Sedma knjiga, prošireno i dopunjeno izdanje

Page 1


Milovan – Mića Jovanović Sedma knjiga: vodič kroz život Izdavač Za izdavača Lektura i korektura Dizajn korica Prelom Tiraž Štampa Plasman

Dobra knjiga doo Maksima Gorkog 137, Beograd Goran Milenković Radmila Savić Marija Jovanović Jelica Dikić 1.000 Skripta, Beograd 011/ 240 22 22 ; 24 55 026 064/ 588 03 02

Copyright © Dobra knjiga doo Sva prava autora i izdavača su zakonom zaštićena.

CIP - Каталогизација у публикацији Народна библиотека Србије, Београд ЈОВАНОВИЋ, Милован, 1938Sedma knjiga : vodič kroz život / Milovan - Mića Jovanović. - 2. dopunjeno i prošireno izd. - Beograd : Dobra knjiga, 2014 (Beograd: Skripta). - 306 str. ; 21 cm; Tiraž 1.000. ISBN 978-86-86013-25-5 a) Езотерија b) Спиритизам COBISS.SR-ID 210432524


MILOVAN - MIĆA JOVANOVIĆ

SEDMA KNJIGA VODIČ KROZ ŽIVOT

Drugo dopunjeno i prošireno izdanje

Beograd, 2014.



Z

Zahvalnost

a nastanak ove i ovakve knjige zahvalnost dugujem mnogima koji su od mene tražili neku pomoć, jer smo kroz rešavanje različitih problema zajedno učili, rasli, sećali se... i polako postajali prijatelji. Dugujem je mnogima, meni znanim i neznanim iz duhovne dimenzije, koji su mi pomagali na razne načine, čije sam poruke i savete svesno i nesvesno dobijao, prihvatao ili odbijao, direktno ili indirektno. Znam da im nije bilo lako sa mnom pa ću, čim budem u prilici, predložiti da im se vreme koje smo proveli zajedno uračuna kao beneficirani staž. Hvala dragoj prijateljici dr Mirjani Detelić, koja je neretko bila i svedok onoga što se događalo, a ja sam, po njenim rečima, samo zapisivao „nešto što možda i nije literatura već dokumentarna umetnička proza koja često opisuje neverovatne istinite događaje, pa se i čitalac, na neki način, prevodi u status svedoka...“ Branio sam svoju „dokumentarnu umetničku prozu“ i Mihizovim rečima, kojima je opisivao poeziju Mirjaninog ujaka Ljubiše – Baje Bačića, glumca (koji je u mladosti „ispod Boga mogao nebo da ukrade“), kako je i moja proza „prevrela, izbistrela, čista...“, kao Bajine pesme. Zahvalan sam joj i što ne dozvoljava da ptica poleti pre nego što joj perje dovoljno naraste i dok ne bude znala gde želi da stigne. Hvala i prijatelju profesoru dr Milovanu Vasiljeviću, koji uvek i na pravi način zna da pritekne u pomoć onda kada je najpotrebnije. Zatim, hvala prijatelju Milanu Baštovanoviću, koji je i u ovom životu, kao i kroz mnogo života koje smo proveli zajedno, praktično pokazao zašto duše koje se dugo znaju žele da se ponovo inkarniraju zajedno. I na kraju, ali na prvom mestu – hvala mojoj Mariji i svim njenim delima u ulogama koje je dobro odigrala u našim dosadašnjim zajedničkim životima. Posebno izražavam zahvalnost i divljenje što je u ovom životu uspela da joj ljubav bude jača od urođene težnje ka savršenstvu, harmoniji i lepoti.

U zoru, jedne divne šarene majske noći, 2009. godine.

Autor



M

Predgovor drugom izdanju

noga saznanja, stavovi i teze koji su navedeni u ovoj knjizi dobijeni su na razne načine, pa su nekim čitaocima, ali i meni, bili čudni i nedovoljno razumljivi. U ovom drugom izdanju dodata su brojna objašnjenja, dopune i primeri, tako da će sve biti daleko lakše za razumevanje i prihvatanje. Pored toga, napisana su i neka nova, vrlo značajna, interesantna i korisna poglavlja, koja se mogu čitati i primenjivati čitav život, pa je knjiga kompletnija i obimnija za preko sto strana. U Beogradu, septembra 2012.

Autor

PREDGOVOR I ODGOVOR AUTORA Želeo bih na samom početku da zahvalim mnogim čitaocima prethodne knjige, Kraj igre, što su je prihvatili bolje nego što sam očekivao pa je za kratko vreme doživela nekoliko izdanja. Znam da ovo nije bilo samo zbog mog spisateljskog dara i načina na koji je materija u knjizi predstavljena već i zbog interesantnih tema koje su u njoj obrađene. Došlo je vreme za promene, za učenje i pojedinačno i grupno buđenje, pa će ovakve knjige sve više biti „u modi“. Za ovo imamo podršku iz duhovne dimenzije odakle nam dolaze energije koje ruše mnoge stare ideje, metode i koncepte i podržavaju nove. Ljudi će sve manje čitati razne ljubiće i krimiće, a tražiće knjige iz domena spiritualnog naturalizma, iz kojih će imati šta da nauče i o čemu da se obaveste, kako bi se pripremili za velike promene koje su već u toku i koje će se odigrati u toku samo jedne generacije. Nadam se da će i ova knjiga doprineti svemu tome. Novi sistem obrazovanja biće zasnovan na nečemu sličnom telepatiji, a ogledaće se u tome što će, pomoću novih znanja i uz kori7


