaËi, dogovorili smo se. O, da je vrela voda, ne bi tako oparila, niti bi se uËinak tih rijeËi mogao opisati navoenjem sastojaka najgorih bapskih otrova πto duπu præe na laganoj vatrici, a istovremeno srce steæu ledom. Muke trenutaka u kojima je po nekoliko puta iπËitavao dobivenu poruku pribliæavajuÊi papir oËima i nanovo ga udaljavajuÊi, mogli bi opisati samo oni nesretnici koje dovedoπe na neispravnu giljotinu; dakle, jednom... pa joπ jednom. Kada nije ostalo razloga dvojbi, Mardiju preostade samo da zaurla: “Na konje, braÊo!!!” i njegova se garda poËe sporo pomaljati iza uglova, ali Ëim vidjeπe ti mladiÊi da gospodar veÊ juri u pravcu doma, i oni hitro skoËiπe na svoje konje. Umberto lagano produæi za njima te se Ëinilo kao da miluje nabrekli lijevi dæep i spaπene mjeseËne srebrnjake u njemu. U sekundama koje su protekle od trenutka u kojem se prolomio Mardijev urlik i Ëasa kad je skoËio na svog konja, papir koji izazva tu paniËnu reakciju neobiËnu u Ëovjeka tih godina lagano se pribliæavao tlu. Da ga je kojim sluËajem netko, tko poznavaπe slova, tada

- 112 -


dignuo s poda, mogao je na njemu proËitati sljedeÊe (stilizirano): i dok vi lovite πpije po πumama jedan se skrio me grudima vaπe æene prijatelj I dok je Mardi letio na svom vrancu u æelji da spasi dom i Ëast, trudeÊi se da u toj jurnjavi shvati sva moguÊa znaËenja te Ëudnovate poruke te odredi njezinog prijateljskog autora, dva su srca mlada u tiπini dvorca ubirala slatke plodove svoje, mislila su i dalje, tajne ljubavi. I tko bi ih razuvjerio u tom Ëasu, natjerao, recimo, da otvore prozor i pogledaju na veliku kulu, podsjete straæu da ne zabuπava kao inaËe i, nedajboæe, propusti oglasiti gospodarov dolazak, i tome sliËno, ukratko, da obrane svoju ljubav i, joπ vaænije, svoje æivote. Jer, bilo je sve jasnije Mardiju kako se pribliæavao domu, neËija Êe se krvca liti. Mardi zaustavi svog konja na brijegu pred samim dvorcem. Jedan jedini pogled na njega dopusti mu da bolno prihvati istinitost poruke koju je donio Umberto: zastave nije bilo na velikoj kuli. Samo je dva straæara mogao primijetiti na zidinama. Dovoljno da zakljuËi da se neÊe Ëuti trublje i da je to, moæda, jedina dobra stvar u ovoj prokletoj noÊi.

- 113 -


Kako bi se zaπtitio od moguÊe revnosti nekog od straæara, Mardi poπalje glasnika s jedinom naredbom za straæu da, kada ugledaju povorku pred kapijom, u predvidljivom iznenaenju ne iskoriste svoje instrumente. Naredi potpunu tiπinu. Pogled na njezine prozore, svjetlo koje je dopiralo iz tih odaja usred pola noÊi, natjera to staro srce na zaborav moguÊih razloga, na iskljuËenje svakog opravdanja. Uπli su u dvorac, kao πto je i bilo nareeno, bez ijednog glasa. Mardi zaustavi povorku pred ulazom u zdanje. Htjede uÊi sam, ali trun sumnje u moguÊu opasnost natjera ga da sa sobom povede dva momka. Unutra, sve je bila suπta tiπina i pustinja, Ëinilo se Mardiju dok se teπko i sporo uspinjao. Proe prvi kat, gdje je Maria, sluπajuÊi iza vrata svoje sluæinske sobe njegove korake kako odmiËu prema ljubavnom gnijezdu da zavrnu vrat tim pticama, znala da je osveta njezina. Teπko je objasniti πto je sve osjeÊala u tom trenu spoznaje: slast ili jed? ponos ili tugu? zanos ili oËaj? Kada se popeo na treÊi kat i dospio u gospodske odaje, pogled na svoje prethodnike, na njihova ponosna Ëela i Ëvrstu ruku πto je namaknula sve ovo oko njega, svu Ëast πto je osjeÊaπe od svojih najranijih dana i njihov suzdræan osmijeh koji je, nadnesen nad njegovo pogrbljeno πunjanje, otkrivao jasnu stranputicu te inaËe ponosne loze, natjera ga da se osjeÊa

