Čovjek bez osobina II.

Robert Musil

Cďƒż ovjek bez osobina

Âťovjek bez osobina

roman

II.

-1-

-2-

Robert Musil

»ovjek bez osobina II. preveo s njemaËkog Andy JelËiÊ

Fraktura -3-

Naslov izvornika Der Mann ohne Eigenschaften, Neu-Edition copyright ∂ 1978 Rowohlt Verlag GmbH, Reinebk bei Hamburg copyright ∂ za hrvatsko izdanje Fraktura, 2012. copyright ∂ za prijevod Andy JelËiÊ i Fraktura, 2012.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovog izdanja ne smije se unožavati ili javno reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.

ISBN 978-953-266-083-8 (cjelina) ISBN 978-953-266-427-0 (Knj. 2) CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 828601

-4-

Druga knjiga

-5-

-6-

TreÊi dio

Put u TisuÊugodišnje Carstvo (Razbojnici)

-7-

-8-

1 Zaboravljena sestra Kada je Ulrich predveËer istoga dana stigao u ...* i izašao iz kolodvorske zgrade, pred njim se prostirao široki plitki trg koji je na obje strane utjecao u ulice, djelujuÊi na njegovo sjeÊanje gotovo bolno, što je svojstveno krajoliku koji smo Ëesto gledali, a onda ga zaboravili.

“Uvjeravam vas da se dohodak smanjio za dvadeset posto, a život je za dvadeset posto poskupio: ukupno je to Ëetrdeset posto!” “A ja vas uvjeravam da šestodnevna utrka povezuje narode!” Ti su mu glasovi dolazili iz uha; glasovi odjeljka u vlaku. Onda je Ëuo posve razgovijetne rijeËi: “UnatoË svemu opera je meni iznad svega!” “To vam doe kao neki sport?” “Ne, to mi je strast.” ∑ Nagnuo je glavu kao da pokušava istresti vodu iz uha. Vlak je bio pun, a put dugaËak; kapljice razgovora, koje su tijekom vožnje prodrle u njega, izbijale su natrag. Usred radosti i žurbe dolaska, koje su kao iz cijevi kroz ulaz kolodvora istjecale u smirenost trga, Ulrich je priËekao da se pretvore u kapljice, pa je sada stajao u usisnoj komori tišine, nastale nakon galame. Istodobno s nemirom sluha izazvanim na taj naËin, primijetio je neobiËno spokojstvo.

Sve vidljivo bilo je jaËe izraženo no inaËe, a kada bi pogledao preko trga, na drugoj su strani na veËernjemu svjetlu, u blijedom odsjaju stakla, najobiËniji prozorski -9-

križevi bili tako crni kao da su križevi na Golgoti. I ono što se kretalo odvajalo se od mira ulice na naËin ne­ uobiËajen za velike gradove. I ono u pokretu i ono za­ ustavljeno ovdje je oËito imalo prostora da proširi svoju važnost. To je utvrdio s odreenom znatiželjom ponovnog vienja, promatrajuÊi veliki provincijski grad, gdje je proveo kraÊe, ali ne baš ugodne dijelove života. U njegovu je biÊu, što je dobro znao, bilo neËega lišenog domovine i kolonijalnoga: vrlo staru jezgru njemaËkoga graanstva, koje je prije više stoljeÊa dospjelo na slavensku zemlju, zamelo je vrijeme, tako da osim nekoliko crkava i prezimena gotovo ništa više na nju nije podsjeÊalo, a ni od starog sjedišta pokrajinskog plemstva, koje je ovaj grad kasnije prepustio drugima, osim saËuvane lijepe palaËe nije više bilo gotovo niËega. No preko te prošlosti nataložili su se u doba apsolutizma debeli slojevi carske uprave sa središnjim službama pokrajine, visokim školama, vojarnama, sudovima, zatvorima, biskupijom, plesnom dvo­ ranom, kazalištem, svim pripadnim ljudima, trgovcima i obrtnicima koje su povukli za sobom, tako da se na kraju tome prikljuËio još i pogon pridošlih poduzetnika, Ëije su tvornice jedna do druge ispunjavale predgraa i na sudbinu toga dijela zemlje tijekom posljednjih razdoblja utjecale jaËe od svega ostaloga. Taj je grad imao povijest, imao je i lice, no na njemu oËi nisu odgovarale ustima, ili brada kosi. Sve je to bilo prekriveno tragovima vrlo burnog, no iznutra praznog života. MoguÊe je da je takvo stanje pod posebnim osobnim okolnostima omoguÊivalo vrlo neobiËne situacije.

Jednom rijeËju, koja isto tako nije neupitna: Ulrich je osjeÊao nešto “duševno nematerijalno”, u Ëemu se Ëovjek gubio toliko da je razvijao sklonost raspojasanim umišljajima. Nosio je neobiËni oËev telegram u džepu, a znao ga je napamet: “Primi do znanja da sam preminuo”, glasila je poruka koju mu je stari gospodin ostavio ∑ ili bi - 10 -

valjalo reÊi prenio? Rješenje je stajalo ispod nje u obliku potpisa “tvoj otac”. Njegova ekscelencija visoki dvorski savjetnik u takvim se trenucima nikada nije šalio: na­ opaka struktura obavijesti zbog toga je bila i prokleto logiËna jer on je bio taj koji je obavještavao sina dok je oËekujuÊi kraj zapisivao te rijeËi ili ih nekome diktirao, odreujuÊi uËinak tako nastalog dokumenta u trenutku nakon svoga posljednjeg udisaja; Ëinjenice se možda i nisu mogle toËnije iskazati, no iz tog postupka, gdje je sadašnjost pokušavala zavladati buduÊnošÊu koju više neÊe doživjeti, dopirao je neugodan mrtvaËki zadah gnjevno raspadnute volje!