MILOVAN − MIĆA JOVANOVIĆ

šćenje naprednih tehnologija, informacije sadržane u mislima moći skoro trenutno da se prenesu. Doći će i do početka usavršavanja medicine, a to znači da će lečenje biti zasnovano na energiji. Ono se neće temeljiti na uništavanju bakterija i virusa kao glavnih izazivača bolesti, već će se medicina i lečenje zasnivati na regeneraciji tkiva koja neće počivati na genetici, operativnim zahvatima i lekovima, već na svesti. Medicina će se usmeriti ne samo na održavanje ljudi u životu nego i na dostojanstveno umiranje. Razviće se oblast koju ćete nazvati Farmakogenomika, gde će se iz genetskog koda određivati individualni lek i doza (ovo je zapisano 2009. godine, a sada je 2012; ova oblast se već razvila u svetu, a kod nas ima pedeset osoba kojima je potpuno određena genetska analiza radi primene ovoga što je navedeno). Jedan uži krug bogatih pojedinaca i korporacija, čije se bogatstvo uglavnom oslanjalo na eksploataciju fosilnih goriva, bio je najveća prepreka otvaranju ka izvorima novih energija. Zbog toga je došlo do zakašnjenja u razvoju novih tehnoloških dostignuća, kao što su generisanje energije iz vetra, sunca ili morskih talasa, a upravo su ti izvori mogli doneti neiscrpne količine energije. Te finansijske institucije sada prolaze kroz fazu transformacije i dolazi do nove preraspodele materijalnih dobara. Ali, umesto rasturanja institucija, ovog puta će doći do njihovog preobražaja, tako da one mogu početi da služe čovečanstvu i Planeti na univerzalniji način. Doći će do otkrića novih i čistih energija koje će izazvati velike promene u sistemu transporta, a tokom samo jedne generacije stvoriće se veće mogućnosti za korišćenje neograničenih količina čiste energije iz geotermalnih izvora, iz energije vetra, iz plime i oseke... Upotreba fosilnih goriva biće svedena na minimum, a i nuklearna energija koristiće se sve manje, dok potpuno ne prestane da se koristi. I u poljoprivredi takođe će se primenjivati nove energije, a one će biti zasnovane na provođenju slabe električne struje kroz zemlju i 8


SEDMA KNJIGA

kroz kristalne strukture koje će omogućavati zemljištu da se regeneriše. Hemijska sredstva u poljoprivredi sve će manje biti u upotrebi. Na polju komunikacije doći će do takozvanog univerzalnog sistema komunikacije. Taj sistem biće zapravo na bežičnom internetu i biće svima dostupan. Pored komunikacije, sistem će vršiti i prevod s jednog jezika na drugi. Biće to kao „nova zajednička svest“ zasnovana na zajedničkoj bazi podataka. Nestaće hrišćanska religija, mnogi događaji zaista ukazuju na tako nešto. Ljudi će se okrenuti ljubavi, neće se bojati boga, nego će ga spoznati, zavoleti i sprijateljiti se s njim. Osnovna načela nove religije biće: svi smo mi jedno i moj put nije bolji, samo je drugačiji. Isusovo učenje je zloupotrebljeno radi uticaja, vlasti i bogaćenja, a iz duhovne dimenzije nazivaju ga političko hrišćanstvo. Prošlo je vreme slepe vere, molitve, simbola i rituala, a dolazi vreme samospoznaje, znanja, ljubavi, ličnih duhovnih uvida, prirodne duhovnosti i veze sa sopstvenom božanskom suštinom. Kraće rečeno – pojavio se spiritualni naturalizam. U Srbiji će doći do stvaranja novih duhovnih zajednica s velikim brojem visokoobrazovanih ljudi i uglednih naučnika. One će biti model za praktičnu primenu spiritualnog naturalizma, pa se na spiritualnost neće više gledati kao na ezoteriju. Doći će i do pomaka od psihijatrije, čija je osnova analiza, ka psihospiritualnosti, na čijim principima će počivati ljudske zajednice. Ovakvi modeli biće opšteprihvaćeni i stvaraće se u celom svetu. Nije potrebno naglašavati, jer će čitaocima biti očigledno, da je Sedma knjiga, u stvari, nastavak Kraja igre. I baš iz tog razloga, jedan deo Predgovora za ovu knjigu sadržaće odgovore na pitanja čitalaca postavljena u vezi sa onim što je napisano u Kraju igre, a što im nije bilo dovoljno jasno, kao i odgovore na pitanja onima koje je ta knjiga podstakla na razmišljanje o temama koje u knjizi nisu razmatrane, a na neki način su povezane sa ovom knjigom. Na veliki broj pitanja odgovorio sam na tribinama, 9


