biti snažna i za svakoga dobiti još veće milosti.»203
«Jako ćete nam nedostajati», rekle su ožalošćene sestre. «Ne, ne», odvratila je, «uvijek ću biti u vašoj blizini».204
Kada su vodile razgovor o nadolazećim religijskim službama, zamolila je časnu majku da njezino tijelo obuku u vjerski habit, ali u najotrcaniji koji imaju kako ne bi oskudijevala siromaštvom. Poslije ih je uvjeravala: «Kada umrem, neću nikoga plašiti.»205 Svećenici koji su je posjetili, iz njezine su ćelije izlazili moralno okrijepljeni. Njezin je ispovjednik ponavljao: «Što reći nekome čiji je život u potpunosti proveden po Božjoj volji?»206 Zadnjih smo dana stekli dojam da je bila nečim zaokupljena, što je i bio slučaj. Pomisao da će se naći pred beskrajnom veličanstvenošću Boga ispunjavala ju je radošću i očajem. Radost jer Ga je voljela i željela u Njega uroniti, očaj jer ona, siroto stvorenje s kojim su loše postupali i prodavali poput stvari, nije mogla shvatiti kako bi se Bog mogao udostojiti i nju prihvatiti ili kako ona može iskazati poštovanje tom velikom Kralju svih Kraljeva. Naposljetku je odlučila u vezi toga pitati časnu majku:
«Kada dođem pred Božji sud, kako da Ga pozdravim? Trebam li reći: Hvaljen Isus Krist? Ali ako su ondje i Otac i Duh Sveti, što da učinim?»207 Časna se majka nasmiješila i odgovorila: “Recite ‘Slava budi’, to će biti najbolje.” Bilo je to olakšanje za Bakhitu. Naravno, sa “Slava budi” će veličati čitavo Sveto Trojstvo. S lica joj je nestala sjenka zabrinutosti i ponovno je bila smirena. No, njezin um, usredotočen na susret koji se bliži, sve je užurbanije radio. Razmišljala je o Božjoj milosti i božanskoj pravdi. Njezina je bujna mašta željela pronaći način na koji će milost trijumfirati nad pravdom. Učinila je upravo to i opisala u živopisnoj sceni, istodobno domišljatoj i lukavoj, koja je demonstrirala živost i pravovjernost njezine vjere.”208 «Što to radite, majko Bakhita», pitali su je.
«O, odlazim, polagano, polagano... Prelazim u vječnost. Isus je moj satnik a ja Njegov pobočnik. Imam dva kovčega. U jednom su sve moje mane, a u drugom, težem, neizmjerne Isusove vrline. Što ću učiniti prije nego dođem pred Božji sud? Pokrit ću svoje mane vrlinama Blažene Djevice, a 203 Summ. Doc., str. 378. 204 Ibid., str. 376. 205 Ibid., str. 377. 206 Ibid., str. 374. 207 Ibid., str. 373. 208 Cf. Summ. D. t., str. 226, paragraf 516.
206