- 114 -


kao stranac, uhoda, varalica u vlastitoj kuÊi, i sve mu to teπko padne. Zato ispuhujuÊi sav dah iz pluÊa, kao da s njim ispuhuje svu milost, reËe sebi: “Odradimo poπteno ovu stvar, Francesco.” Nije potrebno reÊi, jer stajali smo ne tako davno pokraj Marije, πto je Francesco Mardi mogao Ëuti uha pritisnutog o vrata. Komeπanje, hihot, pokoji glasan uzdah, kucanje Ëaπa i, πto je najvaænije, ime zmije. O, niπta ne boli kao izdaja dobroËinstva! Mutilo mu se pred oËima, lupalo mu je u grudima, trudio se da neπto neugodno, zbog Ëega je zapinjao za sve oko sebe, otrese s glave, noge su ga izdavale i sve πto je osjeÊao, dok su ga pridræavala dva Ëuvara, bila je æelja da, prije no πto sam odapne, vidi njegovu lijepu glavu naslonjenu na panj. Taj mu prizor da snage pa sasijeËe svaku nedoraslu misao; naglo otvorivπi vrata, zakoraËi odluËno pred lice istine. Je li ikad bila ljepπa? Teπko je priznati ovako, gledajuÊi je zadovoljnu u tuem zagrljaju. Ali, samo na trenutak, jer tada to lijepo lice, brzo kao maËem, ispresijeca uæas. Enzo skoËi na stranu i, prije nego πto se pokuπao pribliæiti prozoru, zaËu prodornu zapovijed: “Dræte πpiju!”

- 115 -


- 116 -


10.

U

skoro sam se naπao u vrtu samostana. Potpuno predan Ivanovim naredbama, nisam ni stigao pogledati oca po posljednji put i u jednom trenutku skoro da sam se vratio u podrumsku Êeliju samo da to uËinim. Meutim, glasni govor straæara na ulazu u samostan, koji se nalazio s moje desne strane, natjera me u hitar bijeg prema boriku. Ovo ti govorim jer mi je duπu pritisnula Ëinjenica da napuπtam oca i ne oprostivπi se kako dolikuje. Teπko je o tome suditi, ali moæda je upravo to razlog πto sam napravio ono πto sam napravio, πto sam okrenuo na drugu stranu, πto sam se uputio prema vlastitoj kuÊi, a ne prema spasonosnoj πumi. Izbjegavao sam veÊe ulice kreÊuÊi se puteljcima, prolazeÊi kroz vrtove i koristeÊi zaobilazne ceste, tako da sam vrlo brzo stigao pred naπu kuÊu. Potpuna tama vladala je i u njoj i u vrtu. Ivanke nije bilo i