MILOVAN − MIĆA JOVANOVIĆ

u brojnim intervjuima novinama i časopisima ili u televizijskim i radio-emisijama, ali sve to nije bilo dovoljno. Odgovori u knjizi biće detaljniji i koristiće većem broju čitalaca, a mnogi će naći dosta interesantnih, značajnih i pouzdanih podataka do kojih se do sada teško dolazilo. Najveći broj pitanja odnosio se na traženje i nalaženje naših unutrašnjih znanja. Veći deo naših uverenja počiva na ličnom iskustvu, informacijama i znanju, a svemu tome možemo da pristupimo svesno ili nesvesno, jer se nalazi u nama, u svesti i psihi, a može da se pokrene i oživi našim željama, namerama i delovanjem. Nikada nam ta znanja neće sama doći niti će nam ih neko dati! U stvari, mi sva znanja imamo, treba samo da se setimo. Da bi se ovo bolje razumelo, navešću jedan uprošćen primer, ne baš potpuno odgovarajući, jer pravi primeri ne postoje. Zamislimo kako želimo da saznamo nešto više o životu i uslovima na Himalajima ili u Sahari. Možemo, ako imamo mogućnosti, da odemo tamo i sve neposredno vidimo, istražimo i doživimo. Možemo putovati pešice, na konju, automobilom, avionom... ili kombinovati neke od tih načina. Ako nismo u mogućnosti da otputujemo, možemo se potruditi i naći nekoga ko je tamo bio da nam ispriča. Uz to, možemo pronaći i neke filmove snimane o tim mestima, ljudima, običajima, životinjama, biljkama, klimi... i, naravno, moramo imati tehnički uređaj koji će nam pomoći da te filmove aktiviramo i tako delimično zadovoljimo svoju znatiželju i ponešto naučimo. Dakle, moramo nešto da smislimo, da se angažujemo i da to realizujemo. Razliku između toga da nam neko priča o, recimo, Sahari, ili da gledamo film o njoj, ili da budemo tamo, nije potrebno naglašavati. Posle gledanja filma, međutim, tokom boravka u Sahari sve će nam 10


SEDMA KNJIGA

biti razumljivije i bliskije! Isti primer može da posluži kao analogija za odgovor na pitanje koje često mnogi postavljaju: Kako ta znanja i zapise u nama da aktiviramo? Za film ili neku snimljenu muziku potreban je uređaj da bismo to videli ili slušali; za otkrivanje unutrašnjih znanja taj „uređaj“ je naše telo, a želja, čežnja i naša svest aktiviraju odgovarajuće procese koji to omogućavaju. Pažljiv čitalac, koji neke delove knjige čita po nekoliko puta i sve analizira, reći će, s pravom, kako je u njoj dosta kazano, a ipak to nije dovoljno i nije konkretno. Znam, nikada se o ovim stvarima ne može reći dovoljno pa ću nastaviti još malo konkretnije i jednostavnije. Za izvođenje bilo kakve naše aktivnosti vrlo značajnu ulogu ima sugestija, odnosno autosugestija. To je dozvola našeg unutrašnjeg Ega (pravog Ja) da neka akcija treba i može da se izvede, da smo sposobni da to uradimo i da ćemo dobiti željeni rezultat. Ovde sugestiju skoro poistovećujemo s verom u sebe, s nadahnućem ili ubeđenjem. Ovo je nešto šira i slobodnija (ali tačnija) definicija od one koju daje psihologija – da se to stanje postiže putem hipnoze... Može nekima izgledati čudno i neverovatno da naše misli, ideje, emocije, želje i namere pokreću i aktiviraju, pre svega, neke unutrašnje (duhovne) sadržaje koji dovode do delovanja na fizičkom nivou. Neka se ti isti zapitaju šta pokreće naše mišiće, ruke, noge, glavu, kako možemo da ustanemo, ili da se sagnemo, uzmemo kamen i bacimo ga? Kako se pravi most ili kuća, piše knjiga, ore njiva ili započinje rat? Kako su nastale Ujedinjene nacije ili svetski sportski forumi i druge organizacije? Pre svega toga uvek postoje ideje, želja i namera kao i vera da to možemo i treba da uradimo. Misli uvek nastoje da se fizički iskažu, da se materijalizuju. U slučaju naše želje i namere, misli i osećanja služe i kao okidači za aktiviranje kako ćelijske memorije tako i one koja pripada svesnom umu. U toj memoriji sačuvani su i svi stimulansi koji su primljeni ili su se pojavili tokom tih događaja kojih se sećamo, pa sada dolazi do plejbeka i mi se vra11


MILOVAN − MIĆA JOVANOVIĆ

ćamo u nekadašnje stanje. Zato se treba sećati više i češće onih lepih i prijatnih događaja. Nisu u pravu oni koji tvrde da moramo dobro poznavati i analizirati prošlost da bi nam bila bolja budućnost, jer ih mi sada obe stvaramo. Sećajući se događaja i činjenica iz prošlosti, mi je ponovo oživljavamo! Psihološki posmatrano: ko sebe doživljava kao žrtvu – beži u prošlost; važi i obrnuto! Usput, ne postoje žrtve, jer mi svoju realnost sami stvaramo! Naravno, u sve su uključeni i naši masovni snovi. Mi o svemu tome često i ne razmišljamo, radimo automatski. Nikada se ne može dovoljno naglasiti činjenica da je duhovna (unutrašnja) realnost, naše ideje, misli i emocije kreativni izvor fizičke realnosti i da se naše misli i ubeđenja odražavaju kako na zdravlju tako i na uslovima života. O tome je ovde reč i to želimo po ko zna koji put da naglasimo. Na traganje za unutrašnjim znanjima i za duhovnim razvojem možemo biti podstaknuti kroz snove ili nadahnuće (inspiraciju), slušanjem ili čitanjem nekih istina koje možda svesno ne razumemo ili ne prihvatamo, ali nam mogu poslužiti kao „okidač“ za sećanje ili pojačati želju za saznanjem. Pogrešno je misliti da nam sva znanja dolaze kroz čula i iz spoljašnjeg sveta. Naša svest nije proizvod našeg tela niti je u potpunosti vezana za njega, kako smatraju mnogi psiholozi i naučnici. Svest je stvorena od našeg Bića s namerom da svaka jedinka procenjuje svoja dela a ovo se dogodilo nakon pojavljivanja veštačke krivice. Svest je deo unutrašnjeg Ega (Ja) i neprekidno se menja jer je deo (dimenzija) svake akcije a nastaje usled kreativnih dilema pojedinaca i grupa. Može se reći i da je svest stanje bića i ona se neprestano menja i širi izvan sopstvenih granica, jer je bezgranična. Ne treba zaboraviti da nismo „celi“ mogli stati u fizičko telo i da u nama i van nas ima delova naše ličnosti koji znaju i mogu mnogo više nego što mi svesno znamo i možemo. Treba znati da imamo 12