Zbog tog pristupa, koji ga je zbog neke povezanosti podsjeÊao i na upravo brižno neujednaËen ukus malih gradova, Ulrich je, ne bez zabrinutosti, pomislio i na sestru, udanu u provinciju, s kojom se trebao susresti za nekoliko minuta. VeÊ je tijekom puta mislio na nju, jer o njoj baš i nije mnogo znao. S vremena na vrijeme u oËevim bi pismima uredno pristigle i obiteljske novosti, kao primjerice: “Tvoja sestra Agathe se udala”, Ëemu su bili pridruženi dodatni podaci jer Ulrich u to doba nije mogao doÊi kuÊi. I negdje godinu dana poslije veÊ je dobio osmrtnicu mladog supruga; a tri godine nakon toga, ako se ne vara, pristigla je sljedeÊa obavijest: “Na moje zadovoljstvo, tvoja se sestra Agathe odluËila ponovno udati.” Na tome je drugom vjenËanju prije pet godina bio i vidio je na nekoliko dana. No sjeÊao se samo da su ti dani bili poput golema vrtuljka od bjeline, koji nikako nije htio stati. Supruga se sjeÊao, i nije mu se sviao. Agathi mora da su tada bile dvadeset dvije godine, jer je njemu bilo dvadeset sedam i upravo je stekao doktorat; njegova je sestra dakle sada imala dvadeset sedam godina, a on je od toga doba nije ni vidio, a ni s njom izmijenio makar jedno pismo. SjeÊao se samo da je otac poslije Ëesto pisao: “»ini se da u braku tvoje sestre, eto, žalibože, nije sve baš - 11 -

onako kako bi moglo biti, iako je njezin suprug sjajan Ëovjek.” Kazao je i ovo: “Jako se radujem posljednjim uspjesima supruga tvoje sestre Agathe.” Tako je nekako to, u svakom sluËaju, stajalo u pismima, kojima, nažalost, nikada nije poklanjao pozornost; no jednom, toga se Ulrich sjeÊao vrlo toËno, jednom je uz prijekornu napomenu zbog toga što sestra nema djece bila izražena nada da se bez obzira na to u braku osjeÊa dobro, iako joj njezina narav nikada ne bi dopustila da to prizna. ∑ “Tko zna kako izgleda?” pomislio je. Posebnostima staroga gospodina, koji ih je tako brižno obavještavao jedno o drugome, pripadalo je i to što ih je oboje, još u vrlo ranim godinama, odmah nakon majËine smrti, udaljio iz kuÊe: podizani su u odvojenim ustanovama, a Ulrich, koji nije bio uzoran, Ëesto se nije smio vraÊati kuÊi preko praznika, tako da sestru ustvari pravo nije vidio još od djetinjstva, s iznimkom duljeg vremena provedenog zajedno dok je Agathi bilo deset godina, kada su se meutim jako voljeli.

Ulrichu se uËinilo prirodnim da se pod tim uvjetima ne dopisuju. Što bi zapravo jedno drugome i pisali?! Kada se Agathe udala prvi put, bio je, kako se uspio sjetiti, poruËnik, i ležao je u bolnici s ranom zadobivenom u dvoboju: o Bože, kakav je magarac bio! Zapravo, koliko Ëak razliËitih magaraca! Naime utvrdio je da sjeÊanje s ranom iz poruËniËkog doba uopÊe ovamo ne pripada: tada je veÊ gotovo bio inženjer i imao je “važnijeg posla”, koji ga je sprijeËio da nazoËi obiteljskoj proslavi! O sestri su kasnije govorili da je prvoga muža jako voljela; nije se više sjeÊao tko mu je to rekao, ali što zapravo znaËi “jako voljela”?! To se tako kaže. Ponovno se udala, a drugog supruga Ulrich nije mogao podnijeti: jedino je to bilo izvjesno! Ne samo da ga nije volio temeljem osobnog dojma nego ga nije volio ni nakon što je proËitao nekoliko njegovih knjiga i moguÊe je da gubitak sestre iz sjeÊanja i nije bio posve nenamjeran. Nije lijepo postupio; no mo- 12 -

rao je sebi priznati da je se Ëak ni prošle godine, kada je mislio na toliko toga, nije sjetio ni jedan jedini put, pa Ëak ni kada je primio obavijest o oËevoj smrti. Na kolo­ dvoru je starca koji je došao po njega upitao je li mu šogor veÊ stigao, a kada je doznao da se profesora Hagauera oËekuje tek za sahranu, to ga je obradovalo. Iako je do tada bilo tek dan ili dva vremena, to mu se uËinilo poput zatoËeništva neograniËena trajanja, koje Êe provesti sa sestrom, kao da su najbliži na svijetu. Bilo bi vjerojatno uzaludno da se upitao u kakvoj je to vezi; vjerojatno je misao “nepoznata sestra” bila jedna od onih prostranih apstrakcija u koju se mogu smjestiti brojni osjeÊaji, ne­ udomljeni nigdje drugdje.

I dok su ga zaokupljala takva pitanja, Ulrich je polako zašao u stran ali poznati grad koji se prostirao pred njim.

Krenuo je za kolima s prtljagom, kojoj je još u posljednji trenutak prije puta pridodao priliËan broj knjiga, i starim poslužiteljem, nazoËnim još i u sjeÊanjima iz djetinjstva, koji je u sebi objedinjavao funkcije nadstojnika, majordoma i pedela, tijekom godina nejasno odijeljene. Vjerojatno je tom skromnom i zakopËanom Ëovjeku Ulrichov otac izdiktirao depešu o smrti. Ulrichove su noge zaËudno lagodno išle putem kuÊi, dok su mu Êutila budno i znatiželjno usisavala nove dojmove, kojima nas iznenauje svaki grad u razvoju ako ga dugo nismo vidjeli. Na odre­ e­nome mjestu, kojega su se prisjetile prije njega, Ulri­ chove su noge, noseÊi ga, skrenule s glavne ceste, i za koji se trenutak našao u uskoj uliËici koju su tvorile samo dvije zidane ograde. Namjerniku se dvokatnica s izdignutim središnjim dijelom ukazivala koso suËelice, uz nju je bila stara konjušnica, a pritisnuta o zid vrta stajala je kuÊica u kojoj je živio sluga sa suprugom. »inilo se da ih je starac unatoË svom povjerenju odgurnuo od sebe što dalje, ipak ih opasujuÊi zidom. Ulrich je zamišljeno stigao do zakljuËanog ulaza u vrt, pustivši da odjekne udarac veli- 13 -

kog zvekira, umjesto zvona obješenog o niska vrata pocrnjela od starosti, prije no što je dotrËao njegov pratitelj i ispravio zabunu. Morali su se oko zida vratiti do prednjeg ulaza, onamo gdje su bila kola. Tek tada, u trenutku kada je pred sobom vidio zatvoreno proËelje kuÊe, Ulrichu je palo na pamet da ga sestra nije doËekala na kolodvoru.

Poslužitelj mu je objasnio da milostiva gospoa imaju migrenu, pa su se poslije ruËka povukli, naloživši da je se probudi kada stignu gospodin doktor. Ima li mu sestra ËešÊe migrene, nastavio je ispitivati Ulrich, i odmah požalio zbog te nespretnosti, koja je pred starim povjerenikom oËeve kuÊe objelodanila njegovu otuenost i dotakla obiteljske odnose o kojima bi bolje bilo šutjeti. “Milostiva mi je gospoa naložila da za pola sata poslužim Ëaj”, odgovorio je starac pokazujuÊi dobar odgoj, s uljudno slijepim licem poslužitelja koji uvjerava da ne razumije ništa što nadilazi njegove zadaÊe.

