NAJLEP[A U ULICI DJE^AK: (pjeva, kao brojalica): Mala pjegava, kao gqiva {arena ... DJEVOJ^ICA: [to si takav! Za{to me uvijek zadirkuje{? DJE^AK: Mala pjegava, bubamara {arena ... DJEVOJ^ICA: (po~iwe da pla~e): Zbog tebe ne smijem izaži u dvori{te. ^im te sretnem, odmah po~iwe{ da mi se ruga{. DJE^AK: (prilazi joj): Za{to pla~e{? DJEVOJ^ICA: (qutito): Bje`i od mene! Mo`e{ ponekad i nekog drugog naži da mu se ruga{. DJE^AK: Ja ti se ne rugam. DJEVOJ^ICA: Kao da sam ja kriva {to imam pjege. DJE^AK: (tje{eži je): A za{to ti smetaju pjege? DJEVOJ^ICA: (prestaje da pla~e) Zato {to sam zbog wih ru`na. DJE^AK: Ko ka`e da si ru`na. DJEVOJ^ICA: Pa eto, ti. DJE^AK: Ja ti to nisam nikad rekao. DJEVOJ^ICA: Sada, la`e{. Zna{ dobro da mi se uvijek ruga{. DJE^AK: Nije ta~no da ti se rugam. Ja ti samo pjevam. DJEVOJ^ICA: Pjeva{?! DJE^AK: Naravno . . . Ba{ zbog tih pjega ti si najlep{a djevoj~ica u na{oj ulici. DJEVOJ^ICA: Ha - ha - ha! Najlep{a?! Da sam najlep{a, ne bi ti pjevao rugalice o mojim pjegama. DJE^AK: (zamuckujuži): Nisu to rugalice. To su pjesme . . . Ti si stvarno najlep{a u na{oj ulici. DJEVOJ^ICA: Kad je tako, za{to mi to ranije nisi rekao? DJE^AK: Rekao sam ti sto puta kroz pjesmu. DJEVOJ^ICA: (zbuweno): Sada i izmi{qa{. Da tako misli{, rekao bi mi to normalno, a ne kroz rugalicu. DJE^AK: Nisam ti mogao reži, jer se stidim ... Eto, i sada se stidim i ... i ... i ... moram bje`ati (bje`i). DJEVOJ^ICA: (potr~a za wim): ^ekaj, zajedno žemo ... (Zavjesa) Ranko PAVLOVIŽ
69