SEDMA KNJIGA

četiri nivoa svesti i isto toliko nivoa iskustava: Prvi je podsvesni nivo (podsvest) na kome se obavljaju neke funkcije bez svesnog udela (rad srca, varenje, treptanje, rast kose...). Na ovom nivou funkcije se obavljaju automatski, na osnovu baze podataka i prethodnih iskustava. Svesni nivo (svest) jeste onaj nivo na kom poznajemo svoju stvarnost i stvaramo je svesno. To je fizički nivo. Da bi se stvaralo na svesnom nivou treba imati samo one misli koje želimo u iskustvu, a svojim umom davati uputstva telu za njegov rad. Nadsvesni nivo (nadsvest, to je nivo duše) jeste onaj nivo kada stvarnost poznajemo i stvaramo s mnogo višeg nivoa. Tu spadaju planovi duše za iskustva koja treba da se dožive u određenom fizičkom životu. Četvrti, Supersvesni nivo (supersvest) jeste nivo kada sva tri prethodna nivoa deluju kao jedan (stopljeni) nivo, ali mnogo veći i moćniji od zbira prethodnih, i to je nivo postojanja, izvor stvaranja svakog od nas. Ili, prosto i sažeto rečeno: naša svest je, kao i naša ličnost, višedimenzionalna, a fizička okolina je na neki način deo nas, proširenje našeg fizičkog tela. Da bolje objasnimo i malo preciziramo ovo što je rečeno o našoj višedimenzionalnoj suštini. Dakle, svako od nas, svako naše „ja“ ima svoje „dvojnike“ (replike) i u drugim sistemima realnosti. To su naši daleki rođaci, delovi naše Suštine koji se samostalno razvijaju u sasvim drugim uslovima i oni su od nas mnogo udaljeniji nego što su međusobno udaljene naše reinkarnacijske ličnosti. Ovi naši daleki rođaci samo na nesvesnom nivou neznatno utiču na nas, a i mi na sličan način na njih utičemo. Susret s njima je praktično nemoguć, sem uz veliku pomoć nekih ličnosti iz duhovne dimenzije, i to opet nakratko i ne u običnom (budnom) stanju svesti. Ova knjiga, ili bilo koja slična, film ili razgovor jesu sekundarna (posredna) iskustva i ona neće moći da zamene vaša primarna (neposredna) iskustva niti duhovni rad na upoznavanju sebe. Ali, 13


MILOVAN − MIĆA JOVANOVIĆ

sekundarna iskustva mogu bar da posluže kao „okidač“ za sećanje i promene, pa ćete, reorganizacijom svojih duhovnih podataka i promenom nekih sopstvenih shvatanja, neverbalnim razumevanjem, a naročito kroz snove, doći do novih znanja, proširiti vidike i uvideti, ili bar nesvesno koristiti, i neke nove puteve i mogućnosti iz (šire) duhovne dimenzije. Ovi „okidači“ za sećanje namenjeni su raznim delovima, da se aktiviraju i da u naš svesni um, u naše fizičko telo, u fizičku realnost i njenu duhovnu pozadinu unesu delove sebe, svog (našeg pravog) znanja i moći u skladu s našim svesnim željama, namerama i delovanjem, da otvore „prolaze“ kroz koje i mi (bar naša svest) možemo (sada) tek povremeno da prolazimo. Mi smo navikli da se najviše sporazumevamo rečima, bilo usmenim putem bilo pismenim. Rečima prenosimo informacije, ali reči nisu informacije, reči ne mogu da nas uvedu u prirodu i suštinu realnosti koju opisuju, nego je samo naznačavaju. Ovde se misli na nemogućnost da se, na primer, nekome ko iskustveno ne razume šta znače ti pojmovi, rečima opiše ljubav, strah, boja, zvuk... Prevođenje neke informacije u reči uvek menja njeno pravo značenje. Menja se i nervni sistem i svi mehanizmi koji primaju, kontrolišu i interpretiraju informaciju. Bez obzira na to, s rečima treba da budemo oprezni i da govorimo samo ono što zaista smatramo za istinu. Na taj način pravilno usmeravamo svoju energiju, prema istini i ljubavi. Reči imaju veliku magijsku moć koju svi poseduju. Stvaranje obavljamo na tri nivoa: preko misli, reči i delovanja. Ovo se ne odnosi samo na reči, na verbalne i zvučne informacije, jer svaka komunikacija, svaki pogled na nešto, dodir, miris ili ukus nečega jeste prevod nekih vibracija koje menjaju naš neurološki sistem, auru i elektromagnetno polje. Svaka percepcija je akcija koja menja i ono na šta je usmerena, a svi prijemni mehanizmi i sama ona menjaju se u skladu sa onim šta opažaju. Ovde želimo da naglasimo još jednu veoma važnu činjenicu: mi smo večno biće sastavljeno od vibracija i nalazimo se u okruženju 14