Ulrich je nehotice pogledao gore prema prozorima, pretpostavivši da bi Agathe mogla stajati iza njih, nad­ ziruÊi njegov dolazak. Je li ugodna, pitao se, i s nelagodom ustanovio da Êe mu boravak biti nelijep ako mu se svidi.

No to što nije došla ni na kolodvor ni do ulaza u kuÊu budilo mu je povjerenje; u tom postupku ogledala se srodnost osjeÊaja jer, pošteno reËeno, jednako neutemeljeno bilo bi da mu pohrli ususret, kao da se i on sam, tek što je stigao, želi sjuriti do oËeva lijesa. PoruËio je da Êe biti spreman za pola sata i malo se prihvatio dotjerivanja.

Soba u kojoj je odsjeo bila je na drugom katu središnjeg dijela graevine, nalik na mansardu. Nekada je bila njegova djeËja soba, a sada je bila Ëudnovato dopunjena s nekoliko oËito samo nabacanih komada namještaja i pred­ meta, koji su pripadali svijetu udobnosti odraslih. “Vjerojatno se to ne može drukËije urediti dok je pokojnik još u kuÊi”, pomislio je Ulrich smjestivši se, ne bez poteškoÊa, na ruševinama djetinjstva, no i s izvjesnim osjeÊajem - 14 -

ugode koji se iz tog poda uzdizao poput magle. Htio se presvuÊi, a pritom mu je palo na pamet da bi mogao obuÊi kuÊnu odjeÊu nalik na pidžamu, koja mu je dopala u ruke prigodom raspakiravanja stvari. “Trebala me barem u stanu doÊi odmah pozdraviti!” pomislio je. U bezbrižnom izboru toga komada odjeÊe bilo je sadržano malo prijekora, iako se oËuvao osjeÊaj da sestra vjerojatno ima neki razlog za takvo ponašanje, koji bi se njemu mogao dopasti, pa je to presvlaËenju dalo nešto od uljudnosti sadržane u neoptereÊenom izrazu povjerenja.

Obukao je široku meku pidžamu, gotovo poput Pierrotove odjeÊe, s uzorkom od sivo-crnih kvadrata, vezanu na rukama i nogama, a takoer i u sredini; volio ju je zato što je bila udobna, što mu je nakon probdjevene noÊi i dugog putovanja bilo ugodno dok je silazio stubama. No kada je ušao u sobu gdje ga je Ëekala sestra, veoma se zaËudio svojemu izboru, jer se zahvaljujuÊi tajnoj igri slu­ Ëaja našao suËeljen s velikim plavokosim Pierrotom odjevenim u blijedosive i crvenosmee pruge i kocke, koji je na prvi pogled jako nalikovao na njega.

“Nisam znala da smo blizanci!” rekla je Agathe, a lice joj je radosno sinulo.

2 Povjerenje Nisu se poljubili u znak dobrodošlice, nego su jednostavno naklono stali jedno pred drugo, a onda promijenili položaj, tako da je Ulrich mogao promotriti sestru. Visinom su si odgovarali. Agathina je kosa bila svjetlija od njegove, no koža joj je imala istu mirišljavu suhoÊu kao i njegova, što je jedino volio na vlastitom tijelu. Prsa joj se nisu gu­ bila u grudima, nego je bila vitka i snažna; sestrini udovi - 15 -

djelovali su dugo, usko i vretenasto, Ëime su objedinjavali prirodnu sposobnost i spretnost s ljepotom.

“Nadam se da ti je migrena prošla, više se uopÊe ne primjeÊuje”, kazao je Ulrich.

“Nisam imala nikakvu migrenu, to sam ti poruËila tek zbog jednostavnosti”, objašnjavala je, “zato što ti preko sluge nisam mogla poslati složeniju poruku: jednostavno sam bila lijena. Spavala sam. Ovdje sam se naviknula da spavam u svakom slobodnom trenutku. I uopÊe sam lijena; mislim da je to od oËaja. I kada sam primila obavijest da dolaziš, kazala sam sebi: nadam se da sam sada pospana posljednji put, pa sam se predala nekoj vrsti okrepljujuÊeg sna; nakon brižnog promišljanja za slugu sam to jednostavno nazvala migrenom.”

“Ne baviš se nikakvim sportom?” upitao je Ulrich.

“Malo tenisom. Ali grozim se sporta.”

Dok je govorila, još joj je jednom promotrio lice. Nije mu se Ëinilo odveÊ sliËnim njegovu, ali možda se varao, jer je bilo sliËno kao pastel drvorezu, tako da je zbog razliËitosti materijala previao srodnosti obrisa i površina. Nešto ga je u tom licu uznemirivalo. Nakon nekog vremena nadošao je na to da jednostavno ne može raz­ luËiti što izražava. Nedostajalo je ono što omoguÊuje uobi­Ëajene zakljuËke o osobi. Bilo je to sadržajno lice, no na njemu ništa nije bilo podcrtano ili na standardni naËin sažeto u crte karaktera.

“Kako to da si se isto ovako obukla?” upitao je Ulrich.

“Nisam to sebi objašnjavala”, odvratila je Agathe.

“Jed­nostavno mi se uËinilo zgodnim.”

“Jako je zgodno!” kazao je Ulrich smijuÊi se. “Upravo šibicarski trik sluËaja! A oËeva smrt, kao što vidim, ni tebe nije previše potresla?”

Agathe je lagano podigla tijelo na vrhove prstiju i isto ga tako spustila.

- 16 -

“Je li ti i suprug ovdje?” upitao ju je brat, samo da nešto kaže.

“Profesor Hagauer dolazi tek na sahranu.” ∑ »inilo se da je raduje što ima priliku tako formalno izgovoriti to ime i udaljiti ga od sebe kao nešto strano.

Ulrich nije znao što bi joj odgovorio. “Da, tako su mi rekli”, odvratio je.

Ponovno su se pogledali, a zatim su, onako kao što nalažu moral i obiËaji, krenuli u malu sobu s pokojnikom.

Ta je soba veÊ cijeloga dana bila umjetno zamraËena; bila je zasiÊena crnilom. U njoj su svjetlucale svijeÊe i mirisalo cvijeÊe. Dva su Pierrota stajala uspravno pred pokojnikom i Ëinilo se kao da ga gledaju.

“NeÊu se vratiti Hagaueru!” rekla je Agathe da i to izae na vidjelo. »ovjek bi gotovo mogao pomisliti da bi to i pokojnik trebao Ëuti.

On je ležao na odru, onako kao što je odredio: u fraku, s mrtvaËkim pokrovom na pola grudi, a ispod njega je virila uštirkana košulja. Ruku prekriženih bez raspela, s prikaËenim odliËjima. Imao je male, oštre oËne lukove, upale obraze i usnice; bio je ušiven u jezivu mrtvaËku kožu bez oËiju, koja je još uvijek dio biÊa, no veÊ tua. Putna vreÊa života. Ulrich je nehotice osjetio drhtaj u korijenu biÊa, ondje gdje nema ni osjeÊaja ni misli; no inaËe nigdje.

