ubijena na cesti dok je zazivala svoju bebu? Opet ju je obuzela tjeskoba; nezaustavljivo jecanje bez suza slomilo joj je srce.
Prišla joj je nadzornica i dotaknula po ramenima: “Budi tiho”, rekla je. “Bolje da ne izazivaš nemir, ako ne želiš biti premlaćena do krvi. I zapamti, robovi ne smiju plakati.” Ova je rečenica izgovorena s gorkom ironijom koja je otkrivala teške patnje te žene. Ona je također bila žrtva ljudske zloće i morala je potisnuti u sebi najljudskije od svih olakšanja: tugu. Bakhita je dala sve od sebe da prestane jecati. Ne, ne! Osjećala se bespomoćnom da se tome odupre, njezino će slabo srce prepuknuti i još je jednom utočište potražila u zazivanju smrti. Tada se niz njezine obraze slila bujica suza i počela se osjećati bolje. Došao joj je san i povratio joj snagu. To joj je bilo potrebno: oglasilo se zvono koje je označavalo da se već smračilo. Bakhita se ohrabrila, vraćajući se fatalističkom duhu rezignacije duboko ukorijenjenom u njoj. Ustala je i otišla do nadzornice kako bi dobila naredbe. No, umjesto nadzornice, naredbe je primila od one dvije žene. Kako bi stale na kraj ljenčarenju robova ili, točnije, kako bi im prekinule itekako zaslužen odmor, dvije su žene znale ustajati prije robova da bi ih ulovile i kaznile. Neki okrutni ljudi u tome također i sadistički uživaju. “Bit ćeš dobra za opsluživanje gospodarica”, rekla joj je domaćica. Isto su joj prvoga jutra ponovile i te dvije žene. Od toga je trenutka njezin posao bio oblačiti ih, češljati im kosu, stavljati parfeme na njih, hladiti ih lepezom, posluživati do savršenstva, predviđati njihove naredbe, pogađati im želje i skakati na svaku njihovu zapovijed. No, nije bilo lako ugađati tim ženama; neprestano su se predomišljale i bile vođene strašnim egoizmom te neobuzdanim ponosom zbog kojega su uživale izlagati poniženjima i patnjama one koje su u njihovim očima bili bezvrijedni, kao što su to bili robovi. I tako su bičevanja, maltretiranja i sve vrste kažnjavanja bili svakodnevni.
Iako je Bakhita bila poslušna, obzirna i ponizna, svejedno je bila dobro upoznata s bestijalnošću tih dvaju žena... Kako se zovu, dame? Baš su dame! Zvati ih divljim zvijerima bio bi predobar kompliment. Osim njih dvije, bio je tu i general koji je dodatno komplicirao stvari te čitavu situaciju činio neizdrživom.
Lude želje
Nakon nekoliko mjeseci Bakhita se naviknula na svakojake vrste stradanja, ali nije mogla ni zamisliti stravično mučeništvo koje ju je očekivalo. Unatoč životu punom boli i odricanja, iz djeteta je procvjetala u adoles68