SEDMA KNJIGA

koje stalno vibrira. Može se reći da samo registrujemo vibracije i da smo neprekidni prijemnik i odašiljač vibracija i informacija. Našim životima mi tumačimo te vibracije. Naše misli su uzrok svega, a naše najbolje „čulo“ za tumačenje vibracija jesu naše emocije, koje su ujedno i najbolji putokaz, sistem za navođenje koji nas obaveštava da li se krećemo u dobrom (željenom) smeru! Konkretno, ako se na neku svoju misao, zamišljeni posao, susret... osećamo prijatno, to je znak da se krećemo u dobrom smeru, u susret ispunjenja naše istinske želje. Ako imamo osećanje straha, neizvesnosti ili neprijatnosti bilo koje vrste, to je signal da to nije naša prava želja, da je to želja ega, neznanja ili zablude. Osećanja su jezik duše, kao što su reči jezik uma, a dela jezik tela. Ali, i ovde treba biti oprezan. Treba razlučiti da li registrujemo svoja prava osećanja ili su to samo naše želje ili naše misli, nešto što smo stvorili u glavi, u svom umu, a što se temelji na našem nasleđenom ili stečenom iskustvu. To može biti maska, kada je nešto drugo prerušeno u osećanja. Treba naglasiti da su naše emocije dobre sluge, ali loši gospodari! Dakle, čula i emocije ne služe samo da nas informišu o materijalnom svetu nego i da ga kreiraju i da nas obaveste o prirodi budućeg iskustva. Jednostavnije rečeno, ono što ćemo tek registrovati u budućnosti, već se vibraciono dogodilo i nalazi se u vibracionom skladištu (neki iz duhovne dimenzije ga nazivaju vibracioni depozit). Na taj način mi definišemo i kreiramo sebe – ko smo zapravo i ko želimo da postanemo. I još jedna poenta – naša čula ne registruju i ne tumače samo vibracije nego i naša ubeđenja i očekivanja. Hipnoza je najbolji dokaz za ovu tvrdnju. Pored ovih čula kojih smo svesni i koja koristimo u fizičkoj realnosti, postoje i tzv. unutrašnja čula koja registruju i kreiraju naš unutrašnji svet. Ova čula i drugi unutrašnji obrasci koji su sastavljeni od unutrašnjih zvukova, svetla i elektromagnetnih komponenata mnogo ranije registruju i reaguju na nadražaje, nego što mi to radimo 15


MILOVAN − MIĆA JOVANOVIĆ

na fizičkom nivou. Može se reći da unutrašnji splet receptora inicira rad i odgovor tela na fizičkom nivou. Kada se dovoljno duhovno razvijemo moći ćemo da koristimo i ova unutrašnja čula, a tada ćemo proširiti našu moć, kreacije i aktivnosti do neslućenih razmera. Ovaj „krug“ međusobnih uticaja i neprekidnih promena prirodno se događa i večito traje. Dakle, mi smo sa informacijama tako dinamički izmešani i ujedinjeni da se i one same neprekidno menjaju, i svaki atom u nama, i fizička struktura naše ličnosti, ali u svakom trenutku informacije su njen sastavni deo. To je fizička priroda svake komunikacije, svake percepcije! Zato treba čitati, slušati, gledati, dodirivati, mirisati, osećati, razmišljati, stvarati željene slike, vizualizovati predmete, događaje... i radovati se kao da su se već ostvarili... i u svemu, što je moguće više, sada i ovde, svesno učestvovati, da bi se mehanizmi svesnog uma i razumevanja, kao i sve prateće emocije, vremenski uskladili i povezali sa informacijama koje sada i ovde neprekidno dobijamo putem percepcije. Da naglasimo: svako opažanje, svaka misao i želja za njenim ostvarenjem kreativan je proces koji trenutno stvara svoje novo delo. U tome leži osnova i objašnjenje za ono što neki nazivaju prirodna magija, jer se automatski aktivira zakon privlačnosti koji je najvažniji zakon univerzuma i koji je uvek spreman da vam isporuči dar. Na ovaj način sve možete raditi, imati i biti. Posle ovog kraćeg izlaganja o percepciji i sveopštoj povezanosti lakše se može razumeti i prihvatiti aromatska terapija, kao i terapija bojama, zvukom (muzikom), razgovorom, snovima... Postoji i apercepcija. Pod tim terminom podrazumeva se naša mogućnost da i pre opažanja osetimo i saznamo nešto o nekome ili nečemu. Znači, možemo prodreti u srž stvari i pre nego što nešto čulima registrujemo i donesemo intelektualni sud. Tu su uključena naša čulna i vančulna saznanja. Taj termin je izmislio i prvi upotrebljavao Lajbnic (koliko je meni poznato), a odnosio se na stanje i 16


