IGRA POD BREZOM Dan je lijep. Djeca se igraju u hladu lisnate breze. Nata{a, Ivan, Vlado, Sr|an, @eqko i Neca. Svi su |aci - Neca ide ~ak u peti razred. Samo je Lela mala, jo{ nema pet godina. Zato kad se djeca skupe i sjednu na klupu ispod breze, Lela obavezno sjeda do Nece. I samo u wu gleda dok Neca pri~a stra{ne i smije{ne zgode iz {kole. A niko ne zna tako lijepo pri~ati kao Neca.
-
Ja sam jednom u~iteqici dala Markovu svesku umjesto moje i nije
primetila - hvali se @eqka. -
A ja sam jednom sreo vuka kod Staroga hrasta! Pravoga vuka, ~asna
rije~! - ka`e Vlado, kao da je to bio najobi~niji susret na ulici. Neca je jahala strikovog kowa, velikog. Sr|an je uhvatio `ivog mi{a, Nata{a je umijesila pitu i svi su jeli . . . -
A ja jednom . . . - po~e Lejla da pri~a, da poka`e da je i ona imala
nekoh do`ivqaja, ali je djeca prekinu{e: -
]uti ti, Lelo, }uti. [ta ti zna{? Jo{ ni u {kolu nisi po{la! - veli
Vlado. 58