- 117 -


zbog toga se osjetih ohrabren u svojoj suludoj odluci, u svojoj jadnoj æelji da mrtvom ocu pruæim dokaz odanosti, jer valjda je to bio razlog: da uËinim ono za πto nikad nismo spremni dok joπ vjerujemo da se za takvo πto nudi vrijeme koje je, kako se nadamo, tek pred nama. Iz radionice sam uzeo lopatu i veÊ vidim po tebi da prepoznajeπ smjer kojim sam se uputio. - Pod smokvu! - zakljuËio sam, na πto redovnik zadovoljno kimne. - Pod smokvu. VeÊ nakon pola metra naiπao sam na baËvu iz oËeve priËe. Moæda sam u tom trenutku Ëuo glasove i buku, koja se kroz onako tamnu i tihu noÊ probijala od benediktinskog samostana. Potjera je poËela pa sam hitro otvorio baËvu probivπi je lopatom. Unutra je doista bio komadiÊ svilenkastog platna, koji sam pokuπao raπiriti. U prvi mah, u toj tami, niπta nisam mogao razabrati. Digao sam platno iznad glave ne bih li naπao bar malo svjetla. Tada sam primijetio crvenkasto presijavanje zastave. Krenuo sam prema kuÊi i za koji trenutak dospio na njezin vrh, prateÊi oËevu æelju, koja se sad ovako tuæno ispunjavala potvrujuÊi ono πto Petra nije htjela znati, potvrujuÊi da i poraz ima svoju zastavu. Potjera se razmahala, Ëinilo mi se da se uzbunio cijeli grad. Shvatio sam da je krajnje vrijeme da spasim

- 118 -


vlastiti æivot. Sada sam Ëuo korake i glasove iza gotovo svakog ugla. Trebalo se oprezno povlaËiti po ulicama, paziti na ljude πto su veÊ izlazili iz svojih kuÊa, bjeæati u prolaze kad bih zaËuo kakvo vozilo ili milicijsku patrolu. Ipak, nakon neπto viπe od pola sata, spustio sam se do borika i ugledao barku. Joπ sam jednom Bogu preporuËio Ivanovu duπu te sam snaæno zaveslao bojeÊi se da me tkogod ne primijeti s obale ili presretne na puËini. Sada mi je bilo jasno da je Ivanov plan dopirao samo do ovog mjesta, bilo mi je jasno da Êe mi odsad samo gusti mrak i moja snaga pomoÊi da se do zore naem blizu talijanskih voda. Tako je i bilo. Veslao sam kroz prolaz bogomdane guste tame, veslao sam mahnito kroz taj crni prolaz, u smjeru noÊi. Danas znam da se na jednom njezinom kraju nalazio æivot sam, dok je na drugom zapoËinjalo sjeÊanje. Sada sam svjestan toga da je moguÊe proæivjeti æivot balzamirajuÊi proπlost. Meu nama, zapravo, sve vrvi od ljudi posveÊenih tom nezahvalnom zanatu.

- 119 -


- 120 -


Deseto

O

na samo pokrije glavu jastukom i snaæno zajeca, i ne pokuπavπi zaogrnuti svoju golotinju. Enza, potpuno nijemog, blijedog od straha i gologuzog, odvukoπe prema podrumu, kroz hodnike koji su se veÊ poËeli puniti vojnicima i podanicima, probuenima zvonima za uzbunu. Catarina se stresla kad su se zatvorila vrata. Mardi je stajao nepomiËan i odluËan. “Æeliπ li ostati na æivotu”, zapoËne on tiho, kao Ëovjek pomiren s gorkom sudbinom, “ostat Êeπ na njemu kao moja æena. Skandal ova kuÊa neÊe vidjeti. Uskoro Êemo pretresti njegovu sobu i nakon toga svi Êe znati da je otkriven joπ jedan πpijun u regiji i da je sam Francesco Mardi sprijeËio silovanje u vlastitoj kuÊi. IspriËat Êeπ biskupovim isljednicima ono πto se doista dogodilo, odnosno potvrdit Êeπ biskupovom isljedniku, bratu Giovanniju, ono πto Êu samom