SEDMA KNJIGA

mogućnosti monadičke svesti. Ovde se apercepcija koristi u malo drugačijem značenju i odnosi se na (zaboravljene) mogućnosti svih nas. Simbolički, ali jednostavno i pesnički rečeno – prvo treba da tražimo odgovore srca, pa tek onda racionalnog uma. Čovečanstvo se naginje na tu stranu, ide ka tome, jer deca koja su rođena posle 1987, a naročito posle 1995. sve su više usmerena ka takvom načinu shvatanja. Zato treba dozvoliti sebi i mogućnost da se do informacija može doći i na neke druge i neuobičajene načine koje svesno ne razumemo. Moramo imati i dovoljno sopstvene razboritosti i poznavanja svog nivoa duhovnosti i raznih znanja, pa i poštovanja fizičkih zakona u saglasnosti s tim nivoom, jer ti zakoni važe uvek i svuda, sa fizičke tačke gledišta. Film o Sahari pomoći će da je bolje upoznate i razumete, ali i da se lakše snađete i krećete kroz nju kada budete tamo. Nadam se da je pažljiv čitalac uočio analogiju između priče o Sahari i duhovnog istraživanja i razvoja, o istraživanju i upoznavanju sebe, svoje psihe i „zemlje“ Psihe. Mnogi žele da proniknu u istinu i kažu da tragaju za njom, za svojom (božanskom) suštinom, žele da ispitaju i upoznaju psihu, da nađu svoj put. Pre nego što započnu to traganje treba prvo da upoznaju sebe, onakve kakvi su sada i šta svesno i nesvesno misle o sebi. Ali, treba znati da se put samo ne „nalazi“ već se i stvara i da najkraći put nije uvek i najbolji. Mi češće i lakše analiziramo druge nego sebe, a trebalo bi da je obrnuto. Lakši deo posla je da saznamo šta svesno mislimo o sebi i da uočimo spoljašnje probleme. Da bismo saznali šta nesvesno mislimo o sebi treba da proanaliziramo ono šta mislimo o drugima, jer je to najčešće slika o nama koju projektujemo na druge. Ove projekcije čine i grupe i čitave nacije kada nisu u stanju da preuzmu odgovornost za kolektivnu ili urođenu (prirodnu) krivicu ili ne mogu da se 17


MILOVAN − MIĆA JOVANOVIĆ

suoče s nekim svojim frustracijama, pa ih projektuju na druge grupe ljudi ili na čitave narode. Ovde ćemo se malo zadržati radi razjašnjenja. Da, postoje grupna i kolektivna krivica van svake sumnje, svi smo odgovorni za sve ono što se događa u svetu, ali ne treba da postoji grupna niti kolektivna krivična odgovornost za odluke ili nedela što su načinili pojedinci. Umesto reči „krivica“ umesnije je da stoji reč „odgovornost“. Što se tiče urođenog ili prirodnog osećanja krivice, treba reći da ono nastaje zbog nesvesnog ili telesnog osećanja pravde i povezanosti koje postoji ne samo kod ljudi nego i kod životinja. To je preventivna mera i podsetnik da ne treba vršiti duhovno ni fizičko nasilje nad ljudima, životinjama, Zemljom i prirodom. Ovde je uključena i nabavka hrane, zbog koje ne treba da se ubija više nego što je dovoljno za opstanak, jer će se narušiti prirodna ravnoteža. Prenaseljenost je takođe jedna vrsta nasilja koje narušava prirodnu ravnotežu i proizvodi urođeno osećanje krivice. Kada ljudi ili životinje čine neke od navedenih prekršaja, i jedni i drugi su toga svesni na nekom nivou i imaju osećaj krivice. Ako se ne prestane s nasiljem, tada se aktiviraju neki drugi i bolni mehanizmi kao što su bolesti, ratovi, poplave, vulkani ili zemljotresi. Sve druge greške, gresi ili osećanja krivice veštački su, nevini i bez posledica (ne podrazumevaju kaznu) pa ih treba zaboraviti. U stvari, ne postoji ništa što je pogrešno, pa ne postoji ni krivica ni kazna s gledišta duhovne dimenzije. Niko nas ne kažnjava nego sami sebe procenjujemo i kažnjavamo. Pogrešno i ispravno jesu samo naše procene. Postoje stavovi ili postupci koji vode ka ostvarenju nekog našeg cilja, kao što postoje i oni koji ne vode ka tome. Naši ciljevi mogu biti različiti. Naš glavni cilj dok smo na zemlji, u telu, jeste da se setimo ko smo mi i da kreiramo sebe kroz svoje iskustvo u skladu s najuzvišenijom varijantom svoje najveličanstvenije vizije o sebi, čime naš život dobija svrhu i opravdanje. 18


SEDMA KNJIGA

Treba da obratimo pažnju i na neke svoje opšte stavove o pojedinim grupama. Naši stavovi izraženi rečima: takvi su muškarci ili žene, takvi su profesori matematike ili lekari, takvi su crnci, homoseksualci, Japanci, muslimani ili vegetarijanci... govore dosta o nama. Za otkrivanje sopstvenih unutrašnjih i nesvesnih stavova i ubeđenja zbog kojih imamo probleme, treba koristiti snove, stanje transa i autohipnozu i zahtevati da nam unutrašnji Ego (više Ja, Vodič, nesvesno...) prenese sve potrebne informacije u svesni deo, na raspolaganje svesnom umu. Poštovanje stare mudrosti u obliku preporuke – budi ono što jesi, ovde je od velike koristi. Možda bi trebalo dodati još nekoliko reči u vezi s tim. Budi ono što jesi ne upućuje na to da treba da ostanemo onakvi kakvi jesmo, da se ne menjamo, naprotiv. Treba da naučimo da se menjamo, da to nije potrebno ne bismo ni bili ovde, na Zemlji. Bivajući ono što jesmo sada, mi pomažemo i drugima da budu ono što stvarno jesu sada. Tako možemo da uvidimo svoju jedinstvenost i sopstvene vrednosti, bez obzira na okolnosti i našu trenutnu poziciju. S tim znanjem i razumevanjem priznaćemo posebnost i sposobnosti drugih, pa ih bez ljubomore možemo podržati. U tim okolnostima gubi se želja za dominacijom nad drugima, a sebi ne dopuštamo nepotrebno povinovanje ispod nivoa dostojanstva. Kada sve to uvidimo, prihvatimo i razumemo, tek tada možemo da budemo pošteni prema sebi i da znamo šta menjamo i u šta želimo da to promenimo. Nikada ne treba da smatramo kako nečega nismo dostojni ili kako nešto ne zaslužujemo. Dostojni smo svega i zaslužujemo sve! Prethodna rečenica važi uvek i za svakoga, jer greh ne postoji, postoje samo greške koje sami uviđamo i ispravljamo. Bezuslovno smo besmrtni i niko nam nikada ne sudi! Ma koliko izgledalo pravedno, moralno i logično da se za dobra dela dobija nagrada a za loša kazna, to bi negiralo slobodnu volju, odnosno slobodu izbora. 19


