18
Kolumna
Utorak, 10. veljače 2015.
OD KORZA DO MARKOVA TRGA
Sjaj bala
Č
esto se život pobrine da se oprečne stvari dogode gotovo pa istodobno i prisile nas da shvatimo kako je sve u ljudskome društvu moguće izmiriti barem utoliko da ono što bi se zdravom razumu trebalo činiti nemoguće postane djelomice nešto samorazumljivo. Malo učenim jezikom rekli bismo coindicentia oppositorum, pomirenje i prožimanje oprečnoga u istome trenu. iše smo puta ovih dana mogli čuti kako građani negoduju zbog održavanja sjajnoga bala te ga povezuju sa značenjskim srodnim izrazom baliranoga smeća na ulazu u grad. Ne bismo baš bili skloni reći da je puka koincidencija da i bal kao plesna priredba i bala kao omot što sadrži različite stvari doista potječu iz francuskoga te su istoga korijena riječi – okretati, okretati se, omatati. I rekli bismo da se poveznica iscrpljuje samo u ovom filološkom prožimanju, inače je riječ o nečemu što je doista oprečno. Međutim, varaždinska stvarnost neumitno nam dokazuje da se opreke približavaju i u krutoj stvarnosti, odnosno da je možda naše poimanje stvarnosti bilo prekruto da bismo to prije vidjeli. Sjajni bal predstavlja se kao tradicija ovoga grada, što jest
V
u neku ruku točno, međutim, samo u krnjem smislu. Tradicija je korijen koji stalno treba njegovati, rekao je A. France jednom. Činjenica je da gradovi sa živom tradicijom građanske kulture poznaju balove kao mjesto susreta, osobne i društvene promidžbe, generacijske i socijalne inicijacije i maturacije, načina da se postane viđen i da se stekne glas o sebi u ustima i očima drugih. Ali ne smijemo zaboraviti da su se balovi priređivali u skladu sa staleškim statusom i slojevitošću građanskoga društva i da su obuhvaćali različite kategorije – od obrtništva na obrtničkom balu, vatrogasaca na vatrogasnom balu, oficira na oficirskom balu itd. ledamo li tako, onda bi najprimjerenije bilo upriličiti vatrogasni bal jer je on bio narodski najširi pa stoga i najživlji, osvojio je gradske ulice i trgove i možemo ga nazvati s pravom pučkim balom. Obnovljena tradicija varaždinskoga bala od 90-tih naovamo naginje salonskome a ne pučkome plesanju i zabavi i sama za sebe nastoji priskrbiti dojam posebnosti, hoch glazbenoga, plesnoga, gastronomskoga pa i ukupno društvenoga događaja, što se vidi i po vrijednosnoj etiketi – varaždinski gala bal. Ta neprikrivena težnja da
G
se nešto proglasi od prvorazredne važnosti i društvene vrijednosti, međutim, tek bi trebala biti popraćena i elitnošću, koja se pak uvijek dokazivala, između ostaloga, i činjenicom postojanja sloja koji može upriličiti i platiti takav vid zabave, pa s pravom prigovara dio građana da je lako upriličiti gala bal s proračunskim sredstvima. Tako se gala bal zapravo pokazuje vrlo pučkim jer ga izravno iz proračuna plaća varaždinski puk. ožda ta činjenica ne bi bila presudna da nije bilo vrijednosnoga šlamperaja i konvertitstva varaždinske vlasti koja je prošle godine lamentirala da ne može izdvojiti 30.000 kuna, koliko se otprilike uvijek pomagalo, pa je bal propao i nije održan, da bi već ove godine izdvojila 50.000 kuna i to u trenutku kada je gradonačelnik svim korisnicima, od dječjih vrtića preko škola do vatrogasaca, poslao okružnicu da valja stegnuti remen i štedjeti jer ima nepodmirenih obveza iz prošle godine. Usporedimo li pak izdvajanja za balsku s drugim priredbama, vidjet ćemo da jedna plesna večer varaždinskoga građanstva stoji više od recimo predanoga godišnjega rada nekih kulturnih ustanova ili udruga u gradu Varaždinu, što svakako nije
M
pravedno. o, od ovoga konvertitstva još je čudnije pervertirano objašnjenje da ove godine ponovno plaćaju gala bal zato što će se Varaždin tako kandidirati za titulu europskoga grada kulture pa se stoga odmah, ne samo leksički i terminološki, nego i životno, nametnulo povezivanja bala (kao plesa) i bala (kao omotanoga otpada). Hoće li sjajni bal biti dovoljan da poništi dojam i percepciju sjajnih bala na ulazu u grad? Prisjetimo li se da su rokovi za nominiranje Varaždina do ljeta ove godine, posve je jasno da, čak i kada bi vlast imala sada već ugovoreni i utvrđeni postupak zbrinjavanja baliranoga otpada, to nikako ne bi mogla okončati do ljeta, što znači da će povjerenstva za provjeru kandidature umjesto sjajnoga bala moći vidjeti nagomilane bale. Znamo li da je u psihologiji marketinga, dakle promidžbe nečega što želimo proglasiti ili predočiti kao vrijedno, često ključnu ulogu igra prima facie efekt, prvi dojam i upečatljivost onoga što nudimo, bojim se da će balirano blago što ga prvo zamjećujemo kada se susrećemo s Varaždinom ostati sjajnije upamćeno nego jedna balska večer.
N
Homo democroaticus