- 121 -


biskupu i svima ostalima obznaniti sutra ujutro.” Posljednje rijeËi naglasi i napravi kratku pauzu kako bi bio jasniji i upeËatljiviji, pa nastavi neπto poviπenim glasom: “Dakle, da si ga dva sata nakon πto sam odjahao iz dvorca zatekla kako pretura moje stvari, da te je napao i odvukao u tvoju sobu, zavezao i pokuπao silovati, ali mu to nije poπlo za rukom jer sam te ja spasio u zadnji tren. To jest, draga moja, spasila te poruka koja mi je stigla iz dvorca, i koju je u Rimini donio Umberto, a u kojoj mi je jedna dobra duπa javila da se Enzo skiÊe po mojim odajama i vrπi obavjeπtajnu djelatnost, zbog koje je i doπao sa sjevera.” Ovomu joπ doda, kao za sebe: “On, ta guja u njedrima.” Mardi zaπuti na nekoliko trenutaka, a onda, prije nego πto Êe napustiti sobu, reËe: “Nadam se da sam bio jasan?” PriËeka Ëasak, ali nije bilo odgovora. “Dobro”, zakljuËi, “drago mi je da se slaæemo bar u neËemu.” Mardi poπalje u njenu sobu Mariju i joπ nekoliko djevojaka, koje naoπe Catarinu kako Ëupa kosu i viËuÊi udara rukama po tijelu. Borile su se s njom sve do jutra, kad ona, omamljena nebrojenim sredstvima za smirenje, konaËno usnu. Moglo bi se reÊi da je Maria, vidjevπi njezino ludilo, prvi put osjetila kajanje. U danima koji Êe slijediti, Enzovo brzo propadanje, Catarinina uznapredovala bolest, prazan pogled

- 122 -


i nijemost te viπesatna ispitivanja koja je vodio biskupov isljednik brat Giovanni pretvorit Êe to kajanje u neotkloniv oËaj. UnatoË svemu, valja priznati, ostat Êe dosljedna svojoj osveti. Napustivπi Catarininu sobu, Mardi je znao da je tek na pola posla obrane svoje Ëasti. Izdaja, prevara, laæ, smrti koje Êe tek uslijediti natjeraπe ga da otpoËine nekoliko minuta. Meutim, brzo se træe iz tog stanja obamrlosti i pomisli, u trenu kad je poËeo pisati prvo pismo upuÊeno zapovjedniku svoje garde, da je æivot kurva i prevrtljivac. Ta ga misao nije napuπtala ni kad je dovrπavao drugo pismo, namijenjeno biskupu, u kojem ga je obavjeπtavao o otkriÊu πto ga je natjeralo da napusti sjednicu, o novom uspjehu biskupove misije, o hitnosti djelovanja. Ukratko, biskup je bio obavijeπten da je Mardi πpijuna otkrio u vlastitoj kuÊi, ali da tomu nije kraj jer je uvjeren da je i dio straæe, kao i neke seoske glaveπine, upleten u neprijateljsku rabotu. Ovo je, dakle, jasno objaπnjenje njihove nekooperativnosti, zakljuËi poruku. Nakon πto je zavrπio pisanje, Mardi porazbaca papire po cijeloj prostoriji, prevrne ladice i obori nekoliko stolica pa se uputi u Enzovu sobu, u koju je pozvao svog poruËnika i zapisniËara. Kao posljedicu prvog pisma moæemo zabiljeæiti hapπenje dvojice straæara koji su, zajedno s Mardi-

- 123 -


jem, otkrili njegovu æenu i Enza, malo je reÊi, in flagranti. Naime, tek πto su skinuli teπke Ëizme, negdje pred samo jutro, te zadrijemali na svojim slamaricama, probudiπe ih snaæni udarci izmeu kojih su jedva razabirali neshvatljivo sumnjiËenje za πurovanje s neprijateljem. Posljedica drugog pisma vidjet Êe se tek iduÊe jutro, kad se biskupska garda, pod vodstvom brata Giovannija, pojavila na kapiji dvorca Mardi. ©to je uneseno u zapisnik te noÊi? Zapisujem ono πto diktirahu gospodar Francesco Mardi i poruËnik Giuliano Sesso, koji pregledaπe sobu optuæenika Enza Streccija. Stol: pera (tri), tintarica (dopola prazna), ispisanih listova u pravilnim redovima od vrha do dna, ali u duæini neravnomjernoj (sedamdeset komada). Sadræaj: nebitan. Komoda pokraj kreveta: koπtice od jabuka (Ëetiri komada), prazna Ëaπa iz koje vonja rakija (jedan komad), knjiga u koæu uvezana na Ëijoj naslovnici piπe Il Canzoniere (jedan komad, puno stranica). Ormar: uske hlaËe od cica (dva komada), svilene donje gaÊe (deset komada), zlatom opπiveni nakurnjak od pliπa (jedan komad), bijele koπulje od lana (sedam komada), tri jakne od cica (bijela, æuta i modra), izmeu njih naen, skriven, manji komad crnog