MILOVAN − MIĆA JOVANOVIĆ

Kakva je to slobodna volja ako moram da biram nešto što neko drugi želi ili zamišlja? Bog je stvorio život kao proces u kojem možemo misliti, govoriti, raditi i iskusiti ono što sami odaberemo. Religija ovde zamišlja i opisuje nekog licemernog boga koji nam daje slobodu, a posle nas kažnjava, jer nismo uradili nešto što On želi ili mu dali nešto što njemu treba. Bog ništa od nas ne očekuje niti mu je šta potrebno! Pokušaću da navedem neke primere koji su toliko uprošćeni da mogu poslužiti samo kao naznaka onoga što želim da objasnim. Zamislimo sebe u Sahari, na Tibetu ili u vodi. Niko nam ne brani da u žarkoj Sahari obučemo bundu ili neku zimsku odeću. Ranije ili kasnije uvidećemo da odeća ne odgovara situaciji i prilagodićemo se tako što ćemo je skinuti ili zameniti. Slično je, samo obrnuto, na Tibetu. Ako se tamo šetamo u kupaćem kostimu, smrznućemo se i boriti se za život, te se za te uslove moramo toplije obući. Ako želimo da istražujemo morske dubine možemo zagnjuriti i, sve dok budemo mogli da izdržimo pod vodom bez vazduha, posmatrati svuda oko sebe da što više zapamtimo, da bismo po izlasku iz vode, po sećanju, ispričali ili nacrtali ono što smo videli. Ako se, međutim, bolje pripremimo prilagođavajući se datim uslovima, možemo nabaviti gnjuračko odelo i ostalu opremu za duži boravak pod vodom, kameru i drugi pribor za snimanje slike i zvuka. Lakše i bolje ćemo izvršiti zadatak ili zadovoljiti svoju radoznalost ako se prilagodimo lokalnim zakonima ne iscrpljujući se samo u borbi za opstanak za goli život. Slično je i pri izboru i realizaciji bilo kakvih naših ideja o realnosti. Niko nam ne brani, čak i ne prosuđuje o našem izboru. Sami treba da prosuđujemo o ispravnosti svojih ideja i ubeđenja na osnovu onoga što nam se događa u odnosima s drugima, sa zdravljem, sa ukupnim ambijentom u kojem živimo. Dakle, neće Bog, niti bilo ko drugi da nas kažnjava, čak ni da nam zameri što smo odabrali da verujemo u neke zablude, da mrzimo, činimo zla dela, da ne verujemo sebi, kao što nas neće kazniti ili 20


SEDMA KNJIGA

nam zameriti što nosimo zimsku odeću u Sahari ili se šetamo goli ledenim predelima Tibeta. Naš izbor, naše misli, naše reči i naša dela formiraju našu mikrorealnost i život u celini u svetu relativnog. Kada ovo budemo razumeli, prihvatili i delovali u skladu s tim, tada ćemo uzeti život u svoje ruke i preuzeti odgovornost za svoju sudbinu. Ovde treba biti oprezan. Ako neko ima dobro zdravlje i živi u materijalnom blagostanju, to automatski ne mora da znači da taj nema pogrešnih ubeđenja i da je na nekom zavidnom duhovnom nivou. To se može objasniti time što je ta osoba svu svoju pažnju usmerila samo na određene aspekte svog života, zapostavivši neke druge, možda važnije. Treba ravnomerno razvijati i koristiti sve svoje sposobnosti i odabrati prave prioritete. Slično je, samo obrnuto, kod osoba koje su slabog zdravlja i/ili siromašne što se tiče materijalnih dobara. To ne znači da takve osobe ne mogu imati veliko duhovno bogatstvo. U svakom slučaju, zdravlje, materijalno ili duhovno bogatstvo ne moraju uvek biti u direktnoj uzročno-posledičnoj vezi. Ovo su vrlo delikatne teme i u analizi svakog primera ili odgovora na neka pitanja u vezi sa slobodnom voljom, reinkarnacijom, o duhovnim znanjima, zdravlju ili blagostanju, o tome šta je realno i moguće... mora se uzeti u obzir ko govori i s kog stanovišta, kome govori i šta želi da naglasi. Treba da verujemo kako sve možemo i da ostvarimo; ta vera je od presudnog značaja, jer mi živimo svoje misli i svoja ubeđenja. Ovo je glavno pravilo života i bez obzira na to što smo oduvek, svuda, stalno i zauvek, ono nas uvek prati, pa i u mnogim drugim sistemima realnosti. Ono važi i u trenutku „smrti“ (napuštanja fizičkog tela koje neki s pravom nazivaju kraj iluzije), jer ćemo otići tamo gde verujemo da ćemo biti posle iskustva smrti i gde smo kroz svoje ideje i snove pripremili teren za život u novim uslovima. Ovo je tzv. Druga faza. Prva faza bio je onaj period odmah nakon „smrti“ kada uviđamo da smo još živi i privikavamo se na život bez fizičkog tela. 21


