Turcima 7. listopada 1571.” Stoga je “30 dobročinitelja” kupilo veću kuću koja i danas postoji, u ulici San Gregorio. Do nje se od Grand Canala stiže preko Campo della Madonna della Salute (Gospa od zdravlja) i mosta istog naziva. Impozantna građevina odmah se vidi s Rio Terà, poznatoj kao Rio dei Catecumeni, “otpočetka s rasporedom prostorija zasebno za muškarce i žene u dva odvojena krila u sredini spojenih oratorijem posvećenim svetom Ivanu Krstitelju. Godine 1727., kako kaže priča, iznova je sagrađena, i to većih dimenzija, prema nacrtima dobrog arhitektonskog ureda Giorgia Massarija.”43
Glavni oltar oratorija ukrašen je panelom Leandra Bassana koji prikazuje Spasiteljevo krštenje. Iste je godine pored crkve podignuto i prvo svetište otvoreno za javnost u čast Gospe lasaletske. Napoleonski vihor 1789. nije poštedio čak ni sekularni i velikodušni Institut kojemu je zaplijenjen veći dio prihoda. Unatoč tome, projekt je nastavljen zahvaljujući radu nekolicine gorljivih i darežljivih priora. Godine 1848. prior Don Vincenzo conte Bianchini pozvao je “anđeoske kćeri milosrđa”, Madri Canossiane (Sestre kanosijanke) da se brinu za neofite. One su se smjestile u dio rezerviran za žene te osnovale besplatnu školu s podukom za sirotinjsku djecu toga područja. Istodobno bi određenim danima prior, pun svećeničkog zanosa, podučavao muškarce u drugom dijelu Instituta. Tako je projekt imao dvojaki cilj: “prosvjetljenje uma onih u zabludi koji su tražili svjetlost kršćanstva” i “očuvanje vjere kroz njezino podučavanje mnogih duša koje bi, iako krštene, inače pokleknule pred neznanjem i porocima.” U tom se razdoblju uspješno odvijao projekt Katekumenskog instituta prirastao srcu sv. Magdalene kanosijanske44: Spiritualne vježbe za dame i plemkinje koje su došle u Veneciju. Cilj mu je bio povećati svijest o pravednosti i milosrđu prema drugima te ih poticati da to provode i u praksi. Vremena se mijenjaju pa im se čak i instituti prilagođavaju. Katekumentski institut također je započeo postupno gubiti svoju izvornu namjenu te je postao dijelom Kongregaciji milosrđa u Veneciji koja ga je transformirala u Institut za napuštenu djecu, no zauvijek je zadržao funkciju Doma za katekumene ako je takvih bilo. Poslije je Dom za napuštenu djecu pre43 Cf. G. B. Gallicciolli, Delle Memorie Venete Antiche, treći svezak, tom VIII, Venecija 1795. 44 Sveta Magdalena Kanoska (1774. - 1835.) osnovala je Institut Kćeri milosrđa 1808. godine, nakon čega je osnovan i Institut Sinova milosrđa 1831. godine. Cilj njezine Vjerske obitelji bila je briga za integralnu formaciju čitave osobe i pomoć onima što pate, osobito najsiromašnijim slojevima. Njezino geslo: “Više od svega, objavljujte Isusa: On nije voljen jer nije spoznat.” Njezine dvije ljubavi: “Razapeti Isus i njegova žalosna majka.”
105