- 124 -


platna sa æeljeznim habsburπkim grbom na kojem se prepoznaje dvoglavi orao s raskreËenim nogama, dopola ispijena boca (rakija). Ovdje se prekida zapisnik na zahtjev gospodara Mardija, jer je prikupljeno dovoljno dokaza protiv optuæenog Enza Streccija. Niæe potpisani: Francesco Mardi, gospodar Giuliano Sesso, poruËnik Fulvio Bosso, zapisniËar ©to je sve uneseno u zapisnik brata Giovannija, biskupskog istraæitelja? Mardijeva izjava Hvala Bogu da je netko primijetio da ta zvijer, koju primih kao roenog sina, πeÊe po mojim odajama. Pitate me zaπto je vrijedna poruka, koju izgubih negdje u jurnjavi, bila anonimna? Pretpostavljam da se ta duπa prepala milosti koju smo ja i moja æena tako otvoreno udjeljivali tom mladom gospodinu, te je on, moglo bi se reÊi, postao mali bog u ovoj kuÊi. Dakle, sjednicu sam napustio uvidjevπi odjednom πto se zbiva, shvativπi podlu izdaju. Dva straæara bila su sa mnom. NaËin na koji im se Enzo obraÊao dok su ga odvlaËili niz hodnik, neprestano govoreÊi: “Nemojte, braÊo!” te takoer viËuÊi: “Zar me ne prepoznajete, pa ja sam Enzo!”, kao, uostalom, i moje

- 125 -


dugo politiËko iskustvo s takvom vrstom ljudi, natjera me na oprez. Tog jutra odvedeni su na ispitivanje, a ja i poruËnik Sesso u njihovim osobnim stvarima pronaosmo potvrdu mog predosjeÊaja: dva æeljezna habsburπka grba na crnom platnu. Kaæete da oni tvrde da, po onom πto su vidjeli, nikakvog silovanja nije ni bilo? E pa, zar je potrebno komentirati?! Niπta, niπta, znam da je to vaπa duænost. I, takoer, da je dobro obavljate, brate Giovanni, bar dosad. Sigurni ste da nije potrebno niπta viπe? Ipak Êu dodati joπ neπto. Posluga moæe potvrditi da me, dan nakon πto smo uhitili πpije kod San Benedetta, Enzo Strecci satima nakon ruËka ispitivao o toj akciji. Dobrota mi je uniπtila oËi, moj Giovanni. Marijina izjava Ne pitajte me o politici, ja o tome ne znam niπta. Nisam mogla ni pomisliti da Êe doÊi do ovoga. Kad je tek doπao, stajao je kao pokisli miπ u hodniku pred gospodarovim vratima i, da sam imala ovu pamet, shvatila bi iz njegovog pogleda, koji je dræao priljubljen na gospodaricu Catarinu, da taj neπto smiπlja. Mogu vam reÊi ono πto znam, i πto svi znaju, a to je da je tu izopaËenu strast pokazao u lovu, i nebrojeno puta za ruËkom, da je obigravao oko nje Ëim bi nestalo gospodara. Ona nije kriva, kriv je on. Molim? Pitate me da li je istina da sam bila zaljubljena u