MILOVAN − MIĆA JOVANOVIĆ

U Drugoj fazi ostaćemo dokle budemo želeli, sve dok ne pređemo u jezgro našeg Bića (Treća faza), gde više nemaju značaj naše misli i ubeđenja nego se trenutno ispunjavaju sve naše želje. Znači, treba biti oprezan: od same vere često je važnije ono u šta verujete! Zbog toga je od neprocenjive važnosti da u svakom konkretnom slučaju imamo pravo znanje i ispravne ideje o realnosti. Izjava zvanično najodgovornijih za zdravlje ljudi kako se očekuje da na jesen ove godine (2009) u Srbiji oboli preko dva miliona ljudi od novog tipa H1N1 (svinjskog) gripa, može se smatrati za duhovni genocid nad ljudima. Svi mediji su ovo preneli bez komentara. Ta javna izjava opasnija je od samog gripa ili bilo koje bolesti. Ako ljudi u to poveruju i očekuju takav događaj verovatnoća njegovog pojavljivanja biće uvećana nekoliko puta. „Naše misli i ubeđenja stvaraju realnost“, trebalo bi da piše u kućama i na svim javnim mestima, naročito u bolnicama i školama. Na svim tim mestima trebalo bi da piše da su kontrolisane misli najuspešniji oblik molitve. Ovo se odnosi i na upozorenja koja „rêže“ s kutija za cigarete i upozoravaju da će dobiti rak oni koji puše. Sigurno će više štete naneti takvi natpisi nego nesumnjivo štetne posledice od pušenja. Insistiranje na čestim pregledima radi ranog otkrivanja karcinoma može da ima pogubne posledice. Neosporno je da je dobro bilo koju bolest otkriti što ranije i početi s lečenjem na vreme, ali strah i stres izazvani insistiranjem na čestim pregledima i iščekivanjem rezultata pregleda imaju prevagu nad onim što se za uzvrat dobija. Daleko veći broj osoba oboleće usled tih stresova. Svaki problem, pa i zdravstveni, treba rešavati onda kada se pojavi. Naravno, ne isključuje se planiranje i preventiva, ali za to treba imati znanje za pronalaženje pravog vremena i načina delovanja. Sve ovo dosta njih zna ili naslućuje, ali nije lako praktično primeniti to znanje, napraviti zaokret u ponašanju. Zbog svega ovoga i život je takav, sa svim onim što (nam) se događa, pojedincima i grupama, čovečanstvu u celini, pa i planeti Zemlji. 22


SADRŽAJ PREDGOVOR I ODGOVOR AUTORA

7

ČUDNE POJAVE I ČUDESNA ISCELJENJA Kako je počelo Čudne pojave Čudesna isceljenja

39 39 56 58

OPSEDNUTOST I EGZORCIZAM Sveopšta povezanost Svetlosne niti Crna magija i način odbrane Dobra i loša duhovna deca

65 77 80 83 86

STVARANJE FIZIČKE REALNOSTI Nova stara znanja Spiritualni naturalizam

91 91 98

JEDAN IZLET U ONOSTRANO

107

MEDITACIJA Zašto se ne ispunjavaju želje Šta treba raditi

119 123 129

NOVO TUMAČENJE NEKIH ISUSOVIH IZREKA

135

SEKSUALNOST Iz razgovora s Kevinom Rajersonom Tri glavna razloga

147 152 154

RAZGOVORI S AHTUNOM REOM Prvi razgovor s Ahtunom Reom Zamena duše O duši životinja O mesiji i zlim duhovima Pitanja i odgovori I

159 160 162 164 166 171


Susreti i kontakti Pitanja i odgovori II Učitelj i učenici O uzrocima rata Preporuke za rad Da li je Isus razapet Skup Egipćana Milan se seća Pitagorini studenti Cererine misterije

178 180 183 187 191 196 198 200 208 212

Drugi razgovor s Ahtunom Reom Šta da očekujemo Pitanja i odgovori III Da li je Isus bio oženjen Mesija – svest Kada duša ulazi u telo

216 218 223 224 229 236

Treći razgovor s Ahtunom Reom O duši. Šta se inkarnira Jedan mesija ili više njih Da li se Učitelj „probudio“ Šta se radi na 12. nivou Nikola Tesla – Atlantiđanin i Arhimed Pismo gospodinu Kevinu Rajersonu Akaša – univerzalna svest

240 241 242 245 246 254 256 261

Četvrti razgovor s Ahtunom Reom Rtanj – drevno Apolonovo svetilište Leonardov crtač Šambala - vremenska kapsula Druga liga

265 266 268 270 272

EVOLUCIJSKA REVOLUCIJA Bolest, emocije i ubeđenja Šta nam kazuju duhovna bića Kako se može izlečiti svaka bolest Zašto smo ovde i šta je život

275 284 286 290 298


Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.