Da je morao izgovoriti što osjeÊa, bio bi uspio reÊi samo da je završio optereÊujuÊi odnos bez ljubavi. Onako kao što loš brak lošima Ëini ljude koji ga se ne mogu osloboditi, tako je to i sa svakom bremenitom obvezom, proraËunatom na vjeËnost, kada vrijeme ispod nje išËezne.

“Bilo bi mi drago da si došao veÊ ranije”, izvještavala ga je Agathe dalje, “no tata to nije dopustio. Sve je u vezi sa svojom smrÊu odredio sam. Mislim da mu je bilo neugodno da umre na tvoje oËi. Ovdje živim veÊ dva tjedna; bilo je grozno.”

- 17 -

“Je li barem tebe volio?” upitao je Ulrich.

“Sve što je želio da se uredi na neki naËin, naložio je starome slugi i otad je odavao dojam Ëovjeka koji nema nikakvog posla i osjeÊa da nema svrhu. No otprilike bi svakih Ëetvrt sata podizao glavu i provjeravao jesam li u sobi. Tako je bilo prvih dana. SljedeÊih se dana to pretvorilo u pola sata, a kasnije u cijele satove; tijekom groznoga posljednjeg dana to se dogodilo još samo dva ili tri puta.

A svih tih dana nije mi se obratio nijednom rijeËju, osim kada bih ga nešto pitala.”

Dok je to pripovijedala, Ulrich je mislio: “Zapravo je tvrda. Još kao dijete je na tihi naËin znala biti nevjerojatno svojeglava. A ipak izgleda popustljivo?” Iznenada se sjetio lavine. Jednom u šumi poharanoj lavinom umalo nije izgubio život. Sastojala se od mekanog oblaka pršiÊa, koji je, ponesen nezaustavljivom silom, postao tvrd poput brijega koji se ruši.

“Jesi li ti predala depešu za mene?” upitao ju je.

“Stari Franz, naravno! Sve je to veÊ bilo ureeno. Nije dopustio ni da ga njegujem. JamaËno me nikada nije volio i ne znam zašto je poželio da doem. OsjeÊala sam se loše i zatvarala u sobu Ëim bih uzmogla. U takvom je trenutku umro.”

“Vjerojatno ti je time želio dokazati da si uËinila pogrešku. Doi!” kazao je Ulrich kiselo i povukao je van.

“Ali možda je htio da ga miluješ po Ëelu? Ili da kleËiš uz njegovu postelju? Ako ni iz kojeg drugog razloga, onda zato što je uvijek Ëitao da je to red pri posljednjem oproštaju od oca. A nije se mogao natjerati da ti to kaže?!”

“Možda”, kazala je Agathe.

Još su jednom zastali, gledajuÊi ga.

“Zapravo je sve to užasno!” rekla je Agathe.

“Da”, odgovorio je Ulrich. “A tako malo o tome znamo.”

Kada su napustili prostoriju, Agathe je još jednom - 18 -

zastala obrativši se Ulrichu: “Prepala sam te neËim, što tebi, naravno, ne može znaËiti ništa; no upravo tijekom oËeve bolesti sebi sam preduzela da se ni pod koju cijenu neÊu vratiti mužu!”

Njezina je upornost bratu izmamila nehotiËan smiješak, jer Agathe je izmeu oËiju imala okomitu boru i govorila sa žestinom; Ëinilo se da se boji da on neÊe stati na njezinu stranu; podsjeÊala je na maËku koja se jako boji i zbog toga hrabro kreÊe u napad.

“Je li on s tim sporazuman?” upitao je Ulrich.

“Još ništa ne zna”, odgovorila je Agathe. “No neÊe biti sporazuman!”

Brat je sestru gledao upitno. Ali ona je odluËno odmahnula glavom. “A, ne, nije ono što misliš: nitko treÊi nije u igri!” odvratila je.

Time je razgovor privremeno završio. Agathe se ispri­ Ëala što nije bila obzirnija spram Ulrichove gladi i umora, pa ga je odvela u sobu gdje je bio pripremljen Ëaj. BuduÊi da je nešto nedostajalo, krenula je to rješavati sama.

Ulrich je taj trenutak samoÊe iskoristio da zamisli njezina supruga što bolje može, ne bi li je ispravnije razumio. Bio je srednjeg rasta, uspravan, okruglast, odjeven u grubo sašivene hlaËe, malo napuÊenih usnica ispod Ëekinjava brka, sklon kravatama široka uzorka, što je vjerojatno trebalo naznaËiti da nije obiËan uËitelj, nego okrenut prema buduÊnosti. Ulrich je osjetio kako mu se budi staro nepovjerenje spram Agathina izbora. Bilo je meutim posve nemoguÊe da ovaj Ëovjek skriva neke poroke, sjetimo li se otvorena sjaja Ëela i oËiju Gottlieba Hagauera.

“To je ipak jednostavno prosvijeÊen, Ëestit Ëovjek, onaj dobri, koji na svojemu polju rada unapreuje ËovjeËanstvo, ne miješajuÊi se u ono što mu nije blisko”, zakljuËio je Ulrich, pri Ëemu se prisjetio Hagauerovih napisa, koji su ga uveli u ne baš ugodne misli.

Takve ljude moguÊe je izvorno opisati još kao uËenike.

- 19 -

UËe manje savjesno ∑ kako se to naziva kada se posljedicu brka s uzrokom ∑ a više uredno i praktiËno. Najprije svaku zadaÊu pripreme, onako kao što naveËer moramo pripremiti odjeÊu za sljedeÊi dan sve do gumba, želimo li ujutro biti spremni brzo i bez pogrešaka; ne postoji slijed misli koji uz pomoÊ pet ili deset takvih pripremljenih gumba ne mogu priËvrstiti u svoj um, a moramo priznati da je rezultat nakon toga solidan i izdržava provjeru. Tako postaju uzornim uËenicima, a da ostalima nisu moralno neugodni, a ljudi koji se poput Ulricha svojim biÊem malo povode za laganim pretjerivanjem, a malo za isto tako laganim usporavanjem, zaostaju za njima na naËin koji se šulja tiho poput sudbine, iako su mnogo nadareniji.