- 126 -


njega i... πta to kaæete?... da sam priËala drugima kako Êe biti moj zaruËnik? ReÊi Êu samo dvije rijeËi: dabogda mi se tlo izmaklo ispod nogu ako laæem: ne, nikada. Umbertova izjava Nikad mi se nije sviao taj lombardijski mladiÊ. Znao sam ja da taj neπto muti, joπ od samog poËetka, kad mi je preuzeo lutnju iz ruku uzviknuvπi: “Bit Êe ovdje kao i u Milanu!” Ali, kome reÊi, pitam je vas. Vidim ga, πeÊe li se πeÊe, posebno zadnjih dana, pa pravo u moju konjuπnicu; da koliko imam konja, koji je najbræi, ovo-ono, raspituje se momak, a meni sumnjivo, a sad vidi gdje je zavrπio. Ma, proËito sam ga isprve. Izjava malog Beppa To je neki Ëudan Ëovjek. Dobio sam od njega dva zauπnjaka pa me joπ i danas boli kad dirnem to mjesto. Upravo tako, nasilan je. Nije ni Ëudo πto je uhvaÊen na takvom djelu. Takav i ako dobije i ako ne dobije ono πto hoÊe - udara. Ne pita taj dvaput. To je moje miπljenje. Jednoga se sjeÊam najjasnije: ispitivao je puno o tome da li gospodar Ëesto napuπta dvorac. Isto tako, kada bi ga sretao na livadi, nekako bi me Ëudno gledao, sad mi je jasno, podboËio bi se, glava malo u stranu, kaæu za takve - sanjarski

- 127 -


tip, pa bi sa mnom dugo razgovarao, i sve ga je zanimalo, moja mama, stari..., molim? Bit Êe dosta, to ste rekli? Pa jesam li πta pomogo? Niccolò Brizzi, predstavnik seoskih glaveπina Kunem vam se majkom Boæjom Marijom da tog Ëovjeka oËima nisam vidio, niti ja niti itko od nas seoskih poglavara, da on nije, kao πto vi kaæete, naπ voa. Mi volimo svoju domovinu i gospodara Mardija, i ne bi nikad... ©ta? Zaπto nismo plaÊali propisanu Ëetvrtinu? Pa o tome sam veÊ razgovarao s biskupom i on mi je obeÊao da Êe se to razmotriti. Vidite, govorim veÊ stoti put da narod umire od gladi. UnovaËite sve, ali mu nemojte oduzimati od usta. Molim, kakvo je habsburπko znamenje naeno u naπim stvarima?! O Ëemu vi to? U mojoj kuÊi?! Catarinina izjava Dva sata nakon πto je gospodar odjahao iz dvorca zatekla sam Enza kako pretura njegove stvari pa me napao i odvukao u moju sobu zavezao i pokuπao silovati ali mu to nije poπlo za rukom jer me je muæ spasio u zadnji tren to jest spasila me poruka koja je stigla iz dvorca a u Rimini ju je donio Umberto u kojoj jedna dobra duπica javlja da je Enzo zamijeÊen kako rovari po gospodarovoj sobi i vrπi obavjeπtajnu djelatnost zbog koje je i doπao sa sjevera... On... ta slatka guja u njedrima... - 128 -


Na ovome mjestu nalazi se komentar samog brata Giovannija: “Ovdje sam, u dogovoru s Francescom Mardijem, s olakπanjem prekinuo ispitivanje ærtve, Ëiji je fiziËki izgled, te nepovezan i nejasan iskaz, potvrivao da je njezino stanje - nakon πto ju je habsburπki uhoda Enzo Strecci pokuπao silovati, a prikupljeni podaci daju mi za pravo da donesem ovaj sud o njegovu neprijateljskom radu i duπevnoj nastranosti - stanje odmaklog ludila, neka joj duπi Bog da mira.”

- 129 -


- 130 -


Zadnje

N

eka bude upamÊeno da je snaæna kiπa padala po glavama okupljenih na tom riminskom trgu, koji su, unatoË tome, mirno Ëekali pogubljenje. Da je Enzo pred tu gomilu iziπao drhteÊi kao kakva nejaka æivotinja. Da se samo malo zaËudio, i to na trenutak, vidjevπi dvojicu pretuËenih mladiÊa i za njima dovedene seoske glaveπine, njih trojica na broju, koje su, pomodrjele od desetodnevnog muËenja, bacili pred njegove noge traæeÊi od njih da priznaju, da olakπaju duπu pred svijetom i Bogom, da je Enzo Strecci voa ove pobune. Kaæem - samo na trenutak, jer je veÊ poznavao logiku moÊi, bolje nego ijedan papreni stih koji je napisao. MladiÊi priznaπe, kad se zaËulo pucketanje biËa po njihovim leima, i njima prvima odrubiπe glave. Zatim one padoπe i ostaloj trojici, od kojih se ne Ëu ni glasa. Treba reÊi joπ i to da, glave poloæene na panj, Enzo Strecci nije mogao

- 131 -


vidjeti more u blizini, nego jedino potpuno sivilo od vode pa do neba. A onda, kao da si mu crnom zastavom prekrio oËi.

- 132 -


Posljednje

R

edovnik je zaπutio. Pomislio sam da s opisom smaknuÊa Enza Streccija zavrπavaju njegove pripovijesti. - I neÊeπ pitati πta je bilo s njom? - Æelio sam. - Svejedno bih ti rekao, jer sve πto sam ti ispriËao ovog popodneva i veËeri bilo bi okrnjeno bez priËe o Petrinom kraju. I, naravno, o kraju njezina oca. Nekoliko godina nakon mog bijega, srest Êu u Rimu Ëovjeka iz zaviËaja. U Italiju je stigao godinu dana poslije mene pa sam poæurio pitati ga o njezinoj sudbini. Nakon onog πto mi je ispripovijedao pomislio sam da kolo stradanja nikad neÊe stati. Bio sam njegovo srediπte, onaj koji oko sebe sije smrt, a sam je od nje zaπtiÊen; onaj kojem je usud umjesto nje nametnuo pokoru krivnje i kajanja.

- 133 -


VeÊ sljedeÊe jutro nakon mojeg odlaska Petra je bila mrtva. SkoËila je sa zvonika Svete Marije, najveÊeg i najljepπeg rapskog zvonika, pred noge svog oca i okupljenih graana. Popela se na njegov vrh suludo se smijuÊi i pokazujuÊi u smjeru moje kuÊe, na kojoj se vijorila crvena zastava. IspriËao mi je da su NiæetiÊa odvukli potpuno raspameÊenog. Nju su pokopali na rapskom groblju, kao πto se pokapaju samoubojice, tiho i samotno. Nitko nije naredio da se skine zastava, nitko se nije usudio, vijorila se na kuÊi mog oca sve dok je nije razvukao vjetar. Bilo je to prije nego πto Êe oporavljeni NiæetiÊ biti premjeπten na obliænji, logoraπki otok, gdje Êe ubrzo od upravitelja te nesretne ustanove, slijedom naravi takvih vremena, skonËati pod batinama svojih dojuËeraπnjih zatvorenika. Kad je redovnik izgovorio posljednje reËenice svoje priËe i umorno spustio pogled na krilo, kao da spuπta zavjesu na pozornicu πto je otrpjela teπkih prizora, tek sam tada postao svjestan da je dvorac Mardi zapao u duboku noÊnu tamu. Ipak, ta noÊ nije bila poput noÊi redovnikova bijega. Kad sam ustao i pribliæio se prozoru, mogao sam vidjeti mjesec i nebo prepuno ljetnih zvijezda. Sve je bilo ispriËano. Proπlo je nekoliko minuta, a nismo progovorili ni rijeËi. Æelio sam nastaviti raz-