Primijetio je da se takve uzorne vrste ljudi zapravo potajice plaši, jer njihova misaona toËnost njegovo oduševljenje za toËnost pri­kazuje kao pomalo sumnjivu. “Nemaju ni traËka duše”, pomislio je, “i dobrohotni su; nakon šesnaeste godine, kada se mladi ljudi oduševljavaju za duhovna pitanja, kao da malo zaostaju za drugima i nemaju pravu sposobnost razumijevanja novih misli i osje­ Êaja, no i tu se služe sa svojih deset gumba, i doe dan kada mogu dokazati da su uvijek sve razumjeli, ‘naravno, bez svih neobuzdanih ekstrema’, i na kraju su oni ti koji su u život uveli nove ideje, onda kada one drugima postanu odavno minula mladost ili izolirane pretjeranosti!”

Tako Ulrich kada mu se sestra vratila još uvijek nije mogao zamisliti što joj se zapravo dogodilo, no osjeÊao je da bi borba protiv njezina supruga, Ëak i nepravedna, bila nešto što sadržava posve nedostojnu sklonost da mu pri­ Ëini zadovoljstvo. »inilo se da razumno objašnjenje svoje odluke Agathe smatra bezizglednim. Njezin je brak pokazivao, kao što se od Ëovjeka poput Hagauera jedino i moglo oËekivati, sve znakove izvanjske pravilnosti. Nije bilo ni svaa ni razlika u mišljenjima, veÊ i zato što mu Agathe, kako je - 20 -

pripovijedala, ni u jednom pitanju nije povjeravala vlastito mišljenje. Naravno da nije bilo ekscesa, ni piÊa, ni kocke, pa Ëak niti navika od prije braka. Prihode je dijelio pravedno. KuÊan­stvo je bilo uredno. Mirno su se odvijala vesela druženja s mnogima i nevesela udvoje. “Ako ga dakle napustiš bez razloga”, kazao je Ulrich, “brak Êe se razvesti tvojom krivnjom; uz pretpostavku da podigne tužbu.”

“Neka me tuži!” zahtijevala je Agathe.

“Možda bi bilo dobro da mu se prepusti malo više imetka ako se složi sa sporazumnim razvodom?”

“Sa sobom sam uzela samo ono”, odvratila je, “što Ëovjeku treba za putovanje u trajanju od tri tjedna, a uz to nekoliko djetinjastih stvarËica i uspomena na doba prije Hagauera. Sve drugo neka zadrži, meni ne treba. No ubu­ duÊe mu neÊu prepuštati baš ništa!”

Te je reËenice ponovno izgovorila s iznenaujuÊom žestinom. Možda bismo to mogli razumjeti tako da je Agathe tom Ëovjeku prije prepustila previše toga. Probudili su se Ulrichova borbenost, sportski duh i dosjetljivost u prevladavanju poteškoÊa, iako mu to nije bilo drago; bilo je to poput djelovanja poticajnog sredstva, koje po­ kreÊe vanjske afekte, dok su unutarnji još nedirnuti.

Promije­nio je tijek razgovora, pokušavajuÊi se u svemu pomalo snaÊi. “ProËitao sam i Ëuo ponešto od njega”, rekao je, “koliko znam, na podruËju odgoja i obrazovanja Ëak ga smatraju Ëovjekom buduÊnosti!”

“Da, tako je”, odgovorila je Agathe.

“Koliko sam upoznat s njegovim napisima, ne samo da je uËitelj pravedan na svim poljima nego se i u ranoj fazi založio za reformu naših viših školskih institucija.

SjeÊam se da sam jednom proËitao njegovu knjigu u kojoj je bilo rijeËi kako s jedne strane povijesno-humanistiËka nastava ima nezamjenjivu vrijednost za moralni odgoj, s druge je prirodoslovno-matematiËka nastava jednako - 21 -

tako nezamjenjiva pri duhovnoj izgradnji, a s treÊe razvitku pridonosi supstrat životnog osjeÊaja koji izazivaju sport i vojni odgoj. Je li to tako nekako?”

“Da, tako bi to bilo”, rekla je Agathe, “a jesi li primijetio kako citira?”

“Kako citira? »ekaj, možda sam zaista nešto zapazio.

Citira mnogo. Citira stare majstore. On ∑ naravno, citira i suvremene, aha, sad znam: na naËin upravo revoluci­ onaran za uËitelja citira ne samo velikane pedagogije nego i konstruktore zrakoplova, politiËare i suvremene umjetnike... Ali na kraju je to samo ono što sam veÊ ranije rekao...?” završio je sa skromnim zakljuËnim osjeÊajem, s kojim sjeÊanje koje je promašilo kolosijek nalijeÊe na od­ bojnik.

“On citira tako”, dopunila je Agathe, “da Êe primjerice u glazbi bez razmišljanja otiÊi do Richarda Straußa ili u slikarstvu do Picassa; no nikada neÊe, makar to bio samo primjer za nešto pogrešno, navesti ime koje u novinama nije ostvarilo barem neko pravo pojavljivanja, makar i tako što ga kritiziraju!”

Tako je to bilo. To je Ulrich tražio u sjeÊanju. Podigao je pogled. Agathin ga je odgovor obradovao ukusom i zapažanjem koji su se u njemu oËitovali. “Tako je on s vremenom postao voom, ušavši kao jedan od prvih za njima”, dopunio je smijuÊi se. “Svi oni koji dou kasnije, veÊ ga vide ispred sebe! No voliš li možda naše prvake?”

“Ne znam. Barem ih ne citiram.”

“U svakom sluËaju, budimo skromni”, rekao je Ulrich.

“Ime tvojega supruga oznaËuje program koji danas veÊ mnogima predstavlja najviši doseg. Njegov rad predstavlja solidan mali napredak. Njegov vanjski uspon neÊe se morati dugo Ëekati. Prije ili poslije od njega Êe postati barem sveuËilišni profesor, iako za kruh mora zaraivati kao srednjoškolski nastavnik; a ja, vidiš, koji nisam morao raditi ništa osim onoga što mi je ležalo na ravnom - 22 -

putu, stigao sam tako daleko da vjerojatno neÊu dosegnuti ni docenturu: i to je nešto!”

Agathe je bila razoËarana i vjerojatno je to bio uzrok što joj je lice poprimilo porculanski, bezizražajan damski izgled dok mu je ljubazno odgovarala: “Ne znam, možda bi trebao biti obziran spram Hagauera?”

“Kada bi trebao doÊi?” upitao je Ulrich.

“Tek na sahranu; više vremena ne može odvojiti. Ali ni u kojem sluËaju ne smije odsjesti ovdje u kuÊi, to ne dopuštam!”

“Kako hoÊeš!” odluËio je Ulrich neoËekivano. “OtiÊi Êu po njega i ostaviti ga pred hotelom. A ondje Êu mu, ako tako želiš, reÊi sljedeÊe: ‘Ovdje vam je pripremljena soba!’”