- 134 -


govor, no redovnik nije podizao pogled. U taj Ëas zaËuo se zvuk automobilske trube, s druge strane dvoriπta, iz jednog drugog svijeta - uËinilo mi se, i tada sam, prvi put nakon nekoliko sati, pomislio na djevojke s kojima sam doπao do ovog Ëovjeka, koji me zadræao uza se svojim pripovijedanjem i od kojeg sam se upravo trebao rastati. Kao da je na to Ëekao, ustao je i rekao podrugljivo: - O, pa to su tvoje pratilje, Bosniaco, koje si ostavio zbog neugodnog redovnika! Doπlo je vrijeme da ga konaËno napustiπ. - Skoro sam zaboravio na njih - rekao sam iskreno, na πto mi je stavio ruku na rame i zakljuËio naπe kratkotrajno druæenje: - Ne valja ti to, bogami. ©ta Êe ti sad one reÊi? Hajde, kreni, ispratit Êu te do izlaza. Ionako sam te suviπe zadræao svojim priËama.

- 135 -


- 136 -


Biljeπka uz drugo izdanje

R

ukopis Dvorca u Romagni dovrπen je u jesen 1999. godine. Nedugo zatim izdavaËka kuÊa Durieux i njezin urednik Nenad PopoviÊ uvrstili su, na moju veliku radost, ovaj kratki roman u svoj prestiæni izbor naslova. Od sredine 2000. godine, kada je roman objavljen, imao sam prilike razgovarati o Dvorcu u Romagni s prijateljima, kolegama, kritiËarima i velikim brojem tzv. “obiËnih” Ëitatelja, kao i raditi s prevoditeljima na inozemnim izdanjima. Ti Ëesto vrlo inspirativni razgovori, kao i periodiËna vraÊanja samom tekstu, navela su me na zakljuËak da bi neke ograniËene izmjene te ispravak malog broja skoro nezamjetljivih pogreπaka bili nuæni u nekom buduÊem ponovljenom izdanju. Sa zadovoljstvom sam pristao na prijedlog urednika Seida SerdareviÊa da Fraktura objavi drugo izdanje moje prve knjige te sam je joπ jednom, ovog puta s olovkom u ruci,

- 137 -


temeljito proËitao. Paæljivo paralelno Ëitanje prvoga i drugoga izdanja Dvorca otkrilo bi relativnu brojnost autorskih intervencija, posebno na pojedinim mjestima, ali, jednako tako, i Ëinjenicu da one nisu znaËajno utjecale na narativni tok niti su bitno izmijenile samu narav romana. Autor

- 138 -


Biljeπka o piscu

I

gor ©tiks rodio se 1977. godine u Sarajevu. Piπe prozu, kritiku, knjiæevne i akademske eseje, a suraivao je i s nizom domaÊih i stranih novina i Ëasopisa. Njegov prvi roman, Dvorac u Romagni (Durieux, 2000.), nagraen je nagradom SlaviÊ za najbolju prvu knjigu te je do sada objavljen na njemaËkome (Folio Verlag, 2002.), engleskom (Autumn Hill Books, 2005.) i πpanjolskom (Funambulista, 2006.) jeziku. Za svoj drugi roman, Elijahova stolica (Fraktura, 2006.), dobio je nagrade K. ©. Gjalski i Kiklop za najbolje prozno djelo godine. Objavljivanje ovog romana uskoro se oËekuje u NjemaËkoj, Nizozemskoj, Maarskoj, Sloveniji, Makedoniji i ©panjolskoj.

- 139 -


Nakladnik Fraktura, ZapreπiÊ Za nakladnika Sibila SerdareviÊ Urednik Seid SerdareviÊ Lektura i korektura Margareta MedjureËan GrafiËka urednica Maja GlušiÊ Na naslovnici Andrea Mantegna, Ludovico III. Gonzaga s obitelji, 1465./1474., Mantova, Palazzo Ducale, Camera degli Sposi, detalj ∂ akg-images / Electa Dizajn i prijelom Fraktura Tisak Kratis, Sveta Nedelja Godina izdanja 2007., srpanj (prvo izdanje) ISBN 978-953-266-019-7 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 640267

www.fraktura.hr E-mail: fraktura@fraktura.hr Tel: +385 1 335 78 63; Fax: +385 1 335 83 20

- 140 -




Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.