Agathe je bila iznenaena i iznenada oduševljena. “To Êe ga užasno naljutiti jer stoji novaca, a jamaËno oËekuje da Êe moÊi odsjesti kod nas!” Lice joj se u trenutku promijenilo, a na njega se vratilo nešto djetinjasto divlje, kao pri nekoj djeËjoj lakrdiji.

“Kako je sve ovo ureeno?” upitao ju je brat. “Pripada li ova kuÊa tebi, meni ili oboma? Postoji li oporuka?”

“Tata je naložio da mi se preda veliki omot u kojemu je, navodno, sve što trebamo znati.” ∑ Otišli su u radnu sobu, koja se nalazila s druge strane pokojnika.

Ponovno su kliznuli kroz svjetlost svijeÊa, miris cvi­ jeÊa, do­mašaj ta dva oka, koja ništa više nisu vidjela. U treperavoj polutami Agathe je na sekundu bila samo još svjetlucava izmaglica zlata, sivila i ružiËaste boje. Oporuka se pronašla, no s papirima su se vratili za stoliÊ s Ëajem, gdje su zatim zaboravili otvoriti omot sa spisima.

Naime nakon što su sjeli, Agathe je bratu saopÊila da živi praktiËno odvojeno od supruga, iako su još uvijek pod istim krovom; nije rekla kako dugo to veÊ traje.

Na Ulricha je to isprva ostavilo loš dojam. Kada žene pomisle da bi im neki muškarac mogao postati ljubavni- 23 -

kom, Ëesto mu povjere takvu bajku; iako mu je sestra tu vijest prenijela zbunjeno, zapravo zakoËeno, nespretno odluËivši iznijeti bilo kakav poticaj, što je oËito prosijavalo kroz njezine rijeËi, oneraspoložilo ga je to što se nije dosjetila niËega boljeg da mu stavi na savjest, a njemu se to Ëinilo pretjeranim. “Ma nikada nisam shvatio kako možeš živjeti s takvim Ëovjekom!” doËekao ju je otvoreno.

Agathe je kazala da je otac tako htio; a što je mogla protiv toga, upitala je.

“Ali tada si veÊ bila udovica, a ne neka nezrela curica!”

“Upravo zato. Bila sam se vratila tati; opÊenito su tada govorili da sam premlada da bih živjela sama, jer iako sam bila udovica, tek sam napunila devetnaest godina; i tako, eto, ovdje nisam izdržala.”

“A zašto nisi odabrala nekog drugog? Ili otišla na studij i na taj naËin zapoËela samostalan život?” pitao je Ulrich neobazrivo.

Agathe je samo odmahnula glavom. Odgovorila je tek nakon kratke stanke: “VeÊ sam ti rekla da sam lijena.”

Ulrich je osjeÊao da to nije pravi odgovor. “ZnaËi, imala si poseban razlog da se udaš za Hagauera!?”

“Jesam.”

“Voljela si nekog drugog, a nisi ga mogla dobiti?”

Agathe je oklijevala. “Voljela sam svojega pokojnog supruga.”

Ulrich je zažalio što je rijeË “ljubav” uporabio na tako obiËan naËin, kao da važnost tako oznaËene društvene konvencije smatra neupitnom. “Kada se Ëovjek želi utješiti, odmah zagrabi juhu za siromahe!” pomislio je. Usprkos tome osjetio je iskušenje da dalje govori na isti naËin.

“A onda si uvidjela što ti se dogodilo, pa si Hagaueru poËela stvarati poteškoÊe”, kazao je.

“Da”, potvrdila je Agathe. “No ne odmah ∑ tek kasnije”, dodala je. “»ak vrlo kasno.”

Ovdje su im se mišljenja malo sukobila.

- 24 -

Bilo je jasno da se Agathe mora siliti na ta priznanja, iako ih je iznijela dobrovoljno i oËito je, u skladu s godinama, u ustroju spolnog života vidjela važnu temu razgovora za svakoga. »inilo se da odmah prvi put želi postiÊi razumijevanje ili nerazumijevanje, tražila je povjerenje, i uz dozu otvorenosti i strasti bila je odluËna u pokušaju da brata pridobije za sebe. No Ulrich, moralno još uvijek u darežljivom raspoloženju, nije joj odmah uspio izaÊi ususret. UnatoË duševnoj snazi nije uvijek bio slobodan od predrasuda koje mu je duh odbacivao, jer je veÊ odveÊ Ëesto puštao da mu se život odvija kako hoÊe, dok mu je duh išao drugim putem. BuduÊi da je utjecaj na žene Ëesto iskorištavao i zlorabio s radošÊu kakvu lovac osjeÊa dok hvata i promatra, gotovo je uvijek nailazio na pripadnu sliku, na kojoj je žena divljaË koja se slama pod ljubavnim kopljem muškarca. U sjeÊanje mu se usadila pohota poniženja, kojemu se podËinjava žena koja voli, dok je muška­rac vrlo udaljen od takvog predavanja. Ta muška nadmoÊna predodžba o ženskoj slabosti danas je još priliËno uobiËajena, iako su u slijedu valova mladosti nastala druga usporedna shvaÊanja, a prirodnost s kojom je Agathe govorila o ovisnosti o Hagaueru povrijedila je brata. Ulrichu se uËinilo kao da mu je sestra doživjela sramotu, a da je nije svjesna, prepuštajuÊi se dugogodišnjem utjecaju muškarca koji mu se nije sviao. Nije to izgovorio, no mora da je Agathe na njegovu licu proËitala nešto takvo, jer iznenada je rekla: “Nisam mogla odmah samo pobjeÊi, kada sam se veÊ za njega udala; bilo bi to pretjerivanje!”

Ulrich ∑ još uvijek onaj Ulrich u ulozi starijeg brata i dobrohotne odgajateljske prituposti ∑ iznenada je skoËio i uzviknuo: “Pa zar bi zaista bilo pretjerano doživjeti odbojnost i iz toga odmah izvuÊi posljedice?!” Svoj je postupak pokušao ublažiti tako što se nakon toga nasmiješio i pogledao sestru koliko je mogao ljubaznije.

- 25 -

I Agathe je gledala njega: od napora s kojim je istraživala njegove crte lica posve je zaboravila na vlastiti izraz.

“Razuman i zdrav Ëovjek ipak nije tako osjetljiv na ne­ ugodnosti?!” ponovila je. “Kakve to veze zapravo ima!”

Posljedica tih rijeËi bila je da se Ulrich sabrao, ne želeÊi dalje prepuštati misli nekom djelomiËnom Ja. Ponovno je postao Ëovjek funkcionalnog razbora. “Imaš pravo”, rekao je, “kakve veze imaju postupci kao takvi! Bitan je sustav predodžbi kroz koji se promatraju, kao i osobni sustav u koji su uklopljeni.”

“Kako to misliš?” pitala je Agathe sumnjiËavo.

Ulrich se ispriËao zbog apstraktnog naËina izražavanja, no dok je tražio slikovitu usporedbu, vratila mu se bratska ljubomora, utjeËuÊi na odabir: “Pretpostavimo da je si­lovana žena do koje nam je stalo”, objašnjavao je.

“Prema junaËkom sustavu predodžbi, trebali bismo oËeki­ vati osvetu ili samoubojstvo; prema ciniËno-empirijskom sustavu, oËekujemo da to otrese sa sebe poput kokoši; ono što se danas doista dogaa vjerojatno je mješavina jednog i drugog: no ta je unutarnja neodluËnost ružnija od svega.”

Agathe meutim ni s tako postavljenim problemom nije bila suglasna. “»ini li ti se to tako užasnim?” jednostavno je upitala.

“Ne znam. UËinilo mi se ponižavajuÊim živjeti s Ëovjekom kojeg ne voliš. No sada ∑ kako god hoÊeš!”

“Je li to gore nego kada ženu koja se želi udati prije no što su istekla tri mjeseca od rastave, po nalogu države ginekološki pregledava službeni lijeËnik, je li možda trudna, a sve to temeljem prava nasljeivanja? »itala sam da se tako nešto zaista radi!” »inilo se da se Agathino Ëelo u obrambenom gnjevu nabire, pa je opet izmeu obrva dobilo okomitu crticu.

“A to svaka podnese, ako baš mora biti!” rekla je prijezirno.

- 26 -

“Ne proturjeËim”, odvratio je Ulrich, “kada su jednom zaista ovdje, svi dogaaji prou poput kiše i sunca. Vjerojatno si mnogo pametnija od mene kada to gledaš tako prirodno; no muškarËeva priroda nije prirodna, nego takva da prirodu mijenja, pa je zato ponekad pretjerana.”

Njegov je smiješak tražio prijateljstvo, a oËi su mu vidjele kako joj je lice mladenaËko. Kada bi se uzbudila, gotovo da se ne bi naboralo, nego bi ga ono što se u pozadini dogaalo napelo da postane još glae, poput rukavice u kojoj se stišÊe šaka.

“Nikada o tome nisam razmišljala tako opÊenito”, odvratila je. “No nakon što sam Ëula što misliš, ponovno mi se Ëini da sam bila užasno u krivu!”

“Sve dolazi odatle”, izravnao je brat šalom to obostrano priznanje krivnje, “što si mi veÊ toliko toga dobrovoljno ispripovijedala, a najvažniju stvar ipak nisi. Kako da pogodim što je ispravno ako mi ne kažeš ništa o Ëovjeku zbog kojega konaËno ipak napuštaš Hagauera!”

Agathe ga je pogledala poput djeteta ili uËenika kojega je odgajatelj uvrijedio: “Zašto bi to morao biti muškarac?!

Zar ne može doÊi samo od sebe? Jesam li uËinila nešto pogrešno zato što sam otišla bez ljubavnika? Možda bih ti lagala kada bih pokušala ustvrditi da ga nikada nisam imala; takvu besmislicu ipak ne bih ustvrdila: no sada ga nemam i uzela bih ti za zlo kada bi mislio da mi je potreban da bih otišla od Hagauera!”

Bratu nije preostalo ništa drugo nego da je uvjerava kako strastvene žene napuštaju muževe i bez ljubavnika i da je, po njegovu mišljenju, to Ëak i dostojanstvenije. ∑ »aj uz koji su se susreli pretvorio se u neorganiziranu i prijevremenu veËeru, jer je Ulrich bio umoran i zamolio za jelo, zato što je htio rano leÊi u postelju da bi se ispavao za iduÊi dan, koji je nagovješÊivao razne društvene potrese. Prije no što su se rastali, popušili su po cigaretu, a on sestru nije najbolje shvaÊao. U sebi nije imala ništa - 27 -

emancipirano, a niti išta boemsko, iako je sjedila u ši­ rokim hlaËama, onima u kojima je primila nepoznatog brata. Prije da je imala nešto dvospolno, kako mu se uËinilo; laka je muška odjeÊa tijekom razgovora polupro­ zirnošÊu vodene površine dala naslutiti nježne oblike koji su se ispod nje nalazili, a uza slobodne i neovisne noge lijepu je kosu nosila ženstveno podignutu. Središte toga dvojakog dojma još je uvijek tvorilo lice, koje je u visokom stupnju sadržavalo žensku draž, no uz neke odbitke i uvjetovanosti Ëiju prirodu nije uspijevao dokuËiti.

To što je o njoj znao tako malo, a s njom sjedio tako blizak, iako posve drukËije nego s nekom ženom za koju bi on bio muškarac, bilo je vrlo ugodno uz umor kojemu se poËeo prepuštati.

“Velika promjena u odnosu na juËer!” pomislio je.

Bio je zahvalan zbog toga, pa se trudio da opraštajuÊi se Agathi kaže nešto srdaËno i bratski, no buduÊi da na to nije bio naviknut, ništa mu nije padalo na pamet. Zato ju je jednostavno zagrlio i poljubio.

3 Jutro u kuÊi ožalošÊenih SljedeÊega se jutra Ulrich probudio tako rano i lako kao što riba iskaËe iz vode; bila je to posljedica umora prošlih dana, ispavanog bez snova i ostataka. Krenuo je s ciljem da sebi pribavi doruËak, pa je u tu svrhu prošao kuÊom. Žalost u njoj još nije uzela punog maha, pa se samo miris žalovanja provlaËio sobama: podsjetilo ga je to na trgovinu koja je u rano jutro otvorila kapke, a ulica je još pusta. Zatim je iz kovËega izvadio svoj znanstveni rad i s njim se zaputio u oËevu radnu sobu. Dok je sjedio u njezinu središtu, a u peÊi je gorjela vatra, izgledala je ljudskije - 28 -

Robert Musil (1880.∑1942.) bez sumnje je jedan od najva­ žnijih europskih pisaca dvadesetog stoljeÊa. Esejist, dra­ matiËar, pripovjedaË i romanopisac razmjerno je malo objavljivao, ali upravo zahvaljujuÊi njegovoj erudiciji i velikoj samokritiËnosti sva njegova djela idu u red istinskih remek-djela. Od romana prvijenca Pomutnje gojenca Törlessa (1906.) preko novela sakupljenih u zbirci Tri žene (1924.) te drama Zanesenjaci (1921.) i Vincenc i prijateljica uglednih muškaraca (1924.) do najvažnijega, nikada završenog romana »ovjek bez osobina, Musil je bio apsolutni perfekcionist, ali i vrlo zahtjevan autor. Sva su njegova djela i danas itekako važna, a »ovjek bez osobina u svim je anketama i kritikama roman bez kojeg se ne može zamisliti suvremena europska književnost.

- 475 -

- 476 -

Andy JelËiÊ roen je 1958. u Ogulinu. Magistrirao je 1986. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Suraivao je u Ëasopisima Književna smotra i Bulletin scientifique, u OsmojeziËnom rjeËniku LZ-a i bio stalni konsekutivni prevoditelj JAZU-a. Preveo je desetak drama, libreto Mozartove »arobne frule, Odiseju Ada de Bonta i drugu raznoliku poeziju. Preveo je brojna izdanja s podruËja arhitekture; od 2007. prevodi veÊinu engleskih i njemaË­ kih izdanja zagrebaËkog MSU-a i rijeËkog MMSU-a.

Pre­veo je nekoliko važnijih teorijskih (Auerbach: Mimeza, 2004., Weinrich: Lingvistika laži, 2005., Leta, 2007., Belting: Kraj povijesti umjetnosti, 2010., KrižiÊ-Roban: Na drugi pogled, 2010.) i proznih književnih djela (W. G. Sebald: Austerlitz, 2006., Saturnovi prsteni, 2010., Vrtoglavica, 2011., F. S. Fitzgerald: NeobiËna priËa o Benjaminu Buttonu, 2008., Charles Lewinsky: Sudbina obi­telji Meijer, 2010., Junot Diaz: Kratak, Ëudnovat život Oscara Waoa, 2011., Heimito von Doderer: Slunjski vodopadi, 2012.) te politološka, sociološka i filozofska djela MoÊ protiv moÊi u doba globalizacije (U. Beck, zajedno s T. MarËetiÊ, 2004.), Ogledi o Europi (J. Habermas, 2008.), O istini (H. G. Fankfurt, 2009.). Upravo završava rad na Heliopolisu (E. Jünger).

Predstavnik je DHKP-a u europskom udruženju knji­ ževnih prevodilaca CEATL. Od 2011. potpredsjednik je - 477 -

CEATL-a. Predstavnik je CEATL-a u projektu PETRA (Europska prevodilaËka platforma). Surauje s organi­ zacijama Next Page Foundation i Traduki. Predsjedava meunarodnom skupinom koja se bavi autorskim i elektroniËkim pravima. »lan je Povjerenstva nagrade “Iso VelikanoviÊ”. Dobitnik je nagrade DHKP-a za najbolji prijevod na podruËju književne teorije 2004. i godišnje nagrade “Iso VelikanoviÊ” 2008. za prijevod prve knjige »ovjeka bez osobina Roberta Musila.

- 478 -

Sadržaj

Druga knjiga TreÊi dio ∑ Put u TisuÊugodišnje Carstvo (Razbojnici) 1 Zaboravljena sestra 2 Povjerenje 3 Jutro u kuÊi ožalošÊenih 4 Imao sam ratnog druga 5 Oni nanose nepravdu 6 Stari gospodin konaËno dobiva svoj mir 7 Stiže pismo od Clarisse 8 Obitelj udvoje 9 Agathe, dok ne može razgovarati s Ulrichom 10 Daljnji tijek izleta do Schwedenschanze Pouka sljedeÊega koraka 11 Sveti razgovori. PoËetak 12 Sveti razgovori. Nastavak pun obrata 13 Ulrich se vraÊa, a general ga obavještava o svemu što je propustio 14 Novosti kod Waltera i Clarisse. ZabavljaË i njegovi gledatelji 15 Oporuka 16 Ponovni susret s Diotiminim suprugom diplomatom 17 Diotima je promijenila lektiru 18 PoteškoÊe moralista pri pisanju jednog pisma 19 Naprijed k Moosbruggeru

- 479 -

9 15 28 38 46 55 59 64 75 85 101 109 132 143 159 171 180 194 203

20 Grof Leinsdorf sumnja u posjed i obrazovanje 21 Sve što imaš baci u vatru, do cipela 22 Koniatowski kritizira Daniellijevu reËenicu o istoËnom grijehu. Od istoËnoga grijeha do zagonetke sestrinih osjeÊaja 23 Bonadea ili povratak na staro 24 Agathe je zaista stigla 25 Sijamski blizanci 26 ProljeÊe u povrtnjaku 27 General Stumm smjesta otkriva Agathu kao dio društva 28 OdveÊ velika veselost 29 Profesor Hagauer laÊa se pera 30 Ulrich i Agathe naknadno traže razlog 31 Agathe se želi ubiti i upoznaje jednog muškarca 32 U meuvremenu general Ulricha i Clarissu dovodi u ludnicu 33 Luaci pozdravljaju Clarissu 34 Nastaje veliki dogaaj. Grof Leinsdorf i rijeka Inn 35 Nastaje veliki dogaaj. Vladin savjetnik Meseritscher 36 Nastaje veliki dogaaj. Pritom se sreÊu poznanici 37 Usporedba 38 Nastaje veliki dogaaj. Ali nitko to nije primijetio

415 424 439 449

O autoru

475

O prevoditelju

477

- 480 -

217 232

248 266 283 292 305 331 339 351 361 371 386 392 412

- 481 -

Prijevod ove knjige potpomoglo je Savezno ministarstvo za nastavu, umjetnost i kulturu Republike Austrije.

The translation of this work has received a grant from the Austrian Federal Ministry for Education, the Arts and Culture.

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Nakladnik Fraktura, ZapreπiÊ Za nakladnika Sibila SerdareviÊ Urednik Seid SerdareviÊ Lektura i korektura Margareta MedjureËan GrafiËka urednica Maja GlušiÊ Dizajn i prijelom Fraktura Na naslovnici Egon Schiele, “Autoportret”, 1914. ∂ akg-images Tiskano u Hrvatskoj Godina izdanja 2013., sijeËanj (prvo izdanje) ISBN 978-953-266-427-0 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20

- 482 -

- 483 -

Od Balzaca ljudsko postojanje nije shvatljivo bez svojih povijesnih korijena. Istraživanjem vlastitih likova i situacija u koje dolaze Musil postavlja egzistencijalnu dijagnozu svojega stoljeÊa. I doista, u njegovoj Kakaniji veÊ sve postoji: vladavina tehnike, koju nitko nema pod nadzorom i koja Ëovjeka svodi na statistiku; brzina kao najveÊa vrijednost; sveprisutna birokracija, koja preobražava bit postojanja (velika zajedniËka tema Musila i Kafke); romantiËni senzibilitet kao tvrdokorno nasljee prethodnoga stoljeÊa i njegovo pretvaranje u kiË; pretjerana simpatija spram prijestupnika kao mistiËan izraz religije ljudskih prava te kult djeteta, koji se hladnoÊi tehniËkoga doba suprotstavlja glupavim smiješkom.

Milan Kundera

249,00 kn

- 484 www.fraktura.hr